ABADŽ Ć I SELECTION 160/PB Stanko Abadžić SELECTION Nemam poruku, ne propitujem ništa, samo fotografiram. Stanko Abadžić I don´t have a message, I don´t question anything, I just take photographs. Stanko Abadžić Sinu Srdjanu. For my son Srdjan. Stanko Abadžić 2/2 selection № /300 IMPRESSUM Nakladnik | Publisher Kadar36 www.kadar36.hr Za nakladnika | Official Representative Max Juhasz Urednik | Editor Stanko Abadžić Predgovor | Introduction by Branka Hlevnjak Stanko Abadžić Prijevod na engleski | English Translation 4/4 Damjan Lalović selection Grafičko-likovno oblikovanje i prijelom | Design & Layout Zoran Jelača Tisak | Printed by Printera d.o.o Godina izdanja | Year of Publication 2017. Copyright: Stanko Abadžić and Kadar36 sabadzic.net.amis.hr abadzicphoto@gmail.com ISBN 978-953-57655-9-2 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000947755. Stanko Abadžić – samo fotograf ledam fotografije Stanka Abadžića i sve Fotografije Stanka Abadžića doista su Sjene hvata u uskim hodnicima, pro- fotografsku karijeru. Ako pod praškom smanjeni na najmanju mjeru, pretvara- vintage fotografije Stanko Abadžić, pono- Gmi se čine nekako bliskim i poznatim. izvanvremenske, duboko uronjene u pro- lazima, iza rešetaka, na stubištima. Izdu- školom razumijevamo neku vrstu roman- ju u oblike koji asociraju na sitne notne san na činjenicu da je staru školu izučio Kao svjetski putnikfotograf donosi on store, ljude i situacije kojima je poveznica žene niskim svjetlom kojim su objekti tike i nadrealističnu aranžiranost, svoj- bilješke u obilju duhovnosti sugerirane proučavajući vrhunska fotografska djela fotografije iz Pariza, Berlina, Istanbula, moćan osjećaj za svjetlo i tamu. Iz svje- obasjani, deformirane su u projekciji kat- stvenu Josefu Sudeku, najutjecajnijem bjelinom. Odmjerenost i suzdržanost dio iz monografija koje su mu došle pod ruku. Praga, Odese, Tunisa, Malte, Turske… tla, tame i sjena proizlazi motiv. Stanko kad do karikaturalnosti, katkad postaju predstavniku praške fotografije do naših su fotografove obrambene taktike izbje- Umjetnost, međutim, nije okinuti ili Izlaže ih u Argentini, Japanu, Sjedinje- Abadžić vreba svoj motiv, dulje ili kraće, ali ornamenti, katkad sugeriraju ljupkost ili dana, možemo opaziti upravo onaj odmak gavanja obilja urbanih informacija koje naslikati, kiparski oblikovati prizor, izre- nim Američkim Državama i drugdje, a ga naslućuje i kadrira u čvrstu fotografsku su temelj osobitog geometrijskog grafiz- kojim se Stanko Abadžić vrlo brzo udalja- ostaju izvan kadra i nisu predmet njegova zati ga virtualno iz širokog prostora u ko- sve onepodsjećaju na Cartier-Bressona cjelinu. Sve su njegove fotografije ikone ma. Stanko Abadžić fotograf je u stalnom vao od referentnih prethodnika i formirao interesa. Teško bi se za ijednu sliku Stan- jemu postojimo i prenijeti ga u odabrani svojom sočnom životnošću i na Edwarda koje opisuju prostore iz kojih su iznjedre- pokretu, zaljubljenik u život i obične lju- vlastiti put „u lovu na fotografiju”. Daleko ka Abadžića moglo reći da na njoj ima medij. Umjetnost je znatno viša kategorija Westona i njegov oštar i precizan reali- ne, s umanjenom pričom koju ti prostori de, u humanu jednostavnost i pripada- od toga da u fotografijama Stanka Abadži- pretjerivanja bilo koje vrste, ali očito je koju je teško dosegnuti; ona je traganje zam te senzualan i neposredan kontakt sadržavaju. Estetski dar koji Abadžić očito juću dobrohotnost svakidašnjice kojom ća ne osjećamo romantiku, ali ona nije cilj da ima smislenog racionaliziranja i brit- za smislom i pokušaj razumijevanja svi- s prostorom krajnje autorske odsutnosti. posjeduje stvara dojam da posvuda s la- ostvaruje estetski doživljaj dugovječnosti njegovih traganja. Ona je tek duboki eho kih svjetlosnih odnosa unutar probranog jeta, njegovih odnosa i proporcija; ona je Ne govorim to kako bih naglasila da je koćom bira one životne kompozicije koje zemaljske egzistencije. Zbog motiva koje njegova senzibiliteta, background forma- izbora motiva. postupak miješanja fizičkog i duhovnog Stanko Abadžić sljedbenik tih velikana će u fotografskom izričaju djelovati svo- bira po ključu uličnih i dvorišnih slika, lizma koji je sapet između vrlo egzaktne Svakako treba praviti razliku između u novu tvorevinu. Umjetnost je zadovo- fotografije, već da se potvrdi njegova jom bukom, napetošću, smijehom, igrom, sve su njegove fotografije dio jedne ima- i uvjerljive igre svjetla i sjene, humanih običnosti fotografskih motiva Stanka ljenje potrebe za cjelovitošću: kultivirati osobna snaga i uvjerljivost fotografa 21. glazbom ili dubokom kontemplativnom ginarne cjeline – bez obzira na to jesu motiva i mjesta duhovitih kontradiktor- Abadžića i banalnih motiva kojima se animalno te biti ili postati (možda i ostati) 6/7 stoljeća koji je prihvatio obje vrste fo- tišinom. Nije nimalo pretjerano reći da je li pronađeni na zagrebačkim, pariškim, nosti, malih apsurda, osamljenih mjesta služe konceptualni umjetnici kako bi izvr- čovjek. 