Filozofski fakultet Jadranka Bagarić POEZIJA ĐURA HIDŽE NA LATINSKOM JEZIKU DOKTORSKI RAD Zagreb, 2015. Faculty of Humanities and Social Sciences Jadranka Bagarić POETRY OF ĐURO HIDŽA IN LATIN LANGUAGE DOCTORAL THESIS Zagreb, 2015. Filozofski fakultet Jadranka Bagarić POEZIJA ĐURA HIDŽE NA LATINSKOM JEZIKU DOKTORSKI RAD Mentor: Darko Novaković Zagreb, 2015. Faculty of Humanities and Social Sciences Jadranka Bagarić POETRY OF ĐURO HIDŽA IN LATIN LANGUAGE DOCTORAL THESIS Supervisor: Darko Novaković Zagreb, 2015. Informacije o mentoru Darko Novaković roĊen je u Zagrebu 14. I. 1953. Diplomirao je 1975. te doktorirao 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1990. redoviti profesor, a od 1992. predstojnik Katedre za latinski jezik i knjiţevnost. Bavi se antiĉkom knjiţevnom teorijom, retorikom, uĉenjima o stilu, antiĉkim romanom (osobito grĉkim) te grotesknom komikom u antiĉkim tekstovima. Iz podruĉja klasiĉne filologije objavio više dvojeziĉnih izdanja grĉkih i rimskih autora (romani Ksenofonta Efeškoga i Haritona, anonimni Lukije ili magarac, Senekina Apokolokintoza, Plautovi Trgovac i Perzijanac, anonimna Pripovijest o Apoloniju, kralju tirskom). Iz podruĉja hrvatskoga latinizma upozorio na nepoznate rukopisne tekstove Filipa Zadranina, Jurja Šiţgorića, Jerolima Bartuĉevića, Benedikta Kotruljevića, Didaka Pira, Ivana Guĉetića, Antuna, Mihovila i Fausta Vranĉića i dr. U Londonu otkrio Marulićev Životopis sv. Jeronima (Vita diui Hieronymi), a u Glasgowu kodeks s nepoznatim Marulićevim latinskim pjesmama (Epigrammata) te priredio njihova prva izdanja. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu (Rim, Udine, Assisi, Ferrara, Chianciano, Bonn i dr.). Suosnivaĉ je ĉasopisa "Latina et Graeca" (1973-), istoimene biblioteke dvojeziĉnih izdanja (1979-) i istoimenoga Instituta za klasiĉne jezike i antiĉku civilizaciju (2006-). Urednik je zbirke Grĉki i rimski klasici Matice hrvatske (1998-), urednik GraĊe za povijest hrvatskoga latinizma (2005-), ĉlan uredništva Sabranih djela Marka Marulića (2005- ); bio je urednik za hrvatski latinizam i klasiĉne knjiţevnosti u Hrvatskoj općoj enciklopediji (1999-2009). Bio je predsjednik Matiĉnoga povjerenstva za podruĉje humanistiĉkih znanosti, polje jezikoslovlja i znanosti o knjiţevnosti (1999-2005), predsjednik Upravnoga vijeća Nacionalne i sveuĉilišne knjiţnice (2001-2005). Dobitnik je godišnje nagrade HAZU za filološke znanosti 2001; godišnje nagrade Filozofskoga fakulteta 2000, 2001, 2005; godišnje nagrade za prevodilaštvo »Iso Velikanović« 2006. Ĉlan je Society for the Promotion of Roman Studies u Londonu, Accademia Properziana del Subasio, Upravnog odbora HERE (Humanities in the European Research Area), ĉlan struĉnog povjerenstva za klasiĉne studije ERIH-a (European Reference Index for the Humanities, Expert Panel for Classical Studies), ĉlan meĊunarodnoga povjerenstva za Thesaurus linguae Latinae pri Bavarskoj akademiji znanosti (Internationale Thesaurus-Kommission). Akademikom je postao 29. svibnja 2008. Zahvale Neprocjenjiva je vrijednost pomoći kolega na koju sam mogla raĉunati u svim fazama rada na ovom projektu. Najsrdaĉnije zahvaljujem svojem mentoru, Darku Novakoviću, na poticaju, podršci