Kroz stoljeća a BOGATSVO DAVNIH I PRADAVNIH DOBA rema dostupnim podacima, pisana povijest današnjeg područja Krapinsko-zagorske županije započinje krajem 12. stoljeća. Tijekom 13. stoljeća pa do polovine 14. stoljeća P trajao je proces oblikovanja strukture naselja, koji čine danas gradove i općinska središta Županije. Drugim riječima, u tom razdoblju stvorene su jezgre od kojih je na ovim prostorima krenuo povijesni, gospodarski, upravni i kulturni razvoj administrativnog područja kojeg danas, 800 godina kasnije zovemo Krapinsko-zagorska županija. Temeljem raspoloživih povijesnih podataka, pokušat ćemo, koliko je to moguće, naznačiti tragove i puteve geneze stvaranja gradova i općina te Županije u cijelini, kao i njihova upravna i razvojna značenja od najranije prošlosti do današnjih dana. Povijesne izvore i dokaze, ne čine dakako samo pisani dokumenti. Arheološke iskopine, prikupljene tijekom dosadašnjih istraživanja govore nam da razvoj nekih od današnjih gradova i općinskih središta Županije, seže mnogo dublje u prošlost od onoga što kazuju pisani izvori. Ti nalazi sa svoje strane, kidaju još snažnije veo tajni o postanku i načinu života čovjeka na ovim Krapinsko - zagorska županij prostorima Temeljem arheoloških nalaza moguće je zaključiti da je na području današnje Županije, postojao organizirani život još tijekom brončanog doba odnosno za vrijeme trajanja tzv. Kulture polja sa žarama. Populacija brončanog doba naseljavala je pred 3000 godina kameniti brijeg na kojem će se u srednjem vijeku stvoriti jezgra grada i trgovišta, današnjeg središta Županije, grada Krapine. Mnoštvo keramičkih ulomaka, kameni kalup za lijevanje, brončane sjekire te tragovi nastambe ukazuju jasno da su postojali trajni oblici života na užem području grada Krapine u dalekoj prapovijesti. Nalazište pračovjeka u Krapini jedno je od najvećih europskih nalazišta. Na Hušnjakovu brdu kraj Krapine pronađeni su ostatci špiljskog čovjeka koji je poznavao vatru i živio od lova. Pripadao je poznatoj prethistorijskoj kulturi (Premousterien), za što postoje dokazi od oko 1200 komada kamenog oruđa. Na brijegu Podoštinje iznad Radoboja u 1850. godini pronađeno je 11 prethistorijskih humaka. Na njima je pored ostalog nađeno crijepovlje, komadi željeza te više posuda i žara. U potoku u blizini Radoboja pronađene je i kamena sjekira. Stvaranje tisućljetnog Rimskog carstva, također nije mimoišlo ove krajeve. Dokaze o njihovom boravku na ovim prostorima nalazimo na više mjesta. U Mihaljekovom Jarku s južne strane Krapine pronađeni su 1895. godine žrtvenici boga Jupitera. Njih su dali podići Titus Accius Severus i Marcus Ulpius Placidinius viši časnici iz doba cara Komoda (180. - 192. godine). Na tom mjestu bila je vjerojatno oružnička postaja i raskrižje cesta od Bednje preko Radoboja i Lepoglave sa cestom na Krapinčici. Kao i ostali naši krajevi i područje današnje Krapinsko - zagorske županije ulazi u ono povijesno razdoblje kada su Rimljani zaokruživali svoje sjeverne posjede i utvrđivali granice Imperije na Dunavu. Krak ceste od Ptuja (Poetovio) prema Savi, čini se da je prolazio tjesnacem kod Krapine, pa se ovdje zadržalo nekoliko značajnijih arheoloških nalaza, koji govore o postojanju rimskog naselja s vojničkim u putnim servisom, kakav je bio uobičajen u cestovnom sustavu starog vijeka u krajevima koje su kontrolirali predstavnici Rimskog carstva. Osim uz ceste većih prometnih vrijednosti na tragove Rimljana može se naići i uz termalne izvore i rudnike. O nazočnosti Rimljana na području Županije govori nam i spomenik iskopan u Loboru 1857. godine koji je smješten u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Za 2 Informativni vodič Kroz stoljeća njega se pretpostavlja da datira od početka 3. stoljeća poslije Krista, te da je n a mjestu današnjeg Lobora bila rimska naseobina a Svi ovi nalazi i indikacije o nazočnosti Rimljana vezani su za sjeverni dio Županije. U njezinom južnom području, siromašniji smo takvim nalazištima, tako da će arheologija tek svojim budućim istraživanjima i sustavnim radom imati zadatak da skine veo tajni s rimskog Zagorja. Srednji vijek, na svoj način, ugradio je novi kamen u oblikovanje života u današnjim općinskim središtima i gradovima Županije. Nicanje srednjovjekovnih burgova na padinama brda na sjevernom dijelu Županije u 13. i 14. stoljeću te njihova pregradnja, inicirana u vrijeme borbi s Turcima nije povukla za sobom i jače grupiranje naseobina tj. današnjih općinskih središta i gradova. Naime, stanovništvo je i dalje ostajalo u svojim, mahom drvenim kućama, a napuštalo ih je tek u krajnjim trenucima opasnosti, dakle u vrijeme turskih navala, sklanjajući se i braneći istovremeno. Zbog toga, između ostalog i nije bilo uvjeta za formiranje većih naseobina odnosno gradskih središta. Isto tako Krapinsko - zagorska županij za