Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba, 29. listopada - 1. prosinca 1918.
UDK 94(497.5 Ðakovo)“1918“
Vladimir Geiger Hrvatski institut za povijest, Zagreb
U radu se na temelju arhivskoga gradiva, onodobnog tiska i historiografske, publicistièke i memoarske literature prikazuje i razmatra stanje i razvoj do- gaðaja u Ðakovu i Ðakovštini potkraj 1918., neposredno po završetku Prvo- ga svjetskog rata, nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije i u vrijeme privremeno proglašene Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba, te prije stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Rijeè je o mjesec dana, 29. listopada do 1. prosinca 1918., uglavnom neizvjesnih, ali i burnih dogaðaja i u Hrvat- skoj, i u Slavoniji, pa i u Ðakovu i Ðakovštini. Kljuène rijeèi: Ðakovo i Ðakovština, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Dr avaSlovenaca, Hrvata i Srba, zeleni kadar, Ivan Ribar, Bo oMati- jeviæ, 1918.
U svibnju 1917. u Carevinskom vijeæu u Beèu sastao se Jugoslavenski klub zastupnika i Svibanjskom deklaracijom tra io ujedinjenje svih zemalja Austro-Ugarske Monarhije u kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi “u jedno samostalno od svakoga gospodstva tuðih naroda slobodno i na demokratskoj 7 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... podlozi osnovano dr avno tijelo, pod ezlom habsburško-lotarinške dinastije.” Ratni ciljevi Antante, pa ni naèela predsjednika Sjedinjenih Amerièkih Dr ava Woodrowa Wilsona, nisu predviðali rušenje Austro-Ugarske Monarhije, ali su dogaðaji krenuli drugim smjerom. Krajem Prvoga svjetskog rata postalo je jasno kako se Austro-Ugarska Monarhija neæe odr ati i kako æe narodi unutar njezinih granica tra iti proglašenje samostalnih dr ava. U Zagrebu je 6. listopada 1918. stvoreno Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, kao vrhovno politièko predstavništvo tih naroda u Austro-Ugarskoj Monarhiji, s programom ujedinjenja i stvaranja neovisne i demokratske dr ave na ju noslavenskim prostorima Austro-Ugarske Monarhije. Hrvatsko-srpska koalicija ušla je u Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 8. listopada 1918. Središnji odbor Narodnog vijeæa SHS deklaracijom odbacuje Manifest austrougarskog cara i kralja Karla I. (IV.) o federalizaciji austrijskog dijela Austro-Ugarske Monarhije i zahtijeva “ujedinjenje cjelokupnog našeg naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na èitavom njegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na ma koje pokrajinske ili dr avne granice u kojima danas ive - u jednu jedinstvenu, potpuno suverenu dr avu na naèelima politièke i ekonomske demokracije.” Sabor Hrvatske, Slavonije i Dalmacije je 29. listopada 1918., dan po kapitulaciji Austro-Ugarske Monarhije proglasio razvrgnuæe svih dr avno-pravnih veza s Austrijom i Ugarskom, te proglasio Dr avu Slovenaca, Hrvata i Srba, od ozemlja Austro-Ugarske Monarhije na kojima su ivjeli ju noslavenski narodi, s Narodnim vijeæem Slovenaca, Hrvata i Srba i s vladom kojoj se na èelu nalazio Slovenac Anton Korošec i potpredsjednici Hrvat Ante Paveliæ, stariji i Srbin Svetozar Pribiæeviæ. Austro-Ugarska Monarhija priznaje novonastalo stanje i zapovijeda da njena ratna mornarica prijeðe pod nadzor Narodnoga vijeæa SHS, a “Hrvati” iz grada Rijeke zahtijevaju ujedinjenje s Italijom. Predstavnici Kraljevine Srbije, Narodnog vijeæa SHS-a i Jugoslavenskog odbora sastali su se poèetkom studenoga 1918. u enevi i dogovorili o stvaranju zajednièke dr ave u koju bi pozvali i Kraljevinu Crnu Goru. enevskom deklaracijom predviðalo se oèuvanje Dr ave SHS i Srbije kao zasebnih dr avnih cjelina, ali je srpska vlada sadr aj deklaracije izigrala. U vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije, u potpunom kaosu, novu Dr avu SHS nitko u inozemstvu nije htio priznati. Razvoj meðunarodnih dogaðaja nije bio za Dr avu SHS, jer su na stol došla Antantina obeæanja Italiji, a Kraljevina Srbija je imala svoje namjere organiziranja buduæe ju noslavenske dr ave. Italija je prema obeæanjima iz Londonskog ugovora nastojala zauzeti Rijeku, otoke, Istru, Trst, a srbijanska vojska ušla je u Baèku i Banat, te je 25. studenoga 1918. odr ana Narodna skupština Vojvodine. No, Srbi su falsificirali zapisnik skupštine, te objavili da se Vojvodinaizravno sjedinjuje sa Srbijom. Nakon toga se u Crnoj Gori odr ala Podgorièka skupština, na kojoj je 8 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 pod pritiskom donesena odluka o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Za to vrijeme se u Središnjem odboru Narodnog vijeæa SHS raspravljalo o buduæem ureðenju zajednièke dr ave. S. Pribiæeviæ je sve rjeðe sazivao Središnji odbor, a odluke donosio na Predsjedništvu u kojem je imao svu vlast. Stjepan Radiæ te io je konfederalno-federalnom konceptu s utvrðenim uvjetima i jamstvima oko ujedinjenja, dok je prvak Hrvatsko-srpske koalicije S. Pribiæeviæ te io unitaristièko-centralistièkim idejama. Na sjednici od 23. i 24. studenoga 1918. Središnji odbor Narodnog vijeæa Dr aveSHS zakljuèuje da se ide na ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom i prihvaæa Naputak Delegaciji Narodnog vijeæa SHS. Krajem studenoga 1918. izaslanstvo Narodnog vijeæa Dr ave SHS krenulo je u Beograd. Dana 1. prosinca 1918. primio ih je regent Aleksandar I. Karaðorðeviæ kojemu je A. Paveliæ, stariji, proèitao netom sastavljenu Adresu, koju je regent Aleksandar saslušao i potom proèitao unaprijed pripremljeni odgovor kojim je proglasio u ime kralja Petra Karaðorðeviæa “ujedinjenje samostalne Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca”. Prvoprosinaèkim èinom 1918. osnovana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.1
1 O razlièitim tumaèenjima djelovanja Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba i nastanka Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba, te njezina ujedinjenja s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom, usp.: Ferdo Šišiæ, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919., Zagreb, 1920.; Bogdan Krizman, Osnivanje “Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu” 1918, Historijski zbornik, god. VII, br. 1-4, Zagreb, 1954., str. 23.-32.; Bogdan Krizman, Poèetak rada “Narodnog vijeæa SHS” u Zagrebu 1918 godine, Istorijski pregled, god. I, br. 2, Zagreb, 1954., str. 39.-47.; Ante Mandiæ, Fragmenti za historiju ujedinjenja, Zagreb, 1956.; Srðan Budisavljeviæ, Stvaranje Dr aveSrba, Hrvata i Slovenaca. Povodom èetrdesetogodišnjice jugoslovenskog ujedinjenja, Zagreb, 1958.; Bogdan Krizman, Zapisnici središnjeg odbora “Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba” u Zagrebu, Starine, knj. 48, Zagreb, 1958., str. 331.-386.; Ferdo Èulinoviæ, Dr avnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. vijeka, Druga knjiga, Srbija - Crna Gora - Makedonija - Jugoslavija 1918.-1945., Zagreb, 1959., str., 175.-218.; Ferdo Èulinoviæ, Jugoslavija izmeðu dva rata, I, Zagreb, 1961., str. 24.-138.; Dragoslav Jankoviæ, Bogdan Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave(1. I - 20. XII 1918),TomIi II, Beograd, 1964.; Bogdan Krizman, “Prevrat” u Zagrebu i stvaranje “Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba” u listopadu 1918. godine, Zbornik, god. 6, br. 6, Historijski institut Slavonije, Slavonski Brod, 1973., str. 173.-243.; Bogdan Krizman, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dr ave, Zagreb, 1977.; Neda Engelsfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca - Privremeno narodno predstavništvo, Zagreb, 1989.; Bogdan Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politièki odnosi, Zagreb, 1989.; Josip Horvat, Politièka povijest Hrvatske, Drugi dio, Zagreb, 1990., str. 21.-135.; Ljubo Boban, Kada je i kako nastala Dr ava Slovenaca, Hrvata i Srba, Èasopis za suvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992., str. 45.-60. ili Ljubo Boban, Kada je i kako nastala Dr ava Slovenaca, Hrvata i Srba, Radovi, Vol. 26, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1993., str. 187.-198.; Hodimir Sirotkoviæ, O nastanku, organizaciji, dr avnopravnimpitanjima i sukcesiji Dr aveSHS nastale u jesen 1918., Èasopis za suvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992., str. 61.-74. ili Hodimir Sirotkoviæ, O nastanku, organizaciji, dr avnopravnim pitanjima i sukcesiji Dr ave SHS nastale u jesen 1918., Radovi, Vol. 26, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1993., str. 199.-208.; Stanislava Koprivica-Oštriæ, Konstituiranje Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba 29. listopada 1918. godine, Èasopis za suvremenu povijest, god. 25, br. 1, Zagreb, 1992., str. 45.-71.; Franjo Tuðman, Hrvatska u monarhistièkoj 9 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
* Osjeèki je tisak opse no potkraj listopada 1918. izvijestio “kako je provincija primila glas o osnutku Narodnoga Vijeæa [SHS] i Wilsonovu notu o slobodi Ju nih Slavena”.2 Prema unitaristièkom glasilu Jug, u Ðakovo, koje je “u zastavama”, “Pjesme i poklici ivila Jugoslavija, ivili Hrvati, Srbi i Slovenci! ivilo narodno vijeæe! ivio dr. [Ante] Trumbiæ, dr. [Anton] Korošec, dr. [Ante] Paveliæ [stariji], dr. [Ivan] Ribar! ivila sloboda, ivio [Woodrow] Wilson itd. [...] U 6 sati na veèer [23. listopada 1918.] bila je ulica Franje Josipa [današnja Ulica Pape Ivana Pavla II.] i trg pred katedralom pun opæinstva. Sve je bilo nekuda sveèano, dirnuto, velièajno raspolo eno. Pred opæinskom vijeænicom vrsta se povorka. Dolaze vatrogasci u odorama sa zapovjednikom g. [Ivanom (Ivšom)] Gabutom sa velikom hrvatskom trobojkom, a omladina sa srpskom i slovenskom. Baklje i lampioni. U povorci oko 2000 gradjana, omladine, dama, gospodièna i gradjanki, lijep broj ruskih zarobljenika. [...] Uz klicanje i pjevanje kretala se povorka kroz sve ulice trga Djakova. Sve je bilo oduševljeno. Jedino je za po aliti, da nije na stolnoj crkvi, tom simbolu i zavjetnoj misli vladike3 [Josipa Jurja] Strossmayera bila zastava.”4 Hrvatska obrana navodi, da je Ðakovu “sve bilo èestito zamišljeno i provedeno pod vodstvom gosp. [Ivana] Gabuta. Klicalo se [Woodrowu] Wilsonu, [Anti] Trumbiæu i Narodnom Vijeæu [SHS]. Tek nekoliko neodgovornih individua nije znalo, da javno pogrdjivanje i razbijanje prozora ne spada u manifestacije. Inaèe je sve proteklo bez veæih upadica.”5
Jugoslaviji 1918.-1941., Knjiga prva, 1918.-1928., Zagreb, 1993., str. 205.-255.; Ivo Periæ, Hrvatski dr avnisabor 1848.-2000., Treæi svezak: 1918.-2000., Zagreb, 2000., str. 13.-23.; Branka Boban, Stjepan Radiæ u vrijeme Prvoga svjetskog rata, Zagreb, 2006.; Neda Engelsfeld, Povijest hrvatske dr avei prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeæa, Zagreb, 2006., str. 263.-291.; Hrvoje Matkoviæ, Hrvatska politika u Prvome svjetskom ratu, u: Hrvatska politika u XX. stoljeæu. Zbornik radova, Urednik izdanja: Ljubomir Antiæ, Zagreb, 2006., str. 69.-93.; Ivo Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., Zagreb, 2008., str. 13.-22.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 35.-66. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: Marina Štambuk-Škaliæ, Zlatko Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 35.-66.; Zlatko Matijeviæ, Guske u magli. Djelovanje èlanova Središnjega odbora Narodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad 1918. - sijeèanj 1919.), u: Godina 1918. Prethodnice, zbivanja, posljedice. Zbornik radova, Uredio: Zlatko Matijeviæ, Zagreb, 2010., str. 105.-128.; eljko Holjevac, Prvi svjetski rat. Hrvati izmeðu Srednje Europe i Balkana, Hrvatska revija, god. XII, br. 1-2, Zagreb, 2012., str. 43.-51. I tamo navedeni izvori i literatura. 2 Usp. Slavlje u pokrajini, Jug (Osijek), god. I, br. 192, 25. X. 1918., str. 2.; Manifestacije u pokrajini, Hrvatska obrana (Osijek), 27. X. 1918., str. 3. 3 Vladika – poglavar crkvene oblasti, biskup. 4 Slavlje u pokrajini - Sveèani dan u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 192, 25. X. 1918., str. 2. 5 Manifestacije u pokrajini, Hrvatska obrana (Osijek), 27. X. 1918., str. 3. 10 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Središnji odbor Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu uputio je 23. listopada 1918. poziv svim pristašama, da po gradovima i selima osnivaju odbore Narodnog vijeæa SHS. “Takovom odboru je prva zadaæa da se pobrine kako najbolje zna i mo e za zaštitu osoba i imovine svih naših dr avljana bez razlike. Druga mu je zadaæa da Narodnome Vijeæu [SHS] javlja sve naše osobite dogadjaje i potrebe, koje se tièu èitavog kraja i èitavog naroda. Treæi mu je posao da izvrši toèno, što mu Narodno Vijeæe [SHS] nalo i iz svog mandata. [...]”6 Uz to, Središnji odbor Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu uputio je mjesne odbore Narodnog vijeæa SHS, da èlanovi odbora mogu biti Slovenci, Hrvati i Srbi, te ostali Slaveni, ali Nijemci i Maðari “nikako”. Prema preporuci Središnjeg odbora Narodnog vijeæa SHS, èlanovima mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS trebaju biti, svakako, naèelnik, bilje nik,sveæenik i uèitelj i èlanovi opæinskih vijeæa, ako su “narodni ljudi”.7 No, u Ðakovu su èlanovima Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS imenovani i Nijemci, nedvojbeno osobe sklone politici koju je zastupalo Narodno vijeæe SHS. Naime, bilo je to vrijeme izrazitog protunjemaèkog i protumaðarskog, pa i protu idovskog raspolo enja odreðenih krugova u Slavoniji i u Ðakovu. Poimence su javno prozivani i u tisku napadani oni Ðakovèani, napose idovi, koji meðusobno ne govore hrvatski, nego “švapèare”.8 Nakon poziva za osnivanje mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS, u veæini mjesta uslijedilo je njihovo stvaranje, od pristaša politike Narodnog vijeæa SHS. Na javnoj skupštini u opæinskoj vijeænici trga Ðakovo izabran je i odmah
6 Tomislav Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, u: 1918. u hrvatskoj povijesti. Zbornik, Urednik: eljko Holjevac, Zagreb, 2012., str. 356. 7 T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 359. 8 Osjeèko unitaristièko glasilo Jug potkraj rujna 1918. objavljuje opširan dopis “od prijatelja iz Djakova”, u kojem se prozivaju i napadaju “anacionalni” idovi u Ðakovu, koji su “prepotentni u svom švapèarenju. Gotovo i ne èuješ hrvatski ih govoriti medjusobno. Tu su skoro svi jednaki. Sramota je, da ih u Djakovu nitko ne upozori na ovu njihovu nehrvatsku rabotu. [...] Prolazite li pokraj sinagoge, to ne èujete niti rijeèi hrvatski, ma da svi znadu jako dobro hrvatski. [...] Tu su jednaki i oèevi i djeca, stari i mladi! [...].” Jug, poimence proziva ðakovaèke idove, veleposjednika [Ljudevita] Kohna [Kariæa], [Šimu] Bergera [Beriæa], [Maksu] Brucka, [Jakoba] Epsteina, “i kako se sve ne zovu, èine isto. [...].” Usp. Pokrajinske vijesti - Nacionalizam idova u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 170, 29. IX. 1918., str. 4. Potkraj listopada 1918., Jug napada idovku Irmu Schwartz, suprugu vlasnika trgovine eljeznom robom, koja “posjeduje još toliko smionosti, da uvijek i svagdje švapèari, pa kad je ovih dana prozvana bila, da govori hrvatski, poèela se prijetiti æuškama. – Šta ona misli zapravo postiæi sa tom svojom švapskom nadutošæu? Neka pazi što èini jer prošla su vremena, kad nam se je Slavenima ovdje u Djakovu prijetilo æuškanjem i vješalima. Mi od nje kao i od svake druge osobe u Djakovu zahtjevamo da govori hrvatski, pa ako neæe neka se još za vremena seli. Kome se naše oslobodjenje èini glupošæu, kao na primjer prokuristi [poslovoði] tvrtke D.[ane] Reichsman[n] g. [Filipu] Graffu – te koji misli, da Hrvati bez Mad ara neæe moæi ivjeti, neka se preseli samo k Mad arima. – Hrvati neæe za takovim ljudima plakati.” Usp. Pokrajinske vijesti - Za opomenu “govori hrvatski” - prijeti se æuškama, Jug (Osijek), god. I, br. 195, 28. X. 1918., str. 2. 11 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
“konstituiran” 28. listopada 1918. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu: predsjednik dr. Ivan (Ivo) Ribar, podpredsjednik prof. Ante Akšamoviæ, tajnik I. nadporuènik Andro (Andrija) Moriæ, tajnik II. Dragan Devèiæ, blagajnik Milan Etinger (Ettinger), zamjenik Josip Štimac, odbornici Ivan (Ivša) Gabut, Mato Šarèeviæ, Gjuro Maras, Ivan Im, Josip (Joso) Geiger, Franjo Lay i Teodor (Tošo) Jelovac, te zamjenici Joco Stanišiæ i Antun Rack ml.9 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izabran na javnoj skupštini 28. listopada 1918. kasnije je proširen na sjednici od 29. studenoga 1918., te su èlanovima postali i Ivo Èizmareviæ ml., Stipo Kuburiæ i Matija (Moco) Kraljeviæ.10 Prema pisanju osjeèkog glasila Jug, u povodu osnivanja Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “Sastanku je sudjelovalo oko 100 gradjana. Predsjedao mu narodni zastupnik dr. Ivan Ribar. U svom govoru naglašuje, da bi morali svi polo itiprisegu ‘Narodnom vijeæu’, što i prisutni èine. Zatim je sveo na pravu mjeru sve glasine iz Po ege, te pozvao, da se i u Djakovu osnuje narodna stra a. Prima se. Nadalje upozoruje, da je du nost sviju nas, a naroèito onih gradjana, koji su potpisivali ratni zajam, koji nam je donio okove i produljio rat, da moraju obilnim novèanim sredstvima podpomoæi ‘Narodno vijeæe’. [...] Mjesni izabrani odbor konstituirao se [...].”11 Zatim je, prema pisanju osjeèke Hrvatske obrane, sutradan 30. listopada 1918., Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu odr ao sjednicu i zakljuèio, “da se na okolne opæine i mjesta pošalju tiskana upozorenja na narod i vojnike, u kojem se mole da se mirno ponašaju, štede tudje i svoje dobro, bdiju nada time, da štete ne prave civilima i u opæe, da se uzdr i mir i red, tomu je odmah i udovoljeno te su odnosna tiskana upozorenja razaslana u cijelu okolicu. Inaèe je u Djakovu i okolici mir i red. Sinoæ su neki vojnici, koji su se kuæi vratili ispalili na [ eljeznièkom]kolodvoru i nekim ulicama nekoliko hitaca, ali inaèe se ništa nepogodno dogodilo nije [...].”12
9 Usp. Domaæe vijesti - Mjesni odbor Narodnog Vijeæa i prilike u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 30. X. 1918., str. 3.; Narodno slavlje u pokrajini - Mjesni odbor “Narodnog vijeæa” u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 198, 30. X. 1918., str. 2.-3.; Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Mjesni odbor “Narodnog Vijeæa”, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; Ivan Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4. 10 Usp. Iz Djakova i okolice - Proširenje mjesnoga odbora, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4.; Krešimir Paviæ, Povijest ðakovaèkih tiskara, Ðakovo, 1987., str. 68. 11 Usp. Narodno slavlje u pokrajini - Mjesni odbor “Narodnog vijeæa” u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 198, 30. X. 1918., str. 2.-3. 12 Usp. Domaæe vijesti - Mjesni odbor Narodnog Vijeæa i prilike u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 30. X. 1918., str. 3. 12 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Èelne osobe mjesnih odbora Na- rodnog vijeæa SHS pripadale su krugu najutjecajnijih pojedinaca Hrvatsko- srpske koalicije. U Ðakovu je to bio dr. I. Ribar, koji je bio i èlan Središnjeg odbora Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu.13 Hrvatska stranka prava (frankovci) bila je nepo eljna u mjesnim odborima Narodnog vijeæa SHS.14 Tako, frankovci nisu imenovani ni u Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo.15 Nedvojbeno, uloga dr. I. Ribara u osnivanju Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, kao i svih djela- tnosti koje je Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo poduzimao, bila je velika i presudna, što je i sam kasnije dr. Ivan Ribar isticao u svojim sjeæanjima.16 “Mojom inicijativom i suradnjom organizirani su još prije kapitulacije [Austro-Ugarske Monarhije] po instrukcijama Centralnog narodnog vijeæa [SHS] u Zagrebu, mjesni, opæinski i kotarski odbori [Narodnog vijeæa] u Ðakovu, da bi se suzbila anarhija, i zaustavila pljaèka. U ove odbore su prema mom prijedlogu bili izabrani predstavnici svih politièkih stranaèkih organizacija, naroèito i socijal- demokratske, i jedino su franko-furtimaške17 bile iskljuèene, a istovremeno
13 Usp. Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Mjesni odbor “Narodnog Vijeæa”, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; Krešimir Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (28), Glas Slavonije, (Osijek), 5. VIII. 1989.; Ivica Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., Magistarski rad, Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet, Zagreb, 2005., str. 27.; Z. Matijeviæ, Guske u magli. Djelovanje èlanova Središnjega odbora Narodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad 1918. - sijeèanj 1919.), str. 112.; Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 86. ili Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 86. 14 T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 360.-361. 15 Kosta N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, Sisak, 1968., str. 79. 16 Usp. Ivan Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), Zagreb, 1965., str. 140., 166.; I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 30.-31. 17 Franko-furtimaši – naziv je nastao poèetkom 20. stoljeæa nakon politièkog povezivanja frankovaèkih pravaša s kršæanskim socijalima, koji su proistekli iz hrvatskog klerikalnog kruga oko lista Hrvatstvo,a koje su protivnici nazivali furtimašima (prema lat. furtim: kradom), pošto se je biskup Josip Juraj Strossmayer ogradio od njihove politike, napominjuæi da su mu potpis o tobo njempristajanju uz njihove stavove izmamili kradom. 13 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... organiziran je poseban odbor za snabdjevanje siromašnih namirnicama, odjeæom i obuæom. Radi odr avanja reda, jer su se razbje ali dotadanji organi policijske vlasti ili su bili pobijeni, osnovane su Narodne stra e.[...]”18 Iako je strah od boljševizma pro imao Narodno vijeæe SHS, ipak su neki mjesni odbori [Narodnog vijeæa SHS], i osobe s kojima su suraðivali, zastupali radikalno lijeva stajališta zagovarajuæi društvene promjene putem agrarne reforme i republikanizma.19 U Ðakovštini je takva stajališta iskazivao naistaknutiji pripadnik zelenog kadra, odmetnuti Bo o (Bo idar) Matijeviæ, zvani Crveni Bo o, potkraj 1918. bliski suradnik dr. I. Ribara i Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo.20 Prema dr. I. Ribaru, “Na konfe- renciji odr anoj u Ðakovu, poslije osni- vanja Narodnog vijeæa [SHS] u Zagrebu, obrazlagajuæi njegove ciljeve i prve Bo o Matijeviæ zadatke, predlo io sam da se izabere [Mjesni] odbor Narodnog vijeæa [SHS] za opæinu Ðakovo i da u taj odbor uðu po dva predstavnika svih politièkih stranaka i grupa. urio sam sa izborom jer sam preko svojih liènih veza doznao, da æe veæ drugoga dana zelenokadrovci ðakovaèkog kotara osvanuti u Ðakovu zbog preuzimanja vlasti, koja im je bila potrebna u prvom redu zato da izvrše kazne kojima su presudili sve one koji su se za vrijeme rata ogriješili o interese naroda, bolje reæi njihovih sela. Govoreæi o
18 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901.-1963.), str. 140. 19 T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 361. 20 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252, 12. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901.-1963.), str. 140.; Lavoslav Kraus, O dvjema manifestacijama “odjeka oktobra” u Slavoniji, u: Materijali za nauèni skup “Oktobarska revolucija i narodi Jugoslavije” posveæen 50-godišnjici velike Oktobarske revolucije 1917-1967, sv. 1, Beograd - Kotor, oktobar 1967., str. 2.-16. [umno enokao rukopis]; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79.-81.; Lavoslav Kraus, Susreti i sudbine, Osijek, 1973., str. 118.-127.; Stevo Reljiæ, Ðuro Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar i sinovi. ivot i djela, Zagreb, 1975., str. 165.-168.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 83.-84.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 219.-220., 325.; Ivo Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., Èasopis za suvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992., str. 39.-40.; I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 31.-32. 14 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 tome na konferenciji, dodao sam da je u interesu naše zajednièke stvari da jedna politièka grupacija doèeka zelenokadrovce, s njima raspravi naèine i moguænosti zajednièke suradnje po svim pitanjima koja æe nametnuti odluke Centralnog narodnog vijeæa [SHS] i Hrvatskog sabora za izvjesno prelazno vrijeme nakon sloma Austro-Ugarske [Monarhije]. Moj je prijedlog prihvaæen, odbor je izabran, kome sam bio predsjednik, a [Antun] Akšamoviæ, potonji biskup potpredsjednik. U diskusiji poslije toga prisutni pristalice Starèeviæeve stranke [prava] nisu ni mislili na to da se radi na stvaranju nove dr avevan okvira habsburške monarhije. Oni su još pred samu kapitulaciju isticali Majsku deklaraciju, donesenu u Beèu još 1917. godine sa trijalistièkim ureðenjem Austro-Ugarske Monarhije kao najveæu tekovinu, a bili su odluèni protivnici Krfske deklaracije zbog toga, što bi nova dr ava bila monarhija sa [srbijanskom] dinastijom Karaðorðeviæa, iako su Krfsku [deklaraciju] prihvatili Hrvati [Ante] Trumbiæ i [Frano] Supilo. Još nismo zakljuèili diskusije kad u vijeènicu opæine, u kojoj se odr avala konferencija, nahrupiše Bo o Matijeviæ sa svojim oru anim odredom i s njime desetak drugih zelenokadrovaca iz obli njihsela sa puškama i torbama punim pušèane municije, pozdravljajuæi sve prisutne. Pristupili su meni, kao izabranom èlanu Narodnog vijeæa [SHS] u Zagrebu i saopæili mi, da su oni veæ u obraèunavanju sa narodnim neprijateljima. Odgovarajuæi im da im je mjesto u redovima kotarskog narodnog vijeæa, a Bo iMatijeviæu i njegovom odredu posebno u redovima Narodne stra e, oni su uglavnom prihvatili moje prijedloge. Dok smo razgovarali meðusobno, zapazio sam kako se praznila soba. Neki od straha, jer su osjetili nakane zelenokadrovaca, a neki i zato što se nisu slagali sa zakljuècima. Na kraju ostali smo u sali samo zelenokadrovci i èlanovi novoizabranog opæinskog vijeæa i stra e. Izišli smo zajedno u mraène ulice, neosvijetljene, jer elektriènog svjetla nije bilo, a rijetke petrolejske svjetiljke zatajiše. Po ulicama su prolazile silhuete pljaèkaša nadošlih iz raznih sela, koje su se zaustavljale pred radnjama da bi u pogodnom èasu razbile brave, probili se unutra i otpoèeli s pljaèkom. Odred Bo e Matijeviæa još iste noæi preuzeo je slu bu.”21 Uz to, dr. I. Ribar navodi, da je “Dolazak dobro opremljenog i naoru anog,te discipliniranog vojnog odreda unio [je] strah meðu one graðane koji su se za vrijeme rata obogatili, a iz Ðakova se nisu ni makli. I kao po neèijoj komandi, svi od reda pozatvarali su svoje kuæe, stanove, radnje, bje aliprema eljeznièkojstanici, da bi prvim vozom otputovali
21 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 166.-167. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989.; Bogumil Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, Zbornik, god. 16, br. 16, Historijski institut Slavonije i Baranje, Slavonski Brod, 1979., str. 84., 122-123.; Bogumil Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., Novi Sad, 1990., str. 219.-220. 15 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... u Osijek, pa dalje prema sjeveru sve do Subotice. Sve dragocjenosti i novce ponijeli su sa sobom, jer su se bojali da æe im ih odred Bo eMatijeviæa oduzeti, za kojeg su mislili da je izvidnica srpske vojske, koja se u svom oslobodilaèkom naletu pribli avala. Njegov je odred u sporazumu sa osnovnim mjesnim i kotarskim odborom Narodnog vijeæa sprijeèio daljnju pljaèku i pale e nastale prvih dana poslije kapitulacije, dakle anarhiju. Oni isti graðani, koji su na poèetku rata bili u prvim redovima pljaèkaša srpskih domova, postali su poslije propasti majèice im Austro-Ugarske [Monarhije] pljaèkaši imovine onih koji su izbjegli iz Ðakova. Jednom rijeèju, odred [B. Matijeviæa] je spasio milijunske vrijednosti robe po raznim duæanima i magazinima, štokove namirnica od pljaèke i vatre. Ali u isto vrijeme likvidirao i sve opæinske èinovnike i slu benikekoji su se ogriješili o narodnim interesima i obogatili na raèun porodica ratnika, zelenokadrovaca [...].”22 Dr. I. Ribar, u svojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu tvrdi, “Direktor vlastelinstva Biskupije [Ivan] Èefuta uveèer u mraku zajedno sa predsjednikom kotara [Ðakovo] [Antunom] Mitroviæem tra io je u bašti mjesto, gdje bi mogao zakopati sanduèiæ sa dragocijenostima, da bi se slijedeèeg jutra rano u zoru zakopao u slamu pšenice spremnu na kolima za prevoz u Brod na Savi. I on je pobjegao u Zagreb, ostavljajuæi na milost i nemilost cijelo vlastelinstvo, u strahu za ivot,da ga ne bi vlastelinski radnici zarobili, zatvorili, a mo da i ubili. A ostavio je i poruku za Narodno vijeæe [Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS], da mu stavlja na raspolaganje i upotrebu ivi i mrtvi inventar vlastelinstva biskupije. [...] A i Kaptol biskupije po svojem predstavniku Mati [Matiji] Fišeru uèinio je to isto s time, da se Narodno vijeæe [Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS] postara za zaštitu Strossmajerove katedrale, njenih dragocijenosti i umjetnina. Ja sam kao izabrani predsjednik [Mjesnog odbora] Narodnog vijeæa [SHS u Ðakovu] primio u [opæinskoj] vijeænici Bo uMatijeviæa i umolio ga, da sa svojim odredom smiri pljaèku i uspostavi red, a posebno sam ga umolio da bi zaštitio katedralu. Ovoj se mojoj molbi odmah prikljuèio cijeli [Mjesni] odbor Narodnog vijeæa [SHS u Ðakovo].”23 Prema navodima dr. I. Ribara, ðakovaèki “frankovci i klerikalci (furtimaši)”, oni koji su ga ranije, u poèetku rata, nazivali izdajicom hrvatskog naroda i otpadnikom od katolièke crkve i bezvjercem, te veleizdajnikom monarhije i
22 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 139.-140. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989. 23 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3. Usp. K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79. 16 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 dinastije, doèekali su ga pred stanom [u Satnièkoj ulici (današnja Ulica Ante Starèeviæa)] nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije, “a povodom osnivanja Narodnog vijeæa [SHS] sa srpskim i hrvatskim zastavama, razumije se zastrašeni od opasnosti koja im je prijetila od zelenokadrovaca. Na spisku poznatog i spomenutog zelenokadrovca Bo eMatijeviæa, zapovjednika [!] Narodne stra eu Ðakovu, bili su svi oni, a ja kao predsjednik narodnog vijeæa lièno sam se zalo io, da im kosa sa glave nije pala u takozvanoj ‘revoluciji’.”24 Štoviše, dr. I. Ribar, u svojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu tvrdi, “Gledao sam sa prozora ove jadne frankovce, furtimaše i maðarone25, kako su se sa lampionima postavili naprijed ispred onih graðana, koji su me zaštiæivali u ona teška vremena, a vjerovao sam da nisu zaboravili, da su me na poèetku rata napadali, i u svom oduševljenju za rat protiv Srbije, da su bacali kamenice na prozore moga stana. A kad smo prvi put na eljeznièkoj stanici doèekali nadošli prvi odred srpske vojske, koji se na prolazu za Osijek zadr aonekoliko dana u Ðakovu, onda su ovi isti sa lampionima, koji su se gurali meðu prve u povorci, otimali koji æe od njih prihvatiti srpsku zastavu i staviti je na svoja ramena da ju nosi u prateæoj koloni ulicom sve do zgrade Narodnog vijeæa. Na poèetku rata su gazili i palili srpsku zastavu ovi isti, a sada ju nosili kao slavom ovjenèani pobjednici, koraèajuæi uz vatrogasnu muziku ispred odreda srpske vojske. Voða franko-furtimaški poznati profesor [Antun] Donkoviæ, nije bio prisutan. Napušten od svih on se povukao i sakrio meðu zidine sjemeništa, ispred onih Ðakovèana koje je trovao jednom protunarodnom politikom. [...].”26 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, imenovao je 7. studenoga 1918. povjerenikom za javnu sigurnost trga Ðakovo nadporuènika dr. Antuna Niderlea, osobu od najveæeg povjerenja dr. I. Ribara, a zamjenikom povjerenika za javnu sigurnost trga Ðakovo nadporuènika Svetozara Raèkog. Proèelnikom “cijelog vojnièkog odsjeka” imenovan je nadporuènik Andro Moriæ, a njegovim zamjenikom za “pododsjek prijavni i opskrbni” nadporuènik Aleksandar Repka. Povjerenikom za poštu, brzojave i telefon u kotaru Ðakovo, imenovan je Rudolf Weidl.27
24 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 201. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 262, 29. XI. 1958., str. 3. 25 Maðaron – pogrdan naziv za politièkog pobornika odr anja dr avne unije s Maðarima. 26 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 259, 18. X. 1958., str. 3. 27 Pisana ovlast Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, od 9. studenoga 1918., o imenovanju dr. A. Niderlea povjerenikom za javnu sigurnost trga Ðakovo, na sjednici Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo 7. studenoga 1918., koju je potpisao dr. I. Ribar. [izvornik u vlasništvu obitelji Niderle, Ðakovo] i Proglas, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 1.; Va nenaredbe Narod. vijeæa u Zagrebu, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 1.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (28), Glas Slavonije, (Osijek), 5. VIII. 1989. 17 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Prema navodima dr. I. Ribara, “Pošto su se razbje alisvi èinovnici kotarski i opæinski, poštanski i eljeznièari,morao je odbor Narodnog vijeæa da uspostavi u prvom redu saobraæaj na eljeznici, Vrpolje-Ðakovo-Osijek, te poštu, telegraf i telefon u Ðakovu. Graðanin Vjekoslav Doriæ brijaèki obrtnik, koji se upravo povratio sa fronte, a tamo je bio u slu bivojne pošte, telegrafa i telefona, te se tako osposobio za dobrog rukovodioca, preuzeo je odmah du nost upravnika pošte. Njegova je zasluga bila, da su nam telegraf i telefon odmah proradili u najte a vremena nemira i nereda. Tri dana i tri noæi sjedio je on kod telefona primajuæi vijesti iz Zagreba i šaljuæi ih obratno. Na sreæu smo imali i svoje ljude na eljeznièkoj stanici u Ðakovu i Vrpolju i tako je bio omoguæen kakav takav saobraæaj.”28 Kako Narodno vijeæe SHS nije moglo ukinuti stare upravne slu bei oblasti, koje u mnogoèemu nisu dobro djelovale, mjesni odbori Narodnog vijeæe SHS zamišljeni su kao dopuna postojeæim upravnim tijelima, ponajprije u stvarima gdje su ona zakazala. Rad mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS trebao se je sastojati u odr avanju javnog reda i poretka, osiguranju redovnog uplaæivanja narodnog poreza, koji bi se dijelom koristio za rad mjesnih odbora i uzdr avanje narodnih stra a, te objašnjavanju i promicanju novog politièkog stanja.29 Mjesni odbori Narodnog vijeæa SHS bili su u nadle nosti Sekcije za organizaciju i agitaciju Narodnog vijeæa SHS, na èelu koje se je nalazio Budislav Grga Anðelinoviæ. Dio mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS bio je vrlo dobro organiziran. Uglavnom su to bili mjesni odbori Narodnog vijeæa SHS u veæim mjestima. Meðu takvima bio je i Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovu.30 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovu, da bi mogao izdavati vlastito glasilo zaplijenio je zalihe papira tiskare Makse Brucka u Ðakovo, koja je prema tvrdnjama dr. I. Ribara, “cijelo vrijeme rata slu ila neprijatelju” i ustupio tiskari Matije (Moce) Kraljeviæa, èlana Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo za potrebe izdavanja Glasa slobode, glasila Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, pod uredništvom Andrije (Andre) Moriæa, bliskog suradnika dr. I. Ribara. No, stvarni urednik Glasa slobode bio je dr. I. Ribar, kako u svojim sjeæanjima i navodi.31 Prvi broj Glasa slobode nema nadnevka, no objavljen je svakako izmeðu 28. listopada 1918., kada je osnovan Mjesni odbor Narodnog
28 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4. 29 T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 362. 30 T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 358.-359. 31 Usp. I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 180. 18 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 vijeæa SHS Ðakovu, i 14. studenoga 1918., kada je objavljen drugi broj, uz naznaku da izlazi svake nedjelje.32
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo imenovao je 7. studenoga 1918. dr. Antuna Niderlea povjerenikom za javnu sigurnost trga Ðakovo Proglašenje Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba predstavljalo je nastanak svojevrsnog vakuuma u redovnom odvijanju politièkog ivota. Mjesni odbori Narodnog vijeæa SHS, u kojima su pobornici ju noslavenskog ujedinjenja imali prevladavajuæi utjecaj, preuzeli su obvezu infiltracije tih stajališta meðu stanovništvo, napose veæinsko seljaštvo. U pravilu, gotovo odmah nakon osnivanja pojedinih mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS postojeæi tisak je došao pod njihov nadzor ili su, pak, pokretali izdavanje svojih glasila, kao što je to bio sluèaj u Ðakovu. Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu
32 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4.; Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3.; Krešimir Paviæ, Ðakovaèko novinstvo 1918.-1928., Ðakovaèki vezovi. Prigodna revija 1981., Ðakovo, 1981., str. 38.; K. Paviæ, Povijest ðakovaèkih tiskara, str. 69.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (28), Glas Slavonije, (Osijek), 5. VIII. 1989. 19 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Glas slobode, iznosilo je iz broja u broj jasno stajalište o pripadnosti Slovenaca, Hrvata i Srba istoj etnièkoj zajednici, te o ureðenju buduæe zajednièke dr ave Ju nihSlavena.33 Uredništvo Glas slobode, naime Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, zastupalo je jasna unitaristièka stajališta: “Mi stojimo na stanovištu podpunog narodnog jedinstva i jedinstvenosti dr avne.‘Glas slobode’ nije stranaèki, nego izkljuèivo jugoslavenski list”, te “Poduprite nas ovom zgodom, jer æe naš list biti strogo vanstranaèki, a èisto jugoslavenski.”34 Dr. I. Ribar, kao predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, nije se ustruèavao bliske suradnje s zelenim kadrom35, iako je u jednom od prvih proglasa dr. Antuna Niderlea, povjerenika Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo za javnu sigurnost trga Ðakovo, istaknuto: “Oru jemogu, da nose, samo oni, koji brane domovinu ili podr avaju mir i red, t. j. vojnici, redari, oru nici i legitimirani èlanovi [Narodne] stra e Narodnog Vijeæa. [...] Najstro ije je zabranjeno davati sklonište èlanovima ‘Zelenog Kadera‘, kao i uteklim uznicima. Nasuprot se sklonište istih ima smjesta prijaviti redarstvu.”36 U vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije i u Ðakovu i Ðakovštini ivjelo se teško. Prema navodima dr. Ivana Ribara, “najgore smo prebrodili, ali ivot je bio ipak te ak. Nije bilo saobraæaja, ivotnih namirnica, tekstila. Seljaci su be ali sa fronta i sakrivali se u šumama. To je bio tzv. ‘Zeleni kadar’.37 [...] Tra ili su ih andari, naroèito noæu, kada su dolazili po hranu. Ginuli su, ali su i andari ginuli. Tako su dolazili do oru ja i upotrebljavali ga za samoobranu. Ja sam 1918. godine uspostavio vezu sa zelenim kadrom koji se nalazio u okolini Djakova, jer je bilo tamo i mojih ljudi.”38
33 I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 28. 34 Iz Djakova i okolice - Iz uredniètva, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. i Iz Djakova i okolice - Iz uprave, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. Usp. K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (28), Glas Slavonije, (Osijek), 5. VIII. 1989.; I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 29. 35 Prema K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 78.-79., 81., dr. I. Ribar je “jedini hrvatski graðanski politièar koji je pred kraj prvog svjetskog rata i za vrijeme prevrata 1918. suraðivao sa ‘Zelenim kadrom’.” 36 Usp. Proglas, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 1. 37 O nastanku, djelovanju i znaèaju zelenog kadra, napose potkraj 1918. dr. I. Ribar u nekoliko je navrata iznio svoja tumaèenje i stajališta, usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 250, 14. VI. 1958., str. 4.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 251, 28. VI. 1958., str. 4.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252, 12. VII. 1958., str. 3.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 77.-78. 38 Dr avni arhiv u Zagrebu, Osobni fond Ivan Ribar, kut. 1., sign. 20, Pavel Èanji, Koliko snage zahteva jedan ivot. Iz biografije dr. I. Ribara, s.l., s.a., [rukopis], str. 187. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252, 12. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3. 20 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
U svojim najpoznatijim objavljenim sjeæanjima, naslovljenim Iz moje politièke suradnje (1901-1963), dr. I. Ribar navodi, “[...] S prijateljem iz Ðakova [Hinko Mauroviæ]39, koji je imao vinograde u selu Hrkanovci u neposrednoj blizini vlastelinskih šuma, èesto sam odlazio i prije rata, tako da i 1918. god. ovaj vikend nije bio nikome sumnjiv. Sastanak sam zakazao s jednim svojim dobrim poznanikom i politièkim i partijskim pouzdanikom iz pomenutog sela. Dok je moj prijatelj bio zauzet poslom u vinogradu i u vinskom podrumu, ja sam u obli njoj šumi odr ao dogovoreni sastanak sa dvojicom poznatih seljaka. Oni su me doèekali došavši iz svog logora udaljenog oko 3 km u šumi. Uglavnom, oni su se interesirali koliko æe trajati rat, koliko ima andarma u opæini i kotaru, da li redovito patroliraju i u kojem pravcu, da li vidim patrole na glavnom drumu. elja im je bila da im se doturi nekoliko vojnièkih pušaka s municijom. Kao svog narodnog zastupnika, zamolili su me da se pobrinem za porodice ne samo njihove, veæ i od ostalih u selu. Pri kraju izrazili su eljuda se ponovo sastanemo. Skoro iza ovoga imao sam sastanak u noæi u kuæi svog povjerljivog prijatelja u selu Tomašanci.”40 Noænom sastanku u Tomašancima nazoèio je i mjesni uèitelj [Vlado] Ivakiæ, prema dr. I. Ribaru, “oduševljeni jugoslavenski nacionalista”. Tada je dr. I. Ribar razgovarao i “[...] sa školovanim omladincem Bo om Matijeviæem, studentom iz istog sela, poznatim mi još od prije rata po radu u selima kotara [Ðakovo], skupljajuæi seosku omladinu na liniji jugoslavenskih integralnih nacionalista.41 On i njegovi drugovi s kojima je bio u logoru, bili su èlanovi sokolskih društava, ne da vje baju,veæ preko ovih da podr avajui jaèaju svoju organizaciju. Iz svega o èemu smo kratko vrijeme razgovarali, jer je urio, razabrao sam ono glavno što sam htio doznati, u prvom redu da spremaju sebe i seljake u logoru za poslove koje æe svršetak rata nametnuti našem jugoslavenskom narodu, a to je ostvarenje ujedinjenja u Krfskom paktu [...].”42
39 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252, 12. VII. 1958., str. 3. 40 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 138. Iste ili, pak sliène, kraæe ili du e,verzije susreta sa zelenokadrovcima u Ðakovštini potkraj Prvoga svjetskog rata, u vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije, dr. I. Ribar je opisao, ili su opisani u nekoliko navrata. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252, 12. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; DAZG, Osobni fond Ivan Ribar, kut. 1., sign. 20, P. Èanji, Koliko snage zahteva jedan ivot.Iz biografije dr. I. Ribara, s.l., s.a., [rukopis], str. 187.-188.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79. 41 U ovom sluèaju oznaka za one koji osim jugoslavenske, dr avotvorne, nacije nisu priznavali nikakve druge narodnosti, ni hrvatske, ni srpske, ni slovenske. 42 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 138.-139. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79. 21 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Suradnju Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, i napose predsjednika Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, dr. I. Ribara, sa zelenim kadrom, kasnije æe u nekoliko navrata dr. I. Ribar pojašnjavati i opravdavati nu nimpokušajima u svrhu smirivanja stanja u Ðakovu i Ðakovštini, a zbog prekida veza sa Središnjim odborom Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu. Tada je Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo morao preuzeti svu odgovornost na sebe. U vrijeme prevrata, potkraj listopada i poèetkom studenoga 1918., uz pomoæ jedne skupine zelenog kadra, “više desetina dobro naoru anih vojnika”, predvoðene Bo om Matijeviæem, zagovornikom “revolucionarne pravde”, dr. I. Ribar i Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo nastojao je uspostaviti red u kotaru Ðakovo, ali oèito i obraèunati se i sa onima koji su bili politièka opozicija njihovim nastojanjima.43 * Prema navodima dr. I. Ribara, u Ðakovu je proglašenje Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba doèekano “sa velikim oduševljenjem.”44 Na sjednici Upravne opæine Ðakovo Kraljevske kotarske oblasti Ðakovo, odr ane 5. studenoga 1918., u nazoènosti 14 zastupnika i jednog virilista45 (dr. Antun Švarcmajer [Schwarzmayer], Franjo Jakševac, Ljudevit Kohn [Kariæ], Antun Paviæ, Mato Šarèeviæ, Franjo Lay, Ivo Brezoviæ, Pavo Tomesiæ, Edo Brod, Leopold Šips, Bernhard Kerpner, Franjo Stankoviæ, Mijo Senc [Senz], Stipo Papratoviæ), od sveukupno 18 izabranih zastupnika, te prisutnim predsjednikom Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu dr. Ivanom Ribarom, a pod predsjedanjem Josipa Geigera, opæinskog naèelnika Ðakova i perovoðom Antunom Kalmanom, opæinskog pisarskog pomoænika, opæinski je naèelnik J. Geiger predlo io, “pošto se je Hrvatska Slavonija i Dalmacija odcjepila od Habsburške kuæe te je osnovana jugoslavenska dr ava a za provedbu toga izabrano je Zemaljsko Narodno Vijeæe u Zagrebu moli da se zakljuæi odanost i vjernost njemu kao i mjesnom Narodnom vjeæu.-” Opæinsko zastupstvo Ðakova, izabrano na izvanrednoj sjednici, “priseglo je vjernost i odanost narodnom vjeæu u Zagrebu te oduševljeno pozdravlja zakljuèak Hrvatskog sabora od 30. listopada o.[ve] g.[odine] te naroèito osnivanje buduæe slobodne neovisne suverene Jugoslavenske dr ave. Pozdravlja podjedno oduševljeno novu narodnu vlast
43 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 140.; Stevo Reljiæ, Ðuro Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar i sinovi. ivot i djela, Zagreb, 1975., str. 165.-168.; I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 31.-32. 44 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 262, 29. XI. 1958., str. 3. 45 Virilist – èlan sabora ili nekoga drugog tijela po polo aju ili rodu, nasuprot biranom èlanu. 22 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 postavljenu po Narodnom Vjeæu te izriæe ova svoju poslušnost i odanost, a takoðer mjestnom Narodnom Vjeæu.”46 Glas slobode izvijestio je zatim, da je opæinsko zastupstvo trga Ðakovo “jednoglasno [je] zakljuèilo izraziti potpuno povjerenje ‘Narodnom vijeæu’, te se ovomu i zavjerilo. – Nadalje je zakljuèeno ulicu Franje Josipa prozvati Wilsonovom ulicom [današnja Ulica Pape Ivana Pavla II.], a Pejaèeviæevu ulicu ulicom Slobode [današnja Ulica Matije Gubca].”47
Narodno vijeæe SHS u Zagrebu uputilo je 26. listopada 1918. poziv za prikupljanje prinosa za Narodno vijeæe SHS kao “dragovoljni narodni porez”. U Ðakovu je za primanje prinosa za Narodno vijeæe SHS bila ovlaštena Prva hrvatska štedionica Podru nica Ðakovo.48 Nato je, tijekom studenoga 1918., Stolni kaptol ðakovaèki poklonio u svrhe Narodnog vijeæa SHS iznos od 100.000 kruna, od èega je polovica bila namijenjena potrebama Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, a druga polovica je ustupljena Središnjem odboru Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu.49
U to vrijeme, kao i drugdje, i na podruèju kotara Ðakovo, rekvirirana50 je stoka (krave i volovi). Rekvizicija je u Ðakovštini provedena 27. listopada 1918. Prema izvješæu upravitelja kotara Ðakovo, od 14. studenoga 1918., ukupno je od seljaka u Ðakovštini, u 17 opæina, rekvirirano stoke u vrijednosti 144.974 kruna i 55 filira. Najviše je rekvirirano u opæinama Braèevci, Viškovci, Levanjska Varoš, Vrpolje i Budrovci, a najmanje u opæinama Selci, Krndija i Gašinci.51
46 Hrvatski dr avni arhiv, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [111-114], Ðakovo - Kr. Kot. oblast Djakovo, Upravna opæina Djakovo, Izvadak iz sjednièkog zapisnika obdr ane sjednice dne 5. studena 1918. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 260, 1. XI. 1958., str. 3. 47 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Opæ. zastupstvo trga Djakova, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 48 Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 171.-172. ili Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 171.-172. 49 Usp. Vjesnik - Stolni kaptol, Glasnik biskupija bosanske i srijemske (Ðakovo), teèaj XLVI, br. 20, 21, 22, 30. XI. 1918., str. 165.; Iz Djakova i okolice - Kaptol djakovaèki za N.V., Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 2. 50 Rekviriranje, rekvizicija – prisilno otuðenje uz naplatu ili privremeno oduzimanje imetka privatnih osoba ili organizacija, koje provodi dr ava obièno u ratne svrhe. 51 [Kotarska oblast u Ðakovu], Izkaz o primopredaji rekviriranog blaga ni enavedenih opæina, U Djakovu, dne 14/XI 1918., [prilozi: zapisnici o primopredaju rekviriranog blaga u opæinama Vrbica, Budrovci, Drenje, Piškorevci, Vuka, Viškovci, Vrpolje, Ðakovo, Gašinci, Semeljci, Levanjska Varoš, Krndija, Ðakovaèki Selci, Braèevci, Strizivojna, Trnava, Gorjani], preslika u posjedu autora. 23 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu pozvao je poèetkom studenoga 1918. u prvom broju Glasa Slobode graðanstvo, da uplaæuju “narodni porez za ‘Narodno Vijeæe’, te za našu ‘Narodnu stra u‘. Bez materijalnih sredstava nema obstanka i napretka nièemu, a naroèito ne u ovo veliko vrijeme našoj teško steèenoj slobodi. U mnogim mjestima naše domovine skupljeno je veæ na milijune za ‘Narodno vijeæe’ i narodnu vojsku, a u Djakovu mnogi ih imuænih gradjana nijesu platili do danas ni filira. Pravi patriotizam te sigurnost osobna i imovinska zahtjeva, brzu i èim obilniju novèanu pomoæ.”52 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, poziva i 24. studenoga 1918. “Plaæajte dr avni porez i obæinske daæe. Naša mlada i nova dr ava treba u prvom redu sredstva, da mo e napredovati. [...].”53 Potkraj studenoga i poèetkom prosinca 1918. uslijedili su novèani prinosi imuænijih Ðakovèana za Narodno vijeæe SHS u Zagrebu i Narodnu stra u Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu. Glas slobode objavio je njihova imena i svotu koju su uplatili.54 Na sjednici povjerenika hrvatsko – slavonsko – dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu, 9. studenoga 1918., Milan Rojc, povjerenik za bogoštovlje i nastavu, izvijestio je, “da je dobio iz Ðakova dopis tamošnjeg mjesnog odbora, potpisan po narodnom zastupniku dru Ivanu Ribaru, kojim se za tamošnju narodnu stra u tra i iz interkalara55 biskupije ðakovaèke pripomoæ od 100.000 kruna, da se još spasi što se spasiti mo e i da se uzmogne obraniti pljaèkanje Ðakova, u kom još imade mnogo ive nihnamirnica.” Povjerenik za bogoštovlje i nastavu iskazao je stajalište “da se toj molbi ne mo eudovoljiti, veæ da se eventualno iz interkalarne uprave dade Narodnom Vijeæu [SHS] u Zagrebu oveæa svota na raspolaganje.” Nadalje, povjerenik za bogoštovlje i nastavu “dr i, da je najbolje, ako se od velikog upana [dr. Milana] Kostiæa zatra i brzojavno kompanija Srbijanaca.” Ban Antun pl. Mihalovich [Mihaloviæ] je mišljenja, “da bi se za narodnu stra uu Ðakovu mogla iz interkalara dati svota od 10.000 kruna.” Nato je povjerenstvo zakljuèilo, “da se zatra ena svota za narodnu stra u u Ðakovu ne mo e dati veæ stanovita manja svota i da se od velikog upana srijemskoga zatra i smjesta Srbijanska vojska.”56
52 Najnovije telefonske vijesti - Narodni porez, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 53 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Plaæajte dr avniporez i obæinske daæe, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4. 54 Usp. Prinosi za “Narodnu stra u” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Prinosi za “narodni porez” u Zagrebu i “Narodnu stra u” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XI.I 1918., str. 3. 55 U ovom sluèaju: interkalar – nezauzeti odnosno nerasporeðeni prihodi, novèana sredstva. 56 Bogdan Krizman, Zapisnici sjednica povjerenika hrvatsko - slavonsko - dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu (1918), Zbornik, god. 2, br. 2, Historijski institut Slavonije, Slavonski Brod, 1964., str. 258. 24 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Veliki problem bila je za mir i red u Dr avi SHS i bivša vojska Austro-Ugarske Monarhije, koja se je krajnje neorganizirano vraæala s bojišta. Narodno vijeæe SHS zatra iloje poèetkom studenoga 1918. od srbijanske vojske, da joj manji dijelovi srbijanske vojske u Srijemu i istoènoj Slavoniji pomognu u osiguravanju redovitog prometa, sprjeèavanja pljaèke i ošteæenja dobara, zaštiti ivota i imovine ljudi, te da iz tih krajeva omoguæe opskrbu zapadne Hrvatske i Zagreba prehrambenim potrepštinama.57 Prve srbijanske vojne jedinice u Slavoniju su poèele pristizati sredinom studenoga 1918. Èlanovi mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS uprilièili su im svugdje sveèane doèeke. Naime, kako unitaristièka politika nije pronašla pristaše u najbrojnijem društvenom sloju, hrvatskom seljaštvu, svi napori pobornika bezuvjetnog ujedinjenja Dr ave SHS sa Kraljevinom Srbijom, ne bi bili moguæi bez dolaska, nazoènosti i intervencija srbijanske vojske.58 Uza sve rasprave o pitanjima ureðenja zajednièke dr ave, Narodno vijeæe SHS ustvari nije ni pomišljalo o stvaranju neovisne, “jugoslavenske”, dr ave nego je jedino te ilo ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom. Prema nepodijeljenoj ocjeni povjesnièara, Dr ava SHS bila je “hotimièno privremena”.59 Iako su se pojedinci u Predsjedništvu Narodnog vijeæa SHS zanosili i moguænošæu opstanka neovisne Dr aveSHS s granicama na Drini, Savi i Dunavu, razvoj dogaðaja išao je drugim tijekom. Ne treba zanemariti, da je srbijanska alternativa “ujedinjenju” s Dr avom SHS, bila amputacija odreðenih teritorija, – kako su Srbijanci isticali “po pravu oru ja”–, u koja bi ušli i Baranja rijekom Dravom do Osijeka, Srijem i Slavonija do linije eljeznièke pruge Osijek - Ðakovo - Šamac, te cijela Bosna i Hercegovina i Dalmacija do rta Planka.60
57 Usp. D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave(1.I - 20.XII 1918), Tom II, str. 475.; B. Krizman, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dr ave, str. 321.-347.; Ante Grubišiæ, Osjeèka graðanska garda u Prvom svjetskom ratu, Osjeèki zbornik, XXVII, Osijek, 2004., str. 117.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 57. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 57.; Ivica Zvonar, Pogled na 1918. iz perspektive dijela istaknutih sudionika, u: 1918. u hrvatskoj povijesti. Zbornik, Urednik: eljko Holjevac, Zagreb, 2012., str. 502.-503. 58 I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 32.-33. 59 Usp. Ferdo Èulinoviæ, Dr avnopravni razvitak Jugoslavije, Zagreb, 1963., str. 129.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 35. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 35.; Z. Matijeviæ, Guske u magli. Djelovanje èlanova Središnjega odbora Narodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad 1918. - sijeèanj 1919.), str. 105. 60 Usp. B Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politièki odnosi, str. 336.-337.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak 25 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode u prvom je broju, objavljenom poèetkom studenoga 1918. najavio dolazak srbijanske vojske, “Prema pouzdanim vijestima iz Zemuna zapoèelo je u veæim masama prelaz srbske vojske. Preæi æe cijela srbska vojska pojaèana sa 100.000 francuskih vojnika. Pozivaju se gospodje i gospodiène za 10. ov.[og] mj.[eseca] pol 11 prije podne u obæinsku vijeænicu radi dogovora za doèek srbske vojske.”61 U Ðakovo je 14. studenoga 1918. u 9 sati prije podne stigao vlakom iz Brèkog prvi odred srpske vojske, od 50 konjanika, pod zapovjedništvom kapetana Jevtoviæa.62 O dolasku srpske vojske u Ðakovo odmah je izvještena Središnja kancelarija Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu.63 Prema Glasu slobode, doèekao ih je na eljeznièkom kolodvoru Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, s predsjednikom dr. Ivanom Ribarom. “Sveèani doèek bio je pred opæ.[inskom] vijeænicom, gdje ih cvijeæem doèekalo mnoštvo dama i gospodièna, pozdravio predsjednik dr. Ribar, te gospodja Tonica [Antonija] Ribar i gospodièna Jelka Stanišiæ. Zahvalio se kapetan Jevtoviæ. Gospodje i gospodiène obasule su braæu cvijeæem. Dobro nam došli braæo ponosna.”64 Osjeèki Jug, prenosi ovu vijest o dolasku i doèeku prvih postrojbi srbijanske vojske u Ðakovu, te nadopunjuje i, da “Veèeras ili sutra u jutro oèekuje se dolazak èitave pukovnije srpske vojske, koja je odredjena za kotar Djakovo. Sprema se takodjer sveèani doèek.”65 Dva tjedna kasnije, 28. studenoga 1918., “u 3. sata po podne stigla je u Djakovo 4 èeta, 3 baona66, 4 pješaèkog puka od drinske divizije. Na kolodvoru doèekana je po mjesnom predsjedniku i zapovjedniku. Pred obæinom pozdravio je ovu ponosnu bratsku vojsku dr. Ivan Ribar zanosnim govorom. Zahvalio se komandir I. Drobnjak. Ova èeta sa strojopušèanim odjel.[jenjem] od 6 mitraljeza i jednog brd.[skog] topa ostaje u Djakovu, te æe provesti u samom Djakovu temeljito razoru anje kao i povratak upljaèkanih stvari. – Èeta je predbje no
(1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 61. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 61. 61 Najnovije telefonske vijesti - Braæa Srbi dolaze, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 62 Usp. Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Doèek braæe Srba, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4.; Dogadjaji u pokrajini - Srpska vojska u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 214, 15. XI. 1918., str. 1.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989. 63 Usp. Bogdan Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., Historijski zbornik, god. X, br. 1-4, Zagreb, 1957., str. 122. 64 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Doèek braæe Srba, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 65 Usp. Dogadjaji u pokrajini - Srpska vojska u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 214, 15. XI. 1918., str. 1. 66 Baon – bataljon (bataljun). 26 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 nastanjena u školi. Mi ovu bratsku našu ponosnu jugoslavensku i srbsku vojsku od srca pozdravljamo. Bio im boravak u Djakovu kao na vlastitom domu, a našem gradjanstvu preporuèamo ove borce pa nji i ljubavi, a jednako i svem našem seljaštvu kod uredovanja po selima.”67 Nakon što je potkraj listopada 1918. preuzelo austro-ugarsku vojsku i mornaricu, Narodno vijeæe SHS otpoèelo je sa stvaranjem vojske Dr ave SHS (“Narodna vojska Slovenaca, Hrvata i Srba”), ali ne bez niza poteškoæa.68 Novaèenje u vojsku Dr ave SHS bilo je usporeno ponajprije zbog kaotiènog stanja i antiratnog raspolo enja u Dr avi SHS, te stihijskog i neorganiziranog povratka raspadnute austro-ugarske vojske, dezerterstva i neodazivanja za slu enje vojske. Poziv na novaèenje u vojsku Dr ave SHS naišao je na slab odaziv.69 Vojnicima starijim od 40 godina odobravao se otpust iz vojske i povratak kuæama. Iako je bilo predviðeno da u mjesnim narodnim stra ama slu e samo starija godišta i na vojnu slu bu nepozvana godišta, nesustavno i teško su se provodile odredbe, da mlaða godišta budu upuæena na slu enje vojske. Narodne stra e postale su èesto utoèišta mnogobrojnim vojnicima i vojnim obveznicima, koji se nisu htjeli vratiti u svoje postrojbe ili odazvati novaèenju.70 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, izvijestilo je 14. studenoga 1918., “Vojnici èlanovi narodnih stra a ostati æe do daljnjega, dok bude potreba, na svojim mjestima t. j. kod svojih kuæa, da podr avaju mir i red, te da brane od zuluma71 našu teško steèenu slobodu.”72
67 Iz Djakova i okolice - Dolazak srbske vojske, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3. 68 Usp. Mile Bjelajac, Vojska Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918-1921, Beograd, 1988., str. 23.-33.; Mile Bjelajac, Stvaranje Vojske Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba, u: Srbija 1918. godine i stvaranje jugoslovenske dr ave. Zbornik radova, Odgovorni urednik: Slavenko Terziæ, Beograd, 1989., str. 365.-378.; Tomislav Zorko, Sigurnosne prilike i stvaranje vojno-policijskih snaga Dr ave SHS na prostoru banske Hrvatske, Magistarski rad, Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet, Zagreb, 2006. I tamo navedeni izvori i literatura. 69 B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 246.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 55. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 55.; T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 370.-371. 70 Usp. D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave, Tom II, str. 402.-403.; T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 370.-371. 71 Zulum – nasilje, nepravda, bezakonje, okrutnost, tiranija, teror. 72 Va ne odredbe “Narodnoga vijeæa” S.H.S. u Zagrebu - Mobilizacija, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 2. 27 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
"Konaèna otpusnica" iz vojske izdana 22. studenoga 1918. desetniku Viktoru Bassiju iz Ðakova od Zapovjedništva doknadnog bataljuna 78. pješaèke pukovnije SHS u Osijeku
Dr. I. Ribar, kao predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, podrobno je 23. studenoga 1918. izvijestio Predsjedništvo Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu o stanju u Ðakovu i kotaru Ðakovo. Uz ostalo, navodi i niz poteškoæa, napose promid bene naravi, u provoðenju naredbe Povjerenika za zemaljsku obranu o pridolasku godišta 1899.-1895. vojnim doknadnim tijelima, koju je Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu primio “za jednu od svojih ozbiljnijih zadaæa”. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu je “smjesta obavjestio sve mjesne odbore i narodne stra enašeg kotara, da navedena godišta izluèe iz stra e i upute doknadnom tijelu u Osijek. Mirne duše sasma iskreno moramo ustvrditi i sa pohvalom istaæi, da su se navedena godišta skoro sva odazvala pozivu [...].” No, dr. I. Ribar napominje, “Na alost ali opet moramo utvrditi alosnu èinjenicu, da je skoro 2/3 od tih vratilo se natrag, te se prijavilo ovom mjesnom odboru, da ih u Osijeku ne primaju, da su ih veæ putem u Osijek, a naroèito iz [ eljeznièkog] kolodvora osjeèkog do zapovjedništva upuæivali nepoznati ljudi i èasnici i vojnici, da se neka povrate kuæi, jer da ili taj poziv ne vrijedi, ili da æe trpiti u Osijeku i u toj novoj vojsci nevolju, a najviše glad! Šta više dogodilo se prama kazivanju istih, da su ih sami èasnici u pisarni doknadnih tijela otpuæivali kuæi sa motivacijom, da ih sada ne trebaju.” Nakon što se je odmah Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu telefonski raspitao kod vojnog 28 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 zapovjedništva u Osijeku, “dobio [je] odgovor, da to èine kojekakovi ljudi, te da su veæ izdali stroge odredbe i na kolodvoru u Osijeku i putem od Osijeka do samih zapovjedništava, da se pridošla momèad pod pratnjom vojnièkom predvede, da tako bude odcijepljena od raznih zloèinaèkih i protunarodnih upliva. Razumije se samo po sebi, da smo ovu momèad, koja se je vratila nazad uputili, da imade odmah opet uputiti se u Osijek, pod prijetnjom najstro ijih posljedica.”73 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, objavilo je 24. studenoga 1918. upozorenje, “da godišta 1895. 1896. 1897. 1898. i 1899. imadu bezuvjetno pridoæi svojim doknadnim baonima na djelatno (aktivno slu bovanje). Tko do ponedjeljka najkasnije ne pridodje, biti æe smatran izdajicom domovine i proti ovakovima postupati æe se najstro ijeu smislu vojnih zakona po prijekom sudu.”74 Zatim je, 1. prosinca 1918., Glas slobode naglasio, “Poziv na aktivno slu bovanje urodio je na našem kotaru dobrim odzivom. Ima ali još uvijek nekoliko, koji nijesu otišli. Veæim dijelom su to momci, koji su se javili u oru nike, pa su naknadno otpušteni. U koliko još nijesu otišli, upozoravamo ih, da do ponedjeljka 2. prosinca o.[ve] g.[odine] bezuvjetno otidju. Otvorene zapovjedi dobivaju kod zapovjedništva obæine Djakovo. Svi pako, koji su otpušteni imadu svoj boravak prijaviti kod obæ.[inskog] poglavarstva i kod mjesnog zapovjedništva. – Nakon 2. prosinca [1918.] biti æe prisilno predvedeni i strogo ka njeni oni neposlušni.”75 No, kasnije u svojim sjeæanjima dr. I. Ribar navodi, “Pozivu za mobilizaciju bez ikakvih sankcija nije se nitko odazvao. Ja sam se tada nalazio stalno u Ðakovu, gdje se kao i drugdje s velikim oduševljenjem doèekalo proglašenje nove dr ave. I ja, kao narodni zastupnik ðakovaèkog kotara odnosno èlan Narodnog vijeæa [SHS] kao centralne i suverene narodne vlasti dr aveSHS, èinio sam zajednièke napore sa osnovanim narodnim vijeæem èitavog ðakovaèkog kotara, kako bi sklonili vojne obveznike da se odazovu pozivu. Meðutim svi naši napori, naroèito naši govori na seoskim sastancima, ostali su bez uspjeha, jer je
73 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117], Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23. studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; Josip I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), Arhivski vjesnik, god. I, sv. 1, Zagreb, 1958., str. 139.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 270.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 64. 74 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Odlazak na djelatno slu bovanje, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5. 75 Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Poziv na aktivno slu bovanje, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. 29 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... prevladala psihoza koja se brzo prenosila iz sela u selo, iz kuæe u kuæu bez dogovora: dosta rata, a narodnoj seljaèkoj dr avine treba vojske, pozivajuæi se na glasove koje su zarobljenici unašali u sela vraæajuæi se iz Rusije, pozivajuæi se na Brestlitovsku pogodbu o miru [sklopljenu 15. prosinca 1917.], a protiv rata, koju su sklopili boljševici, iako je bila preteška, jer su je diktirali Njemci kao osvajaèi. Samo su ovi preæutali i istinu, da su boljševici stvarali tada svoju narodnu vojsku, Crvenu armiju. [...] Ne samo hrvatski, veæ ni srpski seljaci nisu se odazvali. To hipnozom i demagogijom ucijepljeno raspolo enje hrvatskih seljaèkih masa protiv rata uspješno su u prvom redu iskorištavali agitatori Radiæeve [Hrvatske puèke] seljaèke stranke, bolje reæi putem svojih kanala demagozi franko-furtimaški, koji su se posredno uvlaèili u njene redove. [...]”76 * U mnogim mjestima stara upravna tijela bila su znatno oslabljena bijegom ili odlaskom starih dr avnih slu benika, te je došlo do prevage u korist novih kotarskih i seoskih odbora Narodnog vijeæa SHS, koji su djelovali usporedo sa starim upravnim strukturama. No, u takvim okolnostima Narodno vijeæe SHS u Zagrebu nije bilo kadro nadgledati rad mjesnih odbora, koji su bili njihovi organi, niti je moglo upravljati narodnim stra ama, koje su djelovale pod okriljem opæinskih i seoskih vlasti. Nedostatak nadzora prouzroèio je mnogobrojne teškoæe, jer su jedinice narodnih stra aèesto saèinjavali isti oni koji su, napose po selima, donedavno sudjelovali u nemirima. Ponekad su narodne stra e izmakle nadzoru i proglašavale ili stvarale nova mjesna rukovodstva. Tek nekoliko je povjerenika Narodnog vijeæa SHS, kao dr. I. Ribar u Ðakovu, pokušalo od Narodne stra e stvoriti pouzdanu vojsku.77 U Ðakovu je Narodna stra a osnovana potkraj listopada 1918.78 Prema osjeèkom glasilu Jug, neposredno nakon osnivanja Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, na zboru stotinjak graðana 28. listopada 1918., dr. I. Ribar je “pozvao, da se i u Djakovu osnuje narodna stra a”,što je i prihvaæeno. Nato je
76 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 172.-173. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 263, 13. XII. 1958., str. 3. 77 Usp. HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 9., br. 212, telefonska obavijest iz Ðakova, 17. XI. 1918. I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 36. 78 Usp. Narodno slavlje u pokrajini - Mjesni odbor “Narodnog vijeæa” u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 198, 30. X. 1918., str. 2.-3.; Doèek hrvatske vojske u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 31. X. 1918., str. 2.; Narodna stra au Djakovu, Obzor (Zagreb), br. 250, 6. XI. 1918., str. 3.; T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 368. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 251., navodi netoèno, da je Narodna stra a u Ðakovu osnovana tek 4. studenoga 1918. 30 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 natporuènik u prièuvi Andro Moriæ pojasnio “organizaciju narodne garde. Ova bude i osnovana, te je odmah i preuzela slu bu. [...].”79 Osjeèka Hrvatska obrana izvijestila je opširno da je u Ðakovu 29. listopada 1918. “[...] u tri sata popodne bio [je] sveèani doèek hrvatskih vojnika u opæinskoj vijeænici. Mjesni odbor narodnoga vijeæa pozvao je sve vojnike koji se nalaze na dopustu u gradsku vijeænicu na dogovor, kako bi se organizovala jaka gradjanska stra a. Sabralo se oko 40 vojnika. Dr. Ribar predsjednik odbora je pozdravio prisutne. U jezgrovitu govoru je istaknuo va nostreda i društvenog poretka u ovo ozbiljno doba. Nada se, da æe, vojska narodno vijeæe poduprijeti, te svoju i narodnu imovinu znati mu evnoèuvati od svakog nepravednog napadaja. Za tim je progovorio podpredsjednik mjesnog odbora A.[ntun] Akšamoviæ. Hvali veselo dr anje vojnika pri ulazu u Djakovo. No upozorava da ozbiljnim i trijeznim vladanjem poka u, kako im je doista stalo do toga, da u izmuèenoj zemlji Hrvatskoj zavlada potpuni mir. Za vrijeme skupštine stigli su vojnici iz Gorjana80, a malo zatim i èeta vojnika iz Osijeka. Na trgu ispred gradske vijeænice bile su ivahnemanifestacije slobodi, jugoslaviji, Narodnome Vijeæu [SHS]. Poslije toga su odbornici mjesnoga narodnoga vijeæa odveli oko 30 vojnika, koji su bili posve poderani i zapušteni u bli nju trgovinu, te ih preobukli u nova odjela. Vojnici su klicali odbornicima mjesnog narodnog vijeæa za brigu i susretljivost. Makar da je ulica bila prepuna vojnika, koji su mnogo hitaca u zrak bacili, nije bilo nikakva izgreda. Vojništvo je opetovano pjevalo hrvatsku himnu, te se u uzornom redu pod mrak razišlo kuæama. Djakovci se ponose da èestiti vojnici našega kraja shvaæaju ozbiljnost današnjega vremena. – Tako se doista imade shvaæati prava sloboda!” No, u Ðakovu u noæi 29./30. listopada 1918. nije sve prošlo u “uzornom redu”. U dodatku ovoj vijesti, uredništvo Hrvatske obrane je istaknulo: “Naknadno doznasmo od našega izvestitelja iz Djakova, da su poslije ove improvizirane sveèanosti u gluho doba noæi neodgovorni elementi, kojekakvi cigani, skitnice i beskuænici poèinili svu silu teških izgreda. Radi toga se juèer 30. listopada sve uèinilo, da se u Djakovu obrazuje narodna stra a.”81 O osnivanju Narodne stra e u Ðakovu i u okolnim selima, kratko je poèetkom studenoga 1918. izvijestio i zagrebaèki Obzor, “Kako iz Djakova javljaju, odr ala se u Djakovu i u opæinama djakovaèkog kotara narodna gardina stra a.”82
79 Usp. Narodno slavlje u pokrajini - Mjesni odbor “Narodnog vijeæa” u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 198, 30. X. 1918., str. 2.-3. 80 Rijeè je o zelenokadrovcima Bo e Matijeviæa. 81 Doèek hrvatske vojske u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 31. X. 1918., str. 2. 82 Narodna stra a u Djakovu, Obzor (Zagreb), br. 250, 6. XI. 1918., str. 3. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 239. 31 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Narodne stra e bile su poluvojne postrojbe koje je ustrojavalo Narodno vijeæe SHS za odr avanjejavnog reda i mira. Trebale su biti oslonac u provoðenju politike Narodnog vijeæa SHS. No, èesto su narodne stra e bile nepouzdane, te umjesto da brane red i mir sudjelovale su u pljaèkama i neredima. Nediscipliniranost i neposlušnost bile su pojava u svim narodnim stra ama.Vojna stega bila je nepoznanica, a samovolji ponegdje nije bilo kraja. Narodne stra e koristile su se èesto i za politièke obraèune, napose protiv protivnika unitarizma i ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom. No, ponegdje bile su zahvaæene idejama “republikanizma” i “boljševizma”, pa su raspuštane. Nakon što je Narodno vijeæe SHS u Zagrebu pozvalo na osnutak mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS, poèele su se osnivati i njihove narodne stra e. Vodstvo mjesnih narodnih stra a preuzimale su osobe s vojnim iskustvom (èasnici, doèasnici ili vojnici). Pripadnici mjesnih narodnih stra a bili su uglavnom iz obrtnièkog, radnièkog i seljaèkog stale a. Slu ba u narodnim stra ama bila je uglavnom plaæena, a o visini naknade odluèivali su mjesni narodni odbori.83 Narodne stra e naoru avane su vojnim oru jem ili oru jem iz oru nièkih postaja. Stoga je i naoru anje, koje su imale narodne stra e, bilo raznoliko. Èlanove mjesnih narodnih stra a prepoznavalo se po iskaznicama i znakovima. Znak je bila traka, uglavnom trobojnica, na rukavu s otisnutim znakom, najèešæe natpis “Narodna stra a” ili “Stra a Narodnog vijeæa”.84 Za razliku od ostalih mjesta u Slavoniji i Srijemu, Narodna stra au Ðakovu ustrojena je u dvije postrojbe. Prva skupina nazvana je “Stra aNarodnog vijeæa”, pod zapovjedništvom natporuènika dr. Antuna Niderlea, bila je jednaka postrojbama koje su ustrojavane u ostalim mjestima, te druga skupina, koju su èinili vojnici i civili sposobni za vojnu slu bu, nazvana “Jugoslavenska satnija”, pod zapovjedništvom Andre Moriæa.85 O tome je glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode u prvom broju, objavljenom poèetkom studenoga 1918., izvijestilo, da æe se prema zakljuèku Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “razdijeliti
83 Usp. Va ne odredbe i naredbe “Narodnog vijeæa” SHS - Vojna beriva i ratne potpore, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 3. Slu ba u stra i Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu bila je plaæena. Usp. Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Isplata mazde, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Izplata mazde, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2. 84 Usp. T. Zorko, Narodne stra eNarodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 363., 365.-368., 371.-372., 374.-375. 85 Usp. Va ne naredbe Narod. vijeæa u Zagrebu - Iz mjesnog odbora “Narodnog Vijeæa” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Narodna stra au Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 31. 32 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
[æe se] stra a‘Narodnog Vijeæa‘ u dvije grupe i to: 1) u jednu satniju, kao jedinicu jugoslavenske vojske, u koju æe se uvrstiti svi civili i vojnici, sposobni za oru je, te koje æe odabrati zapovjednik satnije sa podèasnicima iz pojedinih ulica, te koji æe vršiti strogo vojnièku slu buza trg Djakovo, te 2) u Stra u‘Narodnog Vijeæa‘ u Djakovu u koju æe se uvrstiti svi ostali gradjani trga Djakovo, sposobni za oru je, te koje æe odabrati zapovjednik stra e sa podèasnicima, a koji æe vršiti slu bu redarstva i oru nièku izkljuèivo za trg Djakovo. – Zapovjednikom satnije pod 1. imenovan je nadporuènik [Andro] Moriæ, a njegovim zamjenikom natporuènik [Josip] Baumeister. Zapovjednikom stra e 2. imenovan je nadporuènik Dr. [Antun] Niderle a njegovim zamjenikom Svetozar Raèki.”86 Istovremeno, Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, izvijestio je graðanstvo, “Za oèuvanje reda, uzdr avanjeporetka, te javnu i privatnu sigurnost kao i oèuvanje privatnoga i javnoga dobra osnovana je u Djakovu narodna stra a. Èlanom narodne stra e mo e i mora biti svaki vojnik Djakovèanin. Èlanovi narodne stra e biti æe 9. i 10. ov.[og] mj.[eseca] razvrstani u satniju, a ova æe biti uredjena èisto vojnièki i saèinjavati jedinicu opæe narodne obranbene snage. Zapovjednikom narodne stra e u Djakovu je nadporuènik Andro Moriæ, koji je ujedno vojni povjerenik za cijeli kotar Djakovo. [...].”87 Prema navodima iz Ðakova, koje potpisuje neki Orion, objavljenim 10. studenoga 1918. u Hrvatskoj obrani, “Narodna je mjesna stra a medjutim danas dobro organizirana. Velika je u tom zasluga natporuènika A.[ndre] Moriæa a i gorjanca Bo e Matijeviæa.88 Iz Osijeka su naši dobili pušaka i naboja i jednu mašinsku pušku. U okolicu su zatim poduzimali izvide pa je tom zgodom dosta pljaèkaša poginulo.”89 No, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode 24. studenoga 1918. izvješæuje: “Sa svih strana dolaze vojnici èlanovi narodnih stra a i oni, koji nijesu tra e odjeæu i obuæu. Što je mjesni odbor posakupio, to je izdano, a zalihe ne imamo nikakove u Djakovu, što svi dobro znadu. Zapovjedništvo se obratilo u Osijek i u Zagreb radi doznake obuæe i odjeæe, pa èim ova stigne biti æe najpotrebnijim èlanovima narodnih stra a izdavana. [...]”90
86 Va ne naredbe Narod. vijeæa u Zagrebu - Iz mjesnog odbora “Narodnog Vijeæa” u Djakovu,, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 87 Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Narodna stra a u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 88 B. Matijeviæ je Tomašanèanin. 89 Pljaèkanja i pustošenja po Slavoniji - U Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 3. 90 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Odjeæa i obuæa, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4. 33 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Poèetkom studenoga 1918. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu odnosno Zapovjedništvo narodnih stra a za kotar Ðakovo, objavilo je u glasilu Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, upozorenje, da “Sve narodne stra e u kotaru djakovaèkom, koji su polo ili do sada prisegu vjernosti ‘Narodnom vijeæu’, stoje pod zapovjedništvom povjerenika za kotar Djakovo nadporuènika Andre Moriæa. Sve upute i odredbe izdaju se u Djakovu. Upozoravaju se svi èlanovi narodnih stra a da svoje mjesne zapovjednike bezuvjetno slušaju. Naroèito se upozoravaju èlanovi narodnih stra a, da strogo vrše svoju slu bu, da ne pucaju uzalud, da paze, da u slu bi ne uèine krivicu.”91 Uz to, upozoreno je graðanstvo, da oru je “smije nositi samo onaj vojnik, koji bude èlanom stra e Narodnog vijeæa [SHS] i to samo u slu bi. Svi, koji nijesu èlanovi stra e Narodnog vijeæa ne smiju oru je niti nositi niti posjedovati, nego na posebnu dozvolu vojnog zapovjedništva. Pozivaju se svi, da 9. i 10. ov.[og] mj.[eseca] u prostorijama kot.[arskog] suda predadu na potvrdu, jer æe se nakon toga vremena u smislu zakona proti pojedincima nedozvoljenoga nošenja i posjedovanja oru ja postupati. Èlanovi stra e i vojske Narodnog vijeæa [SHS] mogu imati oru je, no moraju imati na svojim iskaznicama potvrdu za to od vojnog zapovjedništva.”92 Istovremeno, graðanstvo je upozoreno, da svako “pucanje u mjestu i van istoga bez osobite potrebe najstro ije se zabranjuje.”93 Glas slobode je 24. studenoga 1918. izvijestio, da su narodne stra edo sada ustrojene u Ðakovu, jedna satnija, zatim posebne narodne stra eu Piškorevcima, Budrovcima, Strizivojni, Vrpolju, Ðurðancima, Viškovcima, Širokom Polju, Vuki, Beketincima, Punitovcima, Josipovcu, Krndiji, Gorjanima, Tomašancima, Ivanovcima, Satnici, Braèevcima, Drenju, Preslatincima, Kuæancima, Velikom Nabrðu, Malom Nabrðu, Gašincima, Kondriæu i Selcima. “U Trnavi ureduje jedna ophodnja narodne stra e iz Djakova i jedna obhodnja srbske vojske iz Broda, a podjedno su narodne stra e sada u Trnavi, Svetobla je, Dragotin, Slob.[odna] Vlast i Majar”.94
