CROATICA • Zagreb, XLI (2017) 61 PregledniIzvorni znanstveni rad DOI: 10.17234/Croatica.41.5UDK 811.163.42:004 UDK: 821.163.42-1.09Zrinski,821.163.42-112 A.K. 003.349.1808.263.42-112 PJESME ANE KATARINE ZRINSKI ∑ POETIKA I KONTEKST* Davor DukiÊ Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu [email protected] Jasmina Lukec Leksikografski zavod Miroslav Krleæa [email protected] Sredinom 1980-ih otkrivena je pjesmarica za koju se pretpostavlja da je bila vlasniπtvo Ane Katarine Zrinski (o. 1625‡1673) te da se u njoj nalaze pjesme koje je ona napisala. Pjesmarica je nedavno napokon objavljena (Pjesmarica Ane Katarine Zrinske, prir. J. BratuliÊ, Zagreb: Matica hrvatska, 2014), Ëime je omoguÊeno njezino svestrano istraæi- vanje koje je i prije objavljivanja zapoËeo Ivan Zvonar (2006). Naπa se analiza nastavlja na njegova istraæivanja. U radu se donosi kratak opis sadræaja i kompozicije Pjesmarice, zatim se utvruje kojim bi pjesmama autorica mogla biti Ana Katarina Zrinski, i to na temelju sadræajne analize, tj. pronalaæenja motiva koji korespondiraju sa sudbinom pret- postavljene autorice, te se naposljetku istiËu metriËke, stilske i motivske sliËnosti pretpo- stavljenih Katarininih pjesama s pjesniËkim opusima njezina supruga Petra Zrinskog i brata Frana Krste Frankopana. Dolazi se do zakljuËka da se Katarini moæe pripisati 31 * Davor DukiÊ, jedan od suautora ovog priloga, objavio je u “Vijencu” (br. 548, 5. oæujka 2015) kraÊi, popularno pisani tekst “Stihovi iz krletke u pjesmarici Katarine Zrinske”. Neki uvidi, postavke i formulacije iz tog prikaza nuæno se ponavljaju i u ovom tekstu. 273 D. DukiÊ, J. Lukec • PJESME ANE KATARINE ZRINSKI ∑ POETIKA I KONTEKST • 273∑294 pjesma te se dodatno potkrepljuje pretpostavka Ivana Zvonara o utjecaju njezina pjes- niπtva na stvaralaπtvo mlaeg brata. KljuËne rijeËi: Ana Katarina Zrinski, ozaljski jeziËno-knjiæevni krug, kajkavske pjesma- rice, Fran Krsto Frankopan Ana Katarina Zrinski (dalje uglavnom samo Katarina), roena oko 1625. u Bosiljevu, kÊi oca Vuka II. Kriπtofa Frankopana TræaËkog i majke Urπule Innhofer, starija sestra Frana Krsta Frankopana, supruga Petra Zrinskog, majka triju kÊeri i jednog sina, od 1664. aktivna sudionica ugarsko-hrvatske protuhabsburπke urote (©iπiÊ 1908: 27‡28), zasigurno je najkontroverznija æena hrvatske politiËke povijesti.1 Odnedavno se taj primamljivi atribut, ne, doduπe, u superlativnom obliku, smije vezati i uz njezin knjiæevni lik. Naime prije 1990-ih ona je u knjiæevnoj povijesti ostala zabiljeæena tek kao pre- voditeljica joπ precizno neutvrenog njemaËkog molitvenika (ili kompilacije) πto ga je pod naslovom Putni tovaruπ objavila 1661. u Veneciji, zatim kao mecena iste godine u BeËu objavljenog molitvenika Baltazara Milovca Dvoji duπni kinË te vlasnica njoj i posveÊene zbirke pjesama-gatalica Sibila, za koju se pretpostavlja da ju je s maarskog preveo njezin suprug Petar Zrin- ski.2 1 Poduæu raspravu o Katarini objavio je veÊ u drugoj polovici XIX. st. I. KukuljeviÊ Sakcinski piπuÊi ponajviπe o njezinu æivotu. Pri kraju rasprave spominje molitvenik Putni tovaruπ i donosi njegovu uvodnu pjesmu Vsakomu onomu, ki πtal bude ove knjiæice te pjesmu upuÊenu protiv Katarine Cantio de Zriny Petro (KukuljeviÊ Sakcinski 1868: 177‡183). Takoer tom se pjesmom, meu ostalima, bave i studije T. MatiÊa “Urota P. Zrinskoga i F. K. Frankopana u prigodnim hrvatskim pjesmama njihova doba” (Graa za povijest knjiæevnosti hrvatske, 1962, 28, 229‡261) i D. ZeËeviÊ “Odjek pogibije Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana u puËkim pjesmama njihova doba” (Narodna umjetnost, 1973, 1, 41‡54). 