GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ) ISSN 1331-4688
GODINA XVIII. - LISTOPAD 2008. CIJENA 15 KN BROJ 199199
Razgovor s mons. dr. Milom Bogoviæem, biskupom gospiæko-senjskim • Provokatori, crne odore i "rimski pozdrav"• Latinica u slu bi æirilice• Stradanja Hrvata istoène Like• Dokumenti, sjeæanja i svjedoèenja DAN NEOVISNOSTI
Vijesti i komentari povodom ubojstva mlade i nedu ne djevojke Ivane u srcu Zagreba ispunili su stranice novina i vrijeme u govornim emisijama. Kako se taj tragièni dogaðaj zbio uoèi Dana neovisnosti Republike Hrvatske, o povijesnom datumu za našu mladu dr avu u medijima ni zbora niti slova. Ipak, udruge i pojedinci koji svakodnevno ratuju sa stajalištima Predsjednika Republike, raznim Jakovinama, Latinima i njima sliènim, okupili su se na dva GLASILO HRVATSKOG memorijalna skupa. DRUŠTVA POLITIÈKIH Nad jamom Golubinka u Dubravi kod Tisnog u koju su tzv. antifašisti ZATVORENIKA pobacali i pobili 312 ljudi iz okolice Vodica. Tri metra visoki kri izraðen od PREDSJEDNIK DRUŠTVA bodljikave ice, kakvom su rtve bile vezane prilikom likvidacije, sam govori o Alfred Obraniæ zloèincima koji su to poèinili, kao i velièini rtve onih èije kosti poèivaju na UREDNIÈKI ODBOR GLASILA Višnja Sever, Andrija Vuèemil, dnu jame. Ljubomir Brdar, Zorka Zane, U ravnome Meðimurju otkriven je spomenik hrvatskim braniteljima i Jure Knezoviæ rtvama jugokomunistièkog terora upe Vratišinec. Na spomeniku su imena 22 GLAVNI UREDNIK Tomislav Jonjiæ ubijena, od kojih se veæini ne zna grobno mjesto, a svi su pogubljeni bez suda i
UREDNIŠTVO I UPRAVA suðenja nakon Drugoga svjetskog rata, posljednji èak 1987. godine. Meðu 10000 Zagreb rtvama je i upnik Hinko Krober, roðeni Bavarac, koji se borio protiv Vojnoviæeva 15 tel: 01/46 15 437, 46 15 438 maðarizacije Meðimurja, jer se osjeæao Hrvatom. upljani su ga toliko fax: 01/46 15 437 e-mail: [email protected] obo avali, da je dobar dio novoroðenih djeèaka dobio ime Hinko. A veleèasnog Hinka su nakon muèenja u èakoveèkome starom gradu odveli prema Vara dinu PRIJELOM I TISAK MINI-PRINT-LOGO d.o.o. Vara din i na mostu preko Drave ga smaknuli.
CIJENA LISTA S obzirom na to da Predsjednik Republike zasluge za stvaranje dr ave Za Hrvatsku 15 kn Hrvatske pripisuje «antifašistima» s kojima se redovito sastaje (od kojih su mu Godišnja pretplata za Hrvatsku 180 kn za inozemstvo:Europa 310 kn neki i savjetnici), ponavljam po ne znam koji put pitanje: Zbog èega su u ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti; prekomorske zemlje: 510 kn jugoslavenskim kaznionicama od 1945. do 1990. robijali desetci tisuæa ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti *** Hrvata samo zato, jer su htjeli slobodnu i neovisnu hrvatsku dr avu, ako iro raèun: 2503007-1100009317 su takvu dr avu na poèetku tog razdoblja veæ ostvarili Titovi partizani? kod Volksbank d.d. Zagreb Devizni raèun:416446-7101 S.W.I.F.T. Kakvu su nam to hrvatsku dr avu stvorili Mesiæevi antifašisti, u kojoj se CodeVBCRHR22 kod Volksbank d.d. Zagreb *** za pjevanje hrvatskih pjesama na javnom mjestu išlo na robiju? Ako smo Rukopisi se ne vraæaju, hrvatsku dr avu veæ imali, zbog èega smo morali 1990. u rat, zbog èega je list ureðuje Urednièki odbor, sva prava pridr ava Hrvatsko društvo politièkih zatvorenika. poginulo 15.000 branitelja, zbog èega 30.000 invalida, tisuæe i tisuæe *** Uredništvo ne odgovara za navode izbjeglica i prognanih i razorena sela i gradovi? i gledišta iznesena u pojedinim prilozima A što su de facto stvarali i kako su stvarali, govore dva sitna isjeèka iz tog *** Za sve informacije i kontakte u svezi sa vremena, s juga i sjevera Hrvatske, koja smo upravo obilje ili na proslavi Dana suradnjom i pretplatom tel.: 01/46 15 437 radnim danom od 9.00 do 13.00 sati. neovisnosti. *** Spomenike podi emo u èast i slavu rtvama terora, da postoji barem jedno ISSN 1331-4688 *** mjesto gdje ih se mo emo sjetiti, pošto se za veæinu ne zna gdje su pokopani. Cijena oglasnog prostora: posljednja stranica u boji: 4.000,00 kn No, buduæi da se još uvijek moramo izboriti za povijesnu istinu, onda je svako predposljednja stranica u boji: 3.500,00 kn unutarnja crno-bijela stranica: 2.500,00 kn takvo spomen-obilje je jedna od stranica hrvatske povijesti. 1/2 crno bijelo: 1.250,00 kn 1/4 crno bijelo 700,00 kn *** Alfred OBRANIÆ, predsjednik http://www.hdpz.t-com.hr Hrvatskog društva politièkih zatvorenika Uvodna rijeè
RIJEÈI I SIMBOLI PRED SUDOM (II.) IZ SADR AJA Hrvatski je dr avni sabor Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ratificirao u listopadu 1997. Time je ona postala sastavnim dijelom domaæega PROVOKATORI, CRNE ODORE pravnog poredka, s tim da – prema slovu i duhu Ustava – meðunarodni ugovori imaju I«RIMSKIPOZDRAV»...... 4 višu pravnu snagu od unutarnjega zakonodavstva. Hrvatski se sudovi, na alost, ne dr e Tomislav JONJIÆ uvijek te obveze, a cjelovite presude ESLJP-a, osobito one koje se odnose na povredu LATINICA USLU BIÆIRILICE....7 èl. 10. Konvencije, još uvijek nisu prevedene na hrvatski, makar to ne bi bio preveliki Josip-Ljubomir BRDAR posao, buduæi da ih je od 1959. doneseno svega stotinjak. SJEÆANJE NA VISOÈANSKE Njihovo bi prevoðenje i promicanje u javnosti pridonijelo izgraðivanju naše demok- DOMOLJUBE...... 8 ratske svijesti i kulture. Prof. BRUNO ZORIÆ Naime, u Hrvatskoj – na obje strane politièkog spektra – postoje ljudi koji bi vrlo ra- RAZGOVOR S MONS. DR. MILOM do zabranili «onima drugima» isticanje njihovih simbola, ne shvaæajuæi da bi takva BOGOVIÆEM, biskupom zabrana, kad se politièko klatno vrati na drugu stranu, sutradan pogodila i «nas». Radi gospiæko-senjskim...... 10 toga je bilo moguæe, a i sad je moguæe, èuti najbizarnije ideje, od one da se «zabrani Razgovarao Alfred OBRANIÆ velikosrpstvo» do one da se zabrani javni nastup homoseksualcima i javna prezentacija ŠESTA IZBORNA SKUPŠTINA HDPZ njihova zahtjeva za sklapanjem «braka», osloncem na to da je brak u Hrvatskoj, PODRU NICEGOSPIÆ...... 14 sreæom, još uvijek zakonom ureðen kao zajednica ivota muškarca i ene. Nedavno je Ivan Vukiæ jedna marginalna skupina – koja, usput budi reèeno, nastupa izrazito protukomunistiè- ŠESTA REDOVNA ki, a ustaški pokret velièa nekritièki i na naèin koji zaudara ne nešto sasvim drugo – ob- IZBORNA SKUPŠTINA javila proglas kojim se tra i «zabrana postavljanja na javnim objektima i površinama KOPRIVNIÈKE PODRU NICE . . . 16 spomen-ploèa i spomenika pripadnicima totalitarnih re ima» odnosno preimenovanje IZRAELSKI KRALJ JEHU I ulica, trgova i javnih ustanova nazvanih po njima. U svome su kvazirodoljubnom i kva- NJEGOVAREVOLUCIJA...... 19 zihumanistièkom zanosu, meðutim, propustili ustanoviti kriterije po kojima se netko Dr. Vjeko Bo o JARAK proglašava «pripadnikom (sic!) totalitarnih re ima» i precizirati, tko je ovlašten na tak- BLAGOSLOVLJEN NOVI SPOMEN vo proglašenje. Bi li, dakle, konaènu ocjenu o totalitarnom znaèaju nekog pokreta ili KRI NA GROBIŠTU SEP U HRAŠÆANU: ŠTO PODUZIMA re ima donosio, recimo, Zoran Pusiæ ili Mladen Schwarz? Ili tek Damir Kajin i Luka DR AVA?...... 21 Bebiæ? I bi li se pritom vodili doktrinarnim ocjenama Ernsta Noltea i Leszeka Ko³a- Franjo TALAN kowskog, ili bi se u svojim konaènim osudama oslanjali na prosudbe Stipe Mesiæa i TRIDESET DVIJE CRVENE RU E Denisa Kuljiša? I što bi u takvoj situaciji mogli uèiniti oni, koji se pozivaju na ozbiljne ZAJULIENNE...... 24 ili bar druge politièke pisce, povjesnièare, publiciste i filozofe? Kaja PEREKOVIÆ Logièka nesklapnost i nedoreèenost takvih zahtjeva ukazuje na ozbiljne mentalne i KRI ARI NA PAPUKU I OZN-a OD moralne nevolje koje njihovi auktori imaju, baš kao što svaki zahtjev za zabranom pro- SREDINE 1945. DO KRAJA 1946. toka informacija i ideja u današnje internetsko doba mo e lako upuæivati na potrebu za GODINE (VII.) ...... 25 medicinskom pomoæi. Ivan MESAROV Oni koji takvih teškoæa nemaju, trebaju te iti slobodi rijeèi, bar u onoj mjeri u kojoj IZ HRVATSKE IZBJEGLIÈKE je ona definirana Prvim amandmanom amerièkog Ustava, donesenim davne 1791.: KRONIKE:...... 28 «Kongres ne æe donijeti nikakav zakon koji bi se odnosio na uspostavljanje vjere ili Anka RUKAVINA zabranu njezina slobodnog ispovijedanja, ili na ogranièavanje slobode govora ili tis- STRADANJA ISTOÈNE LIKE: ka, ili prava graðana na slobodno okupljanje, i na upuæivanje predstavki vladi radi is- BORIÈEVAC, PODLAPAÈA I pravljanja nepravdi». Naèelo slobode, dakle sloboda onoga koji misli drugaèije, UDBINA–TRIHRVATSKAKRI NA kamen je temeljac demokracije. Nema nijedne ideje, nijedne rijeèi niti kakva simbola, PUTA...... 30 radi kojega se definitivno smije rtvovati naèelo slobode. Toga su se dr ali – makar za prof. Maja RUNJE njegovu amerièku ustavnopravnu formulaciju vjerojatno nisu ni znali – najbolji duhovi TRINAEST GODINA ZBOG u hrvatskoj povijesti. Nijedna se ideja ne mo e ugušiti zabranama i progonom, a onaj JEDNOG FILMA ...... 35 tko je u pravu, ne mora se bojati otvorene rasprave, jer se – kako se izrazio dr. Ante Janko KOVAÈEVIÆ Starèeviæ – èist posao ne boji svjetlosti. Zazivati zabrane nije samo etièki neopravdano SLAVKO MILETIÆ, JUNAK i politièki nerazumno, nego je protivno slobodarskom duhu hrvatskoga nacionalizma. HRVATSKOGA POLITIÈKOG «Bojati se novinara» – reèe Starèeviæ 1890. – «mo e samo pojedinac, vlada, dinastija, UZNIŠTVA...... 36 dr ava, koji su slabi, znadu da se krivi, pa se i osinja boje. I još nikoga progonstvo te prof. Bruno ZORIÆ vrste nije obranilo, nego je samo pojedincima za èas mo da škodilo, a svim progoni- OTAC NIJE PRE IVIO GRADIŠKU teljima propast uskorilo. Ako novinari istinu pišu, ili drugi govore, treba ih pustiti, (Svjedoèenje Ðure «Ðuke» Kovaèeviæa stvar razgledati i koliko je moguæe raditi da se pogreške po moguænosti poprave. Go- zv.Ðovani)...... 38 Ðuro KOVAÈEVIÆ vore li ili pišu neistinu, treba pustiti ih i prezirati njih i njihovo opæinstvo, dok se ne os- vijeste. A u progonstvu nikada se ne mogu osvijestiti, nego se moraju to veæma razjari- INTHISISSUE...... 47 vati». INDIESEMHEFT...... 48 Tomislav JONJIÆ
br. 199, listopad 2008. 1 Aktualno
ÐAPIÆEVA POHVALA DRUGU TITU! Uoèi lanjskih se saborskih izbo- tivnih stvari – otpor Staljinu ra iz vrha Hrvatske stranke prava 1948., Ustav iz 1974. bio je 1991. otvoreno najavljivalo da je mogu- dobra stvar, vratio je Istru i Dal- æa i koalicija s Milanoviæevim maciju Hrvatskoj» (Obzor,br. SDP-om. Negdje je ona postojala i 259., Veèernji list, br. 16101/49, prije toga (Velika Gorica!), pa sa- 27. rujna 2008., 04.). Pa je, dakle, dašnju simbiozu HSP-a, HNS-a i time zaslu io da mu kadi SDP-a ne valja tumaèiti samo du- predsjednik vodeæe pravaške gogodišnjim stranaèkim previ- stranke u Hrvata! A kad bi netko ranjima koja su dovela do krize pohvalio Hitlera zbog gradnje vlasti u Osijeku. Oèito, naime, auto-cesta ili zbog radno-socijal- postoje i dublji razlozi pravaške nog zakonodavstva, svi bismo se suradnje s tzv. strankama ljevice. digli na noge (usp. Jörg Haider!). A da vodstvo HSP-a iz izborne Ovdje je pohvala Titu normalna, katastrofe nije nauèilo ništa (una- baš kao što je normalno da ga hva- toè korisnim, makar skupim lekci- li Anto Ðapiæ, koji æe, nakon jama Slavena Letice i Mate Gra- nekadašnjeg mjerenja kukuruza – niæa!), pokazuje i najnovije istu- navodno – za izbornog savjetnika panje Ante Ðapiæa. Ka e on kako u iduæoj utrci pozvati – Zorana je Josip Broz Tito «imao i pozi- Pusiæa.(L. M.) Skandalozna Ðapiæeva izjava o TItu OSAMNAEST GODINA KASNIJE: POVRATAK JUGOSLAVIJE U ŠKOLSKE UD BENIKE!
Roditelji i uèenici u nekim hrvatskim školama do iv- jeli su poèetkom ovogodišnjega rujna krupno iz- nenaðenje: umjesto hrvatskih ud benika, na školskim su klupama djecu doèekali jugoslavenske školske knjige i priruènici s kraja sedamdesetih godina, puni druga Tita, pionira malenih i drugih jugoslavenskih vrijednosti. Uèi- teljica u po eškoj školi za djecu s posebnim potrebama ka- zala je kako to, na alost, nije ništa novo, jer se «veæ 30 go- dina radi po tom programu i da su tu ništa ne mo e». Dru- gim rijeèima, svih ovih osamnaest godina od raspada Ju- goslavije i stvaranja neovisne Hrvatske (ili: šesnaest godi- na nakon što je Jugoslavenska narodna armija u drugome valu poubijala tisuæe i tisuæe Hrvata!) hrvatske vlasti nisu bile kadre tiskati hrvatske ud benike i izraditi hrvatski program. Azamislite situaciju da je spomenutoj uèiteljici palo na pamet poslu iti se poèetnicama i školskim ud benicima iz doba Nezavisne Dr ave Hrvatske! Makar je u njima neus- poredivo manje ideološkoga sadr aja nego u onima koji su u upotrebi od 1945., skoro je sigurno da bi nesretna uèi- teljica bila izvrgnuta i medijskomu i stvarnom linèu, i da bi se nad tim sluèajem sablaznio èitav humanistièki i nap- redni dio èovjeèanstva, od Rade Bulata do Stipe Mesiæa. Gledali bismo Latinice, pogodili bi nas bjelosvjetski hoh- štapleri, zgra ao bi se Saša Kosanoviæ. Ovako... nije va no: pioniri maleni, mi smo vojska prava, svakog dana nièemo, k'o zelena trava! Od Vardara pa do Triglava (par- don, do Sutle), tj. u èitavoj «Regiji». (T. J.)
2 br. 199, listopad 2008. Aktualno
«SVEUÈILIŠTE BENITA MUSSOLINIJA»U BARIJU: GDJE JE NESTAO «ANTIFAŠIZAM»? Iz dana u dan naši poli- tièari ponavljaju kako je «antifašizam» temeljna tekovina suvremenog èovjeèanstva, kako se s pjesmama Marka Per- koviæa Thompsona «ne mo e u Europu», kako nitkoodzapadnihin- telektualaca ništa ne radi nego od zore do mraka bistri Kratki kurs istorije SKP(b) i studira Maov Veliki skok naprijed.Au ti «rimsku kulturu»), Albaniju, Grèku i dr. lijanski fašizam!). A skoro sedam deset- susjednoj nam je Italiji ovoga proljeæa od- Onoga istog koji je i u hrvatskim zemlja- ljeæa nakon njegove smrti i nakon zaslu- bijen prijedlog rektora sveuèilišta u Bari- ma ostavio krvav trag. ene planetarne osude fašizma, talijanska ju, da se sveuèilištu dade ime po njegovu Mussolini je svrgnut u srpnju 1943., a znanost i kulturu èaste Ducea u imenu ba- nekadašnjem studentu Aldu Moru.Pri- par mjeseci kasnije je uz njemaèku pomoæ rijskog sveuèilišta. Italija i s njime uðe u jedlog odbijen, sveuèilište zadr ava staro ustrojio marionetsku Talijansku Socijalnu Europsku uniju, a ni naši «antifašisti» ime. I sve isto pod suncem? Nije. Nije, jer Republiku. Kad su ga se u proljeæe 1945. (Jakovèiæ, Kajin i dr.) ne prijete baš, da sveuèilište veæ desetljeæima nosi ime dokopali, saveznici su ga – prema izrav- Benita Mussolinija, ideologa i voðe tali- nom dogovoru Roosevelta i Churchilla – æe pozvati Hrvate (osobito one iz Istre), janskog fašizma, bjesomuènog napadaèa dali smaknuti po kratkom postupku, jer je da se ne školuju u Italiji i da s fašistima ne na Abesiniju (u kojoj je stanovništvo boj- bio nezgodan svjedok (izmeðu ostaloga, i planiraju «prekograniènu suradnju» nim otrovima uvjeravao da treba prihvati- svjedok «antifašistièkih» simpatija za ta- (L. H.)
MESIÆEVSKE DIMENZIJE NEZNANJA PULSKOGA GRADONAÈELNIKA Ljuto su se prevarili svi oni koji su mis- ti kako mu ni inaèe nije prihvatljivo veli- nost poduèio da je Paveliæeva NDH i Za- lili da egzaktnim dokazima mogu pokaza- èanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma dar «prodala Italiji». U studiju su tada, ti kako je aktualni predsjednik Republike, i netolerancije, a ponajmanje to mo e pored uèenoga Denisa Latina bili ne sa- Stipe Mesiæ, nenadmašan u nepozna- trpjeti kao gradonaèenik Pule, grada ko- mo D. Kajin, nego i profesionalni pov- vanju elementarnih èinjenica iz nacio- jega je Paveliæeva Nezavisna Dr ava jesnièari Ivo Banac i Ivo Goldstein.Svi nalne povijesti. Radi toga su preuranjeni i Hrvatska «prodala Italiji». Gradonaèelnik su šutke odslušali i ovu budalaštinu. Od prijedlozi da se stupanj neznanja izra ava Pule, dakle, ne zna da je grad kojemu je na Kajina oèekivati da nešto znade, bilo bi u mesiæima (pri èemu je jedan mesiæ èelu, bio u sastavu Kraljevine Italije dva- doista pretjerano, ali bi bar Goldstein i jednako jedna pogrješka po jednoj izgo- desetak godina prije proglašenja NDH, pa Banac mogli znati da je Zadar postao sas- vorenoj reèenici). Ozbiljnim se suparni- i u doba èitava ivota prve jugoslavenske tavnim dijelom Kraljevine Italije ugovo- kom Mesiæu pokazao pulski gradona- dr ave. rom kojega je 1920. u ime Kraljevstva èelnik Boris Miletiæ. Srba, Hrvata i Slovenaca potpisao dr. Jednak odnos prema èinjenicama je u Ante Trumbiæ. No, kad se glavnina pri- U povodu rasprave o onemoguæenju Latinici od 6. listopada 2008. pokazao na- povijesti bazira na la ima, valjda im se nastupa Marka Perkoviæa Thompsona u dobudni Sašica Kosanoviæ,kadje–u uèinilo nezgodnim ispravljati tek jednu Puli, Miletiæ je 25. rujna 2008. u podlozi slika koje prikazuju osobe u to- od njih. Lakše je na njima graditi, zar ne? središnjem dnevniku HTV-a izvolio kaza- bo njim ustaškim odorama u Zadru – jav- (L. Z.)
br. 199, listopad 2008. 3 Aktualno
PROVOKATORI, CRNE ODORE I «RIMSKI POZDRAV» Puno smo puta na ovim stranicama spo- Priredio: "Za Dom – Spremni" ili "Za Poglavnika i menuli kako crna odora i «rimski poz- Dom – Spremni", da li je naš pozdrav stari drav» nisu nikakve oznake ni manifesta- Tomislav JONJIÆ starèeviæanski: "Bog i Hrvati – Hrvatska cije hrvatstva. Naprotiv, i jedno i drugo je Hrvatom". i onda i danas kompromitiralo hrvatsku Ima i dva neposredna razloga, da se ta borbu, i uvijek æe ju kompromitirati. No, u dan sve alostnijih viesti, trebalo je ove pitanja postavljaju. Tri èetiri mlada èov- uvijek ima budala i provokatora, koji æe mladiæe obuæi, trebalo im je dati ustašku jeka, za koje se, istinu treba reæi, ne zna se time slu iti. Budale, zato što su budale, odoru. Veze sa zaledjem bile su medjutim tko su i što su, poèeli su nametati pozdrav a provokatori – zato što su za to plaæeni. svaki èas prekidane, te se nije moglo tako uzdignutom rukom, tvrdeæi, da je to naš Na ovaj ili na onaj naèin. Takvima je su- na brzu ruku dobiti odgovarajuæe sukno vojnièki i ustaški pozdrav. U tom na- višno ponavljati, ali onima drugima – koji za ustaške odore. Tako se eto u prvom èa- metanju su postali èak i agresivni, tvrdeæi, se provokatorima opiru – nije naodmet su osnivanja 'Crne legije' pojavila po- da su izdajnici i srbske sluge oni, koji znati, kako je došlo do crne odore u jednoj teškoæa, koju je trebalo odkloniti. neæe prihvatiti taj pozdrav. S druge strane postrojbi tadašnjih hrvatskih oru anih Nu, baš toj poteškoæi današnji pripadni- stoji, da nas srbokomunisti u zadnja snaga i otkud se meðu Hrvatima pojavio ci 'Crne legije' imaju zahvaliti da se zovu vremena veæ sustavno napadaju, da smo pozdrav koji veæ svojim imenom poka- – 'Crna legija'. Ovim imenom oni su proz- fašisti i nacisti, kada je toga nestalo i zuje da nije hrvatski. U nastavku donosi- vani kasnije, kada su obuèeni u crne mo tri dokumenta s naznakom izvora, i bez pravopisnih ili sadr ajnih intervenci- ja, smatrajuæi da je svaki daljnji komentar posve suvišan: 1. Odredba o nošenju i upotrebi ustaške odore Toè. 4. «Svaka grana Ustaškog pokreta imade posebnu boju odore i to: a) Ustaška vojnica sivo-zelenkaste svi- jetle boje, b) Ustaški pokret sivo-zelenkaste tam- ne boje i c) Ustaška nadzorna slu ba tamnosive boje. odore... A te crne odore bile su im na- tamo, gdje ga je bilo, a kod nas, Bogu hva- («Odredba o nošenju i upotrebi ustaške èinjene na brzu ruku i to iz jednog pod- la, niti je toga èuda bilo, niti æemo dozvo- odore» - Zagreb, 23. lipnja 1941., obj. u: r avljenog skladišta, u kojemu je pronad- liti da bude. Pa su razumni ljudi poèeli tra- Ustaša, Vijesnik Hrvatskog ustaškog os- jena velika zaliha crnog sukna...» («Godi- iti razjašnjenja. I mi ih rado dajemo. lobodilaèkog pokreta, god. 11./1941., br. nu dana 'Crne legije'... Stvaranje, borba i "Rimski pozdrav", tj. pozdrav uzdignu- 3., Zagreb, 3. srpnja 1941., 17.) pobjede 'Crne legije'», Hrvatski narod – tom rukom, nije bio ni vojnièki ni ustaški 2. Odore «Crne legije» Glasilo Hrvatskog ustaškog oslobodilaè- pozdrav. Taj je pozdrav pod sticajem «Kako je došlo do imena 'Crna Legija'? kog pokreta, god. IV./1942., br. 518, okolnosti za vrijeme rata bio prihvaæen Bilo je to pred godinu dana... U mjesecu Zagreb, 2. rujna 1942., 3. Skoro istim ri- djelomièno, i to tako, da nam ga nisu na- rujnu. Svakog je èasa stizavala u Sarajevo jeèima je nastanak Crne legije opisan u metnuli ni Njemci ni Talijani, nego nam je koja alostna viest, da je taj i taj Hrvat pao èlanku «Ustaška 'Crna legija' i njezine taj pozdrav nametnula ulica. Tako, kako rtvom najveæeg zvierstva pljaèkaških borbe», objavljenom meðu velikim bandita... Tamo malo dalje od Sarajeva na brojem tekstova o Juri Francetiæu povo- velim, nametnula ga ulica, kada smo se Romaniji vladale su horde pljaèkaša. na- dom smrti, u HN, god. V./1943., br. 694, vratili u domovinu. Postalo je to moderno. rod je cvilio, stenja i uzdisao pod mukama Zagreb, 30. o ujka 1943., 3.) Danas više nije i nadamo se, da neæe biti. ovih razbojnika. (...) Tada se pojavio Jure Ništa nas ne ve e uz taj pozdrav, kojega 3. General Drinjanin [V. Luburiæ]: Francetiæ. U krugovima mladih ustaša on istini za volju nije izmislio ni Mussolini je tra io one, koji æe biti u moguænosti NAŠ VOJNIÈKI POZDRAV ni Hitler, nego je to pozdrav još od pru iti hrvatskoj domovini sve ono, što «Mnogo je novih, mladih, vojnika zat- vremena rimskih legija, kako se to mo e vodi do cilja – do pobjede nad odmetnici- ra ilo, da im se u "Drini" ka e odreðeno, viditi u današnjim filmovima, koje prave ma. (...) kakav je naš vojnièki pozdrav i da li se Amerikanci i koji sigurno nemaju razloga U sveobæoj urbi, koju je nametalo treba pozdravljati "rimskim pozdravom", izvrtati èinjenice. Znamo to i iz povjestnih pljaèkanje odmetnika i stizavanje iz dana tj. uzdignutom rukom, da li je naš pozdrav prikaza onoga doba, da se pozdravljalo
4 br. 199, listopad 2008. Aktualno
to stari domobranski netko pozdravio uzdignutom rukom, mis- pozdrav, tj. desnu ru- lili bi da je lud, neodgojen ili što slièno. ku saviti doticavši se Tek mnogo kasnije poèeli su studenti i malim prstom donjeg maðarski "Streljasti Kri evi" po uzoru na ruba vojnièke kape ostale upotrebljavati rimski pozdrav. itd. Ni kasniji ivot emigranata nije ništa U svim logorima je izm[i]jenio na stvari, jer èim smo se našli vladao isti pravilnik. na vojnièkoj du nosti na Markovu Trgu, Ustaše su bili vojnici mi smo pozdravljali hrvatskim vojnièkim èlanovi USTAŠA – pozdravom. HRVATSKE REVO- Još je iv negdje Pivac, pukovnik LUCIONARNE OR- Devèiæ, koji je bio na Markovu Trgu neko GANIZACIJE /U – vrijeme zapovjednik Poglavnikove Stra- HRO/. Nošene su e, a iv je i Dabiša (pukovnik, nekada èisto vojnièke uni- zapovjednik jednog logora u Italiji), kao i forme zakopèane mnogo drugih starih boraca, koji to mogu Mimohod hrvatskih zrakoplovaca 10. travnja 1942. pod vratom. Èitava je potvrditi. Na Markovu Trgu smo organi- organizacija stajala zirali POGLAVNIKOVU TJELESNU starije dizanjem ruke i zato se zvao "rim- na vojnièkim temeljima. Vršene su voj- BOJNU (P.T.B.). Kasnije smo Babiæ, ski pozdrav". nièke vje be. ivilo se vojnièki. Najmanji Devèiæ, Baljak, itd. stvorili "USTAŠKU Bilo je mnogo pokreta, koji su taj poz- ustaški borbeni sastav bio je roj i poluroj, OBRANU" i stvorili više Ustaških Bojni drav upotrebljavali, bilo je naroda, koji su zatim vod, kao kod Domobranstva, zatim u Zagrebu, Hercegovini, Karlobagu, Lici u raznim okolnostima pozdravljali tako, sat, bojna, sdrug itd. Na èelu su stajali do- itd. I na Markovu Trgu, u PTB-i, u jedini- pa i obièni ljudi na cesti mnogo puta mah- rojnici, rojnici, vodnici, zastavnici, po- cama OBRANE, kao i u USTAŠKOJ PU- nu ili dignu ruku na pozdrav. Vidi se i na ruènici, satnici, bojnici, dopukovnici, KOVNIJI, koju je u Zagrebaèkom Zboru politièkim skupštinama i u najdemokrat- krilnici. U ustaškoj vojsci nije bilo gene- postrojavao kasniji general Sertiæ (tada skijim zemljama, gdje govornik dizanjem rala, nego samo pukovnika – krilnika (za bojnik) i u Ustaškim Pripremnim Bojna- ruke ili jednom gestom, koja tome mnogo vrijeme rata jedan krilnik je u rangu ma (Servatzi, Moškov itd.) i kasnije u slièi, pozdravlja ostale. U Španjolskoj i generala, a u vrijeme mira bio je obièni proširenoj jedinici POGLAVNIKOVA dan danas pozdravlja Falanga rimskim pukovnik). TJELESNOG SDRUGA, najprije se poz- pozdravom, nosi razne rimske embleme Išlo se na "prijavke". Pozdravilo voj- dravljalo vojnièki. Prvi Ustaški Obran- tako na pr. "Guardia Civil" (oru ništvo), a nièki i odzdravilo. Ništa više. Kao i u beni Sdrug u Bihaæu, Petrovcu, Lipiku, na javnim zborovima general Franko svim vojskama svijeta. To dokumentarno Pakracu itd. pozdravljao je vojnièki, kako pozdravlja masu vrlo èesto rimskim poz- dokazuje fotografija. Ustaše na prijavku, to mogu potvrditi stotine fotografija ono- dravom svakako kao nacionalni voða Fa- èitanje dnevne zapov[i]jedi, raspored ga doba. U prvoj doèastnièkoj i èastnièkoj lange. Ima tradicije. Nu mi Hrvati nema- stra e itd. itd. školi Ustaške Obrane pozdravljalo se voj- mo u tome tradicije i nemamo ju zašta pra- Sama je organizacija bila vojnièka. nièki. viti, jer nas malo toga dobra podsjeæa i na GLAVNIUSTAŠKI STAN – kao vrhovna "Rimski pozdrav", tj. uzdignutom ru- rimske legije i na kasnije fašiste, jer su uprava, je èisto vojnièka institucija. U ona kom, prihvaæen je tek kasnije i to, ni jedni i drugi dolazili k nama samo osvajati vremena nije bilo drugog cilja, nego oru- manje ni više, pritiskom ulice. Zagreb je našu obalu i naše more. anom revolucionarnom borbom oslobo- doèekao njemaèke okopne jedinice raz- Kako smo imali smisla za te rimske obi- diti Hrvatsku od èaje, neka bude u dokaz u našim starim srpske okupacije. vojnièkim ustaškim logorima, koje je Nije bilo demago- Poglavnik bio osnovao u fašistièkoj Itali- gije, nije se govori- ji. Nikada nitko u tim logorima nije digao loostrankama,o ruke na rimski pozdrav, a da ne govorimo politici, o stranèa- o logorima u Maðarskoj (Janka Pusta i renju, nije bilo Baza Pusta), gdje se je ivilo i radilo baš kompleksa i og- ustaški. romna veæina nije Razlog? Jednostavno zato, jer nismo bi- ni znala da postoje lifašistininacistiniRimljani,panismo fašisti, nacisti, kao imali zašta upotrebljavati rimski, fašistiè- ni to, kako i na koji ki i nacistièki pozdrav. naèin pozdravljaju. Drugiiglavni:mismobiliUstaše,tj. Doksutojošmogli vojnici nove revolucionarne Hrvatske i viditi na ulici oni, pozdravljali smo vojnièki. U našem vojn. koji su prolazili pravilniku je stajalo jasno i odreðeno, da kroz Italiju, u Ma- smo vojnici i da je naš pozdrav vojnièki i ðarskoj ni to; da je Hrvatska ratna mornarica
br. 199, listopad 2008. 5 Aktualno
generalom Èatlošem,glavarom hod, koji nema ništa zajednièkoga sa poli- Glavnog Sto era, i oni su mi go- tièkim i ideološkim smicalicama. Mi smo vorili kako su brzo uvidili pog- kao narod Hrvati, kao moderni ljudi mi rješku nekih eksperimenata. smo demokrate, kao borci za slobodu smo Vojska je vojska i u nju treba revolucionarci, i kao sluge domovine i uvesti vojnièki duh, vojnièke odani sinovi smo vojnici SVOJE HRVAT- tradicije, vojnièke oblike, voj- SKE VOJSKE. nièku stegu. Nismo imali ništa sa fašistièkim poz- Tako smo i mi ustaški zapov- jednici prihvatili nešto revolu- dravom, iliti rimskim, ni kada smo bili u cionarno, vremensko. Veæ je vojnièkim logorima fašistièke Italije, zaš- Francuska revolucija prom[i]je- to bi to bili danas, kada je i onima, koje nila strukturu francuske vojske, Bog nije obdario s mozgom genija jasno, ubrzala joj korak svojim budni- da u svijetu stoje dvije snage: komunisti i cama, dala vanjske oznake. A antikomunisti. Dr avni poglavar s vojnicima na kraju je i ta vojska dobila Slièno je i sa mnogim drugim pozdravi- dragano i kao osloboditelje mahanjem i svoj normalni izgled i kada je Napoleon ma: BOG i HRVATI, ZA DOM SPREM- dizanjem ruku. Kasnije se je na ustaškim postao Emperadorom Evrope, nije trebao NI, BOG IVI, VJERA U BOGA I SE- politièkim sastancima upotrebljavao taj posebno preustrojstvo voditi, jer je njego- LJAÈKA SLOGA itd. Svako vrijeme do- pozdrav, a da ni sami ne znamo kako. Po- va vojska bila pod vodstvom starih revo- nosi nešto nova. I teorije i taktike i odora i èeli smo i sami pozdravljati tako. lucionaraca, prije narednika, koji ne samo oru ja i ustrojbeni sistem, sve se to mi- Stvaranjem USTAŠKIH PRIPREM- da su postali generali i maršali, nego su se jenja, upodpunjuje, preobraæuje, prihvaæa NIH BOJNA na podruèju Sto era i mobi- i kitili kao i oni prije revolucije pa i nosili i odbacuje. Mo da æe i opet niknuti stran- liziranjem istih i stavljanjem u djelatno veæ zvuène titule grofova, baruna, knezo- ke, pokreti, koji æe uvesti nove popularne stanje zapravo se je prihvatilo rimski poz- va itd. Kada pomislimo, da je najkon- pozdrave. Veliki vojnièki umovi uvjek su drav, tj. dizanjem ruku. I kako je ustanak zervativnija dinastija Bernadotta u Šved- davali svoja obilje ja. Zrinski, Jelaèiæ Srba na strani komunista pokrenuo i naš skoj nastala iz nekada Napoleonova revo- itd. ostavili su tragove. Tako i ustaška era. hrvatski ustanak na strani antikomunista, lucionarnog sarðenta, onda nam je jasno, Stalna na svijetu jeste samo promjena! a pod vodstvom Njemaèke, prihvatio se da sve vojske u danim èasovima prihvaæa- Nu, naš vojnièki pozdrav, kao i svih voj- taj pozdrav kao prkos i kao simbol, a i on- ju nešto revolucionarno, ali onda brzo ska na svijetu je jedan i taj se neæe izmi- da je još bilo oporbe u našim elitnim us- normaliziraju odnose i, jer ele spasiti taškim vojnièkim jedinicama, da se prih- tekovine revolucije, postaju konzervativ- jeniti. Ima stvari koje se ne mijenjaju, a vati rimski pozdrav. ci i brane obièaje i tradiciju. Tako smo i mi jadna od tih je veæ univerzalno prihvaæeni Poglavnik je to sto puta rekao, da nam u danom èasu prihvatili od ulice rimski vojnièki pozdrav.» (Drina, god. XIII./ je ulica nametla taj pozdrav, pa iako ga je pozdrav, ali i zabacili isti kao strani obièaj 1963., br.1, Madrid, 1963., 131.–137.)• Ustaški Pokret, kao politièka snaga, prih- bez tradicija u hrvatskom narodu i u vatio, nije mu se svidjalo, da to bude voj- hrvatskoj vojsci. SUTON nièki pozdrav i to znam apsolutno sigurno Danas se više nitko i ne sjeæa, da je (1941.) i iz osobnih sjeæanja, da je znao reæi, da nekada jedan dio naše revolucion. vojske èim se srede prilike, da vojska uvede naš tako pozdravljao. Više je nego sumnjivo, stari vojnièki pozdrav, tj. stari domobran- da ima Hrvata, koji se toga i ne sjeæaju, a Krvavi suton, ski pozdrav, slièan kakvog imaju sve ele nametnuti taj pozdrav, koji nama sa- spuštena jedra. vojske na svijetu. mo mo e škoditi. Prema tome, oprez sa ta- Praæena otegnutom pjesmom Rusi su nam dali primjer: oni svoje kovima. Nastojte im protumaèiti sve to, a mornarske trube, mase pozdravljaju dizanjem šake i upot- gdje to ne uspije, onda æe trebati poduzeti svilena se zastava oprašta rebljavaju taj pozdrav na mitinzima, ali druge korake, jer je stvar dosta jasna. s visinama, neka se Bog smiluje onom vojniku, koji bi Srbokomunisti nastoje svim sredstvima pozdravljajuæi krvavi oblak, tako pozdravio, pa makar svi maršali bili prikazati nas ostatcima nekog fašizma i i spušta se polako komunisti. I èim je izbio rat i vidilo se, da nacizma, jer znaju, da je to omra eno. Za- k našemu moru. treba stvar normalizirati, Staljin je uveo u to je sveta du nost svakog svjestnog rusku vojsku normalne vojnièke èinove, Hrvata i posebno vojnika, da budno pazi O, kad æe ovako plaæe, nazive, pozdrave, oznake. na svaki korak dušmana. I posebno u ova- naše boje Kada je proglašena Slovaèka, onda je kovim vanjskim aspektima, pozdravima pozdravljati visine. isto bila stvorena neke vrsti revolucio- itd. Jasno je da srbokomunisti ele, da se narne vojske, gdje nije bilo èinova, govo- uvede taj pozdrav, kako bi se onda moglo (Iz ciklusa Èasovi u rili su svi sa "Ti", nije bilo oznaka, ali je reæi anglosaskom svijetu: evo vam Hrva- okovima, 1941.) toga brzo nestalo. Osobno sam bio dobar ta, ostataka nacista i fašista, protiv kojih prijatelj s generalom Františekom,za- ste se borili. ele tako kompromitirati na- Dra en PANJKOTA povjednikom postrojbenog odjela, kao i s ša nastojanja, naš novi revolucionarni po-