i neizmjernom višegodišnjem strpljenju; Ireni Bratiĉević bez ĉije nesebiĉne pomoći u razrješavanju nebrojenih dvojbi nikada ne bih mogla završiti ovaj posao; Pavlu Knezoviću na pomoći u kolacioniranju pjesama, a osobito na izvornom podatku o fratru Aleksandru; Relji Seferoviću na brojnim savjetima i pomoći u atribuiranju neatribuiranih rukopisa. Tu su i suradnici iz Drţavnog arhiva u Dubrovniku: Vesna Rimac i Zoran Perović; iz Znanstvene knjiţnice Dubrovnik: Marinka Ulaga, Paula Raguţ, Silva Mladinić, Lucija Kukica Ćosić; fra Stipe Nosić iz samostana Male braće u Dubrovniku te fra Jozo Sopta iz Franjevaĉkog samostana u Roţatu. Sažetak Cilj je ovoga rada prikupljanje latinskih pjesama Dubrovĉanina Đura Hidţe (7. veljaĉe 1752. - 27. listopada 1833.) pisanih latinskim jezikom te njihovo kritiĉko izdanje i knjiţevna interpretacija. Istraţivanje smo temeljili na graĊi pronaĊenoj u rukopisnim zbirkama Arhiva Male braće, Znanstvene knjiţnice i Drţavnog arhiva u Dubrovniku. Pjesme iz mladenaĉke dobi, dok je studirao i usavršavao svoju lijeĉniĉku praksu u Italiji, nisu obuhvaćene ovim radom. Nakon snimanja, opisivanja, prepisivanja u elektronski oblik, pjesme smo razvrstali prema ţanrovskoj pripadnosti i numerirali ih. Dobili smo korpus od 3.140 stihova u rukopisu u ukupno 214 pjesama (PRILOG I). PRILOG II sadrţava još 32 pjesme s 422 stiha koje smo pronašli tiskane uglavnom u raznim zbornicima. MeĊu tiskanim pjesmama dvanaest pjesama nismo pronašli u rukopisima. Tiskane stihove koji se nalaze i u rukopisu nismo dvaput brojili pa potvrĊeni korpus rukopisne i tiskane graĊe sadrţava ukupno 3.562 stiha u 246 pjesama. Prilog III. sadrţava pjesme za koje nismo sigurni da su Hidţine, a nemamo pouzdanu potvrdu autorstva. Radi se o devetnaest pjesama s ukupno 407 stihova. Pjesme smo podijelili u tri skupine: PRILOG I. Rukopisi; PRILOG II Tiskane pjesme; PRILOG III Incerta. U PRILOGU I pjesme su razvrstane prema ţanrovskoj pripadnosti na epigrame (satiriĉne, pohvalne, naboţne, ţalobne i moralne), epistole, sermones, elegije, ode i hendekasilabe. U PRILOGU II tiskane pjesme su poredane kronološki prema godini izdanja u kojemu su objavljene i to onim redom kako se pojavljuju u tiskanom izdanju. U PRILOGU III. pjesme su razvrstane prema ţanrovskoj pripadnosti, jednako kao u PRILOGU I. Nakon definiranja kritiĉkog aparata, opisa jezika i posebnosti Hidţine versifikacije, pristupili smo knjiţevnoj interpretaciji odabranih pjesama. Makar estetski dometi Hidţine latinske poezije nisu zadivljujuće visoki, on u velikom broju sluĉajeva ipak nadmašuje prosjek prigodniĉarske poezije njegova vremena. Iako su njegove prosudbe ĉesto vrlo subjektivne, njegova je latinska poezija dragocjen izvor podataka za sagledavanje svih sastavnica ţivota u Dubrovniku na razmeĊu 18. i 19. stoljeća. I Đuro Hidţa je, poput njegovih brojnih suvremenika, zlatno pero u perjanici onih koji potvrĊuju kontinuiranu dvojeziĉnost hrvatske knjiţevnosti, hrvatskog i latinskog izraza, ĉime zasluţuje kritiĉko izdanje svojih pjesama. Summary Đuro Hidţa (Georgius Higgia1) was born on the 7th of February 1752 in Dubrovnik and died in Zaton on the 27th of September 1833. He is famous as the most productive