2 Hrvatski knjiæevni povjesniËari nerijetko su nastojali vrijednosno homogenizirati priËu o Katarini, πto znaËi da su poneπto posebno naglaπavali, poneπto preπuÊivali, uvijek, naravno, po mjerilima osobnih svjetonazorskih sklonosti. Primjerice B. Vodnik u svojoj Povijesti hrvatske knjiæevnosti, doduπe u poglavlju o F. K. Frankopanu, spominje Katarinin knjiæevni rad (Putni tovaruπ i Sibilu za koju navodi da je ostala u rukopisu, da je bila u Katarininu vlasniπtvu i da ju je preveo s maarskog Petar Zrinski, a posebno istiËe sintagmu “vsake vrste i fele dobrim krπËenikom” iz naslovne posvete Putnog tovaruπa kao izraz autoriËine vjerske tolerancije, inaËe nesporne kad je u pitanju porodica njezina supruga Petra Zrinskog (1913: 285). Nadalje, S. JeæiÊ u Hrvatskoj knjiæevnosti od poËetka do danas: 1100‡1941 spominje Katarinino mecenatstvo za MilovËev Dvojduπni kinË (1661) te podatak da je prema njemaËkom priredila Putni tovaruπ (1944: 126). U Kombolovoj Povijesti hrvatske knjiæevnosti do narodnog preporoda samo se u sporednoj reËenici spominje Putni tovaruπ “πto ga je Katarina Zrinska 274 CROATICA • Zagreb, XLI (2017) 61 Sredinom 1980-ih novinar Gerhard LediÊ doπao je u posjed rukopisne pjesmarice na Ëijim je koricama zapisano ime “Groff Frankopan Cattarina”, a ime, pretpostavlja se, iste osobe, sad u obliku “Katarina Zrinska” utkano je kao autorski potpis i u zavrπetak jedne od pjesama (”Ovo za spominak ja hotih spisati / A za veËu diku Ëinit Ëu spivati, / Katarina Zrinska svitu napred dati / Da im Bog da lip glas u vik uæivati.”, br. [22]). I veÊ bi to bila knji- æevnopovijesna senzacija, a kamoli tek (pret)postavka da se u prvom dijelu pjesmarice nalazi veÊi broj Katarininih pjesama, napisanih mahom za auto- riËine agonije po slamanju urote. I premda je kulturna javnost s knjiæevnim otkriÊem bila brzo upoznata i premda je skupina uËenih LediÊevih prijatelja poËetkom 1990-ih namjeravala pokrenuti projekt izdavanja pjesmarice i popratnih tekstova, rukopis je izdan tek 2014. godine, i to u Matici hrvatskoj pod naslovom Pjesmarica Ane Katarine Zrinske (dalje samo Pjesmarica). PrireivaË je izdanja i popratnih tekstova Josip BratuliÊ. Ne moæe se reÊi da je u tih viπe od Ëetvrt stoljeÊa vladao zavjet πutnje: na temelju parcijalnog uvida u Pjesmaricu objavljeno je nekoliko studija priredila iz ‘nimπkoga na hrvatski jezik’” (Kombol 21961: 275). Puno viπe prostora Katarina je dobila u knjizi Hrvatska knjiæevnost od XVI do XVIII stoljeÊa u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni (1969) K. GeorgijeviÊa koji je ponajviπe pisao o Katarininu æivotu te istaknuo da je u Ozlju 1660. prevela s njemaËkog molitvenik i tiskala ga pod naslovom Putni tovaruπ u Veneciji 1661 (GeorgijeviÊ 1969: 113‡114). Usto, GeorgijeviÊ citira Katarininu reËenicu iz predgovora Putnog tovaruπa koja