91 Najnovije telefonske vijesti - Narodnim stra ama po selima, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 92 Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Nošenje oru ja, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 93 Najnovije telefonske vijesti - Pucanje, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 94 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Narodne stra e, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 251. I tamo navedeni izvori i literatura. 34 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Dr. I. Ribar, u svojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu istièe “posebno nesebièan rad Andre Moriæa i Josipa Baumajstera [Baumeister], koji su odmah otpoèeli sa organizacijom Narodne stra e pri Narodnom vijeæu [...].”95 No, uloga Bo e Matijeviæa bila je oèito nezaobilazna u osnivanjima narodnih stra a u Ðakovštini, i va na u njihovom djelovanju tijekom studenoga 1918. To potvrðuje i napis objavljen u Hrvatskoj obrani. “Prema naredbi vlade Narodnog Vijeæa [SHS] u Zagrebu ustrojena je nastojanjem domaæega sina èestitoga Hrvata gosp. Bo eMatijeviæa veæ dne 1. studenoga t.[ekuæe] g.[odine] u mjestu Tomašanci ‘Narodna stra a’, koja se sastoji od 14 mladjih ali odva nih vojnika. Svaki vojnik ‘Narodne stra e’dobiva 40 K[runa] dnevno u ime plaæe i opskrbe.”96 Ðakovaèka Jugoslavenska satnija postrojena je od 220 bivših vojnika, a u odr avanju reda i mira i uredovanju protiv buntovnika pomagale su joj narodne seoske stra e.Sve bolje organizirane Narodne stra ebile su zaprisegnute. Tako je i ðakovaèka Narodna stra a nedugo nakon osnutka polo ila i prisegu.97 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode objavilo je 14. studenoga 1918. zakljuèak Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, da æe u nedjelju [17. studenoga 1918.] biti “sveèana slu ba bo ja u stolnoj crkvi kao zahvalnica, što smo postali slobodni. Toj slu bi bo joj prisustvovati æe i narodna stra a u Djakovu i to novo osnovana [Jugoslavenska] satnija. [...] Èlanovi ove satnije imadu doæi svi po moguænosti u vojnièkim odorama. Bezuvjetno moraju svi èlanovi satnije, osim stra a doæi na slu bu Bo ju. Nakon ove biti æe još jednoæ zaprisegnuæe cjele satnije pred obæinskom vijeænicom.”98 Sveèana prisega Jugoslavenske satnije u Ðakovu obavljena je u nedjelju 17. studenoga 1918., o èemu je opse no izvijestio Glasnik biskupija bosanske i
95 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 255, 23. VIII. 1958., str. 2. 96 Domaæe vijesti – Narodna stra a i mjesni odbor u Tomašancima, Hrvatska obrana (Osijek), 15. XI. 1918., str. 3. 97 Usp. HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117], Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23. studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 138.; Zdenka Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Zdenka Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 63.; Zdenka Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., Zagreb, 1997., str. 210.; T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 368. 98 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Sveèana prisega, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 3.-4. 35 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... srijemske. Nakon slu be Bo je, koju je obavio kanonik Matija Paviæ, polo ila je Jugoslavenska satnija od preko 200 momaka sveèanu prisegu pred stolnom crkvom, a prisutno je bilo više tisuæa opæinstva. Tom je prilikom msgr. Antun Akšamoviæ, rektor bogoslovnog sjemeništa, odr ao podu i govor: “Vojnici! Odlièna braæo! Va ni su dani i sudbonosni èasovi, koje pro ivljujemo.Do ivismo dane veæ odavna eljkovane.Doèekali smo, Bogu hvala, dan zlatne slobode naše. Sloboda je iz Bo jeg krila izašla, te za njom te i svako stvorenje na zemlji. Ako èovjek pojedinac svom dušom i biæem svojim te i i gine za osobnom slobodom, kudikamo je opravdanija i Bogom blagoslovljenije te nja naroda za politièkom, financijalnom i gospodarskom slobodom. Slobodi svoga naroda posvetiše sav ivot svoj naši velikani: Petar Svaèiæ, Petar Zrinjski [Zrinski], [Fran] Krsto Frankopan, Eugen Kvaternik, Ante Starèeviæ i veliki vladika [Josip Juraj] Strosmajer [Strossmayer]. Danas dusi njihovi radosno gledaju iz nebeskih visina na nezavisnu jugoslavensku dr avu. U dobri èas su predstavnici naroda našega shvatili nastojanje djedova naših i velikana naših oko jedinstva i sloge jugoslavenskih naroda, i osjetili drhtaj duše narodne, koja je neodoljivo tra ila slobodu svoju. Taj dan, komu je bila namijenjena sva muka naroda, kroz tolike godine i stoljeæa, tolike suze izrabljenog Jugoslavena, Slovenca, Hrvata i Srbina, toliki znoj preporoditelja naših i potoci krvi sinova naših, doèekasmo mi sretnici. Dne 29. listopada o.[ve] g.[odine] proglasio je naš zemaljski sabor potpunu nezavisnost Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Rijeke, te imenovao potpuno suverenu vladu Narodnog Vijeæa [SHS] u Zagrebu, a patriotièki val ushiæenja zatalasao je diljem cijele domovine. Šteta je, braæo i do neba grjehota, što nam je taj sretni dan bio pomuæen uliènim izgredima i zloèinima, poèinjenim od nekolicine prostaka i zloèinaca, koji htjedoše teške èasove, kada N.[arodno] V.[ijeæe] stupa na èelo zemlje, da izrabe za svoje paklenske svrhe. Nije mi svrha, da o tim odurnim ljudima zborim. Njih osudjuje narod sam. Jer svaki razuman èovjek znade, da se sloboda i lopovština razlikuju kao nebo i pakao. Ta sloboda je dar srca Bo jega,najljepši cvijet iz neba, a lopovština odurno sjeme pakleno. Nu kako se ni dijete na svijet ne radja bez krvi i suza, tako je teško i dr avu osnovati bez krvi i rtava. rtve su naše bile strašne, a brige velike; ali znajte, braæo, da se mi danas nalazimo u takovom polo aju, u kakvom nijesmo bili od propasti kraljeva domaæe krvi. Prokletstvo kralja Zvonimira nas je sapelo u nemilu i tešku zajednicu s Mad arima, u kojoj smo bili sapeti punih 900 godina, a pod zadnje vrijeme gotovo izdisali. Kraj toga okovali smo se drugom vezom uz Austriju, kojoj smo slu ili kao vjerni i odani, a ona nas dr ala kao prezreni i zapušteni narod. Zakljuèkom našega sabora postala je starodrevna kraljevina Hrvatska posve slobodna, posve nezavisna, u pravom smislu suverena dr ava. Ta dr ava, kao svaka druga, mora imati svoju vladu, svoju vojsku, svoje financije i sve ostale uvjete za samoodr anje potrebite. Tako snabdjevena i uredjena slo iti æe se u zajednicu s ostalom braæom Srbima i Slovencima u jednu jaku, jugoslavensku 36 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 dr avu S. H. S., koja æe brojiti preko 12 milijona duša. Jugoslaveni æe biti gospodari jadranskog mora i plodnih krajeva. Biti æe bogati itom, vinom i uljikom. A kad rudnike i ugljenike svoje u red stavimo, biti æe jaka i industrija naša. Eto za to smo se borili, za to smo patili. Za to æemo ivjetii umrijeti. Vojnici! Kao što se kuæa ne gradi na pijesku i kaošto se grede i tetive ne uèvršæuju vrbovim klinom, tako se ni dr ava ne mo e osloniti na ljude nepouzdane. Snaga dr ave mjeri se po njezinoj vojsci. Jakost dr ave ovisi o jakosti vojske. Tko hoæe mira u zemlji, mora imati obranbenu silu. Vi ste, vojnici, jugoslavenska satnija, koja æe za ove ideale ivjeti i umrijeti. Kao jamstvo narodu pola ete danas sveèanu zakletvu, sveèanu prisegu. Kunete se poštenjem svojim, nad kojim ništa èovjeku svetije nije. Kunete se Bogom ivim, Bogom svemoguèim, Bogom pravednim. Bog ividati æe vam mudrosti, Bog svemoguæi dati æe vam snage, a Bog pravedni dati æe vam sreæe, da zapoèeto djelo brzo kraju privedete. Bog i Hrvati skidaju 900 godišnje okove Hrvata, Srba i Slovenaca, posestrime Dalmacije i Bosne, a Bogom štiæene grudi braæe Srba vraæaju slobodu Srbiji i Crnojgori. Genij jugoslavenstva naviješta mir, jedinstvo i slobodu! Vi ste prvi pioniri toga mira jedinstva i slobode. Zato u prisegi svojoj tra ite jakost, po prisegi èuvajte mir i jedinstvo, a u miru i jedinstvu osigurajte slobodu naroda svoga. Dao Bog, da naša sloboda vjeèna bude!” Nakon toga je Andro Moriæ, zapovjednik Jugoslavenske satnije obavio èin prisege satnije. Predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS dr. Ivan Ribar u svom je govoru “pohvalio patriotièki duh djakovaèke [Jugoslavenske] satnije, koja æe dobro uredjena biti oslon i uvjet narodne slobode.” Govorom naèelnika opæine Ðakovo Josipa Geigera i “poklicima Jugoslaviji, [Jugoslavenskoj] satniji, slobodi, Narodnom Vijeæu [SHS] zakljuèena je ova impozantna sveèanost.”99 Hrvatska obrana navodi da je sveèani èin prisege Jugoslavenske satnije u Ðakovu “uzvelièala [je] veteranska glazba, kojom je vješto upravljao g. Madjareviæ uèitelj u Satnici djakovaèkoj.” Nakon prisege Jugoslavenska satnija uputila se prema opæinskoj vijeænici. “S balkona opæinske vijeænice progovorio je vojništvu predsjednik mjestnog odbora N.[arodnog] V.[ijeæa] dr. I. Ribar. U markantnome svome govoru hvali pripravnost vojnika djakovaèkih, koju pokazaše u privr enosti i odanosti N.[arodnom] V.[ijeæu]. Istièe va nost i snagu dobro uredjene i patriotièkim duhom nadahnute satnije, koja æe kao jedinica jugoslavenske vojske, biti oslon i uvjet narodne slobode.” Na koncu je progovorio vojnicima naèelnik opæine trga Ðakovo J. Geiger: “Toplim rijeèima zahvaljuje vojnicima, što su odmah spremno stupili na obranu Djakova, kad je prijetila pogibao od ljudi opakih, koji su naumili, otimati i pljaèkati. [...] Djakovo je i
99 Vjesnik - Sveèana prisega, Glasnik biskupija bosanske i srijemske (Ðakovo), teèaj XLVI, br. 20, 21, 22, 30. XI. 1918., str. 164.-165. 37 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ovom zgodom pokazalo potpunu jednodušnost i slogu u nastojanju, da se narod dostojno i znaèajno sprema za izgradju nove jugoslavenske dr ave.”100 Razvidno je da je u govoru od 17. studenoga 1918. pred Jugoslavenskom satnijom msgr. Antun Akšamoviæ, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Ðakovu, istaknuo i odreðene hrvatske federalistièke te nje.101 Osjeèki Jug, glasilo koje je u Slavoniji najupornije promicalo ideje jugoslavenskog unitarizma, slikovito je poèetkom rujna 1918. prikazalo politièka stajališta koja su u osvit raspada Austro-Ugarske Monarhije zastupali vodeæi sveæenici u Ðakovu. Naime, u napadu na frankovce, i sve koje su takvima smatrali, Jug na temelju “informacija” od “prijatelja iz Djakova” naglašava da urednik Glasnika biskupija bosanske i srijemske i tajnik Biskupije, dr. Andrija ivkoviæ, “svoga furtimaštva i frankovluka nigda i nigdje ne taji. Desna ruka mu je g. Grga Galoviæ, koji u svom frankovluku nije niti sa katolièkim ‘Novinama’ zadovoljan bio prije, a još manje je sada. Uz ovu dvojicu borbenih ulazi u raèun i prebendar102 g. Vjekoslav Kosina. Profesori dri. [Franjo] Didoviæ i [Andrija] Spiletak, te [Antun] Jurèeviæ nijesu jasni i borbeni, a jednako je postao neodredjen, nejasan negda oduševljani i borbeni narodni pop rektor g. Antun Akšamoviæ. Vele, da je on danas neodredjen radi pitanja biskupske stolice u Djakovu. Kanonik g. [Mihovil (Milko)] Cepeliæ, negda pristaša Radiæev, danas ne zna na koju bi stranu, a druga gg. kanonici ne bave se ovom stvari, t.j. oni nijesu za deklaraciju, oni nijesu proti, njima je svejedno.” Prema “informacijama” iz Ðakova, Jug naglašava, da “oni u Djakovu radi dobroga glasa ne æe bar za sada, da rade sa [Aleksandrom] Horvatom, [Vladimirom] Sachsom[-Petroviæem] i [Ivom] Frankom, no sa drugim frankovcima hoæe ‘hrvatski kurs’.”103 Uz to, Jug istovremeno “[...] saznaje iz pouzdana vrela, da na osjeèku ‘Hrvatsku Obranu‘ vrši veliki upliv slavonski katolièki senijorat u Djakovu. Taj senijorat, koji se sastoji od izrazitih frankovaca kao što su gg. dr. [Andrija] ivkoviæ i [Grga] Galoviæ, poduzeli su korake, da u svoje ruke dobiju ‘Hrv. Obranu‘ i da je uredjuju na posve frankovaèki naèin kao ustuk zagrebaèkim kaptolskim ‘Novinama‘, koje su odluèno pristale uz sadašnji jugoslavenski pokret. Djakovaèki senijorat veæ vodi preko svojeg osjeèkog pouzdanika, jednog katihete, pregovore s ljudima oko ‘Hrv. Obrane‘. [...].”104
100 Naši dopisi - Osnutak prve jugoslavenske satnije u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 19. XI. 1918., str. 1. 101 Usp. Jure Krišto, Prešuæena povijest. Katolièka crkva u hrvatskoj politici, 1850.-1918., Zagreb, 1994., str. 365.; I. Zvonar, Pogled na 1918. iz perspektive dijela istaknutih sudionika, str. 505. 102 Prebendar – nadarbenik, posjednik prebende, crkvenog posjeda, koji ima na u ivanjeneki viši sveæenik. 103 Osijek - Djakovo, Jug (Osijek), god. I, br. 154, 11. IX. 1918., str. 1. 104 Slavonski katolièki seniorat i “Hrvatska Obrana”, Jug (Osijek), god. I, br. 154, 11. IX. 1918., str. 4. Usp. Vjesnik - Osjeèkom “Jugu”, Glasnik biskupija bosanske i srijemske (Ðakovo), teèaj XLVI, br. 17, 15. IX. 1918., str. 138. U razumijevanju politièkoga ozraèja meðu sveæenstvom u Ðakovu, tijekom Prvoga 38 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Dolazak srbijanske vojske u Virovitièku upaniju potaknuo je tamošnjeg upana i Narodno vijeæe SHS da 17. studenoga 1918. raspuste narodne stra e. Ostavljene su samo pouzdane Narodne stra e, poput one u Ðakovu.105 Nedvojbeno, narodne stra e ostavljene su i tamo gdje su bile još potrebne za oèuvanje reda i mira. Kad su narodne stra e u Slavoniji veæinom raspuštene, ðakovaèka Jugoslavenska satnija nastavila je djelovati. Naime, dr. Ivan Ribar uspio je u dogovoru s potpukovnikom Slavkom Kvaternikom zadr ati Narodnu stra u u Ðakovu još neko vrijeme. Sekcija za organizaciju i agitaciju odobrila je odluku potpukovnika S. Kvaternika. Naime, dr. I. Ribar je obavijestio 17. studenoga 1918. Narodno vijeæe SHS u Zagreb, da je veliki upan Virovitièke upanije odredio raspustiti sve narodne stra e, uz napomenu, da u Ðakovu nema ni vojništva, ni andarmerijei da bi moglo doæi “do robljenja i nemira gorih nego su prošlih dana bili.”106 O tome, da se narodne stra e u Ðakovu ne raspuštaju, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, izvijestilo je 24. studenoga 1918., “Upozoravamo sve naše ljude, da narodne stra e u djakovaèkom kotaru i dalje ostaju. Slu bu moraju vršiti svi vojnici od 24-40 godina. Narodna naša vlada u Zagrebu otpušta posve sa konaènom otpusnicom sve one vojnike, koji su prešli 40 godina ivota.U brzo vrijeme izaæi æe odredbe i glede mladjih godišta, no do toga vremena imadu narodne stra e vršiti strogo, u redu i po vojnièki svoju du nost oko uzdr avanja mira i poredka.”107 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, izvijestio je 8. prosinca 1918., da su èasnici kod Jugoslavenske satnije natporuènik Andro Moriæ, zapovjednik za kotar Ðakovo, te natporuènik Josip Baumeister i poruènici Mato Horvat i H.[inko] Kiš.108 Istovremeno, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode upozorilo je 8. prosinca 1918., “Za javnu sigurnost, mir i poredak u Djakovu imadu vršiti slu bu[Jugoslavenska] satnija i to samo oni,
svjetskog rata, i napose 1918., usp. Zlatko Matijeviæ, Slom politike katolièkog jugoslavenstva. Hrvatska puèka stranka u politièkom ivotuKraljevine SHS (1919.-1929.), Zagreb, 1998., str. 41.-92.; Jure Krišto, Hrvatski katolièki pokret (1903.-1945.), Zagreb, 2004., str. 103.-123. I tamo navedeni izvori i literatura. Još poèetkom 1918. Zbor duhovne mlade i ðakovaèke u dopisu Zboru duhovne mlade i zagrebaèke napominje, da je projugoslavenska opcija pogubna za hrvatski narod. Stoga, i nije presmjelo u historiografiji iskazano tumaèenje, da 1918. iz Ðakova “guske nisu letjele u maglu”. Usp. Marin Srakiæ, Iz Ðakova “guske nisu letjele u maglu” 1918. godine, Vjesnik Ðakovaèke i Srijemske biskupije, god. CXXXIV, br. 7-8, Ðakovo, 2006., str. 689.-690. 105 T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 375. 106 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 9., br. 212, telefonska obavijest iz Ðakova, 17. XI. 1918.; T. Zorko, Narodne stra eNarodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 368.-369. 107 Iz mjesnog odbora i zapovjedištva - Narodne stra e ostaju, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4. 108 Usp. Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Èasnici kod satnije u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2. 39 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... koji æe dobiti od zapovjedništva do 11. prosinca posebnu izkaznicu. Svi drugi nesmiju istupati od toga dana više kao èlanovi stra e.Dalje vrše slu buoru nièke postaje i mjesno redarstvo. Svi se imadu ovim organima u slu bi bezuvjetno pokoravati.”109 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu odnosno Zapovjedništvo narodnih stra a za kotar Ðakovo, objavilo je u glasilu Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode sljedeæe upozorenje: “U mjestima gdje su narodne stra e,imadu ove i dalje, dok selo te stra ehoæe imati, da se brinu oko reda, mira i poretka. Gdje su stra e prestale postojati, imadu ove oru je bezuvjetno i što prije u Djakovo predati.”110 Dr. I. Ribar, u svojim sjeæanjima, objavljenima u Ðakovaèkom listu, tvrdi da je Narodna stra a Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “do kraja vršila svoje zadatke. Svaki napad neprijatelja nove vlasti, pljaèkaša, bio je odmah od Narodne stra e u zametku uništen. Na poziv [Mjesnog odbora] Narodnog vijeæa [SHS u Ðakovu] graðani Ðakova, i seljaci kotara svojim dobrovoljnim prilozima omoguæili su, da smo mogli odr avatiNarodnu stra u,a isto tako i nove slu benike i kurire, koje smo morali namjestiti u kotaru i opæini, te pomagati novèano sve socijalno ugro ene. [...]. Rad odbornika Narodnog vijeæa kotara i opæina bio je dobrovoljan. Andrija Moriæ koji, se sav predao radu, nije imao nikakvo plaæeno stalno namještenje, odnosno zaposlenje. On je bio tajnik kotarskog i gradskog odbora, a nije primao za svoj rad nikakvu nagradu.”111
* Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu zamolio je 23. studenoga 1918. od Predsjedništva Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, u smislu okru nice Narodnog vijeæa SHS od 18. studenoga 1918., slu benupotvrdu za Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu sa pravom djelovanja. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvjestio je Predsjedništvo Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, da je u Ðakovu i kotaru Ðakovo “za sada prilièan mir i red. Dne 17. ov.[og] mj.[eseca] zaprisegnuta je sveèano Jugoslavenska satnija, koja vrši slu bu u cijelom kotaru. Jaka je 220 momaka bivših vojnika […]. Kako neima kod nas nikakove druge vojske a naroèito neima srpske, to je ovoj satniji poglavita du nost,da uspostavi konaèno mir i red, da razoru asve one, koji neimaju pravo
109 Iz mjesnoga odbora i zapovjediètva - Slu ba u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2. 110 Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Narodnim stra ama, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 2. 111 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 255, 23. VIII. 1958., str. 2. 40 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 posjedovati oru je,da od pljaèkaša oduzme ukradene stvari, a naroèito da sakupi sve vojnièke predmete i stvari od onih, koji su došli neovlašteno u posjed istih. Ovu du nost vrši jugoslavenska satnija u Djakovu i u kotaru, a uz pomoæ narodnih selskih stra a strogo i savjestno, do sada sa vrlo povoljnim uspjehom. Do sada je uhiæeno od zlikovaca i pljaèkaša u cijelom kotaru 132, i ti su svi otpraæeni u uze sudbenog stola u Osijeku. Ustrijeljeno je svega 14, a to su renitentni112 zlikovci, kolovodje, te opæe poznati pogibeljni ljudi, zateèeni pri zloèinima, koji se sa nikakovom poukom nijesu dali odvratiti od zloèina, te koji su na zloèine zavadjali neuki seljaèki svijet.113 Strijeljanjem ovih odlanulo je cijelom kotaru.”114 […] Uz ostalo, Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu spominje i veliko nezadovoljstvo meðu seljaštvom, “kako drugdje, tako i kod nas”, protiv opæinskih èinovnika. “Opæinski èinovnici ovoga kotara uz rijetke iznimke bili su tijekom ovoga rata najveæi kajišari, koji su znali samo seljaka iscrpljivati i sebe obogaæivati, te koji su upravo demoralizirali narod. Valjda neima gorega opæinskog èinovništva, nego što je baš bilo ovo u kotaru djakovaèkome.”115 “Pritu be seljaka iz sviju opæina prima ovaj mjesni odbor
112 Renitentni – uporno otporni, neposlušni, tvrdoglavi. 113 Navod u broju ubijenih u ovom dopisu dr. I. Ribara, predsjednika Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Predsjedništvu Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, od 23. studenoga 1918., u suprotnosti je, i znatno manji od brojeva ubijenih koje je objavila osjeèka Hrvatska obrana, 9. studenoga 1918., “U Djakovu i okolici […] Kod prijašnjih izgreda i pljaèkanja ubijena su 22 pljaèkaša.” Usp. Telefonske vijesti “H.O.” Slu bene brzojavke Narodnoga Vijeæa, Hrvatska obrana (Osijek), 9. XI. 1918., str. 4., te osjeèki Jug, 15. studenoga 1918., “Djakovo. (Tel. Juga) Narodna stra amarljivo ureduje u okolici. Dosad ustrijeljeno je nekih 33 pljaèkaša. […]” Usp. Dogadjaji u pokrajini - Progon pljaèkaša u okolici Djakova, Jug (Osijek), god. I, br. 214, 15. XI. 1918., str. 1. 114 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117], Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23. studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 139.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 108.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 271.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 63.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 35., 41.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 210.; Tomo Šaliæ, Ðurðanci u prostoru i vremenu, u: Tomo Šaliæ, Adam Paviæ, Ðurðanci kod Ðakova, Ðakovo, 2006., str. 65. 115 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117], Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23. studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 139.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 64.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 30.-31. 41 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... savjesno i toèno, te nastoji, da ih putem nadle nih oblasti povoljno po seljake riješi u koliko je to moguæe u granicama zakona.” […] Zakljuèno, u dopisu Predsjedništvu Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu navodi, da Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu prema okru niciNarodnog vijeæa SHS poduzima “sve, da bude u èim veæem kontaktu sa seljacima, pa tako dr imo dnevno velike sastanke i škole sa našim seljacima”, te da æe dr. I. Ribar kao narodni zastupnik “poduzeti putovanje po cijelom kotaru i odr ati javne skupštine u svakom selu.”116 Ovaj dopis Predsjedništvu Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, sa opisom stanja u Ðakovu i Ðakovštini i prikazom djelovanja Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu potpisuje dr. Ivan Ribar, predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu. Naime, pritisnuti èinjenicom sve prisutnijeg izbijanja nezadovoljstva, naroèito meðu seljaštvom, mjesni odbori Narodnog vijeæa SHS pokrenuli su akciju odr avanjajavnih puèkih skupština. Dr. I. Ribar bio je jedan od najagilnijih promicatelja stajališta o narodnom jedinstvu i prednostima monarhistièkog oblika vladavine nad republikanskim.117 Dr. I. Ribar od 25. studenoga do 19. prosinca 1918., sa najbli im suradnicima iz Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS iz Ðakovo odr ao je javne puèke skupštine u Budrovcima, Gorjanima, Kešincima, Koritni, Levanjskoj Varoši, Piškorevcima, Punitovcima, Semeljcima, Strizivojni, Trnavi, Velikom Nabrðu, Vrbici i Vrpolju.118 Plan dr. I. Ribara bio je nakon Bo iæa 1918. odr ati sa suradnicima javne puèke skupštine i u drugim mjestima kotara Ðakovo.119
Prema navodima dr. I. Ribara “[...] protiv takve revolucije borilo se i u Ðakovu opæinsko i kotarsko [Narodno] vijeæe [SHS] kojima sam ja bio na èelu kao izabrani predsjednik još prije 29. X [1918.] na zboru svih opæinara, na kojem
116 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117], Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23. studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 139.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 64. 117 I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 29. 118 Iz Djakova i okolice - Javne skupštine, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2.; Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Javne puèke skupštine, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2.; Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Skupštine u kotaru, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 2. Usp. I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 29. 119 Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Skupštine u kotaru, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 2. 42 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 su odluèena njihova osnivanja, odnosno organizacija. Neupuæenost sela o postojeæoj politièkoj situaciji i novoj organizaciji s jedne strane, a nemiri prozvani ‘revolucijom’, te bezvlašæe, s druge strane, jer opæinski èinovnici ili su bili pobijeni od razjarene mase, ili su se u strahu razbe ali, opæinske kase razbijene i opljaèkane, spisi spaljeni – sve je to zahtijevalo da sam morao sa èlanovima vijeæa obilaziti sva sela kotara [Ðakovo], da im najprije objasnim novu situaciju, da ih smirim, upuæujem da osnivaju opæinska i mjesna narodna vijeæa, te narodne seoske stra e, koje æe u prvom redu pomoæi savladavanju pljaèkaša protiv kojih se bilo vrlo teško boriti, jer su bili naoru ani,nepoznati iz stranih sela, èak i takvih je bilo koji su sa raznim falsifikatima punomoæja od vlade u Zagrebu kupili haraè u vidu ive nih namirnica za ishranu siromašnih krajeva i slièno, tra ili konje, koji su se raštrkali po svim selima nakon odstupanja neprijatelja, navodno za vojnu komandu. Da situacija u selima bude još te a, kiša je cijelog mjeseca studenog [1918.] svakodnevno padala, iskvareni i za vrijeme rata nepopravljani putovi su se upropastili, tako da je saobraæaj bio moguæ samo seoskim kolima ili jahanjem; a još je gore bilo to što je šljiva urodila, pekla se danju i noæu rakija, mnogi se opijali i od rakijskog kotla nisu se udaljavali. Ipak nam je uspjelo da sakupljamo seljake, da s njima, u prvom redu sa onima koji su došli iz rata, govorimo, da pljaèku likvidiramo a funkcioniranje narodnih vijeæa omoguæimo. Za to vrijeme povratili su se i opæinski slu benici, koji se nijesu ogriješili, i od takvih i novih, koje je postavilo Narodno vijeæe [SHS], zaveli smo redovno uredovanje, iako smo se skoro u svakom selu susretali sa raznim protivštinama sa strane pojedinaca, koji su se predstavljali kao odabrani za podr avanjeanarhije i bezvlaða, koji su pogodovali njihovoj samovolji. Konaèno nam je uspjelo da je opljaèkano vraæeno, kao brašno, rogata marva, svinje, konji i druge pokretnosti, specijalno poljoprivredni inventar.”120
Ðakovaèki unitaristi, predvoðeni dr. I. Ribarom, prednjaèili su u Slavoniji inventivnošæu u promid benom djelovanju, te su potkraj studenoga 1918. osnovali “Jugoslavenski klub”, odnosno udru enje pod nazivom “Sijelo Jugoslavena”.121 Najprije je glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode izvijestilo da je namjera u Ðakovu 24. studenoga 1918. osnovati Jugoslavenski klub. “Svrha kluba je odmah osnovati èitaonicu, staviti se u usku vezu sa ‘Hrv.[atskim] Sokolom‘ i ‘Preradoviæem‘, te otpoèeti sa radom
120 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 177.-178. 121 I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 29.-30. 43 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... oko društvenih posijela, jour. fixa122, èajanki itd. Pozivamo sve gradjanstvo, da dodje u što veæem broju, da se uzmogne odpoèeti sa radom, jer æe ovako pomladjeni i na demokratskoj osnovi podr avanidruštveni ivottakodjer mnogo uèiniti oko uèvršèivanja naše slobode, te oko sloge i rada za velike probleme, koji nas u najskorijoj buduænosti èekaju.”123 “Sijelo Jugoslavena” osnovano je u Ðakovu s namjerom, kako je 1. prosinca 1918. izvjestilo glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, upuæivanja “svega puèanstva o svim aktuelnim pitanjima”, odnosno promicanja unitaristièkih stajališta, koja su zastupali. U Odbor “Sijela Jugoslavena” izabrani su: dr. Ivan Ribar, Andro Moriæ, dr. Franjo Didoviæ, te Petar Brezoviæ, Dragan Devèiæ, Milan Etinger [Ettinger], Stjepan Fink, Ðuro Maras i Rudolf Weidl.124 Prostorije “Sijela Jugoslavena” bile su u gostioni “Zlatnom šaranu” Gustava Heicmanna [Heitzmann, Hajcman], u Satnièkoj ulici (današnja Ulica Ante Starèeviæa), gdje su prireðivali razlièite zabave i skupštine, i u zajednici s drugim ðakovaèkim društvima.125 Nakon 1. prosinca 1918., zapoèeo je postupak likvidacije Narodnog vijeæa SHS, koje æe do stvaranja zajednièke vlade obavljati administrativne poslove. Nakon stvaranja prve zajednièke vlade Kraljevine SHS, Predsjedništvo Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu izvijestilo je 28. prosinca 1918. sve mjesne odbore Narodnog vijeæa SHS: “Današnjim danom raspuštaju se svi Mjesni odbori Narodnog Vijeæa [SHS] u pokrajini, a tako isto i sve Narodne stra e. Pozivaju se svi Mjesni odbori da tijekom mjeseca sijeènja 1919., provedu likvidaciju. [...] Današnjim danom prestaje dakle svako djelovanje Mjesnih odbora Narodnog
122 Jour fixe – stalan dan u tjednu odreðen za primanje gostiju, dan primanja na popodnevni domjenak, zabavni sastanak. 123 Usp. Društvene vijesti - Jugoslavenski klub, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5. 124 Usp. Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3. Domaæe vijesti - Obnova djakovaèkih prosvjetnih društava, Hrvatska obrana (Osijek), 15. XII. 1918., str. 3. U najavi glavne skupštine “Sijela Jugoslavena” za 22. prosinca 1918. u opæinskoj vijeænici u Ðakovu, Glas slobode navodi, da je pravilnik izraðen, te pozivaju graðanstvo, da “ovo novo osnovano društvo podpomogne.” Prema najavama, rad društva protezati æe se i na sela. Usp. Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3. Skupština “Sijela Jugoslavena”, oèito, nije odr ana 22. prosinca 1918., jer je ponovno zakazana za 29. prosinca 1918. u maloj dvorani svratišta “Devèiæ”. Usp. Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 3. Na glavnoj/izvanrednoj skupštini “Sijela Jugoslavena”, odr anoj 29. prosinca 1918., na kojoj se okupilo oko 100 èlanova, izabrano je rukovodstvo, dr. Ivan Ribar, predsjednik, Milan Etinger [Ettinger], podpredsjednik, Andro [Andrija] Moriæ, tajnik, dr. Franjo Didoviæ, blagajnik, Vinko Oster, knji nièar i arhivar, te odbornici Mato [Matija] Fišer, Svetozar Raèki, Rudolf Weidl, Pavao Brezoviæ, Mato Lay, Janko Pozniæ, Hugo Fuchs i Teodor Jelovac, i kao zamjenici odbornika dr. Antun Niderle, Kazimir Lombaroviæ, Moco [Matija] Kraljeviæ i Franjo Stankoviæ. Usp. Društvene vijesti - Izvanredna skupština “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 9, 5. I. 1919., str. 3. 125 Usp. Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 3.; Zvonko Benašiæ, Hrvatski sokol u Ðakovu 1906.-2006., Ðakovo, 2006., str. 45. 44 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Vijeæa [SHS] i Narodnih stra a u dosadašnjem svojstvu, ali æe sekcija Narodnog Vijeæa [SHS] za organizaciju i agitaciju svojevremeno iz bivših Narodnih Vijeæa [SHS] eventualno organizirati nova udru enja,koja æe imati du nost,da se brinu za socijalno, ekonomsko i kulturno razvijanje i unapreðenje našeg naroda. [...].”126 O tome je, prenoseæi odredbu, 5. sijeènja 1919. izvijestilo i glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode.127
U mjesec dana djelovanja narodnih vijeæa [SHS], opæinskih i kotarskih, prema navodima dr. I. Ribara, “[...] Narodno vijeæe [SHS] ðakovaèkog kotara u komu sam suraðivao, kao predsjednik, posvršavalo je ne samo mnoge èisto politièke i nacionalne poslove, veæ i mnoge administrativne iz nadle nostiopæina i kotara. Narodna vijeæa [SHS], mjesna, opæinska i kotarska bila su u prvom redu politièka, naredbodavna tijela, a iznimno upravne i sudske vlasti, pa su po djelima pljaèke, i to uhvaæene na djelu i pri otporu delikvenata, bila izvršno suverena, znaèi ne samo izricala kazne veæ i bez prava na albu kazne izvršila. U vrijeme kada je anarhija prevladavala, a s njom, kao njena posljedica, samovolja i pljaèka pod zaštitom i rukovodstvom pokvarenih elemenata koji su pri eljkivali nerede i bezvlašæe, redovni su sudovi bili nemoæni za suzbijanje istih. No ovakvi sluèajevi bili su rijetki, i samo u prvim danima poslije kapitulacije Austro-Ugarske [Monarhije]. Ne ulazeæi detaljno u sadr inu prijedloga, izvještaja, albi i predstavka koje smo èinili predsjedništvu Narodnog vijeæa [SHS] i vlade u Zagrebu, spominjem prijedlog da bi se kratkom novelom donijela izmjena i nadopune u postojeæem zakonu o opæinama, kojim bi se prvenstveno ukinule razlike graðana po visini plaæanja poreza. Primjera radi, u opæini Ðakovo, koja je dotada birala 21 opæinskog odbornika, dvadeset i jedan najjaèi veleposjednik, kao feudalci, kapitalistièki zemljišni veleposjednici i veletrgovci, birali su na opæinskim izborima jednu treæinu odbornika, dakle sedmoricu, dok su svi ostali poreznici birali dvije treæine. [...] Povodom povedenog sudskog kriviènog postupka protiv zelenokadrovaca, koji su bili optu eni za ubistva opæinskih
126 Usp. Svim Mjesnim odborima Narodnog Vijeæa u Hrvatskoj i Slavoniji, Narodne novine (Zagreb), 30. prosinca 1918.; F. Šišiæ, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919., str. 292.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 66. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 66.; Z. Matijeviæ, Guske u magli. Djelovanje èlanova Središnjega odbora Narodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad 1918. - sijeèanj 1919.), str. 127.; T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 363. 127 Usp. Va neodredbe i naredbe “Narodnoga vijeæa” SHS - Mjesni odbor[i] “Narodnoga vijeæa” raspušteni, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 9, 5. I. 1919., str. 2. 45 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
èinovnika, koji su u ratu bezdušno muèili glaðu èlanove njihovih porodica, naroèito djecu, Narodno je vijeæe uputilo prijedlog, da se obustavi postupak jer da su ubistva ovakvih zulumæara128 izvršena prije sloma Austro-Ugarske [Monarhije], odnosno kapitulacije, kada nikakva vlast nije funkcionirala, a prijetila je opasnost da bjegstvom izmaknu kazni narodnog suda. Zbog ovog prijedloga, a i narodnog suda napali su me oni koji su pobjegli iz Ðakova, bojeæi se narodnog suda. Ove nije smetala vlast koju su vršili komandanti vojnih jedinica odmah na poèetku rata. Narodno vijeæe [SHS] raspisalo je prirez na sve ratne bogataše s kojim je pokrivalo izdatke za izdr avanjeèlanova narodne stra e, a iz radnja obogaæenih u ratu trgovaca rekviriralo odjeæu i obuæu i podijelilo goloj i bosoj sirotinji, a iz štamparije narodnog neprijatelja129 rekviriralo sav novinski papir, neophodan za naše Ðakovaèke novine koje su ponovo poèele izlaziti pod mojom [!] redakcijom, a bile su obustavljene odmah poèetkom rata. Istovremeno je otvorilo vrata sokolskih vje baonica, èitaonica i knji nica koje su bile zatvorene po nareðenju vojnih vlasti za sve vrijeme rata. [...]”130 Dr. I. Ribar u svojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu pojašnjava da je Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “od bogatih trgovaca, seljaka, prisilno naplaæivalo veæe novèane iznose, da bi mogli pru iti momentalnu potrebnu pomoæ najnepovoljnijima. Istina je i to, da je ono iz trgovaèkih radnji uzimalo odjeæu i obuæu te podijelilo golima i bosima, a da nije nikada ništa platilo za uzetu robu [...].”131
Prema dr. I. Ribaru, “Na sjednicama kotarskog i opæinskog ðakovaèkog narodnog vijeæa [SHS] za cijelo vrijeme njihovog funkcioniranja nije dolazilo do nesuglasica i trudili smo se da nam svaka naša odluka bude jednoglasno donesena, pa i po strogo politièkim pitanjima, iako su u vijeæu bili predstavnici svih politièkih stranaka i grupa, uglavnom koalicije, pravaša i socijaldemokrata. Mogu kazati da smo svi bili jugoslavenski politièki orijentirani. Što manje i bez potrebe isticati vjerske, narodne i stranaèke razlike, bilo nam je svakidašnja parola u našem radu. Za sebe lièno du an sam da ka em da sam se još prije rata
128 Zulumæar – onaj tko pravi zulum, nasilnik, siled ija, okrutnik, tiranin, terorist. 129 Rijeè je o tiskaru Maksi Brucku. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3.; K. Paviæ, Ðakovaèko novinstvo 1918.-1928., str. 38.; K. Paviæ, Povijest ðakovaèkih tiskara, str. 69. 130 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 178.-180. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3. 131 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3. 46 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 osjeæao jugoslavenskim nacionalistom, a za rata ovaj se osjeæaj u meni još pojaèao utjecajem tekuæih va nih politièkih zbivanja u zemlji i van zemlje.”132 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu uputio je 10. prosinca 1918. brzojavku “Njegovom kraljevskom Visoèanstvu regentu Aleksandru” u Beograd, u kojoj navode “Sretni smo što je misao velikog vladike [Josipa Jurja] Strosmajera [Strossmayera] privedena djelu, pozdravljamo sa iskrenom i sinovskom odanošæu Njegovo Velièanstvo kralja Petra, kao i Vaše kraljevsko Visoèanstvo regenta jedinstvene kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.”133 Uskoro je, Glas slobode izvijestio da se “Njegovo kraljevsko Visoèanstvo regent Aleksandar” zahvalilo Mjesnom odboru Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, meðu ostalim i rijeèima “Duboko su me dirnule Vaše iskrene èestitke [...].”134 U novonastalom politièkom ozraèju u Ðakovu je 9. prosinca 1918. u stolnoj crkvi slu ena sveta misa i Te Deum135 u proslavu ujedinjenja, na kojoj je uz predstavnike vlasti i škole nazoèila i satnija srbijanske vojske.136 Zatim je 17. prosinca 1918. svetom misom u stolnoj crkvi, uz nazoènost mnogobrojnih graðana i uglednika, a zatim i prijemom u biskupskom dvoru mnogobrojnih crkvenih, vojnih i svjetovnih uglednika i predstavnika vlasti i udruga i društava sveèano proslavljen roðendan princa Aleksandra Karaðorðeviæa.137 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu raspušten je 4. sijeènja 1919.138 Likvidacioni odbor Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu (u koji su izabrani Antun Akšamoviæ, Milan Etinger [Ettinger], Tošo [Teodor] Jelovac, Josip Štimac i Andro Moriæ) dovršio je, prema izvješæu Andre Moriæa, tajnika Likvidacionog odbora, Središnjem odboru Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, od 16. veljaèe 1919., svoje djelovanje do 13. veljaèe 1919.139, a prijašnji
132 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 178.-180. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 266, 31. I. 1959., str. 3. 133 Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Pozdrav , Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3. 134 Iz Djakova i okolice - Zahvala princa Aleksandra , Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 2. 135 Te Deum – molitva, slu ba Bo ja zahvalnica. 136 Vjesnik - Zahvalnica, Glasnik biskupija bosanske i srijemske (Ðakovo), teèaj XLVI, br. 23, 15. XII. 1918., str. 172. 137 Usp. Iz Djakova i okolice - Proslava rodjendana princa Aleksandra, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 2. 138 Usp. Iz Djakova i okolice - Prestanak “Narodnoga vijeæa” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 2.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989. 139 Prema, pak, obavijesti graðanstvu u Glasu slobode, Likvidacioni odbor Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, djelovao je do 25. veljaèe 1919. Usp. Iz Djakova i okolice - Likvidacioni odbor “Narodnog vijeæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II. 1919., str. 3. 47 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo nastavio je djelovanje “u agitacione i druge svrhe” kao novoosnovano društvo pod imenom “Sijelo Jugoslavena”, koje je donijelo i pravila i dostavilo ih na uvid nadle nim organima u Zagreb.140 Raspuštena je 4. sijeènja 1919. i Jugoslavenska satnija pod zapovjedništvom A. Moriæa. Glas slobode napominje da “Obæ. zastupstvo i ‘Narodno vijeæe‘ kao i vlada u Zagrebu izrièu i ovim putem svim èlanovima [Jugoslavenske] satnije na pomoæi i radu svoju najsrdniju hvalu.”141 Istovremeno, Glas slobode objavio je, da “Odbor N.V. u Djakovu izrièe ovim putem g. Bo i Matijeviæu, kao zapovjedniku i njegovoj èeti na po rtvovnom, energiènom i nada sve marljivom radu oko reda, mira i poretka svoju najusrdniju hvalu.”142 Pozvane su od Mjesnog vojnog zapovjedništva i “sve narodne stra e kotara Djakovo kao i Djakovèani, koji imadu oru je vojnièko i naboje, da ovo do najkasnije 18. sijeènja o.[ve] g.[odine] predadu na ruke nadporuènika [Andre] Moriæa. Tko ne bi predao, postupit æe se svom strogošæu.”143 No, oèito, razoru anjenarodnih stra anije išlo bez poteškoæa. Poziv za predaju oru ja svim narodnim stra ama kotara Ðakovo ponovljen je u Glasu slobode i 19. sijeènja 1919.144 U novonastalim vremenima, pak, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode nastavio je izlaziti, od sredine sijeènja 1919. najprije kao glasilo “Graðanskog odbora”145, a zatim od sredine srpnja 1919. kao “Nezavisno demokratsko glasilo” odnosno glasilo Jugoslavenske demokratske stranke.146 * Potkraj Prvoga svjetskog rata, te napose potkraj 1918. seljaštvo Ðakovštine bilo je buntovno raspolo eno i pru alo otpor vlastima. Dugotrajni i iscrpljujuæi rat, te raspad Austro-Ugarske Monarhije ujesen 1918. doveo je do nemira i pljaèki i u mnogim krajevima do bezvlašæa. Neimaština i nestašica bile su sveprisutne. Glavni razlozi nezadovoljstva slavonskog seljaštva bili su teški uvjeti ivota tijekom višegodišnjeg rata, ali i mnoštvo neriješenih gospodarskih, socijalnih, pa
140 Usp. HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [118], Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba Mjesni odbor Djakovo, Djakovo 16/2. [1]919. Središnjem odboru narodnog vijeæa Zagreb. 141 Usp. Iz Djakova i okolice - Razlaz satnije, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 2. 142 Iz Djakova i okolice - Priznanje, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 2. 143 Iz Djakova i okolice - Predaja oru ja, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 2. 144 Usp. Iz Djakova i okolice - Predaja oru ja, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 2. 145 Usp. Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919. 146 Usp. Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 36., 13. VII. 1919.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 266, 31. I. 1959., str. 3.; K. Paviæ, Ðakovaèko novinstvo 1918.-1928., str. 38.; K. Paviæ, Povijest ðakovaèkih tiskara, str. 69. 48 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 i politièkih pitanja u neposrednom poraæu potkraj 1918. i poèetkom 1919.147 Nemiri u Hrvatskoj, i Slavoniji, u jesen 1918. imali su sva obilje ja revolucionarnog stanja. Ni i slojevi društva, prete ito seljaštvo, nakon èetiri iscrpljujuæe ratne godine, iskazivali su svoje nezadovoljstvo Austro-Ugarskom Monarhijom i stanjem, a i mirnim prijelazom na poredak kakav je zagovarao domaæi vladajuæi sloj. Narodno vijeæe SHS tijekom listopada i sudenoga 1918. uzvratilo je represivnim mjerama i prijekim sudovima.148 Potkraj 1918. zabilje eni su razlièiti primjeri bezvlašæa i u kotaru Ðakovo. Crkvena, graðanska i seljaèka imovina najèešæe je metom buntovnièke i zelenokadrovske pljaèke.149 Do radikalizacije seljaštva dolazi naroèito u vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba. U Slavoniji se po seljaèkim nemirima osobito isticala Ðakovština. Nezadovoljno seljaštvo Ðakovštine razbija, pali i pljaèka ponajprije veleposjednièka imanja,
147 Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 225. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 61.-62.; A. Grubišiæ, Osjeèka graðanska garda u Prvom svjetskom ratu, str. 117.-118. 148 I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 40. 149 Usp. B. Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., str. 111., 122.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 255, 23. VIII. 1958., str. 2.; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 124.-125., 138.-140., 152.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave (1.I - 20.XII 1918), Tom II, str. 435., 547., 549.; I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 140., 175.-178.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79.-80.; Josef Werni, Konrad Reiber, Josef Eder (Hrsg.), Heimatbuch Tomaschanzi-Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, Ruit bei Stuttgart, 1974., str. 64.; S. Reljiæ, Ð. Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar i sinovi. ivot i djela, str. 166.-168.; Mirko Markoviæ, Selo Tomašanci kraj Ðakova. Prilog poznavanju naseljavanja i narodne starine, Zbornik za narodni ivot i obièaje ju nih Slavena, knj. 47, Zagreb, 1977., str. 57.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 86., 96.-97., 104.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 221., 234.-235., 249., 256., 258., 261., 264.; Tomo Šaliæ, Vrbica u Ðakovštini 1330-1990., Vinkovci, 1990., str. 72.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 225.-228. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 61.-63.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 33.-34.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 202.-203., 205.; Vladimir Geiger, Nijemci Ðakova i Ðakovštine u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, Kolo, god. VI, br. 4, Zagreb, 1997., str. 178.-179. ili Vladimir Geiger, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Zagreb, 2001., str. 91.-92.; T. Šaliæ, Ðurðanci u prostoru i vremenu, str. 65.; Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, Slavonski narodni kalendar 2001., Slavonski Brod, 2000., str. 81.-86. ili Mato Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, Trnava, 2011., str. 117.-124.; Ljiljana Dobrovšak, Fragmenti iz povijesti idova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata (1914-1918), u: 1918. u hrvatskoj povijesti. Zbornik, Urednik: eljko Holjevac, Zagreb, 2012., str. 448. I tamo navedeni izvori i literatura. 49 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... trgovine, skladišta, opæine i poštanske urede, te se ponegdje obraèunava s predstavnicima ranije vlasti, opæinskim èinovnicima, andarimai uèiteljima.150 U gradovima su na udaru pljaèke bili trgovci. Bande bi provaljivale u trgovine, uzimale sve što su mogli ponijeti, a zatim èesto podmetali po ar.151 Obavijesti o dogaðajima u provinciji, koje su pristizale Središnjem odboru Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, iskazivale su teško i zabrinjavajuæe stanje. Nemiri su dosegnuli vrhunac potkraj listopada i poèetkom studenoga 1918.152 U to vrijeme, osim poziva za pomoæ upuæenih u inozemstvo, antantinim vojnim snagama, ali ponajprije srbijanskoj vojsci, Predsjedništvo Narodnog vijeæa SHS odluèuje se za uvoðenje prijekoga suda.153 Sporazumno sa Narodnim vijeæem SHS veliki upan Virovitièke upanije barun Ivan pl. Adamovich [Adamoviæ] proglasio je prijeki sud “za zloèinstvo, bune, umorstva, razbojstva, pale a i javnog nasilja zlobnom oštetom tudjeg vlasništva” na cijelom podruèju upanije.154 O uvoðenju prijekog suda na podruèju Hrvatske i Slavonije izvijestilo je, no tek potkraj studenoga 1918., i glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode.155 Do ljeta 1918. zeleni kadar postao je znaèajna oru ana skupina u mnogim dijelovima Hrvatske, Slavonije i Srijema.156 U vrijeme prevrata u
150 Usp. J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 124.-125.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 225. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 62.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 200. I tamo navedeni izvori i literatura. 151 B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 84.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 220.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 28. 152 Usp. I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 26.-42.; T. Zorko, Narodne stra e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 356. I tamo navedeni izvori i literatura. 153 B. Krizman, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dr ave, str. 140.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 58. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 58.; Z. Matijeviæ, Guske u magli. Djelovanje èlanova Središnjega odbora Narodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad 1918. - sijeèanj 1919.), str. 121. 154 Usp. Prijeki sud u virovitièkoj upaniji, Jug (Osijek), god. I, br. 199, 31. X. 1918., str. 1.; Prijeki sud za upaniju virovitièku, Hrvatska obrana (Osijek), 31. X. 1918., str. 1. 155 Usp. Va ne odredbe i naredbe “Narodnoga vijeæa” SHS - Proglas o prijekom sudovanju, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XII. 1918., str. 3.-4. 156 Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 57.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 122.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 24.-25. I tamo navedena literatura. 50 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Austro-Ugarskoj Monarhiji, potkraj i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, u Hrvatskoj, Slavoniji, pa i u Ðakovštini, uèestalo je dezerterstvo i mnogobrojni zeleni kadar uklopio se je u stihijski i velikim dijelom pljaèkaški pokret siromašnog seljaštva. Dogaðaji tijekom listopada i studenoga 1918. odraz su dubokoga jaza izmeðu obrazovane elite i seljaèkih masa, tipiènog za agrarne zemlje. Hrvatske inteligencija, uz poneke va ne iznimke, opredijelila se za ideologiju jugoslavenskog unitarizma. No, republikanstvo je bilo najviši domet seljaèke svijesti. Uz to, tadašnje vlasti su bile u pravu, kada su tvrdile, da seljaèko poimanje republike znaèi negaciju ustaljenog poretka.157 Izrazita je pojava dezertiranje iz vojnih jedinica i neodazivanje na novaèenje Popunidbenom zapovjedništvu u Osijeku. U Ðakovštini su vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije djevojke pjevale: “Bje i dragi, u goru zelenu, nemoj iæi svojemu kaderu...”158 Raspad Austro-Ugarske Monarhije u jesen 1918. doveo je do kulminacije nemira i pljaèki. Vojni bjegunci i osiromašeno i izgladnjelo seljaštvo smatrali su svojim pravom napadati veleposjede, trgovine, skladišta i ustanove vlasti. Bez nekog organiziranog vodstva i jasnih ciljeva buntovnièki pokret prerastao je u anarhiju, pljaèku, uništavanja i ubojstva. Vlasti Dr ave SHS nemire su opisivale kao pothvate pljaèkaša, narodnih izdajica i boljševika. Na radikalizaciju seljaštva utjecaj su imali neupitno i povratnici iz Rusije. Prevratnièke ideje koje su vojnici povratnici iz Rusije zastupali i širili zahvatile su i neke èlanove narodnih stra au Slavoniji i Srijemu.159
157 I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 38., 42. 158 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 81. 159 O razlièitim tumaèenjima nastanka zelenog kadra i njegove uloge u dogaðajima potkraj 1918., usp.: Ljudevit Pivko, Zeleni kadri, Vojni vesnik, br. 3., Kragujevac, mart 1922., str. 23.-26.; Drago Škoriæ, Uloga povratnika iz ruskog zarobljeništva u razvoju dogaðaja u Hrvatskoj potkraj godine 1918., Starine, knj. 46, Zagreb, 1956., str. 18.-21.; Ferdo Èulinoviæ, Odjeci Oktobra u jugoslavenskim zemljama, Zagreb, 1957. str. 91.-132.; Ferdo Èulinoviæ, Zeleni kadar, Savremenik, br. 6-7, Beograd, 1957., str. 124.-142.; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 11.-173.; Bogdan Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., Historijski zbornik, god. X, br. 1-4, Zagreb, 1957., str. 111.-129.; Bogdan Krizman, O odjecima Oktobarske revolucije i zelenom kadru, Historijski zbornik, god. X, br. 1-4, Zagreb, 1957., str. 149.-157.; Dragoslav Jankoviæ, Bogdan Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave (1.I - 20.XII 1918), Tom II, Beograd, 1964.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 1.-131.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 93.-332.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 23.-43.; Tomislav Bogdanoviæ, Kategorije zelenog kadra 1918. godine i osvrt na njihovo djelovanje u Podravini i Prigorju, Podravina, vol. 12, br. 23., Koprivnica, 2013., str. 96.-104. I tamo navedeni izvori i literatura. 51 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
* Dr. I. Ribar u svojim sjeæanjima, objavljenim u Ðakovaèkom listu, navodi sljedeæe: “Najte a situacija bila je 27. i 28. listopada [1918.] pred sam dan zasjedanja Hrvatskog sabora. Kako sam kao narodni zastupnik morao 28. listopada [1918.] otputovati u Zagreb, da bi mogao prisustvovati sjednici od 29. listopada [1918.], bilo mi je teško kada sam u Vrpolju na eljeznièkoj stanici doznao, da je jedini posljednji voz otišao dan prije i da je saobraæaj do Broda prekinut, pošto su se mašiniste, lo aèi i kondukteri sa vozova svi razbjegli; jedni jer su bili Maðari, drugi iz straha, što su vojnici vraæajuæi se sa fronta, pucali na vozove.160 I tako ja nisam prisustvovao toj posljednjoj sjednici Hrvatskog sabora 29. X. 1918. godine, a mo da je tako i dobro bilo, jerbo je moje prisustvo i poznanstvo sa Bo omMatijeviæem i njegovim odredom spasilo Ðakovo od jedne velike nesreæe, da cijelo Ðakovo postane rtva velikoga po ara. [...]”161
No, u svojim sjeæanjima naslovljenim Iz moje politièke suradnje (1901-1963), dr. I. Ribar mijenja prièu i navodi, da je bio prisutan na sjednici Sabora Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 29. listopada 1918. u Zagrebu, kada je proglašeno razvrgnuæe svih dr avno-pravnih veza s Austrijom i Ugarskom, te proglašena Dr avu Slovenaca, Hrvata i Srba. “U pratnji razdragane omladine urio sam do eljeznièke stanice da bih uhvatio poslijepodnevni brzi voz do Broda da stignem što prije u Ðakovo, gdje su po dobivenim vijestima, kao i u drugim slavonskim mjestima, izbili po ari, razaranja, ubistva, pokrenuta od strane ugnjetavanih, obespravljenih i osiromašenih za vrijeme rata, naroèito od vojnika koji su se vraæali sa fronta, a zelenokadrovci iz šuma svojim kuæama, u znak revolta protiv nasilja, korupcije, bezakonja i bogaæenja vršenih na štetu èlanova njihovih porodica od strane opæinskih i kotarskih èinovnika i slu benikai onih koji su se sa ovima zajedno bogatili koristeæi ratno stanje. [...]” Zbog nereda i obustave daljnjeg prometa, od Broda je seljaèkim kolima produ io putovanje u Ðakovo. Dr. I. Ribar tvrdi, da je Ðakovo bilo “obasjano po aromkada sam mu se pribli avao, a nekoliko trgovaèkih radnji zajedno sa kuæom je sagorijevalo. Na glavnoj ulici ispred opæinske zgrade sreo sam se sa našom stra om, koja me je obavijestila da su po ariprouzroèeni paljenjem papira u duæanskim prostorijama
160 Prekid svih elje nièkih veza izmeðu Zagreba i Broda uslijedio je 27. listopada 1918. zbog masovnih pljaèki na prometnicama. Sve eljeznièke stanice srednje Slavonije molile su tada Zagrebaèko vojno zapovjedništvo za pomoæ protiv mnogobrojnih napada i robljenja, koja su tih dana izvodili vojnici bjegunci. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 73.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 207. 161 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4. 52 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 s èime su se slu ili oni koji su se uvukli u prostorije radi kraðe i pljaèke. Izim stra e, nikoga nije bilo na ulicama, pa ni vatrogasaca. Potra io sam spomenutog veæ Bo u Matijeviæa zelenokadrovca i s njim sam pokušao da alarmiram vatrogasce da bi pogasili još uvijek plamteæu vatru; i kad nam je uspjelo, pod prijetnjom strijeljanja, sakupiti ih, konstatiralo se da nemaju vode. Sreæom poèela je kiša padati. Ðakovo potpuno u tami, nikoga pa ni uobièajenog od starine noæobdije, koji je morao obilaziti svu noæ magazine vlastelinstva biskupije. Susjedno do one kuæe koja je izgarala, bile su zgrade vlastelinskog mlina, i nitko da se brine da li æe planuti ili ne. Uprava ih je prepustila na milost i nemilost pljaèkaša, kao i ostale svoje gospodarske zgrade. Sve se ustrašilo, posakrivalo, a grlate glavešine franko-furtimaške, kao i oni drugi koji se obogatiše, da ne govorim o policijskim èinovnicima, slu benicima, andarmima, razbje ali su se. [...].”162 Zatim, dr. I. Ribar navodi, da je sljedeæi dan s Bo om Matijeviæem i Narodnom stra omobišao “sve ulice, zavirismo u dvorišta gazda gdje smo naišli na puna kola ðakova brašna napljaèkanog u magazinima mlinova, a na periferijama zatekosmo stotine i stotine klate i, koja se uvlaèila u kuæe i radnje otimajuæi sve do èega su došli. Sve ih je stra a Bo e Matijeviæa zastrašila i rastjerala pucanjem uvis iz pušaka. Na podruènim putevima i cestama zastala rogata stoka, svinje, konji istjerani iz staja vlastelinstva. Razumljivo, meðu vojnicima koji su se obraèunavali sa silnicima nalazili su se i sumnjivi tipovi, a koji su, koristeæi opæi mete i nerede, pljaèkali, otimali, krali, brzo prevozili opljaèkano i ukradeno na sigurna mjesta u obli njimšumama. [...]”163 Dr. I. Ribar, u svojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu opis ovih dogaðaja proširuje na sljedeæi naèin: “Drugog dana rastjerao je odred [B. Matijeviæa] gomile Cigana i raznih sumnjivih ljudi iz cijeloga kotara, koji su došli s kolima i konjima, da bi krali po kuæama i duæanima i tovarili ukradene stvari. Oni su vjerovali, da nema nikoga od vlasti, koji bi ih smetao u tom poslu, a znali su da su se svi èinovnici i slu benicikotara i opæina, policija, andarii panduri razbje alii posakrivali od straha pred osvetom, koja im je bila stavljena do znanja još onda, kada su gonili po selima i šumama dezertere odnosno zelenokadrovce, no nisu znali, da nova vlast – Narodno vijeæe [SHS] i njegova prva sigurnosna stra aveæ funkcioniraju. Ubrzo su bili svi rastjerani renitentni pohvatani i pozatvarani, a oni domaæi seljaci u prvom redu Nijemci, koji su sa kolima izva ali brašno iz
162 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 175.-177. Usp. S. Reljiæ, Ð. Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar i sinovi. ivot i djela, str. 166.-167.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 84.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 119.-120. 163 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 177. 53 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... mlinova, te tjerali stoku, svinje, konje, iz vlastelinskih štala takoðer su pozatvarani, nakon što su opljaèkane stvari povratili na svoje mjesto.”164 Dr. I. Ribar, u svojim je sjeæanjima vjerojatno pobrkao, pa i namjerno “zaboravio” tijek dogaðaja 28. i 29./30. listopada 1918.165 Naime, ako dr. I. Ribar nije 28. listopada 1918. otputovao u Zagreb kako navodi, i “prisustvovao toj posljednjoj sjednici Hrvatskog sabora 29. X. 1918.”, po povratku iz Vrpolja u Ðakovo, nikakva po aranije mogao vidjeti, jer po arai pljaèke 28. listopada 1918. u Ðakovu nije bilo. Prema, pak, navodima u Hrvatskoj obrani 29. listopada 1918. u opæinskoj vijeænici u Ðakovu, “u tri sata popodne bio je sveèani doèek hrvatskih vojnika”, a kojima je i dr. I. Ribar odr ao“jezgrovit” govor. Naime, ako je vijest iz Hrvatske obrane toèna, u Ðakovu u noæi 29./30. listopada 1918. nije sve prošlo u “uzornom redu”, jer navode, da su “u gluho doba noæi neodgovorni elementi, kojekakvi cigani, skitnice i beskuænici poèinili svu silu teških izgreda. Radi toga se juèer 30. listopada sve uèinilo, da se u Djakovu obrazuje narodna stra a.”166 Uz to, i vatrogasci Ðakova, prema svojim tadašnjim moguænostima, sa starom i trošnom opremom i spravama, bez u ratu odsutnog najboljeg ljudstva i sa nedovoljno uvje banim novopridošlim èlanstvom sudjelovali su u navedenim dramatiènim dogaðajima, odnosno u gašenju i sprjeèavanju širenja po ara nastalih u vrijeme pljaèke potkraj listopada 1918. u središtu Ðakova.167 To, unatoè prenaglašavanju uloge Matijeviæevih zelenokadrovaca i èlanova Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u navedenim dogaðajima, potvrðuje i dr. I. Ribar: “Kako su se pljaèkaši po noæi uvlaèili u duæane da bi krali robu, paleæi papir da bi bolje vidjeli, došlo je do po ara u duæanu, koji je zahvatio cijelu kuæu, koja je
164 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4. Usp. K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 80.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989. 165 Stoga, i u historiografiji i publicistici, utemeljenoj na sjeæanjima dr. I. Ribara nalazimo i razlièite opise, tumaèenja i nadnevke pojedinih dogaðaja u Ðakovu i Ðakovštini potkraj listopada i poèetkom studenoga 1918. Usp. Dr avniarhiv u Zagrebu, Osobni fond Ivan Ribar, kut. 1., sign. 20, Pavel Èanji, Koliko snage zahteva jedan ivot. Iz biografije dr. I. Ribara, s.l., s.a., [rukopis]; Kosta N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, Sisak, 1968.; Stevo Reljiæ, Ðuro Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar i sinovi. ivot i djela, Zagreb, 1975.; Bogumil Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, Zbornik, god. 16, br. 16, Historijski institut Slavonije i Baranje, Slavonski Brod, 1979., str. 1.-131.; Krešimir Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989.; Bogumil Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., Novi Sad, 1990. 166 Usp. Doèek hrvatske vojske u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 31. X. 1918., str. 2. 167 Usp. Stjepan Fink, Spomenspis 50-godišnjice opstanka i posvete novog spremišta dobr. vatrogasnog društva u Djakovu 1872.-1922., Ðakovo, 1922., str. 17.-18.; Spomen knjiga u povodu proslave 100-te obljetnice DVD Ðakovo, Pripremili i uredili: Branko Špehar st. i Branko Špehar ml., Ðakovo, 1972., s.p.; Spomen knjiga u povodu proslave 125-e obljetnice DVD Ðakovo, Pripremili i uredili: Branko Špehar st. i Branko Špehar ml. i Ivan Grizak, Ðakovo, 1997., str. 35.-39. 54 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 izgorjela skoro do temelja. Zahvaljujuæi odredu Bo e Matijeviæa, te intervencije nas nekolicine iz narodnog vijeæa, po ar je bio lokaliziran uz pomoæ nekih naših vatrogasaca. Taj prizor sa vatrom, koja je izbijala noæu iz kuæe [trgovina konfekcijske robe] trgovca [Jakoba] Epsteina, preko puta gradske vijeænice, bio je zaista strašan.”168 Zapisnik odborske sjednice DVD-a Ðakovo, od 12. studenoga 1918., bilje i da je po ar podmetnut kod tvrtke Epstein, a proširio se je i na tvrtku Kerpner, i “tom prilikom prisustvovalo je ovom po aru 10 vatrogasaca pod zapovjedništvom g. [Ivana] Gabuta. Uz svekoliko akoprem malen broj vatrogasaca lokalizovan je po arni objekt tamo, da je ušèuvana upotpunosti najbli akuæa g. Rudolfa Bode koja je bila u najveèoj opasnosti izvrgnuta po aru. Po rtvovnost nad izkazaše vatrogasci i to Fr.[anjo] Stankoviæ, [Eduard] Gress, Bog.[oslav] Hager, [Antun] Kalman st., [Franjo] Vagner, [Stjepan] Pejak, Aman, Bradaè, Vrbaniæ, Vujiæ Stj.[epan], Fr.[anjo] Miškovski, [Dragutin] Hiršler, i sada pokojni [Ivan] Golubiæ, koji je nesretnim sluèajem pao kao èlan narodne stra e.” U zapisniku je navedeno i, da je Rudolf Boda zapovjedniku DVD-a, Ivanu Gabutu, izrazio “najljepšu hvalu na po rtvovnomradu vatrogasaca”, te poklonio 1.000 kruna za potrebe DVD-a Ðakovo.169 U podlistku o DVD-u Ðakovo, u vrijeme Prvoga svjetskog rata, a napose 1918., objavljenom u neposrednom poraæu, tijekom veljaèe i o ujka1919., tajnik Stjepan Fink prikazuje i ðakovaèke dogaðaje s kraja listopada 1918. godine: “Pod konac mjeseca listopada t. g. kada je došlo do prevrata u našoj dr avi budu uprilièene razne pljaèke i otimaèine po raznim selskim, a na alosti djakovaèkim pljaèkašima, koji tu zgodu upotrijebiše u svoju vlastitu korist. Uslijed te pljaèke bukne u noæi od 28. listopada [ispravno bi bilo 29. listopada 1918.170] u trgovini
168 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4. Usp. K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 80.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989.; eljko Lekšiæ, Ðakovaèka glavna ulica. Zgrade i njihovi vlasnici od sredine 19. do poèetka 21. stoljeæa, Zbornik Muzeja Ðakovštine, 7, Ðakovo, 2005., str. 169. Prema zemljišnim knjigama, u vrijeme pljaèke i po arau Ðakovu, vlasnik ove kuæe na uglu nekadašnjeg Školskog sokaka [današnja Ulica Kralja Tomislava] i Velikog sokaka [današnja Ulica Pape Pavla II.] nije bio trgovac Rudolf Boda, kako se navodi u pregledima povijesti DVD-a Ðakovo (“Unatoè trošnoj opremi i starim spravama vatrogasci uspješno sudjeluju u gašenju po arakoji je izbio u poslovnim prostorijama tvrtke Epstein, a vlasnik zgrade bio je Rudolf Boda, koji društvu za njegovu uspješnu intervenciju daruje 1.000 kruna”). Usp. Spomen knjiga u povodu proslave 100-te obljetnice DVD Ðakovo, s.p.; Spomen knjiga u povodu proslave 125-e obljetnice DVD Ðakovo, str. 39. Naime, R. Boda je tada bio vlasnik susjedne kuæe, trgovine eljezom i mirodijom, te je novac darovao DVD-u Ðakovo, jer su uspješno sprijeèili da se po ar proširi i na njegovu kuæu. Usp. . Lekšiæ, Ðakovaèka glavna ulica. Zgrade i njihovi vlasnici od sredine 19. do poèetka 21. stoljeæa, str. 169.-170. 169 Usp. Zapisnici Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ðakovo, 1907.-1921., DVD Ðakovo. 170 Naime, masovna pljaèka po Ðakovu i pale u trgovinama J. Epsteina, B. Kerpnera i drugdje, nedvojbeno je bila 29./30. listopada 1918., kao što navode i dr. M. Beliæ i Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u 55 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Jakoba Epšteina [Epstein] kao i u trgovini Bernharda Kerpnera koja se u istoj kuæi nalazila ogroman po ar, koji je još nešto od preostalih predmeta, no uz ilav rad vatrogasaca sve u pepeo pretvorio. Kako je uslijed tog po ara prijetila velika opasnost susjednim zgradama i to: Rudolf Boda i vlastelinskog mlina to su bile shodne mjere po zapovjedniku [Ivanu] Gabutu uèinjene na obranu ovih zgrada, što bijaše konaèno i uèinjeno. Tom prilikom moram izjaviti po rtvovan rad slijedeæih vatrogasaca, koji su odmah na poèetku došli te èitavu noæ radili oko lokaliziranja po ara, a to su slijedeæi: Iv.[an] Gabut, Fr.[anjo] Stankoviæ, Ed.[uard] Grehs [Gress], Bog.[oslav] Hager, [Antun] Kalman st., Vagner Fr.[anjo] ml., Pejak Stj.[epan], Fr.[anjo] Miškovski, Hirschler Dragutin, a gdje bijahu drugi? G.[ospodin] Boda je iz zahvalnosti naprama ovome društvu, što je sve svoje sile ulo ilo oko spasa njegove, povodom toga po ara, zgrade poklonio društvu svotu od 1000 K. [...].”171 Pljaèkanje i pale u Ðakovu potkraj listopada 1918. opširno, prema dopisu koji potpisuje neki Orion iz Ðakova, prikazuje i Hrvatska obrana “[...]. Djakovo se trglo na vrijeme. Prije nego što se pojavilo kakovih znakova sumnjive naravi bila je u gradsku vijeænicu sazvana skupština gradjana u 6 sati po podne. Na njoj je izabrano mjesno Narodno Vijeæe i poveden razgovor o uredjenju mjesne narodne stra e. Govorilo se i to s pravom, da tu mjesnu gardu treba odmah osnovati i da iste te noæi valja samo mjesto èuvati. Opozicija djakovaèkog naèelnika valjda je bila kriva, da to nije provedeno onaj èas. Sutradan veæ su nam došli u pohode komite172. Naviještao se njihov dolazak veæ od jutra, idu, vele, od Podgoraèa na Djakovo! Zbilja ih je došla poslije podne nekolicima i objaviše svoj dolazak burnim puškaranjem. Èlanovi našeg narodnog vijeæa – stupiše s tim ‘komitama’ gotovo izkljuèivo èlanovi zelenog kadera iz Gorjana173 u razgovor – pa ih lijepo kod trgovca J.[akoba] Epsteina opskrbile odijelom i uputiše kuæi što èini se nije izvedeno. Svakako medjutim nije te veèeri bilo izgleda za zlo. No dok su jedni bili odijelom opskrbljivani, drugi su saborisali iza Podru nice na jednoj livadi. Po noæi provališe u mjesto, pa s fukarom djakovaèkom najprije do temelja oplijeniše bogate duæane [Bernharda] Kerpnera, i [Jakoba] Epsteina, a onda ih zapališe. Kuæa Epsteinova je sasvim izgorila. Djakovaèki vatrogasci uèinili su, da susjedne kuæe nijesu stradale. Rulja pljaèkaša navalila je onda na mlin
Ðakovu. Usp. Domaæe vijesti - Otvoreno pismo Djakovèanima, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 4.; Odgovor Dru. Matiji Beliæu, odvjetniku u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 213, 14. XI. 1918., str. 2.-3. 171 Iz ivotavatrogasnog društva u Djakovu. Izvještaj tajnika za g. 1918., Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 20, 23. III. 1919., str. 1.-2. 172 Komite – neregularni borci, pripadnici oru anih skupina koji nisu sastavni dijelovi redovite vojske. 173 Rijeè je o zelenokadrovcima Bo e Matijeviæa. 56 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
(Djakovaèki mlin na valjke) – zvan idovski mlin. Strašno se vuklo po èitavom mjestu. Ljudi su s kolima stajali i tovarili brašno – pa ga još sutradan u jutro kuæama razva ali.Nadalje postradaše trgovci: L.[adislav] Kerschner koga sasvim oplijeniše. Provališe i kod trgovca [Šime] Bergera [Beriæa], kod J.[osipa] Wollnera, kod Schwarza [trgovina eljezom Pauline Schwartz], i kod starog Iv.[še] Patakija. G.[ospodin] Pataki nema duæana, nego je inaèe bogat èovjek, gdje su se pljaèkaši nadali obilnom plijenu. Na sreæu smete ih stra aza vremena i ovdje ih rastjera. Provališe i oplijeniše i draguljara M.[iju] Halasza. Da je narodna stra a osnovana onako, kako je lijepo bilo predlagano – zar bi se to moglo dogoditi? Sutradan veæ nije bilo u samom mjestu više pljaèkanja. Nego ovi što su haraèili – uèinili su to nesmetano. Nitko ih pri poslu nije bunio. Sudjelovalo je kod tog neèasnog posla osim cigana mnogo našeg djakovaèkog svijeta. Vele i takovih – za koje nitko ne bi ni mislio. Ljudi dobro situirani, naroèito bogati Švabe. [...] Sutradan pronosili se glasovi, da se nova rulja iz okolišnih sela sprema na Djakovo. Bo e moj – koliko glasova, kakovih sve kombinacija! Sreæom – od sveg toga više ništa. Djakovo je samo od onda mirno i zuluma u njemu nikakvog više bilo nije. Osim ako æemo amo ubrojiti vlastelinsko dobro Strossmajerovac [...] Èude se ljudi, a i sami se èudimo kakove se to alosne pojave odigraše u našim krajevima! Kako nas iznenadi dobri naš narod! U èasu kad mu ‘sriæe zora slobode’. [...].”174
174 Pljaèkanja i pustošenja po Slavoniji - U Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 2.-3. Izviješæa Hrvatske obrane o dogaðajima u Slavoniji, i Ðakovu, potkraj listopada i poèetkom studenoga 1918., prenosio je ukratko i zagrebaèki tisak. Usp. Nemiri u Slavoniji, Obzor (Zagreb), br. 256, 13. XI. 1918., str. 3., te B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 96.-97.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 234., 264.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 256., navodi netoèno, da su se navedeni dogaðaji u Ðakovu bili 4. studenoga 1918. Dogaðaji u Ðakovu potkraj listopada 1918., u: Spomenica 110. godina Obrtnièke škole Antuna Horvata iz Ðakova (1887.-1997.), Priredili: Mirko Æuriæ, Mira Homotar i Momir Radašinoviæ, Ðakovo, 1997., str. 47. potpuno su pogrješno prikazani: “Kakva æe nova dr avabiti najbolje govori podatak da je njeno raðanje i u Ðakovu popratila pljaèka 30. listopada 1918. Pljaèkaše su predvodili èuveni Bo o Matijeviæ i još èuveniji Jovo Stanisavljeviæ Èaruga.” Naime, u to vrijeme B. Matijeviæ, kao i njegovi zelenokadrovci, od najveæeg su povjerenja Mjesnog odbora SHS Ðakovo, a Jovo Stanisavljeviæ zvani Èaruga, pridru it æe se odmetnutoj hajduèkoj dru ini “Kolo gorskih tiæa”, B. Matijeviæa, tek kasnije, potkraj 1919., nakon bijega sa robije iz kaznionice u Sremskoj Mitrovici. Uostalom, zelenokadrovska dru ina B. Matijeviæa, koji je bio opsjednut revolucionarnim sovjetskim boljševièkim idejama, no i anarho-komunistièkim metodama, suzbijala je pljaèkaše i otimaèinu i u svojim redovima. B. Matijeviæ je poginuo u ljeto 1920. u sukobu s andarima, te je zatim J. Stanisavljeviæ zvani Èaruga preuzeo i predvodio “Kolo gorskih tiæa”, i ubrzo je preobrazio ovu zelenokadrovsku jedinicu u bandu, koja je poèinila brojna razbojništva i ucjene, ponajviše u tadašnjoj Virovitièkoj upaniji. “Kolo gorskih tiæa” osulo se 1923., a J. Stanisavljeviæ zvani Èaruga je uhiæen i obješen 1924. Usp. Èaruga (pravo ime Jovo Stanisavljeviæ), u: Hrvatski leksikon, I. svezakA-K,Glavni urednik: Antun Vujiæ, Zagreb, 1996., str. 209.; Stanisavljeviæ, Jovo - Èaruga, Hrvatska enciklopedija, 10 Sl - To, Glavni urednik: Slaven Ravliæ, Zagreb, 2008., str. 206., te L Kraus, O dvjema manifestacijama “odjeka oktobra” u Slavoniji, str. 2.-16.; 57 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Prema Hrvatskoj obrani, u Ðakovo je “provalila banda koja je sudjelovala kod umorstva gorjanskog bilje nika Joziæa175, te opljaèkala nekoliko duæana i zapalila jednu kuæu, ali ih je u srijedu [30. listopada 1918.] na veèer protjerala narodna stra a; nekoji banditi su tom prilikom ranjeni. U èetvrtak [31. listopada 1918.] je htjelo uniæi u grad više kola seljaka, enai djeèurlije, da pljaèkaju, ali ih je narodna stra a prisilila na povratak te su bili sretni, da su se iveglave vratili
Marino Zurl, Knjiga o Jovi Èarugi i Joci Udmaniæu, Zagreb, 1972., Zagreb, 1977.; L. Kraus, Susreti i sudbine, str. 120.-124.; Dragan Jovaševiæ, Hajduèija izmeðu istine i legende, Beograd, 1988.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 83.-84., 122.-123.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 219.-220.; Dragan Jovaševiæ, Èaruga, Bilje, 1990. Prema dr. I. Ribaru, “Jedva što se mir povratio, pljaèke i ubistva prestale, sudovi i ostala nadleštva nastavili sa radom, poèeli su se vraæati i graðani koji su izbjegli, a i svi èinovnici i slu benici, policajci i andarmi i zauzeli svoje mjesto u kancelarijama. Bo o Matijeviæ sa svojim odredom, razoèarani time, jer su se meðu ovima nalazili i onakvi koji, umjesto na svoje slu benomjesto, morali bi u zatvore, vratiše se natrag u šumu i svoj logor, da bi se otuda obraèunali sa njima. U okršaju sa andarmima poginuo je, jer im se nije htio iv predati u ruke. Najveæi dio zelenokadrovaca vratio se svojim kuæama, a manji dio, èim je završila revolucija, kako su oni nazivali ‘anarhiju’ [...].” I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 140.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 255, 23. VIII. 1958., str. 2. Usp. K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 80.-81. “Revolucionarnu pravdu” jednog od najbli ihsuradnika dr. I. Ribara i osobe od najveæeg povjerenja Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, provoðenu nad “politièkim” i “klasnim” neprijateljima u Ðakovštini, potvrðuje i prisni prijatelj B. Matijeviæa iz prijeratnih gimnazijskih dana u Osijeku, dr. Lavoslav Kraus. “Ukoliko se u akcijama grupa pod njegovom komandom za vrijeme njegovoga ivota i nailazi na sluèajeve oduzimanja nekima dijelova njihovog imetka, pa i ka njavanja nekih ljudi smræu – to s njegove strane nije nikada èinjeno iz nekih egoistièkih ili razbojnièkih instinkata, veæ su to prosto neizbje ivi sluèajevi kakvi se uvijek pojavljuju u svim politièkim prevratima i revolucijama [...].” L. Kraus, Susreti i sudbine, str. 121. Usp. L. Kraus, O dvjema manifestacijama “odjeka oktobra” u Slavoniji, str. 12.-16.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 122.-123.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 219., 325. 175 Za ubojstvo gorjanskog bilje nikaJoziæa 25. listopada 1918. u tisku je optu en19-godišnji dezerter Josip Kalmajiæ, koji je došao u bilje nièki ured u Gorjanima i “bez ikakvog povoda ispalio na nj hitac iz vojnièke puške [...] Joziæ podlegao je juèer u 2 sata po podne ozlijedi.” Usp. Pokrajinske vijesti - Dezerter ubio bilje nika, Jug (Osijek), god. I, br. 195, 28. X. 1918., str. 2., te B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 200. No, gorjanskog bilje nikaJoziæa ubili su zelenokadrovci Bo e Matijeviæa. Ubio ga je, kako je kasnije razjašnjeno, Matijeviæev sudrug Karaliæ iz Gorjana. Zelenokadrovska dru ina B. Matijeviæa ostala je odmetnuta i nakon osnivanja Kraljevine SHS, a Karaliæ se predao oru nicima tek u travnju 1919. Usp. M. Markoviæ, Selo Tomašanci kraj Ðakova. Prilog poznavanju naseljavanja i narodne starine, str. 59.; J. Werni, K. Reiber, J. Eder, Heimatbuch Tomaschanzi-Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, str. 64.; Vladimir Geiger, Èaruga u Tomašancima 1920. godine, Ðakovaèki vezovi. Prigodna revija 1997, Ðakovo, 1997., str. 50. ili Vladimr Geiger, Èaruga u Tomašancima 1920. godine, Putujuæi Slavonijom za 2010., br. 27, Vinkovci, 2009., str. 38. Bilje nikaJoziæa, za kojeg dr. I. Ribar navodi, da je “poznati ratni zlikovac”, ubili su vojni bjegunci na nagovor B. Matijeviæa, oèito ne bez odobrenja ili, pak, znanja dr. I. Ribara. “Odred Bo eMatijeviæa zaista je odmah preuzeo du nosti pritom me obavijestio, da su opæinski bilje nici u Trnavi, Gorjanima, Gašincima i Piškorevcima osuðeni na smrt.” Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 80. 58 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 kuæama. Nekojim gradjanima poslana su pisma s prijetnjama, ali bez svakog uspjeha.”176 Prema opisu, pak, odvjetnika dr. Matije Beliæa, “[...] U noæi od 29.-30 listopada [1918.] haraèila je po Djakovu jedna grupa zelenoga kadera, zapalila Epsteinovu kuæu, pucala po ulicama i provalila u mnoge duæane, uslijed èega je cijelo Djakovo bilo u asnouzrujano i prestrašeno. Te noæi obilazio je zeleni kader po Djakovu i tako su došli pod moj stan [i tada i danas Ulica bana Josipa Jelaèiæa] i buèeæi razgovarali, te sam njihov razgovor mogao potpunoma razumjeti. Po razgovoru razabrao sam, da mora da ih vodi ili jedan Djakovèanin ili netko, tko dobro pozna Djakovo. [...]” Prema navodima dr. M. Beliæa, nakon nemilih dogaðaja 29./30. listopada 1918., iz Ðakova je više obitelji i pojedinaca izbjeglo u Osijek, “Što isti dan, što kasnije, maknulo se iz Djakova oko 15 porodica i mnogi pojedinci. [...].”177 Kao predsjednik Mje- snog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, dr. Ivan Ribar brzojavio je 31. listopada 1918. središnjoj kancelariji Narodnog vijeæa SHS u Za- greb: “Šaljite odmah vojni- štvo. Kod nas prijeti velika pogibelj imovini a nemamo municije.”178 Mnoge oru nièkeposta- je u Hrvatskoj, pa i Slavoniji i Trgovina konfekcijske robe Jakoba Epsteina Srijemu o kaotiènom razvoju
