SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO - MATEMATIČKI FAKULTET Marko Pavlović, Lara Božičević Flickr KAO ZNANSTVENA BAZA: UPOTREBA MREŽNOG SERVISA ZA POHRANU SLIKA U ISTRAŽIVANJU BIOGEOGRAFIJE I TAKSONOMIJE TRNOVRATKI (Orthoptera: Tetrigidae) Zagreb, 2019. Ovaj je rad izrađen u Laboratoriju za evoluciju Zoologijskog zavoda Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Damjana Franjevića. Rad je predan na natječaj za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini 2018./2019. Popis kratica cf. - confer = sliči na DD - Data Deficient (eng. nedostatak podataka), kategorija i kriterij ugroženosti neke vrste prema IUCN-u EN - Endangered (eng. ugrožena), kategorija i kriterij ugroženosti neke vrste prema IUCN-u gen. - rod I - istok ICZN - International Commission on Zoological Nomenclature (eng. Međunarodni kodeks zoološke nomenklature) IUCN - International Union for Conservation of Nature (eng. prijevod Međunarodna udruga za očuvanje prirode) J - jug JI - jugoistok JZ - jugozapad LC - Least Concern (eng. najmanje zabrinjavajuća), kategorija i kriterij ugroženosti neke vrste prema IUCN-u n - odnosi se na broj, na primjer n FOTO broj snimljenih fotografija NJ - Neighbor Joining metoda, metoda koja se koristi u stvaranju filogenetskog stabla. NOAA - National Oceanic and Atmospheric Administration nov. - novus, nova, novum = novi, nova, novo NP - Nacionalni park npr. - na primjer, primjerice NR - Narodna Republika NT - Near Threatened (eng. skoro ugrožena), kategorija i kriterij ugroženosti neke vrste prema IUCN-u OSF - Orthoptera Species File Online, taksonomska baza podataka Orthoptera svijeta S - sjever SI - sjeveroistok sp. - vrsta spp. - više vrsta ili podvrsta SZ - sjeverozapad VU - Vulnerable (eng. osjetljiva), kategorija i kriterij ugroženosti neke vrste prema IUCN-u Z - zapad Sadržaj 1. UVOD 1 1.1. Taksonomija i biogeografija 1 1.1.1. Povijest i metode taksonomije 2 1.1.2. Biogeografija nekad i danas 3 1.2. Društvene mreže 4 1.2.1. Upotreba društvenih mreža u zadnjih 20 godina 5 1.2.2. Što biologija može dobiti od društvenih mreža? 6 1.3. Entomologija na društvenim mrežama 7 1.4. Flickr - mrežni servis za pohranu slika 7 1.5. Monaški skakavci ili trnovratke (Tetrigidae) 11 1.5.1. Raznolikost i taksonomija 12 1.5.2. Rasprostranjenost i endemizam 12 1.6. Suvremena istraživanja trnovratki 20 2. CILJEVI 22 3. HIPOTEZE 23 4. MATERIJALI I METODE 25 4.1. Pretraživanje Flickra 25 4.2. Georeferenciranje 26 4.3. Identifikacija trnovratki 26 4.4. Taksonomija i nomenklatura 32 4.5. Organizacija metapodataka 33 4.5.1. Geografska rasprostranjenost i sezonska aktivnost 33 4.6. Statistika 34 5. REZULTATI 35 5.1. Taksonomski popis 35 5.2. Geografski popis 39 5.2.1. Europa 39 5.2.2. Sjeverna Amerika 41 5.2.3. Tropska područja 42 5.3. Sezonska aktivnost 46 5.3.1. Europa 46 5.3.2. Sjeverna Amerika 47 5.3.3. Tropska područja 48 6. RASPRAVA 50 6.1. Monaški skakavci holoarktika 50 6.2. Opaske na sistematiku nekih azijskih i australskih trnovratki 51 6.3. Trnovratke tropskih područja na Flickr-u 52 6.3.1 Potporodica Batrachideinae 52 6.3.2. Potporodica Cladonotinae 53 6.3.3. Potporodica Discotettiginae 55 6.3.4. Potporodica