translator of Roman poetry and Greek anthology into the Croatian language2 but is less well known as an Italian and Latin poet. After he had, according to Franjo Appendini,3 ''in the native schools of the Jesuits (Collegium Ragusinum) finished his studies of grammar and rhetoric with honours, his parents sent him to Bologna to study Philosophy and Medicine in 1771. Two years of study had passed when the news of the rapidness and excellence achieved in his chosen fields of study reached the Senate of the former republic. He was granted a sum from the state treasury large enough to enable him to complete his studies. He stayed in Bologna for seven years, five of which he spent on theory and two on acquiring experience as a doctor, a profession he dedicated himself to''. On finalising his studies he worked as a medical practitioner in Florence, and then moved to Naples in 1781. On his return to Dubrovnik in 1783 he was elected to the position of city physician with an annual salary of 300 ducats. The following year the government of Dubrovnik appointed him as the personal physician of the Bosnian Pasha. Rare are the scholars that have studied the poetry of Đuro Hidţa in Latin. In the beginning of the twentieth century Ivan Kasumović4 in Rad, a collection by the Yugoslavian Academy of Science and Arts presents The Poems of an Urban Appendini and the Anthology of the Latinists of Dubrovnik in which two poems of Hidţa can be found5. Approximately sixty years later Ţeljko Puratić6 presents what is possibly the most systematic depiction of Hidţa’s Latin opus until then; therefore it is to his findings that we will pay most attention to. 1 Hidţa writes his own name as Georgius Higgia, while the copyists write it in different ways: Hidţa, Higja, Higgia, HiĊa. We will write Đuro Hidţa. Given the fact that he was a physician, there is an interesting coincidence of the homonymy of his last name with the name of the Greek goddess of health (Hygia). 2 Šimun Šonje. Đuro Hidža Translator, Ĉasopis Dubrovnik, 1986. 3 Franjo Marija Appendini (Franciscus Maria Appendinius, Poirino, Italija, 1768. - Zadar, 1837) in the necrology for Hidţa, ''NECROLOGIA. Antonio Higgia raguseo'' in Gazette di Zara, no. 97/98: 387-388; 390-391 from 3rd November 1833. 4 Ivan Kasumović. ''Urban Appendini's poems and the Anthology of Dubrovnik's Latinists'', Rad, YASA, Book 174, Zagreb 1908.: 1-116. 5 In effigiem Benedicti Stay and Ad Urbanum Appendini. 6 Ţeljko Puratić. ''Poetry of Đuro Hidţa in Latin and national language'', Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Book II, Sarajevo, 1964.: 215-235; – The same: ''Đuro Hidţa and Junije Resti'', Živa antika XV, Skopje, 1965.: 211-213. - The same: ''The Poetic epistles of Đura Hidţe of Dubrovnik'', Živa antika XVIII, Skopje, 1968.: 81-93. Not long after this Vladimir Vratović7 presented Hidţa’s work in a two volume anthology of Croatian Latinism in the library Five Centuries of Croatian literature, book 3, Croatian Latinists II. Twenty years later, Šimun Šonje8 presented Hidţa's translation of Roman poets. Branimir Glaviĉić9 also presented the poets verse in selected texts at the very beginning of the third millennium10.