176 Domaæe vijesti - Bande u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 1. XI. 1918., str. 2. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 238. 177 Domaæe vijesti - Otvoreno pismo Djakovèanima, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 4. Usp. Gradske vijesti - Pohvatani djakovaèki pljaækaši, Hrvatska obrana (Osijek), 6. XI. 1918., str. 3.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 256. Dr. M. Beliæu je, na Otvoreno pismo Djakovèanima, o dogaðajima 29./30. listopada 1918., odgovorio Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, izravno nazivajuæi “plašljivcima” i njega i ostale sugraðane koji su pobjegli iz Ðakova, te prozivajuæi ga, da je zastupao i podr avao protusrpska stajališta i postupke 1914. i tijekom rata, zatim i da je frankovac i protivnik jugoslavenstva. Usp. Odgovor Dru. Matiji Beliæu, odvjetniku u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 213, 14. XI. 1918., str. 2.-3. 178 B. Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., str. 111.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave (1.I - 20.XII 1918), Tom II, str. 435.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 226. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 62.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 209. 59 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... dogaðaja javljaju središnjoj kancelariji Narodnog vijeæa SHS u Zagreb. Tako je 1. studenoga 1918. izvješæeno, da je meðu ostalima i oru nièka postaja Ðakovo “zarobljena pod zelenim kadrom.”179 * Osjeèko glasilo Jug izvijestilo je 1. studenoga 1918.: “Iz okolice Osijeka, Dalja, Našica, Orahovice, Petrijevaca, Valpova, Slatine, Djakova, Vinkovaca, Nove Gradiške i mnogih drugih mjesta dolaze upravo strašne vijesti. Èlanovi t. zv. zelenog kadera, vojnici, koji se vraæaju kuæama, cigani, razbojnici, seljaci i štokakve enetine dr e, da su zato postali slobodni, da mogu klati, ubijati, paliti, robiti, uništavati ivote i imetke. [...]”180 Iz Vrpolja je 3. studenoga 1918. za oèuvanje reda i sprjeèavanje pljaèke predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Var iæ od središnje kancelarije Narodnog vijeæa SHS u Zagreb zatra io barem 100 vojnika, “inaèe zlo”.181 Da je tomu bilo razloga, potvrdilo se 4. studenoga 1918. kada su u Vrpolju “[...] opljaèkani vagoni puni brašna i pšenice koji su bili za zemaljsku opskrbu odreðeni.”182 U Vrpolju su osim eljeznièkih vagona pljaèkani i magazini na eljeznièkoj stanici, mjesna pošta i paromlin [“Rosa”, u vlasništvu Berte Weiss183]. U pljaèkanju su, prema navodima iz Vrpolja od 6. studenoga 1918., dostavljenim središnjoj kancelariji Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, sudjelovali seljaci iz Vrpolja i susjednih sela Strizivojne, Juškovaca184, Novih Perkovaca, Starih Perkovaca, Èajkovaca, Velike Kopanice, Male Kopanice te vojska u prolazu, ali i mjesna Narodna stra a. O tome su nadle ne oblasti, i središnja kancelarija Narodnog vijeæa SHS u Zagreb izvješæivane i oru ana pomoæ uzalud
179 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 7., br. [b.b.], telefonska obavijest iz Vukovara, 1. XI. 1918.; B. Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., str. 115.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave (1.I - 20.XII 1918), Tom II, str. 546.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 100.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 242.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 30. 180 Usp. Narodne izdajice, Jug (Osijek), god. I, br. 200, 1. XI. 1918., str. 1. 181 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 7., br. 249, telefonska obavijest iz Vrpolja, 3. XI. 1918.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave, Tom II, str. 547.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 249. 182 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 7., br. 320, telefonska obavijest iz Osijeka, 4. XI. 1918. 183 Usp. Dragiša Joviæ, Iskaz poduzeæa u Hrvatskoj i Slavoniji krajem prvog svjetskog rata koji su potpadali pod nadzor Kraljevskog zemaljskog obrtnog nadzornika, Zbornik, god. 10, br. 10, Historijski institut Slavonije, Slavonski Brod, 1973., str. 266. 184 Oèito je pogrješno zabilje eno, i vjerojatno je rijeè o Piškorevcima. 60 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 tra ena. “Molim bezuvjetnu oru anu pomoæ, jer u protivnom sluèaju izgubljene su itarice i kolodvor, pošto ne raspola emo nikakovom pouzdanom oru anom silom. Osobna sigurnost Narodnog vijeæa takoðer ugro ena. Mjesni odbor Narodnog vijeæa [SHS] Vrpolje.”185 O nemilim dogaðajima, nemirima i pljaèkanju, i na podruèju Ðakovštine osjeèka Hrvatska obrana redovito je objavljivala vijesti koje je dobivala iz Ðakova. Hrvatska obrana je izvijestila da su 5. studenoga 1918. “djakovaèki oru nici i narodna stra a dotjerali u Osijek 54 pljaèkaša. Medju ovima su èetiri enske. Veæina ih je iz sela Pauèja, Èenkova i Ratkov dola. Zulume su poèinjali najveæim dijelom u mandiæevaèkim vinogradima. Oni koji su u samom Djakovu pljaèkali, još nijesu pohvatani, ali, kako smo upuæeni, sada dolazi na njih red. – Iz Djakova se mnogo porodica izselilo. Uhiæeni i dotjerani predani su prethodno vojnim oblastima, koje æe izvršiti prethodna saslušanja a po tom one, koji pripadaju pred civilni sud predati dr avnomodvjetništvu.”186 Prema pisanju Hrvatske obrane od 8. studenoga 1918., u Ðakovo “dotjeruju stra e svaki dan s raznih strana hrpe od 10-20 pljaèkaša. Kot.[arski] sud je zatrpan kaznenim prijavama, a zatvori su puni.”187 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode u prvom je broju, objavljenom poèetkom studenoga 1918., izvjestilo da je “U Djakovu i okolici uhiæeno [je] do sada oko 90 ljudi i ena, koji su bili zavedeni
185 Usp. HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 7., br. 457, telefonska obavijest iz Vrpolja, 6. XI. 1918.; B. Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., str. 122.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr ave, Tom II, str. 549.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 104.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 249., 258.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 63. 186 Gradske vijesti - Pohvatani djakovaèki pljaækaši, Hrvatska obrana (Osijek), 6. XI. 1918., str. 3. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 256. Dr. M. Beliæ opisuje, da je “u Osijeku vozeæi se tramvajem, susreo grupu od 54 uhiæena u djakovaèkoj okolici. Zanimalo me je, da vidim koji su to pljaèkaši i da doznam, gdje su pljaèkali; prepoznao sam nekoje, pa sam sa jednim natporuènikom, inaèe u civilu odvjetnikom, kojeg poznajem još iz gimnazije, razgovarao o alosnojèinjenici, da su se nekoji, koje poznam kao dosada neporoène i dobro stojeæe ljude, dali na ovaj gadni posao. Istovremeno se i osjeèki odvjetnik dr. D. razgovarao sa tim natporuènikom i izrazio svoju bol nad tim, što vidi medju više njima i seljaka T. iz Vrpolja, za kojega zna, da je dosada u ivao glas èestitog i neporoènog èovjeka. [...].” Usp. Domaæe vijesti - Otvoreno pismo Djakovèanima, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 4. 187 Pljaèkanje se nastavlja - Pljaèkanje u trnavaèkim vinogradima, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918., str. 2. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 264. 61 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... bilo krivo upuæeni pljaèkali i plijenili po pustarama i vinogradima, te samom Djakovu. Svi su predani sudu, koji æe po pravdi suditi.”188 Hrvatska obrana je izvijestila, da su 6. studenoga 1918. “veliki nemiri i pljaèka na pustari Berak, kod Semeljaca, koja pripada biskupijskom vlastelinstvu u Djakovu. Juèer su seljaci iz obli njihsela provalili u Berak, otjerali svu marvu, razgrabili itak, oplijenili sve zgrade a onda ih zapalili. Iz Djakova je pošlo odaslanstvo nar.[odne] stra e u Osijek, da izmoli 200 pušaka i streljivo, pa da onda uspostavi red u Berku. Bojati se je da æe se pljaèkanje nastaviti i po selima. Izaslana èeta djakovaèke narodne stra e zaustavila je još 12 kola natovarenih itkom i otela pljaèkašima. Danas je onamo opet jedna èeta poslana.”189 Spomenica puèke škole u Semeljcima bilje i, da je mjesno Narodno vijeæe SHS zbog stalne pljaèke i ugro enosti dobara i ljudi zatra ilo oru je da bi se narod mogao braniti. Oru jeje stiglo iz Osijeka, a nakon kratkog vremena u Semeljce je stigla i srbijanska vojska, oko 50 vojnika, te se narod potpuno smirio.190 Prema opširnim navodima iz Ðakova, koje u Hrvatskoj obrani potpisuje neki Orion, pljaèkanje po Ðakovštini odvilo se na sljedeæi naèin: “Kako je pak masa haraèlija bila eljna plijena – nigdje bolje zgode za njihov apetit nego pustare biskupskog vlastelinstva. Nije zato èudo, da su pustare sve po redu stradale na u asannaèin. Stradalo je od te razbojnièke mase vlastelinsko imanje – a stradali su i upravitelji – ošteæeni u svom privatnom vlasništvu. Mnogo je svakovrsnih glasina stizalo o šteti i pljaèkanju. Mnogo se netoènih glasina širilo pa to u prvi mah nije bilo moguæe, a nije ni vrijedilo pribilje iti. Što se sigurno mo e znati iz svih tih vijesti, to je ovo: Na Strossmayerovcu, gdje je poginuo V.[atroslav] Hepp, da je bilo moguæe organizirati kakvu takvu obranu, ne bi se pljaèkanje moglo dogoditi.191 Za namjere njihove znalo se veæ 30. i 31. listopada [1918.], a pravo razvlaèenje bilo je 1. studenoga poslije podne, kad su navalili iz Satnice, Gorjana i Ivanovaca i otjerali preko 200 komada prasaca. Od toga je naknadno kroz deset dana nešto preko 100 komada natrag povraæeno. S ostalom
188 Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - U Djakovu i okolici, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 189 Pljaèkanje se nastavlja - Na pustari Berak, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918., str. 2.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 96.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 261., 264. 190 Josip Gali, Historija sela i škole do II svjetskog rata, u: Bosiljka Zovkiæ, Nikola Biljan, Josip Gali (prir.), Osnovna škola Josipa Kozarca u Semeljcima 1786.-1961., [Semeljci, 1961.], str. 22. 191 Prema Matici umrlih rkt. upe Ðakovo, ivot je tada na Strossmayerovcu izgubio i Fabijan Ðurkiæ iz Satnice. Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3381, Matica umrlih Ðakovo 1912-1927, 1. XI. 1918. - Fabijan Ðurkiæ, ratar - ne enja - Satnica - Satnica - 21 godina - “ustrijeljen” – pokopan 3. XI. na satnièkom groblju - Pavao Ðelatoviæ upnik - opaska: “nedu an ustrijeljen pri obrani kod pljaèkanja na Strossmayerovcu.” 62 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
štetom: kola, konji, orma, drva, odnešena hrana i novac zajedno premašuje to 20.000 kruna. Tamošnji upravitelj organizirao je pomoæu narodne stra e djakovaèke obranu – pa je daljnji zulum zaprijeèen. Tako kad su opet jednom pljaèkaši noæu sreæu pokušali – bili su odbijeni. Drugu bli njupustaru Ivan dvor i Josipovac uzeli su na nišan stanovnici Velikog i Malog Nabrdja. Njih je od narodne stra e naših 8 ljudi zateklo dne 1. studenoga baš u poslu pak dvojicu od njih ubiše, a neke raniše dok se ostali razbjegoše. Šteta je na Josipovcu velika. Bilo je otjerano 332 komada ovaca, 136 komada svinja, 16 volova, 16 junica osim ostale štete na gospodarskom materijalu. Do danas je medjutim dosta toga povraæeno. Ukupna pak šteta na Josipovcu i Ivandvoru uraèunavši amo i Kranjski dol i Mandiæevac – iznosi na što zaklanoj što ukradenoj marvi i drugim gospodarskim potrebštinama preko 350.000 kruna. Do 8. o.[vog] mj.[eseca] još nije bio pristup na pustaru siguran […]. Najneèovjeènije se medjutim postupalo na pustari Vladojevac, gdje je upraviteljem stari M.[avro] Govediæ. Tamo se rulja nije zadovoljila tim, da iz stana kako njegovoga tako i iz stana dru ine odnijela sve što se odnijeti mo e, nego je èupala, kidala, u pravom smislu rijeèi haraèila. Prozori, vrata, štednjaci porušeni, porazbijani, odneseni. I podove su vadili, letve kidali. Hranu, marvu, konje, ormu, drva, vukli su i vozili po miloj volji. Haraèili su najviše itelji iz Kešinaca, Semeljaca, Vrbice i Gjurgjanaca. Zapalili su tamošnje kamare slame i djeteline i neke staje. Otjerani su volovi, konji, svinje, raznešeno je ito, jeèam i kukuruz, sav gospodarski alat, tako da je šteta upravo ogromna. Toèno se ustanoviti još nije dalo. Na pustarama Arduševac i Pivarnica haraèile su isto tako omanje bande. Ništa bolje medjutim nije prošla ni pustara Lenije – upravitelj Marko Penavin. Njegov stan su upravo razbojnièki uništili. Sve odijelo i rublje odnijeli – jastuke bodovima rasparali, što se dalo razlupali. Pljaèkaši su bili iz Martinaca [Èepinskih], Habjanovaca i iz Dopsina [kotar Osijek]. Osim gospodarskog alata odneseno je i otjerano 6 konja, 16 svinja, 6 volova i do blizu 16 metrièkih centi hrane (pšenice, jeèma i zobi), zatim drva i sl. […] Jedna osobito privlaèiva meka za ovu razbojnièku bandu po našim selima bili su, kako je samo po sebi razumljivo – vlastelinski podrumi u vinogradima Mandiæevcu i Trnavi. A to je i davalo kura e Trnavcima, pa iteljima iz Majara, Pauèja, Kondriæa, Drenja, Pridvorja i èitave okolice, da su svoje pohode nastavljali dosta marljivo i da je n.[a] pr.[imjer] s Trnavom, gdje je èitavo selo znalo biti opojeno slatkim vinom, šta više i srpska vojska imala posla i dvojicu na tamošnjem groblju strijeljala. Da je vino odnešeno – popito i potrošeno u velikoj kolièini, ni pol muke! Ali doæi u podrum pa vidjeti, kako je istoèeno, kako je burad polupana i kako je nerazumne štete mnogo uèinjeno, to je što èovjeka boli. Ni u Trnavi ni u Mandiæevcu nije sve vino odnešeno. Nešto je ostavljeno, jer je rulja, osobito u Mandiæevcu, bila dosta rano sprijeèena organizovanom mjesnom 63 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... stra omu Drenju, pa je daljnje zulume zaprijeèila. Te eje bilo u Trnavi. Tamo je istom neki dan uspostavljen red. Kad ih je nekoliko ubijeno. Nakon što bude povraæeno, ono što se mo e uhvatiti – bit æe istom moguæe faktiènu štetu procijeniti. Šta je po vlastelinskim šumama štete uèinjeno, to je za sada, kraj još nesigurnog prolaza po njima nemoguæe ustanoviti. Zna se medjutim da su u vlastelinskom zverinjaku Maèkovac jeleni postrijeljeni i ograda uništena. Ako ih je štogod i ostalo – to se šumom razbjeglo. Danas se jamaèno kaje i udara gdjekoja luda glava, što se dala zavesti na nepromišljeni korak. Osramotite se samo, ponizivši se do cigana, kojima je kradja i otimaèina zanatom: A osramotiše i èitav narod, koji se u najozbiljnijem svom èasu nije znao ponijeti bar u ovim krajevima, onako kako je trebalo.”192 Hrvatska obrana je prenijela vijest iz Ðakova, od 7. studenoga 1918., “Pljaèkaši iz zelenoga kadera poèinili su silne zulume u Trnavi. Tamo nema ni jednoga vinograda, u kojem ne bi rulja orobila podrum, razbila burad i pustila vino da izcuri. To se dogodilo i bogatima i siromašnima. Raznijeti i ispiti se nije moglo, pa se uništilo, naroèito u vlastelinskom podrumu, razbijena je burad da su pljaèkaši do gle nju gazili po vinu. U samoj Trnavi navalili su pljaèkaši puškaranjem na upski dvor. upnik [Milan] Tomašiæ jedva je glavu iznio. Sav mu je dvor uništen, sasjeèen i konaèno zapaljen. Krave, konje sasjekli su pljaèkaši. Neki su htjeli i crkvu da zapale, ali su napokon odustali od toga. U Trnavu se ne usudjuje nikakva stra a ni zaviriti, jer su sve prilaze i putove zaposjele pljaèkaške rulje koje su se ondje sabrale.”193 Hrvatska obrana je izvijestila 9. studenoga 1918.: “U Djakovu i okolici nije bilo ovih dana nikakvih osobitih pljaèkanja. Kod prijašnjih izgreda i pljaèkanja ubijena su 22 pljaèkaša. U Djakovu je ubijen èlan gradjanske stra e Vatroslav Hepp, a Ivan Brezoviæ ranjen u nogu, dok je fotograf [Ivan] Golubiæ neopreznošæu, kad je sjedao u automobil, nastradao, jer mu je opalila puška, te mu je hitac prosvirao glavu te ostao mrtav.”194 Prema, pak, nešto kasnijem opisu objavljenom u Hrvatskoj obrani, u pljaèkaškom pohodu na vlastelinsko dobro Strossmayerovac, “od pljaèkaša [je] poginuo sin našeg sugradjanina Heppa – Stjepan [Vatroslav] Hepp, mlad èovjek – kojeg je ustrijelio jedan od vojnika
192 Naši dopisi - Haraèenje po djakovaèkom vlastelinstvu, Hrvatska obrana (Osijek), 21. XI. 1918., str. 2. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 96.-97.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 234.-235., 261. 193 Pljaèkanje se nastavlja - Pljaèkanje u trnavaèkim vinogradima, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918., str. 2. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 261. 194 Telefonske vijesti “H.O.” Slu bene brzojavke Narodnoga Vijeæa, Hrvatska obrana (Osijek), 9. XI. 1918., str. 4. 64 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 pljaèkaša kad su ih naši pri poslu zatekli. ivotom je postradao i mladi I. Golubiæ, fotograf – ali svojom krivnjom. Otvorenom puškom skakao je na automobil, spremajuæi se na obranu jednog okolišnog ugro enog kraja. Puška odapne i u glavu mu strese naboj – ostade na mjestu mrtav.”195 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode objavilo je 14. studenoga 1918. spomen na Ivana Golubiæa, Vatroslava Heppa i Ivana Brezoviæa, koji su kao pripadnici narodne stra e u sukobu sa pljaèkašima izgubili ivot.“[...] Djakovo je do sada izgubilo tri mlada, nadobudna cveta. Dana 2. o.[vog] mj.[eseca] otpratili smo do vjeènog poèivališta fotografa Ivana Golubiæa, koji je u 18. godini u obrani domovine ispustio svoju mladenaèku dušu.196 – Dana 3. studenoga [1918.] otpratili smo djakovèana Vatroslava Heppa, koji se u vjeènost, od pljaèkaša pogodjen, preselio u 30 godini ivota.197 – Dana 12. o.[vog] mj.[eseca] otpratili smo i treæu rtvu trgovaèkog pomoænika u 25. godini ivota Ivana Brezoviæa. Sve Djakovo je odalo poštu ovim narodnim borcima. Na grobu Vatroslava Heppa oprostio se narodni zastupnik i predsjednik mjesnoga odbora [Narodnog vijeæa SHS] dr. Ivan Ribar, a od Ivana Brezoviæa zapovjednik stra e za Djakovo i kotar nadporuènik Andro Moriæ. Slava i èasna spomen ovim borcima za slobodu i Jugoslaviju.”198 Zbog, oèito, sigurnosnih razloga glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode objavilo je 14. studenoga 1918. odredbu Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu: “Obæinstvo trga Djakovo kao i svih sela upozoravamo, da za putovanje iz mjesta kuda van potrebuje propusnicu. Za Djakovo se izdaju propusnice od 9-12 prije podne i po podne od 3-5 u sobi broj 3 kotarskog suda. Tko ne izvadi propusnice ne smije Djakovo ostaviti, jer æe ga stra epovratiti. Izvan uredovnih sati neæe se nikomu propusnice izdavati.”199 Uz to, i kada se stanje na prometnicama uglavnom poboljšalo, Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu napominje graðanstvu, 24. studenoga 1918., da
195 Pljaèkanja i pustošenja po Slavoniji - U Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 3. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 264. 196 HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3381, Matica umrlih Ðakovo 1912-1927, 1. XI. 1918. - Ivan Golubiæ svjetlopisac - sin Andrije Golubiæ i Helene - Zagreb - Ðakovo - 18 godina - “hitac iz puške kroz vrat” - “nije proviðen radi nagle smrti” - pokopan na ðakovaèkom groblju 2. XI. – pokopao ga Pavao Ðelatoviæ uz pratnju kapelana Stjepana Pacovskog i bogoslova Antuna Kindla. 197 HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3381, Matica umrlih Ðakovo 1912-1927, 2. XI. 1918. - Vatroslav Hepp, postolar - ne enja- Ðakovo - Ðakovo - 30 godina - “ustrijeljen” - pokopan na ðakovaèkom groblju 3. XI. - pokopali ga vjerouèitelj Franjo Vuljak, kapelan S. Pacovsky i bogoslov A. Kindl - opaska: “kao èlan narodne stra e ustrijeljen na pustari od pljaèkaša.” 198 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Tri rtve, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 3. 199 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Propusnice za putovanje, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 65 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
“Prometna uprava upozorava opæinstvo, da ne putuje nepotrebno, buduæi da su vlakovi zbog povratka vojske sa fronte svojim kuæama prenatrpani [...].”200 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, 14. studenoga 1918., “posljednji puta” je pozvao “sve gradjanstvo i bivše vojnike, koji nijesu èlanovi narodne vojske t. j. [Jugoslavenske] satnije u Djakovu, da imadu sve oru je kao puške vojnièke, civilne revolvere i pištolje do 15. studenoga 1918. 12 sati u podne u puškarni kot.[arskog] suda s dobra bezuvjetno uz potvrdu predati. Jednako i naboje. Oni, koji ne predadu do toga vremena smatrati æe se izdajicama domovine, te æe proti istima po prijekom sudu postupati. Vojnici od satnija imadu uz potvrdu takodjer u koliko imadu oru je doma isto predati, a onda æe od zapovjedništva dobiti izkaznicu, da je oru je njihovo.”201 No, oèito je bilo potrebno da Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu poziv za predaju oru ja uputi graðanstvu i kasnije, te je Glas slobode 1. prosinca 1918. naglasio: “Nebrojeno puta smo putem novina, javnim proglasima i usmenim razlaganjem pozvali i gradjanstvo, a i naša sela, da povrate oru je.Ravnanja radi saobæujemo, da oru je smiju imati u slu bi samo èlanovi narodne stra e, koji su zaprisegnuti. Jednako oru nièke postaje. Sve drugo oru je bez razlike kao puške vojnièke i civilne, samokresi i pištole, bodovi, ruène bombe imadu se bezuvjetno predati i to u oru arnici kod kot.[arskog] suda. – Ovo je naš zadnji apel i savjet za one, koji hoæe s dobra da povrate. Ne uèine li ovaj puta, onda æe svojom krivnjom odgovarati po zakonima, pa sve neugodnosti snositi æe svi, koji neæe da slušaju red i da se pokoravaju odredbama i postojeæim zakonima.”202 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode veæ je u prvom svom broju, objavljenom poèetkom studenoga 1918., upozorilo da “Gostionièari imadu do daljnje odredbe svoje gostione bezuvjetno zatvorene dr ati. Svako toèenje piæa se najstro ije zabranjuje. Prekršitelji biti æe osjetljivo ka njeni.”203 Zbog, oèito, uvoðenja reda i mira Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu napominje i 14. studenoga 1918. u Glasu slobode, da gostione “imadu po danu i po noæi do daljnjega biti zatvorene. Prekršioci ove odredbe biti æe najstro ije globom, po potrebi i zatvorom ka njeni.”204
200 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Ne putujte nepotrebno, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4. 201 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Oru jepredati, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 202 Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Oru jepredati, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. 203 Najnovije telefonske vijesti - Gostionièari, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 204 Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Gostione, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 66 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je 14. studenoga 1918. graðanstvo, da je “sporazumno sa ovdašnjim trgovcima i obrtnicima snizio cijene u trgovinama, kod obrtnika i u gostionama. Upozoravamo na ovo sve naše obæinstvo, a jednako su sni enei sve cijene ive nimnamirnicama.”205 Zatim je, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, naglasilo 24. studenoga 1918., da “cijenik izdan po kot.[arskoj] oblasti u Djakovu, [...] vrijedi za Djakovo i naš kotar, te je obvezatan za sve prodavaonice, dok ne bude po Narodnom vijeæu [SHS] u Zagrebu ovih dana izdana regulacije cijena za ljudski ivot nu nih potrebština. [...].”206 No, ureðenje tr išta i sni enje cijena proizvoda i potrepština ni u Ðakovu nije išlo jednostavno i lako. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, upozorio je 1. prosinca 1918., da “Mnogi u Djakovu još uvijek ne mogu da se pomire sa sudbinom, da je izdani cijenik mjerodavan, a ima ih, koji pogotovo neæe, da išta popuste. Mi ne æemo mnogo gubiti rijeèi. Jedno smo du ni samo otvoreno da reknemo. Svi se prekršitelji zapisuju, te æe biti redom i nemilice globljeni.”207
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je graðanstvo 14. studenoga 1918. i, da “svi uredi kao kotar, oblasti, obæine, kotar.[ski] sudovi, porezni uredi itd. nastavljaju svoja uredovanja. Uredovni sati su kao i prije, pa upuæujemo obæinstvo, da izvoli u koliko je uredovno potrebno, na pojedine se urede obraæati.”208
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je graðanstvo poèetkom studenoga 1918., da je “Ban [je] izdao naredbu, da æe se proti onima, koji su pljaèkali, odnašali tudju imovinu, ako u roku od 8 dana povrate, vrlo blago postupati ili uobæe neæe biti ka njeni, oni, koji ne povrate sdobra, biti æe najstro ije ka njeni globama i zatvorom. Upozoravamo na ovo sve naše sugradjane i seljake, da ne èekaju, nego sdobra vraæaju, jer je inaèe za naš narod, samo to zlo. [...]”209 Istovremeno, Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, upozorio je graðanstvo, “Prost je pljaèkaš i jednak odgovoran i svaki onaj, koji za jeftine novce kupuje ovako pokradenu i otetu robu, marvu i razna dobra. – Paèe
205 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Sni enecijene, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 206 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Cijenik, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4. 207 Iz Djakova i okolice - Pretjerivanje cijena, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3. 208 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Uredovanje, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 209 Najnovije telefonske vijesti - Ban je izdao naredbu, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 67 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... još u veæoj mjeri, jer on to radi mirno, promišljeno, znajuæi dobro, da je ono, što iz sebiènih razloga èini, nedopustivo i ka njivo. Èujemo, da su se i nekoji naši sugradjani zaboravili, i kupovali marvu, svinje i predmete, koji su na kolodvorima ukradeni. Upozoruje se, da æe se protiv takvih upotrebiti osobito stroge kazne. U nekojim su mjestima pljaèkaši, koji su vojnièke asistencije zatekle na èinu, odmah i presudjeni, te smaknuti, a iz mnogih su mjesta dovedeni u Osijek, gdje æe ih dr avno odvjetništvo na temelju prijava auditorijata narodne vojske obtu iti. Tako æe mnogi svoju lakomost i divljaštvo platiti ivotom.”210 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode objavilo je zatim 14. studenoga 1918. i sljedeæe upozorenje Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu: “Pozivamo sve gradjanstvo kao i seljaštvo, da stvari, novce, nakite, dragocjenosti, blago i hranu, koje su si prigodom pljaèke prisvojili, do 17. ov.[og] mj.[eseca] 12 sati u podne predadu na ruke mjesnog odbora Narodnog vijeæa [SHS] u Djakovu. Tko do toga roka ove stvari ne predade, postupati æe se proti istima po prijekom sudu. Izvršenje æe voditi posebni sud uz asistenciju srbske vojske.”211
Prema pisanju Hrvatske obrane, u Ðakovo je nekoliko dana nakon pljaèke nastala zanimljiva pojava. Što u strahu od premetaèine, što zbog neèiste savjesti, “noæu, kad se debelo zamraèi”, ne eleæi oèito javnu sramotu, oni koji su sudjelovali u kradji, donose i prebacuju preko ograde u vrt samostana èè. sestara Svetoga Kri a “zave ljaje, vreæe, hlaèe, kapute, cipele i još koješta”. Tako je samostan Sv. Kri a postao “posrednièki ured za vraèanje otetoga dobra”.212
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu uputio je 1. prosinca 1918. i novo, “posljednje upozorenje”, onima koji su sudjelovali u pljaèki ili su u posjedu opljaèkanih stvari, “Neugodno nam je veæ, no smatramo svojom du nošæu,da još jednoæ upozorimo sve, koji su u posjedu opljaèkanih stvari bilo koje vrste, da ih s dobra povrate. Mjesec dana bilo je dovoljno vremena, pa ne bi htjeli, da mnogi strada samo sa svoje tvrdoglavosti. Posljednji puta upozoravamo, da svi, koji s dobra vrate ovakove stvari u odredjenom roku, mogu sigurni biti u koliko nijesu
210 Najnovije telefonske vijesti - Stavlja se do znanja, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 211 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Vraæajte tudju imovinu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 212 Domaæe vijesti - Kako djakovaèki pljaèkaši vraæaju, Hrvatska obrana (Osijek), 14. XI. 1918., str. 2.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 261. 68 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 bili kolovodje pljaèke itd., da æe snositi sve posljedice. Naša nova dr avau svojoj slobodi ne æe trpjeti, da kradljivci bez kazne ostanu.”213 Istovremeno, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, izvijestilo je 1. prosinca 1918. graðanstvo da je Vojno-pravosudniodsjek Odjela za Narodnu obranu izdao naredbu, prema kojoj “Sva vojnièka zapovjedniètva (oblasti), a naroèito pomoænice i stra e upozoruju se, da pravo izricanja osude pristoji jedino za to nadle nim sudovima i to za vojnièke i njima izjednaèene osobe vojnim, a za gradjanske gradjanskim sudovima. Ako dakle koje zapovjedništvo, pomoænica obhodnja ili stra a ophodnje ima zakonite podloge za uhiæenje koje osobe, ima u roku od 48 sati uz propisanu prijavu predati najbli em prijekom sudu i to vojnièku ili s ovom osobom izjednaèenu osobu vojnièkom, a gradjansku gradjanskom. Ni u kojem sluèaju nisu pomoænice, a niti ikoje zapovjedništvo ovlaštene izricati osude. Djelovanje organa, koji su pozvani, da dr e i uspostavljaju red, mir i javnu sigurnost, mora u svakom pogledu biti na zakonu osnovano. Prekršitelji bit æe najstro e na odgovornost pozvani.”214 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode napominje 8. prosinca 1918. da sve “narodne stra e marljivo ureduju, no još uvijek imade našeg svijeta, koji ne æe s dobra da vraæaju. Upozorujemo, da je vrijeme veæ davno prošlo za povratak, pa da ne dodje do oštrih mjera, valja da se povrate sve stvari.”215 Osjeèko glasilo Jug, izvijestilo je 8. studenoga 1918. da iz Ðakova javljaju kako “tamo vlada mir i red, a jednako i u okolici. Svijet se pomalo osvijestio, te donosi natrag opljaèkane stvari. Ljudi priznaju, da su bili zavedeni po raznim zloèincima.”216 Tjedan dana kasnije, 15. studenoga 1918., Jug je prema vijestima iz Ðakova izvijestio, da “Narodna stra a marljivo ureduje u okolici”, te da je
213 Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Upljaèkane stvari, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. Osumnjièeni za pljaèku i pale potkraj 1918. uhiæivani su i suðeni i kasnije. Tako, primjerice, Glas sloboda izvješæuje graðanstvo, da su 18. lipnja 1918. pred Kraljevskim sudbenim stolom u Osijeku osuðeni, Ilija Brkiæ i Ilija Laðareviæ iz Punitovaca, na 12 odnosno 10 godina teške tamnice, “radi zloè. pljaèke u 1918.” Usp. Iz Djakova i okolice - Pljaèkaši pred sudom, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 33, 22. VI. 1919., str. 2. Zatim je, Glas slobode izvjestio, da je 30. kolovoza 1918. pred Kraljevskim sudbenim stolom u Osijeku osuðen na smrt vješanjem nadnièar Adam Sabljar iz Trnave, jer je “za vrijeme pljaèke 3. studenoga 1918. umorio u Svetobla juAnu Kovaè.” Usp. Iz Djakova i okolice - Osudjen na smrt, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 44, 7. IX. 1919., str. 3., te HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 3. XI. 1918. - Ana Kovaè, ratarka - enaKarle - Satnica - Svetobla je- rkt - 43 - “ubijena” - mjesno groblje 5. XI. - Milan Tomašiæ upnik. 214 Va neodredbe i naredbe “Narodnog vijeæa” SHS - Pravo izricanja osude, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. 215 Iz Djakova i okolice - Uredovanje narodnih stra a, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 3. 216 Usp. Pokrajinske vijesti - Mir u Djakovu i okolici, Jug (Osijek), god. I, br. 207, 8. XI. 1918., str. 4. 69 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... dosada ustrijeljeno tridesetak pljaèkaša, a stotinjak uhiæeno i otpremljeno u zatvor u Osijek.217 * Prema izvješæu velikog upana Virovitièke upanije Predsjedništvu za unutarnje poslove Zemaljske vlade o dogaðajima u upaniji, od 14. studenoga 1918., “U mjestu Djakovo opljaèkane su sve idovske trgovine, kano i stanovi istih. Napose velike štete pretrpjeli su trgovci, Epštein [Epstein] i Kertner [Kerpner], koji su zapaljeni, nadalje Keršner [Kerschner], Bruck, zlatar Halas [Halasz], Grünbaum, i Lošitz [Lositz, Lošic]. Opljaèkan je mlin na valjke, odnešeno oko 6 vagona brašna i ukradjena je ovdje gotovina od 60.000 K.[runa] Pustare biskupskog vlastelinstva tako rekuæ sve su opljaèkane poimence pustara Gaj, Štrosmayerovac, i ona kraj Semeljaca [Berak i Arduševac218]. U ovoj potonjoj porušene su i djelomièno gospodarske zgrade. Pustara Lenija kraj Vuke potpuno je demolirana, sve itarice naravno i rekvirirane raznešene su. U opæini Braèevci demoliran je potpuno opæinski ured, opæ.[inska] blagajna razbita je, a sadr aj K.[runa] 29.981 ukraden. Isto tako orobljen je stan opæ.[inskog] bilje nika. Ovdje je opljaèkan veleposjednik Blumenstock i gostionièar Kordoš, kojemu je odnešeno sve.219 U opæini Drenje demolirana je opæ.[inska] zgrada sav uredjaj razbaèen i uništen, opæ.[inska] blagajna provaljena, ukradjeno je ovdje 19.580 K.[runa] U Mandièevcu opljaèkani su svi vinogradi, sva inštrukcija je raznešena kano i vino, što je veæim dijelom prolito. Poimence opljaèkani su u opæini Drenje umirovljeni pod upan [Dragutin] Kršnjavi, vlast.[elinski] šumar Marušiæ, umirov.[ljeni] opæ.[inski] bilje nikSekuliæ, kojemu su sve demolirali, te današnje èinovništvo opæ.[inskog] poglavarstva. U opæ.[ini] Lev.[anjska] Varoš, ostala je opæina neošteæena, ali je bilje nikVukeliæ opljaèkan do kraja, nadalje su ovdje orobljeni svi trgovci, napose idovi bolji gradjani i posjednici, posve je pako opljaèkan i vlastelinski šumar Ignjatoviæ. Najgrozniji dogadjaji odigrali su se u opæini Trnava. Ovdje je opæinsko poglavarstvo posve demolirano iz blagajne
217 Usp. Dogadjaji u pokrajini - Progon pljaèkaša u okolici Djakova, Jug (Osijek), god. I, br. 214, 15. XI. 1918., str. 1. 218 Usp. Pljaèkanje se nastavlja - Na pustari Berak, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918., str. 2.; Naši dopisi - Haraèenje po djakovaèkom vlastelinstvu, Hrvatska obrana (Osijek), 21. XI. 1918., str. 2.; Bogumil Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 96.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 261.; T. Šaliæ, Ðurðanci u prostoru i vremenu, str. 65. 219 U danima pljaèke, uništavanja i pale aimovine, poèetkom studenoga 1918., pripadnici Narodne stra eiz Satnice ubili su 5 seljaka iz Potnjana, opæina Braèevci, koji su sudjelovali u pljaèkanju i uništavanju, jer se nisu htjeli pokoriti. Kasnije su, 3. sijeènja 1919., u nazoènosti lijeènièko-sudbenog povjerenstva iz Ðakova exhumirani. Usp. Iz Djakova i okolice - Exhumacija, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 9, 5. I. 1919., str. 3. 70 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 ukradjen je oznos od 24.000 K.[runa] Orobljeni su posvema svi posjednici bolji gradjani i trgovci. Vlastelinski vinograd posve je uništen, kano i tamo se nalazeæi stari dvor, osobito teško je stradao upnik [Milan] Tomašiæ. Ni sama crkva nije poštedjena veæ posve porobljena i demolirana. Buna ovdje traje i dalje, robi se kod svakoga, ko što ima, bolje rekuæ jedan od drugoga krade, a mrtvih imade svaki dan. U drugim opæinama kotara djakovaèkog bilo je došlo do djelomiènih pljaèkanja, napose u trgovinama nu opæeniti polo aj bijaše mnogo povoljniji, nego u gore navedenim opèinama. Red je veæ djelomièno uspostavljen. Sva opæinska poglavarstva, osim Braèevci, Lev.[anjska] Varoš i Trnava ureduju. U Drenju je takodjer veæ djelomièno zapoèeto sa uredovanjem. U pojedinim mjestima ljudi vraæaju ukradjeno dobro, a gdje god još se i dalje pljaèka. Za uspostavu mira i reda treba bezuvjetno sna ne vojnièke sile, jer pljaèkanje mo e svaki èas još sna nije zapoèeti. Nešto vojske je veæ u kotar otposlato.”220 Prema izvješæu velikog upana Virovitièke upanije Odjelu za unutarnje poslove Zemaljske vlade o nemirima nekim kotarevima upanije, od 28. studenoga 1918., “Veæih promjena u kotaru [Ðakovo] nema. Osim u opæinama Trnava i Braèevci prošli tjedan nije nigdje došlo do veæeg pljaèkanja. Mir je ali prema izvještaju upravitelja kotara tek prividan, jer posvuda tinja te bi bezuvjetno bilo od potrebe, da se u kotar smjesti barem jedna jaka satnija disciplinirane i pouzdane vojske, jer bez brahijuma221 nema nade, da æe narod ukradeno vratiti. Slabije pomoænice odaslala je kr.[aljevska] srbijanska vojska iz Vinkovaca prama Koritni, koji tamo uspješno ureduju.”222
220 Pljaèkanja i pustošenja po Slavoniji - U Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 2.-3. Nemiri u Slavoniji, Obzor (Zagreb), br. 256, 13. XI. 1918., str. 3.; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 124.-125.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 96.-97.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 234.-235., 256., 264.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 226. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 62.-63.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 33.-34.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 202.-203., 209.-210.; V. Geiger, Nijemci Ðakova i Ðakovštine u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, str. 178. ili V. Geiger, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, 91.; Lj. Dobrovšak, Fragmenti iz povijesti idova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata (1914-1918), str. 448. 221 U ovom sluèaju: brahijum – tjelesna, fizièka sila. 222 J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 152.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 226.-227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 63.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 210. 71 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je 1. prosinca 1918. graðanstvo, “Pojedini odredi od nadošle 4 èete, 3 baona, 4 puka, drinske divizije zaputiše se juèer u obæine Vrpolje i Braèevce na uredovanje. Glavni posao je razoru anje sviju i povratak opljaèkanih stvari. – U Djakovu je odpoèelo uredovanje dana 30. pr.[ošlog] mj.[eseca]. Upozoravamo sve gradjanstvo, da imade oru je bezuvjetno predati, a vojnike, koji vrše slu bu u [Jugoslavenskoj] satniji, da moraju imati izrièitu dozvolu, od zapovjednika. Gradjani, koji bi htjeli oru je zadr ati, moraju ishoditi dozvolu od nadporuènika Moriæa.”223 Dr. I. Ribar u svojim sjeæanjima opisuje boravak srbijanske vojske u Ðakovu sljedeæim reèenicama: “U toku mjeseca studenog [1918.] dolazili su u dva maha odredi vojske Kraljevine Srbije. Prvi je došao jedan konjièki224, i, nastojeæi da pridobije simpatije mještana, nije ništa rekvirirao i sve je kupovao za gotov novac, a za nastambu plaæao ugovorenu najamninu. Vojnici i oficiri nisu se odvajali od graðanstva, rado su posjeæivali domaæe priredbe, pazili su da uvijek budu trijezni i uredni, da budu bolji, nego što su uistinu bili kod svojih kuæa. Komandant odreda nije se miješao u uredovanje [Mjesnog odbora] Narodnog vijeæa [SHS u Ðakovu], i nijednom nisam dospio u priliku da bih morao intervenirati. Iza konjièkog došao je pješaèki odred225, koji se zadr ao dulje vrijeme, cijeli prosinac [1918.] i polovinu sijeènja 1919. godine i ostavio je meðu graðanima najljepše uspomene. Nu napuštajuæi Ðakovo, bio je iz zasjede napadnut od frankovaèkih bandita vatrenim oru jem. Nekoliko mrtvih i ranjenih vojnika bilo je na strani srpskog odreda.”226 Na drugom mjestu, u svojim sjeæanjima objavljenima u Ðakovaèkom listu, dr. I. Ribar je naveo da je pješadijski bataljun srbijanske vojske u Ðakovu bio razmješten “po dvorišnim zgradana privatnih kuæa. [...] Ugodno smo se zabavljali u hrvatskim kuæama na katolièki, a u srpskim kod Joce Stanišiæa na pravoslavni Bo iæ. Jedan od oficira vjerio je æerku Jocinu i poslije ju je o enio. Dan ujedinjenja 1. XII. 1918., naroèito smo proslavili u kafanskim prostorijama tadašnjeg hotela Central. Sveæenici sa rektorom sjemeništa [Antunom] Akšamoviæem, vrlo su se dobro odnosili prema [srbijanskoj] vojsci. Kaptol
223 Iz Djakova i okolice - Uredovanja, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3. 224 Usp. Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Doèek braæe Srba, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 225 Usp. Iz Djakova i okolice - Dolazak srbske vojske, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3. 226 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 180. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 262, 29. XI. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3. 72 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 biskupije stavio im je na raspolaganje prostorije u biskupskom dvoru [...].”227 No, pri uredovanju srbijanske vojske u Ðakovštini bilo je, oèito, i nepravilnosti i nesuglasica. Narednika 4. èete, 3. baona, 4. puka Drinske divizije, Stevu Šijana, koji je bio “u slu bi vrlo strog, no pravedan”, ubio je u Braèevcima, u noæi 2. prosinca 1918., srbijanski vojnik Sima Crvenica iz iste jedinice.228 Kasnije, potkraj sijeènja 1919., odnosno nakon odlaska ove srbijanske postrojbe iz Ðakovštine, ðakovaèki Glas slobode pisao je kako su pojedinci “od ove èete uèinili [su] dosta neprilika svojoj komandi, a zuluma medju gradjanstvom.”229 Naime, i prigodom najave dolaska novog odreda srbijanske vojske u Ðakovo, 21. sijeènja 1919., u Glasu slobode je napomenuto, “Pozvani faktori su sve uèinili, da ne dodje do sukoba i izaziva gradjanstva. Jednako se moli gradjanstvo, da se mirno i gostinski vlada.”230 * Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode izvijestilo je graðanstvo da je 26. studenoga 1918. Ðakovo posjetio novoizabrani veliki upan Virovitièke upanije dr. Dragutin Tonèiæ, te je “sa obæ.[inskim] zastupstvom i mjesnim odborom u èisto slobodnom razgovoru pretresao mnoga zanimiva i za sadanje prilike va na pitanja”231
Potkraj studenoga 1918. i u Ðakovu i na podruèju Ðakovštine nastao je koliko-toliko zadovoljavajuæi mir i red. Poèetkom studenoga 1918. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je graðanstvo da “Sajam i pijaca do daljnje odredbe neæe se odr avatiu Djakovu, a niti drugdje gdje.”232 Glas slobode izvijestio je 24. studenoga 1918., da su nakon potpune zabrane odr avanja sajmova, naredbom povjerenika Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu od 2. studenoga 1918., o èemu je Glas slobode izvijestio graðanstvo 14. studenoga 1918.233, svi veliki upani odnosno vladini povjerenici dobili naloge, da “opet dozvole
227 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3. 228 Usp. Iz Djakova i okolice - † Stevo Šijan, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2.-3. 229 Iz Djakova i okolice - Odlazak 4 èete iz Djakova, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 12, 26. I. 1919., str. 2. 230 Iz Djakova i okolice - Novi srbski odred u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 12, 26. I. 1919., str. 2.-3. 231 Iz Djakova i okolice - Novi veliki upan u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. 232 Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnoga vijeæa” u Djakovu - Sajam i pijaca, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2. 233 Usp. iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Obustava obdr avanjasajmova, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4. 73 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... odr avanjesajmova u onim mjestima, gdje to mjesne prilike obzirom na pošasti i javnu sigurnost dopuštaju. Prema ovome biti æe u nedjelju 24. ov.[og] mj.[eseca] i svakoga tjedna pijaca u Djakovu.”234 Uz to, Glas slobode istovremeno je objavio i sljedeæe: “Gostione za Djakovo smiju od danas biti otvorene. Opominju se svi gostionièari, da se toèno dr e propisanoga roka za zatvaranje, a taj je u 7 sati na veèer. Podjedno se upozoravaju svi gostionièari, da æe biti svaki gostionièar bez razlike ka njen, koji daje pijanom èovjeku piæa, a jednako i svaki onaj, gdje se ustanovi, da se koji gost opio. Proti pijanima postupati æe obhodnja strogo i zatvorom. [...]”235 No, od upozorenja i prijetnjim kaznama, oèito, nije bilo prevelike koristi, jer i 1. prosinca 1918. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, upozorava, “U naš narod je opet ušla stara bolest, pa se svagdje susreæu ljudi pijani, a medju ovima i mnogi oboru ani. Ovi u svom pijanstvu pucaju ulicama i time zastrašuju mirno i pošteno gradjanstvo. Dalje se ovo trpjeti neæe i nemo e. Sve obhodnje imadu strogi nalog, da svakoga pijanca zatvore, a oboru anoga razoru aju i predadu, da odgovara za svoj propust. Tko bude u buduæe kroz ulice pucao biti æe ka njenpo propisima stare [Vojne] granice, a ove ne moramo posebno naglašavati, jer je ova narodna kazna svima znana, ali i mnogima vanredno neugodna.”236 Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode objavilo je 14. studenoga 1918. upozorenje Predsjedništva Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, “Na kolodvorima, na svim eljeznièkim stanicama skinuti su mad arskinapisi. Svuda se viju hrvatske zastave u znak, da je nestalo mad arskog gospodstva nad našim eljeznicama. Sad imadu eljeznice da slu e samo za promet, da u prvom redu prenesu hranu u siromašne naše krajeve. Zato ne diraj nitko u eljeznice! Ne razbijaj prozore, brzojave, ne zastrašuj eljeznièke namještenike! Ne pravi štete nikakove. Sve je to dobro i imovina naše slobodne dr ave, pa zato èuvajmo i štedimo naše.”237
Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu uputio je graðanstvu 24. studenoga 1918. i sljedeæe upozorenje: “Ima još uvijek mnogo oru ja po našim selima, pa i u Djakovu, koje nije predano. Rok za predaju je prošao, pa æe svaki,
234 Usp. Va ne odredbe i naredbe “Narodnoga vijeæa” SHS - Iznimno otvorenje sajmova, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XII. 1918., str. 4. 235 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Gostione za Djakovo, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5. 236 Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Ne opijajte se, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. 237 Va neodredbe “Narodnoga vijeæa” S.H.S. u Zagrebu - Poziv na narod, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 2.-3. 74 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 koji nije svoje oru je predao odgovarati pred zakonom. Predajte zato oru je, jer zašto da radi neovlasnoga posjedovanja oru ja mnogi naš èovjek stradava.”238
Istovremeno, ðakovaèki Glas slobode pod naslovom “Raditi moramo svi” naglašava: “ alosno je, da danas moramo i ovaj naslov metnuti. Medjutim veæ 1 mjesec dana gledamo, gdje mnogi naši ljudi ne rade ništa, a sa druge strane nam se neprestano tu e ljudi, da ne mogu dobiti radnika. Kako sada stvari stoje nama u proljeæe prijeti glad, a sve samo zato, jer mi nemo emo da shvatimo, da nije sloboda u neradu, nego i jedino u radu. Raditi moramo svi, jer inaèe škodimo samo sebi.”239 * Najkrvaviji obraèun novih vlasti sa buntovnim seljaštvom u Ðakovštini bio je ujesen 1918. u Trnavi, koja je bila izrazito vinogradarski kraj, i od obrade vinograda ivjeloje u to vrijeme oko 50 vincilira240, a sezonski rad u vinogradima vlastelinstva i bogatih posjednika, predstavljao je znaèajni dio prihoda mnogih siromašnih obitelji. Prema iskazima stanovnika Trnave, suvremenika dogaðaja, poèetkom rata, 1914., nakon odlaska muškaraca na bojišta, razni lihvari241, meðu njima trgovci Naco i Julijus Milivojeviæ, ucjenjivali su seosku sirotinju i dobivali nadnièare za bijedne kolièine brašna, masti ili soli. Predstavnici vlasti u Trnavi bili su zaštitnici bogatih posjednika. Trnava je, iako slavonsko selo, veæ 1917. i doslovno gladovala. Neki seoski vinciliri, kao Stipo Bukoviæ i Joško (Jozo) Ištvan, odvraæali su seosku sirotinju od rada u vlastelinstvu i vinogradima bogatijih posjednika. Nato je opæina Trnava uvela na poziv na bojkot rada u vinogradima ka njavanje batinama. Višegodišnji i iscrpljujuæi rat, iz kojega se nisu vratili mnogobrojni hranitelji obitelji, bijeda, glad, razlièiti oblici izrabljivanja, batine, kao i tadašnje bli e i šire buntovno ozraèje, doveli su do pobune seljaka i vincilira u Trnavi. Njima su se pridru ilii bjegunci iz vojske koji su se skrivali u okolnim šumama. Ovaj pokret, koji je jedan osjeèki novinar tada nazvao “pauraškom242 revolucijom”, trajao je tjedan dana i bio ugušen u krvi. Dr i se, da su voðe pobune bili Ilija, Jerko i Pavo Vraèeviæ, Joško Pasler i Tomo
238 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Oru jepredati, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5. 239 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Raditi moraju svi, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4. 240 Vincilir – nadstojnik nad vinogradom. 241 Lihvar – onaj koji posuðuje novac i uzima nerazmjernu kamatu, zelenaš. 242 Pauraška – seljaèka, od paur (paor) – seljak. 75 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Ðurašinoviæ. Navodno su tvrdili, da se monarhija ne mo e vratiti, da je vojska u rasulu, da grupice uplašenih oru nika nisu u stanju ugušiti seljaka.243 Pobuna seljaštva i pljaèka u Trnavi otpoèela je noæu 31. listopada/1. studenoga 1918. Ustanak je, navodno, podr aonajveæi dio mještana i pojedinci iz susjednih Lapovaca. Najprije su razoru ani lugari, èuvari vlastelinskih šuma, jedini predstavnici vlasti koji su imali oru je u selu. Zatim su voðe pobune pozvali suseljane koji nisu imali hrane, da se podmire iz skladišta vlastelinstva i trgovine braæe Milivojeviæ. Našlo se pet vagona pšenice, pšeniènog brašna, ra ii nešto kukuruza. U stanu opæinskog bilje nika Pave Posavèeviæa, koji je vodio ratnu aprovizaciju244, pronaðene su zalihe hrane, a i oduzeto mu je desetak debelih svinja, te je sve to dijeljeno kao pomoæ najsiromašnijima. Ispra njenoje i skladište šumarije i tavan upnika [Milana] Tomašiæa. U Trnavi se još uvijek pamti, Tomica Gabriæ, jedan od najsiromašnijih mještana, koji je bio prvi na popisu za pomoæ, dobio je tada dvije vreæe ita, vreæu kukuruznog brašna, jedno krme i nešto šeæera iz bilje nikovezalihe. Joško (Jozo) Ištvan, siromašni vincilir, otac šestero djece, odnio je svojoj obitelji vreæu brašna i “polu” svinjskog mesa. Vijesti o pobunama drugdje u Slavoniji, koje su stizale do sela, ohrabrili su pobunjenike u Trnavi. Zajedno sa zelenokadrovcima, koji su se od tada hranili po kuæama u selu, Joško Pasler i Jerko Vraèeviæ dopremali su vojnièke puške i streljivo. Postavljene su i stra ena prilazima Trnavi, koje je razvodio i smjenjivao Pasler. Obustavljen je rad u vlastelinstvu, prekinut je rad u vinogradima svih posjednika. Po selu se govorilo o rušenju gospodske vlasti u cijeloj Hrvatskoj i podjeli zemlje. Neki vinciliri bijahu sigurni, da æe im pripasti dio vinograda njihovih poslodavaca. Nastupilo je zauzimanje i opæine od strane buntovnika. Bilje nik Posavèeviæ i porezni ovrhovitelji Prpiæ i Feriæ pobjegli su pred naoru anim seljacima, sakrivali se nekoliko noæi u štagljevima, te jedne noæi zaobivši pobunjenièke stra eizbjegli u Ðakovo. U opæini su voðe pobune uništili dio arhive, porezne popise i vojnu evidenciju, slike vladara, stare peèate i igove. Uz to, proglasi Središnjeg odbora Narodnog vijeæa SHS su baèeni u vatru. Uvjereni da je preokret neminovan, i da æe se u cijeloj Hrvatskoj dogoditi što se dogaðalo kod njih, seljaci pobunjenici i zelenokadrovci u Trnavi, bili su iznenaðeni dolaskom Narodne stra e iz Ðakova.245
243 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 82.-83. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 118.-119. 244 Aprovizacija – organizirana i racionirana (odmjerena), te zajamèena opskrba, raspodjela i prodaja, snabdjevanje stanovništva neophodnim ive nim namirnicama i robom široke potrošnje, kojih je nestašica posebice u vrijeme rata. 245 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 82.-85. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 119.-120. 76 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Na temelju izvješæa pobjeglog bilje nika Posavèeviæa izraðen je plan za gušenje bune u Trnavi, i sastavljen popis buntovnika, koje treba kazniti. Odred Narodne stra e Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, sastavljen od dvije desetine bivših vojnika, krenuo je 8. studenoga 1918. iz Ðakova u Trnavu, sa nalogom da bez milosti uguše pobunu. Istovremeno, budnost seljaèkih, pobunjenièkih stra a i ophodnji u Trnavi u potpunosti je oslabila. Pripadnici Narodne stra e zaobišli su Kondriæ i u streljaèkom rasporedu izbili u Trnavu. Najprije je, uhiæen i muèen, a zatim ubijen Ilija Svilanoviæ, koji se je zatekao na stovarištu drvnih proizvoda tvrtke Neuschloss. Zatim su pripadnici Narodne stra ekrenuli prema kuæi Jerka Vraèeviæa, koja je oznaèena u izvješæu bilje nika Posavèeviæa, kao sto erpobune. Tu su uhiæeni Jerko i njegov brat Ilija. Zatvoreni su u smoènicu upnika[Milana] Tomašiæa, koja je tih dana poslu ilakao zatvor i muèilište. Uhiæenja su nastavljena i gotovo svi sa popisa izraðenog u Ðakovu bili su veæ prvi dan zatvoreni. Pripadnik Narodne stra e,neki Lamberija, navodno im je tada rekao: “Austrije više nema, kralj Petar [Karaðorðeviæ] još nije stigao, pa æemo vam mi suditi po našem zakonu ne èekajuæi da doðe srpska vojska. Mo emo ubiti svakoga tko se bunio i pljaèkao... Prisjest æe vam debele svinje i vino iz tuðih podruma... Glavno da imamo dva svjedoka koji mogu potvrditi da je dotièni dirao tuði imetak i nosio oru je.”246 Petar (Pero) Schadl (Šadli), koji je dijelio brašno i šeæer iz Milivojeviæeva duæana, izrešetan je tijekom hajke na pobunjenike revolverskim mecima desatak metara od kuæe. Najprije su na seoskom groblju strijeljani Stipo Bukoviæ i Ilija Vraèeviæ. Dva su pripadnika Narodne stra eobilazila selo i pozivala mještane da doðu na groblje, “gdje æe svatko vidjeti kao prolaze oni što kradu tuðe i napadaju opæinu”.247 Prema predaji seljana Trnave, bez znatnijeg otpora uhiæeni su i tijekom nekoliko dana ubijeni: Ilija Svilanoviæ, Ilija Vraèeviæ, Jerko Vraèeviæ, Pavo Vraèeviæ, Mato Lukaèeviæ, Joško (Jozo) Ištvan, Pero Šadli (Petar Schadl), Stipo Bukoviæ, Mato Ðuraðinoviæ iz Trnave i Mato Lijoviæ iz Lapovaca.248 Prema zapisima, pak, u Matiènoj knjizi umrlih rkt. upe Trnava, tijekom intervencije Narodne stra e iz Ðakova, ubijeni su 8. studenoga 1918. Ilija
246 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 83.-86. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 121.-122. 247 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 84.-86. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 122. 248 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 83. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 122. 77 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
Svilanoviæ, nadnièar iz Trnave249, 11. studenoga 1918. Ilija Vraèeviæ, ratar iz Trnave250, Stjepan Bukoviæ, vincilir iz Trnave251, Petar Schadl (Pero Šadli), vincilir iz Trnave252 i Josip Folk, nadnièar iz Lapovaca253, 12. studenoga 1918. Tomo Ðurasoviæ iz Trnave254, Pavo Vraèeviæ, ratar iz Trnave255 i Mato Lukaèeviæ, ratar iz Trnave256, 13. studenoga 1918. Jerko Vraèeviæ, ratar iz Trnave257, 14. studenoga 1918. Mato Balentiæ, ratar iz Trnave258 i Bla Lovakoviæ, ratar iz Lapovaca259 i 22. studenoga 1918. Jozo (Joško) Ištvan, vincilir iz Trnave.260 Uz to, Matièna knjiga umrlih rkt. upeTrnava bilje i,da su tijekom pobune, 2. do 4. studenoga 1918., ivot izgubili 2. studenoga Bo o Grigiæ, ratar iz
249 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 8. XI. 1918. - Ilija Svilanoviæ, nadnièar - mu Stane Araèiæ, nadnièarke - Trnava - Trnava - rkt - 32 - “ustrijeljen po vojnicima” -mjesno groblje 9. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 250 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 11. XI. 1918. - Ilija Vraèeviæ, ratar - suprug Ðuke Sušak, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 27 - “ustrijeljen po vojnicima” - mjesno groblje 12. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 251 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 11. XI. 1918. - Stjepan Bukoviæ, vincilir - suprug Ane Knol, vincilirke - Trnava -Trnava - rkt - 25 - “ustrijeljen po vojnicima” - mjesno groblje 12. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 252 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 11. XI. 1918. - Petar Schadl, vincilir - suprug Kate Holbik - Ziæ, Ugarska - Trnava - rkt - 40 - “ubijen po vojnicima” - mjesno groblje 12. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 253 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 11. XI. 1918. - Josip Folk, nadnièar - mu Eve Han - Gorjan - Lapovci - rkt - 35 - “ubijen po vojnicima” - mjesno groblje 13. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 254 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 12. XI. 1918. - Tomo Ðurasoviæ - sin Ive Ðurasoviæ - Strizivojna - Trnava - rkt – 20 - “ustrijeljen po vojnicima” - mjesno groblje 13. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 255 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 12. XI. 1918. - Pavo Vraèeviæ, ratar - mu Bare Obrovac, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 24 - “ustrijeljen po vojnicima” - mjesno groblje 13. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 256 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 12. XI. 1918. - Mato Lukaèeviæ, ratar - mu Janje Lukaèeviæ, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 27 - “ustrijeljen po vojnicima” - mjesno groblje 13. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 257 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 13. XI. 1918. - Jerko Vraèeviæ, ratar - suprug Lize Mikiæ, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 56 - “ustrijeljen po vojnicima” - mjesno groblje 14. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 258 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upaTrnava 1918.-1929., Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 14. XI. 1918. - Mato Balentiæ, ratar - mu Eve Sta iæ,ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 28 - “ustrijeljen iz puške” - mjesno groblje 16. XI. - Milan Tomašiæ upnik. 259 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929.,14. XI. 1918. - Bla Lovakoviæ, ratar - mu Mare Franjiæ - Lapovci - Lapovci - rkt - 19 - “ubijen po vojnicima” - mjesno groblje 15. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 260 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 22. XI. 1918. - Jozo Ištvan, vincilir - suprug Roze Manèi - Trnava - Trnava - rkt - 37 - “ubijen” - mjesno groblje 23. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”. 78 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Lapovaca261, 3. studenoga Ana Kovaè, ratarka iz Svetobla ja262 i 4. studenoga Ivo Grigiæ, ratar iz Lapovaca.263 Jedan od predvodnika pobune vincilir Joško (Jozo) Ištvan bio je proglašen od vlasti “boljševikom”, jer je pozivao na bojkot rada u vinogradima, nosio pušku, prijetio vlastelinskim lugarima i uzeo tuðe brašno i meso264, te je strijeljan kao posljednji, 22. studenoga 1918. Neki pobunjenici uspjeli su pobjeæi. Narodnoj stra i, koja ga je tra ila jer je sudjelovao u pljaèki inventara Šumarije u Trnavi pobjegao je Marijan Sabljar. Pobjegao je i Ðuro Crniæ, sklonivši se u Stare Perkovce (kotar Brod), gdje je bio izvan dohvata Narodne stra e iz Ðakova. Naoru an od pobunjenika ostao je jedino Joško Pasler, skrivajuæi se po šikarama izbjegavao uhiæenje, a u sukobu s progoniteljima ranio jednog pripadnika Narodne stra e i uspio pobjeæi.265 Pripadnici Narodne stra e iz Ðakova tih su dana, prema iskazima mještama Trnave, maltretirali stanovništvo Trnave, i uvedene su batine kao sredstvo za “smirenje”. Pripadnik Narodne stra e Lamberija, navodno je, tukao štapom staricu Mandu Krbavac, dok nije izgubila svijest. Tuèena je, navodno, i sedamdestogodišnja Manda Lioviæ, majka strijeljanog Mate, pod optu bom,da je ukrala iz crkve zlatnu pokaznicu, iako je upnikMilan Tomašiæ izjavio Narodnoj stra i, da u crkvi ništa ne manjka.266 Graðanstvo Ðakova, izuzevši nekoliko ðakovaèkih posjednika veæih vinograda u Trnavi, kojima je pobuna ugrozila imetak, i koji su moguæe i utjecali na Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, da pošalje postrojbu Narodne stra ekako bi ugušila ustanak, osudili su krvavi obraèun sa seljacima. Ošteæeni su vinogradari nakon ugušenja pobune tvrdili, da je u vrijeme pobune alkohol “tekao potocima”. Ponavljala se prièa, kako su vinciliri pucali u baève i pijani se valjali
261 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 2. XI. 1918. - Bo o Grigiæ, ratar - mu Janje Balabaniæ, ratarke - Lapovci - Lapovci - rkt - 36 - “ubijen iz puške” - mjesno groblje 3. XI. - [oèito sahranjen bez sveæenika]. 262 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 3. XI. 1918. - Ana Kovaè, ratarka - enaKarle - Satnica - Svetobla je- rkt - 43 - “ubijena” - mjesno groblje 5. XI. - Milan Tomašiæ upnik,te Iz Djakova i okolice - Osudjen na smrt, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 44, 7. IX. 1919., str. 3. 263 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih upa Trnava 1918.-1929., 4. XI. 1918. - Ivo Grigiæ, ratar - mu Marije Lovakoviæ, ratarke - Lapovci - Lapovci - rkt - 43 - “ubijen iz puške” - mjesno groblje 5. XI. - [oèito sahranjen bez sveæenika]. 264 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 83.-84. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 122. 265 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 84. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 122. 266 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 84. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 122. 79 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... po vinu.267 No, suvremenici i sudionici dogaðaja, mještani Trnave, tvrde, da je bilo pijanèevanja, ali glasine o “potocima vina” demantiraju. Utvrðeno je, da su pobunjenici najviše vina podijelili iz podruma vlastelinstva, trgovaca braæe Milivojeviæ i neke Grliæke.268 Kasnije su mještani Trnave tra ili istragu postupaka Narodne stra e, optu ujuæi Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, koji je u meðuvremenu nakon osnutka Kraljevine SHS prestao postojati. Posebno su optu ivanii ostali u mraènom sjeæanju seljana Trnave pripadnici Narodne stra e iz Ðakova Hinko Jung, Ilija Kurtiæ i Ðuro Lasiæ, te neki Bo iæi Lamberija. U rujnu 1919. u Trnavi se je pojavila i komisija sastavljena od predstavnika Kotarskog suda u Ðakovu i Okru nogsuda u Osijeku, te jednog vojnog lijeènika, zadu ena,da istra inemile dogaðaje. No, nije poznato, kakve je zakljuèke ova komisija donijela.269
267 Usp. primjerice: Naši dopisi - Haraèenje po djakovaèkom vlastelinstvu, Hrvatska obrana (Osijek), 21. XI. 1918., str. 2.; Pljaèkanje se nastavlja - Pljaèkanje u trnavaèkim vinogradima, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918., str. 2. 268 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 84.-85. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 120.-121., 123. 269 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 84.-85. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 123. U proljeæe/ljeto 1919. pripadnici Narodne stra e iz Ðakova, koji su uredovali u Trnavi poèetkom studenoga 1918., bili su pritvoreni, zbog glasina, da su protupropisno djelovali i ubili neke sudionike u pljaèkanju, te prisvojili novac oduzet od pljaèkaša. U obranu bivših pripadnika Narodne stra e nastupilo je uredništvo, odnosno najvjerojatnije njihov bivši nadreðeni i urednik Andro Moriæ Glasa slobode, ranije glasila Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “Djakovom i okolicom pronose se kojekakovi glasovi o èlanovima bivše narodne stra e Hinku Jungu i drugovima. Mi moramo otvoreno reæi, da su te glasine la ne, a oni su u istra nom zatvoru radi èina, koje nijesu poèinili, no bezdušni ljudi ih ocrnili. Jung i drugovi vršili su svoju du nost,a sami su izjavili u listu ovih dana, da ne mogu trpjeti, da se o njima govori, kao da su sakupljeni novac opæine Trnava od razbojnika, provalnika i pljaèkaša medju se podijeli. Mi otvoreno velimo, da æe biti pred sud povuèeni svi oni, koji to o njima šire, jer su oni kao pošteni ljudi taj novac predali Narodnom vijeæu, a ovo ga ulo ilo u Prvu hrvatsku štedionicu, dok je ulo na knji ica predana kr.[aljevskoj] kotarskoj oblasti. Svakako je alosno, da se o njima šire ovakove la i, gdje je njihovo poštenje izvan svake dvojbe.” Iz Djakova i okolice - La ne glasine, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 32, 15. VI. 1919., str. 3. Nato je, u kolovozu 1919.. Glas slobode objavio, da su pred Kraljevskim sudbenim stolom u Osijeku, 6. i 7. kolovoza 1919., Hinko Jung, Ðuro Lasiæ, Ilija Kurtiæ i Matija [Moco] Krvariæ iz Ðakova, “optu eni da su za prevrata godine 1918. u studenome u selu Trnavi kao èlanovi narodne stra eprotupropisno neke pljaèkaše poubijali”, proglašeni pravomoæno, da su “bez svake krivnje, te su odmah pušteni na slobodu i povratili se svojim kuæama.” Usp. Iz Djakova i okolice - Riješeni svake krivnje, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 40, 10. VIII. 1919., str. 3. No, glasine o odgovornosti i protupropisnom djelovanju pripadnika Narodne stra e iz Ðakova u Trnavi poèetkom studenoga 1918. širile su se Ðakovom i Ðakovštinom i kasnije. Usp. Priposlano, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 53, 9. XII. 1919., str. 4. 80 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Razlièiti i suprotstavljeni prikazi nemilih dogaðaja u Trnavi potkraj 1918.270, ostali su do danas u mnogoèemu nerazjašnjeni. * Neposredno poraæe, potkraj 1918. i poèetkom 1919., bilo je vrijeme još uvijek teških i nesreðenih gospodarskih, a pojavom pandemije271 španjolske gripe i zdravstvenih prilika, veæ tijekom ratnih godina uslijed neimaštine i raznim zaraznim bolestima znatno pogoršanih. Španjolska gripa pojavila se u kasnu jesen 1918., od koje su do ljeta 1919. pomrli i mnogobrojni iteljiÐakovštine272, o èemu svjedoèe i zapisi u seoskim upskim i školskim spomenicama, a ponajprije matiène knjige umrlih.
Tijekom ratnih godina veæina ðakovaèkih društava i udruga, obustavila je svoj rad, ponajprije onih gdje je èlanstvo bilo muško ili prete ito muško, izuzev Dobrovoljnog vatrogasnog društva i nekoliko postojeæih ili novoosnovanih dobrotvornih društava i udruga, kao Podru nica crvenoga kri a, Vojno veteransko i bolno pripomoæno društvo, Katolièko dobrotvorno gospojinsko društvo i Udru enje gospoða za skrb i prehranu.273
270 Usp. primjerice: Naši dopisi - Haraèenje po djakovaèkom vlastelinstvu, Hrvatska obrana (Osijek), 21. XI. 1918., str. 2.; Pljaèkanje se nastavlja - Pljaèkanje u trnavaèkim vinogradima, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918., str. 2.; Iz Djakova i okolice - La neglasine, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 32, 15. VI. 1919., str. 3.; Iz Djakova i okolice - Riješeni svake krivnje, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 40, 10. VIII. 1919., str. 3. Iz Djakova i okolice - Osudjen na smrt, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 44, 7. IX. 1919., str. 3.; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 124.-125., 152.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 97.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 235., 261.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 226. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 62.-63.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 209.-210.; Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 81.-86. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 117.-124. I tamo navedeni izvori i literatura. 271 Pandemija – vrlo raširena epidemija. 272 Usp. M. Markoviæ, Selo Tomašanci kraj Ðakova. Prilog poznavanju naseljavanja i narodne starine, str. 57.; T. Šaliæ, Vrbica u Ðakovštini 1330-1990., str. 72.; Aleksandar S. Jovanoviæ, Išèupani koreni Velikog Nabrða, Beograd, 2003., str. 47.; T. Šaliæ, Ðurðanci u prostoru i vremenu, str. 62. 273 Usp. Rikard Hafner-Lahorski, Bolnica “Crvenog kri a” u Djakovu, Osijek i okolica za svjetskoga rata 1914.-1915. Ratni almanah, Osijek, 1915., str. 67.-71. ili Rikard Hafner-Lahorski, Bolnica “Crvenog kri a” u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV, br. 12, 16. I. 1915., str. 2.-3.; [Franjo] H.[igy] Mandiæ, Trgovište Djakovo, u: Odlomak iz djela Zlatna knjiga naroda hrvatskoga, s.l., s.a., str. 14.-15.; Krešimir Paviæ, Osnivanje Crvenog kri au Ðakovu, Ðakovaèki vezovi. Prigodna revija, Ðakovo, 1988., 30.-31.; Branko Ostajmer, Vladimir Geiger, Bolnica Crvenog kri a u Ðakovu 1914.-1917., 47. Ðakovaèki vezovi. Prigodna revija, god. XLIV, br. 43, Ðakovo, 2013., str. 60.-63. 81 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
No, potkraj 1918. i poèetkom 1919. otpoèela je i obnova društvenog, kulturnog i gospodarskog ivota Ðakova i Ðakovštine, ali u potpuno novim i znatno drukèijim okolnostima.274
274 Usp. primjerice: Najnovije telefonske vijesti - Pozor Sokoli!, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Pozor Sokoli!, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4.; Društvene vijesti - Glavna skupština “Hrv. Sokola”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5.; Društvene vijesti - Skupština “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5.; Iz Djakova i okolice - Povjereništvo “Hrvatski radiša” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Glavna skupština “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Upisujte se u “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti – Hrv. trg. dru tvo“Merkur”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Pokusi “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Sav. hrv. obrtnika, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Iz “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3.; Domaæe vijesti - Obnova djakovaèkih prosvjetnih društava, Hrvatska obrana (Osijek), 15. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Poziv na obrtnièki sastanak, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 3.; Iz našega obrta, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 8, 29. XII. 1918., str. 2.; Društvene vijesti - Èitaonica u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 8, 29. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti -Hrvatsko pjevaèko društvo “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 8, 29. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Povjereništvo “Hrv. Radiše”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 9, 5. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Silvestarska zabava “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 9, 5. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Odbor “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 3.; Iz Djakova i okolice - Skupština udruge èinovnika, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 2.; Društvene vijesti - Dobrovoljno vatrogasno društvo u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Hrvatski Sokol u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 12, 26. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Hrvatsko uèiteljsko društvo “Djakovština”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 12, 26. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti – Hrvatski Sokol u “Djakovu”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 13, 2. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 13, 2. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Odbor za “Crveni krst” SHS, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Dobrovoljno vatrogasno društvo, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Hrvatski Sokol u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Vojno veteransko i bolno pripomoæno društvo, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Narodno gospodarstvo i obrt - Savez hrvatskih obrtnika u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Iz Djakova i okolice - “Hrvatskom Radiši” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 15, 16. II. 1919., str. 3.; Narodno gospodarstvo i obrt – Upravni odbor gospodarskog društva u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 15, 16. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Vatrogasna zabava, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 15, 16. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 15, 16. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Organizovano radniètvo u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 15, 16. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Radnièka zabava, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Purimska zabava, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II. 1919., str. 3.; Iz Djakova i okolice - Hrvatska èitaonica u Trnavi, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III. 1919., str. 82 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84
Mnogobrojni muškarci mještani Ðakova i Ðakovštine, èesto hranitelji obitelji, poginuli su tijekom Prvoga svjetskog rata kao austro-ugarski vojnici na raznim europskim bojištima ili su umrli od posljedica ranjavanja i bolesti, što najslikovitije prikazuju matiène knjige umrlih. Meðu, pak, Ðakovèanima i Ðakovštincima, vojnicima, koji su imali više ratne sreæe i vratili se u zavièaj i obiteljima, bilo je i ratnih invalida.275 * Posljedice Prvoga svjetskog rata bili su veliki ljudski gubitci i ogromna materijalna šteta. Na podruèju Austro-Ugarske Monarhije, i u Hrvatskoj, i u Slavoniji, gospodarski, društveni i socijalni ivotbio je razoren. U zadnjoj godini rata, 1918., hrvatska politièka elita, srednji stale i i veæina intelektualaca bila je gotovo u potpunosti predana jugoslavenskom unitarizmu. Ju ni Slaveni Austro-Ugarske Monarhije u neposrednom su poraæu proglasili Dr avu Slovenaca, Hrvata i Srba, kao provizorij. Naime, dominantna politièka opcija zagovarala je ujedinjenje Ju nih Slavena. Dr ava SHS na èelu s Narodnim vijeæem Slovenaca, Hrvata i Srba, voljom svojih politièkih elita urno je ujedinjena s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom, pod srbijanskom dinastijom Karaðorðeviæa. Tim je èinom bila stvorena prva ju noslavenskadr avnatvorevina, a vrlo skoro æe se pokazati utemeljenima sumnje onih koji su smatrali da u takvoj zajednici ne mo e doæi do ostvarenja hrvatskih nacionalnih i politièkih te nji.
2.; Društvene vijesti - Kuæna zabava “Hrvatskog Sokola”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III. 1919., str. 2.; Društvene vijesti - Na pokladni ponedeljak, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III. 1919., str. 2.; Društvene vijesti - Glavna skupština “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Zabava, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III. 1919., str. 3. te S. Fink, Spomenspis 50-godišnjice opstanka i posvete novog spremišta dobr. vatrogasnog društva u Djakovu 1872.-1922., str. 17.-18.; Spomen-spis Sokolskog društva u Ðakovu 1906-1926., Ðakovo, 1926.; [Franjo Lukiæ], Historijat djakovaèkih obrtnika. Spomenica povodom 25-godišnjice osnutka mjesne organizacije Saveza hrvatskih obrtnika u Djakovu, Ðakovo, 1937., str. 8.; Mato Horvat, Spomenica Hrvatskog pjevaèkog društva “Sklad” - “Preradoviæ” u Ðakovu 1863-1939, [Ðakovo, 1939.], str. 209.-211.; Spomen knjiga u povodu proslave 100-te obljetnice DVD Ðakovo, s.p. ili Spomen knjiga u povodu proslave 125-e obljetnice DVD Ðakovo, str. 35.-39.; K. Paviæ, Ðakovaèko novinstvo 1918.-1928., str. 38.-39.; Borislav Bijeliæ, Hrvatski sokol Ðakovo, Ðakovo, 2005., str. 6.-7.; Z. Benašiæ, Hrvatski sokol u Ðakovu 1906.-2006., str. 40.-41., 43-45.; Borislav Bijeliæ, Nogomet u Ðakovu 1908.-1962., Ðakovo, 2009., str. 29.-32.; Zvonimir Mikiæ, Tenis u Ðakovu 1910, 1919, 1951, 1984, 2010, Ðakovo, 2013., str. 28., 31., 33., 36., 38. I tamo navedena literatura. 275 Usp. Dr avni arhiv u Slavonskom Brodu, Okru ni narodni odbor Slavonski Brod, 10/15, kut. Spisi Upravnog odjela i tajništva, Odjela trgovine i opskrbe, Socijalnog odjela, Šumarskog odjela, Zdravstvenog odjela i Odjela za narodnu imovinu, 1945.-1947., inv. br. 55, fasc. Socijalni odjel, 1945., 1946., 1947., 1948. (“Popis invalida prošlog svjetskog rata” [Ðakovo]). 83 Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr aveSlovenaca, Hrvata i Srba...
SUMMARY
Vladimir Geiger DRAFT OF THE HISTORY OF ÐAKOVO AND ÐAKOVO REGION DURING THE STATE OF SLOVENES, CROATS AND SERBS, OCTOBER 29th - DECEMBER 1st 1918
The repercussions of the First World War were immense human casualties and large material damage. In the area of the Austro-Hungarian Monarchy, and in Croatia, the economic, political and social life was destroyed. In the aftermath of the War, South Slavs from the Austro-Hungarian Monarchy proclaimed, as a temporary solution, the State of Slovenes, Croats and Serbs. Namely, the dominant political option advocated the unification of South Slavs, which would have meant that the State of Slovenes, Croats and Serbs would have had to unite with the Kingdom of Serbia and the Kingdom of Montenegro. Based on the archive material, newspapers of the time, as well as historiographic and journalistic literature and memoirs, this article presents and contemplates the situation and the development of events in Ðakovo and Ðakovo Region in the late 1918. It concerns the period immediately after the First World War, following the fall of the Austro-Hungarian Monarchy and during the temporary established State of Slovenes, Croats and Serbs, and before the establishment of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. It comprises a period of one month, from October 29th till December 1st 1918. It was a period of uncertainty, but also turbulent events in Croatia, Slavonia, and in Ðakovo and Ðakovo Region.
84 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
UDK 94(497.5 Ðakovo)"1914/1918"
Branko Ostajmer Hrvatski institut za povijest Podru nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod
U radu autor na temelju novina, izvora i literature obraðuje problematiku upisa ratnoga zajma u banskoj Hrvatskoj za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Kako bi namaknule sredstva za voðenje dugoga i iscrpljujuæeg rata, vlasti Austro-Ugarske Monarhije u osam su navrata raspisivale ratne zajmove (osam austrijskih i osam ugarskih) i pozivale stanovništvo na odricanje i pru anjematerijalne podrške vojnicima na bojištima. U radu je posebna po- zornost pridana prostoru Ðakova i Ðakovštine, a u prilogu se objavljuje i popis ðakovštinskih upisnika ratnoga zajma, naèinjen prvenstveno na te- melju popisâ objavljivanih u onodobnim novinama. Kljuène rijeèi: Ðakovo, Prvi svjetski rat, ratni zajam, ratna promid ba
“Dakle i dalje rat! Za rat, rekao je Napoleon, treba u prvom redu novaca, za- tim novaca, i najzad novaca.”1
Uvod
O neistra enosti hrvatske prošlosti u razdoblju Prvoga svjetskog rata (1914.–1918.) govorilo se i pisalo u našoj javnosti razmjerno èesto, a napose
1 “Upisujmo na peti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269 [270!], 25. XI. 1916., 5. 85 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. posljednjih nekoliko godina, kako se bli istota obljetnica Sarajevskoga atentata i izbijanja Velikoga rata. Razlozi zanemarenosti ove neosporno va ne teme su brojni i slo eni,a jedan od va nijih,ako ne i najva niji,jest svakako èinjenica da je Hrvatska, kao dio Austro-Ugarske Monarhije, bila na onoj ratnoj strani koja je krajem 1918. bila pora ena, te da je potom stupila u novu dr avnu zajednicu u kojoj je od samog poèetka svakovrsnu dominaciju stekla dotadašnja Kraljevina Srbija koja je bila jedna od ratnih pobjednica i koja je tu dominaciju opravdavala svojim velikim ratnim rtvama. U toj novoj dr avi, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji), a naroèito u potonjoj socijalistièkoj Jugoslaviji, bili su nametani izrazito negativni stavovi o Monarhiji i njezinoj vladarskoj kuæi, te stoga u javnosti gotovo uopæe nije bilo prostora niti za suosjeæanje sa rtvama što su ih tijekom rata podnijeli hrvatski vojnici koji su se borili na strani Centralnih sila, niti za hrvatsko civilno stanovništvo koje je takoðer sna no iskusilo posljedice toga Velikog rata – prvoga globalnog ratnog sukoba u povijesti. Jedan od fenomena Prvoga svjetskog rata koji su dosad bili posve zanemareni od strane hrvatske historiografije jesu i ratni zajmovi. Koliko mi je poznato, niti u jednom radu domaæe historiografije ne razmatra se na ozbiljniji naèin pitanje ratnoga zajma te se u literaturi jedva mo e pronaæi i najosnovnije podatke poput onoga o ukupnom broju zajmova. Ratni zajmovi nisu moderna pojava i kroz povijest su predstavljali redovan naèin financiranja ratova. I u Prvome svjetskom ratu su zaraæene zemlje raspisivale zajmove kako bi namaknule sredstava za podmirenje golemih ratnih troškova. Nasuprot gotovo opæem uvjerenju s poèetka rata, rat je potrajao mnogo du e od nekoliko mjeseci te je za èetiri i pol godine trajanja odnio nezapamæene ljudske i materijalne rtve. Ratni zajmovi su znaèajno utjecali na ivot civilnoga stanovništva, bilo izravno, bilo kroz posljedice koje su se odrazile na ukupni financijski i gospodarski ivot dr ava, te je stoga ta problematika vrlo va na za potpunije razumijevanje ratnih prilika u pozadini bojištâ.