ostvarivanje tog procesa nedostajale su intenzivne prometne veze, trgovina i specijalizirani obrti, što su sve temeljni uvjeti za stvaranje gradskih središta. Ovisnost seljaka u odnosu na plemstvo, u pravnom smislu - oni su bili vezani za svoje prebivalište, također je onemogućavalo da se broj stanovnika u pojedinim naseobinama povećava imigracijom. To su i osnovni razlozi, što su se u to vrijeme samo dva mjesta počela oblikovati kao gradska središta, tj. Krapina i Klanjec. • Povijesni tijek nastajanja današnjih središta gradova i općina županije Kao što smo rekli Krapina je kao najstarije naselje na području Županije, zapravo i jedina ispunjavala potrebne uvjete koji su joj omogućili da se oblikuje kao grad. Ako namjerno skinemo balast legendi i oslonimo se na ono što je vjerodostojno u povijesnim izvorima vidjet ćemo da je dobro utvrđen položaj na važnoj cesti i uz vodotok stvorio mogućnost da se na jednom obronku razvije od stražarske pozicije ili manjeg kaštela novi grad u 16. stoljeću. U sačuvanim pisanim dokumentima Krapina se spominje prvi puta 1193. godine. Županija krapinska, kao političko i administrativno središte današnje Krapinsko - zagorske županije ima svakako povijesnu utemeljenost. Ona se spominje već 1222. godine u povelji Herceg Bele gdje se imenuje i Petar Knez iz Krapine kao glava Hrvatske plemenske župe. Nadalje Hrvatsko - ugarski kralj Sigismund je 1399. godine uz posjed gradu Krapini (Castrum Carpone) dodijelio je poglavaru grada i titulu Velikog župana zagorskog. U vrijeme najtežih turskih navala na Hrvatsku u krapinskoj je utvrdi održano pet Hrvatskih sabora (1598.,1599.,1600.,1605. i 1607. godine). Grad Krapina je često mijenjao svoje vlasnike. Najstariji vlasnici bili su hrvatski i ugarski kraljevi, a pored njih gospodari ovog grada bili su i kneževi Celjski, obitelji Keglević i Drašković dok su posljednji gospodari grada bili obitelji Lichtenberg i Ottenfels. U srednjem vijeku Krapina je bila važno razvijeno trgovište. U 1347. godini kralj Ljudevit dodijeljuje joj privilegij slobodnog kraljevskog grada. U to vrijeme ona je bila središte Županije kojoj su pripadali svi zagorski posjedi i dvorci. U 15. stoljeću pripojena je Varaždinskoj županiji. Informativni vodič 3 Kroz stoljeća Ostalih šest sadašnjih gradova u Županiji Zabok, Zlatar, Pregrada, Oroslavje, Donja a Stubica i Klanjec u davnim vremenima razvijali su se uglavnom, kao i većina naselja ovog područja tj. oko sakralnih građevina. Ime Zabok prvi puta se spominje 1335. godine u darovnici ugarsko - hrvatskog kralja Karla I kojom se prema preporuci slavonskog bana Mikca daruje posjed Zabok, Petru sinu Krapinsko - zagorska županij Nuzlina. Međutim, tek utemeljenjem Župe Svete Jelene 1658. godine i kasnije izgradnjom nove župne crkve na današnjem mjestu počinje razvoj ovog grada, koji je atribute gospodarskog i upravnog sjedišta dobio tek u kasnijim vremenima. Grad Zlatar prvi put se spominje krajem 13. stoljeća kao vlastelinski posjed Zlatharia. Zahvaljujući svom položaju na križanju cesta, po nestanku turske opasnosti Zlatar je kao mjesto počeo vidljivo napredovati. U 1699. godini on je postao i središte župe. Svoje najveće administrativno značenje doživio je 1875. godine kada je postao podžupanijsko središte. Ukidanjem podžupanije 1886. godine Zlatar je ostao kotarsko i općinsko središte. Ime grada Pregrade se prvi put spominje 1334. godine u Statutima zagrebačkog Kaptola. Crkvena župa kojoj pripada Pregrada starija je od te godine i jer je opis pregradske župne crkve dan u pisanim dokumentima još 1639. godine. Pregradski kraj pripadao je kostelskom vlastelinstvu. Tijekom 19. stoljeća Pregrada se počela razvijati kao urbani centar. Postala je središte kotara 1857. godine. Izgrađeno je nekoliko javnih zgrada tj. općine, kotara, pošte i suda. Od gospodarskih djelatnosti razvijaju se trgovina i zanatstvo. Krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća počela se razvijati i industrija koja je ubrzala formiranje Pregrade kao gradskog centra. 4 Informativni vodič Kroz stoljeća Povijesni razvoj naselja Oroslavje određuju lokacije dvaju vrlo vrijednih dvoraca iz 18. stoljeća. Župna crkva utemeljena je 1941. godine. Značajniji razvoj Oroslavja počeo se a ostvarivati sredinom 20. stoljeća izgradnjom industrijskih kapaciteta. U pisanim dokumentima Donja Stubica spominje se već 1209. godine u povelji Andrije II . Kao središte župe prvi put je zapisana 1334. godine kada podgrađe dobiva značajke urbanog naselja i trgovišta sa razvijenom obrtom. U to vrijeme Castrum i podgrađe pripadaju velikom susjedgradskom - stubičkom vlastelinstvu. Kao središte hrvatsko-slovenske seljačke bune ona je bila uključena u žižu tadašnjih srednjoeuropskih događaja. Donja Stubica je tijekom osam stoljeća bila upravno, sudsko, kulturno i gospodarsko središte čitavog područja