6 br. 199, listopad 2008. Aktualno
LATINICA U SLU BI ÆIRILICE Dugogodišnja HTV-ova emisija Latini- Piše: tièke omladine, koji je ostavio dojam naš- ca oèito plovi prema svom kraju. Emisija, trebanog i instrumentaliziranog skojevca koja bi trebala objektivno aktualizirati i Josip-Ljubomir BRDAR prve generacije nekakve partijske škole iz interpretirati društvena i politièka doga- 60-ih godina prošlog stoljeæa. Omladinac ðanja u dr avi, zapetljala se u svojoj je „pjevao“ o nekakvim „razinama opas- krepljuje pismo koje on upuæuje u to jednostranosti i zloèestoæi te tako dosegla nosti“ za Hrvatsku. Jedna od tih „razina“ vrijeme Milanu Martiæu u svrhu zataška- razinu medijske kalju e. (ostale nisam zapamtio) je Katolièka vanja ubojstva èetrdeset Hrvata u Širokoj Bilo je veæ puno prigovora i rasprave na crkva. Bo e, zar zaista još ima antifašis- Kuli, meðu kojima su i djeca i zajedno s temu Latinice, pa i u Hrvatskom saboru, tièke omladine? Ja bih rekao: taj mladi njima srpska obitelj Rakiæ. Latin „ rtvu“ ali ona je opstala zahvaljujuæi nekomu ko- „antifašist“ je stvarna razina Latinove La- Ðuru Kresoviæa nije javnosti predstavio u mu je u interesu da se Hrvatska sustavno tinice. toj zloèinaèkoj ulozi, nego samo u ulozi demonizira. Daleko od toga da hrvatskoj hrvatske rtve. Latin jako dobro zna da Nameæe se pitanje: zašto o ovom pisati? javnosti nije potrebna emisija koja æe ši- demanti u pisanim medijima ne mogu do- Bilo bi bolje ukljuèiti neki drugi program bati i razotkrivati sve društvene poroke, seæi moæ jedne perfidne la i objavljene na kojima i sami svjedoèimo, ali da se svi ti i izbjeæi Latina. Bilo bi bolje, kada takve televiziji. Ðuro Kresoviæ æe zato za veliki poroci i sva zla trpaju samo na jednu stra- emisije ne bi izazivale društvene potrese. dio gledateljstva ostati rtva, a ne zloèi- nu, to je neobjektivno i nelogièno. Ta Ali ljudi su ogorèeni, jer takve emisije nac. „strana“ u Latinici je strogo ciljana. To su svojom jednostranošæu, poluistinama i la- uglavnom ljudi i dogaðaji koji su predvo- ima polariziraju i destabiliziraju dr avu i dili borbu Hrvata za vlastitu dr avu. Oni društvo. Dokaz tome je baš fenomen M. P. su generalno ocrnjeni kao rigidna i nacio- Thompson, gdje par zlonamjernih ljevièa- nalistièka hrvatska desnica, a njihov du- ra silne stotine tisuæa ljudi koji pohode hovni i operativni tvorac je pokojni njegove koncerte sumnjièe na ustaštvo, predsjednik dr. Franjo Tuðman, koji je u iako je i idiotu jasno da su ustaše i ustaš- nizu Latinica izravno ili neizravno bio tvo davno završena i prevladana povi- najviše vrijeðan i osporavan. Usprkos La- jesna kategorija. Emisija takoðer vrijeða i tinu i njegovim biranim sugovornicima i poni ava Srbe u Hrvatskoj, jer ih se na njihovim potvorama, nisu uspjeli Denis Latin jedan okrutan naèin medijski separira i poljuljati ugled i zasluge dr. Tuðmana za Emisija o stradanju Srba i rušenju nji- nameæe im se la na uloga rtve. Latinica stvaranje hrvatske dr ave. Ili mo da baš u hovih kuæa bila je tek uvertira u Latinicu je patogena i zbog toga jer kod jednog di- tim njegovim zaslugama le i odgovor na koja pomoæu svojih uèenih sugovornika jela srpskog puèanstva izmišljeno ustaš- pitanje, otkud tolika mr nja i ospora- „znanstveno“ detektira te zloèine, a pog- tvo budi velikosrpski mit o zloèinaèkoj vanja? lavito njihove uzroke. A glavni uzrok je naravi Hrvata i to, umjesto integracije, Da bi se dokazalo kako je Latinica do- po njima taj „jer politièke strukture u potièe njihovu alijenaciju i otpor integra- segla samo medijsko dno, kao što sam Hrvatskoj veæ 18 godina koketiraju s us- ciji. Analitièari Latinove emisije nisu se naznaèio u uvodu, nije potrebno analizi- taštvom i afirmiraju NDH“. Ne znam, potrudili gledateljstvu predoèiti, umjesto rati njenu dugogodišnju produkciju. Do- trebam li spominjati da Latinovi sugovor- par „kazališnih“ scena ustaških kapa na voljno je bilo pogledati posljednje dvije, nici ni u snu ne mogu smisliti ni Tuðmana neukim adolescentima, makar jednu tri emisije kako bi se razotkrio lik i djelo ni Hrvatsku. Normalno da u emisiji ne rtvu, ili bar kap krvi na Thompsonovim Denisa Latina. Jedna emisija je bila, koli- postoji „druga strana“, jer je ista veæ dav- koncertima. Nisu! Zašto? Jer je nije bilo. ko se sjeæam, povodom pisma nekadaš- no shvatila razinu objektivnosti Latinove Zato: Zbog širenja nacionalne mr nje, njega zapadnoslavonskog krajiškog voðe emisije. Na taj naèin stvorena je idealna Veljka D akule „O polo aju Srba u moguænost za „znanstvene i politièke“ in- iznošenjem la nih èinjenica u Latinici, Hrvatskoj“, temeljem koje je Latin pozva- terpretacije „stanja“ u Hrvatskoj. Pošto su dr avno odvjetništvo, trebalo bi pod hitno o u svoju emisiju „ugro ene“ Srbe, koji- Tuðman i Šušak umrli, ostala je njihova podnijeti kaznenu prijavu protiv Denisa ma su Hrvati razrušili kuæe. Svakako, to je „proustaška“ ostavština, ma tko drugi Latina i njegovih suradnika. Da Latin i tema o kojoj ne treba šutjeti. Nevine ljude nego - pjevaè Marko Perkoviæ Thom- njegovi suradnici imaju poštenu namjeru a stradalnike, treba jednako tretirati, bez pson. I eto materijala za notorne Gol- afirmirati su ivot Hrvata i Srba, koji u obzira na nacionalnu pripadnost. Zlu dsteine, Kajina i druge crvene Latinove sebi sadr i niz elemenata što kvalificiraju namjeru Latina mediji æe nešto kasnije ra- vedete, da u osobu toga hrvatskog brani- jednu uljuðenu zajednicu, mogao je, da je zotkriti, jer je Latin u emisiju doveo sta- telja i popularnog pjevaèa smjeste svu po- elio, pozvati u svoju emisiju Hrvate i novitoga Ðuru Kresoviæa, kojemu je gubnost recidiva tzv. ustaštva u Hrvat- Srbe koji su zajedno branili i stvarali stvarno srušena kuæa negdje kod Biogra- skoj. hrvatsku dr avu u Domovinskom ratu. da i to za vrijeme dok je on bio sudac u- Lišen temeljnog srama, Latin dovodi u No, na alost, on je zauzeo medijsku „bu- panijskog suda tzv. Republike Srpske svoju emisiju nekakvog mladiæa, to- siju“ kao da mu je glavni i odgovorni Krajine u Kninu. „Ugled“ tog suca pot- bo njeg predsjednika nekakve antifašis- urednik Savo Štrbac.•
br. 199, listopad 2008. 7 Komemoracija
SJEÆANJE NA VISOÈANSKE DOMOLJUBE Mjesni odbor Visoèane i Udruga ratnih Piše: na ovoj akademiji nastupio i KUD Rado- veterana Hrvatski domobran iz Zadra, da- vin, koji je izveo nekoliko lokalnih pjesa- na 23. kolovoza o. g. uprilièili su sveèanu Prof. BRUNO ZORIÆ ma, odjeven u narodnu nošnju ovoga rav- akademiju u èast visoèanskih rtava, pod nokotarskog kraja, što su prisutni poslu- nazivom Sjeæanje na visoèanske do- Zadarski glumci proèitali su nekoliko šali sa zanimanjem i gromoglasnim moljube. Podru nica HDPZ Zadar i njezin veoma lijepih i umjetnièki osmišljenih pljeskom nagradili izvoðaèe. predsjednik, na poziv je nazoèila ovoj pjesama don Ivana Kevriæa iz njegove sveèanoj akademiji u èast hrvatskih do- zbirke “Majka”, tematski okrenutih do- U nedjelju 24. kolovoza u 9 sati, upnik moljuba koji su iz ovoga malog mjesta, maæem zavièaju, što su prisutni s Visoèana don Ivan Kevriæ predvodio je nadomak Zadru, dali toliko mnogo rtava oduševljenjem prihvatili. Nakon ovog svetu misu u Visoèkoj crkvi Sv. Ante, a u Prvome, Drugome svjetskom, te u Do- sveèanog dijela, don Ivan, voditelj ovog nakon mise polo eni su vijenci i zapaljene movinskom ratu. skupa pozvao je sve prisutne na sveèani svijeæe ispred spomenika visoèanskim Izvoðaèi programa bili su poznati za- domjenak. Prije toga valja istaknuti da je domoljubima.• darski glumci gospoða Jasna Anèiæ i gos- podin Mirko Šataliæ. upnik Visoèana don Ivan Kevriæ, jedan od organizatora, otvorio je ovaj skup, pozdravio prisutne goste i mještane Visoèana, te je u nadah- nutom govoru istaknuo povijest ovog mjesta, ukazujuæi na rtve koje su mješta- ni Visoèana dali u Prvome i Drugom svjetskom ratu, te u Domovinskom ratu. upnik don Ivan Kevriæ istaknuo je veli- ko domoljublje itelja Visoèana, koji su uvijek bili skloni svojoj katolièkoj vjeri, hrvatskoj domovini, èesto su rtvovali svoje ivote u obrani svoje djece, svojih domova i svoje hrvatske domovine, te su u prošlome komunistièkom sustavu bili zapostavljeni, proganjani, zatvarani, ali su uspjeli opstati na svojim ognjištima zahvaljujuæi Bogu i ljubavi prema svome domu. Don Ivan je ukazao i na stanje u današ- njemu hrvatskom društvu, istakao je i o pošast koja vlada u hrvatskom narodu, mali broj roðene djece, nestajanje èitavih sela i manjih gradova, te je pozvao hrvatske ene da više raðaju, jer æe nas za 100 godina sasvim nestati. Na kraju svoga govora, koje je preko 200 mještana i gos- tiju, gromoglasnim pljeskom popratilo, rekao je kako imamo Hrvatsku, istaknuo veliku snagu i um našega prvog pred- sjednika dr. Franje Tuðmana,alijedo- dao kako æe ova naša Hrvatska biti bez Hrvata, ako se nastavi ovakva natalitetna politika, te je pozvao i hrvatsku vlast, da više vodi raèuna o natalitetu Hrvata, stvo- ri uvjete za bolji i zdraviji ivot i pomogne mladim obiteljima.
8 br. 199, listopad 2008. Iz povijesti
OBLJETNICA RAKOVICE EUGEN KVATERNIK: ZA NAÈELO SLOBODE I DR AVNE NEOVISNOSTI, A NE ZA SLJEDBENIŠTVO! ti èlanom tobo hervat- èeviæa, Kvaternika ili ma koga drugog? – ske Akademije nitko,tko (...) Dobro su znali nepriatelji naši što nije 'neporoèni austrij- rade, kada su te nju naroda za slobodom i skim der avljanin'! A nezavisnostju svojom prekrojili u slid- znate vi, preè. gdne, da je beniètvo za Starèeviæianstvom, Kvaterni- moæi postati poroènim kianstvom itd., hotjeli su time ponoviti austrijskim der avljanin staru igru: pojmili su svu strahotu po sebe braneæi prava našega ako bi priznali stranku ili te nju 'prava na- nesretnog naroda? Kao šega naroda'. Osobe mogu umrieti, nes- što smo to za vlade tih tati ih s pozorišta delovanja, nedostoj- neporoènih austr. robo- nim se izkazati pripadati svetoj stvari, vah alibog i nas njekoli- izneveriti se, sve se to mo e sbiti: ali ko gorko iskusili!–A propazariv pravo nezavis- stvar sveta, idea, ona napreduje; jer nosti naše g. 1866te na ko- stoje miliuni za njom. S toga vas ja zak- rist 'ug. krune', u kakovi se linjem preè. gdne, ako vam je mila sramotni tesnac staviše ti stvar vašega naroda, nemojte pribav- pervi sinovi domovine, ljati slidbenikah osobam, nego stvari kadno jim bude sad pravi- narodnoj...» (Iz pisma Eugena Kvaterni- la preinaèivati,tezaka don Mihovilu Pavlinoviæu, Zagreb, 22. hervatske akademike prik- lipnja 1869., u: Ante Palavršiæ – Benedik- rojiti 'neporoèno podan- ta Zeliæ, Korespondencija Mihovila Pav- stvo pod ugarsku krunu', linoviæa, Split, 1962., 108.-124.) (Prir. na što su i onako veæ T. J.) unapred Eugen Kvaternik mislili do- U spomen na obljetnicu Rakovièkog tièni pat- ustanka u listopadu 1871. i pogibiju hr- rioti, jer im akademièki vatskih narodnih boraca Eugena Kva- peèat resi ugarska kruna, ternika, Ante Rakijaša, Vjekoslava gnjetuæa neskvernjeni Bacha i drugova, objavljujemo dio pis- grb Hervatah! Vidite li ma, koje je Kvaternik uputio don Mihovi- gospodine, da su sra- lu Pavlinoviæu dvije godine ranije. Èini motne austrijske kreature nam se da to pismo rjeèito govori i o na- zavremeno se pobrinule èelima, ali i o ondašnjim i o današnjim na- za svaki moguæi sluèaj šim vododijelnicama: Beèu koristni, a nas ubi- jajuæi! (...) «...Ruku na serdce, preè. gdne,te izpo- vedajte po duši: jesu li vami priobæili To neæe više tako biti! bezdušni strojaèi pravila onoga no a, koji Mi smo razvili naèelo je proraèunan da nam utamani narod, pra- slobodne i nezavisne vila te sramotne 'Jugoslavenske Aka- Hervatske; pobili smo demije' (tobo , najveæega dobroèinstva naèela protivnih toj ideji našem narodu izkazana!!) kadno su ju te njah, dosad naš narod gradili g. 1865-6te? Sigurno nisu! Pa ita- zavadjajuæih, da ga š nji- ko ta pravila, koja su duša te Akademije, mi za robstvo odhranjuju: kakovi su grozni svedok opaèine nad na- što imade dakle te nja šim narodom nameravane!... Podati se naroda hervatskoga za podlim sredstvom,uimeznanosti, austrij- slobodom i nezavisnostju Kvaternikov koncept proglasa o imenovanju skim te njam!! Proglasiti, da nemo e bi- svojom s osobami Star- povjerenika hrvatske narodne vlade
br. 199, listopad 2008. 9 Razgovor
HVALA SVIMA, KOJI SU KRI NOSILI I ONDA KAD SE NIJE ZNALO NA KOJOJ SMO POSTAJI! Razgovor s mons. dr. Milom Bogoviæem, biskupom gospiæko-senjskim * Preuzvišeni gospodine biskupe, Razgovarao: mo e proizlaziti iz toga što nisu u stanju Hrvatsko društvo politièkih zatvoreni- nositi se s novim podatcima, ili se nam- ka djeluje od osnutka samostalne Alfred OBRANIÆ jerno radi po onoj: što nije u medijima, Republike Hrvatske. Okuplja one koji nije ga ni bilo (quod non est in scriptis, su radi svojih politièkih uvjerenja, poli- non est in mundo). Negirati prešuæi- dokazali. Posebno su osjetljivi na iskriv- tièkoga ili oru anog otpora za neovisnu vanjem! Na alost, ta metoda ima dosta ljavanja naše prošlosti i na konstrukcije Hrvatsku bili lišeni slobode. To su bivši uspjeha. Dakako, ono što je zabilje eno, propagandne i udbaške literature o komu- uznici jugoslavenskih kaznionica i za- makar ga ne koristili suvremeni mediji, nistièkom razdoblju hrvatske povijesti. robljenici partizanskih logora. Naša ostaje zapisano i èeka svog èitatelja. Naime, naši su arhivi i knji nice prepuni udruga od osnivanja, dakle, veæ punih udbaške i partizanske graðe i literature, * Gospiæko-senjska biskupija, kojoj sedamnaest godina, izdaje svoj gdje je istina o našoj prošlosti namjerno ste Vi na èelu, pokriva podruèje koje je mjeseènik, Politièki zatvorenik,teVasu iskrivljavana. To znaèi, la ne prosudbe od svih hrvatskih krajeva imalo naj- ime svekolikog èlanstva naše brojne burniju i najsuroviju prošlost. Spo- udruge molim za razgovor, koji æe po- minjem 1493. godinu, bitku na Krbav- buditi svakako veliki interes naših èita- skom polju, sve patnje i rtve tijekom telja s obzirom da Vas iz javnih nastupa Osmanlijskog carstva, vrijeme Hab- prepoznaju kao uglednu i naglašeno sburga odnosno Austro-Ugarske, Na- domoljubnu osobu . poleonova carstva, monarhistièke Ju- - Pozdravljam èlanstvo i èitateljstvo. goslavije, Nezavisne Dr ave Hrvatske, Rado æu odgovoriti na Vaša pitanja. komunistièke Jugoslavije i najnovija * Jeste li imali priliku proèitati koji stradanja u Domovinskom ratu. broj našeg èasopisa? Naime, mi smo Mo ete li za koju od spomenutih vlada- ponosni na kvalitetu tekstova našeg vina reæi da je za Liku i Lièane bila mjeseènika, na redovito izla enje i sva- dr ava dobrote i blagostanja? kako na financiranje koje je uglavnom - Ja imam sjedište u Lici (Gospiæu), ali od pretplate i nešto od pomoæi naših kao povjesnièar znam da ovaj kraj u povi- simpatizera. Kompletno dosadašnje iz- jesti hrvatskog naroda nije samo jedna danje našeg mjeseènika smatramo ka- pokrajina. On je most izmeðu hrvatskog pitalnim djelom naše udruge i bankom sjevera i hrvatskog juga. Mineri toga mos- podataka za buduæa istra ivanja, pošto Mons. dr. Mile Bogoviæ, biskup ta uvijek su išli za tim da miniraju Hrvat- su na tisuæama stranica sadr ana svje- gospiæko-senjski sku. Lièani, Kordunaši i Ogulinci nisu doèanstva o stradanju Hrvata, koja bi proširene su u tolikoj mjeri da je prijetila skloni lokalnom patriotizmu. Oni svoj bila nepovratno zaboravljena i uniš- opasnost nepovratnog gubitka istine. PZ kraj gledaju uvijek u opæehrvatskom kon- tena, da nije bilo redovitog izla enja tekstu. Kad je ovaj kraj bio u miru i bla- je mnogo pridonio da se to ne dogodi. Sa- našega lista. gostanju, onda je bila najjaèa integracija da se osjeæa druga opasnost: imamo mno- - Politièki zatvorenik pratim ali ne mo- hrvatskog prostora. Bilo je to u razvi- go valjanog gradiva, ali ono ne uspijeva gu reæi da proèitam sve od korica do kori- jenome srednjem vijeku, kad su ovdje doprijeti do šire javnosti. Prije smo se su- ca. Objavljeni su mnogi podatci, formuli- stvorena djela na razini najviših dometa rane vrijedne prosudbe i našoj javnosti oèavali s teškoæama što potrebne informa- europske kulture. Ovdje su nastale i naše predoèena mnoga va na svjedoèanstva, cije nisu bile dostupne javnosti. Danas se najstarije tiskare. Poslije toga dolazi naj- pa se mo e reæi da je PZ uvelike pridonio suoèavamo s drugim teškoæama. Imamo prije turska okupacija, pa vrijeme Vojne „spašavanju“ naše povijesti. Svakako, pisanih dokumenata i brojnih svjedoèan- krajine. U vrijeme obiju Jugoslavija um- treba uvijek imati na umu da je PZ glasilo stava o partizanskim, èetnièkim i komu- na ale su se napetosti i sukobljavanja, a ljudi koji su veæ dokazali spremnost pod- nistièkim zloèinima, ali brojni mediji, koji za vrijeme NDH teško se mo e govoriti o nijeti rtvu za svoj narod i za svoju domo- su izborili jaki utjecaj na formiranje jav- nekom povoljnom vremenu, jer je to bilo vinu. Zaslu uju kredibilitet koji drugima nog mnijenja, jednostavno sve to prešu- ratno vrijeme. Na ovim prostorima ratni pripada samo kad to doka u. Oni su to veæ æuju kao da i ne postoji. Takav postupak strojevi uvijek su najjaèe razarali i tresli.
10 br. 199, listopad 2008. Razgovor
* Protiv uspostave NDH 1941.godine i protiv osamostaljenja Republike Hr- vatske 1991. ustalo je srpsko stanovniš- tvo u etnièki miješanim krajevima, pa tako i ovdje u Lici. No, ipak ima raz- like: u vrijeme Drugoga svjetskog rata protivnici su nam bili Talijani, èetnici i partizani, dakle i jedan dio hrvatskog naroda. Sada, u Domovinskom ratu, izostali su Talijani, no bili su èetnici i JNA kao sljednici partizana, ali sada bez Hrvata. Kako to komentirate ? * Buduæi da nismo devet stoljeæa imali samostalnu dr avu, nego smo bili u sasta- vu stranih dinastija i vlasti, jasno je da u takvim okolnostima vlastodršci nisu bla- gonaklono gledali na ideju samostalne hrvatske dr ave. Mo emo reæi da je ta ideja uvijek bila kriminalizirana. Imamo poznatih sluèajeva iz vremena stare Mo- narhije (Beèko Novo Mjesto 1671. i Ra- Biskup Bogoviæ u Karlobagu, 4. studenoga 2006. kovica 200 godina poslije). Posebno je ta ideja kriminalizirana u obje Jugoslavije i Hrvatske strepili smo tih dana, hoæe li * Svi su zapazili, da se 27. srpnja ove u Drugome svjetskom ratu. Ako poznate se izdr ati i odr ati na tome ogromnom godine u Srbu okupila skupina ljudi, Novakovu knjigu „Magnum crimen“ prostoru bez dovoljnog broja ljudi i sa koji su proslavljali «dan poèetka otpo- (Veliki zloèin), mo ete pratiti tu krimina- skromnom ratnom opremom naših ra fašizmu», što je u našoj dr avi veæ lizaciju od poèetka dvadesetog stoljeæa. branitelja. Kako danas, s dovoljne obilje eno i proslavljeno prije mjesec Novak u taj „crimen“ neprestano uvlaèi i vremenske distance, ocjenjujete tadaš- dana, 22. lipnja 2008. Što bi to trebalo Katolièku crkvu. Ona je pridonijela da taj nju situaciju i mo ete li spomenuti naj- znaèiti? Znaèi li to da nazoèni Pupovac, „crimen“ preraste u ratu u „Magnum zaslu nije Lièane? Milanoviæ, Uzelac, Radoš i ostali ne priznaju praznike Republike Hrvat- crimen“. Nije sluèajno ta knjiga objav- - Sa strateškog gledišta jasno je zašto je ske, dr ave u kojoj obnašaju visoke ljena u Beogradu kao prethodnica napada neprijatelj udarao po ovim prostorima. na ideju hrvatske samostalne dr ave. To je Kako rekoh, u Lici se stvaraju i ruše dr avne du nosti i za to su nagraðeni podloga koju su kao svoju prihvatili ma- preduvjeti za integriranu Hrvatsku. Zato visokim primanjima iz dr avnog pro- soni, komunisti i velikosrbi, a paktirali su su u Domovinskom ratu mnogi iz cijele raèuna? Mo ete li za naše èitatelje reæi, s njome i drugi kojima bi smetala samos- Hrvatske dolazili ovamo, braniti ne samo što se to stvarno dogaðalo koncem talna hrvatska dr ava. Kada se to shvati, Liku, nego i Hrvatsku. S druge strane, oni srpnja 1941. u Srbu i okolici, kako bis- onda je lako shvatiti tko se i zašto suprot- koji su nas ovdje napadali, nije im cilj bio mo bez ikakvih rezervi saznali što se to stavljao (i suprotstavlja i danas) ideji i ugro avati samo ovaj prostor, nego cijelu ove godine proslavljalo? stvarnosti samostalne hrvatske dr ave. hrvatsku dr avu. Ne smije se zaboraviti - Mislim da se i to sudjelovanje skupina Ona nije ni od stranih sila bila lako prih- da se jedno vrijeme iz Zagreba u Split - i i pojedinaca treba promatrati u okviru vatljiva. Nametnula im se silom prilika u obratno - nije moglo proæi bez korištenja onih postavki o kriminalizaciji ideje hr- ratu, ali je za to svojim instrumentarijem trajekta. Kad gledam sada u ta prošla ratna vatske dr ave. Sudionici æe reæi da je to (sudovima) nastoje vratiti na za njih prih- vremena, teško mi je obrazlo iti onu nadu toèno samo ukoliko se misli na onu dr a- vatljive mjere. „Zloèinaèki pothvat“ Ha- koju smo svi imali te odsutnost straha i vu koja je proglašena 1941. Nije teško uo- aškog tu iteljstva jedan je od efikasnijih pored velike ugro enosti. Dobro je rekao èiti kako se i najèišæe domoljublje napada naèina kriminalizacija ideje (i ostva- kardinal Kuhariæ, da je slobodna Hrvat- i povezuje ga se s ustašama. Nadali smo se renja!) dr ave Hrvatske. Za takvu termi- ska pravo èudo Bo je. I po ne znam koji da æe doæi vrijeme kad æe zlo djelo biti nologiju Tu iteljstva nije trebalo tra iti put obistinjuje se ona Matoševa „i dok je jednako zlo, bez obzira na to je li ga uèini- izvore daleko od nas. alosno je da je ono srca…!“ A srca je bilo! o ustaša ili partizan, da æemo dobro djelo u tome prepoznalo pomoæ u svojim plano- Tko je najzaslu niji, teško je s mojih moæi prepoznati i priznati kada ga uèini vima. pozicija i moje spoznaje reæi. S druge partizan ili ustaša. A što se tièe kršæan- * Bili smo akteri i svjedoci stvaranja strane, došla su ponovno neka èudna stva, mislim da æemo pred Bogom odgo- neovisne Hrvatske. Mislim da su ratne vremena, da nisi siguran jesi li èovjeku varati, i Pravoslavna i Katolièka crkva, operacije bile najdelikatnije upravo na dobro uèinio ako ga pohvališ da se istak- što smo se premalo trsili da na ovim pros- podruèju Like. Mi stanovnici sjeverne nuo u Domovinskom ratu. torima naše kršæanstvo prevlada nacional-
br. 199, listopad 2008. 11 Razgovor
na i politièka suprotstavljanja. Okupljanje u Srbu 27. srpnja jest puhanje u onu trubu kojom se 1941. krenulo u istrjebljenje ka- tolika i Hrvata u lapaèkome kraju. Jasno je da toga nisu bili svjesni svi sudionici nedavnog skupa, ali nemamo pravo pretpostaviti da Milanoviæ, Pupovac, Uzelac nisu znali što se dogodilo tih dana 1941. godine. Saèuvaj nas, Bo e, od anti- fašizma iz Srba od 27. srpnja, i onoga 1941. i onoga 2008.! Jedino je to pozitiv- no da æe mnogi sada lakše spoznati što sve ukljuèuje rijeè antifašizam u govoru naših «antifašista». Mo da još treba proæi vremena da Srbi i Hrvati, pravoslavci i ka- tolici, shvate kako im je mnogo bolje, za njih i za njihove potomke, tra iti putove pribli avanja i su ivota, a ne rasporeðiva- ti se u stare rovove i proizvoditi nepri- jatelje. Od èlanova Vlade i èelnika najjaèe va. Pred ovim naraštajem stoji zadaæa da * Hrvatska biskupska konferencija oporbene stranke imamo pravo oèekivati ih naðe i pokopa. Ja ne bih rekao da u tom šalje povremeno kritièke poruke sva- da su to vrijeme veæ iskoristili. smislu vlast nije ništa uèinila, ali svakako koj aktualnoj vlasti, prireðuju se ma- * Naša udruga koju èini èlanstvo bi trebalo uèiniti više. Opet se susreæemo sovni skupovi, povodom blagdana i ob- vremešnih ljudi, prikuplja graðu u tra- s gore spomenutom našom podjelom, po ljetnica zagrmi se s propovjedaonica. enju objektivne istine, koja bi nakon kojoj ni pokojni nemaju ista prava. Treba- Meðutim, stoji li ocjena da je Crkva u znanstvene obrade trebala postati povi- mo raditi tako da se odnos prema ljudskim vrijeme komunizma – kada je bila pro- jesna istina i kao takova trajna svojina rtvama još više humanizira (i pokršæani). gonjena – bila bli a narodu i èovjeku hrvatskog naroda. Stradanja Hrvata Projektom Crkve hrvatskih muèenika pojedincu nego danas? nakon završetka Drugoga svjetskog ra- elimo promotriti svoju prošlost pod - Neki odnosi u našem društvu izmi- ta imala su razmjere genocida, osobito jednim odreðenim gledištem. elimo da ovdje u Lici. O tome se u vrijeme komu- jenjeni su nakon uspostave samostalne se uspostavi takav sustav vrijednosti u nistièke Jugoslavije nije smjelo govori- dr ave, odnosno nakon pada komunizma. kojem æe biti veæi onaj koji je uèinio više ti, bilo je èak ka njivo. Na alost, u neo- Uvijek se promjenom okolnosti neèemu za svoga brata (obitelj, selo, grad, narod, visnoj Republici Hrvatskoj nije se ta- šteti a neèemu koristi. U prva tri stoljeæa domovinu, Crkvu), a napose ako je u tom koðer puno uèinilo i to samo zato jer u kršæanstva, Crkva je bila uglavnom pro- radu morao mnogo rtvovati, pa i vlastiti gonjena. Mo e se reæi da je tada kršæaninu proteklih 17 godina nije bilo politièke ivot. Njima su veoma blizu nevine rtve, volje, pa niti jedna vlada nije osigurala bio ote an pristup u gornje slojeve druš- tj. oni koji su stradali ne zbog svoje zloæe tva, a takoðer je iz tih slojeva bio ote an novac, da se taj posao znanstveno i pro- nego zbog zloæe muèitelja. Za PZ sam veæ put u kršæanstvo. Sama kršæanska za- fesionalno obavi. Kao što vidite, istra i- dao jedan intervju. Projekt CHM takoðer jednica bila je èvršæe povezana; kršæani vanje i obilje avanje hrvatskih stratiš- je povezan s PZ i s Vašom udrugom. Na- su bili èešæe u prilici da hrabro svjedoèe ta ovisi o nekoliko udruga i savjesnih ime, moj prvi suradnik na ovom projektu za svoje uvjerenje. Èlanstvo je uglavnom pojedinaca, uz minimalnu potporu je Ive Vukiæ, koji je takoðer suradnik bilo iz siromašnih slojeva. Kada je dr ave. Mo e li se oèekivati, da bi iz- PZ-a i èlan Vaše udruge. Projekt je, bez kršæanstvo dobilo slobodu, odnosno kad gradnja Vašeg ivotnog djela Crkve sumnje, stavljen na zdrave korijene i hrvatskih muèenika na Udbini mogla temeljetemo eširitigranenasvestrane. je ono postalo jedina dopuštena religija, pokrenuti sustavno istra ivanje stra- Nedavno sam razgovarao s nekim brani- nije se tra ila ni rtva a još manje junaštvo danja hrvatskog naroda? teljskim udrugama o moguænosti da se na da se netko prizna kršæaninom. Sloboda je - Pokopati stradale uvijek je bila sveta padini od Crkve hrvatskih muèenika pak ozraèje u kojem se sve pozitivno zadaæa u svim civilizacijama. Sjeæamo se prema Krbavskom polju, kuda æe iæi mo e nesmetano razvijati. Tako nastaju sluèaja Sofoklove Antigone iz grèke kri ni put, smjeste grobnice svih stradalih veliki pokreti u Crkvi (redovništvo), jav- knji evnosti i Tobije iz Staroga zavjeta, na raznim našim stratištima. To bi se mog- ljaju se veliki teolozi, uvode se liturgijske koji su se izlo ili velikim nevoljama kad lo podijeliti na 14 (koliko ima postaja!). reforme koje su i danas mjerodavne. Ci- su pokapali pokojne. Pred tom zadaæom Na taj naèin, mislim, i mi bismo – bar sim- jelo društvo dobilo je kršæanski peèat. No, prestaju sve ljudske razlike. Mnogo je na- bolièki – pokopali svoje mrtve. Što nam je time se pojavila opasnost da se kršæanstvo ših ljudi ostalo nepokopano, jer im njiho- i zadaæa. O tome bi još trebalo razmišljati. izvana odglumi bez unutarnjeg su ivlja- vi muèitelji nisu ni priznavali ljudska pra- Mo da ima još neki bolji prijedlog? vanja s njime.