Ratni zajmovi Austro-Ugarske Monarhije
Ratne zajmove raspisivale su Centralne sile, kao i sile Antante, no Njemaèka i Austro-Ugarska su na taj naèin financiranja bile naroèito prinuðene s obzirom na to da nisu imale kolonija i da su na moru trpjele nadmoæ Velike Britanije. Svojim sudjelovanjem u upisima austrougarskih ratnih zajmova naroèito su se isticale velike ustanove i graðanstvo, dok je veleposjeda i industrije opæenito bili zamjetna izvjesna suzdr anost, no do posljednjega, osmog ratnog zajma bili su iscrpljeni veæ i mali štediše. Pored velikih ljudskih rtava,Prvi svjetski rat je u 86 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Monarhiji progutao èetvrtinu do treæine narodne imovine i svršio se s nezapamæenom financijskom katastrofom.2 Austrijski i ugarski zajmovi bili su raspisivani istovremeno i uglavnom s istim modalitetima. Prvi zajmovi raspisani su ujesen prve godine rata, u studenom 1914., a potom su raspisivani u jednakomjernim razmacima od otprilike šest mjeseci. Na taj su naèin iteljicrno- utemonarhije do konca rata uplaæivali osam ratnih zajmova, to jest osam austrijskih i osam ugarskih. Buduæi da je banska Hrvatska bila sastavnim dijelom ugarskoga dijela Monarhije, njezino je stanovništvo u naèelu upisivalo ugarske ratne zajmove, no bila im je na raspolaganju i moguænost upisivanja austrijskih ratnih zajmova te su pojedinci tu moguænosti i koristili. Ugarski ratni zajmovi Redni broj zajma Datum raspisivanja Rok upisivanja3 Prvi4 11. XI. 1914. 16.-23. XI. 1914. Drugi5 8. V. 1915. 12.-26. V. 1915. Treæi6 9. X. 1915. 18. X.-17. XI. 1915. Èetvrti7 15. IV. 1916. 19. IV.-23. V. 1916. Peti8 18. XI. 1916. 23. XI.-22. XII. 1916. Šesti9 6. V. 1917. 12. V.-12. VI. 1917. Sedmi10 8. XI. 1917. 15. XI.-14. XII. 1917. Osmi11 5. VI. 1918. 12. VI.-11. VII. 1918.
2 Ernst HANISCH, Der lange Schatten des Staates. Österreichische Gesellschaftsgeschichte im 20. Jahrhundert, Wien 2005., 205. 3 Rokovi za upisivanje ratnoga zajma znali su biti i produ eni za otprilike dodatna dva tjedna (primjerice, drugi do 7. lipnja 1915., peti do 7. sijeènja 1917., osmi do 24. srpnja 1918.). 4 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXX., br. 301, 12. XI. 1914., 1.-2.; “Poziv na potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br. 270, 12. XI. 1914., 1. 5 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXI., br. 109, 12. V. 1915., 1.-2.; “Poziv na potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV., br. 110, 14. V. 1914., 1. 6 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXI., br. 237, 12. X. 1915., 1.-2.; “Poziv na potpisivanje!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV., br. 248, 20. X. 1915., 1. 7 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXII., br. 95, 26. IV. 1916., 1.-2.; “Poziv na potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 100, 2. V. 1916., 1.-2. 8 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXII., br. 267, 21. XI. 1916., 1.-2.; “Poziv na potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269, 24. XI. 1916., 2.-3. 9 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXIII., br. 107, 9. V. 1917., 1.-2.; “Poziv na potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 107, srijeda, 9. V. 1917., 1.-2., 10 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXIII., br. 259, 12. XI. 1917., 1.-2.; “Poziv na potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 263, 17. XI. 1917., 1.-2. 11 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXIV., br. 131, 11. VI. 1918., 1.-2.; “Poziv na potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVII., br. 133, 13. VI. 1918., 1.-2. 87 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Osnovni i najva nijiizvor za istra ivanjesvog spleta pitanja vezanih uz ratni zajam na tlu Hrvatske jest arhivsko gradivo, u prvom redu ono saèuvano u Hrvatskom dr avnom arhivu u Zagrebu. Premda razmjerno skromnoga opsega i necjelovito, ono je od kljuènoga znaèaja kako bi se spoznalo nalièje, odnosno stvarnu sliku ratnih prilika u pozadini bojištâ, pa tako i ukupnu problematiku vezanu uz ratne zajmove. Tek arhivski dokumenti mogu u manjoj ili veæoj mjeri rasvijetlili koliko je bilo entuzijazma i patriotizma, odnosno otpora i suzdr anosti pri upisima i uplatama ratnoga zajma, te koje su sve razine politièke, vojne, gospodarske i drugih struktura, u kojoj mjeri i na koji naèin bile ukljuèene u promid bu ratnih zajmova. Fragmentarnost saèuvanoga arhivskoga gradiva istra ivaèa nu no upuæuje na ratni tisak na èijim su stranicama redovito objavljivani popisi imena pojedinaca i ustanova koje su upisivale znatnije svote ratnoga zajma. Novinska izdanja za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, toènije reèeno ona koja nisu bila zabranjena poèetkom rata, ne predstavljaju osobito vrijedan povijesni izvor za istra ivaèa Prvoga svjetskoga rata: izbijanje rata posve je ugušilo politièki ivot (u Hrvatskoj još i više negoli, primjerice, u Maðarskoj) pa u najveæoj mjeri i društveni ivot, a stroga cenzura èinila je izdavanje novina gotovo besmislenim. O ratnim, politièkim i gospodarskim prilikama iz novinstva se ne mo e saznati gotovo ništa ili se mo e steæi iskrivljenu sliku, što mo da najbolje ilustrira uzreèica prema kojoj su vojnici za vrijeme Prvoga svjetskog rata vjerovali svemu osim onome što je pisalo u novinama. Stranice novina bile su popunjavane u prvom redu slu benim saopæenjima dr avnihi vojnih vlasti, zatim raznim promid benimtekstovima (bilo da je rijeè o dobrotvornim društvima i priredbama, vojnim uspjesima i junaštvima, odlikovanjima, suðenja veleizdajnicima i “veleizdajnicima” te raznovrsnim ratnim profiterima, pozivima na upise ratnoga zajma...) te raznim manje va nim, “bezazlenim” temama kao što su bile kazališne i kino predstave, crna kronika i tomu slièno. Vrlo brzo, veæ tijekom druge godine rata, poèetno ratno oduševljenje posve je nestalo sa stranica tiskovina te ustupilo mjesto sve otvorenijim vapajima za svršetkom rata, alopojkama na raèun skupoæe i sve veæih nestašica najosnovnijih ivotnih potrepština (meso, mast, itarice i brašno, kukuruz, šeæer, jaja, kava, petrolej, plin...), te srd bom uperenom prema “nabijaèima” cijena.
Promid ba
Za trajanja prvih sedam ratnih zajmova bila je provoðena sveobuhvatna promid bena kampanja koja je poticala najšire slojeve stanovništva na iskazivanje domoljublja i odricanje, to jest na novèano podupiranje ratnih napora 88 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Austro-Ugarske Monarhije. Tijekom tih sedam zajmova ratna je promid ba predstavljala upise, odnosno uplate ratnoga zajma ne samo kao du nost, veæ, štoviše, i kao “postulat patriotizma”.12 Osmi ratni zajam, meðutim, bio je raspisan u lipnju 1918. godine, u posve drukèijim politièkim prilikama; zasiæenost ratom bila je golema, pritisak prema novinstvu znaèajno je popustio, a ponovno se probudio i politièki ivot što je u Hrvatskoj ponajprije bilo obilje eno jaèanjem jugoslavenske ideje. Zbog svega navedenog bilo je teško potaknuti stanovništvo na nova odricanja, a niti novinstvo više nije obraæalo znaèajniju pozornost na raspisani zajam. Uvid u novinstvo i druga sredstva promid bes jedne strane, te istodobni uvid u arhivske izvore kao pokazatelje realnog stanja s druge strane, pru aju moguænost sagledavanja cjelovite slike o sustavu promid be ratnih zajmova kao vrlo va noga odsjeèka austrougarske ratne promid be. Osnovne smjernice o promid bi ratnoga zajma postavljane su na razini ministarstva financija te su potom stupnjevito prosljeðivane praktièki do najni ih razina. Prva obraæanja zagrebaèke Zemaljske vlade na stanovništvo se u i nekoliko dana prije raspisivanja prvoga ugarskog ratnog zajma.13 Hrvatski ban14 kao glava zemaljske uprave Hrvatske i Slavonije osobno se zauzimao i svojim autoritetom pozivao ni e razine uprave ( upanije i kotareve), ali takoðer i uèiteljstvo te sveæenstvo na sudjelovanje i agitaciju pri upisivanju zajmova.15 Osim upanijskih i kotarskih vlasti, Zemaljska je vlada poticala i predstavnike mjesnih vlasti da poduzmu sve sa svoje strane kako bi upisi ratnoga zajma bili što izdašniji, èemu su gradonaèelnici i naèelnici opæina u pravilu spremno udovoljavali.16 Nezaobilazna uloga u promid bi ratnoga zajma pripadala je i trgovaèko-obrtnièkim komorama, a meðu njima i osjeèkoj koja je pokrivala podruèje Slavonije. Komore su sudjelovale u agitacijama, no one su bile podreðene budimpeštanskom Ministarstvu trgovine te njihova promid bena aktivnost takoðer nije toliko bila èin vlastite volje, koliko djelovanje sukladno
12 “Ratni zajam”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXX., br. 299, 10. XI. 1914., 1. 13 “Narodni zajam – za kralja i za dom!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br. 266, 7. XI. 1914., 1. 14 Za trajanja Prvoga svjetskog rata du nost bana obnašali su barun Ivan Skerlecz (do 1917.) te Antun Mihaloviæ (od 1917.). 15 “Peti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269 [270!], 25. XI. 1916., 5. 16 Vidi primjerice pozive osjeèkoga gradonaèelnika dr. Ante Pinteroviæa: “Proglas naèelnika na gradjanstvo za upis ratnoga zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 97, 28. IV. 1916., 2.-3.; “Za VI. ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 117, 22. V. 1917., 2.; “VII. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 265, 20. XI. 1917., 2.; “Sugradjani!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVII., br. 138, 19. VI. 1918., 1. U korištenim izvorima i literaturi, na alost, nisam pronašao vijesti o sliènim proglasima ðakovaèkoga ratnog naèelnika Stjepana Barloviæa, premda se mo e pretpostaviti da ih je bilo. 89 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. nalozima ministra trgovine.17 Aktivna uloga trgovaèko-obrtnièkih komora bila je naroèito znaèajna zbog obrtnika i trgovaca koji su se nalazili pod posebnom pozornošæu zbog uglavnom posve osnovanoga dojma da su bili jedni od rijetkih kojima je ratni mete donio korist u vidu znatnih materijalnih dobitaka.18 Pored raznih razina monarhijskih vlasti i njima podreðenih ustanova te mjesnih vlasti, promid benu kampanju organizirale su i provodile i bankovne ustanove kojima je, uz poštanske urede, bila povjerena realizacija upisivanja zajma. Ratni zajam je najveæim bankama koje su bile odreðene za slu bena upisna mjesta zajma otvarao moguænost znatne dobiti te ne èudi da je pojedinim bankama i štedionicama, koje isprva nisu na popisu slu benihupisnih mjesta, bilo izrazito stalo da budu ukljuèene u èitav postupak. Na primjer, prvom odredbom ugarskoga ministra financija bilo je predviðeno da na tlu banske Hrvatske slu bena upisna mjesta budu podru nice budimpeštanskih novèarskih zavoda te veliki zavodi sa sjedištima u Zagrebu. Na taj je naèin bila iskljuèena osjeèka Hrvatska zemaljska banka d. d. koja je bila jedan od dva najznaèajnija novèarska zavoda na tlu Slavonije, pa je ravnateljstvo te banke naknadno, posredstvom bana, uspjelo ishoditi da i Hrvatska zemaljska banka bude uvrštena na popis slu benih upisnih mjesta.19 Na prikupljanje upisa i uplata bile su, dakako, posredno ovlašteni i manji novèarski zavodi (štedionice, veresijske udruge...), ali i druge pravne osobe koje bi prikupljene upise na ratni zajam proslijeðivale na odreðeno slu beno upisno mjesto.20 Buduæi da je, dakle, velikim bankama kao slu benimupisnim mjestima bila pru ena prigoda za ostvarenje velike novèane dobiti, nije zaèudno da su i one same ulagale mnogo truda u oglašavanje i popularizaciju ratnoga zajma. Pored redovnih oglasa u novinama, banke su izdavale i posebne prigodne prospekte i brošure, iznimno i u poslijepodnevnim satima dr ale otvorenim svoje urede21 i
17 Hrvatski dr avni arhiv Zagreb, Predsjedništvo Zemaljske vlade (dalje: HDA, PRZV), kut. 880, 8091-1914. 18 Vidi primjerice: “Trgovcima i obrtnicima slob. i kr. grada Osijeka i komorskog okru ja Slavonije”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br. 271, 13. XI. 1914., 2.; “Pripadnicima trgovaèko-obrtnièke komore za Slavoniju!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV., br. 249, 21. X. 1915., 1.; “Trgovaèko-obrtnièka komora za Slavoniju u Osijeku za ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 273, 29. XI. 1917., 2. 19 HDA, PRZV, kut. 880, 8134-1914; “Hrv. zem. banka d. d. i ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br. 268, 10. XI. 1914., 2. 20 Na primjer, i predstojništvo osjeèke idovske bogoštovne opæine bilo je takoðer ovlašteno na prikupljanje upisa. “Akcija u korist ratnog zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br, 272, 14. XI. 1914., 21 Èinila je to, primjerice, redovno osjeèka podru nica Peštanske ugarske komercijalne banke. “Peti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 273, 29. XI. 1916., 5.; “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 108, 10. V. 1917., 3. Èinila je to i osjeèka podru nica PHŠ, koja je i subotom poslijepodne bila otvorena. “Prva hrvatska štedionica podru nicau Osijeku”, Hrvatska obrana (Osijek), 90 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
tomu slièno. Posve razumljivo, velike svote novca upisivale su i sâme banke, što se od njih oèekivalo u prvom redu stoga što su profitirale iz èitavoga procesa, ali i stoga što su njihove uplate kod stanovništva otklanjale sumnju u sigurnost uloga. Najviši upravni slu benici, bankari i crkveni dostojanstvenici, od kojih je uspjeh ratnih zajmova ponajviše ovisio, bili su od dr avnih vlasti odlikovani i posebnim priznanjima.22 Pored standardnoga pozivanja na domo- ljublje i odanost kraljevskoj dinastiji, u gotovo svim promid benim pozivima i proglasima jasno razabiremo još nekoliko kljuènih toèaka koje su Naslovnica brošure trebale utjecati na stanovništvo i ponukati ga da “posudi” novac svojoj dr avi. Prije svega, raèunalo se sa suæuti stanovništva prema vojnicima koji podnose najveæe rtve izla uæi se pogibli na dalekim bojištima, uz isticanje da gotovo svaka obitelj ima ponekog oca, sina ili brata na tim bojištima. Naglašavalo se kako ne postoji pogodniji naèin od upisivanja ratnoga zajma da bi se tim vojnicima iz udaljene i sigurne ratne pozadine pomoglo. Novac uplaæen u obliku ratnoga zajma je nu an – pojašnjavalo se – kako bi austrougarski vojnici bili opskrbljeni hranom, oru jem, odjeæom i svime drugim potrebnim za uspješno ratovanje. Kako je rat odmicao, sve se èešæe isticalo da su novèana odricanja ujedno i najkraæi put do uðenogamira. Na primjer, sredinom 1917. u jednom uvodniku Hrvatske obrane navedeno je sljedeæe: “Pomozimo zato našim junaèkim borcima onako iz petnih ila, kao što se oni iz petnih ila za nas bore, da se neprijatelju zakrèi put do neèistih njegovih ciljeva. Što izdašnije pomognemo našim vojskama, tim æemo prije doæi do eljno izgledanoga mira, jer æe neprijatelj tim prije uvidjeti svoju nemoæ, da nas svlada.”23 Nadalje, podjednako va no mjesto u promid benim kampanjama pripadalo je i uvjeravanjima o zajmu kao sigurnom i izrazito povoljnom naèinu oploðivanja prišteðenoga novca, ma kako malene te zalihe bile. Bilo je naglašavano kako puk, naroèito seljaèki, posjeduje znatnu ušteðevinu, te da mu dr ava zapravo s raspisivanjem ratnih zajmova èini najbolju uslugu: “Štedni, kapital upravo
god. XVI., br. 115, 19. V. 1916., 5. 22 “Previšnje pripoznanje radi uspjeha ratnih zajmova”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 237, srijeda, 18. X. 1916., 4. 23 “O opæem polo aju. Upisujmo šesti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 141, 9. VI. 1917., 1. 91 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. tra i,da se što lukrativnije bilo to u formi ulo aka,ili kupovanjem mjenica. [...] Toj te nji ratni zajam baš zgodno izlazi u susret. [spac. Hrvatska obrana]”24 Domoljublje i sigurna financijska dobit bile su neprestano prikazivane kao dvije strane iste medalje, što dobro ilustrira sljedeæi primjer: “Kod nas svak znade, da dajuæi ratni zajam, ne samo što vrši patriotsko djelo, nego i da svoj novac najplodnosnije i najsigurnije ula e [spac. Hrvatska obrana].”25 Karakteristiène su u tom smislu bile i rijeèi osjeèkoga gradonaèelnika dr. Ante Pinteroviæa što ih je on naveo u jednom od svojih redovnih agitacijskih poziva na graðanstvo: “Ne tra i dr ava dar ni poklon nego zajam, za koji moæna naša dr ava kao velika sila isto tako moænu i potpunu garanciju pru a pod tako povoljnim uvjetima, da se uèestvovanje u potpisivanju toga zajma ne mo e nazvati nikakvom rtvom, nego naprotiv eminentnom patriotskom du nošæu naprama dr avi i najsigurnijim i najpovoljnijim imovinskom ulogom gotovine i imetka svakoga pojedinca.”26 U Monarhiji, zemlji koja je veæ desetljeæima u ivala vremena stabilnoga mira, kulturnoga i gospodarskoga napretka, pravne i financijske sigurnosti, takva su uvjeravanja u poèetku nesumnjivo mogla naæi plodnoga tla. Ako se veæ i moglo pretpostaviti da rat mo e biti izgubljen, moguænost nestanka stoljetne Monarhije s povijesne scene morala se golemoj veæini njezina stanovništva doimati posve nestvarnom. Pa ipak, kako je rat bivao sve du i i du i a njegov ishod sve neizvjesniji, i kako su se ratni zajmovi nizali jedan za drugim a opæe stanje u Monarhiji postajalo sve nesigurnije i nezavidnije, sumnje u sigurnost novca predanoga dr avi u vidu ratnih zajmova nametale su same od sebe i više ih se nikako nije moglo prikriti i cenzurirati. Dovoljno posvjedoèenje takvih sumnji su i sami slu beni proglasi u kojima se naroèito ustrajalo na èvrstoæi Carstva i odrješito se jamèilo da su ulozi, kao i predstojeæa zarada, posve sigurni. Zoran primjer reèenoga predstavlja sljedeæi odlomak iz jednoga proglasa s kraja 1916. godine: “One, koji sumnjaju o sigurnosti ratnih zajmova pitamo: ko mo e davati veæu sigurnost od dr ave,od cjelokupnosti one, koja dr avusaèinjava? Veæe sigurnosti naprosto ne mo e biti.”27 Kako bi se veæ iznureno stanovništvo pokušalo potaknuti na dodatna odricanja, nije bilo neobièno da predstavnici vlasti u svojim
24 “Èetvrti ugarski ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 88, 17. IV. 1916., 1. 25 “Èetvrti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 93, 22. IV. 1916., 2. 26 “Proglas naèelnika na gradjanstvo za upis ratnoga zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 97, 28. IV. 1916., 2. 27 “Upisujmo na peti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269 [270!], 25. XI. 1916., 5. 92 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 proglasima jamèe da je posrijedi i posljednji ratni zajam, kako je to, na primjer, èinio osjeèki gradonaèelnik za vrijeme upisivanje šestoga ratnog zajma.28 Opæe mjesto u gotovo svim proglasima bila je i tvrdnja o ratu kojega Monarhija nije eljela i koji joj je “bezdušnim i brutalnim naèinom”29 bio nametnut, u prvom redu od strane imperijalistièke Velike Britanije. Po zakljuèenju zajmova uobièavalo se isticati da je potpisivanje potpuno udovoljilo visokim oèekivanjima, hvalio se patriotski zanos graðana, ali se ne bi propustilo ni spomenuti da ima i onih “koji se istièu svojim nesudjelovanjem pri tom patriotiènom djelovanju, te se njihova suzdr ljivostpri potpisivanju ratnog zajma ne mo e ni najmanje i nikako opravdati”.30 Kako je vrijeme odmicalo, retorika prema onima koji su pokazivali “suzdr ljivost” bivala je sve oštrijom i sve više prijeteæom, pa ih se, primjerice, i u Ðakovu u lipnju 1917. javno nazivalo izdajnicima “koji na taj naèin poma u svoje neprijatelje”.31 Va no mjesto u agitacijama pripadalo je nagovještavanju pogubnih posljedica u sluèaju gubitka rata, pri èemu je naglasak najèešæe stavljan na posve izvjesne teritorijalne gubitke, i to u korist Kraljevine Italije i Kraljevine Srbije.32 Pored domoljublja i eljeza zaradom od ukamaæivanja ulo enihsvota, nema dvojbe da su mnogi ratni zajam upisivali sasvim nevoljno, da su ga upisivali jer se to od njih jednostavno oèekivalo, odnosno da su to èinili pod izravnim ili manje izravnim pritiskom. Osim, na primjer, imuænih hrvatskih Srba koji su najèešæe upisivali mnogo manje negoli su doista bili u stanju, nevoljni upisnici zajma bili su ponajprije oni koji su u ratnim prilikama ostvarivali naroèitu novèanu dobit: ratni dobavljaèi, trgovci i banke.33 Da domoljublje i ekonomska raèunica nisu bili jedini porivi upisnicima, dovoljnu potvrdu predstavlja èinjenica da su mnogi od upisnika ratnoga zajma veæ nekoliko dana po slomu Monarhije uplaæivali novi
28 Gradonaèelnik Pinteroviæ je u svom proglasu navodio: “[...] napregnimo u ovomu posljednjem odluènom èasu svu našu snagu, pa potpisujmo šesti i jamaèno zadnji ratni zajam što izdašnije, omoguæimo time našim hrabrim borcima, da u najodluènijem èasu krvavu borbu junaèki nastave i pobjedonosno dokrajèe [...]” “Za VI. ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 117, 22. V. 1917., 2. 29 “Upisujmo na peti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269 [270!], 25. XI. 1916., 5. 30 “Zakljuèak V. ratnog zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 7, 9. I. 1917., 2. 31 “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 7. 32 Na primjer, nepoznati uvodnièar Hrvatske obrane pisao je u prosincu 1917. godine: “Nama naroèito valja pomišljati i na u asniatentat na cjelovitost hrvatskih zemalja, što nam ga je spremala Italija u sporazumu sa entent[i]nim vlastima i u suglasju s Pašiæem, po kojem bi atentatu Istra s Primorjem i glavni dio Dalmacije s otoèjem neminovno pripao Italiji, i èemu bi posljedicom bilo konaèno odnarodjenje tih naših krajeva, koje se kod nas još uvijek mo e provesti, kako smo donedavna gledali u Istri, a kako to i danas vidimo na Rijeci.” “Upisujmo sedmi ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 280, 7. XII. 1917., 1. 33 Valja takoðer imati na umu da je onima koji su u ratnim godinama ostvarivali poveæanu poslovnu dobit bio nametnut i tzv. ratni porez. 93 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. tzv. Narodni porez, namijenjen novostvorenoj dr avnoj tvorevini (Dr ava Slovenaca, Hrvata i Srba). Pri tomu, dakako, ni Ðakovo nije predstavljalo iznimku, a kampanja za upisivanje tog poreza bila je gotovo navlas ista prethodno opisanoj kampanji za upisivanje austrougarskih ratnih zajmova. S druge, pak, strane, bilo je mnogo i onih kojima je vrlo rano zazvonilo zvono opreza te su se oglušili svim pozivima na novèano podupiranje dr ave i njezine vojske. Takvih je bilo u svim slojevima stanovništva i meðu svim etnièkim zajednicama multinacionalnoga carstva, no pod posebnom su prismotrom bili pripadnici onih manjina èije su matiène dr ave bile ratni protivnici Monarhije. U više su navrata predstavnici upravnih vlasti s podruèja Slavonije zapa ali da Srbi ne sudjeluju u upisima ratnoga zajma, ili da sudjeluju vrlo skromno, mnogo ispod svojih moguænosti. Jedno od slikovitijih takvih izvješæa, koje se dijelom odnosi i na podruèje Ðakovštine, jest ono Vladina povjerenika za Virovitièku upaniju i grad Osijek dr. Milana Brezinšæaka iz srpnja 1915. godine. U izvješæu se, pored ostaloga, navodi i sljedeæe: “Veselje, koje je medju pravoslavnim iteljstvomprouzrokovao rat sa Italijom, odrazilo se je najbolje u potpisivanju zajma. Pojedina mjesta kao što je Dalj, Lev.[anjska] Varoš, gdje su veæinom pravoslavni uopæe nisu ništa potpisala a u drugim mjestima, osobito u Erdutu, Èepinu i Bijelobrdu i podruèju kotara Slatina je odziv do neznatnih iznimaka vrlo slab, ili uopæe nikakav, sa strane pravoslavnog iteljstva.”34 Sluèajno ili ne, zanimljivo je primijetiti da Upravna opæina Levanjska Varoš jedina izmeðu svih opæina s podruèja Ðakovštine nije upisala ništa za drugi ugarski ratni zajam, raspisan toga ljeta.35 Kampanja je bila usmjeravana prema svim slojevima stanovništva, ali uz èest naglasak na one slojeve za koje se oèekivalo da još uvijek posjeduju novèane zalihe (primjerice, seljaštvo), ili na one od kojih se temeljem njihova socijalnog i društvenog polo aja oèekivalo, tj. tra ilo da rtvuju više od ostalih (uèiteljstvo, èinovništvo, vojni dobavljaèi i ostali kojima se s izbijanjem rata otvorila moguænost poveæaju svoju zaradu). Promid beni pritisak nije mimoišao niti školsku mlade . U travnju 1916. godine, u vrijeme upisivanja èetvrtoga zajma, zagrebaèka Zemaljska vlada uputila je okru nicu na ravnateljstva srednjih, njima sliènih i puèkih škola te ih pozvala da potaknu i školsku mlade da doprinese i na taj naèin, kroz novèane priloge, svoj obol ratnim naporima. U okru nicije, pored ostaloga, bilo navedeno i sljedeæe: “Da se naša školska mlade dosad svaki put brzo, ustrajno i obilno odazivala pozivu kr. zemaljske vlade, u prvom je redu zasluga vrlih naših nastavnika svih škola, koji ne samo da na sebe s rodoljubivom po rtvovnošæu
34 HDA, PRZV, kut. 880, 7559-1915. 35 HDA, PRZV, kut. 880, 4324-1915. 94 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 preuzimanju staranje oko sabiranja priloga od mlade i, nego u svakoj prigodi arkom rijeèi i plamenim oduševljenjem umiju naæi put do srca i duše povjerene im mlade i,oduševljavajuæi je i zanoseæi za velike zadatke sadašnjega pokoljenja u ovo veliko historijsko doba, kojemu od vijekova nema ravna.” Najmanji moguæi upis iznosio je 50 kruna, s tim da je bilo omoguæeno i uplaæivanje u mjeseènim obrocima.36 U istu se svrhu istodobno bio oglasio i Vladin Odjel za bogoštovlje i nastavu koji je posebnom okru nicom potaknuo iste adresate da porade na tome “da se i siromašnijim uèenicima i uèenicama omoguæi sudjelovanje kod upisivanja ratnoga zajma”. Istom je okru nicom bilo preporuèeno da se sakupi barem 50 kruna te da se s tom svotom kupljena obveznica ratnoga zajma “pokloni kojoj humanitarnoj svrsi, uzevši u prvom redu pri tome ona društva za podupiranje uèenika svojega zavoda”.37 Naposljetku rezultat nije izostao i po zakljuèenju èetvrtoga ratnog zajma bilo je objavljeno da je školska mlade upisala ukupno 154.300 kruna, te joj je zbog njezine iskazane “patriotske po rtvovnosti” javno bila izra avana “najveæa pohvala”.38 Po raspisivanju petoga ratnog zajma Zemaljska je vlada uèinila i korak dalje u širenju promid beu školama te je izdala naredbu prema kojoj su struène osobe, napose profesori s trgovaèkih akademija, trebale pred srednjoškolskom mlade i odr ati predavanja o ratnom zajmu.39 Povremeno su u tisku isticani primjeri pojedinih ravnatelja i profesora èijom je zaslugom meðu uèenicima bile prikupljene spomena vrijedne svote. U Osijeku su tako krajem 1916., prije zakljuèenja upisivanja petoga ratnog zajma, nastojanjem ravnatelja Realne gimnazije Franje Devidéa uèenici Realne gimnazije i Trgovaèke akademije, upisali ukupno 18.250 kruna.40 Devidéovim nastojanjem i petnaest ðaka Velike gimnazije upisalo je dodatnih 8650 kruna.41 I ravnatelj više puèke škole u Ðakovu dr. Franjo Higy Mandiæ42 takoðer je uznastojao privoljeti svoje ðake na upisivanje zajma, te je poznato da je èetvero ðaka upisalo 300 kruna petoga zajma (Mavro
36 “Vladina okru nicau pogledu upisivanja ratnoga zajma od školske mlade i”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 94, 25. IV. 1916., 2. 37 “Škola za ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 105, 8. V. 1916., 2. 38 “Hrvatske škole za ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 148, 3. VII. 1916., 3.; “Hrvatska školska mlade za èetvrti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 173, 2. VIII. 1916., 3. 39 “O koristi ratnog zajma i o ratnom zajmu uopæe”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 282, 11. XII. 1916., 4. 40 “Dosadanji upisi ratnog zajma na kr. realnoj gimnaziji i trgovaèkoj akademiji”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 282, , 11. XII. 1916., 4. 41 “V. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 287, 16. XII. 1916., 7. 42 Dr. Franjo Higy Mandiæ (1876.–1948.), uèitelj. Za vrijeme rata bio je tajnik Kotarskoga ratnog pripomoænog ureda u Ðakovu. Zanimao se za ðakovaèku povijest te je, pored ostaloga, u èasopisu Jeka od Osijeka 1919. godine objavio èlanak “ upna crkva sv. Ðurða u Ðakovu”. 95 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Goldberger i Ljubica Münz po 100 te Fritz Wollner i Helena Spitzer po 50).43 Ravnatelj Higy Mandiæ je i 1917. godine meðu svojim ðacima sakupio 500 kruna.44 Promid bena kampanja bila je u prvom redu provoðena putem novinstva. Novinstvo je svomu èitateljstvu “najtoplije preporuèivalo” upisivanje ratnoga zajma, bilo da je bila rijeè o èitavim èlancima u kojima su naširoko bili pojašnjavani va nost i korist zajma, bilo da je bila rijeè o sasvim kratkim pozivima i porukama. Na primjer, osjeèka Hrvatska obrana odašiljala je poruke sljedeæega tipa: “Patriotska je to du nostsvakog pojedinca. Pomozimo Monarhiji i svojoj domovini do konaène pobjede u toj velikoj i teškoj borbi!”45 K tome, na stranicama tiska bili su iz broja u broj, za vrijeme upisivanja pojedinoga zajma, objavljivani i kratki oglasi / pozivi, primjerice: “Podajte novac za ratni zajam! Zapovijed je to savjesti, poštenja i samouzdr anja! Posudjujte domovini!” ili “Potpisujte ratni zajam!”. Iste ili sliène poruke objavljivao je na zaglavlju svojih stranica i osjeèki list Die Drau: “Wer auf die 7. Kriegsanleihe zeichnet, sichert den Frieden und verkürzt den Krieg!” ili “Es ist ein Gebot der Ehre, des Gewissens und der Pflicht auf die 7. Kriegsanleihe zu zeichnen!” i tomu slièno. Veæ za potpisivanja prvoga ugarskog ratnog zajma ban Skerlecz izrazio je pismenu zahvalnost hrvatskom novinstvu “koje je upoznavajuæi veliku va nost stvari, akciju za ratni zajam patriotièkim oduševljenjem podupiralo.”46 Osim takvih pismenih zahvala, uredništvima novina bila je podjeljivana i novèana nagrada za njihov doprinos u popularizaciji ratnoga zajma. Na primjer, u prosincu 1915. veæemu broju listova koji su objavile proglas o treæemu ratnom zajmu, “poprativši ga patriotskim redcima”, bile su dodijeljene novèane svote od 200 do 1000 kruna (ukupno je zagrebaèka vlada u tu svrhu izdvojila 8350 kruna.47 Pored tiska, ratni su zajmovi bili oglašavani i popularizirani i drugim sredstvima: putem plakata, putem prigodnih poštanskih dopisnica, putem javnih priredbi i tomu slièno. Ovisno o tomu je li bila rijeè o prostoru Maðarske ili banske Hrvatske, na promid benim dopisnicima bio je otisnut poziv na maðarskom (“Jegyezz hadikölcsönt, megrövidíted a háborút!”), odnosno dvojezièni maðarsko-hrvatski poziv s istom porukom (“Jegyezz hadikölcsönt, megrövidíted a háborút!” / “Bilje i ratni zajam da skratiš rat!”).
43 Navedeni ðaci su odreda bili djeca imuænijih i uglednijih ðakovaèkih obitelji. Kao zanimljivost se mo e istaknuti da je Helena Spitzer kasnije postala supruga poznatoga ðakovaèkog odvjetnika i publicista dr. Mate Horvata. “Peti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 283, 12. XII. 1916., 3. 44 “VI. Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4. 45 “Upisujte èetvrti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 91, 20. IV. 1916., 2. 46 HDA, PRZV, kut. 880, 8094-1914. 47 HDA, PRZV, kut. 880, 10743-1915. 96 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Primjer Ðakova i Ðakovštine
Kao i u drugim krajevima Hrvatske, i u Ðakovštini su se ratni zajmovi, zajedno sa sna nim promid benim aktivnostima koje su ih pratile, znaèajno odrazili na gospodarstvo, školstvo, društveni ivot,svakodnevicu te uopæe na sve vidove ivota. Stanovništvo Ðakovštine upisivalo je ratne zajmove ponajviše kod ðakovaèke podru nice Prve hrvatske štedionice koja je imala sjedište u Zagrebu te bila najugledniji i najveæi hrvatski novèani zavod s razgranatom mre om podru nica. Pored te podru nice, u Ðakovu su znaèajniji upisi bili zabilje eni i kod podru nice Hrvatske eskomptne i mjenjaène banke èija je središnjica bila u Brodu na Savi (od 1934. Slavonski Brod). Na primjer, kod te podru nice bilo je upisano 112.900 kruna prvoga ugarskog ratnog zajma.48 Tek iznimno, u skromnom broju sluèajeva, ali zato sa razmjerno velikim iznosima, pojedinci su zajam upisivali i kod novèarskih zavoda u drugim gradovima, na primjer kod Hrvatske zemaljske banke u Osijeku kao jednoga od najjaèih novèarskih zavoda u Plakat za sedmi austrijski ratni zajam Slavoniji. Na razini Ðakova i i Ðakovštine promid bu su, kao i drugdje, provodile mjesne vlasti, u prvom redu one kotarske, ali pritom su va nu ulogu imali i predstavnici crkvenih vlasti, kao i èelnici mjesnih novèarskih ustanova. Uz šutnju izvora, o njihovu osobnom do ivljaju tih kampanja mo emo samo nagaðati, no izvan je sumnje da su povjerenu zadaæu odraðivali s mnogo ulo enog truda. Sjajnu potvrdu toga nalazimo u 1917. godini, u velikom, dobro organiziranom promid benom skupu odr anom u Ðakovu 10. lipnja 1917. Taj dogaðaj, iscrpno prikazan na stranicama onodobnog tiska, sjajno doèarava ratno ozraèje, pa i
48 “Ratni zajam”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXX., br. 318, 2. XII. 1914., 3. 97 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. strepnje stanovništva Ðakovštine, a dostojan je osobite pozornosti veæ i stoga što jedva da je moguæe i na razini Hrvatske naæi slièan opis nekoga takvoga dogaðaja.
Prigodna promid bena dopisnica
Dotièni ðakovaèki skup, odnosno “meeting”, kako ga se tada pomodno nazivalo, odr an je u okviru šire zamišljenih promid benih napora koji su za cilj imali pospješiti rezultat šestoga ratnog zajma. Naime, hrvatski je ban posebnom okru nicom za 5. lipnja 1917. (utorak) ustanovio Dan ratnoga zajma tijekom kojega je u svim veæim mjestima trebalo poduzeti dodatne napore kako bi se putem organizacije raznovrsnih javnih dogaðanja stanovništvo pokušalo potaknuti na masovniji upis ratnoga zajma.49 Reagirajuæi na banovu okru nicu, veliki upani su se obratili na podreðene kotarske oblasti te ih razmjerno konkretno uputili na sadr ajekojima je valjalo ispuniti Dan ratnoga zajma. Takvu okru nicupotpisao je i barun Ivan Adamoviæ, veliki upanVirovitièke upanijeu okviru koje je bilo i Ðakovo. Prije svega, u okru nici je kotarskim vlastima bilo predlagano da prirede kazališno, koncertno ili neko slièno javno dogaðanje te da se okupljenom stanovništvu kroz dr anje prigodnih govora “sa zvaniène strane” objasni va nostuspjeha ratnoga zajma, kao i financijske prednosti koje on pru a. Preporuèeno je takoðer da govor odr i odreðena, u mjesnim okvirima omiljena
49 “Dan ratnog zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 117, 22. V. 1917., 2. 98 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 osoba (na primjer, narodni zastupnik ili upnik), a uz nju i “liènost, koja je u dotiènom kraju priznata na financijskom polju, kao ravnatelj bankovnog zavoda ili drugog novèanog zavoda te u financijsku stranu upuæena”.50 Sadr aj okru nice va an nam je u prvom redu stoga što omoguæava bolje razumijevanje “sveèanoga meetinga” uprilièenoga u Ðakovu 10. lipnja 1917. Izvješæe o “meetingu” donijela je 16. lipnja 1917. na svojim stranicama osjeèka Hrvatska obrana, a nepotpisani autor bio je zacijelo netko iz naju ega kruga organizatora. Izvješæe je vrlo iscrpno, s toèno prenesenim govorima, te predstavlja rijedak primjer opširnoga izvješæivanja o Danu ratnog zajma. Iz nepoznatog razloga, a mo emo samo nagaðati da su posrijedi bili problemi organizacijske naravi, u Ðakovu prigodne sveèanosti nisu odr ane na sâm Dan ratnoga zajma, 5. lipnja, veæ pet dana kasnije, 10. lipnja 1917., u prostoru Svratišta Devèiæ.51 Poticatelj i glavni organizator ðakovaèke priredbe bio je predstojnik kotarske oblasti Antun Mitroviæ na èiju je inicijativu ustanovljen i posebni odbor koji je na sebe preuzeo pripremne radnje. U sastavu odbora bila su najuglednija imena ðakovaèkoga javnog ivota. Pored predstojnika Mitroviæa te ðakovaèkoga opæinskog bilje nikaMiše Sommera, kao slu benih predstavnika kotarske i trgovišne vlasti, odbor su saèinjavali i vlastelinski ravnatelj Ivan Èefuta, poreznik te ujedno i blagajnik ðakovaèke podru nice Crvenoga kri a Stjepan Turkoviæ, trgovac Vilim Münz, upravitelj podru nice Prve hrvatske štedionice Rudolf Weidl, odvjetnik dr. Antun Švarcmajer, rektor Sjemeništa Antun Akšamoviæ, kaptolski bilje nik Mato Fišer te opat i kanonik Matija Paviæ koji je ujedno bio i proèelnik odbora. Odbor je po svom ustanovljenju izdao posebni proglas kojim je stanovništvo pozvano na upisivanje zajma, a sveèani je “meeting” u Svratištu Devèiæ, ako æemo vjerovati spomenutomu novinskom izvješæu, “nad svako oèekivanje lijepo uspio i bio osobito lijepo posjeæen od odliènika, trgovaca, obrtnika i itelja djakovaèke okolice”. Uz navedene èlanove odbora, svojim zalaganjem pri prikupljanju ratnoga zajma istom su se prigodom istaknuli èelnici opæina s tla Ðakovštine:
50 “Za ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 116, 21. V. 1917., 2. Okru nicase u cijelosti donosi u prilogu ovoga rada (v. prilog 2). Donekle èudi da je Adamoviæeva okru nica bila objavljena u tisku s obzirom da je u prvom redu bila namijenjena kotarskim vlastima u okviru upanije, odnosno s obzirom na sadr aj koji je internoga karaktera i u cijelosti se odnosi na upute oko organiziranja priredbi vezanih uz Dan ratnoga zajma. Sliène okru nice predstavnikâ vlasti u pravilu nisu bile objavljivane. 51 Jednokatnica Biskupijskoga vlastelinstva na poèetku Ulice bana Josipa Jelaèiæa. Svratište je za vrijeme Prvoga svjetskog rata bilo u zakupu trgovca Dragana Devèiæa. 99 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Mato Brkiæ te Fabo Ratkovèiæ iz Semeljaca,52 Mijo Rakoviæ iz Drenja,53 Pavao Šimiæ iz Krndije,54 Stjepan Pandak iz Piškorevaca,55 Stjepan Jankoviæ iz Budro- vaca,56 N. Jurkoviæ iz Vrpolja,57 Filip Filakoviæ iz Strizivojne,58 Marko Matijeviæ iz Punitovaca,59 Pavo Posavèeviæ iz Trnave,60 Adalbert Tomiæ iz Braèevaca,61 N. Bošnjakoviæ iz Vrbice,62 N. Kesterèanek iz Vuke,63 Petar Vukeliæ iz Levanjske Varoši,64 Mijo Joziæ iz Gorjana65 i Stjepan Werner iz Viškovaca.66 Skupom je predsjedao kotarski predstojnik Antun Mitroviæ koji je uvodno kratkim govorom pozdravio okupljene, a zadaæa dr anja govorâ bila je, posve u skladu s uputama velikoga upana Adamoviæa, povjerena rektoru Antunu Akšamoviæu te upravitelju podru nice Prve hrvatske štedionice Rudolfu Weidlu.67 Osnovne znaèajke njihovih govora ne razlikuju se bitno od znaèajki uobièajenih promid benih poziva vezanih uz ratne zajmove; isticala se va nost ratnoga zajma za stabilnost gospodarstva i konaèni ishod rata, jamèilo se za sigurnost ulo enoganovca, apeliralo se na suosjeæanje s vojnicima koji doprinose najveæe rtve i s ostalim stradalnicima rata, te tomu slièno.68
52 Mato Brkiæ je bio naèelnik i bilje nik, a Fabo Ratkovèiæ drugi bilje nik opæine Semeljci. Imenik dostojanstvenika, èinovnika i javnih slu benika kraljevina Hrvatske i Slavonije 1917. Izdala kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada (dalje: Imenik 1917), Zagreb 1917., 35. 53 Mijo Rakoviæ je bio blagajnik i drugi bilje nik opæine Drenje. Imenik 1917, 34. 54 Pavao Šimiæ bio je bilje nik opæine Krndija. Imenik 1917, 34. 55 Stjepan Pandak bio je bilje nik i blagajnik opæine Piškorevci. Imenik 1917, 34. 56 Stjepan Jankoviæ bio je bilje nik i blagajnik opæine Budrovci. Imenik 1917, 34. 57 Pretpostavljam da je netoèno naveden inicijal imena, odnosno da je posrijedi Franjo Jurkoviæ, bilje nik opæine Vrpolje. Imenik 1917, 35. 58 Filip Filakoviæ bio je bilje nik opæine Strizivojna. Imenik 1917, 35. 59 Marko Matijeviæ bio je bilje nik opæine Punitovci. Imenik 1917, 35. 60 Pavao (Pavo) Posavèeviæ bio je bilje nik opæine Trnava. Imenik 1917, 35. 61 Adalbert (Albert) Tomiæ bio je naèelnik i bilje nik opæine Braèevci. Imenik 1917, 34. 62 Pretpostavljam da je netoèno naveden inicijal imena, odnosno da je posrijedi Bo idar Bošnjakoviæ, bilje nik opæine Vrbica. Imenik 1917, 35. 63 Pretpostavljam da je netoèno naveden inicijal imena, odnosno da je posrijedi Rajko Kesterèanek, naèelnik i bilje nik opæine Vuka. Imenik 1917, 35. 64 Petar Vukeliæ bio je bilje nik opæine Levanjska Varoš. Imenik 1917, 34. 65 Mijo Joziæ bio je naèelnik i bilje nik opæine Gorjani. Imenik 1917, 34. 66 Stjepan Verner (Werner) bio je naèelnik opæine Viškovci. Imenik 1917, 34. 67 I u Osijeku su, primjerice, agitacijske govore odr ali najviši predstavnik upravnih vlasti (veliki upan Ivan Adamoviæ) te najistaknutiji predstavnik gospodarskoga i financijskoga ivota u Osijeku, ali i šire (predsjednik Trgovaèko-obrtnièke komore i predsjednik Hrvatske zemaljske banke Oskar Weiszmayer). “Koncert za VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 129, 6. VI. 1917., 3. 68 Vezano uz govore Antuna Akšamoviæa i Rudolfa Weidla, svakako je vrijedno na ovom mjestu napomenuti da æe obojica odigrati zapa ene uloge i koncem 1918. godine, pri rasapu Monarhije i stvaranju Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno pri stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Akšamoviæ je, naime, bio potpredsjednik ðakovaèkoga Mjesnog odbora Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba te je odr aonadahnut govor pri prisezi ðakovaèke “Jugoslavenske satnije” (17. XI. 1918.), 100 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Akšamoviæ je “sa patriotskog stanovišta obrazlo io puèanstvu razloge i potrebe ratnoga zajma”, pozvao sve slojeve stanovništva – od veleposjednika do ratnih dobavljaèa te opæinâ – na sudjelovanje, te izrazio uvjerenje da bi uspjeh šestoga ratnog zajma mogao pridonijeti pobjedi nad “neprijateljem preko Jadrana” (Kraljevina Italija), istovremeno usporedivši mladoga kralja Karla I. (IV.) s kartaškim vojskovoðom Hanibalom. Upravitelj podru nice Prve hrvatske štedionice Weidl je u svomu podu em, èak i odviše razvuèenom govoru ulo iomnogo napora kako bi okupljene uvjerio da je upisivanje ratnoga zajma (i) u njihovu osobnom interesu, a uoèljivo je kako je poseban naglasak stavljao na sigurnost ulo enih sredstava te je tom pitanju zapravo posvetio i veæinu govora. Jedan od zanimljivijih detalja iz Weidlova govora jest njegov osvrt na mnijenje koje je tada, po svemu sudeæi, bilo veæ vrlo rašireno,69 a prema kojem je uspjeh ratnoga zajma predstavljao novi korak dalje od uðenogamira: “Neki misle doduše ako ne potpišu ratni zajam, da æe rat prije prestati, ali se varaju. Dr ava æe predujmom morati nabaviti opet potrebit novac od banke, pa smo time samo sebi naškodili. Gubimo lijepe kamate, a slabimo vrijednost novca!” Kako bi poluèio što sna niji dojam, upravitelj najva nijega ðakovaèkog novèanog zavoda citirao je i rijeèi tada iznimno omiljenoga generala Svetozara pl. Boroeviæa70 (“Ako ne æemo potpisati nekoliko tuceta milijarda za nas, onda æemo daleko više morati potpisati neprijateljima”), a èitav je govor naposljetku sa eo u kratku poruku: “Tko daje ratni zajam, taj daje sebi, skraæuje rat a pospješuje mir, a tko protivno èini poma ei nehotice svoje neprijatelje proti rodjenoj braæi i sinovima na bojnom polju.” Prema autoru novinskoga izvješæa, govornik je “raspršio razne bajke i bojazni” koje su bile prisutne.71 Veæ i sami ovi detalji dovoljno govore o kolièini nepovjerenja koja je do sredine 1917. obuzela stanovništvo.
dok je Weidl bio èlan Mjesnoga odbora Narodnog vijeæa (povjerenik za poštu, brzojave i telefon u kotaru Ðakovo) te bio odbornik “Sijela Jugoslavena”. O tomu više u radu Vladimira Geigera “Skica za povijest Ðakova i Ðakovštine u vrijeme Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba, 29. listopada - 1. prosinca 1918.”, objavljenom na stranicama ovoga sveska Zbornika Muzeja Ðakovštine. 69 Primjerice, jedan austrougarski èasnik u svojim sjeæanjima svjedoèi da su vojnici proglas ratnoga zajma veæ 1916. godine javno komentirali rijeèima: “Ako budemo novac davali, još æemo dulje ratovati!” Frane DUBROVÈIÆ, iv sam i dobro mi je. Uspomene iz Prvog svjetskog rata 1914.–1918., Otoèac 2002., 91. Usp. Filip HAMERŠAK, Hrvatska autobiografija i Prvi svjetski rat, neobjavljeni doktorski rad, Filozofski fakultet Zagreb, Zagreb 2013., 341. 70 Svetozar pl. Boroeviæ (Borojeviæ) od Bojne (Umetiæ kod Kostajnice, 1856. – Celovac / Klagenfurt, 1920.), vojskovoða. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata istaknuo se vojnim umijeæem na ruskom i talijanskom bojištu. 71 “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 5.-7. Èitavo novinsko izvješæe s Akšamoviæevim i Weidlovim govorom prilo en je na kraju ovoga rada (v. prilog 3). Sa eto izvješæe o ðakovaèkom skupu donio je i osjeèki list Die Drau: “Kriegsanleifest in Djakovo”, Die Drau (Osijek), Jg. 50, Nr. 133 (8539), 13. VI. 1917., 5. 101 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Èitava priredba nije bila bez uspjeha, što je vidljivo veæ po tomu što je tijekom njezina odr avanja bilo upisano ratnoga zajma u ukupnom iznosu od 212.350 kruna.72 Najveæi dio te svote bio je upisan zahvaljujuæi nastojanju dvojice predstavnika ðakovaèkih mjesnih vlasti: kotarski upravitelj Antun Mitroviæ te opæinski bilje nikMišo Sommer upisali su u ime veæega, nepoznatog broja stranaka ukupno 151.350 kruna ratnoga zajma (Mitroviæ 81.000, a Sommer 70.350).73 Naknadno je, nekoliko dana kasnije, njihovim nastojanjem bilo upisano daljnjih 47.000 kruna ratnoga zajma (Mitroviæ 21.000, a Sommer 26.000), dakle ukupno su dva èelnika ðakovaèke kotarske i trgovišne vlasti prikupila gotovo 200.000 kruna (198.350). Na istovjetan naèin, zalaganjem i agitacijama prethodno navedenih opæinskih èelnika, tih je dana u Semeljcima bilo upisano 55.000 kruna, u Gorjanima 45.000, u Braèevcima 20.400, u Vrpolju 13.700, u Krndiji 12.450, u Vrbici 12.400, u Piškorevcima 12.100, u Drenju 12.000, u Punitovcima 10.100, u Levanjskoj Varoši 7100, u Trnavi 5300, u Strizivojni 4200 te u Vuki 4000 kruna.74 Saberemo li sve te upisane svote, dolazimo do ukupnoga iznosa od 411.900 kruna. Ta svota nije zanemariva, ali nije ni iznimno velika kada ju se usporedi s opæim podatcima o upisima ratnoga zajma u Hrvatskoj te kada se uzme u obzir naroèito velik anga man upravnoga èinovništva i ostalih s njima povezanih pojedinaca, iskazan tom prigodom. Koliko je stanovništvo Ðakovštine ukupno novca rtvovalou okviru 8 ratnih zajmova, nije poznato niti æe se moæi posve precizno utvrditi. Za sada, naime, raspola emo tek s nekoliko fragmentarnih sumarnih podataka na temelju kojih nije moguæe izvlaèiti pouzdanije zakljuèke. Prema jednoj publikaciji, tiskanoj vjerojatno u drugoj polovici 1916. godine, u Ðakovu je bilo upisano ukupno milijun i 790 tisuæa kruna ratnoga zajma.75 Uz taj navod, na alost, nije pobli e navedeno odnosi li se ta svota na sve upise Ðakovèana ili iskljuèivo na one upise zabilje ene u Ðakovu (što se èini vjerojatnijim). Nije, takoðer, precizirano ni da li se navedeni podatak odnosi na prva tri ili prva èetiri zajma, pa stoga, s obzirom da on potjeèe otprilike iz prve polovice 1916. godine, mo emotek pretpostavljati da se odnosi na ukupne upise na prva èetiri, eventualno na prva tri ratna zajma. Nadalje, poznato nam je da su
72 Na samom kraju priredbe vlastelinski ravnatelj Èefuta predlo ioje da se prikupe i prilozi u korist invalida i siroèadi poginulih vojnika te je na taj naèin sabranih 520 kruna bilo poslano “zemaljskom odboru za lijeèenje i naobrazbu hrvatsko-slavonskih invalida u Zagrebu, da taj iznos svojoj svrsi privede, a sa osobitim obzirom na invalide kotara djakovaèkog”. “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 7.; “Kriegsanleifest in Djakovo”, Die Drau (Osijek), Jg. 50, Nr. 133 (8539), 13. VI. 1917., 5. 73 “VI. Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4. 74 “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 75 [Franjo] H.[IGY] MANDIÆ, “Trgovište Djakovo”, u: Odlomak iz djela Zlatna knjiga naroda hrvatskoga, s.l., s.a., 15. 102 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 ukupni upisi treæega ratnog zajma kod ðakovaèke podru nice Prve hrvatske štedionice iznosili 624.000 kruna (568.000 kruna ugarskog i 55.500 austrijskog ratnog zajma),76 te da je kod iste podru nice na èetvrti ratni zajam bilo upisano 664.550 kruna.77 Za preostala èetiri zajma raspola emotek s podatkom da je kod istoga novèarskog zavoda bilo upisano više od milijun kruna šestoga ugarskog ratnog zajma,78 dakle onoga zajma koji je bio proveden uz prodorniju i agresivniju promid benu kampanju.79 Razvidno je da su upisi ratnoga zajma bilje ililagani porast, što je u naèelu i bila opæa tendencija u Monarhiji, no uz tu ocjenu valja uva iti i èinjenicu o stalnom, mnogo drastiènijem padu vrijednosti novca. U svakom sluèaju, gore navedeni podatci, uz pretpostavku da je pri upisivanju osmoga ratnog zajma bio zabilje en podbaèaj (a što se èini vrlo realnim), te uz napomenu da se navedeni iznosi odnose iskljuèivo na upise ratnoga zajma kod ðakovaèke podru nice Prve hrvatske štedionice, odnosno da nisu uraèunate uplate koje su doprinijeli Ðakovèani u bankovnim ustanovama u drugim gradovima,80 vodili bi nas k vrlo suzdr anoj procjeni o ukupno nešto više od 5 milijuna upisanih kruna ratnoga zajma u Ðakovštini. S druge strane, preciznija procjena ukupnoga iznosa kojeg su Ðakovštinci upisali za ratni zajam mo e se zasnovati na podatcima o pojedinaènim upisima koji su bili objavljivani u onodobnom tisku. Objelodanjivanje popisâ s imenima onih pojedinaca koji su upisali znaèajnije svote ratnoga zajma bilo je takoðer jedan od vidova ratne promid be. Na taj se naèin eljelo posvjedoèiti uspjehe
76 “Treæi ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV., br. 274, 20. XI. 1915., 4. 77 “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 127, 127, 3. VI. 1916., 3. 78 “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.; “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 7. 79 Promatrano prema pojedinim naseljima, raspola emo takoðer s rijetkim, fragmentarnim podatcima objavljenim u prvom redu na stranicama onodobnih novina. Primjerice, u osjeèkoj Hrvatskoj obrani bila je priopæena vijest da su stanovnici opæine Krndija kod krndijske Vjeresijske udruge upisali 28.150 kruna èetvrtoga ugarskog ratnog zajma, odnosno ukupno 61.000 na prva èetiri zajma. “Ratni zajam i opæina Krndija”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 128, 5. VI. 1916., 4. Nadalje, kod Gospodarske vjeresijske udruge u Viškovcima bilo je upisano te odmah i uplaæeno 32.300 kruna drugoga ugarskog ratnoga zajma. Cjelokupna svota bila je uplaæena od strane viškovaèkih seljaka (njih 76), a neki su upisali i po 2000 kruna. “Drugi ratni zajam”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXI., br. 130, 7. VI. 1915., 4. 80 Od navedenih bi svota, naravno, trebalo oduzeti upise pojedinaca izvan Ðakova. Takvi sluèajevi nisu bili osobito èesti, ali u novinskim je izvješæima zabilje eno da su kod ðakovaèke podru nice Prve hrvatske štedionice zajam upisivali i poneki Osjeèanin, Vukovarac, Šamèanin, Zagrepèanin... Meðu upisnicima nalazimo i Hinka Kiša iz Budimpešte koji je upisao 5000 kruna šestoga ratnog zajma (“VI. Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4.), no pretpostavljam da je ipak posrijedi Ðakovèanin koji je kao vojnik bio na slu bi u Budimpešti, odnosno da je dotièni Kiš identièan H. Kišu koji je krajem 1918. godine bio jedan od zapovjednika ðakovaèke Jugoslavenske satnije (“Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Èasnici kod satnije u Djakovu”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2.). Stoga ga uvrštavam i u tablicu ðakovaèkih upisnika ratnoga zajma (v. prilog 1). 103 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. pojedinih ratnih zajmova i rodoljublje kraljevih podanika. Takva praksa nije zapoèela odmah s prvim ratnim zajmom, veæ se postupno ustalila tek kasnije, mahom od treæega zajma. Za prva dva zajma bio je objavljen tek pokoji popis, meðu kojima nisam pronašao one za ðakovaèku podru nicu Prve hrvatske štedionice. Od treæega do sedmoga zajma takvi su popisi bili redovno i na slièan naèin objavljivani, dok ih za osmi ratni zajam, raspisan ljeti 1918., u posve izmijenjenim okolnostima, takoðer više ne nalazimo. Popisi su donosili najveæe upise zajma (“znatnije supskripcije”) pa su tako, primjerice, u osjeèkoj Hrvatskoj obrani u pravilu bili objavljivani upisi kod Hrvatske zemaljske banke veæi od 5000 kruna.81 Naravno, u manjem i manje imuænom Ðakovu bilo je i mnogo manje upisa pa su na popise upisnika ratnoga zajma kod ðakovaèke podru nice Prve hrvatske štedionice bili ukljuèivani i mnogo manji upisi. Ukupnom analizom takvih popisa objavljenih u novinama, te drugih dostupnih podataka iz literature i arhivskoga gradiva, dobivamo tablicu (v. prilog 1) koja nam govori mnogo više od povremeno objavljivanih sumarnih podataka. Tablièni prikaz sadr i podatke o ukupno 397 upisnika ratnoga zajma, od èega se 341 odnosi na fizièke osobe (ukljuèujuæi i pojedince koji su ostali anonimni ili izra eniinicijalima, te 17 skupnih upisa veæega broja pojedinaca), a 56 na pravne osobe (javne i crkvene ustanove, tvrtke, društva...). Naravno, podatcima izra enima u tablici takoðer valja priæi s nu nom zadrškom i to zbog više razloga. Tablièni podatci su prikupljeni u prvom redu iz novina i to ponajprije iz osjeèkih listova Hrvatska obrana i Die Drau. I letimièan uvid u ta dva lista dovoljan je za zakljuèak da se podatci koje su oni donosili nisu uvijek podudarali. Daljnja poteškoæa je, nadalje, ta da je Die Drau, na primjer, donosila i podatke kojih nema u Hrvatskoj obrani, ali, za razliku od Hrvatske obrane, uz pojedini upis nije navodila i ukupnu svotu koju je pojedini upisnik upisao do tog trenutka. Dodatni problem predstavljaju i tiskarske pogreške, netoèno otisnuta slova i brojke te sliène tehnièke pogreške. Pojedine osobe navedene su u više navrata s raznim inaèicama imena (na primjer, Ivan i Istvan Horvat, Strossmayerovac), pa su u tim sluèajevima, ako je dvojbu bilo moguæe sa sigurnošæu razriješiti, navedene u tablici kao jedna osoba. U pravilu, stanovništvo je zajmove upisivalo osobno, no u nekoliko sluèajeva imamo zabilje eno da su pojedine osobe upisale zajam u okviru veæih upisa nekih ustanova i udruga; ukoliko je bilo moguæe, takvi su upisi izdvojeni i u tablici iskazani zasebno. Zbog svega navedenog, na ovaj naèin prikupljene i u tablici navedene podatke treba shvatiti kao djelomiène i nepotpune, odnosno kao radni materijal koji mo e (i treba) biti dopunjen i ispravljen. Usprkos tome, u tablici su sadr ani
81 “V. ugarski ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 280, èetvrtak, 7. XII. 1916., 4.; “V. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 288, 18. XII. 1916., 5. 104 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 podatci koji mogu biti va an pokazatelj za razumijevanje ratne djelatnosti ðakovštinskih društava, skupina i pojedinaca, kao i za bolje razumijevanje ukupnoga ratnoga ozraèja na podruèju Ðakova i okolice. Uglavnom, zbroj svih u tablici izra enih upisanih svota iznosi 5 milijuna, 281 tisuæu i 450 kruna. Buduæi da je rijeè o djelomiènim podatcima kojima bi, prije svega, valjalo pridodati brojne druge, naroèito one manje upise koji nisu bili objavljivani na stranicama novina, zatim upise zaprimljene kod poštanskih ureda i drugih bankovnih ustanova (na primjer, ðakovaèka podru nica Hrvatske eskomptne i mjenjaène banke), posve je izvjesno da je ukupan iznos kojega su itelji Ðakova i Ðakovštine upisali bio mnogo veæi. Vezano uz ovaj iznos, naroèito je va no naglasiti da je rijeè o upisanom iznosu te da nam nije i ne mo e biti poznato u kolikoj su mjeri utvrðeni upisi doista i bili uplaæeni. U tablici prikazani podatci otvaraju moguænost raznovrsnih analiza, pokazuju zanimljive znaèajke te nude moguænost donošenja raznih, pa makar i ne uvijek posve pouzdanih zakljuèaka. U manjem broju sluèajeva izrièito je naglašeno da pojedini upisi ratnoga zajma bili plod nastojanja odreðenih osoba. Pored veæ navedenih, ujedno i najznaèajnijih takvih sluèajeva koji su uslijedili tijekom i po odr avanju ðakovaèkoga “meetinga” od 10. lipnja 1917., u tablici nalazimo još sliènih primjera. Primjerice, nastojanjem Stjepana Jankoviæa, opæinskoga bilje nika u Budrovcima, u tom je selu krajem 1916., odnosno poèetkom 1917. bilo upisano 22.750 kruna petoga ratnog zajma (od èega su svote veæe od 1000 kruna upisali Anka Vujèiæ, Anto Iliæ, Kata Zetoviæ, Zadruga Mato Vukoviæ te Jakob Zetoviæ).82 Prikazani podatci pokazuju, nadalje, da su pojedinci u ratnom zajmu prepoznali takoðer i dobar vid štednje za svoju djecu, te su i u njihovo ime upisivali ratni zajam. Na primjer, ðakovaèki trgovac Münz upisao je do proljeæa 1917., za prvih šest zajmova, ukupno 50.400 kruna za svoje malodobne kæeri Elzu i Martu. Nadalje, jedan dio upisnika ratnih zajmova posebno je brinuo za sigurnost svojih ulaganja te su novac uplaæivali i za ugarske i za austrijske zajmove, oèito raèunajuæi da je manja moguænost da propadnu obje polovice Carstva sa svojim zajmovima. Neki drugi upisnici – njih ukupno 27 – iz razumljivih razloga nisu htjeli da se zna za njihova imena te su u novinskim popisima navedeni samo pod inicijalima ili kao “N. N.”. Poglavarstvo trgovišta Ðakovo i poglavarstva upravnih opæina na tlu Ðakovštine takoðer su prema svojim moguænostima upisivali ratni zajam. I ovi podatci su prete no oskudni i fragmentarni te su takoðer mahom crpljeni iz
82 “V. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 3, 4. I. 1917., 4. 105 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. izvješæa objavljenih u novinama, ali i iz arhivskoga gradiva. Napose je zanimljiv i vrijedan jedan dokument s kraja srpnja 1915. s popisom uplata drugoga ugarskog zajma, tim prije što je novinstvo, kako je veæ istaknuto, malo pa nje pridavalo pojedinaènim upisima prva dva zajma. Uglavnom, prema tom dokumentu, a posrijedi je izvješæe veæ spomenutoga Vladina povjerenika za Virovitièku upaniju dr. M. Brezinšæaka, sve upravne opæine s podruèja Ðakovštine upisale su ukupno 195.600 kruna, no uz goleme razlike meðu pojedinim opæinama. Naime, opæine su u pravilu upisale iznose od nekoliko stotina do nekoliko tisuæa kruna, no iznimku su èinile opæine Vrbica s 21.300, Viškovci s 34.900 te Semeljci s èak 105.250 upisanih kruna.83 Posljednja golema svota upuæuje na zakljuèak o imuænosti semeljaèke opæine, no moguæe je takoðer da su èelni ljudi opæine pretpostavljali da æe rat doista kratko trajati te da su u zajam ulo ili sva raspolo ivasredstva. U prilog potonjoj tezi govori i èinjenica da opæina Semeljci, prema dostupnim podatcima, nije ništa uplatila za preostalih sedam zajmova. Upisivanje ratnoga zajma nije se oèekivalo samo od opæinskih poglavarstava veæ i pojedinaèno od svih javnih slu benika, a to se mo e potkrijepiti sljedeæim primjerom na razini Ðakova: kod ðakovaèkoga poreznog ureda prvi su ratni zajam upisala tri mjesna èinovnika, i to kotarski upravitelj Mile Kramariæ 500, kotarski in enjer Radoslav (Rudolf) Franjetiæ 350, te kotarski nadcestar Janko Krpiæ 100 kruna. Sva trojica su upisane svote imali uplatiti kroz dvanaest mjeseènih obroka.84 Osim gotovo novca iz vlastitih proraèuna, Zemaljska vlada, ministarstva, gradovi, opæine i druga tijela i ustanove, ulagale su u ratni zajam i zaklade koje su bile pod njihovom skrbi, pa i one koje su pojedinci oporuèno ili prigodno namijenili u kulturne, obrazovne i karitativne svrhe.85 Ponekad je to èinjeno po vlastitu nahoðenju i s najboljim mjerama, no èešæe se na taj naèin udovoljavalo naputcima nadreðenih instanci. Na primjer, veæ u studenom 1914. godine, za prvoga ratnoga zajma, zagrebaèka je vlada od poglavarstava èetiriju velikih gradova tra ila “neka shodno poradi, da novac bud u gotovom, bud u štedionièkim ulo cima, koj je u gradskoj blagajni i u pojedinim, pod upravom grada stojeæim zakladama razpolo iv, bude upotrebljen za ulo enje u obveznice ratnog zajma”. Gotovo identièna okru nica bila je upuæena i svim upanijskim oblastima, uz naputak da uèine shodno kako bi i njima podreðeni gradovi i opæine uèinili isto.86 Pod sve veæim pritiskom središnjih vlasti, gradovi i manja mjesta su
83 Trgovište Ðakovo, na primjer, upisalo je tada 6050 kruna. HDA, PRZV, kut. 880, 4324-1915. 84 HDA, PRZV, kut. 880, 8490-1914. 85 U pravilu, utemeljitelji su svoje zaklade ustanovljavali “za vjekovita vremena”. 86 HDA, PRZV, kut. 880, 8110-1914. 106 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 postupno sve ili veliku veæinu gradskih zaklada ulo ili u ratne zajmove i tako ih, kako se kasnije pokazalo, obezvrijedili. Osim svjetovnih, i brojne crkvene zaklade bile su ulo eneu istu svrhu. Karakteristiène su u tom pogledu bile i rijeèi Antuna Akšamoviæa, izreèene u okviru gore spomenutoga govora na ðakovaèkom “meetingu” od 10. lipnja 1917.: “[...] zadru ni kreditni zavodi, opæinske uprave i crkvene oblasti predati æe u ovu svrhu postojeæe zaklade, kaucije i vadije, koji još nijesu pretvoreni u ratni zajam!”87 Jedan od takvih primjera, za koje raspola emo s preciznim podatcima, jest sluèaj “Zaklade Hinka Brucka za nagraðivanje siromašnog i u naucima napredujuæeg uèenika više p. škole realnoga smjera” koja je bila vezana / namijenjena ðakovaèkoj Višoj puèka obospolna škola realnoga smjera. Zakladu je darivanjem 300 kruna utemeljio ðakovaèki trgovac Hinko Bruck,88 bila je odobrena naredbom Zemaljske vlade, odnosno njezina Odjela za bogoštovlje i nastavu od 6. rujna 1913., a njome je upravljalo poglavarstvo trgovišta Ðakovo. Glavnicu od 300 kruna je trgovišno poglavarstvo ulo ilo u kupnju ugarskih šestpostotnih dr avnih obveznica ratnoga zajma od 1. studenoga 1914. broj 829.968 do 829.970, odnosno tri komada po 100 kruna. Prihod je 1918. godine iznosio 18 kruna i taj je iznos, sukladno zakladnim odredbama, bio kao nagrada isplaæen jednomu siromašnom i uspješnom uèeniku.89 Ukoliko uslijed odlaska èlanova na bojišta nisu obustavila svoju djelatnost, kulturna društva su se takoðer ukljuèivala u dobrotvorne priredbe u ratnoj pozadini, a svoja skromna novèana sredstva su takoðer izdvajala i za ratni zajam. Na primjer, Odbor Hrvatske èitaonice u Vrpolju je na sjednici od 22. studenoga 1914. odluèio upisati 100 kruna za ratni zajam.90 Dio raspolo ivoga gotovoga novca u ratni su zajam ulo ile i ðakovaèke zemljišne zajednice.91 Raspolo ivi, vrlo oskudni podatci nisu dostatni za izvlaèenje ikakvih pouzdanih zakljuèaka, no ipak mogu biti zanimljiv pokazatelj raspolo enja i financijskih prilika pojedine zajednice. Na primjer, najveæu svotu za treæi ugarski zajam kod zagrebaèke Hrvatske eskomptne banke upisala je zemljišna zajednica Gorjani (2300 kruna), zatim Punitovci (2000), Majar,
87 “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 5. 88 Hinko (Heinrich) Bruck (1836.–1919.), trgovac. 89 Hrvatski dr avni arhiv Zagreb, Fond Bogoštovlje i nastava, kut. 1625. 90 Stjepan BLA ANOVIÆ, Hrvatska èitaonica u Vrpolju. 1893-1993, Vrpolje 1993., 52. 91 Zemljišne zajednice bile su zajednice seljaka ovlaštenika za korištenje ispaše i šumskih u itaka na pašnjacima i šumama odijeljenima od vlastelinstava. Prema zakonu iz 1894. godine imale su status pravne osobe. Marijan HORVAT – Konstantin BASTAIÆ – Hodimir SIROTKOVIÆ, Rjeènik historije dr ave i prava, Zagreb 1968., 864. 107 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Mrzoviæ, Selci Ðakovaèki i Vrbica upisali su po 1000, a ostale zajednice upisale su manje iznose.92 Sve navedeni podatci i znaèajke jesu zanimljivi, no uglavnom su karakteristièni i za druga mjesta koja su bila velièinom i statusom bila slièna Ðakovu, odnosno za druge predjele Hrvatske. Ono po èemu se Ðakovo inaèe izdvajalo od svoje onodobne (slavonske) okolice, a po èemu je bilo karakteristièno i kada je rijeè o ratnom zajmu, bila je njegova biskupija. Biskupija s biskupom Ivanom Krapcem i velikim brojem drugoga sveæenstva izdašno je podr ala dr avne ratne zajmove i uplatila razmjerno velike iznose. Za prva èetiri ratna zajma ðakovaèki biskup Ivan Krapac upisao je ukupno 800.000 kruna.93 Upisane obveznice biskup Krapac je mahom namijenio u kulturne, prosvjetne, crkvene i humanitarne svrhe. U svibnju 1916., nakon što je upisao i èetvrti zajam te ususret 50. godišnjice svoga sveæeništva,94 biskup je darovao ukamaæene dr avneblagajnièke cedulje (osloboðene poreza i pristojbe te naplative od 1. lipnja 1926.) i dr avne rentovne obveznice (takoðer osloboðene od poreza) u ukupnoj vrijednosti od 635.831,51 kruna. Uèinio je to na sljedeæi naèin: 1. dijecezanskim fondovima u Ðakovu – 319.838,51 kruna (podijeljeno na tri jednaka dijela od 106.612,84 kruna za kongruu kapelana, za uzdr avanje seminara te za mirovinsku zakladu biskupijskoga sveæenstva), 2. za sveopæu bolnicu i nemoænicu u Ðakovu – 100.000 kruna, 3. za osnutak hrvatskih škola s osobitim obzirom na podruèje Slavonije – 100.000 kruna, 4. po jednu stipendiju za siromašnog ðaka za srednje škole i za više škole, koji mora biti zavièajnik Zagreba, Karlovca i Osijeka, svaka po 20.000, ukupno 60.000 kruna, 5. za siroèad palih vojnika 13. vojnog zbora u Zagrebu 20.000 kruna, 6. za siroèad palih vojnika 6. domobranskog okru ja u Zagrebu – 10.000 kruna, 7. niz manjih svota raznim društvima: Domagojcima za gradnju doma 2000, društvu Mensa academica 2000, Gospodarskom društvu u Osijeku 1000, Gospodarskom društvu u Zagrebu 1000, Zanatlijskom društvu u Zagrebu 2000, Obrtnoj zadruzi u Ðakovu 1000, Vojno-veteranskom društvu u Ðakovu 1000, Dobrovoljno vatrogasnom društvu u Ðakovu 1000, Crvenom kri uu Ðakovu 2000, podru nici
92 HDA, PRZV, kut. 880, 9493-1915. 93 “Za èetvrti ratni zajam kod Hrvatske Zemaljske Banke d. d.”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 103, 5. V. 1916., 3. 94 Ivan Krapac (Karlovac, 19. VI. 1843.) bio je zareðen za sveæenika u Zagrebu 22. srpnja 1866., te je 22. srpnja 1916. trebao proslaviti zlatnomisnièki jubilej. No, preminuo je naglo od kljenuti srca, takoðer u Zagrebu, 15. srpnja 1916., dakle sedam dana uoèi godišnjice i toèno mjesec dana prije proslave, zakazane za 15. kolovoza u Ðakovu. Biskup je pokopan 21. srpnja u Ðakovu, u katedralnoj kripti. Antun JARM, Dijecezanski sveæenici koji su djelovali na sadašnjem podruèju Biskupije Ðakovaèke i Srijemske od 1701. do 2003. godine, Ðakovo 2003., 157.; Matièna knjiga umrlih Ðakovo 1912.-1927., Hrvatski dr avni arhiv Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3381.; “† Biskup dr. Ivan Krapac”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 160, 17. VII. 1916., 1.-2. 108 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Gospodarskoga društva u Ðakovu 1000, èasnim sestrama Sv. Kri a u Ðakovu 2000, Društvu Sv. Æirila i Metoda u Zagrebu 2000, Društvu Sv. Jeronima u Zagrebu 2000, Društvu Sv. Vida u Zagrebu 1000, Društvu umjetnosti u Zagrebu 2000, Gospojinskom društvu u Ðakovu 2000, Šumarskom društvu u Zagrebu 500, Pripomoænoj zakladi Köröskenyjevoj 500.95 Austrougarski su se idovi takoðer istaknuli sudjelovanjem u upisivanju ratnoga zajma, odnosno u financiranju rata. Njihov udio u ratnom zajmu, preko poduzeæa ili individualno, iznosio je 10% ukupnog iznosa.96 Kako pokazuju u prilogu 1 navedeni podatci, ni ðakovaèki idovi nisu bili iznimka te se mo e procijeniti da je njihov udjel daleko premašivao 10% ukupnoga iznosa ratnoga zajma upisanoga u Ðakovštini. Premda dostupnim podatcima, najveæi iznos upisao je Dane Reichsmann ml., veletrgovac i vlasnik trgovaèke tvrtke Dane Reichsmann sin – 380.000, dok je veletrgovaèka tvrtka Goldberger i Guttmann upisala 210.000 kruna. Bile su to jedne od najjaèih ðakovaèkih trgovaèkih tvrtki, no njihovi visoki upisi ratnoga zajma prvenstveno su rezultat èinjenice da su tvrtke bili ratni dobavljaèi (Reichsmann), odnosno zemaljski komisionari za kupnju ita (Goldberger i Guttmann). Èlanovi obitelji trgovca Vilima Münza upisali su ukupno 112.500 kruna, a pribrojimo li ostale upise ðakovaèkih idova veæe od 20.000 kruna (Jakob Epstein, H. Reichsmanna sinovi, Leopold Weiss, Dane Reichsmann st., Pavao Goldfinger, Josip Berger, Frida Reichsmann, Klara Epstein) dobivamo svotu od 967.900 kruna. Kad bi se tomu pribrojili i ostali, manji upisi, te upisi onih ðakovštinskih idova koji su ostali anonimni ili svoj novac povjerili drugim novèarskim ustanovama, ukupna bi svota vjerojatno bila blizu, ako ne bi i premašila milijun i pol kruna. Pored imena navedenih u popisu, uoèljiv je i izostanak nekih drugih uglednih èlanova ðakovaèke idovske zajednice (Ljudevit Kohn, Makso Bruck, rabin Lazar Roth...), no to još uvijek ne znaèi da oni nisu upisivali ratni zajam. Kada je, pak, rijeè o Srbima Ðakova i Ðakovštine i njihovu udjelu u upisivanju ratnoga zajma – a o èemu je i u prethodnom dijelu teksta bilo kratkog spomena – na temelju raspolo ivih podataka mo e se sasvim slobodno zakljuèiti da su oni zaista bojkotirali (i) ovaj vid austrougarskih ratnih naprezanja. Dakako, Srbi u Ðakovštini nisu bili osobito brojni niti imuæni poput, primjerice, idova, ali ipak je uoèljivo da na popisu upisnika zajma ne nalazimo imena istaknutih i dobrostojeæih ðakovaèkih Srba (Sarkanjac, Sladiæ, Stanišiæ...). Imajuæi u vidu da su njihove simpatije bile na strani Kraljevine Srbije, što æe se naroèito jasno
95 “Darovi djakovaèkog biskupa dra. Krapca za dobrotvorne svrhe”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 112, 16. V. 1916., 2. 96 Raphael PATAI, The Jews of Hungary. History, Culture, Psychology, Detroit 1996., 459.-460. Usp. Ljiljana DOBROVŠAK, “Fragmenti iz povijesti idova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata (1914-1918)”, u: 1918. u hrvatskoj povijesti. Zbornik, ur. eljko Holjevac, Zagreb 2012., 429. 109 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. izraziti po svršetku rata, kao i njihova negativna iskustva s poèetka rata, kada je i Ðakovo bilo zahvaæeno protusrpskom histerijom, malo je mjesta èuðenju zbog glasne šutnje ðakovštinskih Srba. Naposljetku, jedno od kljuènih pitanja jest što su predstavljale svote koje je stanovništvo Ðakovštine izdvajalo za ratne zajmove, odnosno koliki su u konaènici bili njihovi gubitci? Kako bi se stekao barem pribli andojam o stvarnoj visini tih izdataka, uputno ih je usporediti s pojedinim primanjima i ivotnim troškovima iz ratnih godina, pri èemu ponovno valja imati na umu inflaciju i stalan pad vrijednosti novca. Na primjer, godišnja plaæa zagrebaèkoga gradonaèelnika iznosila je do konca 1917. godine 12.000 kruna, a tada je bila povišena na 20.000 kruna (uz dodatne 4000 krune na raèun stanarine).97 No, ta je plaæa bila jedna od najviših u to vrijeme, a plaæa uèitelja kretala se tek oko 2000 kruna, dok je plaæa ni ih slu benika pri sudovima te poštanskim i financijskim uredima iznosila 1915. godine tek 700–1000 kruna. Na primjer, dnevnica koju je primao Franjo Szabo, pisarnièki pomoænik (perovoða) kod Kotarskog suda u Ðakovu, iznosila je 1915. godine 2 krune i 50 filira (Szabo je na toj slu bi zamijenio Ivana Vincea koji je 31. VIII. 1915. bio unovaèen).98 Ðuro Bertok, tehnièki dnevnièar kod ðakovaèkoga Kotarskog ureda primao je 1915. godine dnevnicu u iznosu od 4 krune i 33 filira, a Tanasija Subotiæ, nadglednik kanala namješten kod istog ureda, dnevnicu u iznosu od 3 krune i 33 filira.99 U studenom 1917. u jednom novinskom èlanku bile su navedene prosjeène cijene muške odjeæe i obuæe, pa je bilo reèeno da èarape stoje najmanje 10 kruna, gaæe 30, košulja 40, odijelo 700, zimski kaput 1000, šešir 40, a cipele 150.100 Godišnja pretplata na osjeèki dnevni list Hrvatska obrana iznosila je 1917. godine 36 kruna,101 a od 1. sijeènja 1918. bila je povišena na 48 kruna.102 Što se tièe osnovnih ivotnih namirnica, njihove cijene su takoðer drastièno rasle, naroèito kako je jaèala nestašica odreðenih proizvoda, pa su vlasti kroz aprovizaciju i ogranièenje najviših cijena tih namirnica nastojale ogranièiti pretjerana i neopravdana poskupljenja. Oni koji su proizvode prodavali iznad ustanovljenih cijena bili bi strogo ka njavani. Za ilustraciju, u gradu Osijeku su neke od najviših dopuštenih cijena poèetkom travnja 1916. bile sljedeæe: kokošje
97 “Izbor zagrebaèkog naèelnika”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 263, 17. XI. 1917., 5. 98 HDA, PRZV, kut. 883, 2128-1915. 99 HDA, PRZV, kut. 883, 7088-1915. Zbog porasta ivotnih troškova, èinovništvu je bila od strane Vlade uplaæivana ratna pripomoæ, no takoðer je bila rijeè o vrlo skromnim iznosima. 100 “Koliko stoji danas najjednostavnija oprema jednog muškarca”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 263, 17. XI. 1917., 5. 101 “Poziv na pretplatu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 295, 28. XII. 1917., 1. 102 “Našim poštovanim èitateljima!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 119, 24. V. 1917., 3. 110 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 jaje – 10 filira, litra mlijeka – 20 filira, litra kiseloga vrhnja – 1,50 kruna, kilogram sira – 1,20 kruna, kilogram krumpira – 20 filira, kilogram luka – 60 filira, kilogram kiselog kupusa – 50 filira, kilogram pileæeg mesa – 3 do 4 krune, kilogram kokošjeg mesa – 2,50 krune.103 Nepune dvije godine kasnije, u tjednu od 15. do 22. sijeènja 1918., u istom su gradu vrijedile sljedeæe najviše cijene: kokošje jaje – 48 do 50 filira, litra mlijeka – 1,20 kruna, litra kiselog vrhnja – 4 do 5 kruna, kilogram sira – 4 krune, kilogram maslaca – 20 do 24 krune, kilogram krumpira – 1,20 kruna, kilogram luka – 2,5 do 3 krune, mahune – 2 do 2,5 krune, èešnjak–4do5kruna, itd.104
Zakljuène misli
U jesen 1918. godine Centralne sile do ivjele su vojni poraz koji je za posljedicu imao i raspad Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje nove, ju noslavenske dr avne tvorevine na dijelu njezinih razvalina. Sva ratna (samo)uvjeravanja o sigurnosti novca ulo enoga u ratne zajmove, za kojega jamèi Monarhija sa svom svojom dugom poviješæu i pravnom èvrstinom, pokazala su se tada obiènim tlapnjama. Velika sredstva što su ih kraljevi podanici, a meðu njima i oni s prostora Ðakovštine ulo ili u zajmove, bila su nepovratno izgubljena. Potaknut domoljubljem, prisilom ili nadom u laku zaradu, dio stanovništva se i u teškim ratnim vremenima odricao, u veæini sluèajeva zacijelo ne sluteæi da je moguæ ratni poraz, a kamoli slom i raspad dr avnezajednice duge osam, odnosno èetiri stoljeæa. Veliki prevrat s kraja 1918. prouzroèio je sveobuhvatne promjene u svim vidovima javnoga i privatnog ivota; srušio se jedan stari svijet, a u okvirima novonastalih dr avnih tvorevina više ništa nije bilo isto kao prije. Propast novca uplaæenoga u okvirima višekratnih ratnih zajmova predstavljala je manje ili više te ak financijski udarac po pojedince i obitelji. I u Hrvatskoj su zabilje eni sluèajevi pojedinih obitelji i(li) tvrtki koje su upisivale / uplaæivale iznimno velike svote te bile dovedene na rub ili preko ruba propasti. Primjerice, valpovaèka grofovska obitelj Normann-Ehrenfels izgubila je 7 milijuna austrijskih zlatnih kruna ulo enihu ratni zajam i u vrijednosne papire.105 Goleme uplate dovele su gotovo do kraha i industrijsko carstvo obitelji Gutmann: ukupni
103 “Maksimalne cijene ive nih predmeta”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 80, 7. IV. 1916., 2.. 104 “Sa pijace”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVII., br. 138, 19. VI. 1918., 3. 105 Hrvoje VOLNER, “Nastanak i politièko-upravni odnosi u opæini Belišæe u razdoblju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca”, Scrinia Slavonica, 12/2012, 183. 111 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. iznos što su ga upisali èlanovi obitelji iznosio je 6 i pol milijuna kruna, èemu treba pridodati i zasebne upise pojedinih èlanova obitelji te druge izdatke u humanitarne svrhe, kao što je bilo utemeljenje zaklade u korist siroèadi u ratu palih vojnika u iznosu od 100.000 kruna.106 U Ðakovštini nije bilo toliko sna ne industrije niti toliko imuænoga plemstva, no nedvojbeno je da su se pozivima na upis ratnih zajmova mnogi, od Biskupije nani e,doista bili odazvali sukladno svojim stvarnim moguænostima te da su (i) stoga po alili silazak Monarhije s povijesne pozornice i još dugo vremena osjeæali novèani gubitak koji ih je zadesio. Vremena za aljenjeipak nije bilo mnogo, jer Prvi je svjetski rat odnio i mnogo toga vrednijeg od novca, a vlasti Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba su odmah po svom ustanovljenju pozvale stanovništvo da se rtvuje za novu dr avu i uplaæuje tzv. Narodni porez.107
Prilog 1 Pojedinaèni upisi ratnoga zajma u Ðakovštini
Ukupna upisana Ime i prezime / naziv Zanimanje / Mjesto svota (u Pojedine upisane svote108 ustanove status krunama) 100.000 (I.; HZB), 100.000 (III.), Biskup Ivan Krapac Ðakovo biskup 800.000 213.000 (IV.; HZB) Ðakovaèka biskupija 500.000 100.000 (VI.) Stolni kaptol 42.000 (I.; HZB), 50.000 (III.), Ðakovo 458.000 bosansko-ðakovaèki 100.000 (V.), 50.000 (VII.) veletrgovac i 110.000 (II.; PKBPO), posjednik tt. D. Dane Reichsmann ml. Ðakovo 380.000 50.000 (III.; ARZ), 50.000 (IV.), Reichsmanna 30.000 (VII.) sin
106 “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 102, 4. V. 1916., 4.; “Šesti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 119, 24. V. 1917., 3.; “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 274, 30. XI. 1917., 3.; “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVII., br. 144, 26. VI. 1918., 3. 107 Provladin je tisak, dakako, naglašavao da se taj (nepovratni) Narodni porez ni po èemu ne mo e usporeðivati s austrougarskim ratnim zajmom: “Ratni zajam bivše a.-u. monarhije bio je zajam ropstva [spac. Glas slobode]. Narodni porez jest dar slobodi [spac. Glas slobode].” “Narodni porez”, Glas slobode (Ðakovo), god. I., br. 3, 24. XI. 1918., 4. 108 Fragmentarnost izvorâ omoguæava tek djelomiènu rekonstrukciju pojedinaènih uplata. U zagradi pored upisane svote naveden je redni broj zajma te ponegdje i kratica naziva bankovne ustanove kod koje je dotièna pojedinaèna svota upisana te vrsta zajma. Ukoliko nema oznake ustanove i oznake zajma, posrijedi je ugarski ratni zajam upisan kod ðakovaèke poslovnice Prve hrvatske štedionice (što je najèešæe i bio sluèaj). Kratica ARZ oznaèava da je posrijedi austrijski ratni zajam, dok su druga upisna mjesta oznaèena sljedeæim kraticama: HZB – Hrvatska zemaljska banka Osijek, PKBPO – Peštanska komercijalna banka Podru nica Osijek, HEB – Hrvatska eskomptna banka, HEBPO – Hrvatska eskomptna banka Podru nica Osijek, PUÐ – Porezni ured Ðakovo. 112 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
70.000 (III.; HZB), 25.000 (III.), 25.000 (V., ARZ), 23.000 (VI.), Goldberger i Guttmann Ðakovo veletrgovci 210.000 15.000 (VI.; ARZ), 17.000 (VI.), 10.000 (VII.; HEBPO) Opæinsko poglavarstvo Semeljci 105.250 105.250 (II.) Semeljci Skupni upis po Antunu Ðakovo 102.000 81.000 (VI.), 21.000 (VI.) Mitroviæu109 Skupni upisi po Miši Ðakovo 96.350 70.350 (VI.), 26.000 (VI.) Sommeru110 N. N. Ðakovo 92.000 10.000 (VI.) 10.000 (III.), 5000 (V.), Mayer Frank Ðakovo posjednik 82.000 26.500 (V.) Biskupijsko vlastelinstvo Ðakovo 75.000 25.000 (VI.) Ivan Dama Ðakovo posjednik 70.000 40.000 (VI.) 6050 (II.), 7000 (III.), 2600 (III.), Opæinsko poglavarstvo Ðakovo 62.850 23.000 (III.), 1000 (IV.), 23.200 trgovišta Ðakovo (V.) 6000 (III.), 5000 (V.; ARZ), Pavao Stubbe Ðakovo 62.000 25.000 (VI.), 20.000 (VII.) Opæinsko poglavarstvo 21.300 (II.), 21.600 (III.), 11.000 Vrbica 59.900 Vrbica (IV.; HZB) Skupni upis po Mati Brkiæu i Fabi Semeljci 55.000 36.500 (VI.), 18.500 (VI.) Ratkovèiæu111 10.000 (V.), 10.000 (V.; ARZ), Math. Illich Ðakovo 51.000 5000 (VI.), 5000 (VI.) Skupni upisi po Miji Gorjani 45.300 18.500 (VI.), 26.800 (VI.) Joziæu112 Mirovinsko društvo èinovništva biskupijske Ðakovo 40.500 20.500 (I.; HZB), 20.000 (III.) nadarbine Ðakovo Mldb. Berta Münz Ðakovo 36.000 10.000 (VI.) posjednik i 10.000 (III.), 5000 (IV.), 10.000 Josip Hager Ðakovo 35.000 trgovac (VI.)
