U povodu 90 godina poslovanja Medika vam daruje remek-djela iz fundusa Moderne galerije Život je umjetnost / Zdravlje je život Devedesetu godišnjicu rada Medika obilježava inven- ska izražajnost lika intelektualne napetosti i unutarnjeg grudi, nježno nalakćena ruka s zrcalom…, pažljivo se valoriziran član münchenskoga kruga, stvorio je opus tivnim kalendarom s djelima iz fundusa Moderne ga- nemira zrcali se u očima. Dok lijevo gleda postrance, uklapa u sažete detalje što pobuđuju erotsku draž. izvanserijske vrijednosti i ljepote, totalnu sliku jezika lerije. Vrednovanjem ponajboljeg iz hrvatske moderne obično i pomalo plaho, desno što frontalno prodire Mrtva priroda (1932) Antuna Motike naslikana je pro- konstruirana čistom vrijednošću boje i osobnog, du- kulturne baštine isprepleću se svjetovi dviju ustanova, kroz promatrača vražje je oko. Pogled psihološke na- zračno, gvašem koji omogućava prozirnost slojeva i bokog osjećanja svijeta; njegove potpune ekspresije. gospodarstvene i kulturne, u zajedničkom cilju pred- petosti svjedoči nutarnju kompleksnu narav slikara. U oblika. Motika je znan po kosim pogledima na pred- Iz mog vrta (1956) slika je koja odražava nekoliko kon- stavljanja vrhunskih djela hrvatske kulture. Umjetnost suprotnosti ozbiljnosti crnine odijela, slikarski je oslo- met i perspektivama iznad ili ispod očišta. Dvodimen- stanti u opusu Ljube Babića. Povišena perspektiva su- prožima sve segmente čovjekova bivanja. Umjetnost je bođen dodir ljudske ruke i mekoće psećega krzna naj- zionalnost prizora, težnja da se predmetni svijet pri- gerira popločenu terasu vrta što se blago uzdiže prema život / Zdravlje je život. Koliko umjetnost djeluje na du- slobodnijeg, najtoplijeg i najmekšeg dijela slike, ozna- kaže u realnim dimenzijama formata slike, obrnuta rubu mrke pozadine, pokrivenu raznobojnim lišćem. hovno određenje i duševno zdravlje čovjeka, zna svatko čena vjernim i mirnim pogledom životnije. perspektiva temelji su moderne umjetnosti. Prozračni Taj neobičan rakurs razvio je Babić najdosljednije u hr- tko se prepustio snazi umjetnosti. Vrijes Mata Celestina Medovića (1911) pripada među kolorit anđeoskih bjelina i počast malom, raskošno vatskom slikarstvu 20. stoljeća. Karakterističnu scenič- Imaginarnu šetnju Modernom galerijom započinjemo najljepše pejzaže šarene zagrebačke škole, koju su pod Bu- sugeriranu, tihom svakodnevnom životu običnih stvari nost i simboličnost Babić je ukomponirao u ovu sliku. remek-djelom hrvatskog impresijskog slikarstva s kraja kovčevim utjecajem usvojili mnogi naši slikari na prije- karakteristična je za Motikino poetično slikarstvo izra- Kamene ploče nadgrobne su ploče koje s koloristički 20. stoljeća, Japankom naslikanom 1898. u Zagrebu. Sli- lazu stoljeća. U zreloj fazi Medović odlazi na Pelješac slo na temeljima postimpresionizma. intenzivnim lišćem sugeriraju jesen autorova života. Na ka pripada biserima maloga formata Vlaha Bukovca, i neposredno u miru prirode slika svjetlošću i bojom Ples Ive Dulčića iz 1956. izveden je s pomoću tipično au- kamenoj terasi prikazan je osjećaj djelovanja sile gra- u kojem se u ozračju atelijera najviše približio htijenji- prošarane krajolike. Položenom