12 br. 199, listopad 2008. Razgovor
Ta logika prisutna je i danas, samo ne u Ljudi koji doðu ovamo s tim osobinama ljanje na naèelima odr ivog razvoja jednakim razmjerima. Danas se mo e od- ubrzo osjeæaju da im je ovdje tijesno. Sva- treba znanja i nacionalne odgovornos- glumiti po potrebi ne samo kršæanina, kako bi trebalo naæi moguænosti kako bis- ti. Bojite li se, da bi razvoj Like zbog to- nego i pripadnika raznih stranaka i grupa- mo se okoristili zemljom koja kraj nas ga mogao krenuti pogrješnim smje- cija samo radi toga i samo onda kada to èeka neobraðena. Svakim je danom nje rom? slu i osobnom probitku. Ljudi smatraju sve više. Nedavno se nisam uspio kroz ši- - Dobar je strah kome ga Bog dade! da i nije potrebno biti vezan jednim ivot- karje i divlju travu probiti do njiva na ko- Onaj drugi mo e biti i opasan. Podruèje nim stavom. Zavladala je „diktatura rela- jima sam plu io i napasao stado. Takvih naše Gospiæko-senjske biskupije dobivat tivnosti“. No, postoji veæina naroda koji neprohodnih prostora ima u nas sve više i æe u gospodarstvenom smislu sve više na se tom „pogodnosti“ ne ele koristiti, niti razumljivo je da nam je sve tješnje. va nosti i vrijednosti. Na ovim prostori- sebi taj luksuz mogu priuštiti. To je onaj Sjeæam se da sam 2001. godine na otoku ma imamo more i kopno, jezera i rijeke, narod koji je od 1945. pa do 1991. s mno- Tasmaniji (Australija) našao jednoga Kri- polja i šume, brda (planine) i ravnice. Sve go teškoæa svjedoèio svoju pripadnost vopuæanina koji je 1945. otišao i nije se je to još nezagaðeno, a to znaèi veoma Crkvi i hrvatskom narodu. To je onaj na- nikomu javljao, niti je tko njemu iz zavi- privlaèno s mnogih gledišta. U današ- rod koji i danas dolazi npr. u Vukovar i njoj tr išnoj ekonomiji, kada se lovi Udbinu, ne odigrati jednu politièku ig- brza osobna zarada, opasno je da neki za ru ili glumu, nego to osjeæa svojom dobru zaradu puste zagaðivaèe u ovaj unutarnjom potrebom i nagnuæem. On prostor. Onda æe svemu padati vrijed- se rado prikljuèi kri nom putu od nost. Nedavno sam èuo kako Coca-Cola mjesta stradanja na Krbavskom polju, i nudi pomoæ za ispitivanje èistoæe rijeke po kiši i po blatu, prema gradilištu Gacke. Kako bi rekao Homer: „Bojim se Crkve hrvatskih muèenika, gdje æe se Danajca i kad darove nose!“ ukljuèiti visoki „du nosnici i dostojan- * Svojim djelovanjem i nastupima stvenici“. Taj narod treba biti naša prva predstavili ste se javnosti kao nekon- briga. Tomu se narodu neki politièari vencionalna osoba. Sada Vam u okreæu samo prije izbora (da bi se pos- slu bu dolazi bivši vojni kancelar don lije okrenuli prema Bruxellesu!). Anðelko Kaæunko, takoðer poznat po Crkva treba biti uvijek s njime i uz nekonvencionalnim nastupima. Hoæe njega. li sinergija don Kaæunka i Vas utjecati * Svjedoci smo da svaka humani- da Gospiæko-senjska biskupija u jav- tarna akcija, koja je dobro organizi- nosti bude najatraktivnija? rana uspijeva. Znamo, da je nata- - Smatram da smo dolaskom don An- litet najveæi nacionalni problem i pi- ðelka Kaæunka, u ovoj našoj nestašici tanje našeg opstanka. Zašto Crkva sveæenika, dobili jednu novu snagu. ne bi bila nositelj jedne dugoroène Vjerujem takoðer da njegov dolazak ne akcije i osnovala fond za siromašne Biskup Bogoviæ na Trsatu, znaèi samo jaèanje biskupijske „nekon- 11. o ujka 2007. roditelje? vencionalnosti“, nego u prvom redu ja- - To je akcija koju treba na sebe preuzeti èaja pisao. Vodise kao nestali. Nije se jav- èanje crkvenog zajedništva na ovim dr ava. Crkva mo e takve inicijative poti- ljao u poraæu da nikomu ne smeta (veza s prostorima koji su izmeðu hrvatskog cati i djelomièno voditi, ali ne mo e svu neprijateljima!), a poslije se nije javljao, sjevera i juga. Posebno mislim da æe Ka- socijalnu problematiku preuzeti na sebe. jerjeostaosiromahpanijenikomumoga- æunkov dolazak pripomoæi da solidno * Percepcija iseljene Hrvatske je o pomagati. Predviðao je kako bi njegovi pripremimo desetu obljetnicu osnutka èesto pogrešna, pošto je uvrije eno reagirali kada otvore pismo puno èe nje i Biskupije (2000. -2010.) mišljenje, da su svi naši u inozemstvu boli za zavièajem, ali bez dolara. Mi ima- * Preuzvišeni gospodine biskupe, uspjeli, a mi ih oèekujemo da se vrate s mo jednu od bolje organiziranih ino- zahvaljujem Vam u ime bivših hrvat- vreæom novaca. Mislim da bi se mnogi zemnih pastvi i vjerujem da bi šira akcija skih politièkih uznika na ovome razgo- koji nisu bogati, ali su pošteni i marljivi tog smisla mogla donijeti ploda, iako se voru. tim putem ne mo e raèunati na naš ljudi, vratili u domovinu, kad bi im se - Zahvaljujem i ja Vama što ste mi dali demografski oporavak. pomoglo na prvom koraku, u Lici na priliku da ovim putem pozdravim vaše èi- pr. dodjelom zemljišta. Što Vi mislite? * Iseljavanje i ratovi tijekom èitave tateljstvo i ujedno zahvalim svima onima - Moje mišljenje u tome ne znaèi neki novije povijesti uèinili su da je Lika da- koji su u nenaklono vrijeme znali ponijeti doprinos rješenju pitanja. Drago mi je da nas prostranstvo bez dovoljnog broja kri „cijele jedne nacije“, kako bi rekao ste na ovaj naèin postavili pitanje, jer se stanovnika. U ekološkom smislu Lika Matoš. Neka nikakvo nerazumijevanje ne ono tako uopæe nije postavljalo. Obièno je saèuvani prirodni rezervat, što u da- umanji vaš ponos što ste taj kri prihvatili se govori o ljudima koji su se obogatili, pa našnjem zagaðenom svijetu predstav- i nosili u vrijeme kada se nije znalo na ko- da to bogatstvo sliju u dr avu Hrvatsku. lja neprocjenjivo bogatstvo. Za uprav- joj smo postaji. •
br. 199, listopad 2008. 13 Društvene teme
ŠESTA IZBORNA SKUPŠTINA HDPZ PODRU NICE GOSPIÆ U subotu, 27. rujna 2008. u dvorani Ca- Piše: 2005. s povjesnièarom Josipom Jur- ritasa u Gospiæu (u bivšoj zgradi Bisku- èeviæem u kaznionici u Lepoglavi gospo- pije) odr ana je Šesta izborna skupština Ivan Vukiæ dina Tihomira Oreškoviæa; priredili smo HDPZ Podru nice Gospiæ. Od 65 èlano- 1. studenog 2005. predstavljanje knjige va, sjednici je nazoèilo njih dvadeset ''Èuvari bleiburške uspomene'' i ''Bleiburg Prosjek starosne dobi redovnih èlanova je sedmoro. Predsjednik Središnjice gospo- memento'' autora Bo e Vukušiæa (u 81, pridru enih 67 i dragovoljnih 70 godi- din Alfred Obraniæ zbog ranije ugovo- predstavljanju su sudjelovali Bo e Vuku- na. Prosjeèna starost svih je 76 godina. To renih poslova nije mogao nazoèiti, pa ga je, kako vidite, poodmakla dob, pa je za šiæ, gospodin Vladimir Fuèek inašaèla- je zamijenio podpredsjednik, g. Slavko pretpostaviti da æe se nakon isteka iduæeg nica prof. Manja Kovaèeviæ); posjetili Meštroviæ. Jednoglasno je izabrano rad- mandata ugasiti naša Podru nica. smo 12. prosinca 2005. generala Mirka no predsjedništvo u èijem su sastavu bili Norca u kaznionici u Glini; priredili smo dr. vet. Mile Grospiæ, Vlado Dasoviæ i Poslujemo bez gubitaka, o èemu æe vas 7. veljaèe 2006. predstavljanje knjiga Ivan Sertiæ, Odbor za izbor èelništva u detaljnije upoznati tajnica i blagajnica Zdravka Tomca ''Predsjednik protiv kojem su bili prof. dr. Mandica Manja Podru nice. Financiramo se od èlanarine, predsjednika'' i ''Ponoæne misli''; priredili Kovaèeviæ, Tomislav Šojat, Nikola koju na alost svi èlanovi ne plaæaju, te od smo 16. o ujka 2006. predstavljanje Ugarkoviæ, Ivan Paveliæ i Marija Babu- novèane potpore grada Gospiæa i Liè- knjige ''Medaèki d ep-Istina i manipula- riæ, za zapisnièarku Marija Vukiæ iov- ko-senjske upanije. Dio troškova, koji se cije'' (u predstavljanju su sudjelovali au- jerovitelje zapisnika Olga Asiæ i Marija odnose na telefonske usluge i putne troš- tor M. Meðimorec, I. Mrduljaš i Miros- Rukavina. kove snosi moja obitelj. Za istra ivaèki lav Tuðman); priredili smo 4. travnja rad i obilje avanje stratišta i grobišta po- 2006. predstavljanje knjige ''Partizanska i U pozdravnoj besjedi gospodin Slavko bijenih Hrvata, Nikola Pleša,hrvatskido- Meštroviæ rekao je: ''Mi smo kao èlanovi komunistièka represija i zloèini u Hrvat- moljub iz Calgarija dao je novèanu po- skoj 1944.-1946.», skupine autora. Knji- Udruge ostvarili svoja socijalna i zakon- moæ od 5.000,00 CAD. Pomogli su nam ska prava, ali mi nismo robijali da bismo gu su predstavili gospoda Artukoviæ, novèanom potporom još Ujedinjeni Ka- Rupiæ, Pojiæ i Dizdar: postavili smo i stekli materijalna dobra! Bit našeg robi- nadski Hrvati iz Vancouvera, Društvo janja je bila ideja stvaranja stabilne, blagoslovili kri uz spomen-ploèu na og- Hrvata Like iz Toronta, Ljerka Èorak iz radnom zidu groblja 4. travnja 2006. Bla- pravne i nezavisne Hrvatske. Zato sada Vancouvera i Mile Dominis iz SAD. trebamo dalje raditi na istra ivanju loka- goslov kri a obavio je pokojni naš èlan cija stradanja i obilje avanju brojnih stra- Znaèajnije djelatnosti Podru nice u vlè. Josip Kapš; izvještajnu skupštinu tišta Hrvata, stradalnika nakon završetka proteklom mandatu su, redom: sudjelo- odr ali smo 17. travnja 2004.; sudjelovali Drugoga svjetskog rata. Mo da je došlo vanje na obilje avanju dana hrvatskih po- smo u obilje avanju bleiburških rtava vrijeme da nikada više ne bude politièkih litièkih uznika 30. travnja 2004. u Modru- 14. svibnja 2006.; odr ali smo 23. stu- zatvorenika i da se ugase ovakve udruge. šu; posjetili smo 28. travnja i 4. prosinca denog 2006 besjedište na temu ''Tko pro- No, mo da s druge strane i ne bi bilo dob- 2004. najstarijega ivuæeg fratra kapucina goni hrvatske branitelje'' Sudjelovali su ro da se ugase, jer netko mora i dalje u Kapucinskom samostanu u Karlobagu, gospoda Beljo, Mišetiæ, Ana Tomljeno- svjedoèiti o zloèinima poèinjenim izmeðu našeg èlana fra Iliju Boraka;uGospiæu viæ, Kardoš i Krpina;slu enajemisaza- ratova i nakon Drugog svjetskog rata''. je 4. travnja 2005. hrvatska politièka uzni- dušnica u katedrali N.B.D.M. 4. travnja ca gospoða Kaja Perekoviæ vrlo uspješno 2007. za Gospiæke rtve, a potom je od- Potom je predsjednik HDPZ Pod- predstavila svoju knjigu ''Naše robijanje''; r ano moljenje ispred spomen ploèe na ru nice Gospiæ Ivan Vukiæ podnio iz- postavili smo 5. travnja 2005. spomen ogradnom zidu groblja, zapaljene su vještaj o radu Podru nice u proteklom ploèe Gospiækim rtvama na ogradni zid svijeæe i polo eno cvijeæe; slu ena je misa mandatu: groblja i na kosturnicu u groblju; sudjelo- zadušnica u katedrali N.B.D.M. za Gos- «Poštovani gosti, draga braæo i sestre! vali smo 30. travnja 2005. u obilje avanju piæke rtve 4. travnja 2008.. Misu je Od prošle izborne skupštine manje nas je Dana hrvatskih politièkih uznika u predvodio gospiæki upnik pop Ante Lu- za 49 èlanova. Od 114 èlanova umrlo je Vrbovcu; sudjelovali smo u obilje avanju ketiæ, a potom smo u povorci s upaljenim 35, a zbog neaktivnosti i neplaæanja èla- bleiburških rtava 14. svibnja 2005.; pri- svijeæama, moljenjem krunice krenuli od narine po Pravilima Podru nice prestalo redili smo 12. srpnja 2005. predstavljanje katedrale do groblja, putem kojim su vo- je èlanstvo za èetrnaestoricu. Tako nas sa- knjige povjesnièara dr. Josipa Jurèeviæa dili su nje na strijeljanje i vješanje. Pop da u Podru nica ima 65, od èega redovnih BLEIBURG jugoslavenski poratni zloèi- Ante Luketiæ predvodio je povorku i mo- 39, pridru enih 23 i dragovoljnih 3 èlana. ni nad Hrvatima; posjetili smo 20. rujna litvu ispred spomen ploèe na ogradnom
14 br. 199, listopad 2008. Društvene teme
zidu groblja, na malom grobu rtava u Osiku, Budaku, Mušaluku, Ljubovu, Ko- nije našeg glasila ''Politièki zatvorenik'', groblju i na grobu sestre arke Ivasiæ. renici, Udbini, Bilaju, Ribniku, Medku, jedine prave vrednote HDPZ-a, mogao Zapalili smo svijeæe i polo ili cvijeæe; Lovincu, Svetom Roku, Rièicama, Graèa- bih reæi da smo potpuno zatajili. sudjelovali smo u obilje avanju dana cu, Prezidu, Borièevcu, Brotnji, Lapcu, Nije mi jasno i ne æe mi ni biti, da se na- hrvatskih politièkih uznika 30. travnja Karlobagu, Perušiæu, Lièkom Lešæu, ša udruga nije mogla nametnuti, da se na 2008. u Krku; redovito sudjelujemo u Otoècu, Brinju, Senju i na cijelom putu dr avnoj razini, ploèama od nehrðajuæeg obilje avanju raznih obljetnica koje orga- povlaèenja od Gospiæa preko Senja do lima, obilje e stratišta i grobišta, dok se niziraju grad Gospiæ, Lièko-senjska upa- Italije i Bleiburga u Austriji. Jednom ri- ne stvore uvjeti i to se na dostojansveniji nija i udruge iz Grada i upanije. Istra u- jeèju u cijeloj našoj upaniji i šire. naèin uradi. jemo rtve jugopartizanskog i srbokomu- Najveæi dio stratišta i grobišta ostat æe Obratio sam se Središnjici s prijedlo- nistièkog zloèina u ratnim i poratnim go- neistra en i neobilje en. Utrkujemo se s gom da se stratišta i grobišta obilje e uni- dinama; u glasilu Politièki zatvorenik ob- vremenom i tu trku gubimo. Svjedoka tih ficiranim i numeriranim ploèicama od javljujemo svjedoèenja o jugopartizan- tragiènih dogaðaja sve je manje, jer su to nehrðajuæeg lima. Na specijalnim karta- skim i srbokomunistièkim zloèinima ti- sada ljudi u poodmaklim godinama. Iz po- ma obilje ilo bi se stratište i grobište brojem s ploèice, a u ka- talog bi bili pod brojem s ploèice uneseni svi poznati podatci o stra- tištu i grobištu. Pod- ru nicebibdjeledase ploèice ne uklone, a ako do toga doðe, da ih za- mijeni novim. Na alost, na ovaj prijedlog nisam dobio ni odgovor, a to je u skladu s gore opisa- nim stanjem. Što nismo uradili mi, odraðuju u korist svoje ideologije vrlo dobro Fumiæ, Mesiæ,otacisin Goldstein i drugi, te neskloni nam mediji. De urni nadzornici za upokoravanje Hrvatske u pravilnim vremen- skim razmacima obruše se preko tiska i elektron- skih medija optu ujuæi Sa skupštine - predstavnik Središnjice g. Slavko Meštroviæ Hrvate za genocidnost i rasizam,tedajošnismo jekom rata i poraæa. Predsjednik Središ- vijesti znamo da ono što nije zapisano, shvatili svoju zloæu i zloèinstva i isprièali njice HDPZ Alfred Obraniæ, Ivica Fra- nije se ni dogodilo. Naša udruga, HDPZ, se za navodno poèinjene zloèine. Proku- niæ i ja 13. kolovoza 2008. obišli smo stra- morala je biti moralna vertikala društva. šana je to metoda. Optu i, da ne budeš op- tišta i grobišta na Balatinu u Lièkom Osi- Morala je, a nije. Nije se trebala vezati za tu en. Nakana im je slomiti Liku sa svo- ku, na eljeznièkoj postaji u Lièkom Osi- nijednu politièku stranku. Robijali smo i jim središtem Gospiæem, kralješnicu ku i u Mušaluku, s nakanom da se ta borili se za Hrvatsku iz idealistièkih po- Hrvatske, sponu izmeðu sjevera i juga mjesta obilje e primjerenim spomen buda, a ne za povlastice. Na alost, tu ob- zemlje, pa æe po onoj ''podijeli pa vladaj'' obilje jima. vezu nismo ispunili. Politièari su nas isko- zavaditi Hrvate i pretvoriti ih u novo glo- ristili, pa potom odbacili. Druga naša ob- balizacijsko roblje. Poštovani! Šume i šikare prekrivaju veza je bila istra ivanje i obilje avanje stratišta i skupna grobišta u Jasikovcu, mjesta stradanja Hrvata- rtava jugoparti- Poštovani! Meðuljudski odnosi u Pod- Imovini, Divoselu, Širokoj Kuli, Smilja- zanskog i srbokomunistièkog zloèina. Ni ru nici su dobri, nismo reagirali na ispade nu, Bu imu, Trnovcu, Pazarištu, Lièkom tu zadaæu nismo posve dobro odradili i da pojedinaca u nakani da izbjegnemo pri-
br. 199, listopad 2008. 15 Društvene teme
jepore i svaðu. Financijsko stanje je pod- nošljivo, kao što je i opæe stanje prim- ŠESTA REDOVNA jereno. Podru nicu predajem novom predsjedniku u dobrom stanju s iskrenom IZBORNA SKUPŠTINA eljom da bude uspješniji od mene. Izra- avam vama svima zahvalnost. Ne ljutim KOPRIVNIÈKE PODRU NICE se ni na one koji su mogli pripomoæi više, Dne 12. rujna 2008 . u nazoènosti jenik predsjednika) te Ivan Turk, Dragu- a nisu. Svima još jednom velika i topla èetrdesetak èlanova odr ana je 6. redovna tin Markoviæ i Marija Horvat,auNad- hvala!» izborna skupština Podru nice Koprivni- zorni odbor: Stjepan Zadravec ca. Na skupšini su podnesena izvješæa o Skupština, kojoj je predsjedao dr. vet. radu upravnih tijela podru nice, financij- (predsjednik) i Katarina Šæetinec te Mile Grospiæ, protekla je u mirnom, sko izvješæe te izvješæe o brojnom stanju. Berta Rujniæ. Našu æe podru nicu na le ernom tonu. Da se ne ugasi Podru ni- Sva su izvješæa jednoglasno prihvaæena. opæem saboru zastupati Pero Katiæ, Slavi- Poslije pozdrava gostiju (na alost, ni ove ca, bivše èelništvo prihvatilo je kandida- ca Hantke, Ivan Turk, Dragutim Marko- turu. Jednoglasno su izabrani: Ivan Vukiæ, godine nije bilo nikoga iz središnjice) viæ, Katarina Šæetinac i Stjepan Zadravec. predsjednik, prof. dr. Manja Kovaèeviæ, prišlo se predlaganju i izboru novog vod- Na kraju sjednice usvojen je program rada dopredsjednica, dr. vet. Mile Grospiæ, stva naše podru nice i izboru izaslanika dopredsjednik, te Marija Vukiæ, tajnica i za sljedeæi opæi sabor HDPZ-a. te plan prihoda i rashoda podru nice za blagajnica. Upravni odbor èine: dr. vet. U Upravni su odbor izabrani: Pero Ka- 2009., a potom je nastavljeno dru enje Mile Grospiæ, predsjednik, prof. dr. Man- tiæ (predsjednik), Slavica Hantke (zam- èlanova uz prigodni domjenak.• dica Manja Kovaèeviæ, Tomislav Javor, Nikola Milkoviæ, Marija Vukiæ, Ivan Vu- kiæ, a Nadzorni odbor: Nikola Mraoviæ, predsjednik, Nikola Pejnoviæ i Ivan Pa- veliæ.
Na kraju rada 6. izborne skupštine na trenutak je ''zaiskrilo'', kada je predsjed- nik Ogranka Brinje, Vladimir Dasoviæ, predbacio Ivanu Vukiæu da je predsjednik HDPZ na upanijskoj razini, te kada piše o hrvatskim rtvama, treba posvetiti pa nju i brinjskim, a ne samo gospiækim rtvama. Vukiæ mu je odgovorio da je u Gospiæu bio sabirni logor u koji su dovo- dili su nje iz cijele Nezavisne Dr ave Hrvatske. Pod pojmom Gospiæke rtve ne misli se na stanovnike Gospiæa, veæ na sve dovedene su nje koje su jugopartizani i srbokomunisti u Gospiæu pobili ili osu- dili na zatvorske kazne. Na alost, u Gos- piæu je skonèao i veliki broj Brinjaka. Nit- ko iz Brinja nije dao svjedoèenje o brinjskim rtvama. Vukiæ je naglasio da je svjedoèenje o rtvi i rtvama bio uvjet pod kojim je prihvatio predsjednièku du nost na prošloj izbornoj skupštini. Taj uvjet je bio prihvaæen. Ponovno je pozvao Brinjake i ostale èlanove da svjedoèe. Za- molio ih je da ne odnesu u grob svoja sjeæanja, a gospodina Dasoviæa da konaè- no organizira sastanak Ogranka i na njega pozove èelništvo Podru nice, jer prijepori nastaju kada izostane dijalog.• Crkva sv. Ane u Koprivnici
16 br. 199, listopad 2008. Društvene teme
ODR ANA III. IZBORNA SKUPŠTINA PODRU NICE KISELJAK U zgradi opæine Kiseljak, 6.rujna šuriæ Ramljak. Svi su oni biranim rijeèima U ime Izborne komisije gða Jelkica Ba- 2008.god. odr ana je III. Izborna Skupšti- pozdravili skupštinu i za eljeli uspješan rišiæ podnijela je sljedeæi pismeni pri- na Podru nice Kiseljak. Predsjednik Bra- rad. Skupština je nagradila dugotrajnim jedlog za Upravni odbor, za predsjednika nislav Tvrtkoviæ otvorio je Skupštinu, pljeskom Naèelnika opæine Kiseljak Mario Kvasina, za dopredsjednika Bra- pozdravio sve nazoène, za elio svima gosp. Mladena Mišuriæa Ramljaka koji je nislav Tvrtkoviæ, za tajnika Predrag Mar- ugodan dan u Kiseljaku i uspješan rad. Na obeæao da æe i ubuduæe, kao i do sada, koviæ, za èlanove Upravnog odbora: samom poèetku Predsjednik je pozdravio potpomagati našu udrugu, s kojom iz- Manda Matiæ, Mato Tolo i Stjepan uva ene goste: vrsno suraðuje. Mrnjavac. Za Nadzorni odbor: Vladimir - gospodina elimira Crnogorca, Potomseprešlona5.i6.Toèku Vuèiæ, Mato Grubešiæ i Mato Udovièiæ. predsjednika Saveza udruga bivših poli- Dnevnog reda: izvješæe predsjednika ud- Nazoènima na Skupštini priopæeni su pri- tièkih uznika i rtava komunizma Bosne i ruge gosp. Branislava Tvrtkoviæa i jedlozi i zatra eno mišljenje o pojedinim Hercegovine izvješæe Nadzornog odbora gosp. Marija kandidatima. Kako nije bilo nikakvih primjedbi, Skupština je prijedlog za Up- - gospodina Jozu Radoša, predsjedni- Kvasine. Skupština je oba jednoglasno ravni odbor i Nadzorni odbor jednoglasno ka HDPZ-a Hercegovine usvojila. usvojila. - gospodina lvu Miru Jovi- Zatim se prešlo na 8.toèku æa, zastupnika u dr avnom par- Dnevnog reda. Predsjedatelj je lamentu BiH tra io od skupštine davanje raz- - gospodina Mladena Mišu- rješnice dosadašnjim tijelima riæa Ramljaka, naèelnika op- udruge, što je skupština i prihva- æine Kiseljak tila. Na skupštini su usvojeni - gospodina Josipa Kvasinu, sljedeæi Zakljuèci: predsjednika HDZ Kiseljak i dr 1. Da Bosna i Hercegovina Nakon pozdrava gostiju od- bivšim politièkim zatvorenicima svirana je himna "Lijepa naša". u BiH prizna status rtava komu- Potom je predsjednik pozvao nistièkog totalitarizma; prema nazoène da minutom šutnje tome, svi ljudi kojima su kršena odaju poèast preminulim èla- ljudska prava, oduzimane vjer- novima naše udruge, kao i svim ske slobode koji su dugo godina onima koji su polo ili svoje i- bili uhiæivani iz politièkih razlo- vote za Domovinu Hrvatsku. ga, trebaju biti rehabilitirani te Prema Poslovniku, predsjed- im se za pretrpljene patnje i nik je predlo io radno pred- uèinjenu im nepravdu treba priz- sjedništvo: za predsjednika nati društvenu kompenzaciju. Predraga Markoviæa,aza 2. Da Bosna i Hercegovina èlanove predsjedništva Matu donese Zakon o lustraciji, kako Tolu i Branka Puljiæa. Potom bivši slu benici represivnog ko- su predlo ena radna tijela munistièkog sustava u BiH, ne bi Skupštine, a predsjedatelj je ponovno radili u raznim slu ba- zatra io potvrdu glasovanjem ma i tako i dalje nastavljaju pro- Skupštine o predlo enim rad- voditi svoje zle obmane. nim tijelima, dnevnom redu i Ove Zakljuèke Skupštine dos- poslovniku. Navedene prijed- taviti svim zakonodavnim tijeli- loge Skupština je jednoglasno ma u Bosni i Hercegovini. prihvatila. Sedma toèka dnevnog reda bila je izbor Na kraju se Skupštini obratio novoizab- Na redu su bili pozdravni govori gosti- novih tijela udruge. Predsjednik je pozva- rani predsjednik Mario Kvasina. Izlo io ju. Za rijeè su se javili gospoda . Crno- o predsjednicu Izborne komisije, gðu je ukratko svoj program rada za iduæe gorac, J. Radoš, M. Joviæ, Bogomir Bar- Jelkicu Barišiæ,daiznesesvojepri- èetiri godine, a zatim pozvao sve nazoène biæ, predsjednik HDZ Fojnica, te M. Mi- jedloge. na domjenak i dru enje. •
br. 199, listopad 2008. 17 Društvene teme STARA GRADIŠKA 2008. Pedesetak èlanova naše udruge sudjelo- vorenici, osobito sveæenici. Crkva je sru- Na koncu smo išli u obilazak kaznio- valo je 29. rujna na proslavi Dana opæine šena ne do temelja, nego do nivoa ispod nice. Kod naše spomen-ploèe zadr ali Stara Gradiška i zaštitnika Sv. Mihovila. temelja, kako ne bi ostalo niti traga. smo se na predavanju dr. Anðelka Mijato- Tijekom jutra posjetili smo groblje u selu Poslije mise odr ana je sveèana sjedni- viæa o povijesti Stare Gradiške kao i Uskoci, gdje su pokopani ubijeni i umrli ca Opæinskog vijeæa na kojoj je mladi na- njegovim vlastitim iskustvima ka njenika robijaši iz kaznionice. Ka njenièko èelnik opæine Velimir Paušiæ rezimirao šezdesetih godina prošlog stoljeæa. Polo- groblje nalazi se uz zapadni rub mjesnoga rezultate i najavio što namjeravaju uèiniti ili smo vijence, zapalili svijeæe i, kao da groblja, no na njemu nema nadgrobnih u sljedeæem razdoblju. Meðu inim, i lo- smo prvi put u Staroj Gradiški, s neiz- spomenika niti bilo kakvih naznaka da kalna samouprava eli da se dio kaznio- mjernim interesom obilazili smo æelije uz pod ledinom le e posmrtni ostatci onih nice uredi kao muzej, no jasno je da se to komentare nekolicine koji su pre ivjeli koji su svoj ivot skonèali u robijašnici mo e ostvariti samo uz punu podršku patnje u tim prostorima. Stara Gradiška. dr ave Hrvatske. Predsjednik HDPZ-a je u svom poz- A Sava isto kao i prije pedeset godina dravnom govoru podsjetio, da je veæina mirno i nezainteresirano teèe. (A. O.)• hrvatskih uznika robijala baš u kaznionici Stara Gradiška, te da je to presudni ar- gument da se Muzej sjeæanja na stradanje Hrvata ustanovi unutar preostalih zidina. Pošto je kaznionica saèuvana do današ- njih dana, bila bi nanadoknadiva šteta prodati taj prostor nekome tko bi sve sru- šio. U interesu boljeg ivota i napretka lo- kalno stanovništo treba investicije u gos- podarstvo, no jedan dio bivše kaznionice Predsjednik A. Obraniæ mo e se saèuvati i za malu neprofitabilnu Stoga smo vijenac u ime naše udruge firmu koja bi se zvala Muzej sjeæanja. polo ili pod kri em, gdje je poèast u U dvorani gdje je odr ana sjednica pri- spomen poginulima i umrlima odalo izas- reðena je izlo ba fotografija Borisa Krs- lanstvo Opæine Stara Gradiška. tiniæa pod nazivom «Prokletstvo Stare Svetu misu odslušali smo u prostorija- Gradiške» u izdanju HDPZ- rtava komu- ma upnog dvora. Naime, dan prije po- nizma. Impresivne fotografije današnjeg lo en je kamen-temeljac za novu crkvu stanja kaznionice popraæene su kvalitet- Sv. Mihovila, na mjestu gdje je srušena nim tekstovima. Veseli da malobrojna ud- stara crkva 1946. godine, a na èijem ru- ruga ipak nešto radi, a ne da samo vegeti- šenju su pod prisilom radili politièki zat- ra. Izlaganje dr. Anðelka Mijatoviæa POÈIVAJTE U MIRU BO JEM! Tako reèe sveæenik predvoditelj sveèanog remeno ovaj skupni grob, bili smo tu i 15. hrvatska zemlja za èiju ste slobodu rtvo- ukopa 122 hrvatska vojnika u kriptu pre- srpnja 2008. Ostali smo zapanjeni onim vali svoje ivote. Vjerujemo da Vam je krasne kapelice na vrhu groblja u Velikom što smo zatekli. Vrata grobnice su bila ot- Bog oprostio grijehe i blagoslovio Vašu Trgovišæu 13. svibnja 2001. godine. kljuèana a u kapelici graðevinske taèke, rtvu. Vašim ubojicama i progoniteljima Omanje mnoštvo Hrvatica i Hrvata slo no razni alati, stare cipele, zamazane bluze, oprostite, iako su znali što èine. Mi u Vaše odgovoriše: «Amen!» Tako je jedna èita- odbaèene flaše i razne druge stvari. Jed- ime to ne mo emo i ne elimo uèiniti. va satnija hrvatskih vojnika, muèki ubi- nom rijeèju kapelica je pretvorena u pri- Vaši štovatelji, Hrvatsko društvo politiè- jenih od komunistièko-partizanske vojske ruèno graðevinsko skladište. kih zatvorenika – Središnjica Zagreb: 12. svibnja 1945. u blizini eljeznièke Alfred Obraniæ, predsjednik i Stjepan postaje, konaèno našla svoj blagoslov- Zapitali smo se, zar je još na snazi na- Brajdiæ, èlan.• ljeni mir. Bili smo ispunjeni radošæu što redba ministra unutarnjih poslova Fede- smo do ivjeli ovaj sveèani èin i posebno ralne Hrvatske Vicka Krstuloviæa od 15. zahvalni svima koji su uèinili ovo veliko srpnja 1945. o uništenju svih vojnih gro- djelo. bova i groblja hrvatske vojske NDH. Ili je mo da ostalo nasljedno pravo bivših vlas- Punih 56 godina mještani ovoga lijepog ti da se sve neprijateljsko mora uništiti? zagorskog mjesta znali su za ovaj gnusni Na kraju postavljamo pitanje, u kakvu to zloèin, gazili su po kostima muèenika i svijetlu buduænost ide ova naša jadna šutjeli. Jedni tu ni i ustrašeni, a drugi bez Hrvatska u kojoj više ništa nije sveto, niti gri nje savjesti, èak i ponosni na ovo vrijedno poštovanja. Teška Vam je, dragi «hrabro i veliko djelo». Posjeæujuæi pov- naši muèenici, ova krvlju natopljena Oskvrnuta spomen-kapelica
18 br. 199, listopad 2008. Propovijed
IZRAELSKI KRALJ JEHU I NJEGOVA REVOLUCIJA S povijesne pozornice Sjevernoga ili Iz- Piše: slušati, uzmite glave ljudi, sinova svoga raelova ( idovskog) kraljevstva otišli su gospodara, i potra ite me sutra u ovo doba kralj Ahab i prorok Ilija, najutjecajniji lju- Dr. Vjeko Bo o JARAK u Jizreelu!» . Oni tada pogube 70 potoma- di prve polovice devetoga stoljeæa prije ka kralja Ahaba koji bijahu na školovanju Krista. Vlast je u dr avi preuzeo najprije u Samariji. razgovarati. Primijetivši kako Jehu ne eli Ahabov sin Ahazja, ali se zadr ao kratko s njima razgovarati, dadnu se obojica u Proglasivši to ispunjenjem Bo je volje, – bio je teško bolestan. Nakon njega na bijeg, ali Jehu uspije ustrijeliti Jorama, a Jehu nastavi ubijati ne èekajuæi ni trenut- prijestolje je došao Ahabov drugi sin Jo- njegovi vojnici sustignu i ustrijele Ahaz- ka: «I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu os- ram. Ni njegova vladavina nije bila duga ju. Nimalo ne oklijevajuæi, Jehu naredi tali iz kuæe Ahabove, sve velikaše, vijeka (850.-845.), ali se završila velikom neka se i majka kraljica Izebela strmogla- njegove pouzdanike i sveæenike njegove. prekretnicom. Nekoæ koliko-toliko us- vi s prozora svoje kuæe. Nije poštedio nikoga!» (2 Kr 10, 11). pješna vanjska i gospodarska politika po- Nakon toga Jehu mijenja naèin svoga Zvuèi gotovo nevjerojatno, ali je istini- èela je naglo slabiti, a okolni protivnici ja- djelovanja. Svjestan koliko je za uprav- to: Jehu se ni tu ne zaustavlja. Polazi iz èati. To na poseban naèin vrijedi za ljanje dr avom va na cjelokupna upravna Jizreela u Samariju i na putu susreæe 42 Amorejce ili Sirijce s glavnim gradom slu ba i njezino ustrojstvo, Jehu se pis- mladiæa èlanova obitelji judejskoga kralja Damaskom; oni neprestance provaljivahu meno obraæa narodnim prvacima u Sama- Ahazije i sve ih poubija. Kao da se ništa u istoènu Jordaniju nastojeæi je zauzeti. riji i predla e im neka izmeðu sebe iza- nije dogodilo, poziva Jonadaba, sina Sve se to nepovoljno odra avalo na mir beru najsposobnijega èovjeka i postave ga Rekabova, predstavnika Rekabovaca, to i sigurnost unutar granica idovske za kralja. Buduæi da su oni bili iscrpno jest onih idova koji nastoje saèuvati zas- dr ave. Jaèale su napetosti izmeðu pojedi- obaviješteni o svemu što se dogodilo, nit- tarjeli naèin ivota pa, na primjer, ne prih- nih skupina: gorljivih revnitelja vjere u ko od njih nije imao hrabrosti staviti glavu vaæaju poljodjelstvo eleæi nastaviti naèin Boga Jahvu i sljedbenika poganskoga bo- na kocku nego su jednoglasno odgovorili: ivota pokretljivih stoèara, neka mu se anstva Baali; nesuglasice su postojale iz- «Mi smo tvoje sluge, èinit æemo sve što pridru i i govori mu: «Hodi sa mnom, di- meðu proroèke škole u Gilgalu, u kojoj nam budeš naredio!» (2 Kr 10, 5). vit æeš se mojoj revnosti za Jahvu!» (2 Kr 10, 16). A kada je ušao u Samariju, poubi- bijaše sna an utjecaj proroka Elizeja, i Primivši takav odgovor, Jehu ponovno jao je sve pre ivjele èlanove obitelji kralja neodluèna stava i popustljiva dr anja zauzima prvotan stav i piše prvacima u Ahaba. kralja Jorama, za kojega je postojalo Samariji: «Ako ste za mene i elite me uvjerenje kako pogoduje sljedbenicima bo anstva Baali, kao što je to èinio i njegov otac kralj Ahab. Nezadovoljnika postojeæim stanjem bijaše i u redovima vojnièkih èasnika. Upravo je meðu njima planula iskra nezadovoljstva i zapalila unutarnji ratni po ar! Vanjski se veæ ra- nije bijaše rasplamsao. Jake borbe bijahu oko grada Ramota u pokrajini Gilead, a vodile su se izmeðu Amorejaca i Izraelaca. U tim okršajima bude ranjen kralj Joram i odmah prevezen u grad Jizreel, gdje se lijeèio. U posjet mu bijaše došao judejski kralj Ahazja iz Jeru- zalema. Upravo tada jedna skupina vojnika – prema staroj predaji na poticaj proroka Elizeja – proglasi zapovjednika konjice èasnika Jehua kraljem u Izraelu. On smjesta s èetom izabranih i odanih vojni- ka pohiti u Jizreel. Oba mu kralja iziðu u susret eleæi ga pozdraviti i prijateljski Izraelski kralj Jehu kleèi pred Asirskim kraljem Shalmanezerom III.
