HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU Mandić, Hrvoje Doctoral thesis / Disertacija 2020 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Croatian Studies / Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:111:892253 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-06 Repository / Repozitorij: Repository of University of Zagreb, Centre for Croatian Studies Hrvatski studiji Hrvoje Mandić HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU DOKTORSKI RAD Hrvatski studiji Hrvoje Mandić HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU DOKTORSKI RAD Mentor: dr. sc. Mario Jareb Zagreb, 2019. Centre for Croatian studies Hrvoje Mandić THE HERZEGOVINIAN FRANCISCAN PROVINCE DURING THE SECOND WORLD WAR AND ITS AFTERMATH DOCTORAL THESIS Supervisor: Mario Jareb, Ph. D. Zagreb, 2019. ŽIVOTOPIS MENTORA Mario Jareb rođen je 29. ožujka 1969. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Godine 1988. upisao je dvopredmetni studij povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i diplomirao u srpnju 1994. godine. Tijekom ak. god. 1993/94. pohađao je poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu (Central European University – CEU) u Budimpešti. Tamo je obranio rad (M.A. thesis) pod naslovom „The Croato-Hungarian relations in 1848 and 1849 in the Mirror of the Croatian Press“ i stekao stupanj Master of Arts in History. Zajedničku su mu diplomu 20. srpnja 1995. godine izdali Sveučilište države New York (University of the State of New York) iz grada Albanya, država New York, SAD, i spomenuti CEU iz Budimpešte, Mađarska. Od listopada 1994. do srpnja 1995. boravio je u Hrvatskoj vojsci. U Hrvatskom institutu za povijest zaposlen je od 1. prosinca 1995. U proljeće 1996. pokrenuo je postupak nostrifikacije diplome izdane u srpnju 1995. Do jeseni 1998. sastavio je novi magistarski rad pod naslovom „Hrvatsko-mađarski odnosi od ožujka do rujna 1848. u svjetlu hrvatskog tiska“, a 18. prosinca iste godine dobio je rješenje o potpunoj istovrijednosti diplome iz srpnja 1995. magistarskoj diplomi magistra humanističkih znanosti. Tijekom godine 1999. pokrenuo je postupak stjecanja doktorata znanosti, te je započeo rad na disertaciji pod naslovom „Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine“. Od rujna 2001. do svibnja 2002. boravio je kao Fulbrightov stipendist na Ruskom i istočnoeuropskom institutu (Russian and East European Universty – REEI) Sveučilišta Indiana (Indiana University), u gradu Bloomingtonu, Indiana, SAD. Po povratku iz SAD-a u svibnju 2002. nastavio je rad na izradi doktorske disertacije. Istu je dovršio početkom 2003., kada je pokrenuo je postupak obrane na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Disertaciju je obranio 28. svibnja 2003. Od početka rada u Hrvatskom institutu za povijest do danas sudjelovao je u radu većeg broja znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Tijekom akademske godine 2003./2004., 2004./2005. i 2005./2006. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predavao je izborni kolegij pod naslovom „Ustaško- domobranski pokret – Radikalni projekt u hrvatskoj politici“. Član je Matice hrvatske i Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti, u kojem djeluje i kao moderator sekcije „Mediji i oblikovanje javnog mnijenja“. Od jeseni 2004. povremeno surađuje u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“. Od rujna 2005. član je hrvatske delegacije pri Međunarodnoj radnoj skupini za održavanje sjećanja, edukaciju i istraživanje holokausta (Task Force for International Co-operation on Holocaust Education, Remembrance an Research – ITF), a u veljači 2006. postao je predstavnik Ministarstva kulture RH u Savjetu Javne ustanove Spomen područje Jasenovac. Osnovno istraživačko zanimanje dr. sc. Maria Jareba su Nezavisna Država Hrvatska i Ustaški pokret (odnosno Ustaško-domobranski pokret do godine 1941.). Autor je mnogobrojnih znanstvenih djela poput: Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Hrvatski nacionalni simboli, Mediji i promidžba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, jedan je od autora monografije Jadovno i Šaranova jama. Kontroverze i manipulacije, zatim monografije Kralj Tomislav kroz tisuć godina: Kralj Tomislav između stvarnosti i mita te proslave tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine i njezini odjeci do danas, te još mnogih drugih. SAŽETAK Franjevački red prisutan je u Bosni i Hercegovini od 13. stoljeća. Hercegovački franjevci utemeljili su sredinom 19. stoljeća samostalnu zajednicu koja je 1892. godine dobila status provincije sa sjedištem u Mostaru. Utemeljenjem franjevačke klasične gimnazije i studija bogoslovije franjevci su pridonijeli razvoju