Br. 25 ?? J u p a ili ti pjaznina u glavi List uèenika Muškog uèenièkog doma Dubrovnik Prosinac 2007 impressum Iz sadržaja... JUPA – ili ti pjaznina u glavi, list uèenika MUD Dubrovnik Make love not war Br. 25 (bar se nadamo!!!) Prosinac 2007. Glavni urednik: Interview -Mario Maslaæ Miro Bronziæ NOGOMET JE MOJA LJUBAV... Odgovorni urednik: Boris Njavro B itefig ht – kako ostati svoj??? Urednici: Franko Siliæ Stjepan Hladilo Novinari: Y – GENERACIJA Ivan Æoriæ Biti u toku s vremenom Pero Brajoviæ Janko Franjo Kapoviæ Glazbeni kutak: Toni Miloviæ Borna Kovaèeviæ „KYUSS“ Krunoslav Iliæ Davor Bule „JEL'... što æe ti sloboda kad nemaš èast“ Osnivaè i izdavaè: (èitaj – Johnny živi vjeèno) Muški uèenièki dom Dubrovnik Sv. križa 8, 20 000 Dubrovnik JUPA – ili ti pjaznina u glavi /since 1991/ Domska TV arena List izlazi unatoè cenzuri Osvrta na navijaèki ogled i po jugu i po buri... Engleska - Hrvatska www.dom.ucenicki-muski-du.skole.hr Nema boje, neme tona??? šetao je kraj mora. Ona je ležala na plaži Uvodna rijeè... Evo nas opet, Puno puta na slièan naèin zapoèeli smo ovu uvodnu rijeè ili kako je veæ nazvali.... No ovaj put s pravom kažemo evo nas opet jer zaista evo nas opet nakon duge duge pauze. Nije nas bilo pune dvije godine. Istina oni uporni mogli su neke naše radove pratiti on – line na našoj web stranici.Razlog tome neznamo ni sami, neki kažu smjene generacija, neki promjene meðu odgajteljima, neki se pak pravdaju na nezainteresiranost meðu uèenicima. Da, da, vjerovatno zbog svega pomalo, a tko zna zbog èega još, nije nas bilo tako dugo. U meðuvremenu došlo je do velikih i manjih promjena. napustila nas je naša draga teta Fani, Miro je iz noæi prešao u dnevnu smjenu(biæe da zato stalno nosi cvike), Mario nam je došao u noæ... a i mi smo neka nova genaracija. I eto okupila se nova ekipa – hrabrih i upustila u nemoguèu misiju reinkarnacije svima nam drage i najmilije Jupe. Zato više neæemo duljiti jer znamo da ste nestrpljivi i da jedva èekate da okrenete sljedeæu stranicu našeg malog uradka. Unaprijed se isprièavamo za eventualne propuste i greškice(znamo da ih ima), a sve Vas koji se u nekim èlancima eventualno prepoznate ili pronaðete najljepše molimo da se ne ljutite. Uostalom na Jupu se nemožete ljutiti. Samo hrabro i odluèno..............Idemo dalje! Here we go again!!! Istog trenutka se zapalio. Poèeo se vrtiti oko nje, Dojmovi jednog prvaša (prvašiæa) Kad sam došao prvi put u dom,bilo mi je sve neobiæno.Nakon nekog vremena poèeo sam upoznavati prijatelje i odgajatelje Kada mi je odgajatelj Miro Bronziæ odveo u sobu 9 bilo mi je neobièno ali vrlo zanimljivo. Tada sam jedva èekao da upoznam nove cimere,zanimalo me kako æe oni izgledati.Kada sam napokon upoznao 3 nova cimera ,svi su mi se svidjeli.Dobro, jedan baš i nije!Prvu noæ smo se šalili,izvodili gluposti,koje baš i nismo trebali jer nismo znali,i nismo ovaj dom shvaèali ozbiljno. Sve mi je bilo teže priviknuti na amo reæ na novi naèin života.Jedva sam èekao petak da idem kuæi. Iz dana u dan i to se pomalo mijenja i Dom postaje zaista dom. A sada æemo nešto o pravilima u domu,i kako sam ih ja poštivao.Prvo pravilo je pravilo o uèenju.Treba