JOSIP BADALIC GOSPODARSKO-POLITICKI POGLEDI JURJA KRI2ANICA I Juraj Križanić (1618-1683) ide, po sudu mnogih, pa i stranih kultur­ nih povjesnika, u red najumnijih slavenskih mislilaca svoga vijeka. Nje­ gova književna i znanstvena ostavština, sačuvana uglavnom u rukopi­ 1 sima, sve do prvog tiskanog izdanja god. 1859-1860 , poznata je danas 2 uglavnom pod uvjetnim naslovom Potitika . I kod nas u H rvatskoj ste­ kao je taj usvojeni naslov glavnoga Križanićeva djela stanovito građansko pravo u najboljem znanstvenom radu o Križaniću3 , kao i u prvom našem izboru Križanićevih tekstova na suvremeni hrvatski književni jezik u 4 izdanju Matice hrvatske • Znanstvena literatura o Križaniću koja obra­ đuje njegovo djelo gotovo na svim kulturnim jezicima, sve je teže svla­ diva: toliki je kulturni i znanstveni interes za toga učenog i lucidnog mislioca XVII. stoljeća. Ruski akademik M. N. Tihomirov (1893-1966), uvodeći značajno sov­ jetsko izdanje Križanićeve Politike (I. sv.), ističe da je Križanić , i pored mnogostrukoga znanstveno-istraživačkog rada o n1egovim spisima, još uvijek nedovoljno proučen. Cak i ruska povijesna znanost, koja ima u Kri­ žanićevim spisima riznicu izravnih i važnih svjedočanstava o životu i raz­ voju Rusije XVII. stoljeća - nastavlja Tihomirov-nije dosad dovoljno iskoristila plodove umnoga mislioca i oštrouronoga opažača XVII. stoljeća, kakav je bio upravo Juraj KrižanićA. Prirodno je, što se hrvatska znanost osjetila pobuđenom da u povodu tristogodišnjice Križanićeva rođenja kaže svoju : u činila je to u spomenu­ tom opsežnom djelu Vatroslava J ag i ća o životu i radu J urja Križanića . 1 (Križanić Juraj): Russkoe gosudarstvo v polovine XVII. veka. Rukopis' vremena carja Alekseja IMiihajloviča. T. I-Il. Otkryl i izda! P. Bezsonov. Mbskva 1S59-1S60. so 43S + 392. 1 Križanič Jurij: Politika, Tekst za štampu priredio V. V. Zelenin, preveo (na ruski) i bilješke napisao A I Goldberg. Urednik akademik M. N. Tihomirov. (T. I) Moskva, •Naukac, 1965, vso 736 (Skraćeno KPM). 1 Jagi ć, V.: Zivot i rad Jurja Križanića O tristogodišnjici njegova rođenja Zagreb, Djela JAZU, 2S. Zagreb 1917, vso VII + 510. 4 Križanić J.: Politika ili razgovori o vladalaštvu. Prijevod Mate Malinara, uvod V. Bogdanova, izbor tekstova J. Badalića . Zagreb, Matica Hrvatska 1947, so 366 (Skraćeno : KPMH) s KPM, 7. 9 Ipak, ni Jagić , kao ni brojni znanstveni istraživači Križanićevih spisa, domaći i strani, nisu do kraja iscrpli ukupnu misaonu riznicu našega slav­ nog zemljaka, obuhvaćajući je uglavnom u kulturno-političkom ili filološ• kom aspektu. Dokazuju to, među ostalim, i najnoviji bibliografski pre­ gledi radova o Jurju Križanić u poljskoga slaviste Miroslava Frančića (Kral«>w, 1969) i sovjetskog bibliografa A. Lj. Sol'dberga (Zagreb,1969) iz kojih se jasno razabire, i pored n jihove osjetne nepotpunosti, sve veći i sveđ rastući znanstveni interes za Jurja Križanića , za tu izuzetnu po­ javu naše krvi XVII stoljeća8 • II l. Namjera i namjena moga referata sastoji se prvenstveno u tome da pobudi - dalji produbljeniji - poseban interes naših stručnih ekono­ mista za zanimljive ekonomističke koncepcije Križanić eve . Mogao bih pritom odmah, kao u vod u ova