frakcija »asopis za izvedbene umjetnosti / Performing Arts Journal No. 51/52, jesen/autumn 2009. What To Affirm? What To Perform? is a joint Što afirmirati? Kako izvoditi? zajedniËki je project of the Centre for Drama Art (Zagreb), projekt Centra za dramsku umjetnost (Zagreb), National Dance Center (Bucharest), Maska Nacionalnog plesnog centra (Bukureπt), (Ljubljana), Tanzquartier (Vienna) and Allianz Maske (Ljubljana), Tanzquartiera (BeË) i Kulturstifftung. It affirms the situations Allianz Kulturstifftung. Afirmira situacije i and mechanisms of historical presence of naËine povijesnog pojavljivanja koreografskog choreographic thinking in a non-institutional miπljenja u neinstitucionalnim uvjetima, environment, researching the ways dance odnosno istraæuje naËine kojima je ples established specific strategies of self- razvijao specifiËne strategije samoorganizacije, organization, self-eduction and political activation. samoedukacije i politiËke aktivacije. Povijest The history of dance is not understood here plesa ovdje ne shvaÊamo kao institucionalnu as an institutional history with its developed povijest s razvijenim bijelim podruËjima i white areas and black spots, which comes very crnim toËkama, πto se itekako (dovoljno (suspiciously enough) close to the geopolitical sumnjivo) pribliæava geopolitiËkom mapiranju mapping of the Western world. What interests zapadnog svijeta. Ono πto nas zanima jest us is precisely this ‘different history’, which upravo ona ‘drugaËija povijest’, koju Derrida Derrida defines as the “history of paradoxical definira kao “povijest paradoksalnih zakona i laws and non-dialectical discontinuities, a history ne-dijalektiËkih diskontinuiteta, jednu povijest of absolutely heterogeneous pockets, irreducible apsolutno heterogenih podruËja, nesvodljivih particularities, of unheard of and incalculable pojedinaËnosti, neËuvenih i neproraËunljivih sexual differences…”. What should should be spolnih razlika…”. Ono πto treba uËiniti jest done is to map the spaces and the articulation drugaËije mapirati prostore i artikulaciju tijelâ te of bodies differently, to disclose the history of razotkriti povijest dogaaja i afirmacija plesa kroz events and the affirmations of dance through druge forme. Takva povijest moæe pokazati da je other forms. Such history can reveal that the povijest plesa u IstoËnoj Europi postojala cijelo history of dance in the East has existed all the vrijeme, ali kao podruËje materijalne, tjelesne time, but as the domain of material, bodily tranzicije æanrova i priznatih formi. transition of genres and recognized forms. Sadræaj 004 100 Oliver FrljiÊ 014 ©etnja kroz hodaÊe performanse skupine OHO (1965 -70) Samo GosariË 038 Biljeπke o filmskim postupcima u suvremenoj koreografiji Bojana CvejiÊ 050 Pomak pozornosti: poetika 21. stoljeÊa Ric Allsopp 058 Reæimi paænje: Vrijednost, slika, pokret Marko KostaniÊ 068 Film Ivana Martinca: taktilnost u zaljepcima Tanja Vrvilo 087 Re:akt! Stvari koje se dogaaju dvaput Domenico Quaranta 108 Obrade predstava i potencijal proraËunatog neuspjeha Astrid Peterle 120 Kako moæemo stvoriti spomenike plesa? Franz Anton Cramer / Janez Janπa 134 5 DA za obnovljenu izvedbu Sanja IvekoviÊ, Sonja Pregrad 138 Glas plesnoga tijela Bojana Kunst 152 blago bung bosso fataka Helmut Ploebst 168 Forenzika i fuga za fascikl Marjana KrajaË, uz Ivu KorenËiÊ, Dalibora DavidoviÊa i Marka KostaniÊa 176 Filmske mutacije: festival nevidljivog filma Tanja Vrvilo 188 The Book 2008 Barbara MatijeviÊ / Matija Ferlin / Nikolina Pristaπ / OOUR Selma Banich & Sandra BaniÊ Marjana KrajaË 002 212 Biljeπke o suradnicima 003 Contents 008 100 Oliver FrljiÊ 026 A Walk Through Walking Performances by the OHO Group (1965-70) Samo GosariË 044 Notes on Cinematic Procedures in Contemporary Choreograph Bojana CvejiÊ 054 Shifting Attention: 21st Century Poetics Ric Allsopp 063 Regimes of Attention: Value, Image, Movement Marko KostaniÊ 077 Film by Ivan Martinac: Tactility in Splices Tanja Vrvilo 098 Re:akt! Things that Happen Twice Domenico Quaranta 114 Reenactments of Performances and the Potential of Calculated Failure Astrid Peterle 126 How can we create monuments of dance? Franz Anton Cramer / Janez Janπa 134 5 YES’s for Reenactment Sanja IvekoviÊ, Sonja Pregrad 144 The Voice of the Dancing Body Bojana Kunst 160 blago bung bosso fataka Helmut Ploebst 172 Forensics and Fugue for the Folder Marjana KrajaË, with Iva KorenËiÊ, Dalibor DavidoviÊ and Marko KostaniÊ 182 Film Mutations: The festival of invisible cinema Tanja Vrvilo 188 The Book 2008 Barbara MatijeviÊ / Matija Ferlin / Nikolina Pristaπ / OOUR Selma Banich & Sandra BaniÊ Marjana KrajaË 212 Notes on contributors Tomislava Gotovca u rekonstrukciji Olivera FrljiÊa, BeË, svibanj 2009. photo: Angela BedekoviÊ Tomislava 100 100 Oliver