br. 199, listopad 2008. 19 Iz povijesti
Poslije toga krvoproliæa, Jehu još nute kao kljuène toèke što poma u po- naspram sve moænije Asirije, koja je nas- jedanput mijenja svoj naèin djelovanja; jedincu i narodu kako se u odreðenim tojala nametnuti svima vrlo velik porez. dakako samo prividno. okolnostima snaæi i donijeti prave odluke: Ta se suradnja pokazala uspješnom. U U Samariji je tada puèanstvo bilo - Probuditi ivo sjeæanje na povijesna srazu s premoænom asirskom vojskom, prete ito odano štovanju poganskoga bo- iskustva, velika i nadasve oèita, koja go- koju je predvodio kralj Salmanasar III. anstva Baali. Na nagovor svoje ene, nji- vore kako je Bog i njegov Zakon vrelo (858.-824.), godine 853. u Karakaru na ma je kralj Ahab dao sagraditi hram. Do- mudrosti i znanja u svim pa i u nepredvi- Orontu, bilo je na okupu 12 kraljeva, šavši u Samariju, Jehu je sazvao stanov- divim okolnostima, što se bjelodano vidi meðu njima i kralj Ahab s 10.000 vojnika nike grada i po alio se kako je kralj Ahab na velikim likovima poput Abrahama, i 2.000 bojnih kola, koji su se slo no sup- premalo štovao bo anstvo Baali te najavi- Mojsija i proroka! rotstavili i prisilili protivnika na pov- o kako æe ga on više štovati. Nato je poz- - S druge pak strane, u tu svrhu po eljno laèenje. Dakako, silni vladar nije se s vao sve koji se smatraju Baalovim štova- je i imati pred oèima povijesnu zbilju dru- time pomirio. Ponovno je s vojskom pro- teljima, neka neizostavno doðu u hram, gih naroda, uoèiti razlike, postati svjestan dirao, osvajao i plijenio susjedne narode, ali neka ne dopuste ulazak nikomu tko svojih prednosti i ne dati se zavesti njiho- a u svom èetvrtom pohodu prisilio je i iz- štuje Boga Jahvu. Sakupilo se silno mnoš- vim primjerima i poticajima, neovisno o raelskoga kralja Jehua na plaæanje danka. tvo naroda iz cijele dr ave. Kad je Jehu tome koliko je to ponekada teško! prinio rtve klanice i paljenice, njegovi Najveæi ratnik i vojskovoða u povijesti Jehu je vladao 28 godina. U povijesnim pripremljeni vojnici uðu u hram i pobiju idovskoga naroda, a i mnogo šire od izvorima nema podataka o tome što je on sve nazoène, a hram pretvore u «jame za toga, bijaše Jošua, Mojsijev suradnik i uèinio dobro. Sto godina kasnije prorok neèist» (2 Kr 10, 27). nasljednik. Opraštajuæi se pred smrt od Hošea najavljuje propast Sjevernoga U biblijskim izvorima kao da se time naroda, ni jednom jedinom rijeèju nije kraljevstva što æe uslijediti kao posljedica eli pokazati kako je Jehu bio gorljiv pro- spomenuo svoje ratovanje, jer to je nešto njegovih zloèina! Meðutim, još prije toga, micatelj štovanja Boga Jahve, ali to je sa- što je ponekad neizbje no, ali nikada nije u trenutku kad se èinilo kako æe se stanje mo privid. Štoviše taj se pomor na stano- dobro, pa ga ne treba ni spominjati. Spo- ipak popraviti, najavio je to i prorok vit naèin pripisuje i proroku Iliji, što, po- mena je vrijedna vjernost prema Bogu i Amos. I to se, na alost, dogodilo: propalo ljubav prema svome narodu! vijesno gledano, nikako nije toèno. U je Izraelsko kraljevstvo!• stvari sâm Jehu eli time opravdati svoje Kroz cijelu povijest taj Jošuin oproštaj- zloèine. Promatraju li se biblijski tekstovi ni govor bio je vrelo nadahnuæa narodnim koji o njemu govore u svoj cjelini, nemi- prvacima i vojskovoðama koji su eljeli novno se dolazi do zakljuèka: Jehu uopæe ostati vjerni Bogu i narodu (Jš 24). SLAVONIJA i ne razmišlja o Bogu kao èovjek vjernik; Posljedice Jehuova vladanja i poèinjeni njemu je stalo jedino do osvajanja vlasti i zloèini bijahu za cijeli idovski narod pronala enja najsigurnijega naèina kako kobne, posebice pak za puèanstvo ta zemlja bi je uèvrstio i uèinio neotuðivom. Sjevernoga ili Izraelova kraljevstva. èije se nebo Pritom se vide jasni znaci kako je Narod bijaše oslabljen: poubijani su na poljubac njegova te nja za vlašæu prerasla u neo- mnogi èestiti i sposobni ljudi; mo da su zemlji svija buzdanu strast kojom on više uopæe ne pojedine brojke ili uopæeni podaci do- vlada nego joj nagonski robuje. Doèepav- nekle pretjerani, ali su svejedno stravièni. ta zemlja ši se vlasti i raspola uæi s vojnom silom, U Bibliji se spominje kako je kraljica èija duša on se ponaša kao da njegova moæ uklju- Izebela na dvoru imala 450 Baalovih pro- iz crnice èuje posvemašnju slobodu i neovisnost od roka i 400 proroka bo ice Ašere! Njih je stidljivo klija dobra i zla, od istine i zablude; njegova Jehu poubijao! Prije toga ona je poubijala samovolja jedino je mjerilo svega; više ne mnoštvo proroka koji bijahu u slu bi Bo- ta zemlja postoji ni istinoljubivost ni pravednost ni ga Jahve. Prorok se Ilija ali na tu bolnu u èiju brazdu dobrota; ne postoje ni pojedinci ni sku- èinjenicu i govori kako je ostao on sam! elim se pine, ni èovjek ni narod, ne postoji ništa: U narodu je zavladala strava; nitko nije prosut i ja ni Bog ni zakon koji bi ga nukali, a kamoli bio siguran u svoj ivot niti je mogao ima- obvezivali da razlikuje istinito od la nog, ti mira, a ni neke nade kako bi uskoro Slavonija korisno od štetnog, a ne postoji ni bilo ko- stanje moglo biti bolje. ji cilj po kojem bi to razlikovanje Poremeæeni su odnosi u samom narodu, predstavljalo neku vrijednost. kao i s drugim, susjednim narodima, a oni Mario BILIÆ Sve je to u oèitoj suprotnosti s temelj- su uza sve slabosti bili tada u stanovitu us- nim zasadama Biblije, posebice pak s ponu: unaprijeðena je suradnja, posebice onim smjernicama koje su u Bibliji istak- u trgovini, a i u obrambenim zadacima
20 br. 199, listopad 2008. Komemoracije BLAGOSLOVLJEN NOVI SPOMEN-KRI NA GROBIŠTU SEP U HRAŠÆANU: ŠTO PODUZIMA DR AVA? Rijeka je Drava u gornjem toku, uzvod- Piše: li“ su ih partizani. Kao idealno mjesto za no od Vara dina, nekad bila hirovita i pu- uhiæenja, muèenja i proganjanja poslu io na vode, pa se èesto izlijevala i podjedna- Franjo TALAN je stari grad Zrinskih u Èakovcu, a oni od- ko plavila podruèje s obje strane svoga reðeni za likvidacije upuæivani su u šume toka. Da bi se stanovništvo spasilo od izli- Ksajpe, gdje im i danas kosti poèivaju. jevanja, sagraðeni su obrambeni nasipi Na grobište Sep svoje rtve partizani su Tako su za rtve iz Vara dina prikladniji koji su trebali štititi naselja od poplave. kamionima dovozili iz smjera Vara dina, bili veæ ranije iskopani rovovi u sepu nego Stariji itelji Vara dina sjeæaju se izli- u noænim satima potkraj mjeseca lipnja. eventualno neka druga lokaciji, gdje bi jevanja Drave nakon Drugoga svjetskog Kako je u Vara dinu nakon „osloboðenja“ trebalo prethodno kopati grabe kako bi se rata, a poplave su bile i sedamdesetih go- bilo nekoliko logora, a i zatvori OZN-e sakrili postupci i tijela rtava, a ovo u dina prošlog stoljeæa kada je vodena masa nalazili su se na nekoliko mjesta, teško je sepu bilo je «praktiènije». reæi s koje su loka- Iako se za stratišta znalo, grobište na cije rtve grobišta Sepu kri em je obilje eno tek u treæem ti- Sep na stratište do- suæljeæu, a u organizaciji Društva za vezene, ali se sa si- obilje avanje grobišta ratnih i poratnih gurnošæu mo e tvr- rtava odr ana je i ovogodišnja komemo- diti da je mjesto za racija, u utorak, 5. kolovoza, na Dan likvidacije morao pobjede i domovinske zahvalnosti, koji se preporuèiti netko ujedno slavi kao Dan branitelja. Tradicio- tko je dobro pozna- nalna komemoracija i misa zadušnica ko- vao teren i koji je za ju u spomen na rtve poratnih likvidacija iskopane rovove u DrugogA svjetskog rata udruga organizi- Sepu znao. ra od 2001., kad je ono spomen-kri em Kako su iz smjera obilje eno, a ove godine organizirana je u Vara dina rtve od- suradnji sa upom Macinec i opæinom vo ene i na ostala Nedelišæe. Kako se tog datuma diljem ka- grobišta, prvenstve- tolièkog svijeta slavi blagdan Gospe no u Dravsku šumu snje ne, u prvom dijelu komemoracije Zajednièka fotografija nakon komemoracije kraj Vara dina, za vlè. Stjepan Markušiæ slu io je misu u pretpostaviti je da su poplavila brojna sela uz Dravu, te su iz stogodišnjoj kapelice u Trnovcu, a nakon „kapaciteti“ tih stratišta popunjeni te su svojih domova evakuirani i stanovnici toga je s poèetkom u 18 sati odr ana mo- nositelji internacionalnih komunistièkih Lovreèan Otoka, dok je naseljima Virje litva na mjestu likvidacija iz lipnja 1945. ideja po uzoru na sovjetske komuniste Otok i Svibovec Podravski vodeni val no- godine, na grobištu Sep, oko dva kilo- nastojali poubijati sve koji se s njihovim sio sve pred sobom. Iz Dravskog korita metra udaljenom od Gornjeg Hrašæana, viðenjem svijeta nisu slagali. Progonima i voda se izlijevala i ranije, a stanovnici po makadamskom i prašnjavom putu. represijama su bili iz- Meðimurja su, da bi se spasili od poplava, lo eni svi koji su u sagradili nasipe i prije Drugoga svjetskog NDH sudjelovali u rata. itelji naselja Hrašæan nasipe su vlasti, bili u hrvatskoj prozvali „sep“, a izraz «na sepu», znaèio je na nasipu. vojsci ili su nositeljima vlasti u novoj jugosla- rtve grobišta Sep dovo ene iz venskoj dr avi smetali, smjera Vara dina bilo da su nešto imali Na poèetku Drugoga svjetskog rata ili su bili utjecajni u Meðimurje je okupirala mad arska voj- društvu. Istim naèinom ska, a potkraj rata iskopani su rovovi u vlast se obrušila i na sagraðenom nasipu, koji su trebali slu iti stanovništvo koje je za eventualnu obranu s prostora Neza- bilo izravno pod oku- visne Dr ave Hrvatske. Nakon rata „parti- pacijom. Tako su stra- zanska oslobodilaèka vojska“ te je nasipe dali i itelji Meðimur- koristila kako bi u njih pokopala ljude ja. Za vrijeme rata pro- koje je likvidirala u masovnim ubojstvima gonili su ih Mad ari, a Misu u kapelici Gospe Snje ne u Trnovcu koja su uslijedila po preuzimanju vlasti. nakon rata „oslobaða- slu io je vlè. Stjepan Markušiæ
br. 199, listopad 2008. 21 Komemoracije
Komemoracija zapoèela svijetu od raznih sukoba i ratova kao i od tero- jednim dr avama, posebno u Sloveniji i Lijepom našom ra totalitarnih sustava poginulo i poubijano Bosni i Hercegovini. Za vrijeme rada Ko- Na samoj komemoraciji, na Sepu, u 180 milijuna ljudi, 100 milijuna od komuniz- misije evidentirano je na podruèju Va- uvodnom dijelu prisutni su predvoðeni ma, 50 milijuna od fašizma (nacizma) i 30 mi- ra dinske i Meðimurske upanije preko èlanovima zbora upe Macinec, koji je lijuna od raznih diktatorskih re ima. I šest tisuæa rtava, a u to doba na ovom nastupio pod vodstvom orguljašice i vodi- Hrvatska je bila dio prostora na kojem su prostoru registrirano je i preko pedeset teljice zbora, prof. Ivane Krznar,ot- se ta zla dogaðala. Osamostaljenjem Hr- grobišta. Na alost, poèetkom 2000 go- pjevali hrvatsku himnu Lijepa naša do- vatske Sabor Republike Hrvatske osnova- dine Komisija je prestala s radom te smo u movina, a nakon toga u ime opæine o je Komisiju za utvrðivanje rtava ratnog cilju nastavka istra ivanja i obilje avanja grobišta u jesen te godine osnovali Druš- tvo za obilje avanje grobišta ratnih i po- ratnih rtava». Svi narodi i danas vode brigu o svojim davnim rtvama «Kao udruga, prvo grobište koje smo obilje ili spomen-kri em upravo je ovo ovdje, to je bilo 2001. godine, a nakon to- ga spomen-kri em obilje ena su i grobiš- ta u Štrigovi, na Ksajpi u Šenkovcu i gro- bište Dravska šuma Vara din, najveæe grobište na ovom podruèju. Spomen- kri em obilje eno je i grobište u Kuæanu Ludbreškome, kao i stratište u Leskovcu kod Vara dinskih Toplica te grobište u šu- mi Gaj u Strmcu u opæini Petrijanec, a u spomen na prešuæene hrvatske rtve u Èu- kovcu kod Ludbrega podignut je spo- men-kri . Ove godine Društvo je organi- ziralo komemoracije i sjeæanje na rtve grobišta Štrigova, Gaj Strmec Podravski, Dravska šuma Vara din, Pancerica Virje Otok gdje se tradicionalno u sagraðenoj Sudionici komemoracije na obje strane stratišta (nasipa) spomen-kapeli druge nedjelje u lipnju slu i misa zadušnica, pomolili smo se za Nedelišæe prisutne je pozdravio Vitomir i poratnog razdoblja Drugoga svjetskog rtve grobišta Ksajapa, danas smo ovdje, Kiriæ, zamjenik naèelnika opæine. U ime rata. Zadatak Komisije bio je utvrðivanje a u planu je završetak spomen-obilje ja u Društva za obilje avanje grobišta iz Èa- rtava i obilje avanje grobišta i masovnih Vratišincu, dok je spomen na stradale u kovca nazoènima se obratio Josip Kola- stratišta, pa je tako popisano više od 260 Leskovcu svake godine potkraj mjeseca riæ iz Belice, a o radu udruge na obilje a- tisuæa stradalih, te je na podruèju rujna u upi Svibovec kod Vara dinskih vanju stratišta Franjo Talan, predsjednik Hrvatske evidentirano i preko 600 stratiš- Toplica. Društva, koji je izmeðu ostalog rekao: ta, a masovne likvidacije nakon Drugoga Èlanovi udruge sudjeluju i na komemo- « rtve pokopane ovdje, u ovome nasi- svjetskog rata uslijedile su i u danas sus- racijama koje organiziraju ostale pu, do ovog stratišta dovo ene udruge, tako smo svake godine su u noænim satima iz smjera Vara dina i tu ubijane. Na nji- prisutni na Bleiburgu i na jed- hovu posljednjem poèivalištu nom grobištu u Sloveniji, do sa- godinama i desetljeæima nitko da smo obišli stratišta u Ko- nije zapalio svijeæu, a i mjesto èevskom rogu, bili na grobištu njihova stradanja godinama je Barbarin rov i Teharje, a spomen bilo neobilje eno i prešuæeno. na rtve grobišta Tezno dio je na- Još ima ivih svjedoka koji se ših redovitih aktivnosti, kao i sjeæaju tih dogaðaja, koji su na sjeæanja na stradale u Macelju, neki naèin u njima i sudjelovali, Jazovci, i grobištu Drvariæeva uglavnom kod zakapanja. Svo- šuma kod Tu nog. Na utvrði- jedobno je prof. dr. Zvonimir vanju rtava suraðujemo s broj- Šeparoviæ, u uvodnom izla- nim institucijama i društvima u ganju na jednom od odr anih Hrvatskoj i u inozemstvu. Tako rtvoslovnih kongresa ustvrdio suraðujemo sa Društvom za kako je u dvadesetom stoljeæu u Polaganje vijenaca ureditev zamolèanih grobov iz
22 br. 199, listopad 2008. Komemoracije
crpnom izlaga- Sermak, dok su u ime opæine Nedelišæe nju, zapravo slo- vijenac polo ili eljko Kacun, dop- bodno mo emo redsjednik Vijeæa opæine i Vitomir Kiriæ, reæi satu povijesti zamjenika naèelnika. hrvatskog strada- nja, ukazao na Predstoji komemoracija u progone i strada- Leskovcu kod Vara dinskih nja ljudi i od pos- Toplica ljedica komunis- tièkih totalitarnih Èlanovi Društva planiraju još ove go- sustava koji su dine završiti spomen-obilje je hrvatskim vladali na mno- braniteljima i rtvama stradalim od gim kontinenti- jugo-komunistièkog terora u poratnom ma, u brojnim razdoblju Drugoga svjetskog rata, a koje zemljama svijeta. se gradi na inicijativu upljana upe Vra- U završnom di- tišinec, u Vratišincu. Blagoslov spomen- jelu komemora- obilje ja hrvatskim braniteljima i poginu- Svijeæe na stratištu cije vlè. Stjepan lima u poratnim komunistièkim likvidaci- Markušiæ, upnik Ljubljane, osnovane su podru nice u Vi- jama upe Vratišinec planira se odr ati upe Pohoðenja Bla ene Djevice Marije rovitici i u Sloveniji, a u cilju prikupljanja ove jeseni, a u organizaciji udruge Hrvat- iz Macinca, blagoslovio je novopodignu- podataka o stradalim amerièkim pilotima ski domobran Vara dinske Toplice odr at ti kri , a nakon toga polo eni su vijenci, u travnu ove godine posjetili su nas i æe se 28. rujna komemoracija i misa za- iza èega je uslijedila molitva. Naime stari, predstavnici vojske SAD-a koji ele dušnica za rtve grobišta Leskovec, za kri koji je podignut prije sedam godina, posmrtne ostatke svojih vojnika, uglav- rtve prvoga masovnog partizanskog po- bio je od jelovine i u nekoliko navrata je nom poginulih pilota, prenijeti u Ameri- kolja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, kojeg ku. premazivan uljanom bojom što je sprijeèi- lo strujanje zraka te je istrunuo i bilo ga je su partizani uèinili potkraj rujna 1943. go- Upitati nam se, gdje je Hrvatska u brizi potrebno zamijeniti. Da grobište ne os- dine. za rtve svojeg naroda? tane bez spomen-obilje ja, na stratište je Podsjeæamo, na grobištu Leskovec je elja nam je da i ostala poznata grobišta potkraj 2006. stavljen mali metalni lijeva- povodom 60. obljetnice ubojstva sedam- odgovarajuæim znakom obilje imo, a po- ni kri , a sadašnji je postavljen zahvalju- desetak rtava, zarobljenih branitelja Va- moæu putokaznih oznaka i ostalima na juæi donaciji stolarske radionice Baèiæ iz njih uka emo. Ove godine tako smo us- obli njeg naselja. ra dinskih Toplica, u zajednièkoj organi- pjeli, uz pomoæ opæine Cestica, uz dr av- zaciji Društva i Udruge Hrvatski domob- nu i upanijske ceste oznaèiti grobišta Kod spomen-kri a vijenac su polo ila ran iz V. Toplica, vara dinski biskup Pancerica u Virje Otoku i grobište Kri ara izaslanstva Matice hrvatske - ogranak Èa- mons. Marko Culej, blagoslovio novo- u Lovreèanu». kovec, a u ime Društva vijenac su polo ili podignuti spomen-kri i slu io misu za- Nakon toga prisutnima se obratio prof. i zapalili svijeæe Barbara Turk, Anica dušnicu. (Bilo je to 28. rujna 2003., a o dr. Zvonimir Bartoliæ, predsjednik Ma- Vidaèek, Zvonimir Trupkoviæ, Mario komemoraciji je iscrpno pisano i u Poli- tice hrvatske Èakovec, koji je u svom is- Marcijuš, Martin Baniæ i Josip tièkom zatvoreniku, br. 140, str. 26.-29.) •
I S P R AVA K U popisu osuðenih sveæenika i POMOÆ ZA POLITIÈKI ZATVORENIK redovnika koji su kaznu izdr avali u Tijekom druge polovice rujna i prve polovice listopada 2008., svojim su KPD Zenica (tekst Saliha Jalimama prilozima daljnje izla enje ovog mjeseènika nesebièno pomogli: u broju srpanj-kolovoz), ime Bonici- ja Rupèiæa otisnuto je kao «Bonifa- Ivan Janeš Ðakovo 300,00 cije». U rujanskom je broju tehnièkim Zorica Èengiæ Zagreb 200,00 propustom ispušteno ime pisca teksta o izbornoj skupštini Krapinske pod- Damjan Periæ Novska 400,00 ru nice, gospodine Mile Paveliæa,te Stjepan Baèiæ Zagreb 100,00 je Lenjinovo ime tiskano kao ukupno 1.000,00 Kn «Ljenjin». Suradnicima i èitateljima se isprièavamo zbog tih, kao i zbog Zahvaljujemo se darovateljima, te se i ubuduæe preporuèujemo njihovoj drugih manjih pogrješaka i propusta. susretljivosti. (Ur.) (Ur.)
br. 199, listopad 2008. 23 Sjeæanja i svjedoèenja
TRIDESET DVIJE CRVENE RU E ZA JULIENNE Hrabroj eni i strpljivoj supruzi hrvatskog viteza i èasnog robijaša za Hrvatsku. U znak poštovanja, uz pozdrav: Dobro nam došao! Došao je Zvonko. Stigao je 24. srpnja, u Piše: su oni htjeli vidjeti tog "terorista" protiv 21.24 sata na uzletište u Zagrebu, a Tita i partije. U dugom išèekivanju zgus- trideset dvije crvene ru e predane su Jul- Kaja PEREKOVIÆ nuta masa razdragana mnoštva. Orila se liene. Trideset dvije godine suza, èekanja, gromoglasna rodoljubna pjesma i klicanje strepnje i nade iz beznaða, potvrda je Hrvatskoj u znak poštovanja ovomu braène vjernosti: "Dok nas smrt ne rasta- vjesnosti, neprestana borba za njegovu neslomljivom rodoljubu. vi", što je ona izrekla na dan vjenèanja. slobodu urezale su teške bore na njezinu Ali ima i onih koji ga još uvijek, iako je Èeka ona svog supruga (do ivotnog robi- licu. Ali srce, taj mali pokretaè ivota, sad slobodan graðanin, smatraju teroris- jaša), borca za slobodnu Hrvatsku. Srce neprestano je otkucavalo strepnju i upit tom. Naravno, tako o Bušiæu misle i go- joj šapæe "moram izdr ati", Zvonko je to "Bo e, pa dokle?!" Kad æu konaèno os- vore Stipe Mesiæ, arko Puhovski, a u zaslu io svojom upornošæu. Zaslu uje jetiti u urbani ritam onih prvih mladenaè- ime SDP-a Gordana Grbiæ. Ivo Goldstein duboko poštovanje domovine, a èvrst kih otkucaja, kad dah zastane a samo duša u Veèernjem listu od 28. 7. piše kao pov- zagrljaj voljene supruge, bivše politièke treperi u ljubavi i iskrenom cjelovu što fi- jesnièar: "Zvonko Bušiæ je terorist. Oteo osuðenice i èlanice HDPZ-a, što zièki pove e dvije voljene osobe. je avion i postavio bombu. Postoje daje novu snagu ovom neimaru sa razlièite dimenzije terorizma, ali "stine", gdje se raðaju sokolovi prema svakoj od njih to su dva slobode. djela terorizma". Svi jugonostalgi- Zvonko trpi dane robije što mu èari, komunisti i preobuèeni u an- je nametnula teška osuda ameriè- tifašiste još uvijek se boje Bu- ke pravde, jer je osuðen terorist. šiæeve ideje o slobodi, pa i dalje A, ne! vièu da je on samo terorist, a ne On je bio i ostao samo borac, s borac za Hrvatsku. idejom da uzdrma savjest "moæ- Dokle æe ovaj plemeniti èovjek nih" na teške prilike u kojima trpi do ivljavati udarce i osude ovih, njegov narod pod totalitarnim Ti- protiv kojih i jest pokrenut njegov tovim komunistièkim sustavom. pothvat. Kako je lijepo bilo vidjeti Zvonko kao idealist svoj ivot da iskreni prijatelji ne misle tako. stavlja na kocku. Uz njega su Dra en Budiša prvi je doèekao i njegovi prijatelji, ali i vjerna sup- pozdravio Zvonka s par rijeèi dob- ruga. Mladost uzlijeæe na krilima rodošlice dok su hrvatski stjegovi ljubavi u vrlo neizvjestan pot- lepršali od radosti uz gromoglasno hvat, ali time ele skrenuti pozor- klicanje najdugovjeènijem robija- nost ravnodušnom svijetu, da šu za nacionalnu stvar. Zar bi se shvati problem onih koji ive u netko mogao zgra ati nad našim mraku, bez slobode i demokra- doèekom ovoga èasnog robijaša. cije. Za potvrdu naše ljubavi i iskrenog Tako je stigao glas o hrvatskim shvaæanja njegove rtve, i rtve teroristima što su nenaoru ani ak- Julie i Zvonko Bušiæ napokon zajedno njegove supruge predano je cvije- tivnim oru jem oteli zrakoplov iz Usrdne molitve i vjemost èestite ene æe za suprugu a za Zvonka naš list kojeg su bacali "ubojite letke" s jasnim izmolile su Svevišnjega da skrati muku Politièki zatvorenik br. 196/197, znaèka s porukama krika za slobodom. Naravno da èekanja, da se ispuni zavjet vjernosti što likom Petra Zrinskog i Frana Krste Fran- demokratski svijet i to smatra teroriz- jedno drugom dadoše. Krajem srpnja ove kopana, gdje piše "Oni su naš ponos i mom, pa Bušiæa sudi kao glavnog naj- godine dogodi se da vlasti SAD-a na slo- èast", te privjesak za kljuèeve sa znakom stro e - na do ivotnu robiju. Zvonko je bodu predadoše u slobodnu Hrvatsku - našeg HDPZ-a. gandijevski podnosio svojih 32 godine slobodnoga Zvonka Bušiæa. teške robije, dok njegova Julliene, ta- Na uzletištu zraène luke u Velikoj Gori- Zvonko, dobro nam došao u Hrvatsku, koðer politièka osuðenica, iako je izašla ci mnoštvo prijatelja, roðaka i bivših koja još nije oèišæena od la nih antifašis- na slobodu, i dalje èeka, trpi i nada se. hrvatskih politièkih zatvorenika, puno ta, jer prikriveni komunisti još uvijek kolo Èeka ona 32 godine da ponovno u slobodi mladih, puno hrvatskih stjegova, foto- vode u vlasti i zaustavljaju br i hod do zagrli svog mu a. Godine strepnje i neiz- reportera i novinara domaæih i stranih. Svi potpune slobode. •
24 br. 199, listopad 2008. Sjeæanja i svjedoèenja
KRI ARI NA PAPUKU I OZN-a OD SREDINE 1945. DO KRAJA 1946. GODINE (VII.) A sada nešto o kri arskoj zastavi. Ova Piše: skupine i pojedince iz bivšeg politièkog zastava prvi se put javlja u javnosti na su- ivota, koji su došli na Papuk. Pisma su ðenju nadbiskupu Stepincu u listopadu Ivan MESAROV poslana negdje u kolovozu i rujnu 1945., 1946. sjeæam se da su poèele padati kiše. Zahla- dilo je. Odjednom se proèulo da su se po- viæ Martinu na Papuk. U povratku s Papu- Poznata je slika, kad predsjednik suda èeli vraæati pojedinci koji su za vrijeme ka došao je u Novo Virje i Martinovoj maše zastavom pred Stepincem. To je na ljeta otišli sa sjenika u Kloštar i dalje u supruzi rekao: „Predao sam zastavu Mar- sudu bio dokaz da je nadbiskupski dvor kri are. Svaki od njih imao je svoju prièu, tinu, pred strojem od oko 300 vojnika. bio povezan s kri arskim pokretom. Svi kako je uspio pobjeæi iz nekog OZN-ina Martin je primio zastavu i odr ao politièki koji pišu o tome, uglavnom se sla u, da je zatvora. Oni su odmah proširili vijest: „To govor“. Kad je došlo do sloma na Papuku, to krivotvorina OZN-e, kako bi se kom- je sve OZN-a, nisu to nikakvi kri ari“. OZN-a je zastavu zarobila i tako se ona promitiralo nadbiskupa Stepinaca. Oni Takvu jednu prièu isprièao mi je Mato polaze od Krajaèiæeva dopisa CKKPH- našla na Stepinèevu suðenju u Zagrebu. u, da je Mesarov uhiæen. On je u rukama OZN-e, pa nije mogao sam naruèiti zasta- vu. Meðutim, niz prije iznesenih èinjenica pobija te tvrdnje. Drugi se ele staviti u obranu Stepinca, pa to proglašavaju pod- metanjem OZN-e. Ovo je nepotrebno, jer nadbiskup Stepinac sa zastavom nema ni- kakve veze. On je, u vrijeme kad je Šaliæ dopustio da se zastava posveti u nadbis- kupskom dvoru, bio 10 dana u provinciji radi krizme. Meðutim, supruga M. Mesa- rova veæ u rujnu 1945. godine zna da je Martin naruèio zastavu. To joj je rekao Crnkoviæ kad se vratio s Papuka. Crnko- viæ je kao arhitekt napravio skicu zastave i poslao Martinu da ju on odobri. Martin je pregledao skicu, odobrio je i dodao s prednje strane parole: „Vjera u Boga i seljaèkasloga“i„ZaKristaprotivkomu- nista“. Tako pripremljenu skicu vratio je po agiæu u Zagreb, o èemu postoji i pisa- ni trag.
