VANJSKOPOLITIČKI PREGLED Vanjske politike zemalja Zapadnog Balkana Vanjske politike zemalja Zapadnog Balkana Eseji/Essays Kratki osvrt/Policy Brief Intervju/Interview Retrospektiva/Retrospective Foreign Policy Review Prikaz knjige/Book Review žujak/March 2009 FPR Broj/Issue 3 Godina/Year 3 Mart/O Preporuke Članci, eseji i analize u ovoj publikaciji ne predstavljaju konsenzus mišljenja.Ne očekujemo od čitatelja pohvale i simppatije, često se ni naši autori ne slažu jedni sa drugim, ali očekujemo razumjevanje za pokušaj da doprinesemo promociji divergentnih ideja.Ne prihvatamo odgovornost za mišljanja iznesena u bilo kojem od članaka, potpisanih ili nepotpisanih, koji se pojavljuju na ovim stranicama. Dakako, prihvatamo odgovornost što toj različitosti dajemo prostor za publiciranje. Uredništvo Radna grupa: Z. Kulundžić A. Kapetanović D. Vuletić M. Kušljugi ć D. Maglić Kontakt: [email protected] www.vpi.ba Uz podršku: Friedrich Ebert Stiftung 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovinaž Sumbula Avde 7 Tel.: + 387 33 264 050 Dragi čitaoci, u ovom broju pokušali smo iz četiri različita ugla (albanskog, bosanskohercegovačkog, srpskog i hrvatskog) odgovoriti na nekoliko važnih pitanja za budućnost regionalne suradnje i pristupanja balkanskih zemalja EU: kako vanjske politike navedenih zemalja akceptiraju imperativ dobrosusjedske suradnje kao uvjeta za više integrativne procese?, koji je trenutni status ovih zemalja u procesu pristupanja EU?, šta čine u pogledu regionalne suradnje i dobrosusjedskih odnosa?, kakvo je raspoloženje javnosti i političkih elita spram regionalnih i evropskih integrativnih procesa? Ako bismo eseje iz ovog broja našeg magazina željeli povezati u jednu cjelinu i naći im zajednički imenitelj, onda bi to svakako bila gotovo nedvojbena proevropska orijentacija javnoga mnijenja, snažan politički konsenzus oko evropskih pitanja, ali ne i na svim stranama jednaka suštinska predanost dobrosusjedskoj suradnji ili pak spremnost da se uspostave evropski standardi. To da je vanjska politika katkada tek blijeda sjenka unutarnjeg politikantstva nije više neka posebna novost. Balkan je na tom terenu postao izuzetno postojan egzemplar da deklarativnu privrženost evropskim standardima i idealima ne prati uvijek i stvarno zalaganje. Sve četiri analize detektiraju određene sistemske slabosti, ponegdje se to može nazvati i oklijevanjem političkih elita da izgrade prohodniji i transparentniji sistem. No, nema nikakve dvojbe, a to bi slobodno mogao biti jedan od zaključaka ovoga broja, da su balkanske zemlje prepoznale i žele maksimalno iskoristiti priliku koju nudi politika proširenja EU. Ona nameće posve drugačiji imperativ suradnje i kompeticije oko evropskih standarda i relativizira historijske antagonizme oko teritorije i identiteta. No, za prihvaćanje te ideje, kako i analize u ovom broju pokazuju, potrebno je nešto više od deklarativne privrženosti. Potrebno je čak i više od zanošenja vlastitom superiornošću nad inferiornim susjedima; međusobno udaranje nogama ispod velikog briselskog stola. Zapadnom Balkanu danas su potrebni političari vizionari koji su kadri okupiti se oko zajedničkih interesa bez fige u džepu. Nije balkanski animozitet ništa primitivniji od nekadašnjeg francusko-njemačkog, s tom razlikom što su Francuzi i Nijemci konačno naučili lekciju na vlastitim greškama. Uredništvo Foreign Policy Review-godina 3, broj 3 3 Eno Trimçev Vanjska politika Albanije: regionalna suradnja i evropske integracije Piše:Eno Trimçev Albanija je država koja je dosad najduže pregovarala do popisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Taj teški proces bio je otežan korupcijom u vlasti, nespretnim pregovorima te općenito nedostatkom vizije o tome kako da država dospije tamo kamo se svi slažu da treba da ide – u Evropsku uniju. Socijalističke administracije uglavnom su bile zadovoljne time da se odmaraju na svojim lovorikama, misleći da je njihova moć sigurna, jer ni međunarodna zajednica ni albanski glasači nisu mogli podnijeti povratak demokrata Berishe nakon implozije koja se dogodila 1997. pod autoritarnom vlašću Berishe. Na kraju se ispostavilo da nisu bili u pravu. Albanci su vratili Berishu na vlast na junskim izborima 2005. i postoje indicije da se viši krugovi političkog sistema počinju otvarati i prihvaćati novu i motiviraniju klasu vođa. Berishina Demokratska stranka, koja je na vlasti, nije toliko monolitna kao što je bila, iako treba da pređe još dugačak put da bi prošla svoj prvi pravi test: rotaciju u vlastitom vodstvu. S druge strane, Socijalistička stranka je već izvršila svoju rotaciju kada je Rama preuzeo vodstvo nakon ostavke Nana u septembru 2005. Usprkos internim izazovima, Rama je učvrstio svoju poziciju unutar stranke. Iako neki mogu biti pesimistični zbog sporog napretka u integracijskom