se uèiti ujutro od 9 do 11, ja to pravilo baš i nepoštujem.Drugo pravilo je da prvaši moraju doè naveèer do 10,amo reè da to pravilo poštujem,zapravo sva su pravila u standardu s kuænim redom. A sada æemo nešto reè o odgajateljima. Božo ili ti ga "bogte vidio" mi je super, kada si u nevolji uvijek æe ti dati dobar savjet i pomoæi æe ti. Ibro: vrlo dobar odgajatelj, malo strog, pa hvala Bogu i to mora netko biti. Miro: a što da vam kažem o Miru. Dobar i pristupaèan. Nikša ili ti ga "Ðe si legendo": dobar èovjek, jednostavno legenda. Prve dane brojio i bilježio: Davor Bule i pozvao ju na kavu. Nakon toga slijedila je veèera. GDJE SMO, ŠTO IMA!!?? Kao i svake godne naši uèenici nižu uspjehe na raznoraznim natjecanjima i smotrama Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka dodijelilo je petnest stipendija u mjeseènom iznosu od 800 kuna uèenicima Pomorsko- tehnièke škole u Dubrovniku. Meðu stipendistima nalaze se i dva naša uèenika: Jure Veraja i Ivan Padovan Ugovor o stipendiranju potpisan je u hotelu Argentina u kojoj prigodi su nazoèili i predstavnici Grada Dubrovnika. Ugovore je potpisao državni tajnik za more Branko Baèiæ. Kao isvake godine, tako i ove Atlanska plovidba dodijelila je novèane nagrade najboljim uèenicima Pomorske škole. Kriteriji su bili : opæi uspjeh, posebno iz pomorskih predmeta, ponašanjei izvršavanje obveza, izvannastavne aktivnosti i socijalni status. Naš Dom se može ponositi time što su tri naša uèenika: FILIP TOLJ, BORNA KOVAÈEVIÆ I JANKO-FRANO KAPOVIÆ dobitnici nagrada. Za napomenuti je da su i dva naša bivša uèenika nagraðena i to Vlaho Dobrojeviæ i Hrvoje Pinèeviæ. Prvenstvo srednjih škola u malm nogometu 13. 11. 0držano je prvenstvo srednjih škola u malom nogometu. Muški uèenièki dom Dubrovnik natupio je u skupini „B“ zabilježivši sljedeæe rezultate: ŽUPANIJSKI CROSS GIMNAZIJA – DOM 3 : 2 30.10. održan je Županijski cross EKON. TRGOVAÈKA ŠKOLA – DOM 4 : 2 srednjih škola na stadionu Lapad u ženskoj i muškoj konkurenciji. U Za momèad doma nastupili su: muškom dijelu sudjelovalo je 9 srednjih N.Stražièiæ,N.Bezek, I. Æoriæ,R.Levanet, škola. Muškarci su trèali 2 200 m, dok su Tomiæ F.Siliæ,A.Cervelin i I.Hazdovac. cure trèale 1 800 m. Muški uèenièki dom Dalje se plasirala momèad Trgovaèko – zauzeo je deveto mjesto a za Dom su ekonomske škole za kou su nastupila i dva nastupili: Romano Levanat, Ivan Miliæ i ponajbolja nogometaša iz našeg Doma - Mato Franko Siliæ. Sva tri mladiæa uspješno su Vitkoviæ i Dinko Ivankoviæ istrèala vrlo zahtjevnu dionicu Zajedno su otišli na putovanje... vrijeme su upražnjavali razlièitim aktivnostima. NOGOMET JE interview Mario Maslaè – suradnik u odgoju za rad noæu Nogu sam slomio u duelu s Slavenom Biliæem, sadašnjim izbornikom i Goranom Vuèeviæem.Kao mlad puno sam nade polagao u nogometnu karijeru ali dogaðajem te ozljede stvari su krenule drugim putem. Ipak mi nije žao jer sam kroz nogomet upoznao mnogo novih poznanstava i dobrih prijatelja Dragi naši èitatelji Jupa evo za ovaj put pripremili smo vam intervju sa našim novim/starim noænim odgajateljem koji ponovo radi za nas od poèetka ove školske godine. Proèitajte što nam on ima reæi