Lophotettiginae i Metrodorinae 55 6.3.5. Potporodica Scelimeninae i Tripetalocerinae 57 6.4. Sezonska aktivnost 58 7. ZAKLJUČCI 60 8. ZAHVALE 61 9. POPIS LITERATURE 62 10. SAŽETAK 71 11. SUMMARY 73 12. ŽIVOTOPIS 75 12.1. Marko Pavlović 75 12.1. Lara Božičević 75 13. DODATAK I 76-107 1. UVOD 1.1. Taksonomija i biogeografija Taksonomija je biološka disciplina koja se bavi smještajem organizama u prirodni sistem (Mayr 1963). Biološke discipline usko povezane s taksonomijom su nomenklatura i klasifikacija. Moglo bi se reći da se taksonomija sastoji od klasifikacije zajedno sa nomenklaturom (Mayr 1963). Taksonomija definira osnovne biološke, tj. taksonomske grupe - vrstu, rod, porodicu, red, razred i koljeno. Podvrsta, vrsta i kompleks vrsta najniže su biološke kategorije i smatraju se osnovnim biološkim kategorijama (Dobzhansky 1970). Vrstu je lakše opisati ili prepoznati nego definirati pa danas ne postoji zadovoljavajuća definicija taksonomije koja bi pokrila sve postojeće fenomene u prirodi (Darwin 1859). Srodne vrste ujedinjuju u rodove, srodni rodovi ujedinjuju se u porodice, a srodne porodice u redove. Najviše taksonomske kategorije su razred i koljeno. Taksonomske kategorije praktične su jer olakšavaju razumijevanje i komunikaciju među znanstvenicima, te omogućavaju da klasifikacijski sistem odražava prirodni, evolucijski sistem (Darwin 1859, Hennig 1965). Nomenklatura je biološka disciplina koja se bavi imenovanjem živih bića. Nomenklatura daje stroge zakone za opis novih vrsta, novih rodova ili viših svojti, kao i za ukidanje svojti koje nisu dobro opisane (ICZN 1999). Slika 1.1. Osnovne svjetske biogeografske regije – afrotropska, australska, malagaska, nearktička, neotropska, oceanijska, orijentalna, palearktička, panamska, saharo-arapska i sino-japanska. Slika je preuzeta i adaptirana prema Holt et al. 2013. Science, 339(6115). Slika je pod licencom Creative Commons Attribution-Share Alike 4.0 International i dostupna je za korištenje i adaptaciju. Biogeografija je biološka disciplina koja proučava obrasce rasprostranjenosti živih bića (Mayr 1963, Lomolino 2006). Biogeografija je povezana s taksonomijom, ekologijom i paleogeografijom. Većina životinjskih vrsta nastanjuje ograničena područja, a manji dio su 1 kozmopoliti (Lomolino 2006, Wiens & Donoghue 2004). Biogeografija definira biogeografska carstva, najveće biogeografske regije, i sve njima pripadajuće manje podregije (Holt 2013). Holarktička regija je najveća biogeografska regija sastavljena od palearktičke (Europa, Azija i prema nekim klasifikacijama sjever Afrike) i nearktičke regije (sjeverna Amerika) (Holt 2013). Biogeografske regije ne prate podjelu na kontinente (Slika 1.1.). Neki se kontinenti (primjerice Azija i Afrika) sastoje od više biogeografskih regija. U našem radu ne sagledavamo biogeografiju Antarktike jer je to jedini kontinent kojeg monaški skakavci, a i većina druge faune, ne nastanjuju (Tumbrinck 2014). 