47. MUZICKIˇ MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI Nagrada Grada Čakovca „Josip Štolcer Slavenski” za najbolje glazbeno djelo u Republici Hrvatskoj, autor: Robert Wrana ORGANIZACIJSKI ODBOR Ivan Bete, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske Matija Posavec, župan Međimurske županije Stjepan Kovač, gradonačelnik grada Čakovca Ladislav Varga, Centar za kulturu Čakovec ŽIRI Trpimir Matasović, predsjednik Iva Lovrec Štefanović Petra Pavić Mladen Tarbuk Ladislav Varga JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI – skladatelj Josip Štolcer Slavenski rođen je 11. svibnja 1896. u Čakovcu, kao najstarije dijete u obitelji pekara Josipa Štolcera, rođenog u Zlataru, kamo se njegov pradjed doselio iz Frankfurta na Majni, a od majke Julije rođene Novak. Od oca, seoskog citraša i „ishitrioca” naslijedio je izrazit glaz- benički dar, a od majke „živog muzikalnog arhiva” kako piše J. Barle, duboku vezu s međimurskim i hrvatskim pučkim melo- som. Građansku školu i ispit za pekarskog kalfu završio je u rodnom gradu, a prvi glazbeni nauk stječe 1912.-13. u Varaždinu kod A. Stohra i D. Simona. Nakon neuspjela pokušaja upisa u Muzičku školu Hrvatskog glazbenog zavoda odlazi na daljnje školovanje u Budimpeštu (1913.-16.) gdje studira u klasi V. Herz- felda i Z. Kodaly, koji upravo u to vrijeme zajedno sa B. Barto- kom započinje intenzivna istraživanja glazbenog folklora, što (dakako posredno) ostavlja traga i na načinu kojim Slavenski počinje umjetnički oblikovati svoju iskonsku vezanost uz na- cionalni glazbeni idiom. Nakon dvogodišnjeg vojevanja na ru- munjskim i mađarskim frontama (1916.-18.), te nakon prvih skladateljskih uspjeha (praizvedba NOKTURNA za ork. 10.5.1920. u Zagrebu) J. Š. Slavenski se 16. studenog iste godine upisuje na konzervatorij u Pragu, gdje tri godine kasnije stječe diplomu iz kompozicije kao učenik V. Novaka i J. Suka. Sljedeći značajni uspjeh doživljava PRVIM GUDAČKIM KVARTETOM na prvim iz- vedbama u Pragu i Zagrebu, te na Danima suvremene muzike u Donaueschingenu 1924. godine. Godine 1923./24. predaje na Srednjoj školi Kraljevske muzičke akademije u Zagrebu, a od 10.9.1923. djeluje kao nastavnik na Muzičkoj školi u Beogradu (današnja škola „Mokranjac”). Od jeseni 1925. do proljeća iduće godine nalazi se na studijskom boravku u Parizu i potpisuje ugovor s izdavačkom kućom „B. Shoot’s Sohne” u Mainzu koja 47. MUZICKIˇ MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI od 1926. do 1932. tiska 12 instrumentalnih opusa i 21 zborsku skladbu. Po povratku u Beograd preuzima uz dotadašnju još službu učitelja vještina na Drugoj muškoj gimnaziji. Godine 1930. ozakonjuje prezime „Slavenski”, koje već od vremena stu- dija u Pragu češće nalazimo u sklopu skladateljeva potpisa. U novom boravištu šire se i rasponi njegove vezanosti uz nacio- nalni glazbeni idiom, a glazba što tako nastaje iznenađuje i do- movinu i svijet (BALKANOFONIJA, Beograd 1928., Berlin 1929., DRUGI GUDAČKI KVARTET Frankfurt 1929., RELIGIOFONIJA, Beo- grad 1934., MUZIKA 36, Baden-Baden 1936.; MUZIKA 38, Venecija 1938.; itd.). Od osnutka Muzičke akademije u Beogradu 1937. Sla- venski djeluje prvo kao nastavnik na njezinoj Srednjoj školi (današnja škola „J. Slavenski”), a potom od 1945. kao