o domu, odgajateljima i našim „dobrim“ ðacima Jupa: Recite nam nešto o sebi i vašem životu ? Mario: Ja sam Mario Maslaæ, živim u Dubrovniku, na Nuncijati poviše našeg Ðaèkog doma, imam 34 godine, sretno oženjen, djece nažalost još nemam ali nadam se uskoro da æe biti. Jupa: Zašto ste odabrali ovaj posao ? Mario: Vi možda niste upoznati ali radio sam u ovoj ustanovi 1992 godine, èak dvije godine a onda sam pošao u vojsku, tada u domu su radili sadašnji ravnatelj Boris Njavro, odgajatelj Ibro, a odgajatelj Miro bio je uèenik. Taj posao sam radio dvije godine. Mislim da san ga dobro radio i jako sam ga zavolio. Jupa: Što mislite o organizaciji doma? Mario: Dom što se tièe same organizacije poèevši od vrha,ravnatelja B.Njavra pa do starijih i mladih odgajatelja sve do osoblja doma, mislim da je organiziran na najvišem nivou, a ljudi u njemu su kolegijalni. Uèenici ko uèenici, manje više sve su to dobri momci, a ima par njih življih ali to je sve u normali. Jupa: Što mislite o odgajateljima? Mario: Pa, o odgajateljima mogu reæi da su to sve vrlo sposobni i odgovorni ljudi koji se jako brinu o uèenicima i znaju svoj posao, a posebno bih izdvoio odgajatelja Ibra koji ima jedno veliko iskustvo i posao u malom prstu. Nakon toga odveo ju je doma. Rekao joj je da bi mogla koristiti pilule. MOJA VELIKA LJUBAV Jupa: Što nam možete reæi o vašoj nogometnoj karijeri, èuli smo da ste veliki talent? Mario: Poèeo sam se baviti nogometom od svoje desete godine, gdje sam prošao svoj nogometni put od malih pionira do seniora. U svojoj generaciji bio sam kapetan momèadi, gdje sam veæ sa osmanaest ušao u prvu ekipu. Tadašnji trener Mario Boniæ prognozirao mi je veliku karijeru ali nesretnim sluèajem na Poljudu imao sam nezgodu gdje sam slomio nogu. Pauzirao sam skoro dvije godine, a nogu sam slomio u duelu s Slavenom Biliæem, sadašnjim izbornikom i Goranom Vuèeviæem. Nakon toga sam se vratio te sam igrao u premijer ligi BiH, u Triglav Livnu dvije godine i Fivnest Drvaru. Iza toga sam preko jednog menadžera imao anganžman u Munchenu i Armeniji Bilefeld gdje sam zadovoljio njihove kriterije, ali menadžer je tražio veliku odštetu za mene pa je cijeli posao propao. Vratio sam se doma gdje sam igrao za Dubrovnik èetiri godine. Iza toga dobio sam poziv iz NK Konavljanina gdje mi je trener bio poznati Marin Kovaèiæ, s njim smo bili prvi te godine. Taj èovijek je stvorio poznate nogometaše kao Štimca,Bošnjaka,Biliæa i mnoge druge. Kao mlad puno sam se nadao od nogometne karijere ali dogaðajem te ozljede stvari su krenule drugim putem. Ipak mi nije žao jer sam kroz nogomet upoznao mnogo novih poznanstava i dobrih prijatelja. Uèio sam monogo od poznatih nogometnih trenera kao što su Mario Boniæ, Stanko Poklepoviæ, Ivica Matkoviæ, Ivan Gudelj, Marin Kovaèiæ i Boris Draèulj, poznata imena hrvatskog nogometa. Jupa: Èuli smo za vaš nadimak Pico, odaklen vam? Mario: Nadimak Pico mi je još iz djetinjstva. Kroz nogometnu karijeru uvijek su me zvali Pico. Pico je skraæeno od Picimajer, a to je poèelo na treninzima od jednog trenera koji me prozvao tako jer sam uvijek davao primjer drugima igraèima kako da drže do sebe na terenu i izvan njega.