Ovaj nacrt zastave su razmotrili u franjevaèkom samostanu na Kaptolu. Do- dali su s druge strane kri i natpis: „U tom Kri arska zastava znaku æeš pobijedit“. U franjevaèkom sa- Supruga M. Mesarova je primila dva mostanu u Frankopanskoj ulici, poznate Poèepan u Virovitici. To je onaj koji je za po svojoj spretnosti, bile su èasne sestre pisma od Martina. Oba pisma došla su sebe rekao da je organizator Bijele garde Trojana i Tomislava. One su za franjevce specijalnom vezom do Ane Vrbanèiæ u u Virovitici.1 Tada mi je rekao: „Martin izraðivale sve potrebštine za euharistiju. Virovitici, a ona ih je donijela sestri u No- Mesarov nema s bijelom gardom nikakve To je bilo poznato, pa je vjerojatno Ma- vo Virje. Pisma su se sastojala iz dva di- veze“. Oni su se skrivali po bunkerima, merto povezao Crnkoviæa s njima. On im jela. U prvom dijelu Martin savjetuje sup- kad je do njih došla veza da bi mogli iæi u je dao nacrt po kojem su one izradile zas- rugu kako da organizira ivot nakon što su šumu. Preko veze su se okupili jedne noæi tavu. Kad je zastava bila završena, u ka- im komunistièke vlasti oduzele cijelu i krenuli prema Šarenom mostu kraj Viro- pelici nadbiskupskog dvora blagoslovio imovinu. U drugom dijelu govori o poli- vitice. Kad su se sasvim pribli ili mostu, s ju je Šimeèki u prisustvu Crnkoviæa, a- tièkoj situaciji. On ka e: „Razvijamo se jedne i druge strane skoèili su uniformira- giæa i Šaliæa. Ovu zastavu odnio je Crnko- vrlo dobro, omasovili smo se“. Navodi ni ljudi i zaèas ih povezali. Zatim su ih po-
br. 199, listopad 2008. 25 Sjeæanja i svjedoèenja
èeli tuæi uz povike „Banda, banda“. Ut- oru je nisi trebao slati, toga imamo dos- On bi time otkrio OZN-i da zna za njihovu rpali su ih u kamion i zatvorili u podrum ta“: Šabariæ se skamenio, jer je to sve prisutnost. To sada ne smije, dok se oni ne tzv. Francetiæeve zgrade u Virovitici. Oni predao vezi za kri are u Špišiæ Bukovici. pripreme za obraèun s njima. su u noæi uspjeli savladati stra ara i pob- Bilo je to Valentu upozorenje da se okani Logièno se postavlja pitanje, koga je 2 jeæi. tog posla. Martin trebao o tome prvo obavijestiti. Ove vijesti splasnule su entuzijazam Rasplet na Papuku Pretpostavljam, svakako Crnkoviæa, jer kri arskih pomagaèa. Tjeskoba se uvukla Sad je OZN-a u logistici uglavnom ra- od njega je sve poèelo, a njegova aktiv- u kuæanstva. Neizvjesnost je zahvatila sve zotkrivena. Što se u to vrijeme dogaðalo nost se i dalje nastavlja. O tome kako ga je one koji su sudjelovali u pomoæi kri ari- meðu kri arima i njihovim susjedima obavijestio nema pisanih tragova. Crnko- ma. OZN-a je o svemu imala podatke od OZN-ašima na Papuku? Inicijalni razvoj viæeva obitelj zna, da se on poèetkom stu- svojih dojavljivaèa. Nije mogla hapsiti ci- dogaðaja tamo imamo opisan u veæ spo- denog 1945. iznenada poèeo spremati na jela sela, jer bi morala napra- Papuk. Naoru ao se. Ponio je viti veliki koncentracijski lo- i pištolj koji je dobio od Ši- gor, pa je radi toga pribjegla meèkoga, iako je do tada drugim metodama. Na uvijek bio nenaoru an. Oni temelju dojavljenih podataka se sjeæaju da je vrijeme u znala bi koje su istaknute obi- tome studenom bilo jako telji bile povezane s ilegalnim loše. Bila je velika hladnoæa s pokretom. U noæi bi banuli u hladnom kišom i susnje i- kuæu i poubijali muške èla- com. Papuk je prekrio snijeg. nove. Sam sam bio svjedo- Znaèi, morao je postojati vrlo kom takvog dogaðaja u No- va an razlog, kad se on u tak- vom Virju. Jedne noæi takav vim uvjetima odluèio na tako ubilaèki odred ušao je u kuæu neugodan put. Podno Papuka Košæakovih i ubio oca i sina. odsjeo je kod jednog seljaka. Sa sobom su doveli i dvije Bilo je to mjesto na kojem se i nepoznate osobe koje su ta- ranije sastajao s Martinom. koðer izrešetali na dvorištu, Ovog puta se nije uspio sasta- pod optu bom da su se skri- ti s njime, jer su agenti vali kod njih. Obitelj nije OZN-e opkolili kuæu i uhap- smjela dirati svoje bli nje ci- sili ga. Jedino se na brzinu us- jeli dan. Posljednji oproštaj pio osloboditi pištolja, da obitelj, prijatelji i susjedi bude uhapšen nenaoru an. obavljali su nad okrvavljenim Postavlja se pitanje zašto je tijelima u dvorištu. Tek nave- OZNAbaš na Papuku uhapsi- èer poslala je OZN-a kamion la Crnkoviæa.3 To oèito nije u koji su utovarili sva èetiri ti- bilo planirano. Uhiæenje svih jela i pokopali ih u šumu u is- èlanova organizacije moglo tu raku. se bez teškoæa obaviti u Zag- To su bile metode zastraši- rebu. Sve su ih imali pod kon- vanja. Svatko je èekao da trolom. agiæ je mogao inici- bude sljedeæi. Silan strah uvu- rati sastanak u franjevaèkom kao se u sela. OZN-a je bila prisutna na menutom dokumentu okru ne OZNA-e iz samostanu i javiti svojima, svim izvorima pomaganja kri arima. Bilo Daruvara od 25. listopada 1945. Na kraju koji bi ih pohapsili sve na jednom mjestu. je razlièitih do ivljaja. Evo jednog od tog izvještaja piše: „Martin u zadnje Oèito je OZN-a bila prisiljena uhapsiti njih. U Koriju, predgraðu Virovitice, do- vrijeme u svojim pismima odvraæa us- Crnkoviæa, da sprijeèi njegov sastanak s šao je na zabavu Valent Filipoviæ, visoko taške elemente od odlaska u šumu, dajuæi Mesarovim.4 To ujedno dokazuje, da je pozicionirani oznaš. Tamo je sreo svoga im do znanja svoj oèajni polo aj na Papu- OZN-a doznala da Martin zna za njihovo školskog kolegu Valenta Šabariæa.Toje ku“. Ovo je priznanje, da su Martin i prisustvo i da nešto sprema. Lako je doz- brat poznatog šumarskog struènjaka njegovi sljedbenici uoèili OZN-u u svo- nala, jer agenti OZN-e, KNOJ-a i kri ari Luke Šabariæa. Nakon konvencionalnog jim redovima. On ne mo e pisati 'ne dola- nisu bili podijeljeni crno-bijelo. Neke od pozdravljanja, Filipoviæ je svom imenja- zite, OZN-a je preuzela kontrolu kanala kri ara zavrbovala je OZN-a, a oni su bili ku rekao: „Hvala ti, Valent, na hrani, na- za dolazak u šumu', jer zna da æe pisma povjerljivi ljudi uz Martina. Znali su sve roèito na cigaretama što si nam poslao, ali pasti u ruke OZN-e, pa zato piše šifrirano. što Martin sprema i javili OZN-i. Oèito je
26 br. 199, listopad 2008. Sjeæanja i svjedoèenja
da je OZN-a dovukla jake snage KNOJ-a i hapšenjem. Na Badnjak 1945. uhiæeni su tijeku ureðenja interijera na Titovoj vili poèela s uhiæenjima i likvidacijom. To do- Mamerto Margetiæ, 15. prosinca Stepin- upoznao je generala Drakuliæa. Poslije kazuju tragovi u eta na rukama Paulina i èev tajnik Šaliæ i 11. prosinca 1945. go- ove epizode s Nixonom tra io je njegovu Janèijeva, ubijenih kod Daruvara. Znaèi dine Šimeèki. Dalje su uhiæeni fra Mo- intervenciju. Nakon toga su ga ostavili na da su bili uhapšeni, vezani i zatvoreni. desto Martinèiæ, provincijal franjevaèke miru. Kako su se oslobodili, jesu li pobjegli ili provincije 25. sijeènja 1946. godine u A što se za to vrijeme dogaðalo na Pa- su ih kri ari u tom sukobu oslobodili? Zagrebu, fra Franjo Pavlek, fra Mirko puku? Nakon sloma, razne skupine kri a- Kasnije se vidi da se oni nalaze u Martino- Kolednjak, fra Josip Vidoviæ i drugi. ra su se odvojile i bje ale, svaka prema voj grupi, koja se oslobodila zagrljaja Jedino su bivši gvardijan Majstoroviæ8 i svomu prebivalištu. OZN-a i KNOJ su or- OZN-e i pobjegla dublje na Papuk. Ova èasne sestre Trojana i Tomislava, koje su ganizirali potjere i postavljali zasjede. grupa došla je do seljaka u podno ju Pa- izradile kri arsku zastavu, uspjeli preko (svršetak u iduæem broju) puka koji su i prije bili u vezi s kri arima. Rijeke pobjeæi u Italiju. Gvardijan Maj- ______Tu je Martin napisao treæe i posljednje storoviæ vratio se kasnije u Zagreb i umro pismo svojoj supruzi.5 Ovo je pismo istim u kolima hitne pomoæi sa zadnjim pog- Bilješke: putem, istom vezom i na isti naèin kao i ledom na moga kolegu fra Anðelka 1) Da je Mato Poèepan zaista bio u gardi, na- (Slavko Rachel iz Virovitice). Svi su se vodi i dokument OZNA-e „Ostaci HSS-a u dva prethodna došlo u Viroviticu do Ane borbi protiv Narodne vlasti“, str. 82., koji Vrbanèiæ te ga je ona donijela svojoj sestri oni našli zajedno na suðenju Alojziju ka e: „Negdje u lipnju mjesecu 1944. go- u Novo Virje.6 Vidjelosedajepisanona Stepincu, Šaliæu i drugima u listopadu dine Habijanac Tomo pozvao je sve selja- ke, koji su sposobni da nose puške, da doðu brzinu. Bilo je kratko i dramatièno. Glasi- 1946. Crnkoviæ je osuðen na jedanaest godina zatvora, Mamerto na trinaest, Ši- u Viroviticu, da æe se osnivati bijela garda. lo je: „OZNA je prodrla meðu nas, razbi- Iz Rogovca su stigli: Ivadija Ivan, Poèepan jeni smo i povlaèimo se u grupama! – meèki na èetrnaest, a Šaliæ na dvanaest Martin, Maroviæ T. ... i Poèepan Mato“. Negdje na Papuku“. Po tom pismu se zna godina. Mamerto je svih trinaest godina 2) Ovo je sam Valent isprièao u društvu u kojem je bio i autor. da je došlo do sraza i raspada oznaško-kri- odslu io u Staroj Gradiški. Ka u za njega da je bio do kraja tvrdoglav i nepopustljiv. 3) Ovo je isprièao Josip Crnkoviæ svom sinu arske epopeje na Papuku. To je bio raz- Dariju, a ovaj autoru. log dramatiènog Crnkoviæeva uhiæenja 7. I na suðenju on jedini nije priznao da je 4) Ustvrdio sam da je OZNA mogla uhapsiti studenog 1945. Crnkoviæ je po hapšenju kriv, tek je popustio na nagovor odvjetni- Martina Mesarova prigodom njegova od- ka, kako bi dobio manju kaznu. Crnkoviæ laska u kri are, u Novom Virju 15. srpnja prebaèen u Zagreb. Baèen je na beton 1945. u organizaciji Crnkoviæa i agiæa, ali jednoga hladnog podruma. Tu je, nakon je svoju kaznu èetiri godine slu io u Sta- onda bi morala to isto uèiniti s Crnkoviæem što ga je jedan oznaš iscipelario, pomislio roj Gradiški, zatim u Lepoglavi i pos- i s cijelom organizacijom na Kaptolu. Na- ljednju godinu u Zagrebu u Savskoj ulici. veo sam razloge zašto to nije uèinila. Sad da ne æe pre ivjeti tu noæ. Poznavao je tog se to, 7. studenog 1945. potvrðuje. OZN-a agenta OZN-e i svojoj obitelji je rekao ka- U Lepoglavi je upoznao svoju buduæu je «provaljena» (na to upuæuju Mesarov- ko se zove. Oni su do danas zapamtili sa- suprugu. Ona je bila kæi poznatoga ður- ljeva pisma – dokument OZNA-e od 25. mo prvo slovo prezimena „ “.7 ðevaèkog trgovca Dolenèiæa. Kao èlanica 10. 1945.), mora hapsiti Crnkoviæa, zatim ustaške mlade i povlaèila se preko Slo- slijedi niz hapšenja u Zagrebu. Kri arska To je mogao biti samo agiæ, jer je on organizacija je razbijena (treæe Martinovo venije i stigla je od Bleiburga. U Bleibur- pismo s Papuka). Nakon toga nestaje kri a- bio jedini oznaš kojeg je Crnkoviæ pozna- gu su je Englezi izruèili partizanima, pa je ra kao organizirane snage u Hrvatskoj. U vao. agiæ je na njemu iskalio sav bijes, pješke u kri nom putu dopraæena do Zag- svojoj knjizi Radeliæ navodi kako je jedan zarobljeni kri ar kazao da je kri ara nesta- jer je znao da uhiæenjem Crnkoviæa trne i reba. Osuðena je na smrt, ali je njezin otac njegova uloga. Èetiri mjeseca nitko nije lo uhiæenjem Alojzija Stepinca. On je toè- imao stara poznanstva i veze. To æe mu no utvrdio nestanak kri ara, ali netoèno je znao gdje se nalazi Crnkoviæ, pa ni njego- pomoæi da kæerki smrtnu kaznu zamijeni to vezao uz Stepinca. Uzrok je bio ovaj. Poslije kraha na Papuku više nije bilo orga- va obitelj. Normalno da je OZN-a tajila vremenskom. njegovo hapšenje. Stratezi OZN-e su niziranog pokreta u Hrvatskoj, a gerilske skupine nastojale su djelovati opet po sta- vjerojatno razmišljali, hoæe li nastaviti ak- Crnkoviæ je poslije izlaska iz zatvora rom, tj. razjedinjene. Ustaški pukovnik ciju ili je prekinuti. Došlo je do sloma na radio i ivio u Zagrebu. Imao je dva sina Vrban u svom izvještaju 1946. navodi da Papuku. Otkriveni su svi kanali za odla- koji i danas ive u Zagrebu. Po izlasku iz nakon obilaska Papuka i Bilogore nije nai- šao na kri are. zatvora bio je pod stalnom paskom zak u šumu, pa više nitko nije upadao u 5) Sva tri Martinova pisma s Papuka proèitala mre u OZN-e. S druge strane, uhapšen je OZN-e. Èim bi neki visoki politièar ili je Ana Vrbanèiæ, moja teta i Barbara Mesa- najagilniji èlan organizacije èije je inicija- strani dr avnik dolazio u Zagreb, njega bi rov, moja majka, a one su to isprièale mojoj tive agiæ pratio. Došlo je do odreðenog internirali. Tako su ga prilikom dolaska sestri Dorici Matišin, koja i sada ivi u Vi- rovitici i meni. Sva pisma su odmah spalje- mrtvila u organizaciji. OZN-a se bojala da Nixona u Zagreb uhitili na radnom mjestu na, zbog straha od OZN-e. ne æe moæi dugo tajiti Crnkoviæevo kod obrtnika u Danièiæevoj ulici. To je bi- 6) Na temelju izjava Ane Vrbanèiæ i Barbare hapšenje, pa æe se to saznati i mnogi æe is- lo vrlo nezgodno za nj. Mogao je izgubiti Mesarov. koristiti priliku te preko samostana u Ri- posao, a morao je mnogo raditi da prehra- 7) Prema izjavi Darija Crnkoviæa, sina Josipa Crnkoviæa. jeci pobjeæi u Italiju. OZN-a je znala da se ni obitelj, jer supruga nije radila. Kao «na- 8) Prema izjavi fra Bonaventure iz franjevaè- to prije dogaðalo. Zato je krenula s rodni neprijatelj» teško bi se zaposlio. U kog samostana na Kaptolu.
br. 199, listopad 2008. 27 Sjeæanja i svjedoèenja
IZ HRVATSKE IZBJEGLIÈKE KRONIKE: OTMICA ZATVORENIKA IZ TALIJANSKE TAMNICE U FERMU – SPAŠAVANJE IZ ENGLESKE TAMNICE «REGINA ELENA» U RIMU (VIII.) Piše: Ðurðica je veæ bila spremna za polazak veliku nadu u uspjeh, ali ipak, još nije sve u Fermo, za naš poslijepodnevni posjet. Anka RUKAVINA izgubljeno, No, pokušaj s krumpirima Moj objed je brzo završio i ubrzo se na- nije uspio, a i s injekcijom je nešto ote a- ðosmo na našem veæ poznatu puteljku no. Prof, C. još nije uspio, da si dade prema gradu. U d epu sam nosila moje jala ona tri stolca od našeg prvog posjeta. injekciju, jer ga stra ari neprestano paze. zalihe loja, zamotane u komadiæu platna. Nekoliko minuta kasnije, uveo je i prof. Nada se, da æe ga te veèeri pustiti u kupao- Dan je bio te ak i vruæ i cijeli grad utonuo C., kimnuo glavom u znak pozdrava i zat- nicu, gdje æe, vjerojatno, imati moguænos- u omaru i «siestu», pa tako i karabinjerska vorio vrata. ti da to obavi, da zatim zdrobi ampulu i postaja. Samo je nekoliko stranaka èekalo Ðurðicajeznala,daIva sve podu- krhotine baci u w.c. Ali, sve je bilo neiz- u hall-u i nekoliko karabinjera radilo u zimlje,dabiseostvariopremještajnjena vjesno, sve nesigurno. Izgledi za uredu. Od prvog našeg posjeta nismo više mu a iz zatvora u bolnicu. Znala je, da premještaj u bolnicu bivali su sve bljeði, a vidjele «al maggiore», zapovjednika is- sam sinoæ unijela krumpire u æeliju, a jut- njihova tjeskoba sve veæa. postave, dok je sargento bio stalno u pos- ros opet injekciju. Od kad ju je Iva uvjeri- Kroz sve vrijeme moga planiranja kroz taji. I ovaj put nas je primio vrlo ljubazno i o, da spašavanje iz bolnice nije opasno, postaju nisam Ðurðici ništa spominjala. uveo nas u dvorište, gdje su još uvijek sta- prilièno se je smirila. Doduše, nije gajila Njezino je duševno stanje bilo skrajnje oèajno, a moj bi joj plan pridonio još više patnje, nemira i straha. Sve je i tako bilo samo planiranje, bez ikakove veæe sigur- nosti, da se èemu nada. Konaèno, mo da nam pothvat iz postaje ne bude ni trebao, mo da se premještaj u bolnicu ipak ostva- ri te sve sretno i lako završi? Nisam stoga ni ovaj put ništa spominjala, i samo sam nastojala da je smirim, uvjeravajuæi, da æe momci sigurno nešto uèiniti, i ako njen mu ne bude premješten u bolnicu, oni æe doæi po njega u postaju. Prof. C. se je na to samo bolno nasmiješio. U dvorištu smo tako ostali oko jedan sat, a zatim prešli u æeliju. Na glavnom ulazu postaje i opet su stajala tri stra ara. Jedan pred zgradom, s puškom o ramenu kao i obièno, a druga dvojica iznutra, s revolverom o boku, i svaki naslonjen na jedno krilo velikog portona. S ovakvim osiguranjem sargento je mogao mirno pri- mati stranke i obavljati svoje poslove. Uveo nas je u æeliju i ostavio same, prit- vorivši napola vrata zatvorenièkog od- jeljenja. Poslovnica je bila nasuprot zat- vorenièkom odjeljenju i ja sam mogla bez poteškoæe pratiti njegovo poslovanje. Ulazili su stra ari, redale se stranke. Sar- gento je tu i tamo pogledao na našu stra- nu, ali se nije odmicao od svoga radnoga stola. Imala sam dovoljne prilike, da izva- dim iz d epa komadiæ po komadiæ veæ od topline omekšanog loja te da nekoliko pu- ta prema em, ne samo zavor, nego i Ve in crte iz Crljenove knjige eljezne dijelove na suprotnu kraju vrata.
28 br. 199, listopad 2008. Sjeæanja i svjedoèenja
Iako je loj bio mastan, nije ostavljao znaèi, da je svaka nada izgubljena. Moj odrediti razmak, visinu i moguænost upadljivi trag, jer nije bio tekuæi i nije cu- optimizam je i na nju djelovao, ali, na a- prelaza s jednoga krova na drugi. S ovim rio, pa masnoæa nije upadala u oèi, tim lost, ne za dugo. Èim smo stigle u logor, nepoznanicama ne mo e se u akciju, zak- manje, što je i posljepodnevno osvjetlje- njezine su je nade napustile. ljuèili su momci i odluèili te iste noæi iz- nje u prostoriji veæ bilo jenjalo. Desetak Iduæi trgom «Javnog Mišljenja» prema vidjeti kakve ih prilike gore èekaju i da li minuta kasnije, sargento je zakljuèio nastambi, veæ sam izdaleka vidjela Ivu, je prelaz preko krovova ostvariv. No, dok posjet. Bio je razgovorljiv i nastojao za- Maksa i Šucu. Po sumornom Ivinom èekaju noæ, da pod njezinim okriljem po- baviti i rastresti Jadranku, koja se je teško dr anju, bilo mi je jasno, da nešto ne ide kušaju preko krovova stiæi do karabinjer- rastajala s tatom. Ja sam se kao i svaki put kako bi trebalo. – «Loše vijesti!» – rekao ske zgrade, koristeæi se svjetlom dana, od- zanimala za Engleze. Jesu li se javili, jeIva–.«Majorneæenièutiopremješta- redit æe smjer i istra iti podruèje, preko znade li kada æe doæi. Ne, nisu se javili, ali ju u bolnicu». Rekao je, da gospodin C. ne kojega æe se odvijati skrivanje i bijeg. oni to sigurno i ne æe uèiniti; oni æe, vjero- æe iz æelije, pa makar morao u njoj i umri- Bje anje iz postaje odreðeno je njezi- jatno, doæi iznenada. Izjavila sam, da bih jeti. nim smještajem. U uskoj ulici nema se ka- eljela biti prisutna, kad ga budu odvodili. Èim je Iva donio vijest, da plan s bolni- mo krenuti, nego nizbrdo prema glavnom Ta, zašto? – pitao je zaèuðeno. Što ja mo- com otpada, momci su se odluèili za akci- trgu. Momci su obašli trg i pokrajne ulice gu uèiniti? Ništa drugo, nego biti uz njega ju i razvili svoju «strategiju». – «Sad zna- te odredili najkraæi put do prvog vinogra- u zadnjim èasovima njegova ivota. Kad demo pri èemu smo». – «Situacija je jas- da. Izašli smo iz grada, prešli cestu i prugu izaðe iz njihove postaje, poèinje njegova na!» – govorio je Maks – «nemamo više te krenuli prema dolini potoka Tene. Pos- agonija, njegovo polagano i muèno umi- vremena za oklijevanje! Nemamo se više vuda vinogradi, livade, usjevi. Izbjegava- ranje. Gledao me je s oèitim nepovje- èemu nadati. Pothvat iz postaje je jedino, mo ograde i kanale, koji bi mogli smetati renjem. Kroz tri dana što posjeæujem prof. što nam preostaje».Oni ne mogu propusti- pri bijegu, i zaobilazimo kuæe, èiji bi C., ovo je veæ moj osmi posjet. I naveèer ti ovu priliku i za njih bi bila sramota, da lave pasa odao našu prisutnost «Ek- kasno i ujutro rano, i u svako doba dana. ništa ne poduzmu. Ovo je «Hrvatska spedicija» završava na potoku, gdje sus- Bilo je odviše, a da ne bi posumnjao, da se Stvar», oni su vojnici, to je njihova reæemo Stipu i eljka. Oni su bili s onu iza toga krije neka namjera. On to, uosta- du nost. Akcija je veæ u toku. Stipe i stranu potoka, mnogo ni e od mosta, lom, i ne krije, kad mi ka e: eljko veæ su na terenu, da izvide pod- preko kojega vodi cesta u Ascoli. Tlo je – «Lei e molto coraggiosa!» ruèje njihovih «ratnih operacija». Nas na tom podruèju krševito i obraslo gustom – Io son molto disperata. troje, Šuco, Maks i ja, odlazimo u Fermo, šikarom. Meðu šikarjem i škrapama pro- – Ma lei, lei vuole fare cualque cosa, io da na licu mjesta provjerimo ono, što sam našli su prvo sklonište za bjegunca, kako ho paura di lei! – Od straha, da mi ne zab- im toga jutra crtala i predoèavala na bi se našao na sigurnom mjestu prije rani posjete, proslijedila sam uvjerljivo: zemlji i pijesku. Bilo je nešto iza pet sati negoli karabinjeri nahrupe u potjeru za – «State tranquillo, signor sargento, non poslije podne, kad smo se poèeli uspinjati njim. Poslije veèere oni æe opet otiæi u c'e ragione por avere paura» – istina je, da prema Fermu. Fermo, da izvide moguænost uspinjanja i bih ja htjela nešto uèiniti, ali od toga što Sunce je veæ bilo prevagnulo k zapadu, prelaza preko krovova. Ako ne bude ni- bih ja htjela, vama u postaji ne predstoji kad smo stigli na podno je grada. Krenuli kakve zapreke i sretno stignu do kara- nikakova briga. smo cestom, koja ide uz same gradske binjerske zgrade, oni su spremni za pot- – «Per piacere, state tranquilli!» – Bez bedeme i laganom se uzbrdicom penje u hvat. Slijedeæi dan prigodom Ðurðièina i rijeèi me je promatrao. I ovaj put mu je grad. Cesta je na suprotnoj strani obrub- mojeg posjeta postaji, ja æu izvijestiti glavom prostrujala misao o otrovu, a ja ljena zidom, a iza njega se goli obronak prof. C. o njihovoj odluci i pripremama, sam ga i ovaj put zadovoljno gledala na strmo spušta u dolinu. Promatrajuæi ovu tako da se ne iznenadi i bude pripreman za krivom kolosijeku. Na polasku iz postaje, golet i strme nagibe, momci su zakljuèili, bijeg. Momci su veæ odluèili «ratni» plan. pratio nas je prema izlazu. Rekao mi je, da da bi bilo opasno bje ati na ovu stranu, jer Njih èetvorica æe u prve linije, a Iva, Jo a sam ja «molto brava», pru io mi ruku i ne bi mogli postiæi distancu pa bi ih lako i ja –bude li potrebno – preuzimljemo upitao: primijetili i uhvatili. Mnogo su bolji iz- zaleðe. Pretpostavljali su, da bi ih kara- – Come vi chiami?» gledi u protivnom smjeru, tamo prema po- binjeri mogli i uhititi i zatvoriti. U tom – Anka. E lei, signor sargento? toku, gdje je horizont širi, nagibi bla i a sluèajunašajebriga,daihnepredajuEn- – Antonio. vegetacija bujna, te se mo e lakše sakriti i glezima i da ih što prije puste na slobodu. «Mille grazie, signor Antonio!» pobjeæi. Raèunamo s nekoliko vrlo uva enih liè- Putem prema logoru, ja sam nosila Jad- Ušli smo u grad, prešli Piazza Maggi- nosti grada Ferma, koji su prijatelji Hrva- ranku i nastojala, da je što bolje zabavim. ore, i jednom ulicom stigli na vrh brda, ta i koji bi nas sigurno zagovorili kod ka- Ðurðica je primijetila, da sam, s obzirom oko kojega se je skupio najstariji dio gra- rabinjera. na prilike, predobro raspolo ena i mislila, da Ferma. Pred nama su krovovi kuæa, Vraæamo se u logor, kad da se veæ poèeo da je to u vezi s kakvim dobrim izgledima bedemi, karabinjerska zgrada. Meðu zbi- hvatati mrak. Vrijeme je veèere i na poto- za premještaj u bolnicu. Pitala me, da li ja jenim kuæama, uski prolazi i mala dvoriš- ku ima malo svijeta. Nije uputno, da nas uistinu vjerujem, da æe major dozvoliti ta, jedva se naziru ispod razgranate vi- se vidi zajedno, te se veæ na domaku logo- premještaj. Naravno da vjerujem, ali ako nove loze. Situacija nije posvuda jas- ra rastajemo. se premještaj u bolnicu i ne ostvari, ne na.Krovovi nisu u istoj razini pa je teško (nastavit æe se)
br. 199, listopad 2008. 29 Sjeæanja i svjedoèenja
STRADANJA ISTOÈNE LIKE: BORIÈEVAC, PODLAPAÈA I UDBINA – TRI HRVATSKA KRI NA PUTA Istoèna Lika èarobni je krajolik kojem Zabilje ila i priredila: Mislim da su Borièevljani bili vrijedni, se rado divimo kad starom cestom iz Zag- marljivi i štedljivi ljudi. Uvijek se puno reba putujemo prema moru. Od Plitvica, prof. Maja RUNJE radilo. Naše su njive bile na ju nom dijelu preko Korenice i Udbine, do Graèaca, Lapaèkog polja, a pašnjaci i košanice na smjenjuju se raskošni pejza i koji nas us- istoènim padinama Visoèice te Velikoga i hiæuju smirenom ljepotom, osebujnim u Zagrebu, sjeæa se Udbine, a Kata Ro- Malog Bubnja. Imali smo puno zemlje, biljnim svijetom - prvo šumama, zelenim sandiæ, koja ivi izmeðu Wiesbadena u osobito livada, tako da je u selu bilo puno ili tamnim, crnogoriènim, a onda krškim Njemaèkoj, gdje je godinama radila, i blaga i ni jedna kuæa nije oskudijevala u bunjem, trnjem, vrištinom i travama, u Bjelovara, gdje je obitelj sagradila novu mlijeku, siru i mesu. U obiteljima u koji- svim tonovima zelenog, smeðeg i utog... kuæu, sjeæa se svoje Podlapaèe. ma je bilo puno djece, uvijek je netko od- Mile Došen: Sjeæanja na Borièevac No, istoèna je Lika i mjesto velikih lazio u bogatije krajeve, pa i u Ameriku, te Ako putujete starom cestom iz Zagreba ljudskih patnji. Na cijelome su njezinu je otuda pomagao svoje u zavièaju, a dio prema Splitu, Borièevac je nekako u razi- prostoru srpska hegemonija i komunistiè- ljudi je nešto zaraðivao i na obli njim gra- ni Udbine, tridesetak kilometara prema is- ki re im uzrokovali bolna i duboka stra- dilištima francuske kompanije, koja je po- toku, u zaleðu Donjeg Lapca, na samoj danja hrvatskih stanovnika, uništili ivote èetkom tridesetih gradila Unsku prugu. granici Like i Bosne. Zapravo, treba reæi više tisuæa ljudi, zbrisali tragove obi- Neke su obitelji i same vodile poslove – da je selo Borièevac nekada tamo bilo. Sa- teljskih i seoskih zajednica, razorili mno- trgovale, prevozile robu ili imale gostio- da ga više nema. ga duhovna i materijalna kulturna dobra. nice - te bile dobrostojeæe. U mojoj je mladosti u našoj upi, u Bo- Moja je obitelj tridesetih godina bila na- Prema Opæem šematizmu Katolièke rièevcu i okolnim mjestima, ivjelo preko kupovala dosta zemlje, a otac, koji je bio crkve u Jugoslaviji (1939.), u Udbinskom 2000 ljudi. S lièke strane Hrvati su ivjeli vrsni majstor, ozidao je lijepu kuæu. je dekanatu, koji su saèinjavale upe Bu- u selima i naseljima Donji Lapac, Gornji O enio sam se 1939. i sjeæam se da smo u niæ, Borièevac, Graèac, Lovinac, Palanka, Lapac, Oraovac, Mišljenovac Veliki i Ma- to vrijeme svi u kuæi ivjeli dobro i u veli- Podlapac, Rièice, Rudopolje, Sveti Rok i li Bubanj i Brotnja, a s bosanske u Kulen koj slozi. Na alost, to æe kratko trajati. Udbina, ivjelo nešto više od 16 tisuæa ka- Vakufu, Kalatima, Ostrovici i Raštelima. Moja æe djedovska kuæa, sa stotinama tolika. Tijekom 1941. ili najkasnije 1942., Naša su prezimena bila Pavièiæ, Krpan, drugih naših domova, uskoro biti zau- napustili su ga svi sveæenici, a dekanat je Kovaèeviæ, Èuljat, Juriæ, Babiæ, Šikiæ, vijek uništena. dobrim dijelom zbrisan te je poslije rata u Paveliæ, Došen. Što se mene tièe, ja sam U komunistièkoj jugoslavenskoj dr avi njemu ivjelo ukupno manje od dvije ti- roðen u Donjem Lapcu, 1916. brisanje hrvatskog Borièevca te progon suæe katolika. Potpuno su uništene i Hrvata lapaèkog kraja svake se godine ugašene upe Borièevac (1905 upljana), Buniæ, Udbina (1575 upljana), Palanka, Rudopolje i Graèac (1108 upljana), te upa Korenica (1200 upljana) , koja je pripadala Rakovièkom dekanatu. Udbina i Borièevac dva su iz niza istoè- nolièkih naselja èiji su stanovnici 1941. i 1942. trajno protjerani, a u godinama pos- lije rata, ako su pre ivjeli, na drugim mjestima tra eni, a neki i ubijani. Podla- pac se pak 1945. manjim dijelom uspio vratiti, nekako izdr ati godine totalitarno- ga i hegemonistièkog nasilja, da bi 1991. opet bio izvrgnut srpskom uništavanju. O kakvim je razmjerima stradanja rijeè, mo- guæe je vidjeti na spomen ploèi koja se na- lazi na ulazu u selo, a na kojoj su imena èetiri stotine ubijenih mještana. Ovdje tri svjedoka, tri kazivaèa, govore o svojim sjeæanjima. Mile Došen, koji sa- da ivi u Zagrebu, govori o Borièevcu, Neæakinja Mile Došena, Jelica Krpan, na ruševinama Marija Sabljak Šaljan, koja takoðer ivi svoga nekadašnjeg doma, Borièevac 1990.