1.1.1. Povijest i metode taksonomije Zakone moderne taksonomije uspostavio je švedski liječnik i prirodoslovac Carl von Linne (Linnaeus 1758). Linnaeus je definirao binarnu nomenklaturu - dogovorno pravilo da se svaka vrsta označava latinskim binomenom - imenom roda i vrste u kurzivu (Slika 1.1.1.). Binarna nomenklatura poslužila je Darwinu (1859), Wallaceu (1858) i drugim znanstvenicima da uspostave načela moderne taksonomije i klasifikacije. Primjerice, već dugo traje, rasprava o tome što je vrsta, praktički od Cuviera, Johna Raya i drugih prirodoslovaca koji su djelovali prije taksonomije (Mayr 1996). Taksonomija se danas unificira postojanjem tipskog primjerka. Tipski je primjerak onaj primjerak o kojem se prvi put opisuje vrsta i koji služi da se na njemu odrede mjerodavne razlike jedne vrste od druge (ICZN 1999). U moderno doba postoji jedan relevantni tipski primjerak koji se naziva holotip. Drugi primjerci koji se koriste kod opisa vrste nazivaju se paratip. Lokalitet na kojem je ulovljen holotip naziva se tipski lokalitet. Nekada nisu postojali holotip i paratipovi, nego je svaka vrsta opisivana s mnogo primjeraka. Ti povijesni primjerci danas se nazivaju sintipovi (ICZN 1999). Nekada se zna dogoditi da se pronađe da u seriji sintipova ima više vrsta i onda je potrebno označiti jedan primjerak koji će biti mjerodavan o kojoj se vrsti radi. Taj tipski primjerak ovaj se put ne naziva holotip nego lektotip. Ostali primjerci u tom slučaju nazivaju se paralektotipovi (ICZN 1999). Važno je slijediti Kodeks zoološke nomenklature i razumjeti to znači tipski primjerak i kako se pravilno opisuje vrsta. Postoje kontroverze oko opisa vrste samo sa slike (Marschall & Evenhuis 2015, Amorim et al. 2016, ra Ofertas 2017). Takav slučaj dogodio se prije nekoliko godina (Marschall & Evenhuis 2015) i dosta je iskritiziran u znanstvenoj zajednici (Löbl et al. 2016). 2 Slika 1.1.1. Carl Linné (A) kao tridesetogodišnjak u laponskoj narodnoj nošnji nakon povratka s ekspedicije (Henry Kingsbury (Mezzotinto, 1807. ili ranije) doradio nakon Martina Hoffmana (Gemälde, Hartecamp 1737.)) i naslovnica njegovog kapitalnog djela (B) Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species cum characteribus, diferenttis, synonymis, locis. Tomus I. Naslovna stranica prikazuje preprintano izdanje iz 1760. Slike su preuzete sa mrežne baze Wikimedia Commons i pod javnom su domenom dijeljenja. 1.1.2. Biogeografija nekad i danas Biogeografija se nekada radila najprije detaljnom inventarizacijom vrsta nekog područja i određivanja njihove abundancije (frekvencije) terenskim radom (Slika 1.1.2.). Nakon terenskog rada, slijedilo je ručno uspoređivanje sličnosti područja (Darwin & Wallace 1858, Wallace 1858, Wallace 1876a, 1876b ). Sličnosti su se određivale fenetičkim metodama poput Neighbor Joining (NJ) metode koja određuje sličnosti među grupama i spaja ih na taj način (Sneath & Sokal 1973). Danas se biogeografija temelji na kompjuterskim metodama i metapodatcima. Za razliku od nekadašnjih putovanja i skupljanja materijala, danas postoje bioinformatičke biogeografske metode (Holt 2013). Na temelju današnjih kladističkih metoda definirane su moderne biogeografske regije. Lokalna biogeografija i danas se bazira na terenskom radu i sakupljanju podataka kako bi se procjenila raznolikost nekog područja (Holt 2013). Razumijevanje biogeografije važno je i za zaštita vrstu. Zaštita vrste temelji se