procesu, položaj Albanije nije toliko turoban. Zemlja je imala jak do umjeren ekonomski rast u posljednjih 15 godina. Njen politički sistem, nakon kolapsa pod teretom autoritarizma i oružanog revolta 1997., oporavio se i pokazao izvanredan kapacitet da upije velike promjene koje su slijedile – rat na Kosovu, veoma burna opozicija Berishe te unutarnja reforma Socijalističke stranke. Zemlja je ujedinjena u postizanju svoga cilja ka evropskim integracijama i ne gaji nikakav duboko usađeni animozitet prema svojim susjedima. U inicijativama za regionalnu suradnju konzistentno je pratila aktivnu politiku suradnje, koja je zaslužila pohvalu njenih međunarodnih partnera. Upravo zbog toga je u dobroj poziciji da završi dugi proces tranzicije i da iskoristi regionalne inicijative. Međutim, pojačava se frustriranost viznim režimima koji postaju sve teži za pregovore. Makedonija je u januaru 2008. najavila ukidanje režima ulaznih viza te da će usvojiti sistem koji je više evropski. Ako se tome doda nedostatak zajedničkog kulturnog naslijeđa sa ostalim zemljama Zapadnog Balkana te opća nezainteresiranost za prijedloge koje je Albanija dala u regionalnim forumima, može se primijetiti kako sada u Tirani postoji razumijevanje da regionalna suradnja u potpunosti zavisi od međunarodnih arbitara bez obzira na to da li se oni nalaze u Bruxellesu ili Washingtonu. 4 Foreign Policy Review-godina 3, broj 3 Vanjska politika Albanije: regionalna suradnja i evropske integracije 1. Proces stabilizacije i pridruživanja Albanije: status i izazovi Obaveze Albanije i njeni glavni izazovi na putu ka evropskim integracijama proistječu iz sljedećih dokumenata: • Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA); • Evropsko partnerstvo (EP); • Godišnji izvještaj Evropske komisije o Albaniji; • Državni plan za implementaciju SAA (NPISAA), koji je odobrilo Vijeće ministara u julu 2006. kao odgovor na EP; • Zajedničke političke i ekonomske preporuke sa sastanaka savjetodavne radne grupe (CTF) na nivou ministarstava te radnih stranačkih sastanaka na nivou zamjenika ministara. Zbog toga je razumno da se glavni izazovi s kojima se Albanija suočava ocjenjuju kroz (a) opisivanje veza između Albanije i EU; (b) napredak u političkim kriterijima za članstvo, i; (c) napredak u ekonomskim kriterijima za članstvo. Albanija je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) s EU u junu 2006. Što se tiče trgovine, potpisan je Privremeni sporazum koji pruža tijesan raspored za otvaranje albanskog tržišta proizvodima i uslugama EU, koji je stupio na snagu u decembru 2006., s progresivnim smanjenjima carinskih taksi u januaru 2007., 2008. i 2009. Konačno, u septembru 2007. EU i Albanija su potpisale Sporazum o pojednostavljenju izdavanja viza, s ciljem da pojednostave procedure izdavanja viza za albanske studente, akademike, poslovne ljude, novinare i turiste. On nameće 'zamrzavanje' taksi na vize, kao i izdavanje besplatnih viza u određenim slučajevima. Ovaj sporazum slijedi Sporazum o ponovnom primanju Albanije u EC, što je bio preduvjet za pojednostavljivanje izdavanja viza. Vlada Albanije je uspostavila Integrirani sistem za planiranje (IPS), koji čini široki okvir za planiranje i nadzor, i koji je dizajniran tako da osigura da osnovna politika i finansijski procesi funkcioniraju na koherentan, učinkovit i integriran način. IPS nije novi ili odvojeni sistem za planiranje, niti je to pokušaj da se postojeći procesi stope u jedan. Ono što IPS pruža jest set operativnih principa i struktura za podršku kako bi se osiguralo da se planiranje i nadzor vlade u cjelini odvija na što učinkovitiji i što je moguće više harmoniziran način.1 Postoje dva ključna procesa koji pokrivaju sve organizacije i aktivnosti vlade: - Državna strategija za nadzor i integraciju (NSDI), koja uspostavlja medij za dugoročne ciljeve i strategije vlade za sve sektore utemeljene na državnoj viziji; i - Srednjoročni program za budžet (MTBP), koji zahtijeva od svakog ministarstva da razvije trogodišnji plan za isplatu programskih izdataka da bi se postigli ciljevi politike unutar gornje granice potrošnje ministarstva, kao što je predviđeno fiskalnim planom vlade. Unutar IPS-a postoji hijerarhija dokumenata za strateško planiranje. Jedinstvena državna strategija NSDI, koja se nadovezuje na opsežan set sektorskih strategija koje se provode po selektivnom setu probojnih strategija. Državna strategija je stvorena kao sinteza dokumenata sektorskih strategija na otvoren i transparentan način. 1 Intervju s bivšim zvaničnicima MEI-a u 2007. Foreign Policy Review-godina 3, broj 3 5 Eno Trimçev Procesi planiranja za evropske integracije i NATO članstvo u potpunosti su integrirani u državnu strategiju.Postoje četiri ključna procesa koji utječu na širok pojas vladinih organizacija i aktivnosti i koji se u potpunosti