razmatranja, istaknuti slijede ću činjenicu : humanistički obrazovan Juraj Križanić, doktor teologije i filozofije, pišući svoju Politiku, stavlja gospodarstvenu problematiku svoga doba i svoje društvene sredine na čelo svoje knjige (Diel l) s naslovom Ob blagu1, svrstavajući pod tim općim nazivom četiri glavne panoge (Razdjel 1-4) tadašnje narodne privrede, i to: Razdjel prvi - trgovina; Razdjel drugi - zanatstv o; Razdjel treći - pol;oprivreda i Razdjel četvrti - rudarstvo. Prema toj razdiobi dade se zaključiti, da je on - .mada državno­ politički mislilac par excellence - davao u svom misaonom društveno­ -političkom sustavu prvenstveno upravo fundamentalno mjesto nacional­ noj ekonomiji, kao infrastrukturi u zakonitom razvitku narodnoga života. No, da nije prosto naslućivanje , osnovano samo na formalnoj kompoziciji Politike, potvrdit ć e i suština Prvog dijela Politike, odnosno njezinih četirij u Razdjela, u kojima je sažeta ukupna njegova gospodarstvena koncepcija: čitava naime Križanićeva Politka počiva u kompozicijskom pogledu na klasičnoj trodjelnosti - prema srednjovjel«>vnoj crkvenoj zasadi - Summum trinum est divinum - prvi dio te Križanićeve troj­ nosti zauzima priv reda (Ob blagu), drugi snaga (Ob sile), a treći prosv;eta (Ob mudrosti) zemlje (naroda). Našu će pažnju u ovoj prilici zaokupljali samo prvi dio toga narodnog životnog trojstva, tj. narodno gospodarstvo iliti privreda. A ta je kom po­ nenta narodnoga života i u Križa nićevoj Politici, očevidno , na prvome mjestu zato, što je ona, po njegovom sudu, glavni nervus rerum ukupnoga narodn og života, uključujući ovamo i ostale dvije komponente - narodnu snagu (O vojnoj obrani )i narodnu prosvi jećenost (Ob mudrosti). Tu je či­ njenicu istaknuo Križanić gnomskom sažeto šću već u uvodu svojih opć i h • Frančić Miroslav: Dzieje badail nad ziciem i tw6rczoscia Juraja Križani• cia. Kratk6w, Pamietnik Sowianski, XIX, 1-25 1969. 7 KPMH, tj. Matičin prijevod Politike prevodi Križanićev naslov Ob blagu ri j ečima O imovini. Držim da uvriježeni naziv Privreda sretnije prevodi dinamčno značenj e naziva Križaničeva blaga negoli statički termin imovina. 10 razmatranja o narodnoj privredi riječima: »Ugled vladara ništa ne uzdiže tako kao bogatstvo podanika. Gdje su podanici bogati, ondje može vladar voditi rat kako dugo hoće . Gdje je jedino državna blagajna puna, a cijela zemlja siromašna, ondje brzo ponestaje snage.«8 Dakle, izvjesna socijalno­ -ekonomska polarizacija individualnoga i kolektivnoga blagostanja. Tako je Križanić sudio, vjerojatno i zato što je u nesređenoj privredi svoje nove domovine, Rusije, uo čavao uglavljivane negativne elemente u razvitku ruske feudalne privrede- u osiromašivanju širokih narodnih slojeva, a u obogaćivanju tankog sloja vladajuće feudalne klase, u stvari korelat onoga, što je vidio i doživio u svojoj domovilri, u Hrvatskoj. Takva je klasna podjela bila za nj, kao umnoga slavenskoga rodoljuba, · alarmni znak: da h je takav narod , da li je takva država disparatnih klasnih inte­ resa kadTa obez-bijediti sebi i svome narodu budućnost. A on je s njom upravo s tom i takvom perspektivom kao sa slavenslrom glavninom, bio povezao sve svoje životne planove, duhovne i političke . Otuda .