FrljiÊ 004 005 Tomislav Gotovac izveo je akciju 100 12. svibnja 1979. u sklopu X. MuziËkog biennala u Zagrebu. Posebnost ove GotovËeve akcije jest u tome da je bila naruËena od strane uprave jedne institucije, te da je postojao precizno razraen scenarij po kojem je akcija izvedena. Dvadeset godina kasnije, 30. svibnja 2009. u BeËu je unutar projekta “Instruktionen verraten” (prevedena na engleski kao “Giving (Up) Instructions”) koji je realiziran u sklopu dvogodiπnjeg projekta “What to affirm? What to perform?”, napravljena rekonstrukcija ove akcije. Programatorice Martina Hochmuth i Krassimira Kruschkova cjelokupni projekt zamislile su kao istraæivanje manifesta, programa i oblika notacije kroz specifiËnost njihovih instrukcija. GotovËeva akcija 100 nametnula se kao logiËan izbor unutar ovog koncepta jer se nalazila toËno na onom sjeciπtu umjetniËkog i politiËkog koje su Hochmutova i Kruschkova zazivale: “U æariπtu interesa ovog projekta je istraæivanje manifesta, programa i oblika zapisa poput onih nalazimo u specifiËnim, prespkriptivnim uputama, ali i suvremeni umjetniËki i politiËki status uputstvenog, koje priËu/priËe Ëita samo kroz cezure njihovog biljeæenja kako ih ne bi dalo. Dati uputstva u dvostrukom znaËenju znaËenju odavanja i zadavanja onda bi bilo: pronaÊi njihove mehanizme i, istodobno, opetovano prekrπiti njihovu preskripciju.” Uz rekonstrukciju GotovËeve akcije 100 koja je napravljena pod nazivom 100+1=1+100, u sklopu ovog projekta predstavljeni su i drugi radovi koji su se bavili davanjem/odustajanjem (od) instrukcija kao specifiËnom izvedbenom politikom: White Spot on a Darkroom Chrisa Haringa, Life [in Progress] Janeza Janπe, Walking Performance Same GosariËa, Autodomestication Krõõt Juurak, Tanzstück #3: Doppel / Solo / Ein Abend Aurenta Chétouanea, KonSequenzen: Rhythm is it... Deufert+Plischke i Thirty-Nine Or So To Do Tima Etchellsa. Istraæivanje koje je prethodilo mojoj rekonstrukciji akcije 100 baziralo se na tri izvora. Prvi je predstavljao sam scenarij, objavljen u Ëasopisu za arhitekturu »ovjek i prostor (1981.), te pretisci novinskih prikaza same akcije doneseni u istom broju Ëasopisa. Drugi izvor su bili razgovori s Tomislavom Gotovcem kroz koje sam, uz autentiËno svjedoËenje i faktografsku grau, pokuπavao otvoriti i pitanje smisla, znaËenja i funkcije rekonstruiranja njegove akcije u danaπnjem kontekstu, osobito s obzirom na Ëinjenicu da se rekonstrukcija radila u BeËu, takoer kao narudæba jedne institucije (Tanzquartier Wien), ali institucije koja primarno, za razliku od MuziËkog biennala, koji je bio naruËitelj originalne akcije, operira u polju plesa. TreÊi izvor predstavljao je video same akcije koji su snimili Silvestar Kolbas, Daniel RiiËki, Fedor VuËemiloviÊ i Boris PopoviÊ. Iako je Gotovac u razgovorima tvrdio da ga je prvenstveno zanimalo istraæivanje zvuka, zanimljivo je da na ovoj video snimci, kao autentiËnom dokumentu, zvuka nema. Ovakva medijatizacija koja je, bez obzira na tehniËku moguÊnost, u biljeæenju izostavila ono πto je po Gotovcu bilo esencijalno za cijeli projekt, u mom sluËaju je odredila i miπljenje rekonstrukcije. Kroz nju se postavlja pitanje je li moguÊe reprezentacijom forme originalne akcije dati vidljivost onim stvarima koje su u njoj doæivjele diskurzivnu, izvedbenu i politiËku marginalizaciju ili nevidljivost. Kao πto se video fokus iz domene istraæivanja zvuka prebacuje na specifiËnu koreografsku kvalitetu GotovËeva rada, poveÊava njezinu vidljivost, te je dovodi u polje odreenja koje sintagmi socijalna koreografija daje Andrew Hewitt: “Moja metodologija “druπtvene koreografije” proizlazi iz pokuπaja promišljanja naËina na koji estetsko funkcionira u samom temelju druπtvenog iskustva. Pojam druπtvena koreografija rabim kako bih oznaËio tradiciju miπljenja u druπtvenom poretku koji svoj ideal pronalazi u sferi estetskog te nastoji taj poredak upisati izravno na razini tijela.”,1 tako je i moja rekonstrukcija akciji 100 pokuπala 1 Goran Sergej Pristaπ: “Koreografija je naËin miπljenja uËiniti vidljivim pripadajuÊe procedure odluËivanja i njihovu izvedbenu reprezentaciju, kao i prostor u o odnosu estetike prema politici” (intervju s Andrew Hewittom), Frakcija #42, str. 38-43. kojem je moguÊe kreativno strukturirati æelju za decentraliziranim modelom odluËivanja. Kao πto Êu kasnije pokazati, ovaj decentralizirani model odluËivanja vezan je prvenstveno za vidljivost stotine izvoaËa i s obzirom na njih, objektificirajuÊu politiku originalnog performansa. U kontekstu razliËitih medijatizacija GotovËeve akcije 100, naËina na koji su one odredile miπljenje njezine rekonstrukcije, te statusa same rekonstrukcije koja je istovremeno i re-dokumentacija i re-enactment, a paralelno pokuπava otvoriti i prostor novog iskustva i proizvodnje znanja, ilustrativna