6 | 7 tografskog promišljanja i unio ih u ori- Stanko Abadžić velik majstor motiva sa praškim, beogradskim ili ulicama neko- ili čiste svjetlosne ljepote. nuli likovne vrijednosti i opstruirali mo- U toj težnji fotografiji se dugo (od 1839. ginalnost svojega stvaralaštva. Motivi smislom za humor, grotesku, za intelek- ga drugog grada. Ljudi su posvuda ljudi, Fotografije Stanka Abadžića otkrivaju tiv. Fotografski koncept Stanka Abadžića do 1920-ih godina) osporavao umjetnički koje svojim objektivom traži i nalazi na tualne fotografske užitke i ljepotu u onom djeca su radost, mladost je opuštena. Na nam marginalna mjesta društvene zbilje i svjesno je i vješto, a opet, čini se, krajnje domet jer je nastala kao slikarski alat. U raznim mjestima prizori su trajne vrijed- izvornom, neokaljanom smislu. mjestima na kojima nam pokazuje stare njihovu poetsku narav. Umanjujući sadr- nepretenciozno, produhovljivanje margi- nadmetanju dviju likovnih vrsta koje se nosti i stoga ih lako možemo povezati sa Razmišljajući o fotografiji kao svje- običaje i zanate (primjerice urare), radi- žaj,naglašava doživljaj fotografskog skla- naliziranih prostora grada. No pitanje je bave dvodimenzionalnim sažimanjima spomenutim prethodnicima. Tu nagla- tlopisu, Stanko Abadžić ponajprije traži onice koje se gube iz života suvremenih da. Koliko god putovao, fotografije Stanka što je banalno, a što nije. Životni motivi i reduciranjima prizora iz stvarnosti te šavam potragu za osobitim mjestima, za dokaze za ovu definiciju medija kojem europskih gradova, fotograf to čini istim Abadžića (u ovom izboru) nisu putopi- Stanka Abadžića to su ponajmanje. Nji- predočavanjem unutrašnjih ideja i vizija prostorima ulica i dvorišta, vrtova i liva- se predao: traga za sunčanim odsjajima- formalnim fotografskim elementima po sne reportaže, već autorova fotografska hova je vrijednost upravo porasla njego- fotografija je napokon dobila priznanje da, rijeka i jezera, obala i garaža, stubišta figura i arhitekture, dakle za stvarnošću i kojima prepoznajemo njegov senzibili- poezija. Raspon je pobuđenih osjećaja u vim izborom da postanu dio odabranog likovnih kritičara i teoretičara da je sa- i prolaza, namjerno zanemarujući onu njezinom sunčanom projekcijom. Na tlu, tet kojim plijeni pozornost i pruža uži- nijansiranju između kratkih zabavnih sli- fotografskog opusa. To je prije socijalna mostalni medij izražavanja. Pritom je po- često spominjanu fotografsku karakte- na zidu, na vodi, posvuda. U tom mu je tak gledanja. Mnoge će nam se fotografije ka, refleksivnih i meditativnih prostornih fotografija, a manje formalna. Fotografije kazala moć zrcaljenja stvarnosti, utjecaj ristiku–zaustavljanje vremena. Prostor je stvaralačkom traganju pogled više uprt u svidjeti na prvi pogled upravo zbog tog bilježaka. Iako autor zasigurno o svakoj Stanka Abadžića skladne su cjeline koji- na formiranje kritičke svijesti i snaženje Abadžićev glavni cilj. Zato luta gradovi- projekciju stvarnosti nego u samu stvar- visokog estetskog dometa, čak i bez dru- snimljenoj fotografiji može ispričati po- ma ne treba fotografski (filmski) niz da društvene savjesti. Stanko Abadžić, au- ma tražeći svoje „izgubljene” i posvuda nost. Mnoge bi fotografije mogao izvrnu- gog pogleda u kojem se pozorno iščitava neku priču (gdje je, kada i kako snimlje- dosegnu određenu vrijednost. One su, tor visokosenzibilizirane opažajne moći, rasute ili, točnije, posvuda prisutne mo- ti i sjeni dati primarnu (gornju) poziciju sadržaj slike. na), fotografije ne ističu priču, već nude kako bismo rekli, stara škola, potvrda iz- umije u vrlo organiziranoj formi djelovati tive. Bira ih pomno, ali dogodi se,kako a da se pritom ne uruši sustav osobitih Estetska vještina kojom Stanko Abadžić profinjenu likovnu poetiku. Vrhunac je te držljivosti medija koji se u 21. stoljeću uz angažirano. On je kritičar društva i kad sam kaže,da motivi biraju njega, kao u odnosa fotografske strukture građene nadmašuje mnoge fotografe proizlazi, čini poetike, dakako, u fotografijama u kojima milijunske fotografske amatere i diletan- mu to nije nakana jer fotografira mjesta Istanbulu, živom gradu kontrasta starog svjetlom i tamom, svjetlom i sjenama, mi se, više iz pariške nego iz praške ško- tamni obrisi stoje pred svečanim prosto- te održao na umjetničkoj razini. Upravo koja većina ljudi ne vidi tijekom svakod- i novog. grafikom različitih ritmova. le iako je upravo u Pragu započeo svoju rom sumaglica ili jakog svjetla i gdje se, tim izrazom, stara škola, objašnjava svoje nevnog nužno selektivnog
Details
-
File Typepdf
-
Upload Time-
-
Content LanguagesEnglish
-
Upload UserAnonymous/Not logged-in
-
File Pages45 Page
-
File Size-