30 br. 199, listopad 2008. Sjeæanja i svjedoèenja
smo svi mislili da æe nam stiæi zaštita i da æemo se brzo uspjeti vratiti.. Sve naše os- talo je u našim kuæama, u štalama, na nji- vama. Desetak starijih ljudi odluèilo je os- tati, misleæi da njih nitko ne æe dirati, te da æe se uspjeti pobrinuti barem za dio blaga – ako se izbjegli Borièevljani ne bi uspjeli do sutradan vratiti. Drugi kolovoza rano ujutro Polovinina razjarena rulja ušla je u pusto, ni od koga branjeno selo. Odmah su ubili sve starije ljude koji su bili ostali, kuæe su popljaèka- li, a sve ih zapalili. Sam Polovina u svojim sjeæanjima Svjedoèenje piše da je Bori- èevac za nepun sat bio u plamenu. Stradanje Borièevca nastavit æe se na- alost i nakon tog tu nog 2. kolovoza. U Dio udbinske djece u izbjeglištvu, Lovreæina Grad 1943. mjesecu rujnu, 6. rujna, na roðendan srpskog kralja, poslje roðendanskog mi- slavio kao slavni poèetak ustanka naroda bila postavila oru nièku postaju, s pet ili tinga na kojem je Polovina sa svojima kli- Hrvatske protiv okupatora i domaæih šest oru nika. cao kralju i otad bini, pobunjenici su na- kvislinga. Govorili su da je ustanak zapo- 27. 7. 1941. – to je taj dan koji æe se kas- pali Kulen Vakuf, u koje su se Borièevlja- èeouSrbu,27. 7. 1941.Tajjedan nije slaviti i po kojem æe mnogi desetljeæi- ni i mnogi drugi izbjegli Hrvati bili sklo- èetrdeset i pet godina bio dr avni praznik, ma u ivati ustanièke spomenice i boraèke nili, te lako zarobili nekoliko stotina, neradni dan, o kojem su se posvuda od- mirovine - Srbi su napali tu oru nièku prema nekim izvorima i više od tisuæu, r avale velike proslave, osobito meðu postaju te odmah ubili sve oru nike. ljudi. Njihova mrtva tijela bacali su kas- Srbima u Kninu, Graèacu i Lapcu. Sljedeæeg su dana, 28. 7. 1941., ušli u nije u jame ili u Unu. Ilija Rašeta, jedan A bilo je to ovako: Naši su srpski sus- Brotnju, zaselak izmeðu Donjeg Lapca i od napadaèa, sam æe u svojim sjeæanjima jedi uvijek pokazivali da ele da naš kraj Srba, te tamo ubili sve hrvatske stanov- (pod naslovom Kazivanja) opisivati kako postane èista srpska pokrajina te da se nike, svih šest obitelji Iveziæa. Kuæe su je bio oèevidac straviènog stradanja odijeli od hrvatskih zemalja. Tijekom zapalili, a imovinu raznijeli. hrvatskog i muslimanskog ivlja. Nekoliko dana nakon toga strašnog do- stare Jugoslavije osjeæali su se, naravno, Sljedeæih mjeseci pre ivjeli Borièevlja- gaðaja, Gojko Polovina, jedan od po- zaštiæenima, potajno se naoru avali te se ni, te drugi Hrvati iz lapaèkog kraja, sklo- bunjenièkih voða - uz Ljubu Babiæa, organizirali u èetnièke grupe. Krajem tri- nište su našli u mjestima oko Bjelovara, u Stojana Matiæa i Ðoku Jovaniæa –uBo- desetih pojavio se meðu njima tu i tamo i Slavoniji, u Srijemu. Obitelji su stanovale rièevac je poslao poruku da se svi njegovi koji komunist, obièno meðu studentima u napuštenim kuæicama ili štalama, mar- stanovnici trebaju skloniti, jer da æe inaèe koji su studirali u Beogradu – jer ako je èi- ljivo radile na tuðoj zemlji, kao sluge. stradati. Polovina æe kasnije u svojim ji sin studirao, nije naravno studirao u Muškarci su se, naravno, prikljuèili hrvat- knjigama pisati da je time htio spasiti Zagrebu – no i ti su jednako mrzili Hrvate, skoj vojsci, a svi ostali svojim su se radom ljude, jer da nije mogao zaustaviti svoje baš kao i èetnici... Dakle, Srbi su bili veli- nastojali odu iti ljudima koji su im pru ili sunarodnjake. No vjerojatnije je da nas je kosrbi, veoma budni, te neprijateljski ras- sklonište. plo eni prema svima nama. Sjeæam se da htio prestrašiti i lakše uništiti. Sjeæam se Naše stradanje na alost nije prestalo ni- su, èim je proglašena Banovina Hrvatska, tih dana i dobro znam da Polovinini ljudi ti nakon završetka rata. Srbi, èetnici, a sa- organizirali veliku akciju kojim su tra ili nisu stišavali svoje, u srpskim selima, veæ da partizani i komunisti, obilazili su odcjepljenje kotara Korenica, Lapac, da su ih potpirivali, da ih natjeraju na po- sjevernu Hrvatsku i tra ili nas. U nekoli- Graèac i Knin iz hrvatskih okvira. bunu. A poznato mi je i to, da je i meðu srpskim seljacima bilo onih koji bi rado ko su sluèajeva odveli ljude kojima se ub- Meðu Borièevljanima je naravno posto- bili ostali kod svojih kuæa, da mogu raditi rzo zameo svaki trag, a neke su zatvarali jala Hrvatska seljaèka stranka, no nije bi- na zemlji i èuvati svoje blago. Nisu se svi te osuðivali na dugogodišnje tamnice. lo nikakvih drugih organizacija – bilo eljeli suprotstavljati novoj dr avi i iæi u Sâm sam u prosincu 1945. priveden u gos- nam to na èast ili na sramotu. Pretpostav- šumu, no nakon što su ih njihove voðe piæki zatvor. Kada mi je sudac dosudio ljam da smo se svi pomalo pribojavali, jer kompromitirali sudjelovanjem u zloèini- osam godina tamnice, èinilo mi se da sam smo bili veoma udaljeni od svakoga ma, nisu ni imali izbora. dobio osam dana tamnice, jer je veæina su- veæeg hrvatskog naselja. Putevi i veze bili Mi sami morali smo, naravno, odmah patnika tada osuðivana na smrt. su u to doba jako loši. bje ati. U noæi od 1. na 2. kolovoza, u Iz Like su Srbi svima poruèivali da se u Ni sama Nezavisna Dr ava Hrvatska velikoj brzini, cijelo je selo krenulo Borièevac nitko ne smije vratiti. Samo dugo nije doprla do Borièevca. Tijekom prema Vakufu. Na rukama su se nosila ime Borièevca izbrisanno je sljedeæe go- travnja i svibnja u blizini nije bilo vojnih malena djeca, a ljudi su sa sobom bili dine sa slu benog popisa naselja. Sva na- posada. Tek je poèetkom lipnja nova vlast uzeli uzeli tek nešto hrane i pokrivaèa, jer ša zemlja i posjedi su nacionalizirani.
br. 199, listopad 2008. 31 Sjeæanja i svjedoèenja
Kada sam nakon puno Oru nici ( andari) su godina, krajem sedam- èesto znali pretra ivati desetih, prvi put ponovno s naše kuæe, odvoditi i prem- obitelji došao u Lapac, laæivati naše mladiæe. Sje- svoje sam kuæište prepoz- æam se kad su jedne godine nao tek prema kruni bunara presreli povorku svatov- nad našom starom obi- skih kola i poèeli poni a- teljskom šternom (kapni- vati mlado enju Milu Piš- com, èatrnjom, gustjernom, èeviæa, bajunetama trgaju- op. prir.). U Borièevcu æi male papirnate zastavice nigdje nije bilo vidljivih s konjske orme prvih kola. meða. Sve su naše njive Konji su se tada odjednom bile preorane. Na velikim prestrašili, kola se prevr- dijelovima naših kuæišta bi- nula, a mladenci se našli na la je izgraðena stoèarska ledini. To nasilje koje je farma i klaonica. Ostalo je mladi par do ivio na poto- bila preotela šuma. ku kod Vrbanèevih kuæa u Na kraju sam ivota. i- Mutiliæu, nadvit æe se nad vim u Zagrebu. Moja djeca njihov cijeli ivot. Mile æe i unuci su školovani i nije koju godinu kasnije proæi vjerojatno da bi se tko od Kri ni put kroz Sloveniju, nas mogao vratiti u Liku. uspjet æe se doduše vratiti i Borièevac je izoliran, da- skloniti u Zagrebu, no ta- leko je, nema ni struje ni mo æe ga tra iti i pronaæi vode. udbinski èetnici, odvesti u Ipak, svi sanjamo i voli- nepoznato i ubiti. mo Borièevac… Okupljeni Mnogi naši srpski sus- smo u Udruzi Borièevljana. jedi bili su organizirani i Svakako elimo postiæi ob- imali su oru je. A osjeæali novu svoje crkve Male su da su u svojoj dr avi. U Gospe, èiji zidovi su ostali prvim redovima bili su so- oèuvani i oko kojih se od lunski dobrovoljci i njihovi 1996. jednom godišnje sinovi, a njih je u okolnim okupljamo. Uz to, svakako selima bilo dosta, npr. tra imo da demokratska Baste, iz obli njeg krbav- dr ava konaèno uredi da se Kata Rosandiæ (prva s desna) s roðacima u Podlapaèi 1959. skog sela Baste. Borièevac premjeri te da se No, od ranog sam djetinjstva morala ra- Takvi su na našem glav- svakomu vrati njegov posjed – a što još diti, i prije negoli sam krenula u školu. nom trgu 1937. podigli spomenik kralju uvijek nije uèinjeno. Prvo sam èuvala i hranila tuke, a onda i Aleksandru, a èemu je kum na otvorenju Sav svoj posjed rado bih darovao kojoj kuhala, prala robu, brinula o blagu. Bilo je bio neki Kne eviæ. Kakav je taj èovjek mladoj obitelji, koja bi eljela ivjeti i ra- i puno lijepih trenutaka. Igre, prijateljsta- bio, vidi se po tome što je sljedeæe, 1938. diti na zemlji u lapaèkom kraju. Samo va, prve djevojaèke maštarije… Ljepše i godine, na blagdan Tijelova, na konju htio neka ivot ide dalje. bogatije djevojke udavale su se za vi- ujahati u našu crkvu, u kojoj smo se bili ðenije momke tu, u našoj blizini, a siro- okupili na blagdanskom slavlju. Marija Sabljak Šaljan: mašnije su mo da odlazile u Podlapaèu, Naša je kuæa, skupa sa svim ostalim Uspomene iz Udbine gdje se ivjelo te e negoli kod nas. hrvatskim kuæama u vijencu oko Udbine, Udbina mog djetinjstva je maleni zidani Ali nama nije bilo suðeno da puno raz- spaljena u kolovozu 1942., prije negoli grad na uzvisini, uvijek izlo en suncu - mišljamo o ljubavima i buduænosti! smo ovršili ito koje smo tek bili dovezli Udbina je visoko, sama na brdu, pa je u kuæi. Naša se majka tada s nama petero njoj sunèevo svjetlo od najranije zore do Udbina je u mom djetinjstvu bila kotar- male djece uspjela skloniti u utvrðeni zadnjeg sumraka. Naša je kuæa bila malo ski gradiæ s oko 1.600 stanovnika, od ko- grad na brijegu. Ali to je bilo tek naše ni e, u vijencu oko grada, u zelenilu voæa- jih su velika veæina bili Hrvati. U njoj se prvo, najlakše progonstvo... ka. U našem je voænjaku bilo puno šljiva i nalazio sud, porezni ured, policijska upra- jabuka te jedna visoka razgranata trešnja. va i ni a gimnazija, no na svim tim mjesti- Udbina je bila prepuna izbjeglica, jer su Pod njom su bile košnice moje bake Ane. ma radili su Srbi, najèešæe oni koji su u svi obli nji zaseoci bili spaljeni. Dano- Ana je bila blaga i pametna ena, kojoj su Udbini vidjeli mali Beograd. Eto, ta ni a noæno smo bili pod vatrom. Ali naši vojni- se ljudi èesto obraæali sa svojim brigama i gimnazija jedne je godine odjednom uki- ci i domaæi ljudi hrabro su se branili. Gi- nevoljama. Mene je posebno voljela i šti- nuta, i to samo zato jer se pokazalo da se nulo se, no svi smo cijelim biæem sudjelo- tila. upisuju prete ito Hrvati. vali u obrani.
32 br. 199, listopad 2008. Sjeæanja i svjedoèenja
Vremenom je onda poèelo ponestajati ševnom dijelu kuæe jedne dobrostojeæe Kata Rosandiæ: strjeljiva, ogrijeva, hrane za ljude i za bla- obitelji kojoj smo bili dodijeljeni, provest Sjeæanja na Podlapaèu go U rujnu je zato s improviziranog uz- æemo puno godina, sve dok se mi djeca ne Podlapac, ili Podlapaèa, kako se naše letišta u Bihaæ evakuirana velika skupina poudamo i ne zaposlimo se. Od gospodara mjesto zove, nalazi se pod prijevojem šu- udbinske djece. Tada su otišla i moja bra- na svome, postali smo sluge! Svi su Ud- movitih glavica uz zapadni rub Krbavsko- æa Mate i Ivica, za kojima smo svi plakali binjani – smješteni veæim dijelom kod se- ga polja. Udaljeni smo od veæih mjesta. jer nismo znali hoæemo li se ikada više ljaka oko Bjelovara, Ðurðevca ili Kopriv- Gotovo èetrdeset kilometara od Gospiæa, vidjeti. nice – od jutra do mraka radili na zemlji a tridesetak od Korenice. Na svetu Luciju 1942. naš se ivot ko- domaæina, bez ikakve plaæe. Roðena sam kao èetvrto dijete u obitelji naèno sav prelomio. Sjeæam se da je jesen A poslije rata se nismo mogli vratiti Jose i Marte Begiæ u podlapaèkom za- te godine bila topla, da u prosincu nije bi- kuæi, pa makar i na zgarište. Znali smo ko- selku Breštani. Drugi naši zaseoci su Va- lo snijega, ali da je baš tih dana odjednom liko nas mrze… Još ima saèuvanih Doz- roš, Jagodnje i Zrniæka. jako zahladilo. Svima je bilo jasno da više vola na kojima Gradski narodni odbor Roðena sam u travnju 1942. u tetkinoj ne mo emo ostati, da æe nas naši neprija- Gospiæ pojedinim, sluèajno preostalim, kuæi u Varošu. Tada je majka s nama telji sve uništiti i da se moramo pokušati krbavskim Hrvatima izdaje potvrdu “…za djecom veæ bila napustila našu kuæu u probiti i spasiti. U tri sata noæu, po gustoj slobodno putovanje do Borovog sela – Breštanima jer su nas Srbi – oni iz Mogo- magli i jakoj zimi, u zbjeg je prema Lo- bez prava na povratak…”Najjasnijapo- riæa, Vrepca, Svraèkova Sela, Toliæa, Pi- vincu krenula kolona od 1 200 ljudi… ruka bilo je meðutim odvoðenje ljudi iz šaæa, Ljubova, Srednje Gore i Mekinjara - Tko je ikada vidio ljude koji se rastaju sa njihovih novih mjesta boravka. Pripadnici napadali i tjerali. Nekoliko mjeseci kas- svojim domom, svojom zemljom, svojim OZN-e, naši susjedi, Srbi, iz Mutiliæa, nije cijela je Podlapaèa morala seliti i blagom – taj zna što je pakao… Svatko je Ondiæa, Jošana – sve smo ih poznavali bje ati. Majka mi je kasnije prièala da me nosio tek samo najnu nije - nešto robe, imenom i prezimenom - krstarili su u po- nosila na glavi, i da joj je pušèano zrno nešto hrane. Vidjela sam kako moje prija- ratnim godinama Podravinom, Slavoni- prošlo uz ruku kojom je dr ala kolijevèi- teljice plaèu za škrinjama u kojima se jom i Srijemom i odvodili naše ljude u cu. Sklonište smo prvo bili našli u jednoj skupljala dota za njihovu udaju... zatvor ili na smaknuæe. Bez suda i ikakve seljaèkoj kuæi u Mušaluku. Tamo sam, na Kroz vrleti, šumu, kamenje, a uz stalnu prijave odveli su i negdje, na nepoznatim Osiku, krštena, a kasnije smo onda partizansku pucnjavu, bje anje, rasulo, mjestima, ubili najmanje desetoricu Ud- preseljeni u Maksimoviæeve štale u Gos- bol, plaè… kretali smo se najbr e što smo binjana... piæu. U Gospiæu smo zebli i gladovali, jer mogli. Na rukama sam nosila malog brata A mi smo na tuðem dali sve od sebe, ne cijeli je grad bio pun prognanika, osobito Nikicu, uvijek zabrinuta da s oèiju ne iz- štedeæi se. Onako jadne, dugo su nas onih iz istoène Like. Majka bi od zore do gubim majku i drugu sestru – jer u tom æe gledali s visoka, kako to uvijek bude s mraka kopala u obli njim selima za litru se zbjegu doista nekoliko ena i djece iz- prognanicima. Sjeæam se da je Nikica iša- mlijeka, za nas djecu. gubiti i nitko ih kasnije više ne æe naæi. o u školu više godina bez cipela, no kad bi U Podlapaèi je bilo ostalo nešto starijih Kroz noæ mi je neki vojnik pomagao nosi- ga uèiteljica pitala zasto ne nosi cipele, on ljudi, pa tako i moj did koji nije htio na- ti brata, no cijeli sljedeæi dan nosila sam bi odgovarao da više voli iæi bos, pa i po pustiti kuæu, i tamo æe ga, nekoliko ga sama. A oko mene su sve bili oèajni, mrazu. A kad bi više nas išlo skupa, mogli mjesec kasnije, prostrijeljena i zapaljena, prestrašeni i zabrinuti ljudi. smo ponekad iza naših leða èuti da nas zo- naæi moj otac kad se jednom prilikom Tek sljedeæu veèer - trebalo je kroz vrlet vu “dotepenci”, a ponekad i “gle, idu, liè- vrebaèkom stazom bio uspio navratiti u prijeæi dvadeset i pet kilometara - stigli ki Cigani….!” No, kad su se na kraju go- selo. smo do Lovinca. Tamo sam vidjela kako dine èitale pohvale najboljim uèenicima, U travnju 1945. Hrvatska se vojska, i s su se stariji Udbinjani opraštali od najèešæe se èulo: Sertiæ, Šutija, Krmpotiæ, njom puno civila, povlaèila iz Gospiæa, no zadnjeg dijela svoje imovine, od svojih Rajkoviæ, Sabljak... majkaimismoostali.Ugradsuubrzoušli kola i konja… Gledala sam kako starim Marljivo smo radili, èuvali svoj obraz i partizani i sve nas utjerali u jednu poljanu tvrdim i ponositim ljudima drhte ruke dok poštenje, a Podravina nas je polako po- ograðenu icom, prijeteæi da æe nas, i ci- su zadnji put gladili svoje blago. èela prihvaæati, poštivati i voljeti. I mi jeli Gospiæ, odmah pobiti, jer da tako Oko Nove Godine vlakom smo preba- nju… Školovali smo se, zaposlili, podigli tra e njihove voðe, lièki Srbi. Kasnije se èeni u Zagreb. U Zagrebu su nam, prljavi- nove obitelji. Mnogi su od nas, meðutim - prièalo da su nas od takve sudbine spasili ma i jadnima, uzeli odjeæu, pa je u velikim osobito Udbinjani koji su novi dom bili dalmatinski partizani. Je li to bila istina ili baèvama u dvorištu rasku ivali, dok smo našli u istoènoj Slavoniji i Baranji - još nije, ne znam. Istina je da nisu ubijeni svi mi polugoli èekali u praznim prostorima jedanput sve izgubili i bili prognani, sada, ljudi u Gospiæu, no ubijeno ih je jako Paromlina. A da ste me poslije toga vid- devedesetih... puno. jeli! Sva se odjeæa bila zgu vala i stisla, A naš zavièaj? Negdje oko 1960., skoro U svibnju su nam naredili da se vratimo pa sam u mome nekad pristalu kostimu iz- dvadeset godina nakon tu nog odlaska, u Podlapaèu, na golo zgarište. U selu su gledala kao strašilo! prvi puta smo nas dvije sestre putovale sve, baš sve kuæe bile popaljene. Iz viso- No, èovjek se bori za ivot, kako god cestom prema jugu i zastale na Udbini … kih trava virio je tek poneki zid. Prve smo njegov polo aj bio te ak… Kriomice smo se prišuljale do mjesta na dane spavali pod stablom, majka nas je Moj æe se ivot nastaviti u jednom selu kojem je nekada stajala naša kuæa… pokrivala svojom robom, a sljedeæih smo pokraj Bjelovara, kamo je moja obitelj bi- prepoznale ga, a suze su same poèele teæi dana èupali bujad i skupljali granje te time la smještena U starom, hladnom, ru- niz lice … pokrili dva naša zida, na jednu vodu.Dok
br. 199, listopad 2008. 33 Sjeæanja i svjedoèenja
je padala kiša, to bi nas malo štitilo, no nama èesto ponašali prijeteæi – mada valja Tog dana krenuo sam na posao uobièaj- kad bi stala, u našu bi bajticu curilo sati- reæi da nisu svi bili isti - pa bi okolo para- nim putem, no na odredište nikad nisam ma. Ne znam kako smo prvu godinu dirali sa znaèkama na prsima – za koje je stigao. Samo tri mjeseca nakon mog pov- pre ivjeli. Nièega nije bilo, èak ni vode. svako dijete znalo da su nagrada za pro- ratka iz Njemaèke, kod Visokoga me Partizani su nam bili uništili sve šterne. U gone u godinama izmeðu dva rata, za na- èekala unaprijed postavljena milicijska veliku zajednièku šternu u Breštanima bi- padaje na podlapaèke seljake tijekom rat- li su nabacali veliko kamenje, pa smo mo- nih godina, za pljaèkanje naše imovine. patrola. Kad me je zaustavio, milicioner rali pješaèili na Radovac i vodu nositi na je samo upitao udbaše u susjednom auto- ivjeli smo s pretresima kuæa, ispiti- rukama. mobilu: «Je li to taj?» vanjima, bijedno, bez perspektive. Struju Èekali smo oca. U Podlapcu su svi smo dobili 1976. Što god smo pokušavali, nekoga èekali. U selu je 1946. bilo Nakon toga ubacili su me u BMW na osamdeset udovica. A momci! Bilo je ku- osobito mladiæi, bilo da su eljeli iæi u stra nje sjedalo i odveli u Tarèin, u zgradu školu, tra ili posao, pokušavali iæi za lu- æa koje su bile izgubile i èetvero sinova. civilne zaštite. Imao sam jaknu u bojama gara, za cestara, u vojsku – ništa nije bilo Ubijeno je više od èetiri stotine naših lju- hrvatske zastave (crven-bijeli-plavi), od- di. Pred rat smo imali oko tisuæu petsto moguæe. Veæini je ostalo da kopa po cesta- mah su mi je nabili na glavu i svezali is- stanovnika, a 1948. nas je bilo sedamsto. ma, a kad je postalo moguæe, odlazili smo Predveèer bismo mi djeca s mamom u Švicarsku, Njemaèku, Australiju. pod vrata, kako ne bih vidio kud me vode. sjedili ispred naše jadne kuæice – u Pomagali smo svoje obitelji i selo se, Gojko Zgonjanin, naèelnik UDB-e vodio meðuvremenu smo imali slamnati krov, krajem sedamdesetih i poèetkom osam- je ispitivanje. Veæina pitanja bila su o poz- no i dalje samo jednu prostoriju, s podom desetih, poèelo pomalo oporavljati. No, to nanstvu s Ljubomirom Dragojom,èla- od nabijene zemlje - a mama bi znala reæi: æe kratko trajati! nom Hrvatskoga revolucionarnog brat- “Eto, sad æe æaæa iza zavoja …” Naprezali Samo nekoliko godina kasnije, opet æe stva, kojega sam upoznao dok sam bora- bismo oèi, gledali i gledali…no nitko nije nas snaæi nesreæa! Veæ u sijeènju 1990., stizao. vio i radio u Njemaèkoj. Rekao sam im da još i prije višestranaèkih izbora, Srbi su Majke su nas uèile moliti, koliko su sam ga vidio par puta u gostionici, ali da o znale. Uèile su nas da se prekri imo kad nam jedne noæi porazbijali crkvene pro- tome èovjeku ništa ne znam. Nezado- zore i uništili nekoliko grobova, a u srpnju prolazimo uz crkvu, no kad bismo išli iz voljni takvim odgovorima, uzvratili su su upali u selo i iz nekoliko kuæa tra ili i škole, uèitelji bi nas postrojili u red i pro- psihièkim i fizièkim zlostavljanjem. odnijeli vrjednije stvari. U rujnu su u ško- vodili pokraj crkve da nas sprijeèe da se Petnaest dana sjedio sam u stolici bez nas- kri amo. Ako bi se tko uspio prekri iti, lu došli ud benici tiskani u Crnoj Gori, a lonjaèa, tri noæi za redom vodili su me na izudarali bi ga. A 1948. su nam èak poèeli kad roditelji nisu pristali da djeca iz njih rušitionoštojeostaloodnašecrkve.Te uèe, školu su zatvorili. Prekinuli su nam prividno strijeljanje, udaranja i lupanja su nas godine naime tjerali u zadruge, jer struju, ukinuli prijevoz, opkolili nas stra- bila su svakodnevica, a o ostalim mu- tko ne uðe da je neprijatelj socijalizma, ama. A onda su odjednom iz Toliæa, èenjima bolje da se i ne piše. no naše se ene nisu dale. U svim sus- Mekinjara i Pišaæa uslijedili estoki rafali jednim selima zadruge su osnivane i tamo i minobacaèka vatra. Uplašeni narod po- Naravno, sva ta maltretiranja bila su su se gradile velike zajednièke gospo- èeo je bje ati u šume, skrivao se po starim popraæena neizostavnim psovanjima us- darske zgrade. Kad je za takvu jednu zad- kolibama i zakloništima, a tek bi se uveèer taške majke. Otac mi je bio zastupnik u rugu u srpskom selu Toliæu ponestalo ma- hrabriji spuštali u selo da nahrane i napoje Hrvatskome dr avnom saboru u doba terijala za pokrivanje njihove velike štale, stoku. U studenom su zapaljene kuæe svi- Nezavisne Dr ave Hrvatske, a dva su mi došli su u Podlapac, popeli se kroz prozor ma kojima je netko bio u MUP-u ili Gardi, brata poginula u ustašama. To je komunis- na zvoniku na sljeme naše crkve i s kro- ali onda i drugima. Kratko nakon toga tima dalo dodatnog razloga za i ivlja- višta sasjekli naš lim. ubijen je Stipe Alar –prviodvišeljudi Bili smo skoro 15 godina bez sveæeni- koji æe biti ubijeni na pragu svojih kuæa - i vanja. Nakon 15 dana prebacili su me u ka. Tek nekako oko 1958. k nama je po- veliki dio ljudi dat æe se u zbjeg. U selu æe Centralni zatvor u Sarajevu. Sve to nekad poèeo pristizati veleèasni Peæo ih ostati oko stopedesetak. vrijeme ni ena, ni djeca niti itko od Butkoviæ, iz Bilaja, mijenjajuæi staze, da bli njih nije znao što mi se dogodilo i gdje ga Srbi ne napadnu. Kuæe je prvi puta bla- Oni æe 14. lipnja 1992. do ivjeti vrhu- se nalazim. Njima je u kuæu upala UDB-e, goslovio nekako oko 1964. nac novijega podlapaèkog pakla. U selu Cijelo moje djetinjstvo pro eto je stra- æe se pojaviti kamioni s maskiranim voj- te je pretresla sve od vrha do dna, ne go- hom. U selu je veæ prvih godina nakon ra- nicima, koji æe prvo narediti da se u dvo- voreæi im što se sa mnom dogodilo. Ti- ta bila napravljena milicijska stanica, u rište postave svi preostali poljoprivredni jekom racije nisu vodili raèuna da su u ku- kojoj je uvijek bilo šest milicionara, koji strojevi, a zatim sve ljude potjerati u èetiri æi i djeca koja su morala gledati cijeli kilometara udaljeno Svraèkovo Selo, u su tu i spavali, te uvijek budno pazili da se pretres. Ja sam u meðuvremenu u Sara- ne bi probudila reakcija jer da neprijatelj dvorište seoske škole. Nikolu Pauna,ko- jevu saslušavan svaka tri dana. Pitali su nikada ne spava. No, zapravo i ne znam ji je odbio iæi, odmah su ubili. Sve ostale jesmolisevišebojalitemilicije ili smo je od likvidacije koja im se tu spremala me za koju hrvatsku organizaciju radim, njih ipak zapravo do ivljavali kao zaštitu spasila ophodnja UNPROFOR-a koja je koje diverzije mislim izvesti u Jugoslaviji pred ljudima iz okolnih sela. Ti su se pred sluèajno naišla … • i slièno.