109 Skupni upis veæega broja upisnika nastojanjem ðakovaèkoga kotarskog predstojnika Antuna Mitroviæa. “VI. Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4.; “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 110 Skupni upis veæega broja upisnika nastojanjem ðakovaèkoga opæinskog bilje nika Miše Sommera. “VI. Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4.; “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 111 Skupni upis veæega broja upisnika iz Semeljaca nastojanjem opæinskoga bilje nika Mate Brkiæa i opæinskoga bilje nikaFabe Ratkovèiæa. “VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 140, 20. VI. 1917., 3.; “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 112 Skupni upis veæega broja upisnika iz Gorjana nastojanjem opæinskoga bilje nika Mije Joziæa. “VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 140, 20. VI. 1917., 3.; “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 113 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Filip Graff Ðakovo 35.000 20.000 (IV.; ARZ) Opæinsko poglavarstvo Viškovci 34.900 34.900 (II.) Viškovci Elizabeta Dama Ðakovo 30.000 30.000 (VII.) Jakob Epstein Ðakovo 30.000 8000 (VI.) H. Reichsmanna sinovi Ðakovo 28.000 28.000 (VII.; HEBPO) B. M. Ðakovo 26.500 25.500 (V.) Vilim Münz Ðakovo 26.000 5000 (VI.), 10.000 (VII.; HEBPO) 12.500 (VI.) Mldb. Elza Münz Ðakovo 25.200
Mldb. Marta Münz Ðakovo 25.200 12.500 (VI.) Leopold Weiss (Weisz) Ðakovo 25.000 4000 (III.), 3000 (VI.) vlasnik tt. H. Dane Reichsmann st.113 Ðakovo Reichsmanna 25.000 5000 (III.), 20.000 (VI.) sinovi Štedna i pripomoæna 6500 (IV.), 3500 (V.), 10.000 Tomašanci 24.500 zadruga Tomašanci (VI.), 3000 (VII.) N. N. Ðakovo 24.500 14.000 (III.) Strossmay Ivan (Istvan) Horvat erovac, 23.000 10.000 (VI.), 13.000 (VII.) Ðakovo 4500 (V.), 1500 (VI.), 2000 (VI.), Pavao Goldfinger114 Ðakovo 23.000 15.000 (VI.) Mara i Tatjana Sedmak Ðakovo 22.800 22.800 (VII.) 400 (III.), 2000 (IV.), 5000 (VI.), Josip Berger Ðakovo trgovac 22.200 5000 (VI.), 5000 (VII.) N. N. Ðakovo 22.000 2000 (VI.) Skupni upis115 Braèevci 20.400 20.400 (VI.) Frida Reichsmann Ðakovo 20.000 15.000 (VI.) Marko Miladinoviæ Koritna 20.000 20.000 (VI.) Klara Epstein Ðakovo 20.000 20.000 (III.) posveæeni 5000 (III.), 5000 (V.; ARZ), 5000 Dr. Anðelko Voršak Ðakovo 20.000 biskup (VI.) opæinski Mijo Joziæ Gorjani 20.000 7000 (IV.), 5000 (V.), 8000 (VII.) bilje nik 3000 (III.), 2000 (IV.), 7000 (V.), Ferdo Duhonj Gorjani upnik 18.000 1000 (VI.), 3000 (VIII.)
113 U izvješæu o upisu šestoga ratnog zajma kao mjesto boravišta navedeno mu je (okupirano) Valjevo. Moguæe je da je ondje privremeno boravio iz poslovnih razloga. “VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 131, 9. VI. 1917., 4. 114 U jednomu izvješæu (“VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 131, 9. VI. 1917., 4.) mu je kao mjesto boravišta navedena Rijeka, no oèito je posrijedi ista osoba. 115 Skupni upis veæega broja upisnika iz Braèevaca, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 114 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Antun Šestak Ðakovo 17.000 9000 (V.) Pogrebno društvo Ðakovo 16.000 1000 (III.), 1000 (III.), 1000 (VI.) Ðakovo 1000 (III.), 5000 (III.), 10.000 Marijan pl. Her iæ Ðakovo 16.000 (VII.) 4000 (V.), 2000 (VI.), 10.000 Eva Hanka Ðakovo 16.000 (VII.) Jenny (Jeny) Elias Ðakovo 15.000 8300 (III.), 1050 (III.); 5000 (V.) Terezija Jaiæ Ðakovo 15.000 9500 (VI.) Skupni upis116 Vrpolje 13.700 13.700 (VI.) Mavro Wamoscher Ðakovo 13.000 5000 (VI.) B. M. Ðakovo 12.700 12.700 (V.) Opæinsko poglavarstvo Trnava 12.500 5250 (II.), 6700 (III.) Trnava E. M. Ðakovo 12.500 12 500 (V.) Skupni upis117 Krndija 12.450 12.450 (VI.) Skupni upis118 Vrbica 12.400 12.400 (VI.) Skupni upis119 Piškorevci 12.100 12.100 (VI.) Dr. Antun Švarcmajer Ðakovo odvjetnik 12.000 2000 (IV.), 3000 (V.), 2000 (VI.) Franjo Jakševac Ðakovo posjednik 12.000 2000 (III.), 6000 (VI.) 2000 (III.), 1000 (IV.), 5000 (VI.), Jakob Friedrich Satnica ratar 12.000 2000 (VII.) Ivan (Ivo) Lukaèeviæ Trnava 12.000 2000 (III.), 6000 (V.), 4000 (VI.) Skupni upis120 Drenje 12.000 12.000 (VI.) Josip Wohalsky Ðakovo trgovac 12.000 2000 (III.), 2000 (IV.) (Vohalsky) Franjo Šmidt (Schmidt) Ðakovo ratar 11.000 2000 (III.), 5000 (VII.) Satnica Stefan Mack 11.000 11.000 (VII.) Ðakovaèka Dragutin Hager121 Ðakovo 11.000 1500 (IV.), 1000 (VI.), 5000 (VII.) V. M. Ðakovo posjednik 11.000 10.000 (III.)
116 Skupni upis veæega broja upisnika iz Vrpolja, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 117 Skupni upis veæega broja upisnika iz Krndije, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 118 Skupni upis veæega broja upisnika iz Vrbice, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 119 Skupni upis veæega broja upisnika iz Piškorevaca, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 120 Skupni upis veæega broja upisnika iz Drenja, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 121 U jednomu izvješæu (“Za èetvrti ratni zajam kod Hrvatske Zemaljske Banke d. d.”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 103, 5. V. 1916., 3.) naveden je kao Dragutin Heger, bez oznake prebivališta, no zakljuèujem da je posrijedi ðakovaèki trgovac Dragutin Hager. 115 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Betty Èefuta Ðakovo 10.500 5000 (III.; ARZ), 5000 (III.) Skupni upis122 Punitovci 10.100 10.100 (VI.) D. M. Ðakovo trgovac 10.000 8000 (III.) vlastelinski Ivan Èefuta Ðakovo 10.000 10.000 (III.) ravnatelj Johann Raumberger Ðakovo 10.000 10.000 (VI.) Podru nica Crvenoga kri a, po Stjepanu Ðakovo 10.000 10.000 (VI.) Turkoviæu Supruga Ljudevita Ðakovo 10.000 10.000 (V.; HZB) (Ludwiga) Kohna Martin Korajac Koritna 10.000 10.000 (VI.) Aleksander (Šandor) Ðakovo 10.000 5000 (V.), 5000 (VII.) Bellian M. J. Ðakovo posjednik 10.000 6000 (III.) Samostan sestara Sv. Ðakovo 10.000 6000 (III.), 5700 (VI.) Kri a Mr. Ph. Hugo Fuchs Ðakovo ljekarnik 10.000 10.000 (III.) Valentin Rack Mrzoviæ 10.000 9000 (V.), 1000 (VI.) Heinrich (Hinko) Brandt Ðakovo 10.000 10.000 (VI.) Dr. N. N. Ðakovo 10.000 5800 (III.) Josef i Ana Šmidt Ðakovo 10.000 1000 (IV.), 8000 (VII.) (Schmidt) Zaklada ubo išta Ðakovo Ðakovo 9650 9650 (VII.) J. K. Ðakovo 9200 1000 (VI.) Obrtno (zanatlijsko) Ðakovo 9000 500 (III.), 1000 (IV.), 2000 (VI.) pripomoæno društvo Katarina Thiel Mrzoviæ 9000 9000 (V.) Adam Wamoscher Braèevci 9000 2000 (V.), 1000 (VI.), 6000 (VII.) kaptolski Mato Fišer Ðakovo 9000 5000 (V.), 2000 (VI.), 3000 (VII.) bilje nik Satnica 1000 (III.), 1000 (VI.), 1000 (VI.), Martin Wirth ratar 9000 Ðakovaèka 3000 (VII.) Bernhard Kerpner Ðakovo 8800 2000 (VI.), 4000 (VI.) 2400 (III.), 2600 (IV.), 1100 (V.), Stjepan Barloviæ Ðakovo naèelnik 8700 2600 (VII.) Opæinsko poglavarstvo 4800 (II.), 1050 (III.), 900 (V.), Drenje 8650 Drenje 1900 (V.) upni ured Punitovci (po upniku Stjepanu Punitovci 8000 8000 (V.; HZB) Bunjiku)
122 Skupni upis veæega broja upisnika iz Punitovaca, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 116 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Skupni upis po Josipu Vrbica 8000 8000 (VI.; HZB) Crepiæu123 Ana Šestak Ðakovo posjednica 8000 8000 (III.) Breznica Valentin Sikinger 8000 2000 (VI.), 6000 (VII.) Ðakovaèka Ivan Seifert Gorjani 8000 8000 (VII.) Ljudevit Teufel Ðakovo 8000 8000 (VII.) Levanjska Skupni upis124 7100 7100 (VI.) Varoš Mato Glavaèeviæ Strizivojna ratar 7000 2000 (V.), 4000 (VI.) Mijat Senc Ðakovo kanonik 7000 3500 (V.) Marija Heiling Gašinci 7000 4000 (V.) Edo Brodt Ðakovo 7000 2000 (VI.) Franjo Ries Gorjani 7000 7000 (VI.) 4000 (III.), 1000 (IV.; ARZ), 2000 Dr. Miroslav Weiss Ðakovo lijeènik 7000 (VI.) Marija Wittner Ðakovo posjednica 6000 6000 (VI.) Ana Toth Ðakovo 6000 6000 (VI.) Franjo Kvintus Gorjani 6000 4000 (VI.) Mato Lukaèeviæ Trnava 6000 3400 (VI.), 2000 (VII.) Jula Altseimer Ðakovo 6000 6000 (VII.) Hinko Bruck Ðakovo 6000 1000 (II.; HZB), 5000 (VI.) Adam Buschbacher Kešinci 6000 1000 (VI.) Adam Buschbacher Semeljci posjednik 6000 6000 (III.) Ivan Schulz Ðurðanci 6000 6000 (VII.) Kristijan Leicht Gorjani 6000 6000 (VI.) Adolf Gerstner Ðakovo 6000 6000 (VI.) Ana Mahler Ðakovo posjednica 6000 5000 (IV.) Satnica 2500 (VI.), 1000 (VII.), Petar Seidl 5500 Ðakovaèka 2000 (VII.) Skupni upis125 Trnava 5300 5300 (VI.) Alexander (Aleksandar) Ðakovo 5000 1400 (III.), 1000 (VII.) Arnold Dragutin i Josefina Böhm Ðakovo 5000 5000 (VI.) Ladislav Hager Ðakovo trgovac 5000 3000 (III.) N. N. Ðakovo trgovac 5000 5000 (III.)
123 Opæinski bilje nik u Vrbici Josip Aurel Crepiæ, poznati hrvatski knji evnik (Trnjani, 1890. – Ðakovo, 1940.), uplatio je 8000 kruna u ime skupine mještana. “VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 126, 2. VI. 1917., 5. 124 Skupni upis veæega broja upisnika iz Levanjske Varoši, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 125 Skupni upis veæega broja upisnika iz Trnave, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 117 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
M. L. Ðakovo 5000 5000 (III.) Emilije Milivojeviæ Trnava 5000 5000 (III.) Paula Vincens Trnava 5000 5000 (III.) Satnica Franz Krewinger 5000 5000 (VII.) Ðakovaèka Marko O. pl. Štriga Ðakovo 5000 5000 (III.) Ivan Golubièiæ Semeljci upnik 5000 5000 (VI.) Dr. A. S.126 Ðakovo posjednik 5000 4500 (III.) Matija Gauder Èajkovci 5000 5000 (VI.) Kata Fratriæ Ðakovo 5000 5000 (V.) Budim- Hinko Kiš 5000 5000 (VI.) pešta127 Hinko Mavroviæ Ðakovo 5000 5000 (VI.) Franjo Milkoviæ Ðakovo 5000 5000 (VI.) Miloš Lasiæ Ðakovo 5000 5000 (VI.) Makso Schwarz Ðakovo 5000 5000 (VII.; HZB) Pavao Mores 5000 1000 (VI.), 4000 (VII.) Terezija Binder Ðakovo 5000 5000 (VI.) Pavo Tomesiæ Ðakovo 5000 3000 (VI.) c. kr. bojnik Andrija Pavliæ Ðakovo 5000 4000 (III.), 1000 (IV.; ARZ) (major) Ana Bogdanoviæ Vrpolje posjednica 4500 2500 (IV.) Zadruga Mato Vukoviæ Budrovci 4400 4400 (V.) umirovljeni 1200 (III.), 1000 (IV.), Antun Pliveriæ Ðakovo 4200 kancelist 1000 (V.), 1000 (VI.) Stjepan Kellek Ðakovo kanonik 4200 1000 (IV.) Skupni upis128 Strizivojna 4200 4200 (VI.) Stjepan (Štefan) Urich Ðakovo 4000 2000 (VI.), 2000 (VII.) Ivan Crniæ Piškorevci upnik 4000 2000 (IV.), 1000 (VI.) I. J. 4000 4000 (VII.) Josip Kokoš Ðakovo 4000 4000 (VI.) Stjepan Teufel Ðakovo 4000 4000 (III.) Franz Scheiber Gorjani 4000 4000 (VI.) Jozo Grgaèeviæ Potnjani 4000 4000 (VI.) Franjo i Stana Franjkoviæ Drenje 4000 4000 (VI.) Rosa Klaus Gorjani 4000 4000 (VI.) Katarina Klein Tomašanci 4000 2000 (V.)
126 Vjerojatno odvjetnik dr. Antun Švarcmajer, a manje je izgledno da je posrijedi sveæenik dr. Andrija Spiletak. 127 V. bilješku 80. 128 Skupni upis veæega broja upisnika iz Strizivojne, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 118 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Strossma- Ivan Kohler yerovac, 4000 4000 (VI.) Ðakovo Malvina Wamoscher Ðakovo 4000 4000 (III.) Skupni upis129 Vuka 4000 4000 (VI.) Jelka Mahler Ðakovo 4000 4000 (VII.) Opæinsko poglavarstvo Gorjani 3800 3200 (II.), 600 (III.) Gorjani Zl. S. 3650 1400 (III.) Dr. N. N. Ðakovo 3600 1000 (III.) S. K. Ðakovo 3600 1000 (V.) Opæinsko poglavarstvo Piškorevci 3550 3550 (II.) Piškorevci Vladimir i Veljko Ðakovo 3500 3500 (III.) Reichsmann Peter Hausz Ðakovo 3500 1500 (VI.) Opæinsko poglavarstvo Vrpolje 3200 3200 (II.) Vrpolje Ivan Talavaniæ Semeljci 3100 3100 (VI.) Josip Nadler Kešinci 3000 3000 (VI.) Antun Leicht Tomašanci 3000 1000 (VI.), 2000 (VI.) Franjo Heiling Gašinci ratar 3000 3000 (III.) Mato Šmidt (Schmidt) Ðakovo ratar 3000 2000 (III.) Josip Wollner Ðakovo trgovac 3000 3000 (III.) Ana Begoviæ Beketinci 3000 3000 (V.) J. H. Grünbaum Ðakovo 3000 3000 (VI.) N. N. Ðakovo 3000 3000 (VII.) Iv. C. Piškorevci 3000 1000 (V.) St. Lorbach Kešinci 3000 1000 (VI.) Miško Weiss Kešinci 2600 1000 (VI.) Andrija Gregiæ Piškorevci posjednik 2600 2600 (IV.) Satnica Tobias Stader 2500 2000 (VII.) Ðakovaèka Stefan Ostheimer Tomašanci ratar 2500 1000 (V.), 1000 (VI.) Vendelin Nuspl Tomašanci 2500 2000 (VI.) Strizivojna Stanislav Kne eviæ uèiteljica 2500 2500 (III.)
J. K. Ðakovo posjednik 2500 1000 (III.) Opæinsko poglavarstvo Braèevci 2400 2400 (II.) Braèevci A. S. 2350 2000 (III.)
129 Skupni upis veæega broja upisnika iz Vuke, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5. 119 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Zemljišna zajednica Gorjani 2300 2300 (III.; HEB) Gorjani S. K. Ðakovo 2200 2000 (III.) Z. S. Ðakovo 2200 2200 (III.) Terezija Born Mrzoviæ 2200 2200 (VI.) Filip Sliškoviæ Dragotin 2200 2000 (VI.) Lj. S. Ðakovo 2150 2000 (III.) Jozo Weingärtner Potnjani 2100 2100 (VI.) Pavo Bošnjakoviæ Piškorevci 2100 2100 (VI.) Satnica Jozo Viljetiæ 2000 1000 (VI.), 1000 (VII.) Ðakovaèka Ivanovci Bla Šota 2000 2000 (VI.) Ðakovaèki Paulina Hermann Ðakovo 2000 2000 (IV.) Stjepan Hepp Ðakovo 2000 2000 (VI.) Mijo Untereiner Ðakovo 2000 2000 (VI.) Stipo Vragoloviæ Strizivojna 2000 2000 (VI.) Josip Bogner Ðakovo 2000 2000 (VI.) Ivan i Lisa Schmidt Drenje 2000 2000 (VI.) Drenjski Johann Perm 2000 2000 (VI.) Slatinik Paul Pfaff Gorjani 2000 2000 (VI.) Zanatlijsko pripomoæno Ðakovo 2000 1000 (V.) društvo Ðakovo Josip Peterschi Tomašanci posjednik 2000 2000 (V.) Paromlin Rosa Vrpolje 2000 2000 (VI.) Elza Kerschner Ðakovo 2000 2000 (VI.) Terezija Kerschner Ðakovo 2000 1000 (VI.) Stjepan Turkoviæ Ðakovo poreznik 2000 2000 (III.) Mr. Ph. Miro Weiss c. kr. poruènik 2000 2000 (VI.; ARZ) Josip Herman Krndija 2000 2000 (VI.) Josef Zimprich Ðakovo 2000 2000 (VII.) Antun Wink Semeljci 2000 2000 (VII.) Matija Urich Mrzoviæ 2000 2000 (VI.) Josip Bergenstock Gorjani 2000 2000 (VI.) Josip (Josef) Brandt Ðakovo 2000 1000 (VI.), 2000 (VII.) Martin Jong Ðakovo 2000 1000 (VI.) Josip König Gorjani 2000 2000 (VI.) Šimo Loschitz (Lošic) Ðakovo 2000 2000 (VI.) Pavo Hajdukoviæ Potnjani 2000 2000 (VI.) Ivo Antunoviæ ml. Potnjani 2000 2000 (VI.) Josip Weiss Budrovci trgovac 2000 2000 (IV., ARZ) Ladislav Filipec Ðakovo obrtnik 2000 1500 (III.)
120 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Ivanovci Ðuro Bognar 2000 2000 (V.) Ðakovaèki Heinrich Lorenz Gorjani 2000 1000 (V.) Selci udovica Jakoba Kaisera 2000 2000 (IV.) Ðakovaèki Filip i Eva Glavaèeviæ Strizivojna ratari 2000 2000 (IV.) Dr. Matija Beliæ Ðakovo odvjetnik 2000 2000 (VI.) Anka Rudolf Trnava 2000 1000 (VI.) Stipa Nikoliæ, svega Strizivojna ratar 2000 1000 (IV.), 1000 (V.) Novi Janja Adriæ 2000 2000 (VI.) Perkovci Wilhelm (Vilim) Haas Tomašanci 2000 1000 (V.), 1000 (VI.) Antun Nuspl Tomašanci 2000 2000 (V.) Satnica Antun Wenturi ratar 2000 2000 (III.) Ðakovaèka Zemljišna zajednica Punitovci 2000 2000 (III.; HEB) Punitovci Ivanovci Ivan Potz 2000 2000 (V.) Ðakovaèki Mijo Novakoviæ Ðakovo 2000 2000 (VI.) Zemljišna zajednica Mrzoviæ 2000 2000 (III.; HEB) Mrzoviæ Satnica Mldb. Fr. i A. Danèo 1800 1800 (VI.) Ðakovaèka opæinski Dr. Gustav Krausz Ðakovo 1750 1000 (III.) lijeènik Dr. F. H.130 Ðakovo 1700 700 (III.) Marijan Gregiæ Piškorevci 1700 1700 (VI.) Anka Vujèiæ Budrovci 1600 1600 (V.) Eva Milla Tomašanci 1600 1600 (VII.) Antun Buschbacher Kešinci 1600 1600 (III.) Satnica Dragila Sorela Angelus 1600 1600 (III.) Ðakovaèka Uboška zaklada opæine Vrbica 1550 1550 (VI.) Vrbica Fabijan, Stana i Kata Novi ratari 1500 1500 (IV.) Andriæ131 Perkovci Andro Josefèak Jurjevac 1500 1000 (VI.) Ivo Kne eviæ Vrpolje 1500 1500 (VI.) Gospojinsko društvo Ðakovo 1500 1000 (VI.) Ðakovo J. i R. Hafner Ðakovo 1500 500 (III.)
130 Vjerojatno dr. Franjo Higy Mandiæ. 131 Pretpostavljam da je u novinskom izvješæu mo danetoèno navedeno prezime i da bi trebalo stajati Adriæ. 121 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Opæinsko poglavarstvo Levanjska 1500 1500 (III.) Levanjska Varoš Varoš Satnica Katarina Dornstätter 1500 1000 (VII.) Ðakovaèka Satnica Stefan Nebenführ 1500 1000 (VII.) Ðakovaèka Josip Janski Ðakovo 1500 1000 (IV.) Marija Gašpiæ Strizivojna 1400 1400 (IV.) Ivka Konrant Ðakovo 1400 1400 (III.) M. Matijeviæ Punitovci 1400 1400 (IV.) Selci Jakob Kaiser ratar 1400 1400 (III.) Ðakovaèki Sebastijan Kner Gorjani 1400 1400 (VI.) Matija Paviæ Ðakovo kanonik 1300 1100 (III.) Anto Iliæ Budrovci 1200 1200 (V.) Selci Eva Geiser posjednica 1200 1200 (III.) Ðakovaèki Selci Johan Klemm ratar 1200 1200 (III.) Ðakovaèki c. kr. Stjepan Barloviæ ml. Ðakovo 1100 1100 (III.) natporuènik Terezija Untereiner Ðakovo 1100 1100 (VI.) Šimo Gregiæ Piškorevci 1050 1050 (VI.) Mato Brkiæ Semeljci 1000 1000 (VII.) Matilda Posavèeviæ Trnava 1000 1000 (VI.) Ivo Antunoviæ Potnjani 1000 1000 (VI.) Kazimir Hajdukoviæ Potnjani 1000 1000 (VI.) Stipo Horvat Paljevina 1000 1000 (VI.) Ivan Novak Potnjani 1000 1000 (VI.) Stefan Mechyrek Buèje 1000 1000 (VI.) Jozo Jahor Potnjani 1000 1000 (VI.) Josef Brandt Kešinci 1000 1000 (VII.) Šandor Koprinski Ðakovo 1000 1000 (VI.) Antun Cvrkoviæ Drenje kapelan 1000 1000 (III.) Ella Fuchs Ðakovo 1000 1000 (III.) Satnica Josip Friedrich 1000 1000 (VII.) Ðakovaèka Franjo Lay Ðakovo 1000 1000 (VI.) Mijo Rack Ðakovo 1000 1000 (VI.) Dr. A. . Ðakovo 1000 500 (III.) I. Sternberg Semeljci 1000 1000 (VI.) Mijo Halasz Ðakovo 1000 1000 (VI.) Josip Rettig Drenje 1000 1000 (VI.) Petar Schein Gorjani 1000 1000 (VI.)
122 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Antun Eder Tomašanci 1000 1000 (VI.) Antun Akšamoviæ Ðakovo 1000 1000 (VI.) Stjepan Kin Vrpolje 1000 1000 (VI.) Josip Faller Ðakovo 1000 1000 (VI.) Opæinsko poglavarstvo Budrovci 1000 1000 (II.) Budrovci Satnica Martin Pfeiffer 1000 1000 (VI.) Ðakovaèka Lujo Frank Ðakovo 1000 1000 (VI.) Ivanovci Ana i Matilda Mauritz 1000 1000 (V.) Ðakovaèki Antun Stader (Štader) Majar 1000 1000 (V.) Mišo Kiralj Ivanovci 1000 1000 (VI.) Lavoslav (Leopold) Ðakovo posjednik 1000 1000 (III.) Šipps Katarina Haus (Hausz) Ðakovo 1000 1000 (III.) Nikola Altseimer Ðakovo 1000 1000 (VI.) Karla Puck Semeljci 1000 1000 (VI.) Stefan Gertner Semeljci 1000 1000 (VI.) Marko Bošnjakoviæ Mrzoviæ 1000 1000 (VI.) Adam Rack Mrzoviæ 1000 1000 (VI.) Franjo Urich Mrzoviæ 1000 1000 (VI.) Bartol Husar Vrbica 1000 1000 (VI.) Karl Till Mrzoviæ 1000 1000 (VI.) Antun Till Mrzoviæ 1000 1000 (VI.) Mijo Koch Vuka 1000 1000 (VI.) Satnica Jakob Maðareviæ 1000 1000 (VI.) Ðakovaèka Levanjska Julius Fischer 1000 1000 (VI.) Varoš Satnica Fabijan Stader 1000 1000 (VII.) Ðakovaèka Jakob Rippsan Kešinci 1000 1000 (VI.) Antun Kiefer Kešinci 1000 1000 (VI.) Franz Hauman Tomašanci 1000 1000 (VI.) Martin Glasenhardt Tomašanci 1000 1000 (VI.) Josip Holzschuch Kešinci 1000 1000 (VI.) Vendelin Nebenführ Tomašanci 1000 1000 (VI.) Gašpar Bischof Gorjani 1000 1000 (VI.) Anka Jakoboviæ Strizivojna 1000 1000 (VI.) Terezija Stolar Krndija 1000 1000 (VI.) Franjo Pok Krndija 1000 1000 (VI.) Dragan Lukinac Semeljci kapelan 1000 1000 (III.)
123 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Satnica Wendelin Friedrich 1000 1000 (VI.) Ðakovaèka Petar Birtiæ Gorjani 1000 1000 (VI.) Ðuro Teufel Ðakovo 1000 1000 (III.) Jakob Kaiser Krndija 1000 1000 (VI.) Bla Andriæ Strizivojna ratar 1000 1000 (III.) Andrija i Eva Glavaèeviæ Strizivojna ratari 1000 1000 (III.) Karolina Ivatiæ Ðakovo 1000 1000 (IV.) Ivan Herman Krndija 1000 1000 (VI.) Suzana Kokavec Èajkovci 1000 1000 (VI.) Mijo Èakloviæ Èajkovci 1000 1000 (VI.) Kata Bauer Vrpolje 1000 1000 (VI.) Zadruga Kne eviæ Vrpolje 1000 1000 (VI.) Opæinsko poglavarstvo Punitovci 1000 1000 (II.) Punitovci Josef Beker Èajkovci 1000 1000 (VI.) Petar Harfman Èajkovci 1000 1000 (VI.) Ðoko Dobroviæ Vrpolje 1000 1000 (VI.) Filip Anðeliæ Piškorevci 1000 1000 (VI.) Janja i Pavo Debeliæ Strizivojna 1000 1000 (VI.) Elizabeta Okarius Strizivojna 1000 1000 (VI.) Elizabeta Hum Ðakovo 1000 1000 (IV.; HZB) Josip Šipps Ðakovo 1000 1000 (VI.) Lavoslav Hoiæ Ðakovo kotarski sudac 1000 1000 (III.) Kata Zetoviæ Budrovci 1000 1000 (V.) Jakob Zetoviæ Budrovci 1000 1000 (V.) Vinko Bošnjakoviæ Piškorevci ratar 1000 1000 (IV.) Tomo i Barbara Rack Ðakovo posjednici 1000 1000 (IV.) Lorenz Heinrich Ðakovo posjednik 1000 1000 (IV.) Stjepan Gerard Ðakovo 1000 1000 (VI.) Antun Paviæ Ðakovo 1000 1000 (VI.) Josip Steinfeld Ðakovo posjednik 1000 1000 (IV.) Elisabeth Hum Ðakovo 1000 1000 (IV.) Chewra Kadischa Ðakovo 1000 1000 (VII.) Marija Buè Ðakovo 1000 1000 (VII.) Josip Šmidt (Schmidt) Ðakovo èetkar 1000 1000 (III.) Pavao Degmeèiæ Strizivojna ratar 1000 1000 (III.) Josef Pišl Ðakovo krojaè 1000 1000 (IV.) Josef Karger Ðakovo 1000 1000 (IV., ARZ) Zemljišna zajednica Majar 1000 1000 (III.; HEB) Majar Zemljišna zajednica Selci 1000 1000 (III.; HEB) Selci Ðakovaèki Ðakovaèki
124 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Zemljišna zajednica Vrbica 1000 1000 (III.; HEB) Vrbica Zemljišna zajednica Koritna 900 900 (III.; HEB) Koritna Zemljišna zajednica Breznica 800 800 (III.; HEB) Breznica Ðakovaèka Ðakovaèka Zemljišna zajednica Ivanovci 700 700 (III.; HEB) Ivanovci Ðakovaèki Ðakovaèki Opæinsko poglavarstvo 600 600 (II.) Selci Ðakovaèki Opæinsko poglavarstvo 600 600 (II.) Vuka Zemljišna zajednica 600 600 (III.; HEB) Ðakovo kotarski Mile Kramariæ Ðakovo 500 500 (I.; PUÐ) upravitelj Skupni upis ðaka više puèke škole po F. Higy Ðakovo 500 500 (VI.) Mandiæu Zemljišna zajednica Drenjski 500 500 (III.; HEB) Drenjski Slatinik Slatinik Opæinsko poglavarstvo Strizivojna 500 500 (II.) Strizivojna Zemljišna zajednica Semeljci 400 400 (III.; HEB) Semeljci Zemljišna zajednica Široko 400 400 (III.; HEB) Široko Polje Polje Radoslav (Rudolf) kotarski Ðakovo 350 350 (I.; PUÐ) Franjetiæ in enjer Zemljišna zajednica 200 200 (III.; HEB) Drenje Zemljišna zajednica Kešinci 200 200 (III.; HEB) Kešinci Hrvatska èitaonica Vrpolje 100 100 (I.) Vrpolje kotarski Janko Krpiæ Ðakovo 100 100 (I.; PUÐ) nadcestar Mavro Goldberger Ðakovo ðak 100 100 (V.) Zemljišna zajednica Novi Novi 100 100 (III.; HEB) Perkovci Perkovci Zemljišna zajednica Kondriæ 100 100 (III.; HEB) Kondriæ Zemljišna zajednica Piškorevci 100 100 (III.; HEB) Piškorevci Zemljišna zajednica Podgorje 100 100 (III.; HEB) Podgorje Zemljišna zajednica Trnava 100 100 (III.; HEB) Trnava
125 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Zemljišna zajednica Braèevci 100 100 (III.; HEB) Braèevci Ljubica Münz Ðakovo ðak 100 100 (V.) Fritz Wollner Ðakovo ðak 50 50 (V.) Helena Spitzer Ðakovo ðak 50 50 (V.) Ukupno 5,281.450
Izvori132: NN, br. 310, 23. XI. 1914.; HO, br. 284, 28. XI. 1914.; HDA, PRZV, kut. 880, 8490-1914.; HDA, PRZV, kut. 880, 4324-1915.; HDA, PRZV, kut. 880, 9493-1915.; HO, br. 123, 27. V. 1915; HO, br. 132, 5. VI. 1915.; HO, br. 250, 22. X. 1915.; HO, br. 256, 29. X. 1915.; HO, br. 257, 30. X. 1915.; HO, br. 260, 4. XI. 1915.; HO, br. 271, 17. XI. 1915.; HO, br. 274, 20. XI. 1915.; Die Drau, br. 104 (8509), 5. V. 1916.; HO, br. 103, 5. V. 1916.; HO, br. 104, 6. V. 1916.; Die Drau, br. 105 (8510), 6. V. 1916.; HO, br. 127, 3. VI. 1916.; HO, br. 278, 5. XII. 1916.; HO, br. 283, 12. XII. 1916.; HO, br. 289, 19. XII. 1916.; HO, br. 295, 28. XII. 1916.; HO, br. 3, 4. I. 1917.; HO, br. 115, 19. V. 1917.; HO, br. 120, 25. V. 1917.; HO, br. 122, 29. V. 1917.; HO, br. 123, 30. V. 1917.; HO, br. 131, 9. VI. 1917.; Die Drau, br. 131 (8537), 11. VI. 1917.; Die Drau, br. 136 (8842), 16. VI. 1917.; HO, br. 140, 20. VI. 1917.; HO, br. 273, 29. XI. 1917.; Die Drau, br. 276 (8955), 3. XII. 1917.; Die Drau, br. 277 (8956), 4. XII. 1917.; HO, br. 278, 5. XII. 1917.; HO, br. 279, 6. XII. 1917.; HO, br. 282, 11. XII. 1917.; HO, br. 286, 15. XII. 1917.; HO, br. 296, 29. XII. 1917.; Stjepan BLA ANOVIÆ, Hrvatska èitaonica u Vrpolju. 1893-1993, Vrpolje 1993., 52.
Prilog 2
Okru nica velikoga upana Virovitièke upanije baruna Ivana Adamoviæa, svibanj 1917.
U svrhu, da se velika va nostšestog ratnog zajma u javnosti što više upozna te da se u širokim slojevima opæinstva pobudi što ivlje zanimanje za taj zajam valja odmah shodno udesiti, da se u sjedištima kod kotarskih oblasti uprilièe kazališne odnosno druge zgodne sveèanosti, predstave, dotièno koncerat šetališni i slièno, pa da se tom prigodom i sa zvaniène strane prikladnim govorom što krepèe predoèi va nost uspjeha ratnog zajma uopæe, a u posebnom govoru da se predoèe prednosti ratnoga zajma sa financijskog gledišta. Govor opæe naravi o zajmu neka po moguænosti dr i u sjedištu koja na javnom polju uva ena osoba, kao na primjer narodni zastupnik, upnik, dok bi govor o prednostima zajma imala dr atiliènost, koja je u dotiènom kraju priznata na financijskom polju, kao ravnatelj bankovnog zavoda ili drugog novèanog zavoda te u financijsku stranu upuæena. U koliko bi se to ukazalo probitaènim, moglo bi se za predstave takodjer po gospodjama uprilièiti potpisivanje na zajam
132 Navedeni su osnovni podatci o novinskim èlancima na temelju kojih je izraðena tablica (bez naslova èlanaka i stranica). U popisu su korištene i sljedeæe kratice: HO – Hrvatska obrana; JL – Jutarnji list; NN – Narodne novine; HDA, PRZV – Hrvatski dr avni arhiv, fond Predsjedništvo Zemaljske vlade. 126 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 putem sabirnih araka. Ove predstave imale bi se u zemlji obdr avatiistoga dana i to na dan, koji æe se odavle naknadno saopæiti. Poziva se stoga naslov, da što više osobno utjeèe na cijelu stvar i osobno doprinese tome, da uprilièenje predstava bude što uspješnije, te da se k pripravama odmah pristupi zgodnom agitacijom. Naroèito valja paziti, da se kod toga ne prelaze granice ozbiljnosti i dostojanstva, te da se po moguænosti izluèi iz zabave sve ono, što ne bi bilo u skladu s ozbiljnim patriotizmom i ponosom, što ga svaki dr avljanin osjeæa nad junaèkim dr anjem austro-ugarske nepobjedive vojske. Naslov se poziva, da o uspjehu ove akcije ovamo izvijesti danom iza odr ane sveèa[no]sti.
Izvor: “Za gradski zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 116, 21. V. 1917., 2.
Prilog 3
Novinsko izvješæe o sveèanosti odr anoj 10. lipnja 1917. povodom Dana ratnog zajma u Ðakovu
Dan ratnoga zajma u Djakovu Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu
Nastojanjem vrijednog kotarskog predstojnika Antuna Mitroviæa, osnovao se je u našem ubavom Djakovu posebni Gradjanski odbor koji je preuzeo zadaæu probuditi što veæi interes za VI. ratni zajam i u širim slojevima puèanstva kotara djakovaèkoga. Tome odboru bijaše proèelnik opat i kanonik preè. gosp. Matija Paviæ, a èlanovi bijahu: Msg. Antun Akšamoviæ, rector sjemeništa, Ivan Èefuta, vlastelinski ravnatelj, Mato Fišer, kaptolski bilje nik, Antun Mitroviæ, kr. kot. predstojnik, Vilim Münz, trgovac, Mišo Sommer, opæ. bilje nik, dr. Antun Švarcmajer, odvjetnik, Stjepan Turkoviæ, kr. poreznik i Rudolf Weidl, upravitelj podru nice Prve hrvatske štedionice. Odbor je izdao proglas za potpisivanje VI. ratnog zajma, a dne 10. lipnja 1917. uprilièen je u vrtu Svratišta Devèiæ veliki meeting u svrhu pobli eg predavanja, rastumaèenja i koristi ratnoga zajma, koji je nad svako oèekivanje lijepo uspio i bio osobito lijepo posjeæen od odliènika, trgovaca, obrtnika i itelja djakovaèke okolice.
127 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Sveèani taj sastanak otvorio je upravitelj kotara poglaviti gospodin predstojnik Mitroviæ zgodnom pozdravnom besjedom, pa je tada rijeè preuzeo Msgr. Akšamoviæ, koji je sa patriotskog stanovišta obrazlo iopuèanstvu razloge i potrebe ratnoga zajma, slijedeæim govorom: Odlièna gospodo! Vrijedna braæo! Visokim otpisima obojega ministarstva financija austro-ugarske monahije pozvani su dr avljaninašega prostranoga i slavnoga carstva, da svoje prištednje u gotovom novcu predadu dr avikao zajam, e da se ovim novcem nabave sredstva potrebita za uspješan i sretan svršetak ovog krvavog rata. Danas se ovdje sabrasmo, da zauzmemo odluèno stanovište prema ovim visokim otpisima obiju naših financijalnih ministarstava. Mi radošæu prihvaæamo poziv i ponosno stupamo u redove onih, koji æe ponovno obilatim prinosima napuniti dr avnu blagajnu. Gospodo i braæo! Do pet puta potpisivahu ratni zajam naši dr avljani za vlade blage i trajne uspomene vladara našega cara i kralja Franje Josipa I., a ovaj VI. ratni zajam je prvi ratni zajam, koji se dr avi daje za vlade mladoga heroja dr avnièke slu be i carske èasti, vladara našega cara i kralja Karla IV. Èesti poziv na suradnju oko osiguranja dr avnoga gospodarstva neka nas ni malo ne zabrinjuje. Krvavi svjetski rat, taj strahoviti moloh, koji je progutao u Evropi za tri godine preko sedam milijuna ljudi, nebrojene milijarde zlata i srebra, uništio stoljetne kulturne teèevine svih naroda, do dna je potresao i sve dr avneblagajne. Koje dakle èudo, da i naša dr avna blagajna nije u stanju smoæi novèana sredstva za nabavu potrebite hrane i municije, te za osiguranje eksistencije tolikih obitelji, koje za ovog rata ostadoše bez svojih hranitelja. Nama je predobro poznato, da je ovome ratu razlog nastojanje neprijatelja, da nam rastepu, dapaèe da unište naše dr avno gospodarstvo. Pruski ministar Podbielsky133 je god.[ine] 1901. rekao: Dr avno gospodarstvo je ono polje, na kojem nièe i uspijeva politièka moæ naroda i dr ave. Istu misao izrazio je još sna nije bivši i veæ pokojni predsjednik sjevero-amerièke Unije Mac Kinley134: Sjedinjene Dr ave ne smiju dijeliti svoje gospodarstvo sa inozemstvom, jer to znaèi otimati kruh od ustiju svoje djece i davati ga nepoznatim tudjincima. Doista je dr avno gospodarstvo jaki bedem, koji štiti eksistenciju obiteljskog ili privatnog gospodarstva, jest jaka rijeka, koja natapa i pospješuje
133 Victor Adolf Theophil von Podbielski (1844.–1916.), njemaèki èasnik i politièar. Od 1897. do 1901. ministar pošte, od 1901. do 1906. ministar gospodarstva u njemaèkoj vladi. 134 William McKinley (1843.–1901.), amerièki predsjednik od 1897. do 1901. 128 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 razvoj privatnog gospodarstva. Atentat na naše dr avno gospodarstvo trebalo je svom energijom sprijeèiti. Eto zato je naša dr avaušla u taj krvavi rat. Obrana naših dr avnihinteresa je do sada bila nada sve èasna i uspješna, a uz pomoæ Boga Svemoguæega nadamo se, da æe u buduæe biti dobro. Austro-Ugarska je polag rijeèi mladoga i nada sve hrabroga vladara našega cara i kralja Karla IV. pokazala, da je kadra iz svoga podruèja smoæi sva sredstva potrebita za pokriæe prevelikih troškova, što joj nanaša strahoviti rat. Nebrojene milijarde novca, što ga u pet dosada raspisanih ratnih zajmova prikupiše u dr avnu blagajnu svijesni i ponosni naši dr avljani dobro su upotrijebljene i donijele su nam velike koristi. Kritièan je bio èas, kada potpisivasmo V. ratni zajam. Znali smo, da baš u to doba protiv nas ustaje novi neprijatelj na Balkanu.135 Ti su predjeli još i danas u posjedu našem, te se èvrsto nadamo, da æe veæ ovogodišnja ljetina iz tih krajeva odplatiti one kamate novca, što æe ih za V. ratni zajam dr ava isplatiti svojim dr avljanima. Moje je tvrdo uvjerenje, da æe baš tako i VI. ratni zajam dr avi donijeti novih pobjeda, a dr avljanima lijepih plodova. Ovo æe biti sredstvo, da se neprijatelju preko Jadrana136 zada teški, a mo da i smrtonosni udarac. Garancije za to pru a nam naša uzorna ratna sprema, hrabra i ustrajna naša vojska, a nada sve mudri i milostivi visoki poglavica naših vojska i našeg dr avnoggospodarstva car i kralj Karlo. On si eduboko u svoju privatnu blagajnu te prinaša za osiguranje dr avnog gospodarstva potpuna 24 milijuna kruna. A u prijestolnoj svojoj besjedi nada sve istièe svoju brigu za unapredjenje dr avnogagospodarstva. Njegovo Velièanstvo punim pravom oèekuje našu suradnju. Eto prilike! Na djelu se poznaju junaci! Gospodo i braæo! U smislu instrukcija vrhovnih naših oblasti apel je na sve slojeve puèanstva, koji u svome gospodarstvu prištednje imadu. Osobite se na potpisivanje pozivlju: – veleposjednici, da svi bez iznimke u tome va nom poslu sudjeluju; – mali posjednici, koji od svoga gospodarstva visokih prihoda imaju; – trgovci, koji se nada sve za ovo ratno doba obogatiše, a napose ratni do- bavljaèi, glede kojih æe biti izdane po oblasti posebne upute; – reklamanti i vojni oproštenici, koji imadoše prilike da si gospodarstvo urede i lahko do prištedjenih svoga dodju;
135 Kraljevina Rumunjska koja je 28. kolovoza 1916. stupila u rat na strani Antante. 136 Kraljevina Italija koja je 23. svibnja 1915. stupila u rat na strani Antante. 129 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
– zadru ni kreditni zavodi, opæinske uprave i crkvene oblasti predati æe u ovu svrhu postojeæe zaklade, kaucije i vadije, koji još nijesu pretvoreni u ratni zajam! U smislu ovih instrukcija zaljuljao se je val oduševljenja po cijeloj zemlji našoj, te æe i VI. ratni zajam potpunoma uspjeti. Ojaèajmo se u tom oduševljenju krepkom slikom iz svjetske povijesti. Hanibal poveo vojsku preko Alpa u lijepu Italiju. Teškoæe i neprilike umoriše vojsku. Veæ na domaku Italije, u alpinskim klancima, vojska zaostaje i hoæe natrag. Hanibal joj ulijeva hrabrosti. Vojska posluša glas vodje svoga i sretno prispije u cvjetnu i plodnu ovu zemlju. Naš moderni Hanibal, mudri i milostivi vladar visokim reskriptom u Badenu od 7. svibnja 1917. nuka nas neodoljivo na odva ni korak VI. ratnoga zajma. Mi æemo taj visoki poziv slijediti i tome se idealu patriotizma pokloniti. Završujem uz poklik: ivjelo Njegovo Velièanstvo! ivio car i kralj Karlo! Napred za kralja i za dom! Prisutni saslušali su govor vrlo pa ljivo, te govorniku mjestimice osobito ivo povladjivali. Nakon govora Msgra Akšamoviæa, podjeljuje predsjedatelj gospodin Mitroviæ rijeè upravitelju Podru nice Prve hrvatske štedionice, gospodinu Weidlu, koji je sa financijalne strane obrazlo io prisutnima potrebu, va nosti, pokriæe i koristi ratnoga zajma, te raspršio razne bajke i bojazni u tom predmetu uspjelim govorom, koji takodjer donosimo kako slijedi: Odlièni zbore! Poštovana gospodo! Zapala me je evo èastna zadaæa, da Vam sa financijalne strane obrazlo im potrebu, pokriæe i unosnost ratnih zajmova, pa æu pokušati da joj bar pribli no udovoljim. Moram iskreno priznati, da mi taj posao nije lagan al ne s razloga što bi se mo daobzirom na predmet bojao te du nosti,nego iz jednostavnog razloga, jer nisam dr ao javnih govora ni predavanja pa sam uvjeren, da nakon ovakog krasnog govora što ga je netom rekao štovani gospodin predgovornik, moram sakupiti zbilja sve sile, da bar pribli no uspijem, jer se ovoj du nosti naravno nitko oteti nemo e i nesmije. Jedno stoji, gospodo: bankovni je èinovnik rijetko pisac, pjesnik ili govornik, jer nas ni zvanje ne odgaja takovima. Prelazim stoga odmah na stvar, o kojoj Vam elim govoriti po svom najboljem osvjedoèenju. U prvom redu namiæe nam se pitanje: šta je za pravo ratni zajam i kako je do njega došlo?
130 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
Svima je dobro poznato, da su se veæ u prijašnja vremena vodili ratovi, vladari su jednostavno od bogataša ili bankara posudjivali novac, cekine, tim bi novcem vojsku sakupili i opremili i tako pošli u rat. Tko je imao više novaca, taj je sakupio veæu vojsku, bolje ju je mogao opremiti, pa je obièno i ostao pobjednik. Kad je pred tri godine buknuo današnji rat, a vojska je kod nas poèela kupovati konje, blago i razne ivotne potrebštine, bili smo ugodno iznenadjeni kako se to sve dobro i toèno plaæa. A zamislite si malo u današnjem ratu vojsku bez dobre opreme. Zašto je Rusija do ivila onakov grozan poraz kod Gorlica137, nego samo zato jer joj je nestalo opskrbe, t. j. municije. A sve te nabave i potrebe iziskuju bezuvjetno u prvom redu novac i opet novac, a konaèno, nijedan se rat još nije vodio, odkad svijet postoji, bez novaca! Što je bila dakle naravna posljedica svega toga, nego da je dr ava na brzo potrošila svoju veliku ratnu zalihu gotova novca, rat je medjutim obuhvatio sve veæi opseg, pa je dr ava svoju daljnu potrebu morala pokriti predujmom kod bankovnih zavoda. Dr ava je dakle posudila novih banknota. Rat je sigurno najveæi konsument, on imade strašan apetit, koji biva sve veæi, pa prema tome treba ratujuæa dr ava sve više novaca, odnosno sve veæe predujmove od banke. Na taj naèin dala je dr ava,odnosno banka, u promet novi novac nove note. Al sve te nove note imadu jednu malo neugodnu posljedicu, da umanjuju zakonsko pokriæe starih banknota, pa i njihova kupovna snaga postaje sve manja i manja. Ta èinjenica nemo ebiti ni dr avi,a ni nama pojedincima ravnodušna. Puno se govori o našoj niskoj valuti, ja sam èuo, moram iskreno priznati, mnogo kojekakvih, kadkad uprav smiješnih tumaèenja o posljedicama, koje nas navodno èekaju usljed te niske valute, al jedno elimistaknuti, da o tom najviše debatiraju ljudi koji su u naše financijalne prilike vrlo malo upuæeni, a što je glavno, ponajviše jadikuju baš oni, koji do sad nisu ništa uèinili, da dr avi pomognu to slabo stanje valute popraviti, akoprem bi svako mogao tome nešto doprinijeti. Nije nikakva tajna, da je vrijednost našega novca u inozemstvu nešto pala. Prije rata bila je svaka nota vrijedna kao i zlatna nota, to jest primala se je u inozemstvu kao i zlato, naše dobre gospodarske prilike, uredno dr avno kuæanstvo i izvrsno vodjena dr avna banka postigli su to stanje.
137 Bitka kod mjesta Gorlice odigrala se u prvoj polovini svibnja 1915. Njemaèke i austrougarske snage nanijele su te ak poraz ruskoj vojsci i probile Istoèno bojište. 131 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Silno pak izdavanje novih nota usljed velike ratne potrebe dr ave,osjetljivo su snizili taj teèaj u inozemstvu i smanjili kupovnu snagu bankovnih nota kod kuæe. Kad je tome tako, nameæe nam se svakom pojedincu du nost,da zajedno sa dr avom što ivlje poradimo, da se to stanje opet što prije popravi. Te prilike imale su doduše jedan momentani povoljni rezultat, da su se mnogi nakupili novaca, ali time još nisu sve postigli. Sigurno svako eli da steèeno i usèuva, a ako elimopoboljšati teèajeve t. j. vrijednost naših nota, onda smo naravno svaki bez iznimke du nitome nešto doprinijeti, moramo nastojati da se te nove note, koje su izdane preko zakonskog pokriæa što prije vrate u dr avnu blagajnu, odnosno na izvor u dr avnu banku. Svaki od nas je pojedini du anpomoæi, da se što više tih novih nota potegne iz prometa, pa da stare opet dodju do svog pokriæa i vrijednosti. Nastaje dakle pitanje na koji æemo to naèin najbr e i najlakše postiæi? Odgovor je vrlo jednostavan. Povratimo dr avi, odnosno posudimo joj sve suvišne banknote, da ona mo e platiti predujam kod banke, pa æe se tako iz prometa vrlo brzo potegnuti note, koje nas tište, a dr ava æe izdati svakom pojedincu obveznice na koje plaæa vrlo lijepe kamate do povratka glavnice i tako dakle nastaje novi zakonskim putem sklopljeni dr avni zajam ili tako zvani ratni zajam. Iz svega se dakle jasno vidi, kako veliku i va nu ulogu igra ratni zajam u pitanju našeg dr avnog kuæanstva odnosno naše valute. Neki æe se tome mo da malo i nasmijati, reæ æe mo da, èitali smo i mi o našim gospodarskim i financijalnim prilikama, o politici valute i slièno, pa æe u kratko pomisliti: Zlato je zlato, a ratni zajam je opet papir. Da, ratni zajam je papir, ali vrijednosni papir ili efekat, koji je absorbirao suvišne note i koji imade zakonsko pokriæe i osiguranje. Šta nam je dakle du nost, ako elimo vrijednost svog posjeda uzdr ati, ako nam je stalo do realne a ne prolazne konjunkture, koja æe plodove sadašnjih prilika opet odnijeti? Kako æemo najbolje oèuvati svoj novac i posjed nego li ako potpišemo ratni zajam. Zapamtiti treba samo jedno: narod i dr ava æe ovo stanje pre ivjeti, kasnije æe pokoljenja opet doæi u koloteèinu normalna ivota, ali vi æete svaki pojedinac izravno trpiti posljedice ako prema svojim silama sada ne udovoljite svojoj du nosti prema domovini. Iz svega što sam do sad rekao, proizlazi jasno, da svaki èuva i svoj vlastiti interes, ako potpisuje ratni zajam. S jedne æe strane uzdr ati vrijednost svog posjeda i za kasnija vremena, s druge strane poveæaje kupovnu snagu svoga novca, a pored svega toga nije ništa rtvovao nego je svoje štednje vrlo lijepo ukamatio. 132 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138
To bi u glavnom sa gospodarske i financijalne strane bila potreba izdavanja i potpisivanja ratnog zajma. Sad dolazi u obzir još slijedeæa va na èinjenica. Potpisivanje ratnog zajma ne iziskuje od nikoga nikakvih posebnih rtava,nego mu donosi samo koristi, jer je svoj novac tek posudio dr avi i to uz vrlo lijepe kamate. Mi znamo dobro, da smo skoro sve naše potrebe pokrili unutar monarhije, pa je najveæi dio od potrošenih milijarda ostao kod kuæe i tako obogatio veliki dio puèanstva, ali time je naravno poskoèila znatno i porezna snaga našeg naroda i dr ave. Mogu ustvrditi, da ove velike zarade i poveæanje vrijednosti pojedinih posjeda nisu – osim mo da u tek vrlo malim iznimkama – posljedica èiste marljivosti ili sposobnosti, nego opæih prilika i sluèajno dobre konjunkture. Zar jednog djakovèana ide kakva zasluga, što je veæ prošle jeseni mogao prodati vino sa K 3·- po litri. Sigurno ni malo. Pa gospodo, metnite ruku na srce i priznajte nije li uprav du nost, da svaki pripomogne dr avi kojemu je ona dala priliku, da mirno kod kuæe poveæa svoj imetak, dok milijuni drugih ginu na bojištima a njihove obitelji i djeca mo da stradavaju. Podjimo malo dalje. Naša se dièna vojska bori proti tolikim neprijateljima, a skoro svaki [od] nas imade nekoga na bojištu. Zamislite si u as,koji mora spopast svakog vojnika na fronti, kad osjeti, da mu nestaje opskrbe i municije, a na njega jure neprijateljski bajuneti. Gospodo, Englezi su poèetkom rata rekli, da æe onaj pobjediti, koji bude ima[o] zadnju milijardu. Zar nismo mi onda, ni ne sluteæ kakva se snaga i mo krije u našoj dr avi,sa zebnjom slušali te rijeèi i skoro smo povjerovali da bi se to oèekivanje neprijatelja moglo ispuniti na našu alost i štetu. Ali hvala dobrome Bogu, sudbina je barem do sada drugaèije odluèila. Naša je monarhija pokazala toliku financijalnu i gospodarsku snagu, tako uzornu vojnièku organizaciju i modernu, savršenu tehniku, koja u ovom ratu igra najveæu ulogu, da su naši neprijatelj pred tom èinjenicom ostali zapanjeni. Zar smijemo sad na pol puta stati? Mo emo li vojsku, to jest našu braæu i sinove ostaviti bez pomoæi i opskrbe? Sigurno ne. Naš veliki vojskovoða Borojeviæ poruèuje nam: “Ako ne æemo potpisati nekoliko tuceta milijarda za nas, onda æemo daleko više morati potpisati neprijateljima”, a to je gola istina. Dakle nam se nameæe du nost: potpisujmo ratni zajam. Hoæete li da Vam još spomenem nesretne invalide, nejaku djecu palih vojnika, svi ti trebaju pomoæi, za sve mora se brinuti dr ava! Zar Vas ne bi savjest pekla, kad pomislite na njihove muke, patnje i bijedu, dok vi kod kuæe mirno poveæaste svoj imetak, imadete punu kuæu svega a u slamnjaèi ste sakrili posve beskoristno, upravo ludo nekoliko 133 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. hiljada papirnatih hiljadica, kojima bi mogli otrti mnogu suzu, a sebi istodobno koristiti. Iz svega dakle slijedi, i opet jasno: neka svaki potpiše ratnog zajma koliko mo e, više se i ne tra i. Njemaèka je prigodom 6. ratnog zajma poluèila sjajan uspjeh, narod je dao domovini 13 milijarda maraka, a zanimivo je, da je kod toga bio osobito napadan broj malih potpisivaèa od 200-500 maraka. I ovdje se je obistinila naša lijepa narodna: “Zrno do zrna pogaèa, kamen do kamena palaèa!”138 Ata neka i nas vodi kod ovog 6. ratnog zajma jer se nikoga ne sili, niti se od koga tra i,da nešto dade preko svojih sila, ali ono što daje, neka uèini svjesno i [s]premno i rado. Svaki neka malo zatomi svoj egoizam, neka pomisli, da ima i nešto višega u ivotu, pa ako uva itesve, što sam do sada rekao, ne preostaje Vam drugo nego du nost,da prema svojoj volji i snagi potpišete ratni zajam. Sretan æe biti onaj, koji si bude svjestan, da je u ovo teško doba pomogao sebi i dr avi, vojsci i patnicima, a alim svakog onog slijepca i jadnika koji radi svog egoizma prema drugom radi istodobno i sebi na štetu. Posljedice æe ga sigurno dostiæi. Sad još elim progovoriti koju o sigurnosti ratnog zajma. Mislim, da je o tome svako prilièno na èisto, da je dr ava najbolji i najsigurniji du nik. Pitam ja Vas u prvom redu: tko je dr ava? Dr ava smo mi svi gradjani, sa imetkom, i sa svim velikim prihodima poreza, eljeznice, javnih dobara i t. d. Tko je posudio dr avi, taj je dakle posudio svim njenim stanovnicima, oni mu jamèe svojim imetkom, porezima i prirezima za tu obvezu dr ave. Imade ih mnogo, koji se boje, da æe se dr ava nakon rata morati riješiti tih velikih dugova makar na koji naèin mu drago pa da æe u tom sluèaju valjda u prvom redu otpisati jednostavno tobo e ratni zajam. Sjajno! Zar vi zbilja mo ete i pomisliti da dr ava mo e i smije posegnuti najprije za imetkom onih svojih dobrih dr avljanai rodoljuba, koji su joj u nu di pomogli. Zar mo e dr ava na takav u asan i grozan naèin uzvratiti patriotizam tih svojih dobrih gradjana, a samo zato da poštedi one nesretnike, koji danas ne uvidjaju svoju du nostprema dr avi,zar æe ona u prvom redu smjeti i moæi zaštiti takve izdajnike, koji na taj naèin poma u svoje neprijatelje. Ja sam duboko osvjedoèen, da se to nemo e nikako dogoditi. Dr ava je obveznicima ratnog zajma podijelila pupilarnu sigurnost, ona ih prima za podmirivanje ratnih poreza, pa je time valjda najbolje dokazala va nosti
138 Ta je izreka bila geslo Prve hrvatske štedionice, èiji je èinovnik bio i govornik Weidl. 134 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 osiguranje, te prednost tih obveznica. A konaèno zar nam treba još veæe jamstvo nego li nam ga je dao sam naš premilostivi vladar car i kralj Karlo, koji u svojoj prvoj prijestolnoj besjedi prigodom otvorenje carevinskog vijeæa izrièito ka e: “I srednji stale , koji je osobito teško patio od gospodarskih posljedica rata, nesmije ostati bez revne dr avnebrige. Sve ukupno je puèanstvo u teško doba ne samo do kraja ispunilo oèekivanja, što ih dr avas pravom stavljala u njih, nego ih je daleko i nadkrilila. To puèanstvo ne smije u dr avido ivjetirazoèaranje. [spac. u izvorniku – op. B. O.]” Zar treba pored toga i veæih dokaza? Nikada! Iz svega dakle jasno slijedi, da glede sigurnosti ratnih zajmova mo emobiti posve mirni, pa svaki, koji svoj novac ula e u ratni zajam, èini ne samo svoju du nost, nego i izvrstan posao, jer je novac ulo io sigurno i uz velik kamatnjak. To su dakle va nirazlozi, koji svakog dobrog gospodara moraju ponukati, da upiše što više šestog ratnog zajma. Ne acam se ovdje medjutim taknuti sluèaj, da æe dr ava poslije rata eventualno morati izrabiti svu svoju poreznu snagu, kako to otvoreno veli i naš premilostivi vladar u spomenutoj prijestolnoj besjedi. Imade naime još i danas malodušnika, koji sumnjaju, da li æe dr ava moæi svim svojim obvezama udovoljiti, što joj ih je rat natovario. Nema sumnje, da te obveze iziskuju u buduæe malo veæi proraèun, ali je i jedno sigurno, da je porastom privatnog imetka u istom omjeru znatno poskoèila i porezna snaga dr ave [spac. u izvorniku – op. B. O.]. Ako bi uz to dr ava morala olakšati ili popraviti financijalno stanje iznimnim porezima ili doprinosima svojih dr avljana, posve je iskljuèeno, da bi ona u tom sluèaju izigrala ili ostavila na cjedilu one, koji joj sad poma u, pa da svojim obvezama radi ratnih zajmova ne bi udovoljila! Takovo poni enjene æe i ne mo epodnijeti nijedna dr ava. Ali jedno elim istaknuti. Najveæi dio novca potrošenog u ratne svrhe ostao je kod kuæe, pa æe svakako dr ava moæi lahko rasporediti svoje nove poreze i namete, tako da æe svaki pojedinac od svog posjeda ili imetka bez razlike u istom i pravednom omjeru morati doprinjeti svoj obol na oltar domovine, a kruto se vara svaki onaj, koji misli, da se u sadanjim vremenima mo e to du nosti oteti, pa makar on sakrivao ili ulagao svoj novac ili posjed kako mu drago. Posve je iskljuèeno, da bi u 20. vijeku, a napose nakon ovako sjajno dokazane snage naše dr ave, mogli mo da do ivjeti kao nekada dr avni otpis, gdje bi stradali bilo samo posjednici banknota ili dr avnihobveznica, to nek si svako slobodno izbije iz glave. Ako se bude mo da moralo što doprinijeti za poboljšanje opæih prilika, jer nitko ne zna kako dugo mo e rat još trajati, to veæ danas mo emo sigurno ustvrditi, da se toj obvezi ne æe moæi nitko oteti ni sakriti. 135 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
Slijedi dakle konaèno jasno, da se i u tom sluèaju onaj, koji je potpisao ratni zajam, ne treba bojati, da je time doprinjeo kakvu posebnu rtvu [spac. u izvorniku – op. B. O.], nego je uèinio samo svoju du nost,a osim toga mu novac danas, pored tolikog obilja, ne le i besplodno, nego nosi lijepu korist. Time sam svršio i tu stranu ratnog zajma, pa elim u kratko spomenuti samo još vrste izdanog ratnog zajma i naèin potpisivanja. (Ovdje predavatelj pobli e opisuje vrste izdanoga austrijskog i ugarskoga ratnoga zajma, teèajeve, ukamaæenje, prednosti, i nadalje naèin potpisivanja u gotovome, na lombard i obroke. Napose je opširno obrazlo io, zašto se danas uz tako povoljan kamatnjak mo eputem lombarda supskribirati ratni zajam i sve ine prednosti potpisivanja.) Dakle gospodo ja zakljuèujem. Da uzdr imonaše dobro gospodarsko stanje, nadalje da naši junaci uzmognu uspješno branit domovinu i konaèno, da izvanredno korisno ulo imo naše uštednje pa da se ne ispuni elja naših neprijatelja, koji jedva èekaju da izgladnimo, da gospodarski smalakšemo i tako nestane našeg otpora, pa da se onda mogu baciti na nas i sa ivog tijela naše dr ave guliti ko u i meso, sveta nam je du nost da se pobrinemo za ono što je u ratu najnu nije, to jest da dr avi dademo novac pa da ona mo e nabaviti vojsci hranu, odijelo, oru je i strjeljivo. Neki misle doduše ako ne potpišu ratni zajam, da æe rat prije prestati, ali se varaju. Dr ava æe predujmom morati nabaviti opet potrebit novac od banke, pa smo time samo sebi naškodili. Gubimo lijepe kamate, a slabimo vrijednost novca! Nije samo du nostimuænih slojeva nego svaki mora prema svojim prilikama nešto doprinijeti; upravo mali zajmovi iznositi æe silne svote, jer je daleko manje bogataša nego srednjeg i siromašnijeg stališa, pa i taj za obranu domovine, mora svoj obol naravno takodjer doprinijeti. elim tom prilikom spomenuti, da se našlo i pametnih ljudi, koji bude svijet sa pripovijestima, da æe se navodno ulošci kod novèanih zavoda kratkim putem upotrebiti za ratni zajam. Da je to nemoguæe, i sasvim iskljuèeno to valjda uvidja svaki razborit èovjek, pa ovakove verzije moram odluèno dementirati i proglasiti sasvim obiènim i izmišljenim glupostima i la ima, na koje se nitko ne treba ni osvrtati. Istièem konaèno, da današnji sastanak nije sazvan, da se ovdje izka emolih upisivanjem velikih svota, zadaæa je naša, da se zanimanje za ratni zajam ponudi i u širim slojevima [spac. u izvorniku – op. B. O.], pa da se malim upisivanjem postigne što veæi uspjeh. Samo još dva dana traje supskripcija, tko ne slu idomovini na bojnom polju pred neprijateljem, taj se ne æe i nesmije oteti svojoj du nosti prema domovini kod kuæe, jer: “što tko èini sebi èini.” Tko daje ratni zajam, taj daje sebi, skraæuje 136 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 rat a pospješuje mir, a tko protivno èini poma ei nehotice svoje neprijatelje proti rodjenoj braæi i sinovima na bojnom polju. Gospodo ugledajmo se u lijepi primjer našeg mladog i obljubljenog vladara kralja Karla! Pomozimo vojsci i domovini, potpisujmo dakle ratni zajam što izdašnije. Skupština je i taj govor saslušala velikim interesom, te govornika nagradila ivimodobravanje, na što predsjedatelj g. Mitroviæ zakljuèuje meeting i pozivlje uèestnike, koji još nisu potpisali ratnoga zajma, da to ovom prilikom uèine. Uspjeh je bio nad svako oèekivanje lijep, pa je na tom sastanku potpisano ratnoga zajma u ukupnom iznosu od K 212 350 – dok sveukupna dosadanja supskripcija djakovaèkoga kotara na VI. ratni zajam premašuje svotu od K 1,200 000 –, pa je time i naš kotar ovaj put postigao rekord upisivanja nad svim dosadanjim ratnim zajmovima, što puèanstvu, kao i gospodi, koja su se za taj uspjeh ivo zauzela slu i samo na èast i ponos. Vrlo rado istièemo, da su uz navedene èlanove reèenoga gradjanskoga odbora tome uspjehu jako mnogo doprinijela koliko je dosada poznato još slijedeæa gospoda i to Mato Brkiæ i Fabo Ratkovèiæ, Semeljci, M. Rakoviæ, Drenje, Pavao Šimiæ, Krndija, Stjepan Pandak, Piškorevci, S. Jankoviæ, Budrovci, N. Jurkoviæ, Vrpolje, F. Filakoviæ, Strizivojna, M. Matijeviæ, Punitovci, Pavo Posavèeviæ, Trnava, Adalbert Tomiæ, Braèevci, N. Bošnjakoviæ, Vrbica, N. Kestrèanek, Vuka, Petar Vukeliæ, Levanjska Varoš, Mijo Joziæ, Gorjani i Stj.[epan] Werner, Viškovci, pa mogu sa uspjehom biti posve zadovoljni, to neka im bude podjedno poticaj na dalnji uspješni rad u interesu domovine. Èasti i priznanje budi dakle našem Djakovu i okolici a vanredno velik interes za ovaj sveèani uspjeli meeting pokazali su naši vrijedni ratari, koji su se i kod potpisivanja ratnoga zajma osobito iskazali. Na koncu skupštine predla e još vlastelinski ravnatelj g. Ivan Èefuta, da doprinesemo još koji obol za naše invalide i siroèad palih junaka, pa je tom prilikom sakupljena lijepa svota od K 520 –, koja je poslana zemaljskom odboru za lijeèenje i naobrazbu hrvatsko-slavonskih invalida u Zagrebu, da taj iznos svojoj svrsi privede, a sa osobitim obzirom na invalide kotara djakovaèkog.
Gradjanin.
Izvor: “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 5.-7.
137 Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajma ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.
SUMMARY
Branko Ostajmer WAR BONDS SUBSCRIPTIONS IN ÐAKOVO AND ÐAKOVO REGION 1914-1918
Based on newspapers, literature and other sources, the author addresses the problems concer- ning war bonds subscriptions in Civil Croatia and Slavonia during the First World War, a topic which has not yet been in the centre of interest of the Croatian historiography. In order to col- lect the funds needed to wage a long and exhaustive war, the government of the Austro-Hun- garian Monarchy issued war bonds on eight different occasions (eight Austrian and eight Hungarian war bonds), and made an appeal to citizens that they should make sacrifices and provide financial aid to the fighting soldiers on the fronts. During the period when the bonds were in use, a comprehensive advertising campaign had been carried through encouraging pe- ople to participate in the purchase of bonds actively and in large numbers, but it also presented bonds as a good, and above all safe opportunity to invest the money they had been saving. The article devotes special attention to the area of Ðakovo and Ðakovo Region, and a list of people from Ðakovo Region who had bought bonds has been provided in the appendix. The list has been made based on lists which were published in the newspapers of the time.
138 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156
Spomenici – kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu
UDK 355.1-058.65(497.5 Ðakovo)“1914/1918“
Branko Ostajmer Hrvatski institut za povijest – Podru nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod Vladimir Geiger Hrvatski institut za povijest, Zagreb
Kenotaf je grèka rijeè i znaèi “prazan grob” (kenós - prazan + táfos - grob). Simbolièan je to grob podignut na uspomenu na pokojnika èije se tijelo na- lazi drugdje, najèešæe u tuðini. Kenotafi ratnicima, pa i iz Prvoga svjetskog rata, mogu se vidjeti po gradskim i seoskim grobljima širom Europe, pa i Hrvatske. Grobovi vojnika èija su tijela ostala na nekoj od bojišnica, ali èiji su posmrtni znaci u zavièaju. Kenotafe vojnicima poginulim u Prvome svjetskom ratu nalazimo i u Ðakovu i Ðakovštini. Primjeri nisu mnogobroj- ni, ali su vrlo slikoviti za razumijevanje ljudskih gubitaka Ðakova i Ðakov- štine u Prvome svjetskom ratu i trauma koje rat donosi. Kenotafi su nezaobilazni i u razumijevanju kulture i naèina alovanja. Naime, kenotafi su mjesto pojedinaènog, obiteljskog ili skupnog alovanja za najbli im(a). Kljuène rijeèi: Prvi svjetski rat, Ðakovo i Ðakovština, groblja, kenotaf
* Fotografije: Pero Šola i eljko Lekšiæ, Ðakovo i Branko Ostajmer, Zagreb.
139 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima...
Prvi svjetski rat (1914.-1918.) prvi je globalni sukob u povijesti èovjeèanstva, koji je odredio sudbine milijuna ljudi, i na poèetku 1914./1915. zahvatio je desetak dr ava, a do kraja rata 1918. u ratnim sukobima sudjelovalo je 28 dr ava i izravno ili neizravno 1,5 milijarda stanovnika zaraæenih zemalja ili 3/4 ukupnog svjetskog stanovništva, s bojišnicama na tri kontinenta, u Europi, Aziji i Africi. Ujedno, Prvi svjetski rat oznaèio je kraj jednoga razdoblja, raspala su se èetiri velika carstva: Rusko, Austro-Ugarsko, Njemaèko i Tursko, a mirovnim ugovorima u poraæu stvorena je potpuno nova politièka podjela Europe i dugoroèno odreðeni meðunarodni odnosi u Europi i svijetu.1 U borbama je poginulo i od posljedica ranjavanja i bolesti preminulo izmeðu 9 i 10 milijuna osoba, a ranjenih je bilo više od 2 milijuna osoba. Prema procjenama nekih povjesnièara, iz Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te Istre i Bosne i Hercegovine mobilizirano je gotovo milijun osoba, a kao vojnici od toga ivot je izgubilo izmeðu 170.000 i 190.000 osoba.2 Prema, pak, slu benim statistikama voðenim u vrijeme Prvoga svjetskog rata i u neposrednom poraæu, u ratu je poginulo 519.365 osoba iz Austro-Ugarske Monarhije, od ukupno oko 8.200.000 mobiliziranih tijekom rata. Prema procjenama nekih povjesnièara, iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije bilo je mobilizirano 760.000 osoba, a poginulo je i od posljedica ranjavanja i bolesti preminulo tijekom rata oko 100.000 vojnika. Prema grubim procjenama, otprilike toliko je iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije tijekom Prvoga svjetskog rata i u neposrednom poraæu bilo i ljudskih gubitaka meðu civilnim stanovništvom, od razlièitih bolesti, uglavnom nakon pandemije španjolske gripe 1918./1919.3 Tijekom Prvoga svjetskog rata Hrvatska je pretrpjela velike ljudske gubitke izravno ili neposredno vezane uz ratna stradanja. No, izraèuni/procjene statistièara/demografa o ljudskim gubicima Hrvatske u Prvom svjetskom ratu
1 Usp. Piero Pieri, La Prima Guerra Mondiale 1914 - 1918, Torino, 1947.; Pierre Renouvin, Evropska kriza i Prvi svjetski rat, Zagreb, 1965., Zagreb, 2008.; Alan J. P. Taylor, History of the First World War, New York, 1966.; Josip Horvat, Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914 - 1918., Zagreb, 1967.; Leonard C. F. Turner, The First World War, London, 1967.; Hans Herzfeld, Der Erste Weltkrieg, München, 1968.; Basil Liddel Hart, History of the First World War, London, 1972.; Arthur Banks, A Military Atlas of the First World War, London, 1975.; Anton Wagner, Der Erste Weltkrieg, Wien, 1981.; Randal Gray, Christopher Argyllom, Cronicle of the First World War, New York - Oxford - Sydney, 1990.; Martin Gilbert, First World War, London, 1994.; John Keegan, The First World War, London, 1998.; Ian F. W. Beckett, The Great War 1914 - 1918, Harlow, 2001.; Martin Marix Evans, Bitke Prvog svjetskog rata, Split, 2005. I tamo navedeni izvori i literatura. 2 Dinko Èutura, “Prvi svjetski rat. Iz Hrvatske i BiH do 190 000 poginulih”, VP – Magazin za vojnu povijest, br. 1, Zagreb, travanj 2011., str. 46.-47.; Dadoh zlato za eljezo. Prvi svjetski rat u zbirkama Hrvatskog povijesnog muzeja, ur. Jelena Borošak Marijanoviæ, Zagreb, 2011., str. 31.-33. 3 Vijoleta Herman Kauriæ, “Prvi svjetski rat”, u: Slavonija, Baranja i Srijem. Vrela europske civilizacije, Prvi svezak, ur. Vesna Kusin, Branka Šulc, Zagreb, 2009., str. 432. 140 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156
èesto su znatno razlièiti i opreèni. Prema jednim izraèunima/procjenama ivot je izgubilo ukupno oko 95.000 osoba, a od toga je oko 50.000 osoba poginulo, nestalo i preminulo od posljedica rata kao vojnici, a 45.000 osoba umrlo je od raznih epidemija.4 Prema, pak, drugim znatno veæim izraèunima/procjenama ivot je izgubilo oko 137.00 osoba kao vojnici i još oko 109.000 osoba koje su umrle od raznih epidemija, ponajprije u pandemiji španjolske gripe i od gladi.5 U najveæem broju vojnici iz Hrvatske, i Slavonije, koji su ivot izgubili na raznim europskim bojištima, na srpskom, ruskom i talijanskom ratištu6, posljednje su poèivalište našli izvan domovine i daleko od zavièaja. Iznimka pritom, dakako, nisu bili ni vojnici s prostora Ðakova i Ðakovštine: i oni su u velikom broju sa svojim postrojbama ratovali na spomenutim, ali i nekim drugim, još udaljenijim ratištima, ondje ginuli i bivali pokapani. U zavièaju bi vijesti o njihovoj smrti po prvi i posljednji put pronijele èudna, gotovo egzotièna imena nekih malih mjesta u Galiciji, Rusiji i drugdje. Toèan broj vojnika s prostora Ðakovštine koji su na ratištima Prvoga svjetskog rata pronašli svoje posljednje poèivalište zasigurno neæe moæi biti toèno ustanovljen, no dosadašnje, razmjerno skromne spoznaje èvrsto upuæuju na zakljuèak da je rijeè o troznamenkastoj brojci. Za primjer, takvu nesretnu sudbinu podijelilo je devet vojnika iz Novih Perkovaca, što je na vrlo zoran naèin i s mnogo suæuti opisao njihov sumještanin Andrija Adriæ: “Za vrijeme svjetskoga rata bili su na svim frontama, jedan je dapaèe bio èak u Palestini na fronti. Bilo ih je dugo godinama u ropstvu, neki su proputovali velik dio svijeta. Ljuljali se na valovima Baltijskoga mora, patili su u Odesi, gledali su stepe sjeverne Sibirije, proputovali su kraj srednje Indije, sunèali su se pod ekvatorskim suncem, vidjeli su crni kontinent,
4 Prema istim procjenama, demografski gubici uslijed smanjenoga nataliteta iznosili su 113.000, a gubici uslijed vanjske migracije 162.000, te su ukupni demografski gubici na tlu današnje Hrvatske iznosili 370.000. Ivo Nejašmiæ, Depopulacija u Hrvatskoj. Korijeni, stanje, izgledi, Zagreb, 1991., str. 135. ili Ivo Nejašmiæ, Stanovništvo Hrvatske. Demografske studije i analize, Zagreb, 2008., str. 53. 5 Vladimir erjaviæ, “Kretanje stanovništva i demografski gubici Republike Hrvatske u razdoblju 1900. do 1991. godine”, Èasopis za suvremenu povijest, god. 25, br. 2-3, Zagreb, 1993., str. 79. 6 Usp. Slavko Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, Zagreb, 1943., Zagreb, 1993., Zagreb, 1998.; Slavko Pavièiæ, Jugozapadno (talijansko) ratište u Prvom svjetskom ratu, Zagreb, 1944., Zagreb, 2007.; Rudolf Kiszling, Österreich-Ungarns Anteil am Ersten Weltkrieg, Graz, 1958.; Manfried Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg, Graz, 1993.; Dinko Èutura, Hrvatske postrojbe u Prvom svjetskom ratu i raspad Austro-Ugarske, Magistarski rad, Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2003. [neobjavljeno]; Ivan Balta, “Slavonija i slavonske vojne jedinice u Prvom svjetskom ratu”, Polemos, sv. 8, br. 1-2 (15-16), Zagreb, 2005., str. 205.-218. ili Ivan Balta, “Vojne jedinice iz Hrvatske (Slavonije) na europskim bojištima u Prvom svjetskom ratu”, u: Dani dr. Franje Tuðmana. Hrvati kroz stoljeæa. Zbornik radova, ur. Nenad Piskaè, Veliko Trgovišæe - Zagreb, 2008., str. 129.-143.; Filip Novosel, “Hrvatsko-slavonske postrojbe u sastavu austrougarske vojske za vrijeme Prvog svjetskog rata”, Scrinia slavonica, sv. 10, Slavonski Brod, 2010., str. 267.-289. I tamo navedeni izvori i literatura. 141 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ploveæi Singapurom, Suezom a i Gibraltarom. Devet ih se iz sela nije vratilo kuæi, iz svjetskoga rata, jer su ostavili svoje kosti na tuðim poljanama, daleko od svoga doma i svoga roda. A nitko nezna zašto su izgubili ivot?”7 * Svako ljudsko biæe ima pravo na svoj grob i nadgrobni znak, ili barem na svoj kenotaf. Kenotaf znaèi “prazan grob” (grè. kenós - prazan + táfos - grob).8 Simbolièan je to grob podignut na uspomenu na pokojnika èije se tijelo nalazi drugdje, najèešæe u tuðini. Kenotaf su antièki Grci podizali vojnicima koji se nisu vratili iz dalekih ratova, da se ne bi izgubio svaki trag i spomen na njih. Podizali su ga vojnicima, koji su se hrabro borili, ali su bili pobijeðeni od jaèeg i vještijeg protivnika, ali i vojnicima koji nisu imali ratne sreæe. Kao i obièni grobovi, i kenotafi ponekad imaju epitafe (grè. epi... + táfos - grob)9, proširene nadgrobne natpise, koji, uz osnovne podatke o pokojniku i imena o alošæenih, sadr e i neku vrstu komentara o pokojnikovom ivotu i smrti i o odnosu o alošæenih prema njemu.10 Mnogobrojna spomen-obilje ja, spomenici, pa i kenotafi vojnicima, i iz Prvoga svjetskog rata, mogu se vidjeti po gradskim i seoskim grobljima širom Europe, pa tako i Hrvatske. * U Kraljevini SHS/Jugoslaviji uklanjana su iz javnih prostora spomenièka obilje ja Austro-Ugarske Monarhije, ponajprije mnogobrojni spomenici caru i kralju Franji Josipu i spomenici austrougarskoj vojsci. U neposrednom poraæu, 1918. uklanjane su iz javnih gradskih prostora i mnogobrojne “Spomen-lipe”, “Spomen-štitovi”, “Spomen-grbovi”, “Spomen-sokoli” i slièna obilje ja, podizana u mnogobrojnim mjestima u sklopu ratnih napora Austro-Ugarske Monarhije i u svrhu prikupljanja materijalne pomoæi stradalim ratnicima i njihovim obiteljima. Novonastalo politièko ozraèje u Kraljevini SHS/Jugoslaviji nije, unatoè uvrije enim stereotipnim navodima i mišljenjima koja danas prevladavaju u hrvatskoj javnosti, prijeèilo podizanje spomen-obilje ja i spomenika poginulim na austrougarskoj strani u Prvom svjetskom ratu. Nisu bila uklanjana i oèuvana su, pa i ponegdje ureðena austrougarska i njemaèka vojna groblja iz Prvog svjetskog rata. Štoviše, u razdoblju Kraljevine SHS/Jugoslavije u brojnim
7 Andrija Adriæ, “Crtice iz ivota i obièaja sela Novih Perkovaca. III.”, Hrvatska Djakovština (Ðakovo), god. I., br. 31, 11. IX. 1937., str. 2. 8 Bratoljub Klaiæ, Rjeènik stranih rijeèi. Tuðice i posuðenice, prir. eljko Klaiæ, Zagreb, 1983., str. 683. 9 B. Klaiæ, Rjeènik stranih rijeèi. Tuðice i posuðenice, str. 384. 10 Usp. Ivan Èoloviæ, Knji evnost na groblju. Zbirka novih epitafa, Beograd, 1983., str. 7. 142 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 mjestima podizana su spomen-obilje ja i spomenici palim austrougarskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu.11 Posebne skupne spomenike – kenotafe sumještanima, koji su kao austrougarski vojnici poginuli te umrli od posljedica ranjavanja i bolesti ili nestali u Prvom svjetskom ratu, podizala su u tih godina uglavnom mjesta u nekada ugarskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije, a uz gradove i trgovišta i imuænija sela èesto naseljena Nijemcima, uglavnom na mjesnim grobljima i uz crkve.12 No, veæina gradova i sela nakon Prvoga svjetskog rata najèešæe nisu imali novèanih sredstava za posebne spomenike ili spomen-obilje ja poginulima u ratu. Nebriga i uništavanje grobova i grobalja austrougarskih i njemaèkih vojnika iz Prvoga svjetskog rata na podruèju Hrvatske, i Jugoslavije, i spomen-obilje ja i spomenika koji su im podignuti, uèestala je 1945. nakon Drugoga svjetskog rata. * U Njemaèkoj i Austriji nakon Prvoga svjetskog rata, a i nakon Drugoga svjetskog rata bilo je uobièajeno da pojedina mjesta, ponajprije manji gradovi i sela, izrade panoe, najèešæe naslovljene Ehrentafel ili Gedenktafel, ili pak Zur Ehre, s imenima i fotografijama sumještana vojnika, u ratu poginulih, ali i pre ivjelih ratnika.