izvanre- dni, a četiri godine kasnije kao redoviti profesor kompozicije. Umro je 30. studenog 1955. u Beogradu. Stotinu i sedamdesetak što duljih što kraćih skladbi svjedoči o pomaknutoj poziciji Josipa Štolcera Slavenskog u glazbenom prostoru u kojem je djelovao i gdje se nastojao ponašati u skladu sa svjetskim glazbenim vremenom; svjedoči o osobnosti i osobitosti načina kojima je predviđao novi razvoj glazbe, o njegovu prijedlogu za budućnost, suviše radikalnom a da bi bio dovoljno praktičan, te mu daje biljeg vizionara autsajdera. Povijest hrvatske i jugoslavenske glazbe pamti ga kao „feno- men Slavenski” i to polazeći prvenstveno od posebnosti nje- govih skladateljskih postupaka, a manje od realnog iskustva o samoj glazbi, dijelom i zato jer je zbog nesređenosti skladate- ljeve ostavštine, nedostataka suvremenih izdanja i zbog iscrpljenosti postojećih „Schottovih” naklada put do nje do danas bio nedovoljno prohodan. ODLUKA OCJENJIVAČKOG SUDA NAGRADE GRADA ČAKOVCA „JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI” ZA GLAZBENO DJELO U REPUBLICI HRVATSKOJ U 2019. GODINI Mladen Tarbuk laureat Nagrade Grada Čakovca „Josip Štolcer Slavenski” za 2019. godinu Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca „Josip Štolcer Slaven- ski”, u sastavu Iva Lovrec Štefanović, Trpimir Matasović (pred- sjednik), Petra Pavić, Kršimir Seletković i Ladislav Varga, u uži je izbor za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno prošle godine uvrstio četiri skladbe – io sono je t’aime Frane Đurovića, Razgovore u trgovačkom centru Maka Murtića, Quatre épigrammes de temps Mladena Tarubuka te Darkroom Davora Branimira Vinczea. Jednoglasnom odlukom članova ocjenjiva- čkoga suda odlučeno je da je laureat Nagrade „Josip Štolcer Slavenski” za prošlu godinu Mladen Tarbuk. Nagrađeno djelo praizveo je švedski ansambl Mimitabu 8. studenog 2019. u sklopu programa Glazbene tribine Opatija. 47. MUZICKIˇ MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI OBRAZLOŽENJE Quatre épigrammes de temps na nekoliko se razina nadovezuje na niz ranijih Tarbukovih skladbi. Tako se u njoj istražuju zvuko- vni potencijali unutar raznolikog komornog ansambla (u ovom slučaju čine ga flaute, klarineti, udaraljke, klavir, violina i violon- čelo), a istodobno se i tematizira određenost glazbe njezinom temeljnom, vremenskom dimenzijom. U tom smislu, ovo se djelo poglavito nadovezuje na skladbu 4 estancias iz 2012. godine, ta- kođer nagrađenu Nagradom „Josip Štolcer Slavenski”. Tarbuk se, međutim, ne ponavlja. Jer, usprkos činjenici da se obje skladbe temelje, među ostalim, na serijalnim načelima, kao i na sklada- teljsko-tehničkim postupcima koji nose izravne odzvone djela autora prve polovine prošloga stoljeća, a posredno su zagledana i puno dalje u prošlost, do baroknih majstora, pa čak i frankofla- manskih polifoničara, Quattre épigrames istodobno su i posve samosvojno djelo. Odustajući od polistilizma i izvanglazbene programnosti, odrednica inače bitnih za velik dio njegova opusa, Tarbuk ovdje donosi „program” koji je izrazito unutarglazben. Četiri stavka tako su četiri ogleda o različitim aspektima protoka glazbenoga vremena, kojemu se u konačnici, kako ističe i sam skladatelj u popratnome tekstu, „ne može uteći”. Ti eseji ujedno