• i njegova zabrinutost, a s njome i borbena publicistička inventivnost : »Kraljeva čast , slava, dužnost i nastojanje mora biti u "tome da. učini svoj narod sretnim. Kraljevstva nisu stvorena radi kraljeva, već kraljevi radi kra­ ljevstva ... Gdje su dobri zakoni, ondje vole 2Jivjeti i domaći podanici, a i stranci dolaze rado. Gdje su, nasuprot, nepravedni i izrabljivački zakoni, ondje i vlastiti podanici žele promjenu vlasti ·i, ako mogu; postaju izdaj­ nicima, a stranci se'·boje doći. Vladaru, vladaj tako, nad narodom da na­ rod ne poželi p1'omjene.«9 2. A do narodnoga blagostanja vodi, prema Križ aniću , jedini put: da kralj (tj. ruski car) uznastoji »svom pomnjom i brigom unaprijediti poljo­ djelstvo, obrte, trgovinu, a time i narodno gospodarstvo uopće « : »A najbo­ gatije je, pa i najp,oštovanije i najjače - kaže Križanić - ono kraljevstvo, u kojemu vlada međusobno povjerenje, gdje su dobronamjerni i bistri ljudi; gdje ima dobrih i prikladnjh pristaništa za lađe, gdje ima tržišta i gdje zbog toga cvatu raznovrsni zanati, poljoprivreda i razvita preko­ morska trgovina, kako to jeste u Engleskoj i Brabantskoj zemlji.« 1o A svega toga - prema Križaniću - u savremenoj mu Rusiji - ne­ ma, ili ima u premaloj mjeri, kako on to i dokumentirano dokazuje obi­ latim činj enicama iz ruske privredne stvarnosti svoga vremena. »Rusi, Poljaci i ostali slavenski narodi - kaže on - nisu upućeni u trgovinu većeg obima ni na kopnu ni na moru. Našim trgovcima nije poznata ni aritmetika ni raču ni . Zbog toga nas strani trgovci lako nadmudruju i obmanjuju nas neštedimice u svako doba. To im nije ni teško, jer ih ima svuda po Rusiji i jer kupuju našu robu po najnižoj cijeni.«u A ne valja im, Rusima, is tiče Križanić - ni njihova v anjska trgovi­ na: nemajući nikakovih evidencija o svojim unutrašnjim potrebama, Rusi, prema trgovačkim interesima stranaca, izvoze u pretjeranim količi nama s KPMH, 58 9 lb, 63 10 lb., 64 ll lb., 65 ll i onakve robe, koje su njima životno potrebne, pa se to pogubno odra­ žava u životu i razvitku samoga ruskoga naroda: »Naša zemlja obiluje krznom ili kožama za bunde, konopljom, pepe­ lom, medom, voskom, ikrom, pšenicom, raži, lanom i ostalim predmetima koji se ne izvoze odavle radi preobilja, već iz nužde i tuđinske lukavštine, tako da mi sami ne uživamo plodove svoje zemlje i trpimo oskudicu.«1! Da bi se takva neplanska privredna djelatnost, pogubna za privredu Rusije, uzmogla dokrajčiti, predlaže Križanić uvođenje institucije držav• ne van;ske trgovine vođene i kontrolirane samim carem: »Svim se mno­ gim narodnim nevoljavama može pomoći na jedan jedini način , tj. da car vladar vodi u svoje ime i preuzme u svoje ruke svu trgovinu s inostranim narodima, te da je tako vodi i u buduće vrijeme. Na taj bi se jedini način mogla voditi evidencija o robi: da se ne izveze premnogo naše robe, koje nemamo u izobilju, i da se ne uvozi tuđa nepotrebna roba. Na taj će način moći car vladar umnožiti tržišta i odrediti potrebne čuvare prilikom pre­ važenja robe. Strani trgovci neće tada imati ovdje nikakva posla. Sukna i svakovrsnu njemačku robu moći ćemo mi sami izvo:citi u Sibir- Buha­ rima i Indijcima, preko Astrahana Perzijancima,