11 Usp. Helmut Frisch, Werschetz (Versecz – Vršac). Kommunale Entwicklung und deutsches Leben der Banater Wein- und Schulstadt, Wien, 1982., str. B 28., B 142.-B 143.; Ludwig Steindorff, “Plasti spomina. H klasifikaciji pomnikov na Hrvaškem”, Zgodovina za vse. Vse za zgodovino, leto 10, št. 1, Celje, 2003., str. 98.-109. ili Ludwig Steindorff, “Schichten der Erinnerung. Zur Klassifikation von Gedächtnisorten am Beispiel Kroatiens”, u: Gedächtnisorte in Osteuropa. Vergangenheiten auf dem Prüfstand, Kieler Werkstücke. Reihe F, Band. 6, Hrsg. Rudolf Jaworski, Jan Kusber, Ludwig Steindorff, Frankfurt am Main etc., 2003., str. 157.-182.; Branko Kranjèev, “Našice u prijelomnim godinama 1918. i 1919.”, Našièki zbornik, br. 8, Našice, 2007., str. 363., 370.-371.; Bruno Dobriæ, “Carsko i kraljevsko mornarièko groblje u Puli”, Hrvatska revija, god. VIII (obnovljeni teèaj), br. 3, Zagreb, 2008., str. 49.-50.; Magdalena Lonèariæ, “Vara dinsko groblje – perivoj mira i ljepote”, Hrvatska revija, god. VIII (obnovljeni teèaj), br. 3, Zagreb, 2008., str. 35.; Branko Dukiæ, Nemaèko ratno groblje u Smederevu, Smederevo, 2010.; Ljiljana Dobrovšak, “Fragmenti iz povijesti idova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata (1914-1918)”, u: 1918. u hrvatskoj povijesti. Zbornik, ur. eljko Holjevac, Zagreb, 2012., str. 439.; Vladimir Nöthig, Austro-ugarska vojska u Vara dinu (1868. - 1918.), Vara din, 2012., str. 173. I tamo navedeni izvori i literatura. 12 Usp. Johann Herzog, Stefan Klemm, Heimatbuch der Donauschwaben aus Jarmina – Jahrmein, Wien - Bad Wurzach, 1976., str. 7.-9.; Philipp Sandles, Sekitsch. Erlebte Heimat, Sersheim, 1977., str. 392.; Paul Mesli, Franz Schreiber, Georg Wildmann (Hrsg.), Filipova – Bild einer donauschwäbischen Gemeinde, Erster Band, Geschichte und Wirtschaft, Wien, 1978., str. 140., 150.; Paul Mesli, Franz Schreiber, Georg Wildmann (Hrsg.), Filipova – Bild einer donauschwäbischen Gemeinde, Sechster Band, Kriegs- und Lageropfer, Wien, 1985., str. 7.-11.; Matthias Stolz, Krndija Heimatbuch. Slawoniendeutsches Dorf ausgelöscht, Graz, 1987., str. 11.; Franz Schreiber, Georg Wildmann (Hrsg.), Filipova – Bild einer donauschwäbischen Gemeinde, Achter Band, Filipowa 1914 - 1944, Wien, 1999., str. 49., 54.; Antun Deviæ, upa Jarmina, Jarmina, 2004., str. 188.; Antun Deviæ, Frok Zefiq, upa Vuka, Vuka, 2006., str. 85.; Duško Klièek, Fotomonografija grada Pakraca. Ulicama našeg grada, Pakrac, 2011., str. 196. 143 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima...
Neka mjesta, i gradovi, i trgovišta pa i sela u Kraljevini SHS, napose u panonskim podruèjima ranije ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije, da bi odali poèast i saèuvali uspomenu na poginule u Prvom svjetskom ratu, izradila su u neposrednom poraæu, uglavnom 1918. i 1919. kao spomen-obilje je – fotopanoe naslovljene: Uspomena ivim i palim junacima, s imenima i fotografijama sumještana vojnika; i onih koji su se borili u ratu i pre ivjeli; i onih koji su ivot izgubili tijekom rata. U mjestima Kraljevine SHS naseljenim Nijemcima, ponajprije u Vojvodini, izraðivani su takvi spomen-panoi, naslovljeni: Zur Ehre der toten und lebenden Krieger.13 Tako su i Ðakovèani u neposrednom poraæu dali izraditi spomen-obilje je – foto pano: Uspomena ivim i palim junacima Djakovo. Junaci poèivajte u miru. Svetski rat 1914-18), na kojem su navedene 133 osobe.14 * Malobrojna literatura o grobljima u Slavoniji ponekad donosi i podatke o grobovima vojnika poginulih odnosno umrlih od posljedica ranjavanja i bolesti u Prvom svjetskom ratu, koji su sahranjeni na slavonskim mjesnim grobljima ili, pak, donosi i navode pa i slikovne priloge o grobovima - kenotafima vojnika poginulih odnosno umrlih od posljedica ranjavanja i bolesti i nestalim u Prvom svjetskom ratu na pojedinim slavonskim mjesnim grobljima, no nije se bavila pitanjem kenotafa.15 No, kenotafi su nesvakidašnja pojava pa i zaslu uju zanimanje i pozornost. * U kulturi alovanja hrvatskoga naroda grobnim poèivalištima i nadgrobnim obilje jima od davnih vremena takoðer pripada istaknuto mjesto.16 Kenotafe
13 Usp. P. Sandles, Sekitsch. Erlebte Heimat, str. 393.; Vladimir Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, Zbornik Muzeja Ðakovštine, 9, Ðakovo, 2009., str. 86.; V. Herman Kauriæ, “Prvi svjetski rat”, str. 434.; http://www.nustarburg.info. 14 Usp. V. Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, str. 88.-89. Uspomena ivim i palim junacima Djakovo. Junaci poèivajte u miru. Svetski rat 1914-18 èuva se u Muzeju Ðakovštine. 15 Usp. Milko Cepeliæ, Djakovaèka groblja. Mile uspomene na drage naše pokojnike, Ðakovo, 1916.; Stjepan Sršan, Osjeèka groblja, Osijek, 1996.; Tomislav Vitenberg, Groblja Po eške doline, Po ega, 1996.; Ivan Balta, Zapisi o gradskim grobljima Istoène Hrvatske krajem XIX. i poèetkom XX. stoljeæa, Osijek, 2001.; Bogdan Mesinger, Osjeèka groblja. Povijest ukopa, Osijek, 2002.; Zlata ivakoviæ-Ker e, “Osjeèka groblja”, Hrvatska revija, god. VIII (obnovljeni teèaj), br. 3, Zagreb, 2008., str. 28.-31. 16 Ivan Markešiæ, “Nadgrobni spomenici: vjerni pokazatelji hrvatskog religijskog, narodnosnog i ideološko-politièkog identiteta”, u: Hrvatski identitet. Zbornik, gl. ur. Romana Horvat, Zagreb, 2011., str. 233.-254. 144 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 vojnicima poginulim, umrlim od posljedica ranjavanja i bolesti i nestalim u Prvome svjetskom ratu nalazimo i u Ðakovu i Ðakovštini. Primjeri kenotafa u Ðakovu i Ðakovštini, kao i drugdje po Slavoniji, nisu mnogobrojni, ali su vrlo slikoviti za razumijevanje ljudskih gubitaka u Prvome svjetskom ratu i trauma koje rat donosi. Kenotafi su nezaobilazni i u razumijevanju kulture i naèina alovanja. Naime, kenotafi su mjesto spomena na pokojnika i mjesto pojedinaènog, obiteljskog ili skupnog alovanja za najbli im(a). * U èuvanju uspomene na èlana obitelji, koji je kao vojnik poginuo, umro ili nestao u Prvom svjetskom ratu, najèešæa je pojava; i u gradovima i na selima; bilo upisivanje njegova imena i stavljanje njegove fotografije, ako su je imali, te navoðenje podataka o vremenu i okolnostima smrti na nadgrobnom spomeniku obiteljske grobnice. U vremenima ratnoga mete a, a osobito u uvjetima ote anoga prometovanja, pronalazak i prijenos poginulih vojnika u rodni kraj, udaljen i po nekoliko stotina kilometara, bio je povezan s brojnim teškoæama koje su ga èinile gotovo posve nemoguæim. Tek u vrlo rijetkim sluèajevima posmrtni ostatci vojnika poginulih, odnosno od ratnih posljedica ili bolesti preminulih na dalekim bojištima, bili bi odmah ili s manjim vremenskim odmakom preneseni u zavièaj i dostojno pokopani u krugu najbli ih. Zbog iznimne slo enosti èitavoga postupka obitelji poginulih vojnika zapravo nisu imale izbora nego obratiti se spretnim posrednicima koji su za odreðenu novèanu naknadu nudili moguænost prijenosa posmrtnih ostataka njihovih najmilijih. Ðakovèani su se u tu svrhu mogli obratiti Osjeèaninu Stjepanu (Stefan) Heilmannu. Heilmann je temeljem odredbe Ratnoga ministarstva od 29. rujna 1915. “pod najpovoljnijim uvjetima” nudio organizaciju ekshumacije i prijevoza na ratištima palih vojnika, što je podrazumijevalo ishoðenje dozvole za ekshumaciju, pouzdano utvrðivanje toènoga mjesta poèivališta i sve druge radnje. Prijenos posmrtnih ostataka bio je moguæ u razdoblju od 1. listopada do 31. svibnja, a Heilmann je svoje usluge oglašavao i u tisku.17 Imajuæi na umu èitav obim posla, mo emo pretpostaviti da je anga man Stjepana Heilmanna iziskivao veæe svota novca te da si to nisu mogle priuštiti sve o alošæene obitelji. U moguænosti smo dokumentirati nekoliko ðakovštinskih sluèajeva prijenosa poginulih vojnika s udaljenih ratišta, a na ovom mjestu izdvajamo dva. Natporuènik 20. lovaèkog bataljuna Ferdinand (Ferdo) Krpiæ, Ðakovèanin rodom
17 Vidi npr. oglas pod naslovom “Ausgrabung und Ueberführung am Schlachtfelde gefallener Helden”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 281 (8960), 10. XII. 1917., str. 7. 145 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... iz Podgoraèa, bio je ranjen na Karpatima te je od posljedica ranjavanja preminuo u mjestu Alsomerse. Njegovo tijelo bilo je preneseno u Ðakovo i pokopano na mjesnom groblju 21. sijeènja 1917. Pokop 26-godišnjega Krpiæa bio je osobito sveèan i obred je predvodio upnik Pavao Ðelatoviæ uz pratnju profesora na ðakovaèkom sjemeništu Antuna Donkoviæa te kapelana Ivana Puntariæa. Pokojnika je, pored ostalih, ispratio i Odbor Bolnice Crvenoga kri a, zatim Vojno-veteransko te Dobrovoljno vatrogasno društvo, a Krpiæev se otac poimence javno zahvalio “gosp. Stjepanu Heilmannu, koji je pokojnika sa bojnih poljana iz Karpata u domovinu dopremio”.18 I u sluèaju Semeljèanina Ilije Talavaniæa obitelj je uspjela ishoditi da njegovi posmrtni ostatci budu preneseni sa srpskoga bojišta u rodni kraj: Talavaniæ je poginuo 1. sijeènja 1915. u borbama u Srbiji, da bi 17. o ujka iste godine bio sveèano pokopan na groblju u Semeljcima.19 U velikoj veæini sluèajeva stradali vojnici ostali su poèivati na ratištima na kojima su pali, a njihovim obiteljima preostalo bi tek da ih simbolièno pokopaju upisivanjem njihovim imena i eventualno postavljanjem njihovih fotografija na obiteljskim grobnicama. U prilogu rada donosimo primjere ukupno dvanaest kenotafa s devet ðakovštinskih grobalja, od èega jedanaest pojedinaènih i jedan skupni kenotaf (Krndija). Tu brojku ne treba smatrati konaènom buduæi da bi se na prostoru Ðakovštine zasigurno moglo pronaæi još sliènih kenotafa. Pojedinaèni kenotafi nalaze se na Gradskom groblju u Ðakovu (jedan), idovskom groblju u Ðakovu (jedan), groblju u Satnici Ðakovaèkoj (jedan), groblju u Potnjanima (jedan), groblju u Tomašancima (dva), groblju u Semeljcima (dva), groblju u Kešincima (jedan) te groblju u Vrbici (dva). Koliko nam je poznato, spomenuti kenotaf s Gradskog groblja u Ðakovu je ujedno i jedini takav na tom groblju. Taj podatak mo e biti zaèudan, no to se svakako mo e objasniti èinjenicom da je to groblje u mnogo veæoj mjeri negoli seoska groblja promijenilo svoj izgled, odnosno da je velik broj starih grobnih mjesta u meðuvremenu prekopan, a nadgrobni spomenici uklonjeni. Navedene pojedinaène grobnice predstavljaju simbolièna poèivališta jedanaestorice ðakovštinskih vojnika koji se nikada nisu vratili iz rata, no nisu posrijedi kenotafi u u em smislu rijeèi buduæi da je u svim sluèajevima rijeè o obiteljskim grobnicama na kojima su upisani i èlanovi obitelji koji stvarno
18 Matica umrlih Ðakovo 1912.-1927., Hrvatski dr avni arhiv Zagreb, Zbirka mikrofilmova (dalje: HDA, ZMK), M-3381; “Javna zahvala”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 24, 29. I. 1917., str. 6.; V. Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, str. 91. Koliko nam je poznato, ðakovaèki grob F. Krpiæa nije saèuvan. 19 Matica umrlih Semeljci 1900.-1926., HDA, ZMK, M-3389. Suprotno zapisu u matici umrlih, na nadgrobnom je spomeniku navedeno da je Ilija Talavaniæ bio ranjen na Karpatima. 146 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 poèivaju na nekom od ratišta. Da dotièni vojnici doista ne poèivaju u tim grobnicama, utvrðeno je uvidom u matiène knjige predmetnih upa: ukoliko je u zasebno voðenim maticama umrlih stradalih u ratu navedeno da je pojedini vojnik pokopan na bojištu, odnosno ukoliko u maticama umrlih nisu pronaðeni upisi pojedinih nastradalih vojnika èija su imena upisana na nadgrobnim spomenicima, zakljuèili smo da dotiène osobe doista nisu niti pokopane u tim grobnicama, odnosno da je rijeè o kenotafima. Skupni kenotaf na mjesnom groblju u Krndiji, podignut 1926. godine u spomen na osamnaest mještana koji se poginuli i bili pokopani na ratištima Velikoga rata, danas predstavlja jedini spomenik poginulim i nestalim u Prvom svjetskom ratu na podruèju Ðakova i Ðakovštine. Za razliku od pojedinaènih kenotafa, krndijski spomenik zaista jest posve prazan grob, kenotaf u punom smislu te rijeèi. Krndijski kenotaf je znatno ošteæen te je posve uništen i natpis koji je na njemu, po svemu sudeæi, stajao. Natpisi i ikonografika na pojedinaènim kenotafima, posveæeni uspomeni stradalih vojnika, razmjerno su skromni. Pored imena i prezimena, u deset sluèajeva navedena je i godina stradavanja dotiènog vojnika (u èetiri navrata rijeè je o 1914. godine, u jednom sluèaju o 1915. godini, te u pet navrata o 1916. godini). U sedam sluèajeva navedeno i mjesto pogibije, dok je uz imena èak devetorice od ukupno jedanaest stradalih vojnika na spomeniku prilo ena i fotografija. Velièina, materijal, izvedba nadgrobnoga spomenika, kao i potpis klesarske radionice (ako ga ima), svjedoèe o društvenom statusu pokojnika i njegove obitelji, te na temelju primjera iz Ðakova i Ðakovštine, sa devet grobalja, mo emo zakljuèiti da su kenotafe podizali svojim najbli ima pripadnici razlièitih društvenih slojeva, pa i trgovci i obrtnici i zemljoradnici.
Gradsko groblje Ðakovo Na gradskom groblju u Ðakovu, obitelj Èordašiæ20, supruga Marija, kæerka Katarina i sin Franjo,21 upisali su na obiteljskoj grobnici i oca Stjepana Èordašiæa,
20 Èordašiæi su jedan od najstarijih ðakovaèkih rodova. Roditelji Stjepana Èordašiæa bili su Stipo Èordašiæ, po zanimanju lonèar, i Anka roð. Èaniæ. Stjepan Èordašiæ je izuèio brijaèki zanat, ostao ivjeti u roditeljskoj kuæi u Piškorevaèkom sokaku, o enio se Marijom roð. Katiæ, a imali su djecu: Katarinu, Franju i Albinu. Usp. Mirko Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, Zbornik Ðakovštine, knj. 1, Zagreb, 1976., str. 233.; Mirko Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Zagreb, 2002., str. 224. 21 Franjo Èordašiæ (Ðakovo, 1908. – Ðakovo, 1978.) bio je istaknuti ðakovaèki uèitelj i kulturni djelatnik. Osobito se istaknuo kao dugogodišnji voditelj etnografske zbirke u Muzeju Ðakovštine te je bio i èlan uredništva prvoga sveska Zbornika Muzeja Ðakovštine. Pripadaju mu velike zasluge i za rad na organizaciji manifestacije Ðakovaèki vezovi. 147 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima...
roðenog 1884., umro u srpnju 1916. u prièuvnoj bolnici u Debrecenu, u Maðarskoj, kao pripadnik 28. domobranske (osjeèke) pješaèke pukovnije22: “... Dobri otac naš poginuo u svjetskom ratu 1916. g. u 32 g. ivota. Gdje poèivaš u tuðoj zemlji ? …”
idovsko groblje Ðakovo Na idovskom groblju u Ðakovu, na grobnici obitelji Schwartz23 upisan je; i sa fotografijom; i Iso (Isidor) Schwartz, roðen 1891., poginuo 10. rujna 1916. kod Crnog vrha, u Srbiji24: “... Iso Schwartz umro u cvijetu mladosti 10. rujna 1914. u 24. godini ivota, sahranjen na bojnom polju pod Crnim vrhom …”
22 Dr avni arhiv u Slavonskom Brodu, Okru ni narodni odbor Slavonski Brod, 10/15, kut. Spisi Upravnog odjela i tajništva, Odjela trgovine i opskrbe, Socijalnog odjela, Šumarskog odjela, Zdravstvenog odjela i Odjela za narodnu imovinu, 1945.-1947., inv. br. 55, fasc. Socijalni odjel, 1945., 1946., 1947., 1948. (Popis obitelji poginulih boraca u svjetskom ratu 1914-1918 g. [Ðakovo]); V. Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, str. 91. 23 idovska obitelj Schwartz bili su trgovci i imali su gvo ðaru u središtu Ðakova. Trgovinu je osnovala Paulina Schwartz majka Ise (Isidora) Schwartza. Isidorov brat Edwin Schwartz nastavio je voditi trgovinu. Usp. M. Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, str. 208.; Mato Horvat, Graða za kulturnu prošlost Ðakova koja se odnosi na ðakovaèke idove i one iz Vrpolja, Vrpolje, 1981., str. 1. [rukopis] ili Branko Ostajmer, “Dr. Mato Horvat i njegov rukopis ‘Graða za kulturnu prošlost Ðakova koja se odnosi na ðakovaèke idove i one iz Vrpolja’”, Zbornik Muzeja Ðakovštine, 10, Ðakovo, 2011., str. 203.; eljko Lekšiæ, “Zgrade na nekadašnjem ðakovaèkom Zrinjskom trgu”, Zbornik Muzeja Ðakovštine, 8, Ðakovo, 2007., str. 124. Netoèan je navod . Lekšiæa, “Zgrade na nekadašnjem ðakovaèkom Zrinjskom trgu”, str. 124., bilj. 40., da je Iso Schwartz “sahranjen na idovskom groblju u Ðakovu”. 24 O borbama kod Crnog vrha poèetkom rujna 1914., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str. 284.-288. 148 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156
Groblje Satnica Ðakovaèka
Na groblju u Satnici Ðakovaèkoj, na grobu Paula Kerschnera25, roðenog 1906., a koji je umro 15. svibnja 1934., upisan je; i sa fotografijom; i njegov otac Anton Kerschner, roðen 1887., poginuo 16. rujna 1914. na srpskom ratištu, kao pripadnik 78. osjeèke pukovnije26:
“... Anton Kerschner gest. in Serbien 14. IX. 1914. im 28. Lebensjahre”
Groblje Potnjani
Na groblju u Potnjanima, na grobu Gaje i Terze Antunoviæ, upisan je; i sa fotografijom; i Gajin brat Ivo Antunoviæ, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu:
“... i brat Ivo ...”
25 Njemaèka obitelj Kerschner rodom je iz Prigrevice (Sentivan/Prigrevica Sveti Ivan) u Baèkoj, odakle su najprije preselili u Vukovar, gdje su se zadr ali nekoliko godina, a zatim doseljavaju 1875. u Satnicu Ðakovaèku. Roditelji Antona Kerschnera, Johann Kerschner i Katharina roð. Friedrich bili su zemljoradnici, te se zemljoradnjom bavio i Anton, koji se o enio Annom Friedrich iz Satnice Ðakovaèke, a rodom iz Vukovara. Anton i Anna Kerschner imali su djecu: Annu, Antona i Paula. Usp. Stefan Stader, Heimatbuch Satnitz - Djakovaèka Satnica. Eine gemischtprachige Gemeinde in Slawonien/Jugoslawien, Kaiserslautern, 1972., str. 15.; Stefan Stader, Vorläufige Familien Chronik der deutschen Bewohner aus Satnitz/Djakovaèka Satnica, Slavonien, Kaiserslautern, 1978., str. 27. [rukopis]. 26 “Regimenta 78 iz Osijeka javlja 5/1 1915, da je dne 16/9 1914 umro u ratu sa Srbijom kod Cerika, Antun Kerschner, rodjen 15/4 1887 u Satnici”. Matica umrlih Ðakovo 1912.-1927., HDA, ZMK, M-3381. 149 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima...
Groblje Tomašanci
Na groblju u Tomašancima, na grobu Kate Bošnjakoviæ27, roðene 1895., a koja je umrla 4. lipnja 1923., upisan je; i sa fotografijom; i njezin brat Andro Bošnjakoviæ, roðen 1886., a koji je poginuo u ratu 15. travnja 1916.: “Ovdje poèiva Kata Bošnjakoviæ umrla 4. lipnja 1923. u 28. god. ivota i brat joj ANDRO koji je umro na bojnom polju 15. travnja 1916. u 30. god. ivota ...”
Na groblju u Tomašancima, na grobu Anne Remlinger roð. Scherer, roðene 1877., a koja je umrla 8. kolovoza 1909., upisan je i njezin suprug Franz Remlinger28, roðen 1872., a koji je poginuo kod Kolkija u Bukovini 29 20. lipnja 1916.30:
27 Bošnjakoviæi su starosjedilaèki šokaèki rod u Tomašancima, podrijetlom iz Bosne, koji se u selu spominje od sredine 18. stoljeæa. Andro Bošnjakoviæ iz kuæe je Pavine. Usp. Mirko Markoviæ, “Selo Tomašanci kraj Ðakova. Prilog poznavanju naseljavanja i narodne starine”, Zbornik za narodni ivot i obièaje ju nih Slavena, knj. 47, Zagreb, 1977., str. 24.-25., 79., 83.; M. Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, str. 235. 28 Njemaèka obitelj Remlinger rodom je iz Veprovca (Krušæiæ) u Baèkoj, odakle su enidbom prešli u nedaleki Temerin. Franz Remlinger o enio se Annom Scherer iz Temerina, a 1905. doseljavaju u Tomašance. U braku su imali sedmero djece: Katharina, Josef, Anna, Adam, Barbara, Michael, Theresia. Nakon smrti supruge Anne o enio se Katharinom Abel iz Tomašanaca, a rodom iz Veprovca i imali su sina Franza. Usp. Josef Werni, Konrad Reiber, Josef Eder, Heimatbuch Tomaschanzi - Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, Ruit bei Stuttgart, 1974., str. 58., 59., 152. 29 O borbama u Bukovini u ljeto 1916., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str. 546.-562.; M. Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg, str. 345.-352. 30 J. Werni, K. Reiber, J. Eder, Heimatbuch Tomaschanzi - Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, str. 141., 152.; V. Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, str. 99. Franz Remlinger naveden je, kao jedini od 13 tomašanaèkih Nijemaca koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu, i na spomeniku, koji je na groblju u Tomašancima svojim precima i roðacima podigla 2005. skupina Nijemaca nekadašnjih stanovnika Tomašanaca, a koji prete ito ive u Njemaèkoj i Austriji: “Spomen na Nijemce, koji su u prvoj polovici 20. stoljeæa ivjeli u Tomašancima i ondje našli svoje poèivalište. Sjeæamo se svih onih, kojima grobovi zbog rata ostadoše nepoznati.” / “Gedenkstätte der Deutschen, die in der 1. Hälfte des 20. Jahrhunderts in Tomaschanzi gelebt und hier ihre Grabstätte gefunden haben. Wir gedenken auch Aller, deren Ruhestätten durch Krieg unbekannt blieben.” 150 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156
“... Franz Remlinger der gefallen ist bei Kolki. 20. Juni 1916 im 44. Lebensjahre ...”
Groblje Semeljci Na groblju u Semeljcima, na grobu obitelji Talavaniæ31, upisani su, s fotografijama, braæa Mirko Talavaniæ, roðen 1888. poginuo u Srbiji 1914., Ilija Talavaniæ, roðen 1892., ranjen na Karpatima32 i umro 1915. te Marko Talavaniæ, roðen 1896., umro 1917. Marko, koji je smrtno stradao u Semeljcima kao civil (ratar),33 te Ilija, koji je kao vojnik poginuo od posljedica ranjavanja,34 doista i poèivaju u grobnici, dok Mirko (Emerik) Talavaniæ, desetnik 28. domobranske pukovnije, suprug Marije Korajac te sin Ivana Talavaniæa i Marte r. Vujanoviæ, poèiva na bojištu. U ratnoj matici umrlih navedeno je “pao pri jurišu na neprijatelja kod Tekeriša” u razdoblju izmeðu 1. i 25. studenoga 1914.35 “... Mirko pao u Srbiji godine 1914. u 26. godini ...”
31 Talavaniæi su starosjedilaèki šokaèki rod u Semeljcima, koji se u selu spominje od sredine 19. stoljeæa. Usp. M. Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, str. 332.; M. Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, str. 231. 32 O borbama u Karpatima 1915., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str. 376.-382., 391.-440.; M. Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg, str. 199.-210. 33 Matica umrlih Semeljci 1900.-1926., HDA, ZMK, M-3389. 34 O Iliji Talavaniæu je bilo više rijeèi u uvodnom dijelu teksta. 35 Na istom je mjestu navedeno da je roðen 5. travnja 1889. Matica u ratu palih i u povodu rata preminulih rkt. upe Semeljci, HDA, ZMK, M-3482. Usp. Matica umrlih Semeljci 1900.-1926., HDA, ZMK, M-3389. 151 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima...
Na groblju u Semeljcima, na grobu Marije Mihaljeviæ, roðene 1910. i umrle 1997., upisan je; i sa fotografijom; i njezin otac Marijan Mihaljeviæ, roðen 1891., a koji je poginuo 14. kolovoza 1914.:
“Ovdje poèiva u Miru Bo jem Marijan Mihaljeviæ roð. 1891. poginuo 14.8.1914. ...”
Groblje Kešinci
Na groblju u Kešincima, na nadgrobnom spomeniku obitelji Wiland, upisan je; i sa fotografijom; i Wendelin Wiland, roðen u Kešincima 12. kolovoza 1895., a koji je kao pripadnik 78. domobranske pukovnije preminuo u Stanislavu u Galiciji36 6. srpnja 1916., te bio pokopan iduæega dana na mjesnom groblju u Stanislavu:37
“... Wendelin Wiland gest. am Schlachtfelde bei Stanislau am 6. Juli 1916 im 21 Lebensjahre ...”
36 O borbama u Galiciji kod Stanislava (Stanislau/Ivano-Frankivsk) u ljeto 1916., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str. 601.-605.; M. Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg, str. 483.-484. 37 U ratnoj matici umrlih je navedeno da je preminuo u “Kirurškoj skupini prof. dr. M. V. Ruškovski u Stanislavu”, što upuæuje na zakljuèak da je preminuo od posljedica ranjavanja. Matica u ratu palih i u povodu rata preminulih rkt. upe Semeljci, HDA, ZMK, M-3482. 152 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156
Groblje Vrbica
Na groblju u Vrbici, na grobu obitelji Bariæ38, upisan je; i sa fotografijom; i Ðuro Bariæ, sin Marina i Eve, pripadnik 28. domobranske pukovnije, roðen 1895., a koji je poginuo u Rusiji 1915.39: “... i sin Ðuro poginuo u Rusiji 1915. u 20. godini ...”
Na groblju u Vrbici, na grobu obitelji Vranješeviæ40, upisan je; i sa fotografijom; i Jakša Vranješeviæ, sin Antuna i Kate, roðen 1897., a koji je koji je od posljedica ranjavanja preminuo u mjestu Jurkuc u Bukovini41 4. lipnja 1916.42:
“... Jakša Vranješeviæ koji je za kralja i dom umro u Bukovini u Jurkuc dne 4. lipnja 1916. u 19. god. ivota ...”
38 Bariæi su starosjedilaèki šokaèki rod u Vrbici, koji se u selu spominje od poèetka 18. stoljeæa. Usp. M. Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, str. 341.; Tomo Šaliæ, Vrbica u Ðakovštini 1330-1990., Vinkovci, 1990., str. 28.; M. Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, str. 228. 39 U ratnoj matici umrlih kao datum smrti naveden je 21. listopad 1918. Matica umrlih Vrbica 1914.-1917., HDA, ZMK, M-3485. 40 Vranješeviæi su starosjedilaèki šokaèki rod u Vrbici, koji se u selu spominje od poèetka 18. stoljeæa. Usp. M. Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, str. 341.; T. Šaliæ, Vrbica u Ðakovštini 1330-1990., str. 28.; M. Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, str. 228. 41 O borbama u Bukovini u ljeto 1916., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str. 546.-562.; M. Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg, str. 345.-352. 42 Matica umrlih Vrbica 1914.-1917., HDA, ZMK, M-3485. 153 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima...
Groblje Krndija
Tijekom Prvoga svjetskog rata na raznim europskim bojištima ivot je izgubilo 18 Krndijaca. Kao austrougarski su vojnici poginuli: Josef Horell, Adam Kapp, Franz Kapp, Michael Kapp, Georg Keller, Stefan Kleschitz, Johann Kramer, Karl Miowitz, Stefan Piocker, Adam Rottenbücher, Johann Rottenbücher, Andreas Schmuck, Sebastian Schwendemann, Lorenz Sieber, Ignatz Stollar i Melchior Zimmermann, te nestali: Julius Lengjal i Josef Maurer.43 Mještani Krndije u Prvom svjetskom ratu poginulim i nestalim suseljanima podignuli su 1926. na seoskom groblju spomenik - kenotaf. Prema onodobnom kronièaru: “Na drugi dan Duhova 1926. do ivjela je Krndija rijetku slavu – mo emo reæi slavu suza! Na krndijskom groblju na maloj uzvisini podignut je spomenik palim Krndijašima u svjetskom ratu. Na spomeniku su slike palih, a pred spomenikom je improviziran grob, na kojem se sadi ivo cvijeæe. Na èetiri ugla ograde usaðene su èetiri lipe kao simboli mira onima, kojima su kosti rasijane po svim stranama Europe. Ovaj je spomenik blagoslovio na drugi dan Duhova preè.[asni] g.[ospodin] [Pavao] Gjelatoviæ [Ðelatoviæ] uz asistenciju. Na taj dan se skupilo u Krndiji mu eva, bivših ratnika iz okolišnih sela koliko nikad prije ni poslije. Povorka koja je išla iz sela na groblje bila je ovako aran irana: naprijed školska mlade i ostala mlade , zatim domaæa glazba a iz nje postrojeni u èetvero bivši ratnici. Zatim su dolazile udovice ili starci vodeæi za ruke siroèad. U povorci je vladala grobna tišina, samo se iz daljine sa groblja èuo mukli tutanj mu ara. Veæ sam pogled na ovu alobnu povorku nije ni jedno oko ostavio suho, a kad je prije samoga blagoslova još govornik svima u sjeæanje dozvao slatke èasove obiteljske sreæe u tihom seoskom ivotu i grozote rata, koji je mnogu tu tihu sreæu uništio za uvjek – onda je mnogom u ratu otvrdnulom mu u kanula suza niz obraz a ona siroèad i starci lišeni potpora starosti svojih briznuli su u grèevit plaè. Doista – bila je svetkovina suza.”44
43 M. Stolz, Krndija Heimatbuch. Slawoniendeutsches Dorf ausgelöscht, str. 11.; V. Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, str. 96.-97. Od svih navedenih, tek je Michael (Mijo) Kapp zapisan i u Matice u ratu umrlih upe Punitovci. Matica u ratu umrlih Punitovci 1914.-1918., HDA, ZMK, M-3475. 44 Ivan Berti, “ upa Punitovci u prošlosti i sadašnjosti”, Narodna obrana (Ðakovo), god. XII. (VIII.), br. 4, 24. I. 1931., str. 2. i br. 7, 14. II. 1931., str. 1. Usp. Arhiv upe Punitovci, Spomenica upe Punitovci [Prilog: Ivan Berti, upa Punitovci u prošlosti i sadašnjosti, str. 53.-54.]; A. Deviæ, F. Zefiq, upa Vuka, str. 85. 154 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156
Kenotaf u Krndiji ustvari jedini je spomenik poginulim i nestalim u Prvom svjetskom ratu na podruèju Ðakova i Ðakovštine. Mnogobrojna spomen-obilje ja, spomenici, spomen-ploèe, te groblja i grobovi iz Prvoga svjetskog rata u meðuvremenu su uništeni i izgubio im se svaki trag. I kenotaf poginulim i nestalim vojnicima u Prvom svje- tskom ratu u Krndiji znatno je ošte- æen. Keramièke fotografije vojnika Krndijaca, od ukupno 16, na kenotafu su osim dvije porazbijane, a središnji dio, najvjerojatnije natpis, kenotafa Kenotaf u Krndiji ustvari jedini je spomenik potpuno je uništen, te nije poznato što poginulim i nestalim u Prvom svjetskom je sadr avao. ratu na podruèju Ðakova i Ðakovštine
** Kenotafe u Ðakovu i Ðakovštini podizali su svojim najbli ima poginulim u Prvome svjetskom ratu, bez obzira na nacionalnu/etnièku i vjersku pripadnost; i Hrvati i idovi i Nijemci i Slovaci. Uz to, primjeri iz Ðakova i Ðakovštine, sa devet grobalja, potvrðuju da su kenotafe podizali svojim najbli ima pripadnici razlièitih društvenih slojeva; i trgovci i obrtnici i zemljoradnici. U svim religijama i vjerovanjima svih civilizacija i naroda grob je svetinja. U ime vjeènosti i zemlje koja ih je rodila trebalo je podiæi kenotafe, simboliène grobove vojnika èija su tijela ostala na nekoj od bojišnica, ali èiji su posmrtni znaci u zavièaju i tako omoguæiti najbli ima da ih simbolièno pokopaju.
155 B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim, ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima...
SUMMARY
Branko Ostajmer, Vladimir Geiger MONUMENTS – CENOTAPHS ERECTED IN HONOUR OF THE FALLEN AND MISSING SOLDIERS, AND THOSE WHO HAD DIED FROM THE CONSEQUENCES OF THE WAR, FROM THE TOWN OF ÐAKOVO AND ÐAKOVO REGION DURING THE FIRST WORLD WAR, 1914-1918
Cenotaph is a Greek word which means “empty tomb” (kenós- empty + táfos- tomb). It is a symbolic tomb erected in memory of the deceased whose body is located in another place, in most cases somewhere far away. Cenotaphs erected to warriors, and the soldiers from the First World War can be seen in the city and village cemeteries all across Europe, and also in Croatia. Those are the tombs of soldiers whose bodies remained in the battlefields, but whose tombs are in their homeland. The cenotaphs erected to the fallen soldiers from the First World War can be found both in the town of Ðakovo and the Ðakovo Region. Cenotaphs are not numerous, but provide us with very strong imagery, enabling us to better understand the human losses Ðakovo and the Ðako- vo Region had suffered during the First World War, and the traumas brought on by the war. Croatians, Jews, Germans and Slovaks erected them in memory of their deceased, who died in the First World War, regardless of their national/ethnic and religious affiliation. Also, the examples from nine cemeteries in Ðakovo and the Ðakovo Region confirm that members of different social classes, merchants, craftsmen, and peasants erected the cenotaphs for their lo- ved ones. The cenotaphs are indispensable in understanding of the culture and the way people express grief. Namely, cenotaphs are the place where we commemorate the deceased, and where we mourn our loved ones as individuals, as family or as a group.
156 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178
Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a
UDK 271-055.2 Milosrdne sestre svetoga Kri a (497.5 Ðakovo)
Estera Radièeviæ Samostan Milosrdnih sestara Sv. Kri a, Ðakovo
Na poziv biskupa Josipa Jurja Strossmayera zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a preuzela je u Ðakovu 1868. godine odgojno-prosvjetni rad u ško- lama kao i rad u maloj vlastelinskoj bolnici. Odakle je biskup doznao za novu redovnièku Dru bu,koja je bila osnovana, 1856. godine, i kako je do- šao na misao da ove sestre pozove u Ðakovo. Na ova pitanja eliodgovoriti ovaj prikaz. Kljuène rijeèi: biskup Strossmayer, sestre sv. Kri a, dolazak sestara.
„Sve za vjeru i domovinu!“ Ovim geslom obrazlo io je mladi biskup Josip Juraj Strossmayer, program svoga rada i biskupskog djelovanja, kada je na prijedlog hrvatskoga bana Josipa Jelaèiæa bio imenovan ðakovaèkim biskupom 8. 11. 1849. godine. Bog mu je darovao dug ivot – umro je u dobi od 90 godina, što za ono vrijeme nije bilo baš uobièajeno. Talente i sposobnosti kojima je bio obdaren umno io je mnogostruko, te se anga irao ne samo na crkvenom i politièkom planu, nego se zauzimao i za ekonomski, kulturni, prosvjetni i svaki drugi napredak naroda. Do danas nije do kraja istra en i valoriziran njegov ivot.
157 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a
I. Biskup Strossmayer i sestre sv. Kri a prije dolaska u Ðakovo
Poznato je da je Dru bamilosrdnih sestara sv. Kri aosnovana u Švicarskoj, sredinom XIX. stoljeæa, toènije 1856. godine, a utemeljitelj je bio kapucin Teodozije Florentini (1818.-1865.), uz suradnju s. M. Terezije Scherer (1825.-1888.), prve generalne poglavarice zajednice. Prije svega postavilo nam se pitanje o prvim dodirima biskupa i nove redovnièke Dru be. Nigdje nije izrièito zapisano kada, gdje i na koji naèin se dogodio susret biskupa i sestara. Moguæe je ipak, išèitavajuæi dokumentaciju, zakljuèiti da se prvi susret biskupa Strossmayera i sestara sv. Kri a dogodio baš ovdje u Ðakovu. O tome èitamo barem na dva mjesta. U spomenici koja je izdana za zlatni jubilej biskupske slu bestoji sljedeæe: „Tri godine iza smrti o. Teodozija sti eu Ingenbohl, u kuæu maticu, iz Djakova tadašnji dvorski kapelan našega biskupa i od 1865. kateheta u preparandiji enskoj,Osjeèanin Antun Pinteroviæ, da u ime biskupa, koji je još g. 1857. saznao za Kongregaciju sv. Kri a (po sestri Eugeniji, sakupljajuæoj milostinju u Djakovu za dobrotvorne zavode u Švicarskoj), (podvukla s. M.E.) pozove sestre u samostan djakovaèki, za odgoj mlade i i dvorbu bolesnih“.1 Drugi izvor koji potvrðuje ovu tvrdnju su pisma spomenute s. Eugenije Welz, koje je iz samog Ðakova pisala Majci M. Tereziji Scherer, generalnoj poglavarici u Ingebohl. Sestra Eugenija obišla je, sakupljajuæi milostinju za ustanove koje je osnovao i uzdr avao o. Teodozije, gotovo cijelu Europu. Iz njezinih pisama doznajemo da je zbog te du nosti prokrstarila i cijeli teritorij Austro-Ugarske dr ave.2 U Ðakovo je stigla u pratnji s. Albertine. Pismo datirano 20. o ujka1857. godine pisala je iz Ðakova. Meðu ostalim u njemu stoji: „Poštovana i draga Èasna Majko! Dragoj i poštovanoj Èasnoj Majci šaljemo 1000 fr. (forinti) što smo u Peèuhu (Fünfkirchen) dobile kao milostinju, a takoðer æemo još dobiti. 5. 3. napuštamo Peèuh te u pratnji gosp. tajnika idemo u Šikloš, gdje æemo stanovati kod franjevaca. Rezultat – samo 102. fr. Putovale smo u pratnji patra gvardijana u Berement, èiji je upnik brat njegove ekselencije u Wesprimu. Rezultat 32 fr. Od tamo idemo u Dardu – rezultat 103 fr; u Beli (Manastir) samo 27 fr. To su mala sela. Uputili su nas tamo kako bismo sigurno putovali. 12.3. napustile smo Mad arsku da posjetimo neke gradove u Slavoniji. U Osijeku smo dobile 357 fr. 18. 3. došle smo u Ðakovo. (podvukla s. E.) , gdje
1 Usp. Matija Paviæ-Milko Cepeliæ, Biskup Josip Juraj Strossmayer, Reprint, 1994., str. 243. 2 U svojim pismima Majci Tereziji opisuje kuda je sve prolazila. Tako npr. u pismu od 14. 5.1857. piše da su bile u Mohaèu, Temišvaru, Olomucu, Banskoj Štiavnica i drugim mjestima. Usp. V. Sievi, R. Gerspacher, „Hochverehrte liebe theuere würdige Mutter!“; Sr. Eugenia Welz, Ihr Leben und Ihre Briefe, Chur 1997., str. 86. s. 158 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 slavonski biskup ima svoje sjedište. S kakvom ljubaznošæu i radošæu nas je primio biskup Josip Juraj Strossmayer, uistinu je vrijedno divljenja. Darovao nam je 250 fr. U gradu se nema puno toga vidjeti, ali nam je dobri i dragi gospodin savjetovao (i dao preporuke) da putujemo dalje po njegovoj biskupiji. Preporuèio nam je neke gradove u Turskoj (Srbiji). Tamo smo u Zemunu posjetile bogatog pašu koji ima više od 50 ena, (…). Voljela bih da naši kod kuæe vide èudesne nošnje tih ena i gospode. Ali nijednoj nije moguæe vidjeti ni nos, ni usta, jedva se naziru samo oèi. (…) Nakon posjeta nekim mjestima, vratit æemo se u Ðakovo, da u biskupskoj rezidenciji provedemo uskrsne blagdane. Molim šaljite pisma na biskupsku rezidenciju u Ðakovu. Ako Èasna Majka nema vremena poštovanom biskupu Strossmayeru odgovoriti na njegovo pismo3, molim da mu se u mojem pismu zahvalite i zamolite da mu to prenesemo. Draga Èasna Majka zna kako treba i kako je bolje“.4 Na više mjesta u pismima koje piše iz ovoga kraja s. Eugenija svjedoèi o dobroti, plemenitosti i pa nji biskupa Strossmayera prema njima. Dopustio im je da kod sestara Milosrdnica koje su djelovale u Ðakovu, u Velikom tjednu obave duhovne vje be,ali kako dozvola od generalne poglavarice nije na vrijeme stigla, nisu to mogle uèiniti, samo su se ispovijedale, kako je propisano, (svaki tjedan) i na Veliki èetvrtak prièestile. Koliko je ova du nost, prošnja, sestri bila muèna i teška, govori i reèenica „Kad bi mi Bog dao krila da poletim do nogu oca (Teodozija) ili do drage Majke. Imala bih mnogo, mnogo reæi i pitati. Na ulici ne prièamo mnogo, a kod kuæe imamo nešto za pokrpati i molitve, pa pazimo da ne prièamo tako da potièemo zavist i èastohleplje. Tako prolaze dani u ljubavi i patnji, dok dragi Bog drugaèije ne odredi.“ U drugom pismu datiranom 17. travnja 1857. godine, takoðer iz Ðakova, s. Eugenija, uz izvještaj o sakupljenom novcu, opisuje i putovanja od mjesta do mjesta. „Sutra 18. 4. putujemo u Vinkovce, Nuštar, Vukovar, Ilok, Mitrovicu, Rumu, Karlovce, Petrovaradin, Zemun i Novi Sad. Imamo pisma (preporuke) za pravoslavne sveæenike i patrijarha. Za tri tjedna biti æemo s Bo jom pomoæi u Temišvaru u biskupskoj rezidenciji. Preporuèeno nam je da se prije dolaska javimo biskupima, kako bi bili upoznati sa skupljanjem; ja sam to od Stuhlweissenburga (Szekesfehervar) i èinila. Sve što doprinosi sakupljanju, treba i uèiniti. Još nešto, njegova biskupska milost, zahvaljuje za pismo kojim ste ga poèastili. Odmah mi ga je dao proèitati. Za stolom se u nazoènosti gostiju oèitovao, kako elida mu draga èasna Majka bude direktor, radi izvrsnog pisanja.
3 Arhiv provincijalne kuæe u Ðakovu (dalje APKÐ), Chronik-Zapisi, 1868.-1951., str. 1. Za pretpostaviti je da je biskup veæ sada uputio pismo generalnoj poglavarici, jer je na jednom mjestu u arhivu zapisnao.“Bischof Strossmayer, stets wohlwolend gegen die Kreuzschwestern gesinnt, richtete durch Sr. Eugenia sein Gesuch an Mutter Theresia um Schwestern für die Anstalt in Djakovo.“. 4 I iz ovoga proizlazi da je biskup Strossmayer veæ te 1857. godine pisao pismo u Ingenbohl. 159 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a
I gospodin superior Vas eli upoznati. On nas uvijek preporuèa. Drago pismo poštovanog oca (Teodozija) upotpunilo je juèerašnju sreæu. Njegovim zalaganjem potaknute smo na veæu revnost, jer prema njegovim mukama i rtvama mi nismo ništa uèinile.“ Pismo datirano 21. travnja 1857. pisala je s. Eugenija iz dvorca grofa Eltz u Vukovaru i sadr i izvještaj o sakupljenom i poslanom novcu, kao i posebnu napomenu kako im tajnik biskupa Strossmayera uvijek izlazi ususret i daje dragocjene savjete kako najsigurnije i najbr e poslati novac, kako se ne bi dogodilo da negdje na putu nestane. Biskup ih je upozorio da je beèka policija vrlo oštra, te mo e zabraniti slanje novca putem pošte, u pismima, kako ga je sestra veæinom znala poslati. On je sigurno imao razlièitih iskustava s policijom. Dok obilaze podruèje Srijema stanovat æe kod upnika u Karlovcima pa neka se sva pošta šalje na adresu upnika u tom mjestu. Veæ 10. svibnja su sestre u Temišvaru. Bila su to naporna putovanja i trebalo je ne samo fizièke kondicije, nego i duševne snage u susretima s razlièitim ljudima i situacijama. Iz pisma pisanog iz Novog Sada s nadnevkom 14. 5. 1857. doznajemo smjer kretanja ovih dviju putnica. Sestra piše: „26. 4. napuštamo poštovanu gospodu u Vukovaru, i odlazimo u Ilok, pa u Mitrovicu, Rumu, Karlovce. 4. svibnja otputovale smo u Petrovaradin. Ovdje smo sakupile 89 guldena, ali je vojnicima poslano jedno pismo, no još ne znam njihov uspjeh. 8. svibnja prelazimo Dunav i opet smo u Mad arskoj.U Novom Sadu sakupile smo 120 guldena, a sutra idemo u Zemun, pa u Beograd i Panèevo, a onda u Temišvar i Transilvaniju.“ 5 Put ih je zatim vodio preko Slovaèke, Èeške i Austrije natrag u Švicarsku, kamo su se vratile u svibnju. Potvrdu da su ove dvije sestre prolazile Slavonijom nalazimo i u Kronici franjevaèkog samostana u Cerniku. Tamo èitamo za o ujak 1857. godine –: „U ovom se kraju pojaviše dvije redovnice Treæeg red(a) O.(ca) Fran(je) od s.(vetoga) Kri a iz grada Chura u švicarskom kantonu Graubünden. Jedna se zvala Eugenija a druga Albertina. ( eljele su) sakupljati milostinju za novi samostan i bolnicu u svojoj kuæi. Ovdje su boravile 28. i slje.(deæih dana) mjeseca o ujka, a bile su u gostima vlastelinstva. Poslije 1. travnja su u pratnji g.(ospodina) vrlo štovanog de Müllera otišle u Po egu“ .6 O istoj stvari piše i o. Julije Janèuga u svojoj knjizi „Povijest Cernika“: „Dvije èasne sestre treæeg reda svetog Franje, zvane kri arice (od svetog Kri a) Eugenija i Albertina, iz švicarskog grada Chura, kanton Graubünden, došle su ovamo skupljati milodare
5 Usp. V. Sievi, nav. djelo., str. 95. s. 6 Kronika franjevaèkog samostana u Cerniku, II dio, protocollum Rerum Momorabilium Conventus Cernekiensis PP. Franciscanorium ab anno 1842.-1901., str. 70. 160 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 za gradnju svoga samostana i bolnice. Boravile su kao gošæe u vlastelinskom dvorcu od 28. o ujka do 1. travnja 1857. Tada u pratnji vlastelina de Müllera odoše u Po egu“.7 Da se u Ðakovu dogodio, slobodno se mo ekazati, povijesni susret biskupa Strossmayera i Milosrdnih sestara sv. Kri a,piše i s. Clarissa Rutishauser u svojoj knjizi „Die Liebe erobert die Welt“, kada ka eda je biskup upoznao sestre koje su sabirale milostinju i nije ih nikada zaboravio.8 U arhivu provincijalne kuæe u Ðakovu, zapisano je takoðer na nekim mjestima, o ovim susretima, kao npr. u knjizi „Chronik-Zapisi“ gdje je zabilje enosljedeæe: „Bilo je to u vrijeme, kad je s. Eugenia Welz, popraæena blagoslovom i preporukom preuzvišenog biskupa Strossmayera, nekoliko puta proputovala biskupijom sakupljajuæi milostinju za djela oca Teodozija.“9
Biskup Strossmayer i majka Marija Terezija Scherer
Od 1856. do 1866. godine ensku puèku školu u Ðakovu i preparandiju vodile su sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. One meðutim 1866. napuštaju Ðakovo i vraæaju se u Zagreb, te je biskup Strossmayer bio prisiljen tra iti nove suradnice. Biskup nije zaboravio sestre sv. Kri akoje su boravile kod njega prije gotovo deset godina (1857.) sakupljajuæi priloge za pothvate o. Teodozija u Švi- carskoj i drugdje. Stoga se obratio generalnoj poglavarici s. M. Tereziji Scherer u Ingenbohl da bi u Ðakovo poslala sestre koje bi preuzele rad u školama. Što je prevagnulo u korist biskupa Strossmayera, jer je skupina sestara veæ bila spremna otiæi u Sjevernu Ameriku, teško je dokuèiti. I Slavonija i Amerika bile su za ono doba „na kraj svijeta“. Ipak odlazeæi u Ðakovo, sestre su išle tamo gdje je prije njih bila barem jedna koja im je sigurno dala prve informacije i pretpostaviti je da su preporuke s. Eugenije bile kljuène za njihov dolazak. Ona je zajedno sa s. Albertinom u ivala gostoprimstvo biskupa Strossmayera dulje vrijeme, po njegovoj preporuci mogla sigurno putovati dijecezom i unatoè raznovrsnim teškoæama svugdje dobro došla. Pretpostaviti je da se zbog toga i generalna poglavarica osjetila na neki naèin obvezna iziæi ususret biskupovoj molbi. Tako je prvih deset sestara u tri navrata stiglo u Ðakovo. Prvih šest, pod vodstvom s. Justine Straub, poglavarice stiglo je u Ðakovo 7. lipnja 1868., jedna u kolovozu, a
7 Janèuga, Julije, Povijest Cernika i cernièka samostanska kronika, Po ega 1980., str. 258. 8 Usp. M. Clarissa Rutishauser, Mutter Maria Theresia Scherer, Leben und Werk, Zweite Ausgabe, Theodosius Verlag Ingenbohl, 1967., str. 196. 9 APKÐ, Chronik-Zapisi, Nr. 23., 1868.-1951., str. 1.; Vidi takoðer bilješku br. 3. ovdje. 161 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ostale tri u rujnu. Kore- spondenciju i sve dogovore oko dolaska, smještaja i svega ostaloga vodio je biskupov ceremonijar Antun Pinteroviæ, kojega je biskup imenovao buduæim duhovnikom i ispo- vjednikom sestara. I majka Terezija i biskup Strossmayer eljelisu da ova filijala odmah od poèetka dobije odreðenu Majka Terezija i o. Teodozije planiraju gradnju samostalnost, jer je od poèetka Kuæe Matice (crte ) bilo planirano da æe se osnovati provincija. Nitko nije ni slutio da æe do toga doæi jako brzo. Osnutak provincije unesen je i u Ugovor koji je sklopljen izmeðu Biskupije i Dru be. Toèka br. 3 ugovora glasi: „Zbog posebnog polo ajai velike udaljenosti uèinit æe generalna poglavarica iznimku, te æe veæ od poèetka filijala u Ðakovu biti samostalna, što inaèe do sada nije bilo uobièajeno.“ Paragraf 4 pojašnjava ovu odredbu: „Zavod u Ðakovu æe od poèetka biti glavna filijala. (…) Kuæa Matica æe kasnije ovdje osnovati provinciju Slavonija.“10 A u pismu biskupu od 21. sijeènja 1868. majka Terezija piše da bi u Kuæu Maticu trebao doæi duhovnik koji æe brinuti za sestre, kako bi upoznao duh Dru be i sestrama dao prve poduke iz hrvatskoga jezika, jer æe „tako biti moguæe prevesti na narodni jezik sveta Pravila i propisane molitve.“11 Stoga je u Švicarsku otputovao Antun Pinteroviæ, koji æe sestre i dopratiti u Ðakovo. Došavši u Ðakovo sestre su prionule uèenju hrvatskoga jezika, koji je, kako je s. Justina pisala, za njih bio veoma te ak.Meðu prvih deset sestara bila je jedna uèiteljica glazbe, najmlaða meðu njima, Krescencija Schelheimer s. Maximiliana, roðena 1845. godine u Dietenheimu u Württembergu. Prve zavjete polo ila je 1865. godine, a umrla u Ðakovu od tuberkuloze 11. svibnja 1869., u dobi od 24 godine. Bio je to veliki udarac za mladu zajednicu. Ova vijest zatekla je generalnu poglavaricu u Gornjoj Austriji, u St. Florianu, gdje je obavljala vizitaciju. Odmah je pohitala u Ðakovo. Sa sobom je povela novu glazbenu silu – s. Hubertu Brem, a iz filijale Aranyos-Maroth u Mad arskojuzela je s. Adelheidu Dilenz i došla u Ðakovo 5. lipnja 1869. godine. S. Maksimilijana je veæ mjesec dana bila u grobu, a poglavarica s. Justina se
10 APKÐ, Ugovor izmeðu Generalata i Biskupskog ordinarijata u Ðakovu, 27. 5. 1868.; Usp. Chronik-Zapisi, Nr. 23., 1868.-1951., str. 3. 11 APKÐ, Usp. Proširena kronika, str. 2. 162 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 nikako nije mogla priviknuti na ovo okru enje.Ni dobrota biskupa Strossmayera nije mogla puno pomoæi. Dolazak Majke Terezije donio je sestrama veliku radost. Njezina ljubav, mudrost i razboritost uèinile su èudo i našle put i sredstva da se teškoæe nadvladaju i nastavi zapoèeto djelo. U dogovoru s biskupom, a prema veæ potpisanom ugovoru, 11. lipnja 1869. godine uspostavljena je provincija,12 aza prvu provincijalnu poglavaricu imenovana s. Adelheid Dillenz.13 Kako je mad arska filijala u Aranyos-Marothu bila do sada pod upravom Kuæe Matice, Majka Terezija je odredila da æe odsada pripadati novoosnovanoj provinciji u Ðakovu. Tako je ovo prva podru nica nove provincije. Provincija je i pravno utemeljena prema kanonskim, crkvenim i dr avnim propisima i zakonima. Tako nije bilo nikakve zapreke daljnjem djelovanju sestara.14 Nakon što je ohrabrila i oduševila sestre za nove rtve 12. lipnja otputovala je generalna poglavarica natrag u Švicarsku. S njom se vratila i s. Justina, prva poglavarica zajednice u Ðakovu. Kronika ne bilje i neke detalje iz susreta Majke Terezije i biskupa Strossmayera, što bi nas svakako više zanimalo. Susret i razgovor obje strane donio je plod u osnutku provincije i uspostavi svih institucija koje su potrebne za njezino funkcioniranje, a što se bez dozvole biskupa ne bi moglo uèiniti. Majka M. Terezija provela je u Ðakovu tjedan dana, što nije bilo malo vremena. eljela se sama osvjedoèiti o situaciji, o poslovima koje su sestre trebale preuzeti, o odnosima sestara s biskupijom, s ljudima, kao i meðusobno. Po uputama generalne poglavarice 28. kolovoza 1869. godine odr ane su u Ðakovu prve duhovne vje be. Završetku duhovnih vje bi pribivao je biskup Strossmayer i osobno primio u novicijat prve tri kandidatice15. Bile su to: Marija Trautner, koja je dobila ime s. Karolina, a bila je rodom iz Rohrbach-a, Gornja Austrija, Franciska Falkner – s. Monika, iz Öpping-a, Gornja Austrija, te Franciska Ottl – s. Marta, iz Lenbach-a, Gornja Austrija. Sada je provincija poèela ivjeti novim ivotom, jer su sestre nauèivši jezik zapoèele rad u školi. Njihov rad i snala enje pratio je biskup Strossmayer svojom brigom i svakovrsnom pomoæi.
12 Tako se s pravom mo ekazati da je roðendan provincije u Ðakovu 11. lipnja 1869. godina, bez obzira što su sestre stigle u Ðakovo godinu ranije. 13 Zanimljivo je da je u Ugovoru naznaèeno da æe se provincijalna poglavarica imenovati na neodreðeno vrijeme. Kasnije je odreðen mandat, na tri godine, koje mogu biti produ ene. Najdulje provincijalna poglavarica mo e vršiti slu bu devet godina, osim u izvanrednim vremenima, kada mo e biti i dulje. 14 Po dr avnom zakonu (Austro-Ugarske) svaka redovnièka zajednica koja je priznata od Crkve smatra se pravnim tijelom, a njezini, po Pravilima, izabrani poglavari, jesu pravni zastupnici dotiène zajednice. Prema crkvenom zakonu ne zahtjeva se sa strane dr aveposebno odobrenje ili priznanje za dolazak jedne od Crkve odobrene Dru be u podruèje koje biskupije. To je stvar dogovora izmeðu Ordinarijata i dr avnih vlasti. 15 Otada, pa sve do najnovijeg vremena, bilo je uobièajeno da na završetak svakih duhovnih vje bi doðe biskup, ili njegov zamjenik, ako je on osobno bio sprijeèen. Danas biskup ordinarij pribiva polaganju prvih i do ivotnih zavjeta sestara, kao i slavlju „zlatnog jubileja“ sestara. 163 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a
Drugi puta je Majka Terezija došla u Ðakovo 10. studenoga 1873. godine. Svrha dolaska bila je vizitacija zajednice, koja sada veæ bilje i petu obljetnicu postojanja. Opa a se napredak u svakom pogledu, a neke probleme Majka Terezija nastoji otkloniti u dogovoru s biskupom. Tako se npr. pojašnjava uloga ravnatelja samostana, koji je po sklopljenom ugovoru imao toèno odreðene kompetencije. On je nadzirao duhovno i gospodarsko stanje samostana. Prvih godina Djuro Streit, koji je bio izvanredni ispovjednik sestara, djelovao je neovisno o ravnatelju, ali nije sve teklo u skladu s propisima Pravila, pa je provincijalna poglavarica, po uputama Majke Terezije, zamolila biskupa Strossmayera da ravnatelj samostana ima sva prava koja ima ravnatelj i u Kuæi matici, a to znaèi da i materijalno i duhovno vodstvo bude povjereno njemu. Majka Terezija misli da bi i duhovno i materijalno vodstvo samostana, u rukama jedne osobe, bilo bolje. On mora suraðivati s duhovnikom i ispovjednicima sestara, i ne ulazi u njihove ovlasti, ali ima koordinaciju poslova. Brine se i za odr avanje duhovnih vje bi sestara, koje se odr avaju dva puta godišnje, iako ih ne mora osobno voditi. Sada je na to mjesto imenovan dr. Franjo Šagovac i tu je slu bu vršio na zadovoljstvo i sestara i biskupa.16 Dolaze nove kandidatice, ispitima (skrutinijima) novakinja predsjeda biskup Strossmayer. Pri ovoj vizitaciji Majka Terezija posjeæuje, osim biskupa, zajednicu novicijata, puèku školu, preparandiju, internat. Primijetila je da su svi, od biskupa, sveæenika, uèenica zadovoljni radom i odnosom sestara. Nakon što je oduševila sestre za nastavak rada Majka Terezija 18. studenoga odlazi iz Ðakova. Treæi pohod Majke Terezije Ðakovu zbio se 1881. godine, 14. lipnja. Njezin posjet diktirala je ne samo majèinska ljubav i briga za sestre koje su zbog okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske 1878. godine pro ivljavale teške dane, jer je vojska okupirala i samostansku zgradu, nego i predstojeæi izbor nove provincijalne poglavarice. Majka je Terezija posjetila biskupa Strossmayera, školu, internat, novicijat i kandidaturu. Bila je radosna zbog dobrog duha zajednice. Kod ovoga posjeta Majka Terezija je predsjedala sjednici provincijalnoga vodstva 14. lipnja.17 Davši upute sestrama otputovala je natrag u Kuæu Maticu. Èetvrti puta dolazi Majka Terezija u posjet Ðakovu 1. studenoga 1885. godine. Koliko je imala osjeæaja i tankoæutnosti vidi se po tome što je sa sobom u pratnju uzela s. Eugeniju Welz, koja je davne 1857. godine u ivalagostoprimstvo
16 APKÐ, usp. Proširena kronika, str. 10. 17 Zanimljivo je proèitati dnevni red sjednice: Izbor voditeljice novicijata, Nadzor i odr avanjediscipline u odsutnosti provincijalne poglavarice; Nadzor ekonomije u odsutnosti poglavarice; Kuæni poslovi, rad u vrtu, kupovina i drugo pod nadzorom prov. poglavarice; Razmišljati o otvaranju djeèjeg zabavišta i obdaništa. Usp. APKÐ, Protokol 1880.-1907., str. 2. 164 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 biskupa Strossmayera i ovdje sakupljala milodare. Njezino veselje je bilo veliko, a biskup se Strossmayer takoðer veoma radovao ponovnom susretu s njom.18 Izmeðu treæeg i èetvrtog posjeta Majke Terezije u Provinciji dogodilo mnogo novoga: 4. rujna 1882. izabrana je nova provincijalna poglavarica s. Nikomedija Erb. Izboru je, nakon što je odslu iomisu u kapelici, pribivao biskup Strossmayer u pratnji svoga tajnika Milka Cepeliæa. Iste godine 1. listopada bila je sveèana posveta nove katedrale, a u pripremi ove sveèanosti aktivnu su ulogu imale sestre. Otvorene su prve dvije filijale izvan Ðakova – 1883. ubo nicana Velom Lošinju i 1884. godine ubo nica na Visu. Provincija se brojèano poveæala, škole su napredovale. Bio je to posljednji posjet Majke Terezije. Veæ je bila prilièno bolesna. Ipak æe još jednom susresti biskupa Strossmayera. U jednom pismu s. Adelheidi Dilenz pita da li joj je biskup izruèio pozdrave. Susrela ga je u Rimu u jednoj crkvi gdje je èitao sv. misu, a onda ga iza mise posjetila u sakristiji. 19 Umrla je 16. lipnja 1888. godine. Iako je ostalo malo podataka o susretima Majke Terezije i biskupa J. J. Strossmayera, mo e se sa sigurnošæu kazati da je njihova suradnja bila vrlo dobra, jer su eljeli uèiniti sve za rast Bo jega kraljevstva u srcima mladih i u tom smjeru su išla njihova nastojanja i trud sestara sv. Kri a i tada i sada! Susreo se biskup i s nasljednicom Majke Terezije s. M. Pankracijom Widmer pri njezinom prvom posjetu provinciji od 30. svibnja do 8. lipnja 1893. godine. Provincija slavi 25-godišnjicu postojanja, a s. Pankracija tom prigodom obavlja vizitaciju u provincijalnoj kuæi, a posjeæuje i filijale na Velom Lošinju, Visu i u Vukovaru. Pratnja joj je s. Justina. Susrela se i s biskupom Strossmayerom, koji joj je pohvalio rad sestara i zahvalio za njihovu èetvrtstoljetnu prisutnost u Ðakovu. U sjemeništu su joj bogoslovi priredili tamburaški koncert, a u pratnji samostanskog duhovnika Pavla Gjelatoviæa posjetila je jednu seljaèku zadrugu u Gorjanima. Bila je fascinirana slogom i skromnošæu èlanova zadruge. 7. lipnja u provincijalnoj kuæi slavila se 25-godišnjica provincije Slavonija. Skromnoj sveèanosti pribivala je generalna poglavarica, biskup Strossmayer i drugi uzvanici. I tom prigodom je Strossmayer izrazio generalnoj poglavarici svoje
18 APKÐ, Tagebuch, str. 20. „1. November 1885. Wohlerv. Frau Mutter M. Theresia Scherer besuchte mit Sr. Eugenia Provinzhaus und blieb hier 8 Tage. In dieser Zeit teilte wohlerv. die Filiale Aranyos der Provinz Mähren zu die Schwestern von der Provinz mussten in Maroth bleiben. Besuche die Schulen und zeigte grosse Interesse für die.“, a u knjizi Chronik-Zapisi, na str. 8 o ovom posjetu stoji zapisano: „Viel Interesse und Verständnis zeigt Mutter M. Theresia für unsere Schulwesen. Der Verlust der Preparandie schmerzt sie. Mit Freude begrüsst sie die Gründung der höheren Tochterschule. Bei ihrem letzten Besuch 1881 gibt sie Anleitungen für die Erziehung der Mädchnen und betont die Notwendigkeit katholischer praktischer Erziehung.“ 19 Usp. s. Clarisa Rutishauser, navedeno djelo, str. 198.; To je bio njihov posljednji susret. 165 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a zadovoljstvo radom sestara. Sutradan je s. Pankracija otputovala u Švicarsku ponavljajuæi: „Molimo jedni za druge. Bog vas èuvao!“20
II. Biskup Strossmayer i zajednica sestara Sv. Kri a u Ðakovu a/ Biskup Strossmayer i Samostan
Veæ iz prvih pisama i susreta s. Eugenije s biskupom Strossmayerom vidljiva je njegova velikodušnost prema sestrama. U njegovo ime kontakte s generalnom poglavaricom u vezi dolaska sestara sv. Kri a u Ðakovo vodio je najprije kapitularni vikar F. Troll, a kasnije Antun Pinteroviæ, kojega je biskup imenovao duhovnikom sestara i poslao u Švicarsku da upozna duh Dru bei doprati sestre u Ðakovo. U pismu od 21. prosinca 1867. godine Franjo Troll, kapitularni vikar peèuške biskupije u ime biskupa piše: „Na pogled ove samostanske zgrade di ese i nehotice k Bogu uzdah: Gospodine, pošalji pobo ne radnike u ovu kuæu. – Èasna Majko, smilujte se ovoj kuæi i pošaljite sestre. Uvjeren sam, da æete si time sagraditi tisuæu stepenica u nebo!“21 Kapitularni vikar, koji je u ivao povjerenje biskupa, sigurno je s njegovim znanjem, mo da i po njegovoj preporuci, napisao ove rijeèi. O prvom susretu i prvim kontaktima sa sestrama u Ðakovu saznajemo iz dva pisma koje je s. Justina, prva poglavarica, pisala Majci M. Tereziji. Prvo pismo s nadnevkom 16. lipnja 1868., dakle samo deset dana po dolasku, donosi nam prve utiske i do ivljajesestara. U pismu, meðu ostalim, èitamo: „Sretno smo stigle u daleku Slavoniju, dakako umorne i iscrpljene. (…) Našle smo ovdje mnogo toga lijepog. Lijepu veliku kuæu, krasne prostrane sobe, neke dapaèe elegantno ureðene. Soba sestre nadstojnice više bi odgovarala kakvom milostivom gospodinu opatu nego siromašnoj redovnici. Inaèe nedostaje mnogo toga što bi bilo korisno i potrebno. Mnogo toga treba popraviti i preurediti. Premda je s. Bazilija (jedna od sestara Milosrdnica koje su ostale u Ðakovu) radila i preko svojih slabih sila, nije mogla sve uèiniti u tako velikoj kuæi. Veoma se obradovala našem dolasku. Razborita je, ponizna i skromna. Ne znam kako bismo inaèe s ovim narodom. Nitko ne zna njemaèki, pa ni bolesnici. Jezik je te ak,imat æemo zbog toga velikih poteškoæa. U svim školama moraju pouèavati na hrvatskom jeziku. Njegova Preuzvišenost primila nas je veoma dobrostivo, oèinski. (podvukla s. E.) Ohrabrile su nas njegove srdaène rijeèi. Velike nade pola e u nas. Uvjeren je da æemo Samostan i Zavod opet dovesti u red. Uopæe
20 APKÐ, Tagebuch str. 25., Proširena kronika, str. 30., Kronika I., str. 16. 21 APKÐ, usp. Proširena kronika, str. 2. 166 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 oèekuje puno od nas, osobito krepost i savršenost. Dao Bog da odgovorimo svim tim oèekivanjima. (…). U drugom pismu od 29. lipnja iste godine, piše s. Justina opet o biskupovoj dobroti prema njima. Pomogao im je novèano. U ime putnih troškova dao im je 500 forinti. Po njezinim rijeèima biskup je jedan od najdobrostivijih ljudi. U to kratko vrijeme posjetio je Zgrada prve provincijalne kuæe, internat i škola u samostan nekoliko puta. Pri Ðakovu jednom posjetu je rekao: „Vi ovdje nemate nikoga. Ja sam vaš otac. To neæu biti samo imenom, moram imati i srce oca! Ato on ima! Štogod ga molimo dade nam! Veæ smo se priuèile, najbolje s. Krispina. U bolnici nema previše bolesnika. Zasad mo e s. Maura biti sama kod bolesnika. (…) Hrvatski jezik je te ak. Znamo nekoliko rijeèi. S. Angelina nešto više. Nemamo vremena za uèenje, dosad nismo imali pouke. Mislim da bi bilo dobro poslati ovamo mlade sestre (a ona je bila najstarija od njih deset – imala je 42 godine!) uèiteljice, one æe lakše nauèiti jezik. Njegova Preuzvišenost imenovala je gospodina Pinteroviæa direktorom, no njemu nije dobro, bojim se da neæe dugo ivjeti. (…)“.22 Biskup je od sestara tra io najprije krepostan redovnièki ivot. Zato se brinuo da imaju dobro duhovno vodstvo. Svaki dekret imenovanja ispovjednika ili duhovnika popratio je pokojim oèinskim savjetom. Tako Josipu Šestaku, kad ga je imenovao duhovnikom i ispovjednikom, piše kako se uzda u njegovu pobo nost, poniznost i kršæansku ljubav. Premda je mlad i neiskusan biskup zna da ima dobru volju. Zato mu savjetuje neka puno moli, razmatra i èita duhovnu literaturu. Pri imenovanju dr. Ivana Kohariæa samostanskim ispovjednikom i propovjednikom piše: „Uoèiv vaše dosadašnje revno i neporoèno slu bovanje u svojstvu duhovnog pomoænika, zatim vaše znanstveno izobra enje kao i blagu æud, obnašao sam imenovati vas redovitim ispovjednikom i propovjednikom milosrdnih sestara i ostalih pitomica ovomjesnog samostana, nadajuæi se da æete kao uèitelj odgoja i obuke na djevojaèkom uèiteljištu toèno, savjesno i ozbiljno obavljati, zato stavljamo u vas povjerenje. Daljnje naputke glede slu be duhovnika, dobit æete od samostanskog vrhovnog ravnatelja preèasnog
22 APKÐ, Pisma s. Justine Straub 167 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a gospodina kanonika Franje Šagovca, prema kojemu kao takovu uvijek imate biti pristojni i poslušni.“23 Strossmayer je od poèetka velikim zanimanjem pratio ivot i rad sestara. Pribivao je svim redovnièkim sveèanostima, primao zavjete sestara, primao kandidatice u novicijat, prisustvovao skrutinijima novakinja. Na završetku duhovnih vje bi 5. rujna 1869. prima prve tri kandidatice u novicijat. On je 6. rujna 1882. prisutan pri izboru nove provincijalne poglavarice. Izabrana je s. Nikomedija Erb. Za razliku od poèetaka Dru be,sada je slu baprovincijalne poglavarice, po propisima Konstitucija ogranièena na tri godine. Strossmayeru je bilo stalo da s. Nikomedija bude 1885. imenovana i za daljnje trogodište, a buduæi da Majka Terezija to nije mogla sama odluèiti, biskup je pisao na Kongregaciju za biskupe i redovnike u Rim, i dobio dozvolu za daljnju slu bu s. Nikomedije. On sam joj javlja odgovor Kongregacije: „Uslijed ovostrane moje molbe od 1. studenoga ove godine (1885.) izvolila Vas je Kongregacija sto ernika, biskupa i redovnika u Rimu rješenjem svojim od 30. novembra t. g. broj 23.979 i za buduæe trogodište potvrditi u svojstvu provincijalne nadstojnice…“24 Unatoè biskupovoj dobroti sestre su u mnogoèemu oskudijevale. Za vrijeme okupacije BiH u samostanskoj zgradi je bila vojska, koja je otišavši iz Ðakova za sobom ostavila devastiranu zgradu, koju je trebalo iz temelja obnoviti. Kako nema dovoljno sredstava sestre odlaze u sakupljanje milodara. Biskup piše preporuku sveæenicima da sestrama izaðu ususret i pomognu im, jer njegov prilog za obnovu nije bio dostatan. On piše: „Štiocu pozdrav u Gospodinu! Èasne sestre koje se budu nazoènim Našim listom iskazale, kao pripadnice ðakovaèkog samostana milosrdnih sestara svetog Kri a, kojemu je dozvolom Visoke kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu … sabiranje dobrovoljnih prinosa na podruèju Kraljevine Hrvatske i Slavonije teèajem vremena od šest mjeseci dozvoljeno, ovime svim, najpaèe èasnoj gospodi i braæi sveæenicima najtoplije u Gospodinu preporuèujemo. Dobri Bog stostruko naplatio svaki milodar i svaku uslugu na korist ovome samostanu, kojemu je zadaæa podupiranje siromaha, bolesnika i siroèadi. U Djakovu, 2. 7. 1884. Josip Juraj Strossmayer biskup“25
Za prošnju su bile odreðene s. Ana, s. Roza, s. Klementina i s. Magdalena.26
23 Usp. Vidoviæ, s. Kasilda, Josip Juraj Strossmayer i djelovanje Sestara sv. Kri a,U Zbornik „Kaèiæ“, God. XIV, Split 1982., Posebni otisak, str. 232. 24 APKÐ, Br. 8/1885. 25 Usp. Vidoviæ, s. Kasilda, nav. dj. str. 237. 26 APKÐ, Protokol, Sitzung 24. Jun 1884., str. 24., Chronik-Zapisi, Nr. 23, str. 7. Iako im je biskup izlazio ususret na razne naèine sestra je zabilje ila:„Obschon Bischof Strossmayer seiner Stiftung als väterlicher Wohltäter, Beschützer und Berater grossmütig beistand, konnte er dennoch nicht für alle Bedürfnisse des 168 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178
I u svakom drugom pogledu izlazio je biskup sestrama ususret i pomagao im je, na razne naèine. Godišnje su sestre dobivale odreðenu kolièinu drva iz vlastelinskih šuma, a stoka je mogla besplatno pasti na pašnjacima. Zabilje enoje da je biskup darovao sestrama dva konja i kola, za što su mu bile veoma zahvalne, jer im je to bilo potrebno i dobro došlo.27 Isto tako daruje Samostanu veliku sliku, ruèni rad, koju je sam dobio na dar, a predstavlja biskupa. Daruje takoðer veliku fotografiju svoga portreta velikoga formata koju je izradio poznati sarajevski fotograf Stjepan pl. Osskoj.28 Nije bilo gosta koji je posjetio biskupa a da ga on ne bi poveo u posjet Samostanu i školama. Ti posjeti rezultirali su otvaranjem prvih filijala izvan Ðakova. Tako je na molbu grofa Koste Vojnoviæa, koji je bio èesti gost biskupa Strossmayera i na njegovu preporuku otvorena prva podru nica izvan Ðakova – ubo nica na Velom Lošinju 1883. godine. Slijedile su druge filijale – ubo nica na Visu, Malom Lošinju, bolnica u Vukovaru, Gospiæu, Vinkovcima, Slav. Brodu, Virovitici i drugdje. Godine 1899. preuzele su sestre u Osijeku voðenje domaæinstva u Djeèaèkom sjemeništu, po posebnoj molbi biskupa Strossmayera i dopuštenjem Sv. Stolice, jer takav rad nije bio predviðen konstitucijama. Stoga je s. Matilda Pinter, koja je bila odreðena za poglavaricu, provela šest mjeseci u takvom Zavodu u Austriji-Oberhollabrun gdje je stekla prva iskustva o radu u takvoj ustanovi. Kad je 1900. godine biskup pohodio sjemenište, posebno je posjetio sestre u njihovom stanu, s njima dulje razgovarao i razmijenio mišljenja o radu i duhu Zavoda.29 Isto tako je Strossmayer elio da sestre preuzmu rad u Bogoslovskom sjemeništu u Ðakovu. Za to je takoðer ishodio sve dozvole od generalne kuæe u Švicarskoj i Sv. Stolice u Rimu, ali nije doèekao poèetak ovoga rada. Umro je 8. travnja, a sestre su došle u sjemenište 1. svibnja 1905. godine. elja mu je bila da sestre preuzmu rad u osjeèkoj bolnici, jer je smatrao da bi ta bolnica, koja je u njegovoj biskupiji, trebala o osoblju pregovarati s Ordinarijatom, a ako on ne bi mogao pristati na uvjete, onda bi tek mogli ugovarati s drugima. Provincija meðutim nije mogla preuzeti obveze koje su se tra ile. Istom su 1974. godine sestre poèele raditi u osjeèkoj bolnici. Osnutak svake filijale biskup je pratio velikim zanimanjem, svojim preporukama pomogao gdje je nešto zapelo, uvijek rado potpisao dozvolu za otvaranje, jer tada je to bilo obvezno. I brojèano i prostorno proširenje provincije veoma je radovalo biskupa. Sestre su mu se javljale sa filijala, jer ga je zanimao njihov rad. Jednom prilikom piše provincijalnoj poglavarici s. Radegundi Polz da su mu sestre
Hauses aufkommen. Die Schwestern kammen nie Gefahr zu vergessen, dass sie arme Franciskanskinder sein, die das Kreuz des Herrn zu ihrem Anteil erwählt haben“.. 27 APKÐ, Tagebuch, (1868.-1945.), str. 43. 28 Zanimljivo je da nigdje nije saèuvana nijedna fotografija Strossmayera u posjetu samostanu ili školi. 29 APKÐ, Usp. Kronika zajednice sestara sv. Kri a, Osijek-Tvrða, 1899.-2001., str. 6. 169 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a prigodom imendana èestitale „sa svih krajeva u e i šire hrvatske domovine (…) Ti mili pozdravi uvelike su me obradovali zato, što oèima gledam kako se velezaslu niRed na sve strane hrvatske domovine razgranao, ter djela kršæanske ljubavi blagotvorno vrši na spas i korist tolikih duša. Hvala Bogu na tolikoj milosti i dao da to djelo Vaše, koje je zapoèeo u Vama djelovati, još dalje umna ai raširi na diku i slavu Isusa Krista, komu slu ite i rtvujete se kao vjeèitom Zaruèniku Vaših duša. Molim Vas lijepo, recite sestrama po filijalkama, da su me njihove èestitke vrlo obradovale. Recite im, da sam njihovim radom i vladanjem posve zadovoljan, ter da ih od svega srca i duše blagoslivljem i da se njihovoj miloj uspomeni i pobo nim molitvama toplo preporuèujem. Vaš otac i biskup Josip Juraj Strossmayer, biskup“30
Takoðer istim povodom piše: „Prigodom mojega imendana pozdraviše me èasne sestre svetog Kri a iz svih krajeva Hrvatske: iz Osijeka, Gospiæa, Siska, Donjeg Miholjca, Vrbanje, Vinkovaca, Kotora, Broda šaljuæi arke molitve za moje zdravlje. Uvjeravam Vas, gospoðo Nadstojnice, da su mi èestitke Vaših sestara vrlo ugodne bile i vrlo me obradovale. Molim Vas stoga, da im u moje ime isporuèite moju najtopliju hvalu. Recite im, da ih od sveg srca oèinski blagoslivljem. Vaš zavod je za hrvatski narod pravi blagoslov Bo ji,jer kamogod doðete, svagdje Vas blagoslivlju. elim da se što mnogobrojnije umna ate i da, ako je moguæe, poplavite zemlju! Pri tom apostolskom nastojanju kao sada tako i ubuduæe moja vam zaštita neæe uzmanjkati. Preporuèujem se Vašim pobo nim molitvama, ter ostajem Vaš uvijek odani otac Josip Juraj Strossmayer, biskup“31 Listajuæi tako arhivske materijale i kronike samostana na mnogo mjesta nailazimo na puno toga što je biskup Strossmayer èinio za Samostan sestara sv. Kri a,kako bi zajednica u svakom pogledu napredovala. Da se sve tako odvijalo i dogodilo treba se, bez pretjerivanja, zahvaliti i zauzetosti, poštovanju i povjerenju koje je imao prema sestrama i njihovom radu. Veoma je dobro suraðivao sa svakom provincijalnom poglavaricom, a osobito dobra suradnja razvila se sa s. Nikomedijom Erb, koja je niz godina bila ravnateljica samostanskih škola i od 1882. do smrti 1897. godine vršila slu bu provincijalne poglavarice, nakon slu be s. Adelheide Dilenz. Koliko je poštovanje, ne samo biskupa Strossmayera nego i svih s kojima su sestre suraðivale pokazalo se nakon njezine smrti 1897. godine.