34 br. 199, listopad 2008. Sjeæanja i svjedoèenja
TRINAEST GODINA ZBOG JEDNOG FILMA Šest mjeseci proveo sam u sobi s 11 lju- Piše: Tada su pale mnoge maske i vidjelo se di, veæinom ubojica i kriminalaca. Mal- na koga mogu raèunati u ivotu, te kako tretiranja su bila svakodnevna. Tijekom Janko KOVAÈEVIÆ su ljudi prijetvorni. Sud, pod predsjeda- svog boravka èesto sam èuo zapomaganja njem Trpimira Tomiæa,osudiomejena suoptu enih Vlade Pocrnje, Josipa uti- tu nicu. Optu ili su me da sam htio diæi 13 godina, a kod èitanja presude svi smo æa, Ante Juriæa i Ivana Loziæa, koji su spomenik na Makljenu iznad Prozora, te se nekontrolirano smijali, najvjerojatnije kao i ja nevini završili u zatvoru. poduzeæe u kojem sam radio u Bugojnu. pod utjecajem droga koje su nam stavljali Jednom prilikom svezanog su me od- Montirani proces poèeo je dovoðenjem u hranu. Uz mojih 13, Pocrnja je dobio 11 veli na suoèenje s osobom koja je navod- raznih svjedoka. Meðu njima je bio i èu- godina, utiæ 6 godina i 6 mjeseci, Juriæ 8 no sve znala o mojim planovima za di- var spomenika, Ilija Miloš, koji je izjavio godina, a optu eni Loziæ 5 godina. verzije u Jugoslaviji. Na moje veli- Kaznu sam slu io u Zenici u sobi ko iznenaðenje, to je bila Dragoji- sa 120 ljudi, veæinom ubojica i kri- na ena, koja je cijelo vrijeme bo- minalaca. Cijelo vrijeme uporno su ravka u Njemaèkoj radila za me vrbovali da se pridru im UDB-i, UDB-u i bila u braku samo radi to- te da odem u Njemaèku i cinkam ga da bi cinkala hrvatske do- Hrvate koji tamo ive. Nudili su mi moljube. Spomenka Zubak bila je smanjenje kazne, te da æe moje mlada i zgodna ena, dok je Drago- prebacivanje u Njemaèku prikazati ja, bez jedne ruke, bio 15 godina kao bijeg iz zatvora. Kad to nisam stariji od nje. Mnogi su tada ti- prihvatio, nudili su mi da onda jekom boravka u Njemaèkoj po- barem cinkam kolege iz zatvora, što sumnjali u njezinu ljubav prema sam takoðer odbio. Dragoji, ali na alost, nitko nije Odgulio sam 11 godina, a dvije mogao znati i dokazati da radi za godine mi je Vrhovni sud smanjio. UDB-u. Ona je potvrdila da sam se Prije puštanja iz zatvora, susjede iz dru io s njezinim mu em i drugim mog sela pitali su što misle o tome, emigrantima u Njemaèkoj te da treba li me pustiti. Zanimljivo je da smo gledali film «Hrvati - teroristi su Srbin i Musliman rekli da sam do- ili borci za slobodu». To je u biti bar èovjek, te da me puste, dok je bila jedina istina iz cijele optu nice jedini susjed Hrvat rekao da me se ne protiv mene i mojih suoptu enih pušta, jer da nisam dobar za selo... kolega. Jednog smo dana u Janko Kovaèeviæ Njega sam i sreo poslije 20 godina Njemaèkoj u jednom stanu pog- u Zagrebu te mu nisam htio ni ruku ledali taj film i komentirali kako bi Hrvat- da je «Janko rekao Tito šajze, Partija gov- pru iti. Nakon izlaska iz zatvora nisam sku trebalo osloboditi od komunistièkog no». mogao dobiti putovnicu, pa sam nakon jarma, te se nakon toga uputili svojim ku- Posebno je bilo razoèaravajuæe svjedo- dvije godine potplatio slu benika s 1.000 æama. To je bilo sve od našeg tobo njeg èenje moga zeta, koji je na pitanje je li njemaèkih maraka kako bih dobio putov- organiziranja i djelovanja protiv Jugosla- Janko protiv Jugoslavije, rekao «Je, je, i nicu. Od tada pa sve do 90-tih godina ivi- vije. Nikada više nismo spominjali taj to odavno». o sam u Njemaèkoj. Tek uspostavljanjem film niti dogovarali bilo kakve akcije pro- Smiješna je bila konobarica iz neke bir- Republike Hrvatske došao sam u domovi- tiv komunistièkog re ima. tije kod Sarajeva, koju je tu itelj pozvao nu. Danas ivim u Zagrebu, a u Bugojnu Tko je mogao i pomisliti da æe gledanje da svjedoèi. Ona je rekla da smo svakog sam obnovio razrušenu kuæu koja je filma petorici ljudi te njihovim obiteljima dana nas petorica svraæali na piæe, uvijek spaljena u ratu u Bosni. Prošlo je od svega prouzroèiti toliko patnje i boli... Danas nešto prièali, te da sam ja uvijek plaæao tog puno vremena i nekih dogaðaja se ne potpuno nezamislivo, ali su se u to mraè- raèun, što znaèi da sam ja i voða te teroris- mogu ni sjetiti, ali sjeæanje na nepravdu iz no doba zbog takvih i sliènih sitnica gu- tièke skupine. To je sud uzeo kao valjano prošlosti i 11 izgubljenih godina nikad ne bile glave. Na kraju su ipak smislili op- svjedoèenje! æu zaboraviti...•
br. 199, listopad 2008. 35 Sjeæanja i svjedoèenja SLAVKO MILETIÆ, JUNAK HRVATSKOGA POLITIÈKOG UZNIŠTVA Na poziv Slavka Miletiæa iz Vodica, Razgovarao: Drugi optu enici bili su prisiljavani da hrvatskoga politièkog uznika, domoljuba, mene optu uju za formiranje i izvrša- dragovoljca Domovinskog rata, jednog od prof. Bruno ZORIÆ vanje atentata na krvnika Tita. U tijeku is- utemeljitelja HDZ-a, roðenog u Zenici, u pitivanja i zatvaranja bio sam muèen i ne znam ni ja kako sam sve to izdr ao. Èesto selu Gradišæu 1926. godine, od oca Luke i pada 1958. bio sam uhvaæen, sproveden u sam voðen na strijeljanje, a na taj naèin majke Ru e, posjetili smo ga u kolovozu zatvor, a tih su dana bili uhvaæeni Josip htjeli su me duševno slomiti, ali u tome u njegovoj obiteljskoj kuæi. Ovaj razborit Jerkoviæ, Josip Jurkoviæ, Berislav Vego nisu uspjeli. Ja sam duboko uvjeren da mi èovjek i prijatelj, vitak i pun duha, obra- i Matan Udovièiæ. Sumnjamo da su nas je u tome pomogao Bog. Osobito su me dovao se dolasku izaslanstva podru nice izdali Ivica Bla eviæ i Nikica Bano a. HDPZ-a Zadar, èiji je èlan jer navodno muèili Ljubo Ru iæ, èetnik iz istoène Moram spomenuti da je 12. listopada podru nica HDPZ-a u Šibeniku ne radi. Hercegovine i neki Suljo Presuloviæ iz 1958. u Zenicu trebao doæi Tito da potpali Ugledali smo ga na terasi ispred kuæe gdje Mostara. Oni su mi i kosti lomili, èetvrte visoke peæi u eljezari Zenica. Bla- u eninu društvu sjedi i razgovara (supru- pendrecima me srušili na pod, tukli me do eviæ i Bano a su kroz neke razgovore ga mu je u poodmaklim godinama, ta- saznali da se priprema atentat na Tita. O besvijesti, ali uza sve to nisu me ni fizièki koðer te ak bolesnik i jedva je pokretna). ovom atentatu ovim je udbašima dao in- ni duševno slomili. Sve te muke ja sam Veselo nas je doèekao, a zatim poèastio formacije Berislav Vego. Èitava naša sku- podnio. Udba se na svaki naèin domišlja- piæem i jelom te smo ga zamolili da nam pina je bila uhvaæena, sprovedena završna la kako da me fizièki i duševno uništi, ali isprièa nešto o svome teškom ivotu, poli- istraga, zapoèelo je suðenje i svi skupa nije uspjela. Sjeæam se da su me èesto mi- tièkom stradanju, robijanju u najte im Ti- smo osuðeni na 129 godina zatvora. Dok licijskim vozilom vodili preko Crvenih tovim robijašnicama, Zenici i drugima. O sam bio u samici, koja je bila u krugu ta- stijena na planinu Romaniju. Odredili bi sebi je on poèeo govoriti ovako. dašnjeg SUP-a, èesto sam bio batinan, mjesto gdje moram kopati svoj grob te mi «Od svoje najranije mladosti i od 10. muèen, a jednom mi je nakon ispitivanja dali kramp i lopatu. Poèeo sam kopati studenoga 1945. do osnivanja Hrvatskog Fadil Lipunèeviæ udarcem u lice izbio vlastiti grob. Tada su mi rekli: 'Ako ne oslobodilaèkog pokreta (HOP) 10. travnja dva zuba. UDB-a je dovodila svjedoke priznaš sve o spremanju atentata na Tita, 1953. godine ivio sam kao pošten èovjek koji su pod prisilom izmišljali razne op- ovdje æemo te zakopati, a divlje zvijeri æe i pravi hrvatski domoljub. Moja nevolja je tu be o našoj djelatnosti, pa se tako meni pojesti tvoje kosti. Nakon toga, kako ja nisam ništa priznavao, oni su nastavili poèela kada sam 1945. spasio Jozu Krezi- pripisalo da sam pripremao atentat na Tita kopati grob, jer ja više nisam mogao. æa od ljudi koji su ga htjeli ubiti, a to su bi- i da su pronaðene strojnice na visokim Svezanog su me stavili u grob, oko 1 li pripadnici Ozne iz Zenice. Nakon toga peæima gdje je taj krvnik trebao potpaliti metar dubine i vikali su na mene da priz- moj se ivot sasvim preokrenuo. Postao èetvrtu visoku peæ u eljezari Zenica 12. nam atentat na Tita, jer æe me ivog zako- sam predmet redovitih saslušanja, zatva- listopada 1958. pati. Ništa nisam htio priznati. Potom su ranja, batinanja i mrcvarenja na svaki na- me ponovno vratili u Centralni zatvor u èin. Dne 10. travnja 1953. postao sam èlan Sarajevo. I dalje je nastavljeno s mojim HOP-a koji se sastojao od sedam prija- muèenjem, batinanjem, vrijeðanjem, fi- telja. To su bili Anto Ðapiæ, Ivica Bla- zièkim zlostavljanjem. eviæ, Mijo Sièanica, Alojz Miletiæ ija. Slavili smo 10. travnja 1953. u kuæi Aloj- Dne 6. travnja 1959. okonèano je moje za Miletiæa u Peèuju kod Zenice, i tu smo suðenje i mene su osudili na 20 godina formirali HOP. Èesto smo se sastajali, do- strogog zatvora, te na 1,5 godinu stroge govarali za akcije, nastojali poveæati èlan- izolacije u samici, u èuvenom odjelu stvo i pokušali smo u takvim okolnostima zenièkog zatvora, Staklari. Svi ostali mo- djelovati u interesu hrvatskog naroda. ji prijatelji takoðer su bili osuðeni na Èesto smo se sastajali na raznim mjesti- teške i dugogodišnje robije. Robijao sam ma, iznad groblja u Podbre ju, zatim po u Zenici s poznatim ka njenikom fra raznim kuæama, u šumi i drugdje. Kako Ferdom Vlašiæem, koji je takoðer dobi- smo veæ tada bili prokazani od nekog od vao velike batine u zatvoru. Èesto se mo- èlanstva, sastajali smo se pojedinaèno ali lim za njegovu dušu, a dva puta bio sam i smo ipak na sastanku u Bistrièaku 7. listo- na njegovu grobu u Tomislavgradu. U pada 1958. bili otkriveni. Mnogi èlanovi zatvoru sam upoznao mnoge hrvatske do- su bili uhvaæeni i zatvoreni. Dne 7. listo- Potvrda o uvjetnom otpustu moljube i nije mi bilo ao što sam sve to
36 br. 199, listopad 2008. Sjeæanja i svjedoèenja
«Uspio sam nakon izbjeglištva kupiti nak je našeg vremena, hrvatski sin koji je kuæicu u Vodicama. Materijalno sam osi- zadu io sve nas i svoju majku domovinu guran, jer sam uspio dobiti politièku miro- Hrvatsku. vinu, koja je ipak dostatna za mene i moju U kasnim veèernjim satima rastali smo suprugu Ru u, ali osjeæam se, kao i moja se od našeg domaæina i njegove supruge supruga, sve stariji i bolesniji. Imam osamdesetdvije godine, veoma sam bo- Ru e. Obraæajuæi se meni, Slavko Miletiæ lestan, kao i moja supruga, ali uza sve to je rekao: “Kad umrem, elim da ka eš nije mi ao što sam ivio i kakav sam ivot nekoliko rijeèi o meni nad mojim grobom, pro ivio, jer sam do ivio slobodnu hrvat- vjerujem u tebe. Jedino me ti nisi iz- sku dr avu, te sve one rtve koje sam pod- nevjerio”. Sa suzama u oèima, bez rijeèi nio kao i ostali pripadnici našeg naroda koja je ostala zatomljena u grlu, rastali pomogle su da se stvori samostalna hrvat- smo se od Slavka Miletiæa s nadom da æe ska dr ava. ga Bog još po ivjeti i da ovo ne æe biti naš Kako sam Hrvat iz Bosne i Hercego- zadnji susret. Hrvatska domovina vjeèno vine, suosjeæam s politièkim i društvenim je zahvalna svojim sinovima koji su je za- stanjem tamošnjih Hrvata, koji su zapos- du ili.• tavljeni u svim pravima i pri- jeti im nestanak i asimilacija, ISPOVIJEST ZATVORENIKA podnio jer smatram da sam sve to podnio ali im poruèujem da se ne da- kao Hrvat i hrvatski domoljub.» juidaseborezainterese (Slavko Miletiæ) svoga hrvatskoga naroda - Nakon izlaska iz zatvora, ka ite nam nešto o svojim drugim aktivnostima. onako kako smo se borili mi Oni su mene vodili u lancima stariji i nismo podlegli svim I tukli i psovali i proklinjali «Poèetkom prosinca 1989. godine raz- mukama i stradanjima.» Prisiljavali me da ljubim Titovu sliku govarali smo nekoliko nas prijatelja da da mu se klanjam i pozdravljam s dru e maršale utemeljimo Hrvatsku demokratsku za- Dok smo razgovarali, jer ja sam izrod hrvatski, tako su rekli, jednicu, jer smo bili oduševljeni saz- pa ljivo sam promatrao ovog jerjasamizrodustaški,jasamizrodustaški, nanjem da ju je 17. lipnja 1989. u Zagrebu Hrvata, junaka hrvatskoga ponovno, govorili su, osnovao dr. Franjo Tuðman.Mismoje naroda, gromadu od èovjeka ponovno, vikali su, osnovali u Zenici 24. sijeènja 1990., a u preko èijih leða su proletjele a ja sam prestao govoriti, samo sam prezirao prvoj grupi bili su Josip Jurišiæ i Mato mnoge bure ali ga nisu slo- krvnika Tita, Dajakoviæ. Skupštinu smo odr ali istog mile. Slavko Miletiæ primjer on je moj narod pobio, on je moj narod lomio, dana kad smo i osnovali HDZ Zenica. Bio je neuništiva hrvatskog èov- on je moj narod tjerao, strašio, progonio i ubijao, sam dakle jedan od utemeljitelja stranke i jeka, neupitnoga hrvatskog i ja sam ga mrzio punim svojim srcem, èlan Predsjedništva. HDZ je svakim da- domoljuba, dragovoljca Do- ja sam ga u mislima davio, nom brojèano bio sve jaèi, i svoje središte movinskog rata, nadasve hu- pitao se: koja ga je majka rodila, tako krvava, imali smo u Hrvatskom domu Kralj To- manog i dobrog èovjeka koji koja ga je gruda porodila, takva zloèinca, mislav. Kad je poèeo rat u BiH, bio sam kad govori o svojim muèi- On Hrvat nije bio jer Hrvat Hrvatu ne mo e toliko dragovoljac i sudjelovao u akcijama teljima i tlaèiteljima kao i tla- zla poèiniti, hrvatskih snaga na zenièkim bojištima. èiteljima svoga hrvatskoga On Hrvat nije bio i ne mo e biti, jer nije hrvatsku Dobitnik sam mnogobrojnih vojnih i dru- naroda, nikad ne govori s suzu prolio, gih priznanja, pa tako navodim Spomeni- mr njom veæ se prisjeæa hrvatsku majku volio, hrvatsku grudu ljubio. cu Domovinskog rata, do ivotni sam po- svega toga sa smijehom na On je izrod, nevaljalac i protuha, èasni predsjednik udruge HVIDR-a Zeni- usnama kao da se ruga svo- ka u antifašist, a klao je, muèio, progonio, ca, imam zahvalnicu HDZ BiH kao jim krvnicima i poruèuje im: na tuðim mukama vile gradio, utemeljitelj HDZ-a u Zenici, bio sam prvi Jaèi sam od vas, niste me na tuðim tijelima se sladio, predsjednik i osnivaè Hrvatskog društva mogli slomiti, ne æete slomiti pio tuðu krv i orgijao na mrtvim tjelesima politièkih zatvorenika Zenica. Navodim moj hrvatski narod. Pred beskrajna su polja hrvatske smrti da imam i vojni èin satnika u Hrvatskoj ovim èovjekom valja stajati aonjenaèelu vojsci, te mnogobrojna druga priznanja, uspravno, pokloniti se njego- barjaktar zahvalnice.» voj rtvi, hrabrosti i junaš- izrod i protuha. - Recite nam kako je danas s vama, jeste tvu. On je znao za što treba Bruno ZORIÆ li materijalno osigurani i kakvih prob- ivjeti. Za Hrvatsku i hrvat- lema imate? ski narod Slavko Miletiæ ju-
br. 199, listopad 2008. 37 Sjeæanja i svjedoèenja
OTAC NIJE PRE IVIO GRADIŠKU (Svjedoèenje Ðure «Ðuke» Kovaèeviæa zv. Ðovani) Roðen sam 1. o ujka 1928. godine u Piše: profesora, takoðer osuðenika, koji su tada Koški, Nikole Šubiæa Zrinskog 117, gdje i nas mlade poduèavali. Posebno mi je u danas ivim. Godine 1940. u našem kraju Ðuro KOVAÈEVIÆ sjeæanju ostao profesor iz Petrijevaca koji je bio sna an ciklon koji je mnogim obi- nam je predavao hrvatski u gimnaziji. teljima porušio krovove. Nama je ciklon U to vrijeme neke su prebacili u logor Štef,tesestraLjubica iz Nove Gradiške i srušio staru šupu, te razbio elevator vrša- Jasenovac, a u jesen su i nas vagonima Vlado Soboštjan iz Èakovca. To su bili lice. Našli smo stolara da ga popravi, te prevezli do Okuèana, gdje smo dalje oni s kojima sam bio najbolji i imali smo me je tom prilikom uzeo i za svog šegrta pješke išli do Stare Gradiške. Moj otac i povjerenja jedni u druge. Kad se 17. travnja 1945. hrvatska vojska ja smo se cijelo vrijeme dr ali zajedno. Na poèela povlaèiti prema Austriji, krenuo Osuda na šest godina ulazu nas je gospodin komandir prebroja- samsnjima,akakojemostnakraju Vojni sud u Osijeku osudio me je na šest vao i rasporeðivao. U svaku æeliju u Kuli Koške prema Našicama bio srušen, pošli godina prisilnog rada zbog kazneog djela ulazilo je po 60 robijaša, pa smo otac i ja smo u smjeru Budimci Podgoraè - Našice, «protiv naroda i dr ave» te na gubitak gledali da nas ne razdvoje. No, sve je bilo sve do Pitomaèe i dalje prema Bjelovaru. svih graðanskih prava na tri godine. Za- uzaludno. Veæ sutra ujutro starješina Prošao sam kroz Krapinu, Celje, Dravog- rad i dospio Austriju. PrekobrdaprešlismogranicuuAustri- ji, ali smo se brzo vratili natrag u Sloveni- ju. Tamo smo se raspršili i ja sam upao u kolonu u kojoj sam išao sve do Samobora. Tamo sam s nekoliko ljudi opet pobjegao u šumu. Nakon dva dana ostao sam sâm, a nakon tjedan dana na Bilogori sam naišao na Antu Suèiæa, s kojim sam nastavio put kuæi. Teško sam se kretao, jer sam išao bos kroz šume, pa mi je ko a od tabana do preko koljena bila otpala, zato da danas imam na sebi pola ko e koja je 17 godina mlaða od ostatka. Dana 19. studenog 1945. u šumi kod Subotièkog luga, opkolilo me je pedese- tak pripadnika OZN-e sa «šmajserima» i strojnicama. Uhvatili su me te mi svezali ruke icom. Otac je veæ bio uhvaæen i Kula u Staroj Gradiški svezan u selu. U OZN-i smo èekali do èetiri sata poslijepodne, nakon èega su jedno sa mnom osuðen je i moj otac Ðuro æelije uzima podatke o svakom od nas, te nas odveli na eljeznièku postaju, gdje su i to na osam godina. Umro je 1949. godine oko podneva predaje podatke gospodinu nas ukrcali na vlak za Našice, a drugi dan u Staroj Gradiški. komandiru koji proziva mene i mog oca, u veèernjim satima prebacili vlakom u Nakon što smo svi osuðeni, prebaèeni te ga upita tko sam mu ja. Na to æe otac da Osijek. U osjeèkoj Tvrði su nas detaljno smo u logor Orlovnjak kod Osijeka. Raz- sam njegov sin, što ovog silno razbjesni, preispitali o našim ivotima. Uhvaæeno je dvojili su muškarce od ena, a dijelila nas jer mu se nismo javili, te me istjera van. nas 24-orica, a najmlaði meðu njima sam je ica koja je okru ivala cijeli logor. Na- Bio sam okrenut prema zidu i tako stajao bio i ja, te Fina Paveliæ i Zvonko Lodoli. kon poduljeg vremena, nas muškarce od- do 9 sati naveèer. Kad je saslušanje prošlo, prebaèeni smo u voze u stoènim vagonima u Sisak, na Vik- U veljaèi 1947., Sava je poplavila kaz- Vojni sud u Tvrði. Tamo sam upoznao torovac. Što su uèinili sa enama, nije mi nionicu sve do Okuèana, pa smo bili pri- brojne ljude iste sudbine kao i ja. Iz poznato. U tom logoru bilo je mnoštvo za- morani izvlaèiti strojeve iz vode. Nakon Donjeg Miholjca su bili Stjepan Æosiæ,te robljenika i osuðenika. Uvjeti su bili što se je voda povukla, dovezen je sitni V. Balenoviæ. Iz Vukovara Marica nedostojni èovjeka. Vodu su nam dovozili kamen, pa smo morali vuæi valjak da sve Jerger, a iz Donje Motièine Imra Miki- cisternom, te je bila prava sreæa dobiti bar poravnamo. Zajedno sa mnom, valjak su èiæ i Margita Patajac. U sjeæanju su mi pola litre vode koju bi se tada koristilo za vukli i brojni sveæenici. U toj Kuli bio ostali i Zlatko Krizmaniæ, njegov brat pranje i piæe. U logoru je bilo i nekoliko sam oko 11 mjeseci, nakon èega smo nas
38 br. 199, listopad 2008. Sjeæanja i svjedoèenja
nekolicina kopali kanal ispod zida u Savu. Jedan zatvorenik i ja smo odreðeni da u nekoj baèvi s drvenom motkom, koja je bila teška oko 70 kg, donosimo hranu. Jedan dan, dok smo otišli po hranu, zemlja u kanalu se urušila i zatrpala ljude, tako da tamo više nismo išli raditi. Poslije sam išao raditi u stolariju. Moje robijanje nastavilo se u Lepogla- vi, gdje sam bio do 1. travnja 1948. Nakon toga, nas tisuæu odvoze u zatvorenim koli- ma prema Našicama. Iz Našica nas voze kroz Košku i Osijek prema Šidu, te nas is- tovaruju u Adoševcima, a odatle pješke do Kukujevaca, gdje je veæ bio prireðen logor za nas. Zapoèeli smo rad na auto-cesti. Bili smo rasporeðeni u grupe po troje, a norma je bila natovariti 10 kubika u kolica i od- Starogradiške zidine vesti na terasu daljine do 70 m. Naša je bi- la do Kuzmina. Nakon izgradnje auto- da ga još jednom vidi u Kninu. / Gdje si da prekinemo s radom te da stanemo u ceste, nekoliko nas je prebaèeno kod u- mi, sine, sunašce jarko, evo me, evo, ro- stroj. Nareðenje je glasilo, da onaj koga panje, gdje smo gradili nadvo njake i ðena majko. / Visoka brda i guste stijene, prozovu ide na brod u Split. Iz Splita vla- podvo njake. Iz upanje je nas tristo- tamo æeš majko vidjeti mene. / Barjak ti kom u Lepoglavu, gdje smo navodno tinjak prebaèeno u Zemun, na Kalvariju, nosim, suze ti rosim. / Mlad domobran ku- trebali dobiti otpusnice i iæi kuæi, ali nis- logor, odakle smo svako jutro teretnim æi bane, jedva èeka da ostane, / teško mu mo puno u to vjerovali, jer je bilo sluèa- kamionima bili prebacivani u Batajnicu se natrag vratit', jer bi mog'o glavom pla- jeva da su ljudi veæ bili u civilnom, pa su na izgradnju teniske dvorane, igrališta, tit'. / Ja sam junak iz doline, iz te ravne ih vratili natrag u kaznionicu. aerodroma i ostalih zgrada. Kroz Zemun Podravine / Pa evo opet u Vrbanji ovih Ipak su nas pustili. Na odlasku nisam smo prevezeni uz veliku pratnju koju su dana 210 partizana / zarobili domobrani dobio ništa od zarade, jer mi je reèeno da vodili trojica na motorima. Za njima je dok su drugi došli sami. / Stala hula pa nemam ništa. Morao sam šutjeti, jer bi me išao jedan d ip, te kamion pun stra e. Mi stoji, gleda kako Brèko gori / Maramicom vratili natrag u Lepoglavu u zatvor. Una- smo sjedili jedan do drugoga na podu ka- suze briše, ali Brèkog nema više... toè svoj nevjerici, nas oko 900 je pušteno miona oko kojega su takoðer bili motori. Kad smo izvezli te klade, rasporeðeni kuæama vagonima koji su bili rasporeðeni Prozori na zgradama su morali biti zatvo- smo u velikom krugu. U tom krugu radila u Virovitici. U Koški smo izašli nas troji- reni, a ulice potpuno èiste, tako da je bio u je i velika omladina, a mi smo izraðivali ca. Putem sam sreo jednog mještanina ko- potpunosti omoguæen nesmetan i brz pro- od dasaka dijelove za barake po šablonu. ji je bio u partizanima. On me je samo laz. U lipnju nas prebacuju u Staru Gradiš- gledao. Poslije je došao k meni u kuæu, a Radove je izvodio civil, in enjer Seku- ku gdje smo bili 3 tjedna, a odatle smo ja sam šetao po sobi gore - dolje. Drugi liæ, koji me je jednog dana poslao po dalje vagonima prevezeni u Split, pa bro- dan sam se išao prijaviti u opæinu. Pitali nacrte kod njegove supruge. Put, dug 3 dom u Hvar, a nakon toga u Makarsku. Iz su me kako sam, a ja ka em - dobro. No, km, pretrèao sam što sam br e mogao. Makarske smo se pješice uputili do Tu- oni rekoše da znaju kako je tamo. Poslije Nakon toga mi je zapovjedio da sjednem i èepa, odakle smo svaki dan išli raditi na sam u stihovima opisao robijanje. rekaomidaæuraditisamoštomionna- betona i hotela do mora. Nakon nekoliko Zapisi u stihovima redi. dana odredili su nas nekolicinu mladih da Za vrijeme izbivanja iz sela, sve se pro- Nakon Batajnice, prebacili su nas u No- brodom prevozimo graðevinski materijal. mijenilo. Momci i cure su se po enili, a vu Gradišku gdje smo nas petorica na ka- Puno toga smo proputovali: Braè, Hvar, neke nisam ni poznavao. mionu prevozili klade iza Staroga Petrova Pelješac, Ploèe... Èesto smo bili u Brelima Nakon nekog vremena, dobio sam po- Sela. Pratio nas je jedan "milicionar" koji gdje smo od osoblja koje je tamo radilo, ziv za regrutaciju. Na komisiji mi ondaš- bijaše dobroæudan, za razliku od njegovih dobivali jelo i vino. Svima im se ovim nji major ka e da æe me poslati u njihovu ostalih kolega. Kad smo izašli iz Gradiške putem zahvaljujem, ako je još netko od vojsku, da ne slu im više "druge". Svi i Rešetara, predlo io nam je da nešto ot- njih iv. smo se skupili u Našicama, iz Našica smo pjevamo. Na to je jedan iz Podravine za- Dne 15. sijeènja 1950. nitko nije išao dalje išli u Po egu, a odatle neki u Prišti- poèeo pjesmu, a mi smo prihvatili i zap- dalje raditi, svi smo ostali raditi na hotelu. nu, neki u Pulu, a najviše nas u Sarajevo. jevali s njim: Išla je majka svojemu sinu Jedan dan oglasi se sirena i narediše nam Iz Sarajeva sam otišao na Pale, Mokro i
br. 199, listopad 2008. 39 Sjeæanja i svjedoèenja
Derviš-Dol pod Romaniju. U Derviš-Do- je na Koranu struja bacila tri metra u drugi lu smo vje bali tri mjeseca, a poslije smo zid, a kod eljeznièke stanice Nemila bli- rušili jele i pravili klade koje su bile deblje zu Zenice, prevrnula su se dva vagona od jednog metra. Poslije su me prebacili u gdje sam i ja bio. Tko god je prošao takav Koranu kod Pala - Jahorinski potok, gdje ratni put, imao je brojne traume. I ja sam izvire Miljacka. Tu sam radio u stolariji. po izlasku s robije sanjao desetak godina Dvije godine sam odslu io i vratio se kuæi da sam odslu io kaznu, a ne puštaju me 20. listopada 1952. Tako da sam izvan kuæi. Taj san bi me toliko izmorio, da idu- kuæe proveo gotovo 7 godina. Posao sam æi dan nisam bio ni za što. Vraæale su mi se dobio tek 1. srpnja 1957. godine i to s dip- sve one ru ne slike u glavu, ali smijeh li- lomom stolara i trgovca. jeèi svaku ranu. Tako su mi dani prolazili Kad se rodim odmah sam zaplak'o, jer u raznim šalama i dosjetkama, pa su s na zemlji nije ivjet lako. / U tisuæu devetoj stotini èetrdeset i petoj godini, / vremenom izblijedjela i sva ta ru na puèe puška kao iz revolvera, tjeraše me sjeæanja. kao zvjera / Tjeraše me do tamnice puste, Usprkos teškom ivotnom putu i danas pa mi sijeku moje kose guste. / Tamnica je sam, hvala Bogu, dosta dobrog zdravlja. zidom ograðena ulaz ima, a izlaza nema. / Gore tama a dolje su cigle. na vratima ka- Jedino što znam kroz Politièki zatvo- tanac i ringle. / Oj, mladosti, gdje æu te renik da mi je kolega Vlado Soboštjan sprovesti, sve u jadu na prisilnom radu, / Vlado Soboštjan pokojni, a preko sestre sam doznao da je zatvorima i po logorima. / Širok vagon i košulju bez bona. / Unra šalje, kotar pri- Anica Zakšek, koja je odslu ila 11 godi- dugaèka pruga, tjeraše me do zatvorskog ma, dijelim sebi i svojima. na, otišla u Australiju. Kao mali, u školi kruga. / Dadoše mi robijaško odijelo, po- I tako, junak je onaj tko izdr i, a ne onaj smo uèili da svakog treba pozdraviti s tamnilo moje lice bijelo. / Hlaèe duge, a tko tuèe. Mnogo toga sam prošao, od toga Hvaljen Isus. I otac mi je rekao kad sam široka bluza, kad navlaèim oèi pune suza. da su nas desetoricu 25 puta lupili šibom, krenuo od kuæe na zanat: Gdje god ideš / Što do ivi od malenih nogu, pa sad do toga da smo nas dvojica èak bili i na tako pozdravi, / a kad sine doðeš k meni / jedem u zatvoru èorbu. / U zatvoru, maj- strijeljanju, ali smo uspjeli pobjeæi. Mene pozdravi me ZA DOM SPREMNI!• ko, èorba tak'a, ne bi jela ni krmaèa sva- ka. / Na sve strane samo misli lete, k'o granate èetrdeset i pete. / Kad se sjetim na djevojke naše, veæ odavno postale su snaše. / Mladi momci postali su ljudi, / aoj HRVATSKOM PUTNIÈARU moje uvenule grudi. // U Gradiški od 15 sati do 21 stojim veæ se nikoga ne bojim. / Dok godine prolaze pokraj tebe, Devet zvoni, svi robovi lije u, mene, maj- zarobljen u šutnju, veæ prezireš sebe ko, u okove ste u. / Noge ste u, a ruke mi i pitaš se: Kamo spadaš? treptu, za ruèak nam daju bijelu repu. / Za Niti si domovnik, niti emigrant, veèeru kuhaju krastavce, na ruke mi po- a stalna putovanja dadoše ti bore, metali lance. / Sijalica oèi mi odvukla, svakog dana OZNA me je tukla. / Priznaj dadoše i bol uz samotni stol svašta, pola ti se prašta. / Kad smo došli i turobne misli što danomice more. na more bura, valovi su nam ljuljali brod. U tuðini dani svi su isti, / Ja morem plovim i zvjezdice brojim. / I bez radosti br e nestaje mladosti, stalno mislim na rodni kraj / da me Bog pa su i tu svi raèuni èisti, èuva, majko, to dobro znaj. / Oj, more, jer mladost ne mari more i morski vali, / zar niste nikog dru- što se brzo stari. gog imali, / veæ mene od majke jedinoga Kada æe plovu tuðinskih dana kraj, sina, / da me proguta morska dubina. / kada æeš se vratiti Dragoj Domovini, Doðem kuæi, nitko me ne pozna, / svu je kada putnièar æe iz pakla u raj, brigu preuzela Ozna. / Kud god krenem kad æeš reæi zbogom ogavnoj tuðini? stalno me prate, / silom hoæe da me nat- rag vrate. // Dragi Bo e, doði s nebesa, pa Ivica KARAMATIÆ pogledaj na zemlji èudesa. / Što nam rade il' nas puno ima, pa je ivot dodijao svi- ma. / Došle vijesti iz Londona, ne da Tito