su i suptilne posvete starijim majstorima, premda nipošto ne na razini citatnosti i/ili parafraziranja. U korištenju zrcalnih obrazaca u prvome stavku moguće je tako naslutiti Tarbukovu duhovnu bliskost s, primjerice, Bartókom ili čak Machautom; „zaustavljeno” vrijeme drugoga stavka, s kaleidoskopskim mije- nama zvukovnih boja podsjetit će na neke Schönbergove ili We- bernove opuse, pa čak i na polagani stavak Vivaldijeva Koncerta za četiri violine u h-molu (i njegovu obradu u Bachovu Koncertu za četiri klavira u a-molu); Hindemithu, a još i više – ponovno – Bachu podosta duguje završna fuga. U kontekstu hrvatske glaz- bene baštine, serijalni postupci u tim stavcima svakako nude i asocijacije na (proto)serijalnost nekih djela Josipa Štolcera Sla- venskog – primjerice Chaosa – kao i na načela organizacije glaz- bene građe u djelima Rubena Radice. No, najpoetičniji, treći stavak Tarbukovih Četiriju epigrama ostavlja dojam hommagea Tarbukovu učitelju Stanku Horvatu i njegovoj trajnoj vjeri u me- lodiju i latentnu „pjevnost” instrumenata. Taj stavak kao da u sebi nosi i temeljni zaključak ovih četiriju promišljanja glazbe- noga vremena – ako se vrijeme već ne može izokrenuti i/ili zau- staviti, ako mu se, štoviše, „ne može uteći”, onda se barem može i treba uživati u ljepoti njegova trajanja. Trpimir Matasović ZAGREBAČKI SOLISTI PROGRAM Wolfgang Amadeus Mozart: Divertimento u F-duru Allegro Andante Presto Josip Štolcer Slavenski: Mladost četiri pjesme za gudački orkestar Ljubavna pjesma Ružice rumena Molitva dobrim očima Nikad Josip Štolcer Slavenski: Suita za gudački orkestar Svatovska Slepačka Šaljivka Jesenske noći Dilberka Rugalica Ludwig van Beethoven: Gudački trio u c-molu, op. 9 br. 3 (obr. S. Krstić) Allegro con spirit Adagio con espressione Scherzo Allegro molto e vivace Finale.Presto 47. MUZICKIˇ MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI Čakovec Centar za kulturu Srijeda, 30. rujna u 20 sati Koncert Ansambl Zagrebačkih solista osnovan je 1953. godine u okviru Radio Zagreba, pod umjetničkim vodstvom glasovitoga violon- čelista Antonija Janigra. Tijekom više od šest desetljeća – pod umjetničkom palicom jednako znamenitih koncertmajstora, poput Dragutina Hrdjoka, Tonka Ninića, Anđelka Krpana i Borivoja Martinića-Jerčića – Za- grebački solisti odražavaju kvalitetu muziciranja na zavidnoj razini, a koju redovito prezentiraju i na prestižnim svjetskim koncertnim pozornicama. Od 2012. godine Ansambl nastupa uz glasovitoga violinista Sre- tena Krstića kao svojega koncertmajstora, a ujedno i koncert- majstora Münchenske filharmonije. Do sada su Zagrebački solisti održali gotovo 4000 koncerata na svim kontinentima, u najvećim svjetskim centrima i najsla- vnijim koncertnim dvoranama kao što su Musikverein (Beč), Concertgebouw (Amsterdam), Royal Festival Hall (London), Ber- lin Philharmonic Hall, Tchaikowski Hall (Moskva), Santa Cecilia (Rim), Carnegie Hall (New York), Opera House (Sydney), Victoria Hall (Ženeva), Teatro Real (Madrid), Teatro Colon (Buenos Aires), Versailles itd. VEČER LAUREATA MLADEN TARBUK SYNCHRONOS ANSAMBL Mia Elezović, klavir • Eric Lamb, flauta Renaud Guy Rousseau, klarinet Vlatka Peljhan, violina/viola Tajana Škorić, viola • Vid Veljak, cello Luis Camacho, udaraljke •