30 APKÐ, br. 1/1900. 31 APKÐ, br. 1/1902. 170 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 b/ Biskup Strossmayer i školski rad Sestara sv. Kri a
Briga za djecu i mlade bila je jedna od glavnih preokupacija biskupa Strossmayera. „Prosvjetom slobodi“ bilo je njegovo geslo i nastojao je da se sva djeca obuhvate školovanjem, osobito je brinuo da i djevojèice imaju moguænost pohaðati školu. Zato je u Ðakovo pozvao i škole povjerio Sestrama sv. Kri a.Veæ 1863. elio je otvoriti i Višu djevojaèku školu, ali se to nije moglo ostvariti. U Ðakovu je postojala i preparandija, u kojoj su se školovale buduæe uèiteljice. Kad je 1875. godine bila ukinuta, Strossmayer je poduzeo sve da se ostvari njegova eljaza otvaranjem Više djevojaèke škole, što se i ostvarilo 1879. godine. Koliko je biskupu bio na srcu odgojno-prosvjetni rad sestara govori i èinjenica da je nekoliko puta godišnje posjeæivao samostanske škole i internat. Sve svoje goste uvijek je dovodio u školu, pribivao ispitima, školskim priredbama, predvodio zaziv Duha Svetoga na poèetku školske godine, prisustvovao molitvenom završetku škole, vodio posebnu brigu o imenovanju kateheta i kvalitetnog nastavnog osoblja. Duša samostanskih škola kroz više od 30 godina bila je gore spomenuta s. Nikomedija Erb, s kojom je biskup izuzetno dobro suraðivao. Uz njezino ime povezan je razvitak i napredak mlade provincije i samostanskih škola. Iz Švicarske je došla s prvim sestrama, brzo nauèila hrvatski jezik i su ivila se s obièajima naroda. Bila je izvanredno inteligentna i sposobna odgojiteljica. Kroz 14 godina bila je prefekta, voditeljica, škole i internata te se majèinski brinula za odgoj djece. K tome je 15 godina vršila i slu bu provincijalne poglavarice. Pod njezinim vodstvom škole su procvale, otvoren je teèaj ruènog rada. S biskupom Strossmayerom planirala je potrebu gradnje nove provincijalne kuæe32 i crkve, jer se provincija brojèano poveæala. No to nije do ivjela. Ali biskup nije zaboravio njihove planove i razgovore, te je dvije godine nakon njezine smrti, 9. travnja 1899. potpisao darovnicu u kojoj daruje Sestrama sv. Kri a zemljište, preko puta provincijalne kuæe, za gradnju nove kuæe i crkve. K tome je prilo ioi svotu od 10.000 kruna za istu svrhu. Tako se na najbolji moguæi naèin odu io za po rtvovan rad majke Nikomedije u provinciji Slavonija. Za nju je biskup Strossmayer, povodom njezine smrti 9. travnja 1897. godine rekao: „Ona je gospoða odliènih vrlina i vrlo zaslu na. Ona spaja blagost sa strogošæu, ona je umna odgojiteljica, neprocjenjivo rijetko blago.“33 Spomenuto je veæ da je biskup sve svoje posjetitelje i goste poveo u posjet samostanu i školi. U prosincu 1879. zabilje enoje da Strossmayer pohodi školu u pratnji biskupa Kubinskog iz Kaloèe, a 31. o ujka1880. posjeæuje školu u pratnji
32 APKÐ, Usp. Chronik-Zapisi, str. 27. 33 APKÐ, „Povijest samostanskih škola u Djakovu“, rukopis, str. 153. 171 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a bana Ladislava Pejaèeviæa, pod upana O egoviæa i drugih uglednih osoba. Nijedna sveèanost biskupa nije prošla bez udjela konviktica i uèenica. Tako „dne 19. o ujka 1880., na imendan preuzvišenoga gosp. biskupa prvoga dobrotvora ovoga zavoda, pribivala je školska mlade slu bi bo joj, doèim su konviktice, veæinom višeškolice u oèi Josipova glumile godovniku udesnu glumu. Preuzvišeni biskup J. J. Strossmayer poèastio je po njekoliko puta visokim pohodom svojim ove škole, a oko polovine prosinca 1880. doveo je u nje i veoma èastna mu a, glasovitoga uèenjaka Rusa Ivana Martinova.“34 Veæinom su konviktice za svaki biskupov jubilej priredile neku prigodnu predstavu. Tako npr. za imendan 1881., dramu „Sv. Julija muèenica“, koju su ponovile i za biskupovu „zlatnu misu“ 1887., 1883. priredbu „Lurdska pastirica“, za 80. roðendan 1895. „San kao java“, a na drugi dan Bo iæaiste godine priredbu „Elementi se klanjaju Isusu“. Za imendan su znale pripremiti i šaljive zgodice , kao npr. 1896. za Josipovo šaljivu igru „Otrovana torta“, ili sljedeæe godine igru „Iz granièarske škole“, a za Bo iæ priredbu „Vremena slave Bo iæ“. Za 50-godišnjicu biskupske slu beuèenice su izvele igrokaz „Naša Gospa Trsatska“, kao i dramu „Èe njaza Mesijom“. Zbog pobolijevanja biskup nije sveèanije slavio imendan, pa su konviktice izvele dramu iz prvih kršæanskih vremena „Fabiola“ 16. lipnja.35 Dogaðanja u biskupiji, kao i biskupovi jubileji su se osobito sveèano slavili. Godine 1882. 1. listopada bila je posveta katedrale. Cijeli grad je bio okiæen, a samostan i škola posebno urešeni za sveèanost.36 Ovom prigodom Zavod je posjetilo mnogo gostiju, „presvijetla gospoda kano: senjski biskup (Juraj) Posiloviæ, prepošt Štulz iz Praga, prepošt Marschall iz Beèa, kanonik i predsjednik akademije dr. (Franjo) Raèki, sveuèilišni profesor i zastupnik Dr. Conte Vojnoviæ i mnogi drugi. Preuzvišeni gospodin biskup pohodio je samostan i njegove škole više puta. Tako jednom u društvu sa èuvenim piscem i glasovitim profesorom narodne ekonomije u Lüttichu u Belgiji Emilom Laveleyem, a drugom sa preuzvišenim gospodinom podmaršalom Gjurom grofom Jelaèiæem, te Francuzima Olivierom i Marbeauom. Osim toga pohodio je samostan i
34 APKÐ, Isto, str. 18. 35 APKÐ, Usp. Isto str. 136., 145., 163., 171., 173 s.; Tagebuch, str. 21., s 36 APKÐ, Kronika I, str. 8. „Naš samostan je najljepše i najsjajnije ukrašen. Na njemu leprši što narodnih što papinskih zastava. U portalu je velika, rukom izvezena slika biskupa Strossmayera, okiæena vijencima, cvijeæem i manjim zastavicama, a nad vratima transparent u velikom svjetlu, koji prikazuje umjetnièki izradjenu katedralu s natpisom: „Dokle god je ovog hrama, Strossmayeru cvast æe slava“. Osim toga su prozori okiæeni zelenilom i cvijeæem i upravo èarobno rasvijetljeni. Na prvom aktu u sredini namještena su takoðer dva transparenta, koji prikazuju katedralu, insignije velikog biskupa i kri , simbol sestara sv. Kri a, s natpisom: „Našem Strossmayeru, koji novu eru u Slavenstvu stvori, Bog nek plati gori! Vjeèna ide hvala XIII. Lava, koji oèinski se brine, da Slavene sve sjedini!“ 172 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 pregledao ruène radnje i risanje sveuè. profesor dr. Isidor Kršnjavi.37 Drugi puta opet dolazi s biskupom u posjet školi uèeni barnabit Cezar Tondini, kao i glasoviti poljski propovjednik iz Rima Petar Semenenka.
Konviktice sa svojim odgojiteljicama oko 1890. g. Svake godine je biskup pohodio ispite u školama, veæinom u Višoj enskoj školi, a ako mu je bilo moguæe i u Ni oj.Tako je jednom prisustvovao ispitima u društvu kanonika Gjure Streita i èuvenoga slikara Aleksandra Maximilijana Seitza. Poèetkom školske godine 1884./85. pohaða Zavod „sa presvijetlim gospodinom Ivanom Vonèinom, predstojnikom odjela za bogoštovlje i nastavu pri Visokoj zemaljskoj vladi“, a odmah zatim u društvu „s ministrom rezidentom njemaèkoga carstva iz Biograda grofom de Bray te sa gospoðm groficom de la Tour, suprugom talijanskog ministra-rezidenta u Biogradu; a dne 21. VI 1885. u društvu s pjesnikom Jovanom Sundeèiæem“.38 Sljedeæe godine škole pohaða kri evaèki biskup Ilija Hraniloviæ, a 26. travnja 1893. biskup dolazi u društvu sa feldmaršalomlajtnantom Adrovskym, te prof. Lundelom iz Švedske i prof. Kulakovskym iz Varšave.39 Sarajevski nadbiskup Josip Stadler bio je èesti gost u biskupskom dvoru i jako je rado sa Strossmayerom posjeæivao samostan i školu. I kotorski biskup Franjo Uccellini je èesto posjeæivao Ðakovo, te je i molio sestre
37 APKÐ, Povijest samostanskih škola, str. 32. 38 Isto, str. 43-45. 39 Isto, str. 128-129. 173 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a za svoju biskupiju. Uz rad u ubo niciu Dobroti, sestre su imale školu i internat u Herceg Novom. Tako ustvari više filijala sestre zahvaljuju preporuci i zagovoru biskupa Strossmayera. Don Frane Buliæ, biskup Anton Jegliè, i mnogi drugi bili su èesti ili pak stalni gosti ðakovaèkoga biskupa, a on ih je uvijek poveo u posjet samostanu i Zavodu, tj. školama i internatu. Godine 1904. biskup slavi 90. roðendan i tim je povodom njemu u èast prireðena velika bakljada. Sva su djeca prisustvovala sveèanoj misi, a konviktice su izvele gimnastièke vje be kao i ritmièke vje be „Èarobne koprene“.40
Priredba „Èarobne koprene“ izvedena za biskupa Strossmayera
III. Smrt biskupa Strossmayera
Što je biskup znaèio za samostan i samostanske škole opæenito došlo je do izra aja prigodom njegove smrti. Gotovo do posljednjeg èasa svoga ivota, biskup je pohodio škole i osobito u ivaou dru enjus djecom. Znao se spustiti do djeèjih shvaæanja, a kad je on dolazio prostorije i hodnici su odjekivali od
40 APKÐ, Povijest samostanskih škola, str. 217., „Cijelo se Ðakovo okitilo narodnim zastavama koje lepršahu po zraku. U slavu Velikomu Sveèaru priredi graðanstvo Ðakova uoèi toga dana iluminaciju i bakljadu.“ 174 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 radosnog klicanja i pjesme. Pri svakom njegovom pohodu orila se njegova najdra a pjesma „Oj ti vilo, vilo Velebita“. Zato je i alost zbog njegova odlaska bila velika i sasvim razumljiva i kod sestara i kod djece. U „Povijesti samostanskih škola“ ostalo je zabilje eno: „(…) U subotu po podne došla je zadnji puta (majka Radegunda Polz, prov. poglavarica) i upravo prispje gdje „Dobri pastir“ le i u agoniji; ona je bila sretna te mu utisnula goruæu svijeæu u posveæene iznemogle ruke; podpoma uæi ga predmoljavala mu je strjelovte molitve; Oko 3 sata popodne ode mu blaga velika duša spokojno Bogu stvoritelju svomu – dne 8. travnja 1905. (…) Predavanja na višoj djevojaèkoj školi ovoga zavoda obustavljena su dok se mrtvi ostaci preljubljenoga nam pastira – vjeènom poèinku ne predadoše. (…) Preuzvišeni blagopokojnik biskup Strossmayer je ovomu zavodu – u kojem je do danas mnogobrojna mlade sa svih strana naše domovine kršæanski odgoj i naobrazbu u ivala – veæ od osnutka prvi i najveæi dobrotvor. (…) Koncem svakoga semestra udostojao je našu ni i i višu djevojaèku školu svojim èasnim prisuæem kod ispita, te je odgovore uèenica bistrim duhom pozorno pratio i mlade i se veselio. Prošle škol. god. 1903/4 24. lipnja iznenadi nas Njegova Preuzvišenost nezaboravni biskup, te prisustvova èasni starac ispitima VII i VIII razreda, koji æe nam dan na vijeke ostati neizbrisivim, jer mu je to bio zadnji pohod njegova zavoda. Èesto puta usreæivao je Preuzvišeni ovaj zavod i inim povodima rado i uvijek obdario, hvalio i oplemenjivao duhovitom besjedom.“41 Biskup je i u starosti bio pun energije i volje za ivotom. Kod zadnjeg pohoda školi kazao je djeci: „Dajte mi svaka godinicu svoga ivota, draga moja djeco! Biskup vaš pomlaðen mogao bi i dalje raditi za Boga i domovinu!“ Kod njegove smrtne postelje, osim sestre koja ga je njegovala, bile su i s. Radegunda Polz, provincijalna poglavarica i s. Engelberta Sporèiæ, njezina zamjenica. Biskup ih je blagoslovio i još uspio kazati: „Napredujte u svemu i svagdje. Vi ste apostoli za moj narod.“42 Tako su sestre bile uz smrtni odar biskupa Strossmayera, a kako su u provincijalnoj kuæi bile u tijeku duhovne vje be mogle su i sestre pribivati pokopu. Bilo ih je sa svih strana i sa svih filijala, više od 50 na broju. Èasopis Theodosia, koji izlazi èetiri puta godišnje u Kuæi Matici, donosi osvrt na godinu 1905. meðu ostalim opisuje i smrt biskupa Strossmayera. „(…) najveæeg dobrotvora zajednice i pokrovitelja samostana. On je prije više od 37 godina primio prvih deset sestara iz Kuæe Matice. Od njih sada ivi još samo jedna (s. Bruno Schmitt). Njegova posljednja elja bila je da sestre preuzmu domaæinstvo u sjemeništu u Ðakovu. To nije doèekao, ali sestre su 1. svibnja 1905. došle u
41 APKÐ, Povijest samostanskih škola, str. 238.-242. 42 APKÐ, Kronika I, str. 27s. 175 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a dijecezansko sjemenište. Odnijela ga je upala pluæa. Dvorile su ga sestre, a prov. poglavarica pridr ala smrtnu svijeæu i od njega dobila posljednji blagoslov za sestre.“43 O posljednjih šest mjeseci i zadnjim èasovima biskupa Strossmayera èitamo takoðer i u knji icikoju je, neposredno poslije njegova preminuæa, napisao Matija Vidinoviæ biskupov ceremonijar.44 U ovoj brošurici se mogu pronaæi neke zanimljivosti iz ivota biskupa Strossmayera koje nigdje drugdje nije moguæe naæi. Vidinoviæ opisuje i ulogu sestara sv. Kri a. „Oko 8 sati na veèer 6. travnja došle su èastne sestre sv. Kri a.Èastna sestra prefekta Engelberta Sporèiæ i èastna sestra Salezija Neihuber. Èastna sestra prefekta upitala ga: „Preuzvišeni, poznate li nas, nosimo Vam rukoljub od è. majke, koja bi takodjer došla, ali ne smije, jer je bole ljiva.“ Biskup ih je pogledao i rekao: „O, to ste i Vi èastne moje sestre, uz mene, poznam Vas, sjednite pokraj mene na stolicu.“ Dvorili smo ga ponajviše nas troje cielu noæ. (…) U petak ujutro prije 9. ure donio mu je presvj. Voršak brzojav i proèitao mu blagoslov sv. Oca Pape Pija X., i sam mu je na bolestnikov zahtjev dao blagoslov. U petak do podne konstatirao je dr. Labaš, da biskup ima potpunu upalu pluæa. Ta nas je viest ošinula kao grom. (…) U subotu u jutro sam ga ostavio, a došo je k njemu g. sekretar. Ja sam otišao za njega da èitam sv. misu. (…) Marijansku smo svijeæu pripravili i zapalili, a vješta è. sestra Marina Sperandio dr alaje puls, da ka e,kada æe mu èasna predstojnica Radegunda Polz dati u ruke marijansku svieæu. (…) U to je u pola 4 sata popodne izdahnuo. Nakon toga molimo svi prisutni krunicu. Kad smo su svršili, poljubio sam pokojniku ruku ja, zatim èasna majka, a i svi prisutni redom. U to je veliko katedralno zvono naviestilo Djakovu smrt velikoga biskupa. Nakon njegove smrti poèeo je u Djakovu padati snijeg i dobrano je obielio Djakovo.“45
43 Theodosia, Mitteilungen für die barmherzigen Schwestern vom heiligen Kreuze, Institut Ingenbohl, XXI Jahrgang, Nr. 1/Januar 1906., str. 34. 44 Usp. Matija Vidinoviæ, Josip Juraj Strossmayer, Njegov ivot zadnjih 6 mjeseci i zadnjih dana, II. izdanje, Zagreb 1905., Tiskara Antuna Scholza. Ovdje èitamo: „Znam, sada, nakon smrti njegove, da æe svatko a navlastito da æe novinari koli hrvatski toli inozemni tra iti i znati eljno bilje iti svaku viest o ivotui zadnjim èasovima njegovim. Bit æe po svoj prilici pri tom puno viesti, a mo dai neizpravnih i èak neistnitih. elim svim viestima te vrsti predusresti.“ str. 6. Usp. takoðer: Janko Barle, „Josip Juraj Strossmayer. O pedesetgodišnjici njegovog biskupovanja“, Na svijet izdalo Društvo sv. Jeronima u Zagrebu, 1900., str. 58.s. 45 Isto, str. 25.-29. 176 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178
Zakljuèak
Kolikogod se u poèetku èinilo da o temi koja je obraðena u ovom prilogu neæe biti dostatno materijala, ipak se mnogo toga saèuvalo. U prvi mah dobiva se dojam da su sestre glorificirale osobu i ulogu biskupa Strossmayera, osobito pri dolasku u Ðakovo i u poèecima njihova rada. To je, meðutim, sasvim razumljivo. Doæi u stranu dr avu,ne znati jezik, ne imati gotovo nikakva materijalna sredstva, zapoèeti rad u odgoju i školi, a ne poznavati mentalitet naroda kojemu su došle, bio je veliki izazov za sestre. Trebala im je hrabrost i ustrajnost, a isto tako i neèija pomoæ. Nju su našle u biskupu Strossmayeru koji ih je i pozvao u Ðakovo. Na njega su se mogle osloniti uvijek i u svemu i za to ima mnogo dokaza, iako im nije uvijek i u svemu mogao pomoæi. Mo da se biskup pomalo i plašio da ne ostane opet bez sestara, kao što je ostao bez Milosrdnica sv. Vinka, pa je i iz tog razloga èinio sve da se sestre prilagode te da domaæe kæeri poènu dolaziti u novoosnovanu provinciju. I mnogo kasnije, kad je provincija veæ procvala domaæim zvanjima, bilo je sveæenika koji su svoje upljanke koje su eljele u samostan upuæivali u druge redovnièke zajednice, a ne „strankinjama – Švicarkama“ kako su dugo godina nazivali Sestre sv. Kri a. Bez biskupove potpore i preporuke upnicima i sveæenicima mnoge djevojke se ne bi odluèile za ðakovaèki samostan. No rad, zalaganje i prije svega molitva i po rtvovnostsestara donijeli su ploda. Iz redova uèenica, koje su pohaðale samostanske škole stupale su djevojke u samostan i postajale vrijedne èlanice Dru be te su uèinile mnogo dobra ljudima i bile im blagoslov, kako je to na smrtnoj postelji po elio njihov veliki dobrotvor biskup Josip Juraj Strossmayer.
177 Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayer ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri a
SUMMARY
Estera Radièeviæ BISHOP JOSIP JURAJ STROSSMAYER AND THE CONGREGATION OF THE SISTERS OF THE HOLY CROSS
After they had been invited to Ðakovo by the bishop Josip Juraj Strossmayer, the congregation of the Sisters of the Holy Cross assumed the work in schools, in the field of pedagogy and edu- cation, as well as the work in the little manor hospital in 1869. How did the Bishop learn about the new religious congregation founded in 1856, and how did the he think of inviting the Si- sters to Ðakovo? This purpose of this article is to answer these questions.
178 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196
Potres u Ðakovštini 1964. godine
UDK 550.34(497.5 Ðakovo)“1964“
Slaðana Josipoviæ Batorek Filozofski fakultet, Osijek
U radu se na temelju dostupnog arhivskog gradiva i ondašnjeg tiska govori o posljedicama potresa koji je 1964. godine pogodio podruèje Slavonije i prouzroèio veliku materijalnu štetu. U uvodnom se dijelu daje prikaz na- stanka i rada „Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podru- èju kotara Osijek“, osnovanog s ciljem prikupljanja i distribucije sredstava za obnovu i izgradnju društvenih i javnih objekata, te objekata iz stambenog fonda. Materijalna šteta preko 4 milijarde dinara i jedan smrtni sluèaj po- sljedice su potresa na podruèju opæine Ðakovo, koja æe se od nastale štete oporavljati i obnavljati nekoliko iduæih godina. Stoga se u drugom dijelu rada nastoji dati nešto detaljnija analiza nastale štete i tijeka sanacije strada- log podruèja Ðakovštine tijekom 1964. godine. Kljuène rijeèi: potres, Ðakovština, 1964., kotar Osijek.
Osim znaèajnih politièkih, gospodarskih i društvenih previranja koja su obilje ila šezdesete godine 20. stoljeæa u Jugoslaviji, spomenuto su desetljeæe obilje ili i sna ni prirodni potresi, koji su za posljedicu imali znatne ljudske gubitke i izuzetno veliku materijalnu štetu. Prvi sna niji potres toga razdoblja jakosti 6,3 po Richteru zabilje en je 7. sijeènja 1962. s epicentrom u blizini Makarske. Brojne starije kuæe u selima pod Biokovom su srušene, a stanovnici sela su kasnije uglavnom napustili ta mjesta i izgradili kuæe uz more. Godinu i pol kasnije, 26. srpnja 1963. potres jaèine 6,9 stupnjeva po Richteru uništio je 80% Skoplja, glavnog grada SR Makedonije. Poginulo je preko 1000 ljudi, više od 179 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine
3000 ozlijeðeno, a izmeðu 120 000 i 200 000 ostalo je bez vlastita doma. Dan potresa se ubrzo poèeo obilje avati kao „Dan solidarnosti“ u Jugoslaviji, jer je grad obnovljen sredstvima iz cijele dr ave. Materijalnim sredstvima i anga manom svjetski poznatog arhitekta Kenzo Tangea, Ujedinjeni narodi poma u pri obnovi grada, a pomoæ u obliku novca, medicinskih, in injerskih i graðevinskih timova te namirnica ponudilo je 78 dr ava. Banja Luka je 27. listopada 1969. teško ošteæena u potresu jaèine 6 stupnjeva po Richteru. Poginulo je 15 ljudi, preko 1000 je ozlijeðeno, a materijalne štete su bile ogromne. Potpuno je uništeno 86 000 stanova, a velika ošteæenja nanesena su školskim (266), kulturnim (146), zdravstvenim (133), društvenim i objektima javne uprave administracije (152).1 Dana 13. travnja 1964. potres jaèine 5,6 po Richteru pogodio je i Slavoniju. Epicentar potresa bio je u okolici Slavonskog Broda, zbog èega su najveæe štete pretrpjele tadašnje opæine Slavonski Brod, Ðakovo, Slavonska Po ega, Našice i Vukovar. U nastavku rada više æe rijeèi biti o djelovanju „Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek“ o èemu æe se govoriti u uvodnom dijelu, dok æe središnji dio rada biti posveæen analizi posljedica potresa na podruèju opæine Ðakovo.2
Osnivanje i djelovanje „Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek“
Dana 13. travnja 1964. godine u 9,30 sati istok SR Hrvatske zatresao je potres jakosti 5,6 po Richteru. Buduæi je epicentar potresa bio u neposrednoj okolici Slavonskog Broda, potres je prouzroèio velike materijalne štete na širem podruèju kotara Osijek, koji je u tom razdoblju obuhvaæao opæine Beli Manastir, Donji Miholjac, Ðakovo, Našice, Nova Gradiška, Orahovica, Osijek, Podravska
1 http://www.bljesak.ba/web/article.aspx?a=97fc2a25-bf42-46a4-bc9c-ed12ae2ab962&c=3c3fcd98- f64c-48fc-a8de-6dbe470fafae; http://hr.wikipedia.org/wiki/Potres_u_Skoplju_1963. ; http://www.znanje.org/i/i25/05iv02/05iv0210/zemljotresi%20u%20Banjaluci.htm (7.6.2013.) 2 U predmetnom razdoblju opæina Ðakovo bila je sastavni dio kotara Osijek, a u njeno su podruèje ulazila sljedeæa mjesta: Borojevci, Borovik, Braèevci, Breznica Ðakovaèka, Buèje Gorjansko, Budrovci, Èenkovo, Dragotin, Drenje, Ðakovo, Ðurðanci, Forkuševci, Gašinci, Gorjani, Hrkanovci Ðakovaèki, Ivanovci Gorjanski, Josipovac Punitovaèki, Jurjevac Punitovaèki, Kešinci, Kondriæ, Koritna, Krndija, Kuæanci Ðakovaèki, Kuševac, Lapovci, Lipovac Hrastinski, Levanjska Varoš, Majar, Malo Nabrðe, Mandiæevac, Milinac, Mrzoviæ, Musiæ, Ovèara, Paljevina, Pauèje, Piškorevci, Podgorje Braèevaèko, Potnjani, Preslatinci, Pridvorje, Punitovci, Ratkov Dol, Satnica Ðakovaèka, Semeljci, Selci Ðakovaèki, Slatinik Drenjski, Slobodna Vlast, Svetobla je, Široko Polje, Tomašanci, Trnava, Veliko Nabrðe, Viškovci, Vrbica, Vuèevci. Vesna Bo iæ-Drljaèa, Pregled uprave na podruèju Dr avnog arhiva u Osijeku 1947.-1992., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek 2001., str. 344. 180 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196
Slatina, Slavonski Brod, Slavonska Po ega, Valpovo, Vinkovci, Vukovar i upanja. 3 Nastale materijalne štete velikim se dijelom mogu pripisati èinjenici kako su se tek od 1964. godine, nakon razornog potresa u Skoplju, poèeli razvijati i primjenjivati seizmološki propisi kao jedan od uvjeta gradnje. Osobito velike štete nastale su na podruèju opæina Slavonski Brod, Ðakovo, Slavonska Po ega, Našice i Vukovar. Prvi novinski izvještaji o potresu koji je pogodio Slavoniju nisu ni pribli no mogli prikazati prave razmjere štete, èija æe procjena trajati tijekom sljedeæih mjeseci. Dan nakon potresa Glas Slavonije donosi prve vijesti s pogoðenog podruèja iz kojih saznajemo da je potres na podruèju Ðakova odnio i jedan ljudski ivot. U nastavku se u kratkim crtama daje sa et pregled po nekolicini mjesta s podacima o ozlijeðenim osobama i materijalnoj šteti iz èega se u prvi mah nije moglo zakljuèiti kako je potres izazvao veæa stradanja.4 Veæ treæi dan, izvještaji su govorili o materijalnoj šteti na podruèju Slavonije koja se pribli avala iznosu od 9 milijardi dinara.5 Tijekom iduæih dana stradalo podruèje posjetili su brojni partijski du nosnici, kao i sam Josip Broz Tito sa suprugom Jovankom, koji su stradalo brodsko podruèje posjetili 18. travnja 1964. Tom prilikom s Titom su doputovali i sekretar CK SKH Vladimir Bakariæ, predsjednik Sabora SR Hrvatske Ivan Krajaèiæ i glavni Titov tajnik Bogdan Crnobrnja. Tita i njegovu pratnju doèekali su predsjednik Kotarske skupštine Osijek Gojko Prodaniæ i predsjednik Opæinske skupštine Slavonski Brod Stjepan Rajkoviæ, a prisutni su bili i predsjednik i potpredsjednik Saveznog Izvršnog vijeæa (SIV) Petar Stamboliæ i Veljko Zekoviæ, savezni ministar obrane Ivan Gošnjak, potpredsjednik savezne skupštine Zvonko Brkiæ, predsjednik Glavnog odbora Socijalistièkog saveza radnog naroda (SSRN) Antun Biber, predsjednik Odbora za društveni plan i financije Slavko Komar, pomoænik saveznog ministra za vanjske poslove Ivo Sarajèiæ i glavni sekretar Kotarskog komiteta SK Osijek Mirko Lackoviæ. Istoga dana tijekom poslijepodneva dio partijskih du nosnika obišao je i pogoðena mjesta na podruèju opæina Slavonska Po ega i Ðakovo.6 Kako bi se što prije prikupili podaci o velièini nastale štete neposredno nakon potresa osnovan je kotarski Štab za zaštitu od elementarnih nepogoda, koji je slu io kao direktna veza s pogoðenim opæinskim centrima i èiji je glavni zadatak bio procjena nastale štete. Desetak dana nakon potresa, toènije 24.
3 Vesna Bo iæ-Drljaèa, Pregled uprave na podruèju Dr avnog arhiva u Osijeku 1947.-1992., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek 2001., str. 343-345. 4 „Potres na širem podruèju“, Glas Slavonije (dalje GS), Osijek, 14. travnja 1964., str. 1. 5 „Šteta u Slavoniji od potresa blizu 9 milijardi“, GS, Osijek, 17. travnja 1964., str. 1. 6 „Akciji obnove treba dati opæejugoslavenski karakter“, GS, Osijek, 19. travnja 1964., str. 1. 181 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine travnja, Štab je iznio i prve podatke o razmjerima štete na podruèju kotara Osijek. Šteta za porušene društvene objekte (škole,zdravstveni objekti, privredni objekti, stambene zgrade) iznosila je 4.081,048.000 dinara, ošteæene društvene objekte (škole, zdravstvene objekte, privredne objekte, stambene i ostale zgrade) 6.869,321.000 din., porušene privatne objekte (stambene i ostale zgrade, crkve, ostalo) 2.425,065.000 din., ošteæene privatne objekte 3.014,183.000 din. odnosno ukupno 16.391,61.000 din. Konaènom zbroju dodani su i iznosi koji se odnose na štete na elektro postrojenjima, štetu nastalu uslijed smanjenja proizvodnje u Slavonskom Brodu i smanjenje proraèunskih sredstava i fondova u Slavonskom Brodu, tako da je iznos štete na dan 24. travnja iznosio nešto više od 17 milijardi dinara7. U pogledu ljudskih rtava, u izvješæu Štaba navedena su dva smrtna sluèaja i to na podruèju Slavonskog Broda i Ðakova. U Ðakovu je uslijed stampeda u osnovnoj školi Ivana Gorana Kovaèiæa zbog urušavanja stepeništa smrtno stradala trinaestogodišnja uèenica 5. razreda Milka Tokiæ iz Širokog Polja, dok okolnosti pogibije druge rtve nisu poznate. Naime, u ondašnjem se tisku u vijestima o stradanjima na podruèju Slavonskog Broda objavljenim tijekom travnja 1964. godine, nigdje ne spominje kako je bilo smrtnih sluèajeva prouzrokovanih potresom. Takoðer se i na internetskim stranicama, na kojima danas mo emo pronaæi podatke o potresu u Slavonskom Brodu, izrièito navodi kako nije bilo ljudskih rtava,te bi stoga podatak iznesen u izvješæu Štaba trebalo gledati s odreðenom rezervom.8 O posljedicama potresa i prvim procjenama iznesenim u izvješæu Štaba za zaštitu od elementarnih nepogoda raspravljalo se i na sjednici Skupštine kotara Osijek, odr anoj 27. travnja 1964. Uvodno izlaganje o posljedicama potresa na podruèju Slavonije podnio je predsjednik Kotarskog štaba Bla Mataiæ, koji je u samom uvodu istaknuo da je velika sreæa da potres nije izazvao i veæe ljudske rtve:„Upravo pukim sluèajem u mnogo prilika izbjegnute su katastrofe u kojima je moglo nastradati mnogo ljudi, a u prvom redu djeca u školama. Dva smrtna sluèaja i broj ranjenih od potresa koliko god da nam teško padaju, ipak još jednom
7 Prema srednjem teèaju Narodne banke Jugoslavije za 1964. godinu (1:300), iznos nastale štete izra enu amerièkim dolarima iznosio je nešto više od 57,200.000 dolara. Prema inflacijskom kalkulatoru, navedena vrijednost u dolarima 1964. godine imala je istu kupovnu moæ kao i 425,021.915 dolara 2013. godine. http://www.kunalipa.com/katalog/tecaj/yu-dinar-1945-1965.php; http://www.kunalipa.com/ katalog/tecaj/vrijednost-dolara.php (8.6.2013.) 8 Dr avni arhiv Osijek (dalje DAO), Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda, izvještaji i zapisnici o postradalim objektima na podruèju kotara Osijek 1964./1965.“ (dalje „Osnivanje fonda…“), Podaci o elementarnoj šteti od zemljotresa – Informacija, 25. travnja 1964.; GS, Osijek, „Uèenica Milica Tokiæ rtva potresa“, 14. travnja 1964.; str. 1; „Sna an potres u veæem dijelu zemlje“, Ðakovaèki gospodarski list, Ðakovo, 17. travnja 1964., str. 1; „Tragièna bilanca 13. travnja“, Ðakovaèki gospodarski list, Ðakovo, 24. travnja 1964., str. 1; http://www.glas-slavonije.hr/124004/1/Djakovo- Dilj-gora-i-Beli-Manastir-moguci-epicentri-jakih-potresa (7.6.2013.) 182 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 mo emoreæi da je upravo nevjerojatno u mnogim sluèajevima kako je prošlo bez ljudskih rtava,što je velika sreæa u nesreæi koja je zadesila naše podruèje.“ Zatim se osvræe i na posjet Tita te ostalih dr avnih du nosnika pogoðenom podruèju: „Na mjesto nesreæe veæ isti dan stigao je predsjednik Sabora SRH, Ivan Krajaèiæ i predsjednik Odbora za unutrašnju politiku, Milan Miškoviæ. Mjesto nesreæe za svega nekoliko dana posjetili su mnogi rukovodioci iz Republièkih i saveznih organa. Naši ljudi od prvog dana bili su ohrabreni ovim posjetama. Veæ èvrsto izra enoj vjeri da æe im biti pru ena pomoæ u nesreæi koja je i nesreæa za èitavu našu zajednicu, nije bilo kraja kada je drug Tito posjetio neka mjesta u okolici Broda i sam Brod. Kao i u svim prilikama tako i u ovoj drug Tito je izrazio svu oèinsku brigu za postradale i elju da se posljedice potresa što prije otklone.“ U nastavku svog izlaganja napomenuo je kako zadatak obnove u okolnostima nestašice graðevinskog materijala i struène radne snage, neæe biti nimalo lak, zbog èega je potrebno „najracionalnije iskoristiti svaki dinar uz najveæe zalaganje i samoodricanje naših gradjana da se što prije obnove ošteæeni domovi i izgrade novi koji su srušeni“. Istaknuo je takoðer i veliku ulogu Jugoslavenske narodne armije (JNA), koja sa svojom radnom snagom i mehanizacijom aktivno sudjeluje u otklanjanju posljedica potresa, te naputak J. B. Tita da se u poslove obnove ukljuèe i omladinske radne brigade. Iz rasprave koja je uslijedila nakon uvodnog Mataiæeva izlaganja, zanimljivo je izdvojiti napomenu odbornika Dragutina aniæa, koji je izrazio nezadovoljstvo zbog nedovoljnog informiranja javnosti, istièuæi kako je „štampa pisala samo kad su Maršal i drugi rukovodioci dolazili, dok se nije sagledala cjelokupna problematika sveg podruèja“. Sliènu opasku izrekao je i Mato Novaèiæ, predstavnik opæine Slavonska Po ega. Nakon informacija o posljedicama potresa po pojedinim opæinama, zakljuèeno je da Kotarski štab za zaštitu od elementarnih nepogoda prikupi podatke o namjerama i planovima opæinskih skupština u pogledu izgradnje i obnove porušenih i ošteæenih javnih objekata te da se što prije pristupi izgradnji privremenih monta nihškola i zdravstvenih objekata. Takoðer su dane i preporuke opæinskim skupštinama, na èijim podruèjima nije došlo do znatnije štete, da razmotre moguænost pru anja pomoæi najte e pogoðenim opæinama Slavonski Brod, Ðakovo i Slavonska Po ega, te da se na podruèju opæina pokrenu akcije za prikupljanje pomoæi od radnièkih organizacija za nastradalo podruèje.9 Osim navedenih preporuka i zakljuèaka, na sjednici je donesena i odluka o osnivanju Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek (dalje Fond), te je imenovan i Upravni odbor Fonda, na èelu s predsjednikom
9 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Zapisnik IX. sjednice Skupštine kotara Osijek, 27. travnja 1964. 183 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine
Skupštine kotara Osijek Gojkom Prodaniæem. Kako se pri izboru èlanova Upravnog odbora vodilo raèuna da u njega, osim predstavnika pojedinih kotarskih institucija, uðu predstavnici onih opæina na èijem je podruèju potres prouzroèio veæinu štete, za èlanove Odbora imenovani su: Vujo Divjak, predstavnik Privredne komore, Bla Mataiæ, predstavnik Štaba za zaštitu od elementarnih nepogoda, eljko Stanisavljeviæ, naèelnik Odjela za financije skupštine kotara Osijek, Stjepan Rajkoviæ, predsjednik Skupštine opæine Slavonski Brod, Mirko Broðanac, predsjednik Skupštine opæine Ðakovo, Mato Novaèiæ, predsjednik Skupštine opæine Slavonska Po ega, Marko Koprtla, predsjednik Skupštine opæine Vukovar, Bla Koleniæ, predsjednik Skupštine opæine Našice, Branko Runje, predsjednik Skupštine opæine Osijek i Dragutin aniæ, predsjednik Skupštine opæine Vinkovci.10 Na drugoj sjednici Upravnog odbora odr anoj 5. svibnja donesena su i Pravila Fonda, po kojima je on bio strogo namjenski, što je znaèilo da se njegova sredstva mogu koristiti iskljuèivo u svrhu obnove i izgradnje društvenih i javnih objekata, te objekata iz stambenog fonda èiji vlasnici nisu moguænosti sami obnoviti svoj stambeni prostor. Utvrðeno je da se sredstva iz Fonda (osim kredita) daju bez obveze vraæanja, a prema èl. 6. raspodjela sredstava po opæinama obavljat æe se razmjerno velièini nastale štete. Zanimljivo je istaknuti kako je na ovoj sjednici iznesen novi podatak o nastaloj šteti, koja je prema najnovijim podacima iznosila 20 milijardi dinara.11 U poèetku svog poslovanja Fond je nailazio na mnoge poteškoæe u organizaciji administrativnih poslova, a najveæi je problem predstavljao prijenos sredstava s raèuna Fonda na istoimene opæinske fondove. Nakon što su svladani poèetni organizacijski problemi u narednom se razdoblju prijenos sredstava odvijao normalno i bez veæih poteškoæa. Zakljuèno s o ujkom 1965. zabilje eno je 377 uplata na raèun Fonda te isto toliko isplata.12 Prva veæa sredstva na raèun Fonda stigla su u obliku pomoæi od strane saveznih i republièkih vlasti. Najprije je Izvršno vijeæe Sabora SR Hrvatske na
10 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 02-6443/1-64, 27. travnja 1964.; 02-6444/1-64, 27. travnja 1964.; „17 milijardi dinara. Donesena odluka o formiranju fonda za obnovu potresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek“, GS, Osijek, 28. travnja 1964., str. 1. 11 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 05-6410/1-1964, 5. svibnja 1964.; Isto i u: DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Zapisnik sa druge sjednice Upravnog odbora Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek. 12 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek, o ujak 1965. (dalje Poslovni izvještaj, o ujak 1965.) Isto i u: DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije, raspodjela, zapisnici o utrošku sredstava za postradale od potresa na podruèju NOK-a 1964./1965. (dalje „Informacije…“). 184 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 sjednici 23. travnja 1964. donijelo zakljuèak o pru anju pomoæi stradalom podruèju Slavonije i to u vidu bespovratnih sredstava u iznosu od 1,5 milijardi dinara, koja je Republika osigurala iz sljedeæih izvora: 300,000.000 din. iz proraèuna (220 milijuna iz proraèunske rezerve i 80 milijuna iz rezervnog fonda), 100,000.000 din. iz Republièkog fonda za stambenu izgradnju, 300,000.000 din. iz Fonda za neprivredne investicije i 800,000.000 din. iz sredstava Banke SRH (500 milijuna iz oroèenih sredstava socijalnog osiguranja i 300 milijuna ostalih bankarskih sredstava). Mjesec dana kasnije, 21. svibnja 1964., odluku o dodjeljivanju istog iznosa iz privrednih rezervi Federacije donijela je i Savezna skupština SFRJ.13 Kako su prvi nepotpuni izvještaji govorili o materijalnoj šteti koja je premašivala iznos od 17 milijardi dinara, bilo je oèito kako æe doznaèena sredstva saveznih i republièkih vlasti biti dostatna tek za hitnu sanaciju i normaliziranje stanje na stradalom podruèju, što je istaknuto i na sjednici Skupštine kotara Osijek prilikom osnivanja Fonda: „Sigurno je da smo svjesni toga, da se sa pomoæi koja je do sad dana i koja æe biti kasnije pru ena,neæe moæi ni u toku godine, a ni iduæe godine da se ta šteta u potpunosti obešteti, tj. da se stvari normaliziraju, pa æemo posljedice potresa osjeæati u toku narednih nekoliko godina.“14 Osim navedenih bespovratnih sredstava, SR Hrvatska je iz sredstava što ih je osigurala Jugoslavenska investicijska banka u visini od 1,5 milijardi dinara dala kredit opæinskim stambenim fondovima s rokom otplate do 25 godina i uz kamatu od 1%. Iz navedenih sredstava, opæinski fondovi mogli su svojim neposrednim korisnicima dati kredit pod istim uvjetima, pod kojima su ih dobili od republièkih vlasti.15 Odobrena bespovratna sredstva uplaæivana su na raèun Fonda vrlo sporo. Naime, prva uplata stigla je iz republièke proraèunske rezerve i to u iznosu od 220,000.000 dinara, koja su trebala biti utrošena na hitne intervencije i zaštitu stanovništva, tako da je Fond u poèetku raspolagao s minimalnim sredstvima. Kada su sredstva poèela redovitije stizati, bilo je moguæe pristupiti i rješavanju
13 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj, o ujak 1965.; DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 441-24/64-6, 30. svibnja 1964.; 03/2-6556/1-117-1964, 24. travnja 1964.; „Tri milijarde dinara za nastradalo podruèje“, GS, Osijek, 25. travnja 1964., str. 1. 14 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Zapisnik IX. sjednice Skupštine kotara Osijek, 27. travnja 1964. 15 Sredstva su rasporeðena na sljedeæi naèin: Opæinski fond za stambenu izgradnju, Slavonski Brod - 1.170,000.000, Opæinski fond za izgradnju, Ðakovo – 255,000.000; Opæinski fond za izgradnju, Slavonska Po ega – 75,000.000. DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj, o ujak 1965.; DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 05-9513/1-64, 2. srpnja 1964.; 8104/2-176-1965, 7. srpnja 1964. 185 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine prvih zahtjeva koji su pristizali od strane pogoðenih opæina.16 Što se tièe uplata privrednih, društvenih i drugih organizacija te priloga graðana, zakljuèno s 31. prosincem 1964. ta je pomoæ iznosila 125,729.198 dinara, što je prema stavu Upravnog odbora Fonda predstavljalo podbaèaj akcije prikupljanja pomoæi, prije svega zbog nedovoljno dobre organiziranosti. Jedan od uzroka tra io se u èinjenici kako se prema prvim procjenama nisu utvrdili pravi razmjeri štete, koja je bila daleko veæa od prvih analiza, dok se kao drugi razlog navodila èinjenica da je akcija prikupljanja došla u „nezgodno vrijeme“, odnosno nedugo nakon potresa u Skoplju, za èiju su obnovu graðani i razlièite društvene i privredne organizacije izdvojili najveæi dio svojih štednji i prièuva. Uplate po opæinama bile su sljedeæe: Beli Manastir 6,395.574 Ðakovo 300.000 Našice 281.500 Nova Gradiška 1,001.000 Orahovica 856.464 Osijek 19,651.839 Slavonski Brod 137.133 Slavonska Po ega 3.000 Valpovo 4,608.655 Vukovar 5,549.884 Ostali 86,924.809 Storno manipulativnih troškova 19.340
Navedena sredstva nisu u cijelosti podijeljena opæinama, buduæi su pojedine, manje stradale opæine preuzele obvezu za gradnju škola i drugih javnih objekata na više pogoðenom podruèju, zbog èega su stornirane pojedine uplate uplatitelja s podruèja opæina kotara Osijek. Tako da je konaèni iznos uplata na raèun Fonda prikupljen u akciji prikupljanja pomoæi tijekom 1964. iznosio 90,277.306 dinara. Prema završnom raèunu za 1964. godinu ukupni prihodi Fonda iznosili su 3.095,499.162 dinara poznatih nepovratnih sredstava, koji su rasporeðeni na opæine Slavonski Brod (2.220,000.000), Ðakovo (510,000.000), Slavonska Po ega (180,000.000), Našice (90,000.000), Vukovar (60,000.000) uz manipulativne troškove u iznosu od 47.270 dinara. Za ostatak od 35,451.892 dinara odreðeno je da se podijele opæinama u sljedeæim postotcima: Slavonski
16 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj, o ujak 1965.; DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 03/2-6108/1-109-1964, 21. travnja 1964. 186 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196
Brod 77%, Ðakovo 17% i Slavonska Po ega 6%. Takoðer je zakljuèeno da se i sva buduæa nepoznata nepovratna sredstva, koja æe pristiæi na raèun Fonda podijele po istom principu.17 Nakon nešto manje od godinu dana djelovanja, na XVII. sjednici Skupštine kotara Osijek 23. travnja 1965. godine donesena je Odluka o ukidanju Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek. Za eventualne uplate, koje bi mogle uslijediti tijekom 1965. godine odreðeno je da se knji e na raèun Skupštine kotara Osijek, otkuda æe se rasporeðivati po ranije utvrðenom „kljuèu“ – Slavonski Brod 77%, Ðakovo 17% i Slavonska Po ega 6%.18
Stradanja na podruèju opæine Ðakovo
I u sluèaju opæine Ðakovo, prve procjene štete objavljene dva dana nakon potresa bile su daleko od stvarnosti i kretale su se oko iznosa od 200 milijuna dinara.19 Samo tri dana kasnije vijesti su govorile o materijalnoj šteti u iznosu oko 2 milijarde dinara, da bi do kraja travnja šteta premašila iznos od 3 milijarde dinara.20 Prema podacima komisija koje su obilazile podruèje opæine Ðakovo potres je najveæe štete prouzroèio na zapadnom dijelu Ðakovštine, u selima Musiæ, Lapovci, Hrkanovci, Ovèara, Pauèje, Slobodna Vlast i Levanjska Varoš, te u selima Vuèevci na istoku i Ivanovcima na zapadu Ðakovštine. Veæi broj ljudskih rtava,prema mišljenju struènjaka, izbjegnut je zahvaljujuæi èinjenici da su se ljudi u to vrijeme najviše nalazili na radu u poljima, a samo manji broj potres je zatekao u zgradama. Odmah drugog dana nakon potresa jedinice JNA u stradalim su selima postavile 100 šatora za smještaj najugro enijih, a iduæih se dana broj šatora udvostruèio. Na pogoðeno podruèje takoðer je upuæena i pomoæ u hrani i odjeæi.21
17 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj, o ujak 1965. 18 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije…“, 05-5686/1-1965., 23. travnja 1965. 19 „Šteta u Ðakovštini veæa od 200 milijuna“, GS, Osijek, 15. travnja 1964., str. 2. 20 „U Ðakovštini srušeno 556 stambenih objekata“, GS, Osijek, 18. travnja 1964., str. 2; „Otklanjaju se posljedice“, GS, Osijek, 21. travnja 1964., str. 2; „Tragièna bilanca 13. travnja“, Ðakovaèki gospodarski list, Ðakovo, 24. travnja 1964., str. 1; „Razmotren izvještaj o posljedicama potresa“, Ðakovaèki gospodarski list, Ðakovo, 8. svibnja 1964., str. 1. 21 „U Ðakovštini srušeno 556 stambenih objekata“, GS, Osijek, 18. travnja 1964., str. 2; „Tragièna bilanca 13. travnja“, Ðakovaèki gospodarski list, Ðakovo, 24. travnja 1964., str. 1. 187 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine
Nakon prvih procjena o šteti nastaloj prilikom potresa, izra enih u izvješæu Štaba za zaštitu od elementarnih nepogoda, 27. travnja 1964. odr anaje sjednica Skupštine kotara Osijek, na kojoj su iznesene glavne informacije vezane uz potres te podnesena izvješæa o stanju na terenu, odnosno na podruèjima najviše pogoðenih opæina. Opæinu Ðakovo predstavljao je njen predsjednik Mirko Broðanac, koji je u svom izlaganju istaknuo kako na podruèju Opæine još uvijek nije dovršena procjena štete, ponajprije zbog nedostatka struènjaka, te da nastaju i nove štete od naknadnih potresa. Podr ao je i prijedlog o izgradnji monta nih škola te upozorio na velike poteškoæe u pogledu nabave prijeko potrebnog graðevinskog materijala. Na kraju svog kratkog izlaganja Broðanac se u ime opæine Ðakovo zahvalio kotarskom rukovodstvu na pru enojmoralnoj podršci.22
Tablica 1. Pregled materijalne štete i stradalih na podruèju opæine Ðakovo prema izvješæu Štaba za zaštitu od elementarnih nepogoda od 24. travnja 1964.23
PORUŠENI DRUŠTVENI OBJEKTI Zdravstveni Škole Privredni objekti Stambene zgrade Ukupno objekti 182,000.000 350,000.000 370,000.000 248,000.000 1.150,000.000 OŠTEÆENI DRUŠTVENI OBJEKTI Zdravstveni Škole Privredni objekti Stambene zgrade Ostale zgrade Ukupno objekti
114,550.000 - 127,200.000 154,660.000 - 396,410.000 PORUŠENI PRIVATNI OBJEKTI Stambene zgrade Ostale zgrade Crkve Ostalo Ukupno
530,665.000 - 40,400.000 - 571,065.000 OŠTEÆENI PRIVATNI OBJEKTI Stambene zgrade Ostale zgrade Crkve Ostalo Ukupno
934,593.000 - 24,185.000 - 958,778.000 REKAPITULACIJA Ukupan broj Ukupan broj Šteta Šteta Ukupna šteta porušenih zgrada ošteæenih zgrada 442 1.721,065.000 3290 1.355,188.000 3.076,253.000 BROJ STRADALIH Smrtnih Lakše Te e ozlijeðenih Ukupno sluèajeva ozlijeðenih 133034
22 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Zapisnik IX. sjednice Skupštine kotara Osijek, 27. travnja 1964. 23 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Podaci o elementarnoj šteti od zemljotresa – Informacija, 25. travnja 1964. 188 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196
Naknadna temeljitija analiza nastale štete na podruèju opæine Ðakovo prikazana je u dokumentu bez oznake datuma „Informacija o štetama i poslijedicama izazvanim potresom od 13.IV.1964. te o problemima koji iz toga proizlaze na podruèju Opæine“ (dalje Informacija). Prema podacima iznesenim u tom dokumentu utvrðeno je da šteta na podruèju opæine Ðakovo iznosi 4.383,900.000 dinara, uz napomenu kako još uvijek nije rijeè o konaènom iznosu.
Tablica 2. Pregled materijalne štete na podruèju opæine Ðakovo24
IZRAVNA ŠTETA – 4.182,100.000
Stambeni objekti 2.696,000.000
Porušeni i ošteæeni školski objekti 419,000.000
Zdravstveni objekti 401,000.000
Javni i povijesno-kulturni objekti 99,100.000
Privredni objekti i postrojenja 567,000.000 NEIZRAVNA ŠTETA – 201,800.000 Smanjenje prihoda privrede 37,000.000 Smanjenje proraèunskih prihoda 97,100.000 Smanjenje fondova Opæine 13,000.000 Smanjenje prihoda radnih organizacija 54,700.000 (zdravstvo, vodna zajednica itd.) UKUPNO – 4.383,900.000
Štete na stambenim objektima èinile su 64% ukupnog iznosa štete u opæini Ðakovo i predstavljale su jedan od najveæih problema prouzrokovanih potresom, buduæi je veliki broj uništenih ili ošteæenih zgrada i kuæa neposredno utjecao na ivotneuvjete stanovništva kroz du erazdoblje. Potresom je srušen 301 stambeni objekt, od èega 63 u društvenom, a 237 u privatnom vlasništvu. U ukupnom broju porušenih stambenih objekata izgubljena su 362 stana. Ukupna visina štete na porušenim stambenim objektima iznosila je 703,000.000 dinara. Ošteæen je bio 5291 stambeni objekt, od èega je 5087 bilo u privatnom vlasništvu, a šteta je iznosila 1.048,000.000 dinara. Sveukupno, potres je na podruèju opæine Ðakovo
24 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Informacija o štetama i poslijedicama izazvanim potresom od 13.IV.1964. te o problemima koji iz toga proizlaze na podruèju Opæine. 189 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine djelomièno ili u potpunosti onesposobio 5652 stambena objekta ili 56% ukupnog broja stambenih objekata u iznosu od 2.696,000.000 dinara. Štete na školskim objektima. Potpuno je srušeno ili neuporabivo bilo 9 školskih objekata s 11 uèionica i pomoænim prostorijama u kojima je nastavu pohaðalo oko 1000 uèenika. Potres je nadalje oštetio 43 školska objekta sa 107 uèionica u kojima je nastavu pohaðalo oko 8000 uèenika. Visina štete na porušenim školskim objektima iznosila je 134 milijuna, a na ošteæenim 285 milijuna dinara. U pogledu školskih objekata u Informaciji je posebno istaknuta èinjenica kako je školski prostor na podruèju opæine Ðakovo i inaèe nedovoljan te da se u osnovnoj školi u Ðakovu [OŠ Ivana Gorana Kovaèiæa] u trenutku potresa nalazilo više od 1000 uèenika što u odnosu na njen normalni kapacitet predstavljalo dvostruko optereæenje, zbog èega je i došlo do ranije spomenutog smrtnog sluèaja. Štete na zdravstvenim objektima. Najveæa šteta nastala je na zgradi Doma zdravlja u Ðakovu te se zbog opasnosti od urušavanja moralo odmah pristupiti njenom hitnom rušenju. Nadalje, potres je oštetio zdravstvene stanice i veterinarske ambulante u Drenju, Gorjanima, Levanjskoj Varoši te veterinarsku ambulantu u Ðakovu. Ukupna izravna šteta iznosila je 401 milijun, dok je neizravna šteta na sustavu zdravstva procijenjena na 39 milijuna dinara. Štete na javnim i povijesno-kulturnim objektima. Od javnih objekata štetu su pretrpjeli mjesni uredi u Trnavi i Levanjskoj Varoši, društveni domovi u Hrkanovcima, Lapovcima, Majaru i Svetobla ju te zgrade Skupštine opæine i Narodne milicije u Ðakovu. Od šteta nastalih na povijesno-kulturnim objektima, prije svega potrebno je istaknuti štetu nastalu na ðakovaèkoj katedrali Svetog Petra na kojoj je srušen kameni ljiljan s vrha sjevernog tornja te akpreko 500 kg. Prilikom pada uništio je gromobransku instalaciju, probio krovište i potpuno uništio mehanizam sata. Porušeno je i nekoliko ukrasnih tornjiæa na zapadnom dijelu katedrale koji su oštetili krov, dok je na više mjesta ošteæena bukastropa i freske. Osim katedrale u znatnoj su mjeri ošteæene i crkve u Trnavi, Dragotinu, koje su takoðer imale status povijesno-kulturnog spomenika.25 Ukupna šteta na kulturno-povijesnim objektima na podruèju opæine Ðakovo iznosila je 99 milijuna dinara.
25 Prema izvješæu Komisije za vjerska pitanja Skupštine opæine Ðakovo od 27. travnja 1964. šteta na objektima vjerskih zajednica (rimokatolièke, grkokatolièke i pravoslavne) na podruèju Opæine iznosila je oko 100 milijuna dinara. Nadbiskupijski arhiv Ðakovo, Fond Biskupske kancelarije, 35/1964., 27. travnja 1964. 190 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196
Štete na privrednim objektima i postrojenjima prije svega su se odnosile na graðevinske objekte, buduæi postrojenja, kao i zalihe nisu pretrpjeli nikakvu štetu. Po privrednim granama šteta je na razvrstana kako slijedi:
- industrija 62,000.000 - poljoprivreda 196,000.000 - trgovina, ugostiteljstvo, turizam 257,000.000 - zanatstvo 40,000.000 - ostalo 12,000.000
Od znaèajnih ošteæenja na privrednim objektima istaknuta je šteta nastala na podrumu – vinariji Mandiæevac i skladištu sjemenske robe Poljoprivrednog kombinata Ðakovo. Znatna šteta uèinjena je ljeèilištu i odmaralištu u Ðakovaèkoj Breznici i Hotelu Ðakovo, dok je u podruèju trgovine najveæe ošteæenje utvrðeno kod poduzeæa „Trgopromet“ u Ðakovu i na radnjama u Slobodnoj Vlasti, Hrkanovcima, Levanjskoj Varoši i Trnavi. U podruèju zanatstva, veæu je štetu pretrpjelo Obrtno poduzeæe Ðakovo i to mehanièka radionica za koju je odreðeno rušenje i krojaèki pogon. Osim izravne štete, ošteæeni privredni objekti imali su za posljedicu i smanjenje poslovanja, pa se u obzir trebalo uzeti i smanjenje prihoda pogoðenih poduzeæa. Mjere koje su bile predviðene za sanaciju i uklanjanje nastale štete bile su odreðene na sljedeæi naèin: – za stambene objekte: potrošaèki krediti na šest godina, dugoroèni krediti, preostali materijal od rušenja, vlastita radna snaga privatnika, radna snaga JNA i omladinskih brigada, razne vrste pomoæi u prijevozu, izgradnji i sl., struèna radna snaga uz povoljne uvjete, stavljanje na raspolaganje gotovih tipskih projekata: – za školske, zdravstvene i javne objekte: dotacije zajednice, pomoæ kotare- va i opæina u izgradnji pojedinih objekata, radna snaga JNA i omladinskih brigada, razne vrste pomoæi u prijevozu, izgradnji i sl., stavljanje na ra- spolaganje gotovih tipskih projekata za škole; – za privredu: krediti koji bi se davali uz povoljnije uvjete otplate i bez uèeš- æa. Za uklanjanje posljedica potresa u podruèju zdravstva, školstva te za socijalno ugro ene i kreditno nesposobne osobe, od strane kotarskog Fonda za obnovu pogoðenih podruèja predviðen je bio, kako je u tekstu prethodno navedeno, nepovratni iznos od 510 milijuna dinara, dok je za obnovu stambenog 191 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine fonda odobren kredit u iznosu od 255 milijuna dinara, sveukupno 765 milijuna dinara. Navedena sredstva rasporeðena su kako slijedi:
- za stambenu izgradnju 255,000.000 - za školstvo 200,000.000 - za zdravstvo 230,000.000 - za javne objekte 30,000.000 - za socijalno ugro ene 50,000.000
Kako je sveukupna visina štete na podruèju opæine Ðakovo premašivala iznos od 4 milijarde dinara, namijenjena sredstva mogla su „pokriti“ tek petinu troškova. Tako je za obnovu stambenih objekata, kako u društvenom tako i u privatnom vlasništvu, nedostajalo sredstava u visini od 1.081,000.000. Za obnovu školskih objekata nedostajalo je 178 milijuna, zdravstvenih objekata 156 milijuna te javnih objekata 69 milijuna dinara.26 Problem obnove školskih objekata dijelom je ubla en donacijama drugih opæina koje su se obvezale u pojedinim mjestima izgraditi nove škole, i to: opæina Beli Manastir – školu s dvije uèionice i stan uz školu u selu Majar, opæina Vukovar – školu s dvije uèionice i stan uz školu u selu Hrkanovci, opæina Valpovo – školu s jednom uèionicom i stan uz školu u selu Ivanovci, opæine Donji Miholjac i Orahovica – školu s jednom uèionicom i stan uz školu u selu Pridvorje.27 Što se tièe sanacije šteta u podruèju privrede u Informaciji je istaknuto kako to pitanje još uvijek nije riješeno te da ono, osim uklanjanja izravne štete od potresa, ukljuèuje i rekonstrukciju i proširenje postojeæih privrednih kapaciteta. Zbog visine šteta i planova za privrednim unapreðenjem nerazvijenih dijelova Opæine, zakljuèeno je kako bi što hitnije trebalo ishoditi dugoroèni povoljni kredit od republièke ili Jugoslavenske investicijske banke.28 Imajuæi na umu prethodno navedene podatke, izgledno je bilo kako opæina Ðakovo neæe biti u moguænosti vlastitim sredstvima i snagama sanirati nastalu štetu, prije svega porušene i ošteæene objekte koji su bili preduvjet za normalno odvijanje privrednih, školskih i zdravstvenih djelatnosti. Najveæi problem za
26 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Informacija o štetama i poslijedicama izazvanim potresom od 13.IV.1964. te o problemima koji iz toga proizlaze na podruèju Opæine. 27 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 03-135-1964, 28. svibnja 1964. 28 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Informacija o štetama i poslijedicama izazvanim potresom od 13.IV.1964. te o problemima koji iz toga proizlaze na podruèju Opæine. 192 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196
Opæinu proizlazio je iz èinjenice da su u potresu stradala èak 5652 stambena objekta i ogledao se u teškoæama oko smještaja ugro enog stanovništva koje je ostalo bez svojih domova. Opseg štete, kako u smislu broja porušenih objekata tako i smislu visine štete, ukazivao je na to kako obnovu neæe biti moguæe provesti u nekom kraæem vremenskom periodu, te da æe se ona aktivno provoditi tijekom iduæe dvije do tri godine. O razmjerima štete govore i podatci kako je ukupna šteta na podruèju opæine Ðakovo iznosila 54% ukupno ostvarenog nacionalnog dohotka iz 1963. godine, te da je šteta na stambenim objektima predstavljala 61% godišnjih primanja cjelokupnog stanovništva Opæine. Potonje je znaèilo kako æe se u iduæem razdoblju bitno izmijeniti i struktura novèanih izdataka stanovništva, koji æe biti usmjereni na obnovu kuæa i stanova, a što bi moglo imati i znatnog utjecaja na osobni standard stanovništva, buduæi je i prije potresa potrošaèkim kreditima bilo optereæeno 90% zaposlenika na podruèju Opæine.29 Iznos nepovratnih sredstava odreðen za opæinu Ðakovo u visini od 510,000.000 isplaæivan je tijekom 1964. godine prema sljedeæem rasporedu: 30. travnja – 50,000.000, 2. lipnja – 77,000.000, 3. lipnja – 27,000.000, 8. lipnja – 246,000.000, 20. lipnja – 74,000.000, 2. srpnja – 19,000.000 i 5. kolovoza – 17,000.000. Nadalje, 15. lipnja 1964. Skupština opæine Virovitica na raèun Fonda uplatila je iznos od 1,320.000 dinara s napomenom da su sredstva namijenjena za izgradnju škole u Pridvorju, a 1. travnja 1965. na raèun Fonda za obnovu opæine Ðakovo uplaæen je i 17%-tni udio sredstava kotarskog Fonda preostao nakon zakljuèenja raèuna za 1964. u iznosu od 6,026.782. Izravno na raèun opæinskog Fonda tijekom 1964. uplaæeno je još 2,000.000 dinara od republièke Komisije za vjerska pitanja, te 39.487 dinara privatnih uplata. Tako su sredstva uplaæena zakljuèno s 1. travnjem 1965. na raèun opæine Ðakovo u svrhu popravka i izgradnje javnih i društvenih objekata dostigla iznos od 519,386.269 dinara.30
29 Isto. 30 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije…“, 2/1964., 7/64, 13/64, 17/64, 21/64, 30/64, 41/64, 45/1964., 9/1965.; 423-14. 193 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine
Tablica 3. Pregled sanacije stambenih objekata na podruèju opæine Ðakovo zakljuèno s 20. listopadom 1964.31
OBJEKTI U PRIVATNOM VLASNIŠTVU Broj srušenih Useljeno Pod krovom U gradnji Nije zapoèeto kuæa 254 70 152 - 32 KUÆE ZA SOCIJALNO UGRO ENE Broj srušenih Useljeno Pod krovom U gradnji Nije zapoèeto kuæa 20 6 3 11 - POPRAVCI PRIVATNIH STAMBENIH OBJEKATA Popravljeno i Obnova u Broj ošteæenih kuæa Nije zapoèeto useljeno tijeku 5291 3700 370 1271 OBJEKTI U DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU Broj srušenih Useljeno Pod krovom U gradnji Nije zapoèeto stanova 64 40 20 4 - POPRAVCI DRUŠTVENIH STAMBENIH OBJEKATA Broje ošteæenih Popravljeno i Obnova u Nije zapoèeto kuæa useljeno tijeku 204 120 69 15 KOLIÈINA ISPORUÈENOG OSNOVNOG GRAÐEVINSKOG MATERIJALA eljezo Cement (t) Opeka Šljunak (m3) Pijesak (m3) Crijep Kreè (t) 2700 5,700.000 5200 3000 - 482.000 1000
Šest mjeseci nakon potresa, 20. listopada 1964., naèinjena je rekapitulacija stanja i rezultata aktivnosti na otklanjanju posljedica potresa. Prema navedenim podacima, opæina Ðakovo do toga je izvješæa utrošila tek petinu bespovratnih sredstava, toènije 101 milijun dinara i 36 milijun dinara dugoroènih kreditnih sredstava. Izgraðeno je 8 škola s 10 uèionica, popravljene su 44 škole s istim brojem uèionica te 32 javna objekta. U obnovi dijela škola sa svojim su donacijama sudjelovale i opæine Valpovo, Beli Manastir, Donji Miholjac, Orahovica i Vukovar. Istaknuta je i velika uloga JNA, ponajprije u organizaciji prijevoza graðevinskog materijala, dodjeljivanju šatora i sudjelovanju u fizièkim poslovima. Osim vojske u saniranju šteta na podruèju opæine Ðakovo sudjelovala
31 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije…“, Informacija o stanju i rezultatima aktivnosti na otklanjanju posljedica od potresa na podruèju Slavonije sa stanjem na dan 20. X. 1964. g. 194 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 je i jedna omladinska brigada. Na kraju je iznesena i ocjena izvršenih poslova u kojoj izmeðu ostalog stoji: „Smatramo, da treba veoma pozitivno ocijeniti uspjehe koji su ostvareni na otklanjanju posljedica od potresa, èemu je u velikoj mjeri doprinijelo ogromno radno zalaganje stanovništva, zatim organizacija rada i snabdjevanja, u uslovima za koje se mo e reæi da su bili teški. Unatoè ostvarenim rezultatima i u narednoj godini ostaje još mnogo da se uèini.“32
*** Potres 1964. godine uèinio je od šireg podruèja Slavonije veliko gradilište. Zbog opsega materijalne štete, ali i slabog imovinskog stanja stanovništva, na obnovi pogoðenog podruèja radilo se tijekom nekoliko iduæih godina. U prilog tome govori i èinjenica kako se obnovi ðakovaèke katedrale Svetog Petra pristupilo tek u rujnu 1965. godine. Stoga bi za potpuniju sliku o stradanjima na podruèju opæine Ðakovo prouzrokovanih potresom 1964. u buduænosti istra ivanjetrebalo proširiti i na drugu polovicu šezdesetih godina. Svakako bi od pomoæi mogli biti i zapisnici Skupštine opæine Ðakovo za navedeno razdoblje, koji još uvijek nisu izluèeni i predani na èuvanje Dr avnom arhivu u Osijeku, zbog èega mi nisu bili dostupni prilikom ovog istra ivanja. Jedan od va nijih i zanimljivijih aspekata, koji bi dodatno upotpunio sliku o potresu 1964., zasigurno je i stradanje vjerskih objekata na podruèju Ðakovštine i šireg podruèja, no o tome nekom drugom prilikom.
32 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije…“, Informacija o stanju i rezultatima aktivnosti na otklanjanju posljedica od potresa na podruèju Slavonije sa stanjem na dan 20. X. 1964. g.
195 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine
SUMMARY
Slaðana Josipoviæ THE EARTHQUAKE IN THE ÐAKOVO REGION IN 1964
This paper reports - based on available archive material and newspapers from that time - on the consequences of the earthquake that struck Slavonia, and caused significant material da- mage. The establishment and activity of the “Trust fund for the reconstruction of areas in the District of Osijek that have been damaged in the earthquake” is presented in the introductory part. It was founded with the aim of collecting and distributing funds for reconstruction and building of community and public buildings, as well as the residential buildings. The conse- quences of the earthquake in the Ðakovo municipality - which was recovered and renovated through the next few years – were material damage that amounted to over 4 billion dinars, and one fatality. The latter part of the paper therefore attempts to give a somewhat detailed anal- ysis of the incurred loss and the course of sanitation of damaged areas in the Ðakovo Region during 1964.
196 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216
Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu
UDK 711.73(497.5 Ðakovo)
eljko Lekšiæ, Ðakovo
Na poèetku Ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu nalazi se nekoliko starijih kuæa, te nekoliko novih na mjestu ranijih kuæa. Te su okuænice zanimljive, jer su ovdje stanovali brojni istaknuti i poznati Ðakovèani. Meðu njima isti- èemo odvjetnika i opæinskog naèelnika dr. Antuna Niderlea, odvjetnika i politièara Mirka Hrvata, direktora biskupijskog vlastelinstva Dragutina Bo- elleina i njegovu kæerku Jerinu, poznatu kao Majka Klaudija, zatim bisku- pijske slu benike Luku Botiæa, Hugu Sudareviæa, Vatroslava Raèkog, Ladislava Bunjika i Vinka Barèa, kao i kotarskog lijeènika dr. Franju Laba- ša i kotarskog suca Ivana Janošiæa. U radu se opisuje historijat izgradnje, vlasništva i obiteljske prilike vlasnika i stanara kuæa na poèetku ulice prije kri anja sa Palmotiæevom ulicom. Kljuène rijeèi: Ulica Stjepana Radiæa, Ðakovo, Hrvat, Botiæ, Boellein
Jedna od središnjih ðakovaèkih ulica je i današnja Ulica Stjepana Radiæa. Uz zgradu opæinskog (gradskog) poglavarstva, nekoæ znanu kao “varoška kuæa”, s raskri ja je skretala ulica, odnosno sokak, prema zapadu, koja se nekoæ zvala upni sokak, jer je put vodio pored upnog dvora. U drugoj polovici 19. stoljeæa ulica je prozvana Mirkov sokak, prema ðakovaèkom odvjetniku i politièaru Mirku Hrvatu, koji je ovdje imao svoju kuæu. Na planu Ðakova, na kojem su upisani i nazivi ulica, nalazimo naziv “Mirkova ulica”.1 Na zapadnom kraju ulice
1 Vidljivo na planu grada iz 1899. godine, kojeg je naèinio ing. Gašhy. Mjerilo 1:1950. Na planu stoji: “Prerisao iz katastra: indikatio: mapah te poveèano sa mjerila 1:1280 na 1:1950 mt: U Ðakovu 25. o ujka 1899. Ing. Gašhy”. Plan je, izgleda, nekoæ stajao uramljen na zidu u zgradi opæinskog poglavarstva, a sada se nalazi u Muzeju Ðakovštine. 197 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu put skreæe prema Selcima, nakon što se prešao potok Ribnjak, koji je sada u potpunosti zatvoren. Ova ulica se potkraj 19. i poèetkom 20. stoljeæa nazivala Gospodska ulica, po viðenijim Ðakovèanima koji su ovdje ivjeli. U vrijeme numeriranja kuæa sredinom 19. stoljeæa, numeracija je tekla sljedeæim redoslijedom: - sjeverna strana ulice od zapada od kbr. 275 do upnoga dvora koji je dobio kbr. 286, - ju na strana ulice od istoka od kbr. 260 do kbr. 268 na zapadu u doli.2 U jesen 2012. god. zapoèeto je renoviranje ulice, koje je dovršeno tijekom 2013. godine. U ovom radu obraðujemo nizove kuæa s lijeve i desne strane u prvome dijelu ulice, odnosno do raskri ja do Palmotiæeve ulice, iako i dalje u doli ima kuæa zanimljive povijesti, posebice kuæa i zgrada nekadašnjeg Kajzerovog mlina.3
1. Stjepana Radiæa - lijeva, ju na strana
1.1. Stjepana Radiæa br. 1 - kuæa odvjetnika Niderlea
Prije sadašnje kuæe ovdje je stajala kuæa broj 260.4 Sadašnja kuæa na ovome mjestu ima adresu Stjepana Radiæa br. 1. To je kuæa uz zgradu opæinskog poglavarstva. Najstariji poznati nam vlasnik bila je Terezija Peck.5 Zasigurno je to Terezija Peck (1810.-1887.), rodom iz Moravske. Izgleda da je nevjenèano6 ivjela sa trgovcem Franjom Stankoviæem, od kojeg je nasljedila ovu kuæu. Ovaj posjed je 1887. godine, poslije smrti Terezije, a potom iste godine i njezinog sina Franje Stankoviæa (1850.-1887.)7, preuzela Franjina supruga Kata.8 Kata
2 Opširnije o staroj numeraciji vidi u: eljko Lekšiæ, Numeracija kuæa u Ðakovu iz sredine 19. stoljeæa, “Ðakovaèki vezovi”, Jubilarna revija 1967.-1991., Ðakovo, 1991., str. 82. 3 O Kajzerovom mlinu opširnije u: eljko Lekšiæ, Iz povijesti ðakovaèkih mlinova, Zbornik Muzeja Ðakovštine 5, Ðakovo, 2001., str. 34. 4 Opæinski sud u Ðakovu, Zemljišno knji ni odjel (dalje: ZKO), zemljišno knji ni ulo ak (dalje: zk. ul.) 480. 5 Isto. 6 U mat. knjizi umrlih je upisano da je “neudata”, te da je umrla 30. 4. 1887. u Ðakovu kbr. 260. 7 Franjo Stankoviæ je umro 1. 10. 1887. god. u Ðakovu kbr. 299. 8 ZKO, zk. ul. 480; Zbirka isprava (dalje: ZI) br. Z-10282/1888. Uruèbena isprava od 2. 8. 1887. god. 198 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216
Stankoviæ roð. Alijuš (1847.-1922.)9 bila je rodom iz Osijeka. Njihov sin Franjo (1875.), takoðer trgovac, o enio se 1897. Katicom Milkoviæ. Obzirom da su vlasnici ove kuæe bili trgovci, zasigurno se u ovoj kuæi nalazila i trgovina. Kata Stankoviæ je ovaj posjed prodala krajem 1900. godine Franjki Hager iz Ðakova kbr. 290.10 Nakon Franjkine smrti posjed je naslijedio 1921. godine Josip Hager, koji ga je iste godine prodao odvjetniku i opæinskom naèelniku u više mandata dr. Antunu Niderleu (1884.-1964.)11, koji je ovdje imao i svoj odvjetnièki ured. Antun se bio o enio 1913. godine Terezijom Jakševac, koja je ubrzo umrla.12 Drugi puta se o enio 1928. godine Marijom Deèak (1905.-2000.), kæerkom vlastelinskog revizora Vinka Deèaka. Nakon Antunove smrti 1964. god., ovaj posjed su nasljedili: supruga Marija, te djeca Ðurðica i Matej.13 Nakon provedene diobe, Matej Niderle je ubrzo postao samovlasnikom. On je kao i njegov otac bio odvjetnik, te je nastavio voditi oèev ured, sve do 1995. god., kada je otišao u mirovinu. Matej je šezdesetih godina 19. stoljeæa kuæu temeljito obnovio. Prije obnove kuæa je imala sedam prozora u nizu. Kasnije je u istoènom dijelu kuæe naèinjen poslovni prostor za trgovinu. Matejev sin je 2002. godine sagradio svoju kuæu u dvorištu. U poslovnom prostoru se nalazi knji ara “Dado”. U kuæi je još uvijek i odvjetnièki ured, kojeg vodi odvjetnik Ivan Tandara. Matej i njegova supruga Ljerka tragièno su preminuli 2013. god.14
9 U matiènoj knjizi umrlih upisano je da je 17. 6. 1922. umrla Katarina roð. Aliniæ udova pok. Franje Stankoviæa, u dobi od 76 god. 10 ZKO, zk. ul. 480; ZI br. Z-4579/1900. Kupoprodajni ugovor od 22. 12. 1900. god. 11 Dr. Antun Niderle (Retfala, Osijek, 1884.- Ðakovo, 1964.). Maturirao je na klasiènoj gimnaziji u Osijeku 1905. godine. Diplomirao je 1911. godine, a pripravnièki sta je odradio kod dr. Ivana Ribara, dr. Franje Papratoviæa i dr. Ante Švarcmajera. Mobiliziran je 1914., te prebaèen na ruski front, gdje je ranjen 1915. Svoj odvjetnièki ured je otvorio pred kraj Prvog svjetskog rata, nakon što je razvojaèen. Iz rata je izašao s èinom natporuènika, a dobio je nekoliko odlikovanja. Vodio je ured do poèetka šezdesetih godina dvadesetog stoljeæa. Bio je i opæinski naèelnik u više mandata. Bio je aktivan u športskim klubovima. Bio je predsjednik Š. K. Sokol 1922. Kao odvjetnik radio je do 1. 7. 1961. 12 Jelka Terezija Niderle roð. Jakševac, roðena 1896., kæerka trgovca Franje Jakševca ml. i Adele roð. Ivaniæ, umrla je pri poroðaju 3. 5. 1914. Sahranjena je u grobnici obitelji Jakševac na ðakovaèkom groblju. 13 ZKO, zk. ul. 1849. 14 Poginuli su u prometnoj nesreæi u Vuki 26. 6. 2013. god. Posmrtni govor kojeg je na pokopu èitao odvjetnik Ivan Tandara, objavljen je u: Odvjetnik, glasilo i èasopis hrvatske odvjetnièke komore, god. 86, br. 5-6, Zagreb, 2013., str. 52. 199 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu
1.2. Stjepana Radiæa br. 3 - 5
Ovdje je bila kuæa broj 261. Markoviæ navodi da je 1863. god. bila u vlasništvu Ivana Brnèiæa, te da ju je 1878. god. kupio Tomo Šestak (1844.-1889.) rodom iz Budrovaca. Prva supruga mu je bila Josipa roð. Dunðeroviæ (1845.-1883.) iz Drenja, a druga Justina roð. Schlams (1854.).15 Josipa je bila kæerka šumara Stjepana Dunðeroviæa, koji je slu bovao u Drenju.
Kuæe u Radiæevoj ulici na mapi iz 1863., oznaèene brojevima stare numeracije kuæa.