perspektivom umjet- torove ptičje, nebeske perspektive. Poput oka kamere vitacije, padanjem lišća, nijemim dodirom organskog i ma francuskog impresionizma i art nouveaua. Bukovac nik slijedi geografiju terena brzo usmjerenim dijagona- promatrač uranja u blještavilo boja, kolorističke per- anorganskog svijeta, živoga koje postupno i nezaustav- je majstor u slikanju portreta, atmosfere prostora i lama, koristeći se rafinirano i zračnom perspektivom, spektive temeljene na žarenju toplih i upijanju hladnih ljivo umire. ženske ljepote. Pridaje impresijom život mladenačkom, gdje obrisi blijede u atmosferskoj izmaglici. Panateistič- boja. Ritmične, trepteće arabeske tamnih i svijetlih mrlja Kulmerov Pegazov vrt (1984) otkriva autora koji se egzotičnom liku damske sjete i aristokratske ljepote, ali ka rapsodija kolorističkih kontrasta i naglasaka nasta- strukturiraju neprekinuti ples. Kreću se, plešu koloristič- „krilcima na svojim cipelama uzdizao s ovozemaljsko- i tajni život predmetnom svijetu, slikarskim dočarava- lih iz iskustva promatranja prirode: obojenih svjetlošću ki oblici crnih i bijelih, ljubičastih, okerastih, žućkastih i ga prostora, zanemarujući realitet, kauzalitet“ (Igor njem mekoće, taktilnosti tkanina, sveobuhvatnom im- i sjenama toplih i hladnih boja. Boja vrijesa transponi- crvenih nijansi pred očima promatrača sugerirajući bit Zidić). Kulmer je snoviđenjem na žutom, infracrvenom presionističkom formulom: svjetlost = boja; u raspo- rana je u odraz mora i masiva u horizontu, što Medo- plesa pokretom i koloritom. Izbliza, uočavaju se mrlja- fondu sna ostvario fantazmagorijski prizor nerealne i nu od bljeskova zlatne intarzije na ljubičastom povoju, vićevoj impresiji podaje posebnu notu. ste siluete plesnih parova u atmosferi plesnog bala, vje- mitske ljepote, kompozicijom koja se opire kauzalno- svjetlosnih senzacija i žarenja žutoga i bijeloga unutar Slika Pont des Arts (1908) Josipa Račića vrhunac je pa- rojatno dubrovačke kavane. sti. Mistični bestijarij: krilati Pegaz – donosilac munja svijetlozelenoga kimona, prozirnih refleksija keramič- riškog opusa u kojem otkriva grad: ulice, kavane, bule- Highway (1952) Ede Murtića prekretnica je u hrvatskom u vrtu muza očiju poput noćnoga sisavca, natkriva go- ke vaze, lakoće prozračne lepeze do rumenih obraza i vare, parkove, mostove u fascinantnim filmičnim akvare- poslijeratnom slikarstvu. Dio Doživljaja Amerike, otklon tovo pola dinamične kompozicije, slikarske fuzije živo- usana, blistavila mačjeg pogleda i sjajne vezane kose. lima i slikom, realnim postulatom čistog slikarstva slikara je od poetike socrealizma, a anticipira Murtićev karak- tinjskog, mitskog i ljudskoga svijeta. Zagonetna hibrid- Arabeska pozadine apstrahirana je u orijentalne šare, čista oka. Horizontalno sažimanje prizora na vizualno terističan i prepoznatljiv apstraktni ekspresionizam. In- na bića uskovitlana Kulmerova vrta „fantastično šume vrijednostima svjetlosti i boja blago neuravnotežene bitno, redukcija palete nekolicinom akromatskih srebr- tenzivna penetracija visećeg nadvožnjaka koji se povija i sanjaju“, odražavajući energiju mita i sna, nesvjesnih kompozicije najavljuje divizionističku fazu praškoga nasto