40 br. 199, listopad 2008. Prièa DROGA Bio sam kod prijatelja Franje u Selcu. U njegovoj kuæi za od- ra. U pisarnicu mi došao sa enom i dvoje djece, a treæe mu na mor. Ljetna noæ, ali svje a. Ispred kuæe nalo ili smo vatru i sjeli putu. Simpatièna obitelj. Djeca mu premedena. Èovjek bi ih uz nju. I dvolitra je pravog domaæeg vina s nama. Franjo se ras- „pojeo“. Kæerkica i sin. Ginekolog im rekao, da æe i ovo kojeg prièao. Nek èitatelj zna, on je odvjetnik. Èitajte, pa æete vidjeti, o ena nosi, biti sin. On se zove Tomo Tomokoviæ. Poslije pola go- èemu se rasprièao. dine, èisto sluèajno, saznao sam da se Tomo Tomokoviæ bavi Kao što rekoh, Franjo je bio odvjetnik. Iz njegove prièe doz- preprodajom droge, na veliko. Koristi zvanje pomorca, i linija, nah, da mu je par dana prije nego što æe krenuti na more, dakle Ju na Amerika – Europa, funkcionira bez problema. „Lova do ovamo u Selce, došla u odvjetnièku pisarnicu jedna ena. krova“! Nekakvu je pravnu uslugu trebala. Najedanput se rasplakala. A tek kako je tu kuæu na Tuš- Plaèuæi govorila mu je da nema novaca da mu plati tu uslugu, ali kancu opremio! Nema što, stat' da je ona poštena ena i da æe mu platiti, èim bude mogla. Otvori- pa gledat'! U to je daljnjih pola LISTOPAD 2008 la dušu i srce, pa sve onako plaèuæi, govori mu: milijuna dolara utrošio. Izmeðu - Imam dva sina i kæer. Jedan od sinova mi se drogira. Gospo- ostalog u toj se kuæi nalazi i na Ako eliš dine odvjetnièe, ne dao Bog nikom da mu dijete postane dro- zidu visi velika Bogorodièina ivjeti geraš. To je nešto strašno. Meni je radi toga ivot potpuno pok- slika iz XVI. stoljeæa jednog od gledaj varen i upropašten. Da nemam ovo drugo dvoje djece, skoèila talijanskih slikara, koji je kao i oko sebe- bih sa Savskog mosta i utopila bih se. Da vi vidite kako izgleda veliki Rafael, prošao kroz radio- prelile se taj moj sin, vi bi se zaprepastili. A bio je tako kršan i drag mo- nicu umbrijskog slikara P. Peru- boje mak. Glumac! On je sada duševna ruina. iv je, tu je, imam ga, gina, koja je djelovala u Peruggi. i plodovi vidim ga, a kako jadno, kako neprirodno, kako sa aljevajuæe, I tu sliku kupio je novcem zara- uti. kako izgubljeno i mizerno izgleda, rasplakali bi se nad njim kad ðenim na preprodaji droge. Je li bi ga vidjeli. Postao je stvorenje bez osobnosti i ikakve vri- mu ena znala da se bavi tim pos- Gledaš li jednosti. On ima samo jedan interes, samo jednu potrebu. Zna se, lom, Franji nije bilo poznato, ali to je droga, droga i samo droga. Trese se, sav je izoblièen, o pred Franjom je ona izjavila, da na Bo e, kako oèajno i jadno izgleda, kako stravièno izgleda, kad ima najboljeg supruga na svijetu. kri eve- opojna sredstva u njemu prestanu djelovati. I što je još najgore, OèiTise nikakvi izgledi ne postoje, da se od toga izlijeèi. Mo ete li za- mute- - S jednim poznanikom - govo- misliti, kako je meni, kao njegovoj majci?!- i slike - Imam ti ja nekog znanca po imenu Pavle Pavlekoviæ - nastav- rio mi je moj prijatelj Franjo - razgovarao sam o ovome i op- Prošlosti ljao je prièu moj prijatelj Franjo – Taj je o enio neku rastavljenu ispred enu s djetetom. Vraga djetetom. Veæ je bio momèiæ kad mu se æenito o drogi i zlu koje ona do- Tebe majka preudala, kad je zakljuèila brak s Pavlom. I izrastao taj nosi èovjeèanstvu. On mi je bje e. deèkiæ u odrasla èovjeka. Završio pomorsku školu i postao mor- rekao da bi sve one koji proiz- nar. Jedan dan došao mi taj u kancelariju. Rekao mi da ga je na vode drogu i koji se bave njenom Zašto mene uputio njegov oèuh Pavle Pavlekoviæ. Tra i da mu napra- prodajom, da bi na njih sve, ako da sve vim ugovor o kupnji kuæe. Kuæe koja se nalazi u Tuškancu i koju bi ih se skupilo na jedno mjesto, ovo kupuje, ni više, ni manje, nego za pola milijuna amerièkih dola- bez imalo gri nje savjesti, moga- što ti srce o baciti atomsku bombu i sviju ih ste e na taj naèin poubijati. nije bilo PROKLETSTVO JEDNOGA Onda je dodao: uzalud. VREMENA - To je u praksi neizvedivo. Ali dabogda im djeca bila ovisnici o Vjerovati U ognju smo zaèeti drogi! èvrsto s prokletstvom jednoga vremena, - Ovo prokletstvo je gadno - u svoje ideale. mi govorio mi je Franjo. Baš ru no, Odbaciti što ne osjeæamo bola. gadno i teško. Ja ne stojim iza oèaj Samo plameni jezici udjeli za Kristom, njega. Ali, ako se dogodi, a nije isvezlo, kao ruke isposnièke visoko bdijuæi, iskljuèeno da se ne æe dogoditi, od sebe. eleæi u visini spas naæi. da nekom od takvih dijete stvar- Ti znaš no postane drogaš, drogeraš, moja Hrvatska Sad nema plamena, mnogi æe reæi, iako se zbog toga, da ljubim ali u oèima ponekad gori neæe naslaðivati, mnogi æe reæi: arko prokletstvo jednoga vremena. IMA BOGA! (Iz neobjavljene Tebe. zbirke pripovjedaka: “MOJ PRI- JATELJ FRANJO“) Ivan DUJMOVIÆ Višnja SEVER Stipo TADIÆ
br. 199, listopad 2008. 41 Osvrti i prikazi
USPOMENE AUGUSTINA TOMLINOVIÆA «SAMCA» Kao dvanaesta knjiga biblioteke Libere oèekivati logiènost, statiènost, mrtvilo. iz poni avajuæih stanja, od prisilnog rada, loqui, koju je 1995. Andrija Vuèemil Inaèe to ne bi bio ivot.” A kakav je to bio dugotrajne samice do pokušaja bijega i pokrenuo u sklopu Rijeèkoga nakladnog ivot, najbolje svjedoèi dvjestotinjak tip- onoga alosnog stanja nesigurnog skri- zavoda, ovih se dana pojavila knjiga Au- kanih kartica ovoga rukopisa. Slijed pat- vanja od progonitelja, zlih, bezliènih i gustina Tomlinoviæa-Samca. Urednik nièkih deset godina smireno je poslo en u bezdušnih. Vrsnoæu ovoga memoarskog knjige i èitave biblioteke u svome predgo- Napomenama na kraju knjige, pa štiva vidim u sveprisutnoj ironiji, u naz- voru naglašava koja je prava svrha memo- recenzentu ostaje da ka e tek nekoliko nakama “humora pod vješalima!”, u arskih zapisa o robijanju Hrvata u jugos- reèenica o memoaristovu naèinu kazi- kršæanskoj postojanoj trpnji te u ne- lavenskim komunistièkim tamnicama. vanja. Nije rijeè o literariziranju strave hinjenoj ljubav prema bli njima, takoðer Mnogi æe se, pak, vjerojatno sjetiti, da su vlastita robovanja s punom sviješæu o rtvama jedne sirove i surove, primitivne fragmenti Tomlinoviæevih uspomena ob- svojoj nevinosti, veæ je na djelu silan ot- plaæenièke rulje. javljeni u veæem broju nastavaka u Poli- por da se iz zaborava izvuèe niz naoko sit- Za otvaranje oèiju onih koji još uvijek tièkom zatvoreniku 1996. te mire, više nego dostatno. 1997./98., a oni koji se sustavnije i oz- Kazimir Klariæ: Tomlinoviæevih biljnije bave fenomenom hrvatskoga Deset otetih godina politièkog uzništva, dobro su svjesni Zvuèi paradoksalno, kad autor ovog da Tomlinoviæeve uspomene, po svo- rukopisa, uznik A. Tomlinoviæ, piše da joj autentiènosti, dojmljivosti i – ne mu je boravak u samici (punih 13 na zadnjem mjestu – pouzdanosti, mjeseci) u svakom sluèaju bio najplo- spadaju u sam vrh ovog tipa memo- donosniji dio njegova ivota. Piše, da arske literature u Hrvata. Radi toga je se dugo opirao toj “patnji”. Nekako pojavljivanje knjige Deset otetih go- TO smatrajuæi nesreæom i prok- dina. Sjeæanja jednog robijaša komu- letstvom, koje treba što prije zaboravi- nistièkih zatvora (Rijeka, 2008., 244 ti. A onda je odjednom shvatio da je str, cijena 150 kuna) dogaðaj prvog upravo TO najljepše što mu se moglo reda, pa makar u tzv. javnosti bio dogoditi. Što ga je definitivno op- posve prešuæen. U nastavku donosi- lemenilo, usavršilo, oèelièilo. Pa dalje mo recenzije trojice recenzenata ove navodi u tom razmišljanju, da je ta pat- tehnièki i grafièku ukusno opremljene nja trebala i du e potrajati, jer je u knjige, jer one dijelom prelaze uobi- njemu bilo još grijeha, oholosti i sla- èajene granice recenzije, postajuæi i bosti. Bez te strašne samice, njegov bi same po sebi svjedoèenje o jednome ivot bio prazan. Postao bi, kako on mraènom vremenu. Augustin Tomlinoviæ "Samac" navodi, neki in enjer, prosjeèan i siv, a Tito Bilopavloviæ: August nih zbivanja i upamæenih detalja, koji i ne bi upoznao patnju, poniranje u naj- bez autorova literarnoga uplitanja govore dublje dubine svoje duše, te spoznao, iako Tomlinoviæ, Deset otetih godina o strahotama bezdušnog sustava terora u samici, tajne beskrajnog svemira, sve «Èini se da još uvijek imamo premalo nad jednom bezazleno slobodoumnom tamo do praga njegovog Tvorca. A u sa- vjerodostojnih memoarskih teksto- mladosti. mici je imao tek mali kvadratiæ pogleda va/knjiga kojima su autori bivši zatoèeni- prema nebu. Postoji mnoštvo sjajne litera- ci i rtve komunistièkoga represivnog Osobno mogu svjedoèiti da je Tomlino- ture o boravku u uzama. Od genijalne aparata. Besmislenog, surovog i apsur- viæeva tragedija, toènije tragedija cijele “Proklete avlije” I. Andriæa, zapisa B. dnog. August Tomlinoviæ nije doèekao njegove obitelji, za nas suvremenike i objavljivanje svojih nepretencioznih za- sumještane, tada osnovnoškolce, bila Cellinija, Radiæa, pa do najnovijih, po- pisa, za koje u uvodu ka e: “Mislim da prekrivena tajnom, mo da nejasnim stra- kojnoga prvog predsjednika Hrvatske, F. neæe biti suvišno da veæ na poèetku pod- hom da se u tajnu uopæe pronikne. Pov- Tuðmana. Samo s tom razlikom što se sjetim kako su ovo uspomene a ne roman. ršno smo se poznavali, jer bi sve drugo bi- ovdje radi o mladom èovjeku, bolje Tu ima svega: èinjenica i razmišljanja, la ka njiva “kontrarevolucija”. Strah je reèeno skoro djeèaku. U raljama UDB-e, ru nih i lijepih, prostaèkih i plemenitih, prebivao u svima. Tekst A. Tomlinoviæa, krvo edne i nezasitne, koja nije birala ni molitava i psovki. (...) To je ivot, okrutan meðutim, bez trunka patetike govori o èu- dob, ni status, ni bilo što drugo, ako se je i nepredvidljiv; ne mo emo od njega vanju slobode duha i èe nje za izlaskom radilo o unutrašnjem neprijatelju. Strada-
42 br. 199, listopad 2008. Osvrti i prikazi
vali su svi, mahom, nevini. Od golobra- imali petero male djece i nisu sudjelovali matrajuæi broj od stotinjak tisuæa politiè- dog mladiæa do starog seljaka, koga su u ratu. Nakon rata su izuzetno teško iv- kih zatvorenika u Hrvatskoj - to je jedna proglasili kulakom. Antikrist je pušten s jeli, a zbog toga što su Tomlinoviæi bili od ipak malobrojnih knjiga u kojoj rtva lanca. Traje apokalipsa. praktièni vjernici, komunistièki poredak svjedoèi o zloèinima jugoslavenskoga ko- Metafizièari ka u da je èovjek tijelo, ih je smatrao “klerofašistièkom” obitelji, munistièkog re ima. Niz razlièitih èinje- duša i duh. Postoje i tri ivotne etape. te su stoga djeca u školi bila izlo ena raz- nica koje u knjizi iznosi Tomlinoviæ pred- Zlatno doba, apokalipsa i iskupljenje. To novrsnim vrijeðanjima i zlostavljanjima. stavljaju povijesni izvor, koji æe pomoæi je sakralni, dijabolièni i ljudski svijet. Za potpunije razumijevanje društvenog èinjeniènom i interpretativnom sagleda- Nebo, zemlja, podzemlje. Nema gorega znaèenja svjedoèanstva Augusta Tomli- vanju nedavne hrvatske povijesti s razlièi- od patnje, ka e svetac. Ali nema ni veæe noviæa, treba naglasiti da od petero djece tih motrišta: od historiografskog do soci- sreæe od sjeæanja na patnju. Mraèna noæ obitelji Tomlinoviæ, samo jedno nije bilo jalno-psihološkog. èovjeka dohvati onda kada Bo ja ruka Posebna vrijednost knjige Au- posegne za njim, dotakne ga i izuzme gusta Tomlinoviæa, unutar objav- od smrti. Dodir je strašan, ako tvrdi B. ljenih svjedoèanstava drugih poli- Hamvas. Èovjek stenje, puše, škripi tièkih zatvorenika, nalazi se u pris- zubima, drhti i boji se, boji i samo boji. tupu. Tomlinoviæ bez imalo gor- U ludoj pomutnji sve više tone. Neza- èine ili srd be veoma jasno i obilazan je to i neodgodiv korak u detaljno opisuje svoje šire druš- preobrazbi svake duše. To je metanoi- tveno i zatvorsko okru enje, te is- a. Preobrazba. Ozbiljenje. Samo ako todobno i svoja osobna emotivna, sam posve zbiljski, tada sam bla en. psihološka i duhovna pro ivlja- Prvi korak je mraèna noæ duše. A to je vanja koja su mu jedina pomogla uznik Tomlinoviæ do ivio. Na alost da saèuva svoj osobni psihofizièki surovo i prerano. Okrutno, strašno, ali integritet i socijalni identitet. To se u vremenu gdje je carevao antikrist, naroèito odnosi na njegov izu- tako moguæe. zetno dugi i teški boravak u sami- Josip Jurèeviæ: Tomlinoviæevo ci.S cjelovitog ljudskog motrišta sjeæanje na logore komunistièke je posebno upeèatljiva i zadivlju- Jugoslavije juæa èinjenica što je Tomlinoviæ, Knjiga Augusta Tomlinoviæa je iz- usprkos cjelokupnoj golemoj zat- vorno svjedoèanstvo o zastrašujuæoj vorskoj i ivotnoj torturi kojoj ga represiji koju je u Hrvatskoj gotovo je izlo io totalitarni re im, posta- pola stoljeæa provodio jugoslavenski jao sve ivotniji i plemenitiji, te u totalitarni komunistièki re im. Nakon svakom pogledu slobodniji. Uz to, masovnih pogubljenja, zatvaranja u svega toga je bio potpuno svjestan, logore, progona i pljaèke Hrvata pa je i ta spoznaja izrijekom sas- krajem Drugoga svjetskog rata i u tavni dio knjige.Znakovita je i neposrednom poraæu, jugoslavenski èinjenica što je August Tomlino- komunistièki re im je narednih desetljeæa izlo eno patnjama u jugoslavenskom ko- viæ tekst svog svjedoèanstva napi- nastavio nad Hrvatima i drugima provodi- munistièkom zatvoru, prema kriteriju po- sao èak èetredesetak godina nakon izlaska ti sustavnu represiju svih oblika. Jedan od litièke nepodobnosti.Nakon uèenièkog iz zatvora, a to se uopæe ne mo e primi- uèestalih i brojnih oblika dr avnog terora nestašluka – ispisivanja nekoliko ideološ- jetiti èitanjem knjige, koja na èitatelja os- i zastrašivanja bili su politièki procesi, u ki nepo eljnih parola na zidu škole – u tavlja tako duboki dojam kao da se iskus- kojima je jugoslavenski komunistièki kojem je sudjelovao i August Tomlinoviæ, tvo dogaða upravo sada. To, izmeðu osta- re im samo u Hrvatskoj, od 1945. do totalitarni re im je krenuo u obraèun s log, svjedoèi koliko je bilo teško osobno 1990., osudio više od sto tisuæa osoba, u “narodnim neprijateljima”. Tako su 1949. iskustvo i patnja Augusta Tomlinoviæa, te tridesetak tisuæa politièkih procesa. Na- godine, gimnazijalac August Tomlinoviæ i koliko je zastrašujuæi bio razmjer neljud- ime, veæina politièkih procesa su bili još trinaest uèenika uhiæeni i osuðeni skog postupanja jugoslavenskog totalitar- skupni, i u njima je re im najèešæe sudio zbog navodnog “udru ivanja protiv naro- nog komunistièkog re ima. Stoga knjiga za tzv. “neprijateljsko djelovanje i propa- da i dr ave”. Èetrnaest nedu nih uèenika Augusta Tomlinoviæa, s jedne strane gandu”, odnosno za “krivièna djela protiv je osuðeno ukupno na èak 102 godine zat- predstavlja uzvišeni spomenik izdr lji- naroda i dr ave”. vora, a od toga je 10 godina dodijeljeno vosti i plemenitosti Èovjeka- rtve, a s U tom pogledu i “sluèaj” Augusta Tom- Augustu.Vrijednost knjige Augusta Tom- druge strane najte u optu nicu zloèinaè- linoviæa je tipièan. Njegovi su roditelji linoviæa je višestruka. Ponajprije – pro- kom komunistièkom sustavu vlasti.•
br. 199, listopad 2008. 43 In memoriam
FRANJO - LALE ŠUŠAK (1921.-2008.): HRVATSKI VOJNIK I UZNIK U Uzariæima, opæina Široki Brijeg, um- manjem dara vjere na krštenju zapoèela je Hrvatskoga društva politièkih zatvoreni- ro je 10. rujna 2008. u 87. godini ivota Franjina vjeènost - naglasio je fra Vjekos- ka - Hercegovina - Mostar sa svim svojim vojnik Nezavisne Dr ave Hrvatske i poli- lav. Kao vjernici mo emo bili sigurni da podru nicama: Mostar, Èapljina, Èitluk, tièki uznik Franjo-Lale Šušak. Pokopan je Franjo u nebu, da sa svojom dragom Ljubuški, Grude, Široki Brijeg, Posušje, je u uzariækom groblju Šarampovu 11. suprugom Milkom, svojim roditeljima Tomislavgrad i u ime svih naših èlanova rujna 2008. U kuæi alosti, u uzariækoj Mišom i Birðom, bratom Markom,ko- izra avam iskrenu suæut kæerima, sinovi- crkvi Sv. Ante i na groblju, crkveni su jega su partizani ubili u Drugome ma i njihovoj mnogobrojnoj obitelji. obred obavili braæa franjevci fra Tomis- svjetskom ratu, i s bratom Milom bdije DRAGI NAŠ SUPATNIÈE I SUPUT- lav Puljiæ i fra Vitomir Musa te dva bra- nad sudbinom svoje drage obitelji, unuèa- NIÈE FRANJO - LALE! Iako bi se o Tebi ta dominikanca, fra Vjekoslav i fra di, praunuèadi, nad sudbinom svojih dra- moglo puno govoriti, bit æu kratak. Franjo Hrvoje Lasiæ – Lalini roðaci (oèevi su im gih sestara Milke i Boške, koje su dale sve je roðen 30. listopada 1921. u Uzariæima. polubraæa, a majke sestre). Kratku propo- od sebe da mu olakšaju ivot u njegovoj Osnovnu je školu završio u Širokom Bri- vijed na sv. misi zadušnici odr ao je fra teškoj bolesti. jegu, a nakon polo enih ispita u Zagrebu Vjekoslav. Nazoèno je bilo preko tisuæu 1939. postaje zdravstveni radnik. U oru- vjernika. Fra Vjekoslav je prikazao svoga ane snage NDH stupa 11. svibnja 1942. u roðaka kao velikoga bogoljuba (bio je Vara dinu i od prvoga dana sudjeluje u desna ruka upnika!) i domoljuba, èov- borbama diljem NDH. Odlikovan je jeka koji je ivio „iz“ i ,,od“ svoje vjere. hrvatskim odlièjem Kneza Višeslava, Franjo je sa svojom suprugom Milkom, medaljama Vjernosti NDH i Zrinski i koja se preselila u vjeènost 2003., darova- Frankopan. Mnoga odlièja koja je dobio o Crkvi i Hrvatskoj desetoro djece. Shva- za ivota nije ni spomenuo. Oru je je po- tio je svoj brak kao zajednicu ljubavi koja lo io na Bleiburškoj poljani 16. svibnja svojim cvjetanjem treba pomladiti i 1945. Temeljem Franjine izjave, iz Blei- Crkvu i hrvatsku naciju. Divno je bilo burga je na Kri ni put pošlo oko 16.000 vidjeti na ispraæaju dragoga pokojnika supatnika. Nakon tromjseènoga pješa- preko 40 unuèadi i praunuèadi. Franjina èenja stigoše u Gabelu njih stotinjak. Svi djeca, unuèad i praunuèad bili su njegov ostali ivote skonèaše u krvavoj koloni dragocjeni kapital kojim se on s pravom smrti. Ponovno su pješaèenjem došli u Ši- ponosio. On je ivio i umro za njih. roki Brijeg, a Franjo u Uzariæe. Ni tada ni- su prestale njihove muke. OZNA je èinila Buduæi da je Franjo bio hrvatski vojnik, svoje tako da su mnogi za alili što nisu bio je od svojih mladih dana trn u oku Franjo Šušak ubijeni i nestali u koloni smrti. Franjo je bezbo nim komunistima. Njegov je i- Pokojni je Franjo imao tri ljubavi: zatvaran nekoliko puta. Presudom broj votni put bio uzak i trnjem posut. Prošao Boga, obitelj i svoju Hrvatsku. Na po- 1035/46. od 13. studenoga 1946. Divizij- je Bleiburg i Kri ni put. Jedva je ostao iv. seban je naèin suosjeæao sa svojim suna- ski vojni sud u Mostaru osudio ga je kaz- Iskusio je na vlastitoj ko i strahote jugos- rodnjacima na hrvatskim prostorima nom lišenja slobode s prinudnim radom u lavenskih tamnica. Ali je sve izdr ao. Iz- svoje kršne Hercegovine - te svete trajanju od 18 mjeseci, a godinu dana su dr ao je zato jer je ljubio Boga i svoju hrvatske grude natopljene krvlju hrvat- mu bila uskraæena politièka i pojedina Hrvatsku. U Franjinu su ivotu kreposti skih domoljuba koji su se hrabro borili graðanska prava. Ovu je presudu potvrdio bogoljublja i domoljublja bile tijesno po- protiv svakoga ropstva, uvjereni da ih je Armijski vojni sud u Sarajevu svojom vezane. Franjo je ivio za druge. Bio je Bog za „slobodu stvorio“, da èovjek nije presudom br. 1022/47. od 7. sijeènja svjestan one duboke Pavlove misli: „Nit- èovjek, ako nije slobodan. 1947., a sve pod optu bom da je vršio ko od nas sebi ne ivi, nitko sebi ne djela „protiv naroda i dr ave“. Franjo je umire“ (Rim 14, 7). Franjo je ivio za O pokojnom Franji je nadahnuto govo- rio fra Tomislav Puljiæ, kapelan širokob- kaznu izdr avao u Centralnom zatvoru u druge, posebice za one koji su patili. Du- Sarajevu. go je godina radio u zdravstvu. U svome riješke upe. Posebice je naglasio njego- je ivotu uèinio mnoga djela ljubavi. Du- vu povezanost sa upom i s braæom Nakon izlaska iz zatvora nije se mogao boka misao ,,da je bogoljublje bez èov- franjevcima koji su uvijek bili istinski zaposliti punih 11 godina. Stalno je bio jekoljublja najopasnije krivovjerje“, bila pastiri hercegovaèkoga puka, uvijek optu ivan i pritvaran. je ideja vodilja u Franjinu ivotu. Franjo spremninasve rtvepainasamusmrtza Bio je èlan kulturnih društva: Nap- jc bio uvjeren da Boga mo e ljubiti samo svoj narod. redak, Matica hrvatska, Suradnik Majke onda ako ljubi bli njega. Pokojni Franjo Pokojni Franjo je bio èlan Hrvatskog Terezije itd. Administrativna komisija je „iz smrti prešao u ivot jer je ljubio bra- društva politièkih zatvorenika. Gospodin Vlade RH priznala mu je status politièko- æu - bli njega svoga“, (usp. 1 Iv 3, 14-16). Zvonimir Muciæ, tajnik Društva oprostio ga zatvorenika Rješenjem, klasa: 140-09/ On nije nestao zato jer je vjerovao. Pri- se od pokojnika ovim rijeèima: „U ime 95-06/95. od 13. veljaèe 1996.
44 br. 199, listopad 2008. In memoriam
Govorio mi je da voli hrvatski narod BiH i cijele Hrvatske, ali ne zna kako da SJEÆANJE NA PROF. DR. doka e tu svoju bezgraniènu ljubav. Franjo me je na Veliki èetvrtak 2004. za- molio da sve što ja znam nakon njegove SC. IVANA BACHA smrti saopæim svima ostalima. Evo, ja to Ivan Bach roðen je13. lipnja 1920. u kongresa, na izradi standardnih propisa i danas i èinim pred ovoliko nazoènih na Otoècu. Nakon mature na Realnoj gimna- normi za opæu kvalitetu namirnica, izdao posljednjem ispraæaju našega suputnika i ziji u Sisku 1938. upisao se je na Veteri- skripta za studente 1963. Od 1964. do supatnika Franje. narski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu i 1972. obnašao je du nost predstojnika Još jednom u ime bivših politièkih zat- diplomirao 1943. U doktora znanosti pro- Laboratorija za opæu mikrobiologiju. Na- vorenika obitelji našega èlana izra avam moviran je 1947., nakon obrane diserta- kon suspenzije s fakulteta 1972., tamo mu iskrenu suæut u kojoj se stapa sva te ina cije. Od kolovoza 1944. je domobran do je uništena sva osobna arhiva pa mu po- našega robijanja, pretrpljenih muka i is- kraja rata. Veæ 12. svibnja 1945. preuzet dosta podataka o djelatnosti nedostaje. crpljujuæe gladi. je u Stoènu bolnicu gdje djeluje do listo- Godine 1991. odlukom Znanstveno-nas- Mi bivši uznici molimo dragoga Boga pada 1945., kada je demobiliziran zbog tavnog vijeæa Prehrambeno-biotehnološ- da Te, za sve muke i patnje koje si za ivo- ozljede. Nadoslu io je kadrovski rok kog fakulteta poništeno je onodobno ta kao robijaš podnio, nagradi vjeènim i- 1947. do 5. svibnja 1948. votom i pokojem. Neka tako bude." Raditi je poèeo u tadašnjem Centralnom Neka našem pokojnom Franji - Lali - higijenskom zavodu 11. lipnja 1948. kao bude laka hrvatska, hercegovaèka gruda! mikrobiolog. Od školske godine 1957./ Neka u njoj poèiva snom mira u oèeki- 58. izabran je za honorarnog nastavnika vanju svoga osobnoga uskrsnuæa kao i us- na Biotehnološkom odjelu Tehnološkog krsnuæa dr avne slobode na svakoj stopi fakulteta. Godine 1960. izabran je za do- zemlje hrvatske! „NAVIK ON IVI, KI centa, a 1965. za izvanrednog profesora ZGINE POŠTENO" (l.)• na istom Fakultetu, gdje djeluje do zim- KPD 20.VII.1946. skog semestra 1972./73., kad je na prijavu tajnika Tehnološkog fakulteta protiv nje- POSJET ga podignuta optu nica, da je više puta iz- Mariji Radiæ javljivao kako je hrvatski narod nerav- nopravan u SFRJ, Hrvatska opljaèkana, a Mirna, blijeda, Stanac-kamen srpska nacija da dominira, te da je od stu- Stisak usna denata tra io da se nacionalno izjasne u Bolni znamen. svojim indeksima. Udaljen je s fakulteta i ivi godinu i pol bez prihoda, a 17. si- Laka rumen jeènja 1974. je bio osuðen «zbog kriviè- licem joj se prosu. Blago gladeæ nog djela protiv naroda i dr ave, vri- èedo svome kosu. jeðanja graðana i izazivanja nacionalne netrpeljivosti meðu narodima i nacional- Bistro gleda nostima» na bezuvjetnu kaznu zatvora u djevojèica majku trajanju od jedne godine i šest mjeseci te ko da shvaæa «zabranu vršenja profesorskog poziva u što se u njoj zbiva. vremenskom trajanju od dvije godine». K njojzi hitro na koljena skoèi Knji nièarka na Tehnièkom fakultetu, u grudi joj nje no lice skriva. prof. Smilja Grgiæ, obratila se je 5. stu- «Rješenje o izreèenoj mjeri udaljenja Suzadrhæeuoèima denoga 1973. dr. arku Vimpulšeku, zbog povrede radne du nosti i Rješenje o majke. predsjedniku Vrhovnog suda Hrvatske, prestanku svojstva radnika iz 1984.», pa Dijete gleda iskazujuæi da ona, kao Srpkinja, nije u za- su «time odluke o njegovu udaljavanju s pa ga opet ljubi, jednièkom radu i u svojim neposrednim i Fakulteta i utamnièenju postale besmisle- èvrsto privi dugogodišnjim zapa anjima primijetila ne». Kako je ivio Ivan Bach, lišen slu be na bolne ga grudi da joj ne bi oteli ga išta nepovoljno u nastupu i ponašanju i zarade u tim besmislenim godinama, nit- "ljudi". prof. Bacha. Amnestijom je prof. Bach ot- ko nikad nije pitao. Preko lica preletje joj pušten iz KPD Lepoglava nakon jedne Profesor Ivan Bach umro je iznenada, u sjena – godine, i to 26. studenoga 1977. èetvrtak, 21. veljaèe 2008., kratko vrije- Ali ipak curici se smiješi, Od 1950. do 1970. objavljivao je ra- me nakon što je nesretno pao. Kremiran je Ta malena – ta velika dove o mikrobiološkoj kvaliteti namirnica 25. veljaèe 2008. u Zagrebu. ena. i iz srodnih podruèja, te Priruènik za sani- Aleksandar LUTKIÆ, Višnja SEVER tarni nadzor. Sudjelovao je u radu više Zagreb
br. 199, listopad 2008. 45 In memoriam
U SPOMEN U SPOMEN
EDUARD TOMAS, diplomirani ing. šumarstva ALEKSANDAR ŠAFAR Roðen 21. sijeènja 1926. godine u Resici, Rumunjska. Kaznu zatvora izdr avao od 6. lipnja 1945. do 15. kolovoza 1945. godine. Umro 20. lipnja 2008. godine 1921. - 2008.
Laka mu bila hrvatska zemlja!
HDPZ - Podru nica Vara din Laka mu bila hrvatska zemlja!
U SPOMEN U SPOMEN
STJEPAN JANKOVIÆ IVAN PALÈIÆ (Palac)
Preminuo 18. rujna 2008. u 91. godini ivota. Preminio 21. rujna 2008. u 84. godini ivota.
Laka mu bila hrvatska zemlja! Laka mu bila hrvatska zemlja!
U SPOMEN U SPOMEN
EDVARDO BI AL FRANJO LALE ŠUŠAK
Preminuo 22. veljaèe 2008. u 89. godini ivota. Preminuo 10. rujna 2008. u 87. godini ivota.
Laka mu bila hrvatska zemlja! Laka mu bila hrvatska zemlja!
46 br. 199, listopad 2008. Sa etak
IN THIS ISSUE President of the Croatian Association of cover for the inclination to anti-Croat and anti-fascist struggle. And throughout Political Prisoners Alfred Obraniæ spoke totalitarian concepts. these decades, the expelled Croats were with Mons. Dr. Milo Bogoviæ, the Bishop *** not allowed to return to their homes. They of Gospiæ and Senj. Bishop Bogoviæ, a Prof. Maja Runje has prepared mem- could only visit their native region and see church historian, and a head of a sparsely oirs of several persons from the areas of the torched ruins of the houses, where populated bishopric between the northern Lika and Western Bosnia. In summer they had been born and spent the best and southern parts of Croatia. In that part, 1941, immediately after the proclamation childhood days. Croatia's territory is narrow, so that the of the then Croatian state, the Serb minor- *** area of today's Bishopric of Gospiæ and ity started an armed rebellion, which Franjo Talan, Alfred Obraniæ, Bruno Senj was throughout the history exposed turned into slaughter of Croat civilian Zoriæ and Stjepan Brajdiæ report in their to attacks of foreign imperialists, who population. Dozens of villages and towns respective texts about commemorations were trying to cut off Croatia in that re- were demolished, churches and homes to numerous victims of the partisan army gion. What makes it even more difficult is torched, and hundreds and thousands of and the communist regime, emphasising the fact that, in the last centuries, numer- people killed. The start of that rebellion the sad circumstances in Croatia due to ous members of the Serb minority settled was celebrated in the following decades the fact that the state is doing nothing or in that area, while escaping the Ottoman in the communist Yugoslavia as “The Up- very little to mark the grave and execution expansion. Due to the traditional reliance rising Day”, and the living communists sites, and to at least identify the perpetra- of foreign occupiers on the Serb minority, still celebrate it as the day of a would-be tors.• the Croat-Serb relations in Lika were perma- nently tense. In the in- terview, the Bishop spoke in more detail about the period of the communist rule. Al- though the communist regime meant lack of freedom for all, the Croatian people suffe- red the most. The com- munist period brought about political, econo- mic, cultural and moral deterioration. A partic- ular problem is the fact that in Croatia, almost two decades after the formal fall of commu- nism, key positions are still held by representa- tives of the former com- munist nomenclature. They create the illusion of democratic ap- proach. However, the conduct and mentality they retained show that their democratic slo- gans are still used as a Sisak - old town
br. 199, listopad 2008. 47 Sa etak
IN DIESEM HEFT Präsident des Kroatischen Vereins ehe- für alle war, unter ihm litt am meisten das schen umgebracht. Der Anfang dieses maliger politischer Häftlinge Alfred kroatische Volk. In der kommunistischen Aufstandes feierte man in kommunisti- Obraniæ sprach mit dem Msgr. Dr. Mile Ära kam es zu politischen, wirtschaftli- sche Jugoslawien Jahrzehnte lang als Bogoviæ, Bischof vom Bistum Go- chen, kulturellen und ethischen Rüc- „Tag des Aufstandes“ und noch lebende spiæ-Senj. Bischof Bogoviæ ist vom Fach kschritt. Besonderes Problem stellt in Kommunisten loben auch heute noch die- Kirchenhistoriker und leitet das wenig be- Kroatien die Tatsache, dass noch immer sen Tag als Tag des antifaschistischen siedelte Bistum, das den Norden und den die Schlüsselpositionen die Vertreter der Kampfes. Und während alle dieser Jahr- Süden Kroatiens verbindet. Auf diesem ehemaligen kommunistischen Nomenkla- zehnte durften die vertriebenen Kroaten Gebiet ist Kroatien territorial sehr ge- tur halten. Sie treten zum Schein demo- auf ihre Heimatherde nicht zurückkom- schmälert so dass das Territorium des kratisch, aber aus ihren Taten und men. Vielmehr, sie konnten nur heimlich heutigen Bistums Gospiæ-Senj in der Ver- Mentalität den sie ausstrahlen, lässt sich kommen und in ihren Herkunftsland nur gangenheit immer wieder den territoria- leicht erkennen, dass sich hinter ihrer Überreste von verbrannten Häuser in len Raubzügen fremde Imperialismen, die demokratischen Parolen noch immer die denen sie geboren wurden und die gerade auf dieser Provinz das Kroatien Neigung zu den antikroatischen und schönsten Tage ihrer Kindheit erlebten, trennen wollten, ausgesetzt war. Zusätzli- totalitären Konzeptionen verbirgt. sehen. che Erschwernis stellte die Tatsache, dass sich auf diesem Gebiet, flüchtend vor der *** *** türkischen Expansion, im Laufe der Jahr- Prof. Maja Runje bereitete Erinnerun- Franjo Talan, Alfred Obraniæ, Bruno hunderte zahlreiche Angehörige der ser- gen von einigen Personen gerade aus dem Zoriæ und Stjepan Brajdiæ berichten in bischen Minderheit angesiedelten. Hin- Gebiet von Lika und Westbosnien vor. Im gesonderten Berichten über zahlreiche sichtlich der traditionellen Anlehnung der Sommer 1941, gleich nach der Ausrufung Gedächtnisfeier für die Opfer der Partisa- fremden Eroberer auf die serbische Min- des damaligen kroatischen Staates, erhob nenarmee und kommunistischen Re- derheit, waren auch die kroatisch-serbi- sich serbische Minderheit mit bewaffne- gimes. Sie betonen die traurige Verhält- schen Beziehungen in der Lika dauerhaft tem Aufstand der sich in Massaker an der nisse in Kroatien wo der Staat wenig oder gespannt. In dem Interview befasst sich kroatischen Bevölkerung umwandelte. nichts unternimmt um die Gräber und der Bischof eingehend mit der Zeit der Einige zehnte Dörfer und Städtchen wur- Hinrichtungsstätte zu kennzeichnen und kommunistischen Herrschaft. Obwohl den verwüstet, Kirchen und Heime ver- die Täter zumindest ermitteln und zu be- das kommunistische Regime Unfreiheit brannt und hunderte und tausende Men- nennen.•
Motovun
48 br. 199, listopad 2008.