školstva, kulture i vjere. Uoči početka Drugoga svjetskoga rata hercegovačka franjevačka provincija obuhvaćala je tri samostana, trideset župa zapadne i sjeverozapadne Hercegovine u kojima su služila 162 franjevaca. Slomom Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Kao sastavni dio meteža koji je pratio raspad stare i proglašenje nove države, u Hercegovini su izbili oružani sukobi između pripadnika vojske Kraljevine Jugoslavije i lokalnoga hrvatskoga stanovništva. Nakon proglašenja NDH ostatci vojske Kraljevine Jugoslavije i četničke skupine vodile su oružanu borbu protiv netom uspostavljenih upravnih i vojnih struktura NDH. Sukobi su trajali tijekom cijelog ratnog razdoblja, a okončani su krajem svibnja 1945. slomom NDH i poratnim partizanskim likvidacijama hrvatskih civila i vojnika oružanih snaga NDH. Stanje u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji bilo je složeno. Jedna skupina mlađih hercegovačkih franjevaca podupirala je ideju novoosnovane hrvatske države. Zbog toga su, kao i zbog međunacionalnih sukoba u Hercegovini, fra Dominik Mandić, mostarski biskup fra Alojzije Mišić i upravljačka struktura Hercegovačke franjevačke provincije tražili od franjevaca da se ne bave politikom. Fra Justin (Rafo) Medić i fra Rade Glavaš oglušili su se na upute Provincije i pristupili vlastima NDH. Pojedini hercegovački franjevci spašavali su žrtve ustaških, četničkih, partizanskih, njemačkih i talijanskih progona tijekom cijeloga rata. Nakon povlačenja njemačkih snaga iz Dalmacije u jesen 1944., partizanski je pokret uspostavio vlast u većem dijelu istočne i zapadne Hercegovine. Komunistička partija Jugoslavije označila je Katoličku Crkvu, a time i hercegovačke franjevce, svojim glavnim ideološkim protivnicima na tom prostoru. Osvajanjem većega dijela Hercegovine krajem 1944. i konačnim zauzimanjem u proljeće 1945. partizani su pobili 66 franjevaca. Provinciji su u neposrednu poraću oduzeli imovinu, ukinuli škole, zabranili vjeronauk i krajem 1945. doveli ju na rub propasti. Ključne riječi: Hercegovački franjevci, 1941.-1945. godina, uprava NDH, talijanska vojska, njemačka vojska i partizani SUMMARY The Franciscan Order has been present in Bosnia and Herzegovina since the 13th century. Herzegovinian Franciscans founded an independent community in the middle of the 19th century, which received the Status of Province in 1892 with its seat in Mostar. Franciscans contributed to the development of education, culture and faith by establishing the Franciscan Classical Gymnasium and Seminary. Before WWII, the Province encompassed three monasteries, thirty parishes in West and Northwest Herzegovina, with 162 officiating Friars. The demise of the Kingdom of Yugoslavia in April 1941 was followed by the proclamation of the Independent State of Croatia (NDH). As an integral part of the unrest accompanying the demise of the old and the proclamation of the new state, armed conflict broke out in Herzegovina between members of the Royal Yugoslav Army and the local Croatian population. After the proclamation of NDH, the remains of the Royal Yugoslav Army and Chetnik groups fought against the newly established administration and military forces of NDH. These conflicts continued during the whole war and ended towards the end of May 1945 with the fall of NDH and the post-war Partisan executions of Croatian civilians and soldiers of the NDH armed forces. The situation in the Herzegovinian Franciscan province was complicated. A group of young Herzegovinian Franciscans supported the idea of the newly established Croatian state. For this reason and due to the inter-national conflicts in Herzegovina, friar Dominik Mandić, the bishop of Mostar Fr. Alojzije Mišić and the administration of the Herzegovinian Franciscan Province instructed friars not to become politically active. Fr. Justin (Rafo) Medić and Fr. Rade Glavaš turned a deaf ear to the Provincial instructions and joined the NDH government. Individual Herzegovinian friars spent the war rescuing victims of Ustaše, Chetnik, Partisan, German and Italian persecution. After the retreat of German forces from Dalmatia in autumn 1944, the Partisan movement established government in the larger part of eastern and western Herzegovina. The Communist Party of Yugoslavia marked the Catholic Church, and consequently the Herzegovinian Franciscans, as their main ideological opponents in the region. After having conquered the greater part of Herzegovina towards the end of 1944 and the final conquest in the spring of 1945, Partisans executed 66 Franciscan friars. In the period immediately following the war, the Province had its property confiscated, its schools closed, scripture classes banned