protkanih vrijednosti, svježina promišljene bilješ- poput kolorističke zmije u dubinu prizora te usporedne sila noći, simboličnih prikaza arhaične energije ispod i Bukovčeva razdoblja. ke, formuliranje prostora apstrahiranim gradacijama vertikale nebodera koji nezadrživo prodiru u nebo, pršte iznad pragova svijesti; svjedoci koliko nas kao ljudsku, Autoportret sa psom (1910) Miroslava Kraljevića pripa- tonova ploha: voda, nebo, obrisi mosta i arhitekture; vatrometom boja, nepravilna, sinkopirana ritma poput ali i animalnu vrstu nesvjesno određuje. da nizu od četiri Kraljevićeva autoportreta na kojima svjetlosni akcenti bjeline keja i posve apstraktne četvo- jazz-improvizacija glavne teme. Obrisi velegrada satka- Slika-objekt Miroslava Šuteja Ultra A iz 1965. pripada vidimo postupno i potpuno slikarsko oslobađanje i rine ziđa, tamna silueta nijemoga šetača sugerirana ni su od strukturiranih dinamičnih poteza raznolikih geometrijskoj apstrakciji: op-artu, pravcu optičko-hi- egzistencijalnu dezintegraciju, svjedočanstvo autorove slobodnim potezom, brod u obrnutoj perspektivi raz- usmjerenja koji ubrzavaju kompoziciju i poput ugođe- pnotičkih svojstava temeljnih na varci oka. Crno-bije- prerane smrti. Izrazitih psiholoških napetosti na pro- dijeljen žarkom crvenom linijom, uravnotežene atmos- nih dijelova prožimaju cjelinu. Ritam, udar, akcent svje- la elegancija temeljena je na multiplitiranju karakteri- stornoj osovini razine glave i očiju, slikarski je najbli- ferske vrijednosti treperenja zraka i svjetlosti, ukošeni tlosti i fascinantne boje velegrada reflektiraju se, bliješte stična Šutejeva znaka principom umnažanja pozitiva ži realizmu, koji se u nas nastavlja u 20. stoljeće. Naj- slikarev rakurs iz sjene, ravnoteža između 2D i 3D svje- i sjaje iz golemih vertikalnih staklenih ploha. Slikareva i negativa. Slika je spoj znanosti i umjetnosti karakte- detaljniji je, perspektivno najdublji, ali, poput ostalih, doče o modernosti vedute: melankoličnom ugođaju i fascinacija megalopolisom. Zadivljenost nije samo pre- rističan za Nove tendencije (1961–1973), pozitivističko- težinom bivanja i vlastita ogoljivanja bremenit znače- postulatima čistog slikarstva, Račićeva ideala. nesena i transformirana kolorističkom rapsodijom, već modernistički pokret – mijenjanje svijeta znanošću i njem. Za ovu Kraljevićevu fazu karakteristična je mün- Pri jutarnjoj toaleti (1928) slika je drugog ekspresionizma odražava autorovu fascinaciju tehnikom, dinamikom i umjetnošću. Crno-bijelo kreiranje svijeta uvijek je ele- chenska mukla paleta sivih akromatskih tonova, tipič- Vilka Gecana, koji karakteriziraju brzi, ekspresivni po- brzinom zavodljive utopije. mentarno definiranje predmeta spoznaje temeljnim na za početke hrvatske moderne. Naizgled realan prizor tezi i urezivanje vrškom drške kista u slikarsku magmu. Pejzaž s tri stabla (1963) Oskara Hermana totalni je granicama koje omeđuju i tumače. Šutej je homo ludens, temeljen je na varci oka, jer Kraljević u prednjem planu Sliku krasi nenametljiva erotika. Iako je erotično posve krajolik, ekspresionističkoga stapanja s prirodom, koji čovjek-umjetnik koji se stvarajući igra i uspostavlja igru djelomično nogama klizeći