upuÊuje na vjersku toleranciju, ali je posebno ne apostrofira, potom kratko opisuje molitvenik i istiËe da je Katarina u “stihotvorenju bolja […] od muæa” (isto: 114). O tom je molitveniku u novije doba pisao A. Jembrih u tekstu “Molitvenici dviju Katarina Frankopan/Zrinski (1560. i 1661.) u suodnosu s molitvenikom Poboæne molitve (1678.)” (zbornik Uloga i znaËenje glasovitih æena iz obitelji Zrinski i Frankopan, 2014, 87‡113). Najviπe pozornosti Katarini je posvetila O. ©ojat u svom kritiËkom izdanju izbora kajkavskih pisaca i djela (Hrvatski kajkavski pisci, Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, knj. 15/II), piπuÊi o Katarininu æivotnom putu i sudbini njezine djece. Spominje ju kao mecenatkinju djela Dvoji duπni kinË B. Milovca te da je iste godine objavila svoj Putni tovaruπ. Za knjigu gatalica Sibilu navodi Katarinino vlasniπtvo, ali ne i autorstvo. Zanimljivo je da ©ojat uopÊe ne citira kljuËne rijeËi iz predgovora Putnog tovaruπa niti spominje Katarininu vjersku toleranciju. Potanko govori o dvjema “antiurotniËkim” pjesmama uperenima protiv Katarine (starijoj Cantio mixta i mlaoj s poËetnim stihom “Gospoda prezmoæna i ostali ljudi”), osobito o problemu autorstva mlae pjesme, za koju kao moguÊeg autora navodi Baltazara (Boltiæara) PoglediÊa (1977: 1013). Zaslugom prireivaËa Z. BartoliÊa Putni tovaruπ i Sibila danas su dostupni u pretisku i transkripciji: Putni je tovaruπ objavljen 2005. i ponovno 2006 (u sklopu Triptiha Zriniana), a Sibila 2007. 275 D. DukiÊ, J. Lukec • PJESME ANE KATARINE ZRINSKI ∑ POETIKA I KONTEKST • 273∑294 (Anelko MijatoviÊ,3 Rafo BogiπiÊ,4 Dragutin Feletar,5 Zvonimir BartoliÊ6), popraÊenih pokojom pjesmom za koju se pretpostavljalo da joj je autorica Katarina (ukupno πest)7, a tek je 2006. godine (i opet 2009) Ivan Zvonar objavio dosad najambiciozniju raspravu o Katarini kao pjesnikinji, i to na temelju poznavanja cjelokupna rukopisa Pjesmarice.8 Ipak, sve to nije bilo dovoljno da se informacije o novootkrivenim pjesmama probiju do novijih sinteza nacionalne knjiæevne povijesti poput JelËiÊeve iz 1997.9 i Novakove 3 MijatoviÊ se u monografiji Zrinsko-frankopanska urota (1992) posebice bavi problematikom urote, prikazujuÊi sudbinu pripadnika obitelji Zrinski‡Frankopan koji su bili direktno ili indirektno ukljuËeni u zbivanja oko nje. U knjizi je objavio i dvije Katarinine pjesme: Jur bih ravnice plaËem napunila (str. 77‡78) (u Pjesmarici pjesma br. [5]), te pjesmu s prvim stihom “»ernu farbu sam si izabrala” (u Pjesmarici pjesma br. [32]), koju je na 125. stranici svoje knjige objavio pod naslovom »erno i belo v mojem sercu). 4 Tekst “Katarina Frankopan-Zrinski” (Forum, 1998, 78, 719‡740) BogiπiÊ je objavio povodom 325. godiπnjice Katarinine smrti, a u njem spominje rukopis s Katarininim pjesmama, od kojih analizira njih pet, od toga Ëetiri objavljene veÊ ranije (Popivka od razboja »ingiËevoga, u Pjesma- rici br. [22]; Ki to glas za boga: ki se [v] svitu Ëuje, u Pjesmarici br. [21]; Jur bihi ravnice plaËem napunila, u Pjesmarici br. [5]; »ernu farbu sam si izabrala, u Pjesmarici br. [32]), pretpostavljajuÊi da su nastale u proljeÊe 1670. u »akovcu kad je Katarina ostala sama (BogiπiÊ 1998: 727). Peta pjesma koju donosi jest