Markoviæ dalje navodi da Tomo sa prvom suprugom Josipom nije imao djece. Meðutim, pronašli smo da je ipak imao jedno dijete, i to sina Leopolda
15 Mirko Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, Zbornik Ðakovštine br. 1, JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, knj. III, Zagreb, 1976., str. 224. Valja istaknuti da je Markoviæ u ovome radu oznaèavao kuæe brojevima koji nisu po numeraciji kuæa iz sredine 19. stoljeæa. 200 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216
(1873.-1880.).16 Sa drugom suprugom Justinom imao je Tomo èetvero djece: Cvjetka (1885.), Anðelu (1886.-1886.), Katu (1887.-1910.) i Mariju (1889.).17 Cvjetko je bio bankovni èinovnik, umro je 1922. god. Uvidom u zemljišne knjige ustanovili smo da je najstariji vlasnik za kojeg je bilo moguæe utvrditi iz zemljišnih knjiga bio “Bernèiæ Ivan vlastelinski nadšumar”. Poslije njegove smrti, kao vlasnik se upisuje 1880. god. Josip Baumholcer, a na temelju ugovora iz 1870. god.18 Godine 1880. kuæu kupuju Tomo i Josipa Šestak. Tomo Šestak bio je opæinski bilje nik. Ima zasluga za ureðenje ðakovaèkog groblja. Dok je bio opæinski bilje nik, na ðakovaèkom groblju je izvršeno 1880. godine prosijecanje putova, a ureðen je i novi pristupaèniji ulaz na groblje, koji se koristi i danas. Tri godine prije toga dao je posjeæi razne voæke i ostalo jalovo drveæe po groblju.19 Cepeliæ navodi da je uz tadašnjeg upnika Voršaka bio prvi restaurator modernog ðakovaèkog groblja, koje je do tada bilo bez ikakovih putova20. Bio je opæinski bilje nik do 1887. godine, kada je otpušten zbog pronevjere.21 Nakon toga je radio kao blagajnik štedionice sve do smrti. Uèitelj Josip Raèek22 je smatrao da je prva škola u Ðakovu bila ovdje na mjestu Šestakove kuæe, i da se u njoj poduèavalo sve do 1805. godine, kada je sklopljen ugovor o osnutku glavne škole sa tri uèitelja. Od Šestakove djece kuæu je kupio Mavro Kleinkind iz Osijeka.23 On ju je darovao 1911. sinu dr. Rikardu Kleinkindu, lijeèniku u Ðakovu. On je kuæu prodao Franji Stankoviæu i Irmi roð. Trischler.24 Franjo je ovdje imao trgovinu manufakturom. Kuæu su prodali 1939. god. Prvoj hrvatskoj štedionici, koja ju je iste godine prodala Miji Novakoviæu.25 Mijo odnosno Mišo Novakoviæ (1894.-1952.) bio je mesar, kao i njegov otac. On je pred Drugi svjetski rat,
16 Roðen je 7. 11. 1873., a umro 25. 7. 1880. 17 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 224. 18 ZKO, zk. ul. 236 i 713. na temelju ugovora od 27. 5. 1870. god. 19 Milko Cepeliæ, Djakovaèka groblja, Tiskom biskupijske tiskare u Djakovu, Ðakovo, 1916., str. 34. 20 Isto. 21 Izvješæe kr. pod upana upanije virovitièke ob uredovnom djelovanju kr. upanijske oblasti virovitièke i podruènih joj kr. kotarskih oblastih za vrieme od 1. sieènja do 31. prosinca 1887., Osijek, 1889., str. 37. Navodi se: “Teèajem godine 1887. riešena je konaèno po visokoj kr. zemaljskoj vladi i iztraga povedena još po postojaloj kr. pod upaniji djakovaèkoj proti bivšem obæ. bilje niku u Djakovu, Tomi Šestaku i to tako, da se isti radi u grieh upisanih i dokazanih mu grubih nemarnostih povredah uredovnih du nostih od slu be obæ. bilje nika u Djakovu odpušta.” 22 Josip Raèek (Ðakovo, 1847. - Po ega, 1931.), uèitelj i upravitelj Opæe puèke djeèaèke škole. 23 ZKO, ZI br. 1005/1907. Ugovor od 2. 12. 1906. god. 24 Irma (1871.-1964.) je bila kæerka Ðure Trišlera (1841.-1883.) organista u katedrali. Bila je udavana tri puta, a nije imala djece. 25 ZKO, ZI br. 924/1939. Ugovor od 28. 2. 1939. god. 201 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu vjerojatno 1939., sagradio današnju dugaèku prizemnicu.26 Sagradio je kuæu za dva vlasnika sa zajednièkim kolnim ulazom. Prema zemljišnim knjigama, izvršena je dioba ovoga posjeda 1947. godine. Tada je zapadni dio, koji ima kuæni broj 5, prodan Marici Jednobrk i malodobnom Ivanu. Godine 1959. ovaj posjed kupuju krojaè Hinko Rechner (1920.-1996.) i njegova supruga Paula roð. Lovriæ (1923.-1998.), a kao vlasnici se upisuju i njhova malodobna djeca Zdravko i Vlado. Od 1997. vlasnik je Vlado Recher. Istoèni dio, koji ima kuæni broj 3, je 1947. god. darovan Tonki i Veri Novakoviæ, a one su ga prodale 1959. god. mesaru Ðoki Sokoloviæu (1903.-1969.) i Anki roð. Kurtiæ (1907.-1987.). Imali su sina Stjepana (1935.-1986.), koji je bio gimnazijski profesor i ravnatelj gimnazije u Ðakovu. Sada je vlasnik njegov sin Goran Sokoloviæ. Na oba dijela kuæe izbijeni su poslovni prostori.
1.3. Stjepana Radiæa br. 7
Ovdje je bila kuæa broj 262. Markoviæ navodi da je 1863. god. ovdje stajala kuæa Lièanina Nikole Došena. Kada je Nikola 1878. god. umro, preudala se njegova udovica Marija roð. Vodkert (1845.) za postolara Josipa Orta (1845.-1892.) Iz tog braka potjeèe sin Vinko Ort (1879.-1902.). Poslije Vinkove smrti kupio je ovaj posjed pekar Leopold Bräder.27 Prema zemljišnim knjigama, najstariji poznati vlasnici bili su Marija Došen i njezin malodobni sin Nikola.28 Udovica Marija Došen se udala za Josipa Orta postolara29, te mu je 1882. god. darovnim ugovorom prenijela u vlasništvo svoj suvlasnièki dio, uz zadr anje prava plodou ivanja. Josipov dio je 1892. nasljedio njihov sin Viktor. Viktor je umro mlad 1902. god., a njegov dio nasljeðuje njegova majka Marija. Marija i njezin sin Nikola Došen su prodali kuæu 1911. godine idovskom pekaru Leopoldu Bröderu.30 On je sagradio sadašnju kuæu na ovome mjestu. Bröder je naèinio i poslovni prostor u kojem je prodavao kruh, a kasnije i slastièarske proizvode. Dao je u novinama 1919. god. oglas sljedeæeg sadr aja:
26 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 224. 27 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 223. 28 ZKO, zk. ul. 237. 29 Josip sin Vinka Orta postolar i Maria-Margareta Muæanin udova Došana, rodom iz Vadkert (Markoviæ pogrešno navodi da joj je to djevojaèko prezime), vjenèali su se u Ðakovu 3. 2. 1879. 30 Ugovor od 2. 12. 1911. god., ZI br. Z-5678/1911. 202 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216
“Slavnom obæinstvu do znanja, da sam u mojoj kuæi Gajeva ulica uz moj pekarski posao i slastièarnu otvorio. Sladoled nedeljom i blagdanom. Naruèbe se najtoènije izvršuju. - Za mnogobrojni posjet moli Leopold Bröder.”31 Bröder je prodao kuæu 1922. god. Josipu i Elizabeti Bellian.32 Josip i Elizabeta su bili na radu u SAD, gdje su stekli novac za kupovinu kuæe. Josip je bio jedan od èetvorice braæe Bellian koji su poèetkom 19. stoljeæa otišli na rad u SAD. Prvi je bio otišao Josipov brat Štefan 1905. god., iza njega brat Šandor odnosno Aleksander 1910. god., potom Josip 1911. god., te brat Antun 1912. god.33 Josip Bellian bio je otišao 1911. god. kod svoga brata Aleksandera u Detroit. Na poziv svoga oca Aleksandera Belliana da nastavi voditi radnju, odluèio se vratiti u Ðakovo. Josip je otvorio pletaèku radnju na ovoj okuænici, te se bavio pletaèkim zanatom, kao njegov otac. Imao je radnju u kojojoj je bilo zaposleno i do trideset radnika. Bio je o enjen Elizabetom roð. Buch (1887.-1968.), a djeca su im: Josip (1905.), Ana (1909.), Viktor (1911.), Anica (1918.) i Aleksander (1921.). Poslije Drugog svjetskog rata kuæa i radnja su nacionalizirani, te je u dvorištu od radnje nastalo dr avno poduzeæe “Posavina”. Tada je Josip odluèio otiæi u Njemaèku, gdje je i umro 1965. u Gillenfeldu. Sin Viktor je kupio kuæu u Jelaèiæevoj ulici i nastavio voditi obiteljski obrt. Umro je 1975. god. Ovu kuæu je otkupio sin Aleksander. Aleksander Bellian je takoðer nastavio obiteljsku tradiciju i vodio je “Predionicu i pletionicu vunene robe”, sve do umirovljenja 1981. god. Bio je poznati ðakovaèki kolekcionar, te aktivan u više društava. O enio se 1941. god. Ru icom roð. Matišiæ (1922.). Djeca su im: Josip (1941.), Aleksander (1943.) i Stjepan (1957.). Sin Stjepan - Stiv, poginio je 1992. god. u padu svojeg malog sportskog zrakoplova. Aleksander Bellian je umro poèetkom 2013., a iste godine je posthumno proglašen poèasnim graðaninom grada Ðakova.34
31 Glas Slobode, br. 33, god. II., Ðakovo, 22. 6. 1919., str. 4. Isti oglas objavljen je i u br. 34 od 29. 6. 1919. na str. 3. 32 Ugovor od 12. 1. 1922. god., ZI br. Z-158/1922. 33 Podaci o ulasku u SAD mogu se pronaæi na www.ellisisland.org. 34 Odluka o dodjeli javnih priznanja Grada Ðakova za 2013. godinu, Slu beni glasnik Grada Ðakova br. 3, Ðakovo, 19. o ujka 2013., str. 6. 203 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu
1.4. Stjepana Radiæa br. 9
Na uglu sadašnje Radiæeve i Palmotiæeve ulice, bila je vlastelinska parcela sa masivnom prizemnicom, koja je bila namijenjena za stanove vlastelinskih èinovnika. Kuæa se nalazila na katastarskoj èestici br. 513, a imala je broj 263. Poznati su nam neki vlastelinski slu benici koji su ovdje stanovali. Ovdje je neko vrijeme pedesetih godina 19. stoljeæa ivio šumar Hugo Sudareviæ sa suprugom Marijom roð. Galovac, prije negoli su preselili u kuæu br. 30 u Školskom sokaku. Naime, u ovoj kuæi roðena im je 1857. god. kæerka Hedviga.35 Hugo Sudareviæ36 je bio poznati politièar i javni radnik, te neko vrijeme opæinski naèelnik i saborski zastupnik. O enio se 1856. god. Osjeèankom Marijom Galovac (1835.-1902.). Ovdje je 1868. godine stanovao šumar Vatroslav Raèki sa suprugom Amalijom roð. Boellein. Ovdje im je roðen sin Dušan (1868.-1869.).37 Kasnije su preselili u kuæu br. 227, koja je bila u sadašnjoj Palmotiæevoj ulici, gdje je supruga Amalija i umrla 1871. godine. Osim vlastelinskih slu benika, u ovoj kuæi stanovali su i kotarski suci. Ovdje je ivio Janko, odnosno Ivan, Janošiæ (1824.-1879.) sa suprugom Matildom roð. Pavianoviæ (1832.), rodom iz Karlovaca38, s kojom se kao udovicom vjenèao 1872. god.39 Za Matildu nam je zanimljiv podatak da je ona bila krštena kuma susjedi preko puta, Jerini Boellein 1878. god., koja je kasnije postala poznata èasna sestra. Iste godine je bila kuma i Ivanu Boellein. Zasigurno je ovdje ivjela i Jankova majka Terezija Steiner, koja je umrla 1872. god.40 Janko je umro
35 Hedviga Sudareviæ roðena je 1. 10. 1857. god. Kuma je bila Terezija, supruga Franje Jakševca. Udala se 1873. god. za šumara Ignjata Raèkog. U vrijeme udaje stanovala je na kbr. 452. 36 Hugo Sudareviæ (Ðakovo, 26. 3. 1831. - Ðakovo, 7. 1. 1888.). Bio je slu benik vlastelinstva biskupije, i to od 1849. do 1853. godine kao pisar, od 1853. do 1857. godine u svojstvu šumara (špana) u Semeljcima, te od 1857. do 1883. godine u svojstvu provizora u Ðakovu, kada je umirovljen. Godine 1884. pobijedio je na izborima za narodnog zastupnika, te je od tada i naèelnik Ðakova. Hugo Sudareviæ je mnogo sudjelovao u ðakovaèkom javnom ivotu na kulturno-prosvjetnom i politièkom polju. Radio je u ðakovaèkom HPD “Sklad”, pa je tako bio tajnik 1870., te potpredsjednik 1878. godine, a od 1877. do 1879. godine i predsjednik toga društva. Bio je predsjednik ðakovaèkog DVD-a od njegovog osnutka 1872. godine. Opæinski naèelnik bio je od 1884. do smrti. 37 Dušan je roðen 3. 2. 1868. god., a umro 2. 1. 1869. god. 38 Podatak iz matiène knjige, a zasigurno se radi o Srijemskim Karlovcima. 39 Vjenèali su se u Ðakovu 19. 6. 1872., a kao njihove adrese za oboje se navodi kbr. 239, a to je kuæa u glavnoj ulici u kojoj je u to vrijeme bila Ignacova gostiona. 40 Terezija Steiner roð. Gaspar umrla je 1. 4. 1872. (na spomeniku je uklesano 30. 4.), roðena u Bukinu, u dobi od 72 god. Na spomeniku, koji još postoji, uklesano je izmeðu ostalog: “Spomenik ovaj postavi svojoj nezaborav / ljenoj majci vazda zahvalni sin / Janošiæ / Kotarski sudac djakovaèki.” 204 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216
1879. godine.41 Kasnije je njegova supruga Matilda kupila kuæu u Satnièkom sokaku.42 Zanimljiva je èinjenica da je Muzej Ðakovštine 2012. godine došao u posjed dviju slika portreta braènog para Janošiæ. Markoviæ navodi da su u ovoj kuæi krajem 19. stoljeæa ivjeli sudac Milan Had iæ, te vlastelinski èinovnici Behnel43, Štriga44, Hefner i drugi.45 Poslije Drugog svjetskog rata zgrada je oduzeta Biskupiji, a u nju su smještene struène slu be poljoprivrede. Te slu be su se pripojile Poljoprivredno industrijskom kombinatu nakon njegovog osnivanja 1963. godine, tako da je i zgradu koristio kombinat. Struèna slu ba poljoprivrede bila je u ovoj zgradi sve do 1988. god. kada je preseljena u novu zgradu u Ulici V. Nazora br. 2, zvanu “Mimoza”. Tako su od tada zajednièki struèni poslovi kombinata bili na jednom mjestu. Glavna upravna zgrada kombinata bila je do 1988. godine zgrada bivšeg kotara u Ulici A. Starèeviæa br. 34. Za vrijeme rata ovdje je 1992.-94. godine bilo zapovjedništvo PZO HV, odnosno Protuzraène obrane Hrvatske vojske. Od svibnja 1994. godine ovdje je bio smješten Muzej Ðakovštine, nakon što je iseljen iz zgrade u Preradoviæevoj 17.46 O preseljenju je Borislav Bijeliæ naveo sljedeæe: “Muzej Ðakovštine preseljen je u nefunkcionalnu, derutnu, strukturom prostora i velièinom (manja od 200 m2) nezadovoljavajuæu zgradu. Ili, da budem precizniji, preseljeni su samo ljudi, dok je Muzej dobio sve karakteristike imaginarnog. U prostorijama u kojima se sada nalazimo nismo u stanju prihvatiti povrat muzejske graðe, a o stalnom postavu ne mo e biti ni govora.”47 Muzej je ovdje bio do svibnja 2002. godine, kada je napokon pronaðen stalni smještaj muzeja u zgradi bivšeg kotara u ulici A. Starèeviæa. U raspadu Poljoprivredno industrijskog kombinata Ðakovo zgrada je pripala novoosnovanom trgovaèkom društvu Ðakovaèka vina d.o.o. Tako su Ðakovaèka vina neko vrijeme ubirala zakupninu od Grada Ðakovo radi smještaja Muzeja. Zgrada je srušena 17. i 18. lipnja 2003. godine i od tada se ovdje nekoliko godina nalazilo prazno gradilište, ograðeno drvenom ogradom. Tvrtka
41 Janko Janošiæ, umirovljeni kot. sudac, roðen u Dalju, umro je 10. 2. 1879. god. u dobi od 54 god. 42 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovštine, nav. dj., str. 209. Kuæa br. 90. Markoviæ navodi za Matildu godine 1837.-1901., te da je roðena u Dalju. Upis smrti nismo pronašli u matiènoj knjizi umrlih Rkt. upe Ðakovo. 43 Zasigurno je to Julius Bönel, šumarski struènjak. Bio je otišao u Novi Sad. Umro je 1935. 44 Zasigurno je to Marko pl. Štriga. Umro je 1924. 45 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovštine, nav. dj., str. 223. 46 Obzirom da je u ovoj zgradi bio Muzej Ðakovštine, o njoj je pisac veæ pisao u: O zgradama Muzeja Ðakovštine od osnivanja do danas, Zbornik Muzeja Ðakovštine, Ðakovo, 2011., str. 35.-38. 47 Borislav Bijeliæ, Diskontinuirani kontinuitet Muzeja Ðakovštine, Zbornik Muzeja Ðakovštine br. 4, Ðakovo, 1997., str. 54.-55. 205 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu
Ðakovaèka vina d.o.o., sa sjedištem u Mandiæevcu, prodala je gradilište, jer je odustala od projekta gradnje svoje upravne zgrade u Ðakovu. Gradilište je kupila tvrtka V. G. M. grupa d.o.o., Ðakovo.48 Gradnja višekatnice zapoèeta je 2008. godine. Izvoðaè radova bila je ðakovaèka graðevinska tvrtka Dyaco d.o.o. Gradnja je završena 2011. god., a u zgradu useljavaju odvjetnièki uredi najprije odvjetnika Marinka Brajka, a potom i odvjetnice Anke Jakovljeviæ Grizelj. Krajem godine u prizemlje useljava i “Slatinska banka”, nakon iseljenja iz zgrade starog hotela u Ulici Bana Jelaèiæa. Na dijelu parcele na uglu49 sagraðena je 1967. godine stambena višekatnica sa poslovnim prostorom u prizemlju. U poèetku je u prizemlju ovdje bila gradska knji nica i èitaonica, a od 1987. god. trgovina “Tena” Poljoprivredno industrijskog kombinata Ðakovo, sve do 1995. godine. Tada je kombinat rasprodao sve svoje trgovine, te je tako i ovaj poslovni prostor prodan. Veæ neko vrijeme je taj prostor prazan.
2. Stjepana Radiæa - desna, sjeverna strana
2.1. Trg dr. Franje Tuðmana br. 5 - upni dvor
Zgrada na uglu nekoæ je imala adresu u ulici Stjepana Radiæa br. 2, ali od imenovanja trga Dr. Franje Tuðmana, postala je sastavnim dijelom trga i nosi br. 5. Obzirom da taj trg ustvari niti nije trg veæ kru ni tok, napis o ovoj zgradi svrstavamo u ulicu Stjepana Radiæa. Mirko Markoviæ navodi da treba pretpostavljati da je upni dvor od starine bio na ovom mjestu, te da današnja zgrada potjeèe iz vremena biskupa Èolniæa, te da je adaptirana u Raffayevo i Strossmayerovo doba.50 U kanonskim vizitacijama za vrijeme biskupa Mateja Krtice navodi se da je 1776. godine upni dvor potpuno obnovljen.51 Iz kanonskih vizitacija 1813. godine, za vrijeme biskupa Antuna Mandiæa, saznajemo da se upni dvor nalazi u vrlo lošem stanju i da treba mnoge popravke, kao i cjelokupno pokrivanje krova, kao i pod i svod. Navodi se da postoje èetiri sobe za upnika, dvije za pomoænike, dvije za ukuæane i jedna sobica kod vrata za upnikovog slugu. Kuhinja je bila s
48 Gradilište se sastojalo od k.è.br. 513/2 u površini od 246 èhv (885m2). Usp. ZKO, zk. ul. 4908. 49 K.è.br. 513/1 u površini od 201 èhv (723m2). Usp. ZKO, zk. ul. 5455. 50 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213. 51 Stjepan Sršan, Kanonske vizitacije knjiga X, Ðakovaèko podruèje 1751.-1833., Dr avni arhiv Osijek, Osijek 2011., str. 79. 206 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 dvije drvene smoènice. U dvorištu su postojale dvije štale, jedna zidana, koja mo e primiti dva konja i dvije krave.52 U vrijeme numeriranja kuæa sredinom 19. stoljeæa zgrada je dobila kuæni broj 286.53 Izmeðu upnog dvora i crkve, nekoæ je bio drveni plot, koji je srušen šezdesetih godina 20. stoljeæa, radi izbijanja ceste za novi dio grada, koji je nazvan Novi centar. Zadnji dio okuænice je 1963. god. izuzet iz posjeda radi gradnje vojne stambene zgrade sa osam stanova i zelene površine.54 Nakon renoviranja kurija na Strossmayerovom trgu 1989. god., upni dvor seli u sjevernu kuriju, a ova zgrada je iznajmljivana za trgovine. Bila su dva poslovna prostora. U veæem je bila trgovina namještajem “Mundus”, a u manjem javni bilje nik Jozo Ašèiæ. Poèetkom 2001. godine zgrada je renovirana, a postavljen je i novi crijep.55 Poslije renoviranja ovdje se useljava Privredna banka Zagreb, a manji dio zgrade u Ulici S. Radiæa ostavljen je za iznajmljivanje za trgovine.
2.2. Stjepana Radiæa br. 4 - kuæa Dragutina Boelleina
Prva kuæa do upnoga dvora nekoæ je bila kuæa broj 285. Sada ima broj 4 u ulici Stjepana Radiæa. Najstariji poznati vlasnik je Dragutin Boellein (1816.-1895.), upravitelj biskupijskog vlastelinstva.56 Bio je upravitelj do 1874. god.57 Dragutin je sa suprugom Marijom roð. Pinteroviæ (1828.-1874.) imao dva sina i dvije kæeri. Sin Janko odnosno Ivan (1848.-1878.), knjigovoða štedionice, o enio je 1872. god. Slavku (1855.-1923.), kæer Mirka Hrvata, poznatog ðakovaèkog odvjetnika i politièara, koja je ivjela u susjedstvu.58 Imali su djecu: Melitu (1873.-1957.)59, Jerinu (1875.-1952.)60, Mirka (1876.-1880.) i Janka odnosno
52 Isto, str. 357. 53 ZKO, zk. ul. 256. Kao vlasnik bila je upisana upnièka zaklada sv. Gjurgja u Djakovu. 54 Rješenje Opæine Ðakovo, Odjel za financije br. 03-2642/1-1963, Ev. br. 86/1963 od 16. 11. 1963. 55 Pretres krova je obavljen 21. i 22. veljaèe 2001. godine. 56 ZKO, zk. ul. 204. Dragutin Boellein upisan je kao vlasnik u osnivanju zemljišnih knjiga 1879. god., te nam stoga nije poznato tko je bio ranijiji vlasnik. 57 (Milko Cepeliæ-Matija Paviæ), Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko-ðakovaèki i sriemski god. 1850.-1900., Zagreb, 1900.-1904., str. 917. 58 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213. 59 Prema matiènoj knjizi krštenih, Melita je roðena na kbr. 116, a koja se nalazila u Paviæevoj ulici. 60 Jerina je roðena i krštena 17. 1. 1878. u kbr. 285, a kuma joj je bila susjeda od preko puta, Matilda Janošiæ roð. Pavianoviæ (1832.), rodom iz Karlovaca, supruga kotarskog suca Janka odnosno Ivana Janošiæa (1824.-1879.), koji su stanovali na kbr. 263. Bila je i kuma kasnije njezinom bratu Ivanu. 207 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu
Ivana (1878.-1878.). Janko i Slavka su neko vrijeme ivjeli u kbr. 116 u Paviæevoj ulici, gdje je roðena kæi Melita, a potom se vraæaju u ovu kuæu, gdje im je roðena Jerina, kao i Mirko i Janko. Jerina Boellein kasnije je postala poznata kao èasna sestra Uršulinka Majka Klaudija, koja je umrla na glasu svetosti.61 U uršulinskom samostanu u Vara dinu ivjela je i njezina sestra Melita koja je tamo i umrla 1957. god. Poslije smrti supruga Janka, Slavka je odselila u Zagreb, te se udala za pukovnika Ljubomira Radojkoviæa. Poslije suprugove smrti se vratila u Ðakovo, gdje je i umrla 1923. god.62 Kæerka Amalia (1849.-1871.) udala se 1865. za Vatroslava (Ignjata) Raèkog, vlastelinskog slu benika.63 Sin Koloman (1851.-1918.) bio je nadšumar. Slu bovao je u Levanjskoj Varoši do 1876., te potom na Vuki do 1880. god.64 O enio je Vjekoslavu (Lujzu, Amaliju) Grliæ rodom iz Vrpolja. O ivotu sina Josipa (1852.) nemamo podataka. Dragutin Boellein je umro u ovoj kuæi 1895. godine.65 Poslije njegove smrti vlasnici su postali Dragutinov sin Koloman i njegova supruga Vjekoslava.66 Poslije Kolomanove smrti, njegov dio je naslijedila supruga, a poslije Vjekoslavine smrti kuæu su 1931. godine nasljedili brojni nasljednici, od kojih je 1933. godine kuæu kupio kanonik Mato Fišer (1859.-1953.)67. Poslije kupovine on se ovdje preselio iz zgrade u Preradoviæevoj 17.68 Markoviæ netoèno navodi: “Kada su se Boelleinovi odavle odselili, smjestio je biskup Krapac u ovu kuæu kanonika Matu Fischera.” Naime, nije ga ovdje smjestio biskup. Poslije Fišerove smrti kuæu je naslijedio neæakov sin Matej Niderle, koji je kasnije postao odvjetnik, kao što je bio i njegov otac.69 Poèetkom šezdesetih godina 20. stoljeæa kuæa je prodana obitelji Ðakoviæ.
61 Usp. Terezija Horvat, Pšenièno zrno, Vara din, 1972. i A. Kataliniæ, Klaudija svjedoèi, n. dj. 62 “Slavica Horvat”, kako je upisano u mat. knjigu umrlih, umrla je 5. 3. 1923., te sutradan sahranjena na ðakovaèkom groblju. Njezino ime se ne nalazi na spomeniku obiteljske grobnice obitelji Hrvat. 63 Poslije Amalijine smrti se Vatroslav Raèki o enio 1873. Hedvigom Sudareviæ. 64 (M. Cepeliæ-M. Paviæ) J. J. Strossmayer, nav. dj., str. 918. 65 Umro je 4. 3. 1895. god. U matiènoj knjizi umrlih upisano je da je umro “Dragutin Boellein udovac pokojne Amalije Pinteroviæ, vitez reda sv. Silvestra, umirovljeni ravnatelj bisk. vlastelinstva”. Grob obitelji Boellein je uklonjen sa ðakovaèkog groblja sedamdesetih godina 20. stoljeæa, a spomenik je neko vrijeme bio u prostorijama KUD-a Sklad. 66 ZKO, zk. ul. 204. 67 Mato Fišer (Bizovac,1859. - Ðakovo, 1953.), sveæenik. Nalazimo ga 1922. u upravi Hrvatske seljaèke i obrtnièke štedionice. Kanonik je od 1926., a 1929. godine je imenovan u opæinsko zastupstvo Ðakova. Neæak mu je bio ðakovaèki odvjetnik, i neko vrijeme gradonaèelnik, dr. Antun Niderle. 68 Usp. M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213. 69 Prema kazivanju Mateja Niderle, u ovoj kuæi nikada nije ivio njegov otac odvjetnik dr. Antun Niderle, kako to piše u: M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213. On je imao svoju kuæu preko puta. 208 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216
Zadnji dio i ove okuænice je 1963. god. izuzet iz posjeda radi gradnje vojne stambene zgrade sa osam stanova i zelene površine.70 Devedesetih godina 20. stoljeæa otvorena su dva poslovna prostora. U jednom je ured javnog bilje nika Pave Ratinèeviæa, a u drugom je najprije bila trgovina, a sada je sportska kladionica. Godine 2003. na kuæi je otkrivena spomen-ploèa u spomen na Majku Klaudiju, povodom posjeta Svetog oca pape u Ðakovo. Prilikom obnove fasade u travnju 2013. ploèa je bila privremeno skinuta i ujedno renovirana.
2.3. Stjepana Radiæa br. 6
Prema navodima Mirka Markoviæa, ovdje je biskup Strossmayer 1860. god. dao podiæi kuæu, koja je bila namijenjena za više vlastelinske slu benike.71 Imala je stari kuæni broj 284. Meðutim, i prije te kuæe stajala je vlastelinska kuæa namijenjena vlastelinskim slu benicima. Tako je u toj starijoj kuæi ivio vlastelinski aktuar, saborski zastupnik i pjesnik Luka Botiæ sa suprugom Paulinom roð. Brosch rodom iz Trnave. Poznato nam je da im se 1857. god. ovdje rodila kæerka Agnezija.72 Izgleda da ovdje nije dugo stanovao. Njegov tast Albert Brosch umro je 1857., te je Botiæ sa suprugom ubrzo preselio u njegovu kuæu u ulici bana Jelaèiæa. To je kuæa koja je imala broj 340. U toj kuæi se rodio sin Ðuro 1860. god. Tamo je ubrzo iste godine umrla supruga Paulina.73
70 Rješenje Opæine Ðakovo, Odjel za financije, nav. dj. 71 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213. 72 Agnesia Botiæ roðena je 10. 3. 1857. god. Kuma je bila Marija, supruga Dragutina Boelleina. Umrla je nakon èetiri dana. 73 Na kuæi u Ulici Luke Botiæa postavljena je 1963. god. spomen-ploèa s natpisom da je tamo ivio Luka Botiæ. Meðutim, nismo o tome pronašli dokaza. O kuæi stanovanja Luke Botiæa opširnije u: eljko Lekšiæ, Iz ivota Luke Botiæa u Ðakovu, Luka Botiæ i Ðakovo, Ðakovaèki kulturni krug, Ðakovo, 2010., str. 228.-230 i u: eljko Lekšiæ, Iz ivota Luke Botiæa u Ðakovu, Ðakovaèki vezovi, Ðakovo, 2010., str. 72.-74. 209 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu
Poslije Botiæa ovdje je stanovao vlastelinski mjernik Ladislav Bunjik74 sa suprugom Marijom roð. Dunðeroviæ. Jedan od njihovih vjenèanih kumova 1859. god. bio je Luka Botiæ.75 Ovdje im je 1866. god. roðena kæerka Amalija.76 Bunjik je ranije stanovao u vlastelinskoj kuæi br. 84 u Paviæevoj ulici (odmah iza tzv. koralistièkih). Tamo im se rodio sin Sigismund (1859.-1859.). Imali su i djecu: Mihael (1860.)77, Slavica (1861.-1931.)78, Stjepan (1863.) i Aurelija (1864.). Kod upisa roðenja ove djece nije upisan i kuæni broj. Amalija odnosno Zorica udala se za šumarskog struènjaka i civilnog mjernika Julija Bönela (1867.-1935.) rodom iz Gerova, te se sa suprugom 1932. odselila u Novi Sad. Imali su djecu: Jelica, Gustav i Zdenka. Umrla je 1940. u Novom Sadu, a sahranjena je na ðakovaèkom groblju. Bunjik je bio mjernik vlastelinstva do 1869. god.79 Za ovu kuæu Markoviæ navodi samo to da su ovdje stanovali upanijski lijeènik dr. Franjo Labaš, šumarski savjetnici Heffner i Asanèajiæ, zatim trgovac Peciæ.80 Poznato nam je da je osamdesetih godina 19. stoljeæa ovdje ivio vlastelinski šumar Stjepan Schrems sa suprugom Elizabetom roð. Klobuèar.81 Krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa ovdje je ivio kotarski lijeènik dr. Franjo Labaš sa suprugom Olgom roð. Teiszl. Bio je kotarski lijeènik u Ðakovu od 1896. god.82 U ovoj kuæi im se rodio sin Radoslav 1898., koji je ubrzo umro u dobi od dva mjeseca, te sin Ivan83 1901. godine. Njihova kæerka Paulina roðena je 1893. u Koprivnici, a udala se 1912. za ðakovaèkog odvjetnika dr. Frana Zaviška. Sin Vladimir, mornarièki èasnik, o enio je Mariju Èefuta. Kasnije se Labaš preselio u Osijek, gdje je radio sve do umirovljenja 1919. god.84
74 Ladislav Bunjik je roðen u Osijeku 20. 9. 1831. god. Usp. Stjepan Sršan i Vilim Matiæ, Zavièajnici Grada Osijeka 1901.-1946., Dr avni arhiv u Osijeku, Osijek, 2003., str. 125. 75 Ladislav Bunjik, geometar, roðen u Osijeku, i Marija, kæerka pok. Stjepana Dunðeroviæa, roðena u Drenju, vjenèali su se 14. 2. 1859. god. Kumovi su bili Dragutin Boellein i Luka Botiæ. Vjenèanje je obavio Sigismund Bunjik. 76 Amalia Bunjik roðena je 3. 6. 1866. god. Kuma je bila Amalija, supruga Ignjata Raèkog. 77 Obzirom da je kršteni kum bio Dragutin Boellein, koji je stanovao u susjedstvu, mo e se zakljuèiti da je roðen u ovoj kuæi. 78 Obzirom da je krštena kuma bila Marija, supruga Dragutina Boelleina, koja je stanovala u susjedstvu, mo e se zakljuèiti da je roðena u ovoj kuæi. Umrla je u Ðakovu 1932., a u matiènu knjigu umrlih upisana je pod prezimenom Bunjik, te zakljuèujemo da se nije udavala. 79 (M. Cepeliæ-M. Paviæ) J. J. Strossmayer, nav. dj., str. 917. 80 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213. Markoviæ pogrešno navodi za dr. Labaša godine ivota 1862.-1892. 81 U ovoj kuæi im se rodio i iste 1887. god. umro sin Miloš. 82 (M. Cepeliæ-M. Paviæ) J. J. Strossmayer, nav. dj., str. 917. 83 Ivan se o enio 1936. u Zagrebu, a umro 1983. u Puli. 84 Glas Slobode, Nezavisno demokratsko glasilo, br. 45, god. II, Ðakovo, 14. 9. 1919., str. 4. 210 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216
Zadnji dio okuænice, kao i dvije prethodne, takoðer je 1963. izuzet iz posjeda radi gradnje vojne stambene zgrade i zelene površine.85 Tada je vlasnik kuæe bio Stanko Nikiæ. Kasnije je na kuæi nadozidan kat. Zapoèeto je njegovo ureðenje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeæa, ali je ostao neureðen do danas. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeæa ovdje su bili poslovni prostori. Tako je ovdje neko vrijeme bila trgovina namještajem “Mundus”, a u podrumskom prostoru je bio caffe bar “Stil”. Sada je ovdje trgovina “Fenix informatika”.
2.4. Stjepana Radiæa br. 8 - kuæa Barè
Ova je kuæa imala broj 283.86 Mirko Markoviæ navodi da je na ovom temelju podigao kuæu 1859. god. Vinko Barè (1832.-1910.), èinovnik u vlastelinskom paromlinu, te da je sa suprugom Jelom roð. Ilanèiæ (1844.) iz Osijeka imao troje djece: Albertina (1864.), Ivan (1876.) i Anðela (1879.).87 Vinko Barè slu bovao je na biskupijskom vlastelinstvu kao šumar (špan) u Drenju do 1864., zatim na Vuki do 1867., kao kasnar ( itnièar) do 1883., te kao ravnatelj paromlina od 1888. god.88 pa najvjerojatnije do umirovljenja. Zasigurno mu je otac bio Ivan Barè nadšumar, koji je umro 1854. god. Prezime Barè spominje se i prilikom opisa dolaska biskupa J. J. Strossmayera u Ðakovo. Naime, zapisano je da su na ulazu u biskupovu rezidenciju stajale dvadeset èetiri djevojke, kæeri iz graðanskih obitelji, a izmeðu ostalih i iz obitelji Barè.89 Iz matiène knjige vjenèanih saznajemo da su se Vinko i Jela odnosno Julijana vjenèali 1860. godine u Ðakovu.90
85 Rješenje Opæine Ðakovo, Odjel za financije, nav. dj. 86 ZKO. Zk. ul. 255. U osnivanju zemljišnih knjiga bilo je upisano: k.è.br. 289 Kuæa br. 283 i Dvorište u Djakovu sa 313 èhv, sa k.è.br. 290 Vrt sa 402 èhv. 87 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 214. 88 (M. Cepeliæ-M. Paviæ) J. J. Strossmayer, nav. dj., str. 917-918. 89 Isto, str. 44. 90 Vincent sin pok. Ivana Barèa iz Ðakova kbr. 287 i Juliana kæer Joahima Illanèiæa, rodom iz Osijeka, vjenèali su se 15. 4. 1860. Kbr. 287 je nekadašnja Smrekarova kuæa na Zrinskom trgu. Ili je Vinko doista tamo tada stanovao, ili je upnik upisao pogrešan kuæni broj u mat. knjigu vjenèanih. 211 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu
Njihova kæer Albertina (1864.-1957.) udala se za osjeèkog odvjetnika dr. Ivana Sautera, te odselila u Osijek. Imali su sina Antuna (1903.-1959.).91 Cijela obitelj je promijenila prezime Sauter u Ivaniæ. Albertina i Ivan su se kasnije razveli.92 Albertina je sahranjena u obiteljskoj grobnici na ðakovaèkom groblju, a njezino prezime se navodi kao Sauter-Ivaniæ. I sin dr. Antun Ivaniæ je ovdje sahranjen. Sin Ivan odnosno Janko (1876.-1934.) vjenèao se 1905. Ljubicom Ulrich. Oboje su ivjeli u Zagrebu, gdje su i umrli.93 Kæer Anðela (1879.-1968.) udala se za šumara Ðuru Strapajeviæa. I oni su ivjeli i umrli u Zagrebu.94 Iz matiènih knjiga saznajemo da su na ovoj okuænici (i prije 1859. god.) ivjeli Karlo Gregoriæ, dr avni slu benik rodom iz Zagreba, sa suprugom Anom roð. Barè, koji su se vjenèali 1855. god.95 Naime, u kuæi na ovom mjestu rodio im se 1856. sin Ludovik, a potom je ubrzo ovdje umrla i supruga Ana. Ana je bila kæerka Ivana Barèa, odnosno Vinkova sestra. Iz matiènih knjiga takoðer saznajemo da je ovdje sedamdesetih godina 19. stoljeæa ivio Mato Illanèiæ, brat Julijane Barè roð. Illanèiæ, koji je ovdje umro 1877. godine.96 Ovdje je zasigurno ivjela i umrla njihova majka Osjeèanka Ana Illanèiæ roð. Erdeljac, obzirom da je sahranjena na ðakovaèkom groblju u obiteljskoj grobnici obitelji Barè. Prema zemljišnim knjigama, najstariji poznati nam vlasnik bila je udova Ana Barè.97 Zasigurno je bila supruga Ivana Barèa, biskupijskog šumara, koji je otkupio ovu okuænicu od vlastelinstva. Poslije njezine smrti kuæu je 1898. godine nasljedio njezin sin Vinko Barè98. Vinko je umro u ovoj kuæi 1910. god.99 Kuæu su
91 S. Sršan i V. Matiæ, Zavièajnici Grada Osijeka 1901.-1946., nav. dj., str. 335. Navodi se: “Ivaniæ dr. Antun /prije Sauter/, r. 28. IX. 1903., Osijek, /roditelji: Sauter dr. Ivan i Albertina Sauter roð. Barè/; o ., odvjetnièki perovoða, rkt.; supruga: Ivaniæ roð. Veselinoviæ Aleksandra, r. 22. II. 1918., Donji Miholjac, vjenèani 4. IX. 1939. u Osijeku I., rkt. (...) /Rješenjem Ministra Unutrašnjih djela u. br. 34.526 od 29. VIII. 1927. dozvoljena promjena prezimena od Sauter na Ivaniæ. (s. 1494;46a).“ 92 Isto. Navodi se: “Ivaniæ Albertina prije Sauter, r. 17. XI. 1864. u Ðakovu, razvjenèana, bivša supruga dr. Sauter Ivana, kuæanica. (...) Rješenjem Kr. banske uprave od 26. XI. 1931. odobrena je promjena porodiènog prezimena od Sauter u Ivaniæ.” 93 Ivan-Janko je umro 20. 7. 1934., a Ljubica 14. 12. 1961. Sahranjeni su na zagrebaèkom groblju Mirogoj, odjel 1, polje 79, grobno mjesto 52. Usp. www.gradskagroblja.hr 94 Ðuro je umro 3. 5. 1964., a Anðela 21. 9. 1968. Sahranjeni su na zagrebaèkom groblju Mirogoj, odjel 4, polje 6A, grobno mjesto 28. 95 Vjenèali su se 1. 11. 1855. Karlo je bio star 28, a Ana 19 godina. Kumovi su bili Antonius Russi i Carolus Bellein. 96 Matija, sina Jakoba Illanèiæa i Ane roð. Erdeljac, star 36 god., roðen u Osijeku, umro je 12. 2. 1877. god. 97 ZKO. Zk. ul. 255. Prenešeno vlasništvo iz gruntovnog napisnika br. 263. 98 ZKO, ZI br. Z-2348/1898. 99 Prema matiènoj knjizi umrlih, 25. 1. 1910. umro je Vinko Barè, suprug Julijane Ilanèiæ, umirovljeni vlastelinski èinovnik, roðen 4. 4. 1832., a sahranjen 27. 1. Njegovo ime nije uklesano na nadgrobnom spomeniku. 212 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 nasljedila djeca100, koja su je prodala 1918. godine kovaèu Mati Šarèeviæu (1865.-1963.)101. On je bio o enjen Marijom roð. Stojanoviæ, rodom iz Osijeka. Njihova djeca su roðena i odrasla u kuæi Matinog oca, takoðer kovaèa, po staroj numeraciji kbr. 525, u sadašnjoj Palmotiæevoj ulici. Mato je bio istaknuti obrtnik, te je bio izabran za proèelnika Mjesnog odbora obrtnika Ðakova.102 Vinkova supruga Julijana je umrla u Ðakovu 1932. godine.103 Sada je okuænica podijeljena i ima dva vlasnika, a to su Zdenko Šarèeviæ iz Ðakova i Marina Bogdan roð. Šarèeviæ iz Osijeka.
2.5. Stjepana Radiæa br. 10 - kuæa Mirka Hrvata
Na mjestu nove kuæe u ulici Stjepana Radiæa broj 10, stajala je stara kuæa koja je po staroj numeraciji imala kuæni broj 282.104 Najstariji poznati nam vlasnik te kuæe bio je Josip Holt.105 On je bio vlastelinski slu benik, a umro je 1865. godine.106 Iste godine kuæu je kupio poznati ðakovaèki odvjetnik i politièar Mirko Hrvat (1826.-1893.).107 Postao je odvjetnik u Ðakovu 1852. godine, gdje ga je biskup Strossmayer imenovao svojim odvjetnikom, a kasnije ravnateljem vlastelinstva, što je bio sve do 1874. godine.108 Od 1861. godine bio je zastupnik u hrvatskom Saboru u više mandata, a i njegovim predsjednikom od 1884. do 1893. godine. Hrvat je bio vlasnik ove kuæe sve do smrti 1893. godine. Prva supruga mu je bila Marija roð. Barloviæ (1835.-1855.), s kojom se vjenèao 1853. godine. S njom je imao kæerku Slavku (1855.-1923.). Druga supruga mu je bila Marija roð. Loviæ (1848.-1883.) rodom iz Èalme, s kojom se
100 ZKO, ZI br. Z-753/1911. 101 ZKO, zk. ul. 255, ZI br. Z-3110/1918. Po kupoprodajnom ugovoru od 15. 9. 1918. prodana je za 95.000 K. 102 Opširniju biografiju vidi u: Zvonko Benašiæ, Ðakovaèki portreti, Matica hrvatska - ogranak Ðakovo i Zvonko Benašiæ, Ðakovo, 2011., str. 150. Benašiæ navodi da je taj Mato Šarèeviæ roðen 1890. Meðutim, te je godine roðen njegov sin Mato Šarèeviæ, ortoped u Osijeku, koji je sahranjen na ðakovaèkom groblju u obiteljskoj grobnici Jakševac. 103 Na spomeniku je njezino djevojaèko prezime navedeno kao Ivaniæ, a ne Ilanèiæ. 104 Radi se o k.è.br. 292 Kuæa br. 282 i dvorište u Ðakovu sa 201 èhv. Vidi zk. ul. 254. u ZKO. 105 ZKO, gruntovni napisnik br. 262. 106 Umro je 25. 1. 1865. god. kao ne enja, u dobi od 68 godina. 107 ZKO, gruntovni napisnik br. 262. Mirko Hrvat kupio je kuæu po ugovoru od 21. 10. 1865. god. za 2550 forinti. Markoviæ navodi da ju je kupio 1875. godine. Usp. M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 214. Prilikom upisa njegovo prezime upisano je kao “Horvat”. 108 Mirko Hrvat, “Vjesnik upanije virovitièke”, br. 19., Osijek, 5. listopada 1893., str. 150. 213 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu vjenèao 1863. godine.109 S njom je imao djecu: Olgu (1865.-1884.), Milevu (1867.-1870.), Danicu (1870.-1872.) i Zdenku (1873.). Treæa supruga bila mu je Matilda roð. Thoma (ili Thomé).110 Sa suprugom Matildom imao je sina Kamila (1888.). Kæerka Slavka udala se 1872. god. za knjigovoðu štedionice Janka odnosno Ivana Boelleina (1848.-1878.), koji je ivio u susjedstvu. Kæerka Olga je umrla kao djevojka od sušice. Kæerka Zdenka se udala 1891. za Kolomana Mititzky de Nemes Miticzes Csötärtök, konjanièkog satnika 8. husarske pukovnije iz Gradaca. Mirko Hrvat umro je 21. rujna 1893. godine.111 Kada je tadašnji hrvatski ban Khuen-Héderváry 11. listopada 1893. godine posjetio Ðakovo, odvezao se do ove kuæe k udovi Matildi Hrvat osobno joj izraziti suæut.112 Poslije Mirkove smrti, ovaj posjed su nasljedili: Zdenka Miticzky (poslije nje djeca Margareta i Alice pl. Miticzky), Slavica Radojkoviæ (preudala se 1884. za kapetana kasnije pukovnika Ljubomira Radojkoviæa) i Kamilo Hrvat.113 Od Mirkovih nasljednika kuæu su kupili 1918. godine Gabrijel (1882.-1968.) i Elizabeta (1883.-1961.) Mutavd iæ.114 Mutavd iæi su i danas vlasnici ove okuænice. Stara kuæa je na ovom mjestu stajala najmanje 130 godina. Srušena je 1997. godine. U ljetu 1998. godine ovdje je sagraðena nova katnica.
2.6. Stjepana Radiæa br. 12
Ova je kuæa nekoæ imala broj 281.115 Mirko Markoviæ navodi da je 1863. bio na ovdašnjem temelju Stjepan Russi, a kada se oko 1889. god. obitelj Russi
109 Podaci sa nadgrobnog spomenika. 110 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 214. Markoviæ prvu suprugu ne spominje, veæ drugu navodi kao prvu, a treæu kao drugu. Treæa supruga Matilda roð. Thoma, prema natpisu na spomeniku, nije sahranjena u grobnici obitelji Hrvat. 111 Mirko Hrvat sahranjen je 23. 9. 1893. u obiteljskoj grobnici na ðakovaèkom groblju. Na nadgrobnom spomeniku uklesano je “Grobnica obitelji Mirke Hrvata”. Meðutim, njegova rodbina poslije njegove smrti nije dala uklesati i njegovo ime s godinama roðenja i smrti. Spomenik nije pod zaštitom, a godinama nitko ne plaæa grobnu naknadu. 112 O boravku bana u Ðakovu opširnije u: eljko Lekšiæ, Ban Dragutin grof Khuen-Hédérvary u Ðakovu, “Slavonski narodni godišnjak 1994.”, Ðakovo, 1994., str. 42. 113 ZKO, ZI br. Z-3337/1899 i Z-2618/1912. 114 ZKO, ZI br. Z-792/1918. 115 ZKO, zk. ul. 253. U osnivanju zemljišnih knjiga bilo je upisano: kat. èestica br. 293 Kuæa br. 281 sa dvorištem u Djakovu sa 330 èhv. 214 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 razišla, da je zakupio njihovu kuæu ðakovaèki financijski erar. Otada su tu bile prostorije financijske uprave i stanovi za finance. Nakon toga bila je ovdje ðakovaèka pošta.116 Zemljišne knjige kazuju da je kuæu kupio erar 1878. godine.117 Da je ovdje bila pošta, nismo našli podatka. Iz matiènih knjiga poznato nam je da je ovdje ivio porezni slu benik Antun Russi sa suprugom Amalijom roð. Boellein (1820.-1873.), a da su im se u ovoj kuæi rodila djeca: Emerik (1850.), Fridrih (1851.-1876.), Ana (1855.-1857.), Antonio (1857.-1861.)118 i Paulina (1861.). Dugi niz godina Antun se ubrajao meðu najuglednije èlanove ðakovaèkoga društvenog ivota, da bi 1876. godine iznenada pronevjerio velike svote novca i pobjegao preko Save u Bosnu. Ðakovèani su ga zbog toga dugo vremena èuvali u negativnoj uspomeni.119 Poslije Russija ovdje je ivio oficijal poreznog ureda Antun Vrkljan sa suprugom Katarinom roð. Milkoviæ. U ovoj kuæi im je roðena kæi Marija (1877.-1878.), a zasigurno i ranije sin Ludovik (1876.).120 Kuæa je podijeljena na dva dijela, a sada je u vlasništvu obitelji Horvat i Matkoviæ.121
2.7. Stjepana Radiæa br. 14
Ova je kuæa nekoæ imala broj 280.122 Mirko Markoviæ navodi da je kuæa sredinom 19. stoljeæa pripadala Stjepanu Pauliæu, koji ju je prodao 1891. mesaru i gostionièaru Janku Poljaku. Nadalje navodi da je tradiciju Poljakove gostionice nastavila voditi do 1938. idovka Braun, te da je kuæu kupio krojaè Franjo Mutavd iæ.123
116 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 216. 117 ZKO, zk. ul. 253. Kupljena je ugovorom od 10. 5. 1878., te upisano vlasništvo Visokog kr. dr avnog financialnoga erara. 118 Prema Mat. knjizi umrlih, umro je u kuæi br. 182, koja je bila u sadašnjoj Preradoviæevoj ulici. 119 Iz Djakovštine, Obzor, br. 19, Zagreb, 25. I. 1887., str. 2. 120 Ludovikov kum je bio, kako se navodi, “Antonius Russi, Reg. vectigalium perceptor”. 121 ZKO, zk. ul. 3912. 122 ZKO, zk. ul. 623. U osnivanju zemljišnih knjiga bilo je upisano: kat. èestica br. 296 Kuæa br. 280 sa dvorištem u Djakovu sa 305 èhv. 123 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 214. 215 eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetku ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu
Iz zemljišnih knjiga saznajemo da su od 1873. godine vlasnici bili Ivan Poljak (1831.-1912.) i Marija roð. Poslavski (1841.-1890.).124 Oni su imali u vlasništvu i kuæu br. 31 u Školskoj ulici. Koliko nam je poznato imali su sina Bogomila (1862.-1900.)125, koji se nije enio. Poslije Marijine smrti 1890. god.126 kuæa je prodana 1891. Josipu i Franjki Hager, a oni su je prodali Adolfu Weissu i Tereziji. Godine 1914. kuæu kupuju Sigmund Braun i Sida.127 Poslije Sigismundove smrti njegov dio su nasljedila djeca Herman Braun, Josefina udata Kesler, Vilko Braun i Cilika Braun. Kuæa je prodana 1929. godine Sta i Vuksanoviæ, a koja ju je prodala 1939. god. Gabri i Elizabeti Mutavd iæ. Oni su je darovali sinovima Stanku i Mirku.
SUMMARY
eljko Lekšiæ HOUSES AT THE BEGINNING OF THE STJEPAN RADIÆ STREET IN ÐAKOVO
Afew older houses, and also a few newer ones - built in place of the old ones, are located at the beginning of the Stjepan Radiæ Street in Ðakovo. These houses and gardens are interesting be- cause they were home to numerous prominent and well known residents of Ðakovo. Among these people were the lawyer and municipal mayor Antun Niderle, lawyer and politician Mir- ko Hrvat, director of the episcopal estate Dragutin Boellein and his daughter Jerina, known as Mother Klaudija, followed by episcopal clerks Luka Botiæ, Hugo Sudareviæ, Vatroslav Raèki, Ladislav Bunjik and Vinko Barè, as well as the district doctor, dr. Franjo Labaš, and the di- strict judge Ivan Janošiæ. The article describes the history of the building process and owner- ship, as well as family life of the owners and residents of the houses located at the beginning of the street, before the crossroads with the Palmotiæ Street.
124 ZKO, zk. ul. 623. Na temelju ugovora od 21. 5. 1873. i punomoæi od 21. 3. 1873. godine. 125 Roðen je i kršten 19. 4. 1862. pod imenom Robertus. 126 Marija je umrla u ovoj kuæi 7. 4. 1890. god. 127 ZKO, zk. ul. 1495. ZI br. 1535/1914. ugovor od 2. 4. 1914. god. 216 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda s kasnoantièke nekropole na Štrbincima ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226
Radionièko porijeklo staklenih posuda s kasnoantièke nekropole na Štrbincima*
UDK 903.23(497.5 Štrbinci)
Mia Leljak, Ðurmanec
Na kasnoantièkoj nekropoli na Štrbincima (Certissia?) u blizini Ðakova, do sada je pronaðena velika kolièina kasnoantièkih i ranokršæanskih nalaza. Upravo na toj je nekropoli pronaðena i najveæa kolièina kasnoantièkih stak- lenih posuda. Veæina pronaðenih posuda ukazuje na ju nopanonsku proiz- vodnju. To je vidljivo na temelju elemenata poput: velike kolièine pronaðenih posuda, loše kvalitete izrade i loše kvalitete stakla, nedostatka bliskih analogija za veliki broj posuda, i slièno. Meðutim, za sada ne mo emo sa sigurnošæu potvrditi staklarsku proizvodnju na Štrbincima, ili bilo gdje drugdje u hrvatskom dijelu ju ne Panonije, s obzirom da staklar- ske peæi nisu pronaðene. Ono što jest zanimljivo je to što je na nekropoli pronaðeno nekoliko posuda koje tipološki ne odgovaraju kasnoantièkima, veæ ranijim rimskim oblicima. Njihova izrada upuæuje na kasnu antiku i od- govara izradi veæine staklenih posuda pronaðenih na Štrbincima (loša izra- da, loša kvaliteta stakla), ali tipološki one su sliènije ranijim primjercima. Teško je zamisliti da su se uspijele saèuvati kroz nekoliko stoljeæa. Veæa je vjerojatnost da je rijeè o ranijim oblicima panonske proizvodnje. Pronaðeno je i nekoliko posuda koje se takoðer razlikuju od ostalih, ne tipološki, veæ s obzirom na kvalitetniju izradu, te nedostatak sliènih primjeraka. Pitanje jest da li su i one moguæe panonske proizvodnje ili uvoz iz neke druge provinci- je? Kljuène rijeèi: Štrbinci, Panonija, kasna antika, staklene posude, staklarske radionice
* Izlaganje na temu Glass vessels from the Late Roman cemetery of Štrbinci odr ano je na kongresu AIHV 19 (Association Internationale pour l’Histoire du Verre), 2012.
217 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 s kasnoantièke nekropole na Štrbincima
Arheološki lokalitet Štrbinci (Certissia?) nalazi se oko 3 km jugoistoèno od Ðakova. Štrbinci se u literaturi prvi puta spominju poèetkom 20. st.1, prva zaštitna istra ivanja provedena su 1993. god., dok su prva sustavna istra ivanja lokaliteta zapoèeta 1999. god., te se od tada (pod vodstvom dr. Branke Migotti) istra uje kasnoantièko groblje na platou ju nog bre uljka.
Karta Panonije Sekunde s lokacijom Certissie
Do sada je pronaðeno 175 grobova, s velikom kolièinom razlièitih kasnoantièkih i ranokršæanskih nalaza. Najveæu kolièinu nalaza predstavlja stakleni materijal, ponajviše staklene posude, ali i nakitni predmeti (narukvice, privjesci i perle). U ovome radu iskljuèivo se raspravlja o radionièkome podrijetlu nekolicine tipova staklenih posuda. Za sada, najzanimljiviji nalazi pronaðeni na lokalitetu, zasigurno su dva zlatna staklena dna. Prvo dno pronaðeno je 1965. god. prilikom graðevinskih radova, meðutim sam je kontekst nalaza na alost ostao nepoznat.2 Na zlatnoj
1 Josip BRUNŠMID, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije IV, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 5, no. 1, Zagreb 1901., 137. 2 Branka MIGOTTI, Two gold-sandwich glasses from Štrbinci (Ðakovo, Northern Coatia), Zagreb 2002., 21. 218 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda s kasnoantièke nekropole na Štrbincima ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 foliji, smještenoj izmeðu dva komada stakla, prikaz je braènog para, te natpis FLOP-N-TIS (sc. florentes) stisnut u praznom prostoru izmeðu njihovih glava. Na temelju saèuvanog ulomka posude mo emo zakljuèiti da je najvjerojatnije rijeè o dnu zdjele. Na temelju natpisa i ikonografske analize prizora, kao i usporedbe sa sliènim primjercima, dno je datirano u drugu treæinu 4. st. (330 - 360).3 Drugo zlatno dno pronaðeno je u grobu 45, prilikom arheoloških istra ivanja 2001. god. Dno je, s još dva obièna staklena dna, pronaðeno uz glavu djevojèice stare 10 - 12 god. S obzirom da je iskljuèivo dno saèuvano, ne mo emo znati kojem tipu posude je pripadalo, iako je najvjerojatnije rijeè o zdjeli kao i u sluèaju prvog primjerka. Zlatna folija prikazuje èetveroèlanu obitelj, a izmeðu i iznad njihovih glava smješten je natpis ‘VIVATIS FELICIS (sc. felices) IN DEO’, te pet rozeta. Kao i u sluèaju prvog dna, napravljene su detaljne ikonografske analize i usporedbe sa sliènim primjercima, koje upuæuju na proizvodnju u 2. pol. 4. st. (360 - 400).4
Zlatna staklena dna
Zanimljivo jest da su na Štrbincima pronaðena dva zlatna staklena dna, s obzirom da ih je na podruèju èitave Panonije pronaðeno tek sedam: dva na Štrbincima, dva u Carnuntumu, jedno u Poetoviju, te po jedno u Intercisi i Lugiu. Opæenito se smatra da je veæina svih do sada pronaðenih zlatnih dna talijanskog porijekla. Na temelju samo dva pronaðena primjerka na podruèju ju ne Panonije,
3 Branka Migotti, 2002., n. dj. (bilj. 2), 25 - 34. 4 Branka Migotti, 2002., n. dj. (bilj. 2), 52. 219 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 s kasnoantièke nekropole na Štrbincima te samo sedam na podruèju cijele provincije Panonije, moguænost ju nopanonske proizvodnje malo je vjerojatna, naroèito ako u obzir uzmemo èinjenicu da je veæina do sada pronaðenih dna proizvedena u Rimu. Na lokalitetu je pronaðeno nekoliko vrèeva, koji se kvalitetnijom tehnikom izrade, te nedostatkom sliènih primjeraka, razlikuju od ostalih. Pitanje je jesu li ti vrèevi panonske proizvodnje ili uvoz iz neke druge provincije.
Vrèevi iz groba 113 U grobu 113 pronaðena su dva vrlo slièna ovalna vrèa, s ukrasom staklenih niti na vratu. Na podruèju ju ne Panonije za njih nema izravnih analogija. Ima mnogo sliènih primjeraka i u hrvatskom i u maðarskom dijelu Panonije, kao i na podruèju Porajnja i istoènoga Mediterana, ali bliske analogije nedostaju. Nedostatak izravnih analogija, kao i sliènost s maðarskim vrèevima, odmah nameæe moguænost proizvodnje takvih oblika upravo u Panoniji. S druge strane, ako uzmemo u obzir vrlo sliène primjerke iz istoènomediteranskih radionica (npr. Kunina 1997)5, naši bi vrèevi vrlo lako mogli biti uvezeni iz istoènomediteranskih radionica. Uvoz robe iz tih radionica na podruèje Panonije gotovo je nezamjetan, za razliku od prostora istoènojadranske obale, gdje je prisutan u velikoj mjeri. Stoga je još zanimljivije to što je na Štrbincima naðeno nekoliko oblika posuda koji upuæuju na moguænost proizvodnje na podruèju istoènog Mediterana. Mogli bismo pretpostaviti da su spomenuta dva vrèa na Štrbince stigla iz Dalmacije, s obzirom da su provincije Panonija i Dalmacija bile
5 Nina KUNINA, Ancient glass in the Hermitage collection, St. Petersburg 1997., 222. 220 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda s kasnoantièke nekropole na Štrbincima ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 povezane nekolicinom cesta, meðu kojima i onom Salona - Servicij.6 Druga je moguænost da su sirijski trgovci sami donijeli ove posude u Panoniju, kada su se u 3. st. doselili u zaleðe limesa, na podruèje koje su štitile sirijske trupe (Cohors Milliaria Hemesenorum u Intercisi), ili su ih mo da donijeli sami vojnici.7 S obzirom na kvalitetu štrbinaèkih vrèeva, koja je po mome mišljenju nešto lošija od kvalitete sliènih sirijskih primjeraka8, veæa je vjerojatnost da su vrèevi izraðeni u Panoniji po uzoru na sirijske. Meðutim, i dalje ostaje upitno jesu li su vrèevi izraðeni u hrvatskom ili maðarskom dijelu Panonije. Vrè iz groba 103 takoðer se razlikuje od svih ostalih oblika pronaðenih na lokalitetu. Ima ovalno tijelo ukrašeno širokim rebrima. Vrat je kratak i na donjem dijelu ukrašen staklenim prstenom iste boje kao i posuda. Ispod ruba još je jedan prsten ukrašen motivom kapljica. Isti se motiv pojavljuje i ispod ruba vrèa iz Vinkovaca, koji doduše nema ovalno tijelo veæ kuglasto. Iste ukrasne elemente mo emo primijetiti i na vrèu iz Dalja.
Vrèevi sa Štrbinaca, Dalja i Vinkovaca
Navedeni vrèevi nisu jednaki, ali imaju iste ukrasne elemente karakteristiène za razdoblje 3., 4. i 5. st. - rebra, staklene niti, kapljice i prsten na vratu iste boje kao i posuda, a na temelju kojih ih mo emo okvirno datirati u isto razdoblje. Vrè iz groba 103 najslièniji jest onome iz Dalja, naravno ne po obliku nego po istim
6 Branka Migotti, Prilog poznavanju putova trgovine izmeðu Dalmacije i Panonije, Opuscula archaeologica 23-24, no. 1, Zagreb 2000., 196. 7 Edit B. THOMAS, Glassware, in Lengyel A. and Radan G. T. B., Archaeology of Roman Pannonia, Akadémiai Kiadó, Budapest 1980, 38. 8 Moj uvid u istoènomediteransku staklenu graðu ostvaren je iskljuèivo putem struène literature. 221 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 s kasnoantièke nekropole na Štrbincima ukrasnim elementima - rebrima, prstenu na vratu, te obliku ruèke. Meðutim, vrè sa Štrbinaca ima ukras kapljica ispod ruba, kao i onaj iz Vinkovaca. Na temelju sliènih osobina, te blizine lokaliteta, mogli bismo pretpostaviti da su vrèevi sa Štrbinaca i iz Vinkovaca vrlo vjerojatno ju nopanonski proizvodi. Za razliku od njih, vrè iz Dalja mnogo je kvalitetnije izrade, stoga je logiènije pretpostaviti da je on uvezen, vrlo vjerojatno iz Porajnja, te da je slu io kao model lokalnim9 (moguæe štrbinaèkim ili cibalskim) staklarima za izradu sliènih primjeraka. Dvije posude sa Štrbinaca tipološki ne odgovaraju kasno rimskom materijalu, veæ su sliènije ranijim rimskim primjercima. S druge strane, njihova izrada ukazuje na kasnu antiku i odgovara kvaliteti izrade veæine staklenih posuda pronaðenih na Štrbincima (loša kvaliteta stakla, loša kvaliteta izrade). Prva je sto asti vrè, izraðen od stakla svjetloplave boje, koji je tipološki slièniji primjercima iz razdoblja 2. pol. 1. i poèetka 2. st. (npr. Roffia 1993)10. Meðutim, vrè je iste kvalitete izrade kao i ranije spomenute kasno rimske posude. Druga takva posude jest sto asti balzamarij, koji se takoðer razlikuje od ostalih primjeraka s lokaliteta i odgovara onima iz razdoblja 2. ili eventualno 3. st. (npr. Roffia 1993; Mandruzzato, Marcante 2007)11. Teško je zamisliti da su se ove dvije posude uspjele saèuvati kroz dva stoljeæa, ali tu moguænost ne mo emo iskljuèiti u potpunosti. S obzirom na arheološke dokaze, na Štrbincima je postojao kontinuitet ivota od prapovijesti do kasne antike12, stoga pronalazak rano rimskih posuda nije iznenaðenje. Meðutim, te su dvije posude pronaðene u grobu zajedno s kasnorimskim nalazima. Vrè je pronaðen u grobu zajedno s koniènom èašom sa zaobljenim dnom, datiranom u razdoblje 4. i poè. 5. st.13 Balzamarij je takoðer pronaðen u grobu, zajedno s još èetrdeset i jednim razlièitim nalazom, od èega su najva niji nalazi novca (4 Konstantinova, 2 Licinijeva i 2 Krispova).14 S obzirom na sve navedene èinjenice, veæa je vjerojatnost da je rijeè o ranijim rimskim posudama, vrlo vjerojatno panonske
9 Pojam lokalni u ovome se sluèaju odnosi na u e podruèje ju ne Panonije, odnosno na navedene gradove i njihovu u u okolicu. 10 Elisabetta ROFFIA, I vetri antichi delle Civiche raccolte arheologiche di Milano, Milano 1993., 145, no 320, 321. 11 E. ROFFIA, 1993, n. dj. (bilj. 9), 127, 132, no 297; Luciana Mandruzzato, Alessandra Marcante, Vetri Antichi del Museo Archeologico Nazionale di Aquileia, Il vasellame da mensa, Corpus delle collezioni del vetro in Friuli Venezia Giulia, 2007., 100, no 265. 12 B. Migotti et al., Accede ad Certissiam, Antièki i ranokršèanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci kod Ðakova, Zagreb 1998. 13 Mia LELJAK, Staklene posude sa štrbinaèke nekropole, Zbornik muzeja Ðakovštine 10, Ðakovo 2011., 149. 14 Branka RAUNIG, Dva kasnoantièka groba iz okolice Ðakova, Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu 12-13, no. 1, Zagreb 1980., 157 - 158. 222 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda s kasnoantièke nekropole na Štrbincima ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 proizvodnje, koje su nekim èudom uspjele pre ivjeti relativno dugo razdoblje upotrebe15.
Vrè i balzamarij sa Štrbinaca
Najveæu skupinu posuda pronaðenih na Štrbincima èine obiène posude za svakodnevnu upotrebu: koniène èaše, ovalni vrèevi, kuglaste boce, te razlièiti tipovi balzamarija. Na temelju razlièitih pokazatelja, poput loše izrade i loše kvalitete stakla, stjenke posuda pune su mjehuriæa, te vertikalnih i horizontalnih linija, njihovo oblikovanje prilièno je loše, tijela su im asimetrièna; elementi poput noge, ruba, ruèke i ukrasa nisu pravilno izvedeni. Nadalje, pronaðena je velika kolièina materijala, ali osim nekoliko iznimaka, svega je nekoliko osnovnih tipova posuda (kuglaste boce, ovalni vrèevi, sto aste èaše, te zaobljeni balzamariji). Sliènih primjeraka poput štrbinaèkih ima mnogo, ali ne i istih. Drugim rijeèima, oblik i ukras kakav mo emo vidjeti na posudama s podruèja ju ne Panonije, mo emo pronaæi i na posudama u sjevernoj Panoniji, te Porajnju, ali izravne analogije uglavnom nedostaju. Osim nekoliko posuda, koje su izraðene od stakla uækaste ili plavkaste boje, dominira samo jedna boja: razlièite nijanse zelene.
15 U jednom od prijašnjih radova (vidi Mia Leljak 2011., n. dj. (bilj. 14), 157) bila sam mišljenja kako je vrè kasnoantièki proizvod, meðutim, uslijed novih saznanja i promišljanja, to se mišljenje sada razlikuje od prethodno spomenutoga. 223 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 s kasnoantièke nekropole na Štrbincima
Staklene posude sa Štrbinaca
Ako u obzir uzmemo èinjenicu da su ju na i sjeverna Panonija nekada bile jedna provincija, još je zanimljivije promatrati razlièitost staklenog materijala pronaðenog na oba podruèja. Proizvodnja nekoliko razlièitih tipova posuda u sjevernopanonskim radionicama dokazana je (kuglaste boce, sto aste èaše), ne samo u kasnoj antici veæ i u ranijem razdoblju.16 S obzirom da su kasnorimski oblici posuda takoðer èesti i u hrvatskom dijelu provincije, ne vidim razlog zašto oni ne bi mogli biti izraðivani i na ovome podruèju. Druga moguænost, koja se u ovome trenutku èini realnija, s obzirom na nedostatak dokaza za ju nopanonsku staklarsku proizvodnju, te dobru prometnu povezanost izmeðu sjevernog i ju nog dijela provincije, jest ta da je proizvodnja zapoèela u sjevernom dijelu, te se postepeno proširila i na ju no podruèje. Posude u ju noj Panoniji oèigledno su bile izraðivane po uzoru na uvezene posude, ne samo iz sjeverne Panonije nego vjerojatno i po uzoru na one iz rajnskih, te djelomièno i istoènomediteranskih radionica. To bi moglo biti objašnjenje zašto pronalazimo toliko sliènih primjeraka, a tako mali broj istih. Na alost, osim veæe kolièine posuda, drugi elementi (peæi, stakleni otpad, alatke, i ostalo) na temelju kojih bismo mogli dokazati proizvodnju staklenih
16 E. B. Thomas, 1980., n. dj. (bilj. 6), 381 - 383. 224 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda s kasnoantièke nekropole na Štrbincima ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 posuda na Štrbincima, za sada nisu pronaðeni. Glavni razlog za to jest zasigurno taj što naselje za sada nije istra ivano, samo dio nekropole. B. Migotti je pretpostavila moguænost staklarske proizvodnje i na Štrbincima na temelju nekoliko pokazatelja poput: veæe kolièine narukvica od crnog stakla17 ili komadiæa kremena u jednom grobu, pretpostavljajuæi da ako je polo en kao prilog, mogao bi izravno i simbolièki upuæivati na staklarsku proizvodnju na lokalitetu. Ta se pretpostavka temelji na èinjenici da je kvarcni pijesak jedan od osnovnih sastojaka sirovog stakla. Meðutim, za sada nikakve analize stakla sa Štrbinaca nisu raðene, stoga se ne zna da li je kremeni pijesak jedan od sastojaka stakla od kojeg su štrbinaèke posude izraðivane.18 Na alost, osim kolièine, drugi dokazi za izradu narukvica od crnog stakla na Štrbincima ili bilo gdje drugdje u hrvatskom dijelu Panonije za sada nisu pronaðeni. Dokazivanje ju nopanonske proizvodnje nije problem samo na Štrbincima, nego na cijelom podruèju hrvatskog dijela provincije, s obzirom da osim pretpostavljenih staklarskih peæi iz Siska i Vinkovaca, svi drugi elementi (stakleni otpad, alatke, sirovo staklo, i slièno) za dokazivanje staklarske aktivnosti nedostaju, te upravo zbog te èinjenice staklarska proizvodnja u hrvatskom dijelu Panonije za sada ostaje samo pretpostavka. U ovome trenutku, uzimajuæi u obzir sve navedene èinjenice, još je mnogo nepoznanica u vezi porijekla posuda sa Štrbinaca. Na sreæu, istra ivanja se nastavljaju, stoga æemo na temelju novih nalaza, zasigurno doæi do novih spoznaja.
17 B. Migotti, The production of glass jewellery at Štrbinci (NE Croatia), Instrumentum 8, Montagnac, 1998., 14. 18 B. Migotti, Kasnoantièko groblje na Štrbincima kod Ðakova-iskopavanja u 2004. i 2005., Arheološki radovi i rasprave 16, Zagreb 2009., 164. 225 Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posuda ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 s kasnoantièke nekropole na Štrbincima
SUMMARY
Mia Leljak PROVENANCE OF GLASS VESSELS FROM THE LATE ROMAN CEMETERY OF ŠTRBINCI
Late Roman cemetery on the site of Štrbinci (Roman Certissia?) near the town of Ðakovo so far has yielded abundant and various Late Antique and Early Christian finds. The greatest amount of late Roman glass vessels in southern Pannonia was found precisely at this ceme- tery. The most vessels from Štrbinci indicates south Pannonian production, which is eviden- ced by a numerous indicators such as: large quantity of the material found, poor production and poor quality of glass, lack of close Pannonian or other analogies for the large number of those vessels, etc. However, we can not for sure confirm the glass production at Štrbinci, as a matter of fact no where in Croatian part of southern Pannonia so far, since the furnaces for ma- king glass vessels are lacking. What is interesting at this cemetery is that there are several ves- sels found that typologically do not correspond to late Antique ones, but are similar to early Roman vessels. Their manufacture points to Late Antiquity and corresponds to the manufac- ture of majority glass vessels found at Štrbinci (poor quality of glass, poor technique), but typologically there are similar to early Roman ones. Whether they are preserved through the centuries it is difficult to imagine? It is more likely that we are dealing with earlier Roman ves- sels that are made by Pannonian glassmakers. There are also few vessels from Štrbinci that differs from others, not typologically but by the better quality of manufacture and the lack of similar analogies. Question is are they also of possible Pannonian production or imported from other provinces?
226 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268
Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
UDK 262.3(497.5 Ðakovo) (091)
Luka Marijanoviæ Sveuèilišni profesor u mirovini, Ðakovo
Autor u radu povodom uzdignuæa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i po- novne uspostave Srijemske biskupije, te osnivanja Ðakovaèko-osjeèke crkvene pokrajine govori o Stolnom kaptolu u Ðakovu, koji postaje Prvo- stolnim kaptolom ðakovaèko-osjeèkim. Prvi je stolni kaptol bosanski po- stojao uz biskupe dok su još boravili u Bosni oko 1240. godine. Kad su biskupi konaèno prešli u Ðakovo, tu je utoèište našao i bosanski kaptol, koji tako postaje bosanskim ili ðakovaèkim. Malo poslije mohaèke bitke (g. 1526.) i kaptol se bio ugasio. Poslije turskog gospodstva u Slavoniji biskupi ponovno borave u Ðakovu, ali nisu uspjeli uspostaviti stolni kaptol. Tek uje- dinjenjem Bosanske ili ðakovaèke i Srijemske biskupije g. 1773. osniva se kaptol, koji danas ima deset mjesta. U èasu ujedinjenja Srijemska biskupija nije imala svoj kaptol. Autor na temelju dostupne literature iznosi ukratko povijest bosanskog kaptola, zatim govori o postojanju susjednog zbornog kaptola sv. Petra u Kaptolu koji je osnivanjem Po eškebiskupije obnovljen pod povijesnim nazivom kao Stolni kaptol u Po egig. 1999. Govori se dalje o stolnom kaptolu opæenito, koji je obavljao meðu ostalim i sudsku vlast na svojem podruèju. Bosanskom stolnom kaptolu je od g. 1498. slu beno bilo priznato pravo „loci credibilis“, a kasnije je to pravo bilo obnovljeno u 19. st. Kaptol u Ðakovu je zaslu an za mjesnu Crkvu i katedralu, kao i za sam grad Ðakovo. Kljuène rijeèi: Ðakovo, kaptol, bosanski kaptol sv. Petra, zborni kaptol u Kaptolu, locus credibilis.
227 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
Stolni kaptol ðakovaèki – „ignorirana“ ustanova
Ne tako davno objavljena je jedna knjiga veæeg formata, i još dostupna u knji arama, koja eli predstaviti grad Ðakovo kao biskupski grad u povijesti i sadašnjosti. U toj se knjizi ni na jednome mjestu ne spominje slavna i èasna ustanova: Stolni kaptol sv. Petra u Ðakovu,1 Stolni kaptol bosanske ili ðakovaèke i srijemske biskupije, koji je bio odigrao u svoje vrijeme znaèajnu ulogu, slu eæi opæem dobru Crkve. To smatramo prilièno velikim propustom, jer se ta ustanova još nije ugasila, ali i pozitivnim znakom: radi se o zboru sveæenika, pravnoj osobi uz ðakovaèku prvostolnicu, koja bez puno prièe vrši svoju èasnu ulogu u mjesnoj Crkvi, da ostaje, makar je dinamièna zajednica s razlièitim slu bama, nezamjetljiva i samim ljudima iz Crkve. Štoviše, najnoviji dogaðaji prigodom uspostave novog crkvenog ustrojstva u mjesnoj ðakovaèkoj Crkvi odrazili su se i na toj ustanovi. Zato smatramo potrebitim, barem letimièno pogledati neke znaèajnije trenutke iz njezine starije i novije povijesti, da tako još bolje upoznamo grad Ðakovo, kao sijelo biskupije. Podsjetit æemo zato na povijesne korijene ovdašnjeg stolnog kaptola u Bosni, pa istaknuti njegovu ulogu i smisao danas. Na temelju ponuðene literature neki æe èitatelji, bez pretjeranih zahtjeva, moæi produbiti svoje spoznaje o pojedinim temama.2 A neki radovi iz navedene tematike su osobito vrijedni, jer pru aju pravu sintezu koja se odnosi kako na literaturu tako i na arhivsku graðu o srednjovjekovnoj djelatnosti bosanskog stolnog kaptola.3
Bosanska biskupija sa sjedištem u Vrhbosni, podruèju današnjeg Sarajeva.
Bosanski ili ðakovaèki kaptol je postojao i u predtursko vrijeme, a vuèe svoj korijen još iz vremena dok su biskupi boravili u Bosni i dok nisu konaèno prešli u
1 Vidi: Antun JARM – Andrija ŠULJAK, Ðakovo biskupski grad, Ðakovo, 2008. 2 O kanonièkim kaptolima, i stolnim i zbornim, traktira Kodeks kanonskog prava (1983.) kao što još i više onaj prethodni Kodeks kanonskog prava (1917.). Zato valja pogledati i priruènike uz te kodekse i navedena tumaèenja. Preporuèujemo osobito priruènik ðakovaèkog kanonika i pravnika Ivan ROGIÆ, Osobno pravo Katolièke crkve, Ðakovo, 1958., str. 216-226. 3 Vidi Ante GULIN, Srednjovjekovni bosanski ili ðakovaèki kaptol i njegovi peèati, u: Diacovensia, teološki prilozi 3(1995), str. 299-321. 228 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268
Ðakovo.4 Kroz to vrijeme hrvatske povijesti Bosanska biskupija postupno gubi svoju prvotnu samostalnost, središte politièkog i religioznog ivotapomaknulo se sjevernije, u Ðakovo, dok ono tijekom vremena konaèno nije preraslo u znaèajno mjesto, a Ðakovaèka biskupija uzvišena na nadbiskupiju, s dvjema sufraganskim biskupijama, Po eškomi Srijemskom. Inaèe, pregled povijesti Ðakova nalazimo na drugim mjestima.5 Koliko su nekoæ ugarski kraljevi bili dr ali do kasnije naslovne bosanske biskupije, vidi se i po tome, što su i poslije mohaèke bitke (29. kolovoza 1526.), kada je nestalo biskupa i biskupije u Ðakovu, i dalje imenovali bosanske biskupe na ime bosanske biskupije6. Inaèe, o toj èasnoj ustanovi, ne samo ovdje, povremeno se èita u tisku, kako su ovdje ili ondje imenovani novi kanonici stolnoga kaptola, i kako je u odreðenome trenutku kaptol, nakon eventualne zahvale pojedinih èlanova ili njihove smrti, opet u cjelovitome brojèanome sastavu od osam ili više predviðenih slu bi.Èita se dalje, kako je ovaj ili onaj èlan odreðenog prezbiterija promaknut u „zaèasnog kanonika“, tj. poèasnog èlana stolnog kaptola. To su obièno ugledni i zaslu ni sveæenici, obièno upnici znaèajnijih upa u biskupiji. Redovni kanonici su èesto s akademskim stupnjevima, u svakom sluèaju imaju se svi odlikovati naobrazbom i èestitim ivotom.U današnjim prilikama crkvenoga ustroja djelovanje stolnih kaptola usmjereno je prvenstveno za zadaæu vršenja sveèanijih bogoslu nih obreda u stolnim crkvama ili katedralama. Uz du nost sudjelovanja èlanova stolnoga kaptola na pokrajinskim saborima i na biskupijskim sinodama, odredbe Zakonika kanonskoga prava (1983.) predviðaju za kaptole i moguænost drugih zadaæa koje im dodijeli pravo ili dijecezanski
4 O Katolièkoj crkvi u sredovjeènoj Bosni, naroèito o poèecima Bosanske biskupije, te o Bosanskoj biskupiji za Boriæa i Kulina, pojavi patarenstva u Bosni, o obredu i jeziku katolièke biskupije u Bosni, o sjedištu bosanskog biskupa, o posjedima i crkvama Bosanske biskupije, o bosanskim biskupima koji prelaze u Ðakovo, kao i Bosni nakon preseljenja biskupa u Ðakovo, vidi Krunoslav DRAGANOVIÆ, Katolièka crkva u sredovjeènoj Bosni, u: Krunoslav DRAGANOVIÆ (i dr.), Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knjiga I., Sarajevo, 1942., str. 685-766, ovdje 740-763; Krunoslav DRAGANOVIÆ, Hrvatske biskupije, u: Croatia sacra, Arhiv za crkvenu poviest Hrvata, br. 20-21, Zagreb, 1943., str. 78-130, o Bosansko-sriemskoj biskupiji sa sielom u Ðakovu, str. 84-87. I naroèito povijesni osvrt na Ðakovaèku ili bosansku i Srijemsku biskupiju u: Krunoslav DRAGANOVIÆ (uredio), Opæi šematizam Katolièke crkve u Jugoslaviji, Cerkev v Jugoslaviji 1974., Zagreb 1975., str. 133-139. 5 Usp. Borislav BIJELIÆ, Kratka povijest Ðakova, u: Stjepan SRŠAN (pripr.), Hrvatska – Povijest sjeveroistoènog podruèja, Osijek, 1994., str. 417-428; Hedviga DEKKER, Ðakovo i njegova okolica kroz kulturno historijske spomenike, Ðakovo, 1959. Stjepan BÄUERLEIN, Ðakovo, povijest, u: Hrvatska enciklopedija, sv. V., Zagreb, 1945., str. 524; Stjepan PAVIÈIÆ, Ðakovo, naselje, u: ondje, str. 524-526. 6 Usp. Augustin THEINER, Monumenta Hungarica., II, 358. 229 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) biskup. Unutarnji pak raspored kanonièkih slu bi,te konkretne oblike djelovanja ureðuje zakoniti statut svakog pojedinog kaptola.7
Vodeæa uloga stolnog kaptola
Uloga stolnog ili prvostolnog kaptola mo e se usporediti s ulogom koju su imala dvanaestorica apostola, koje je Krist izabrao kao svoje suradnike, a po tome kasnije i apostoli osnivaju kolegije svojih suradnika. Tijekom povijesti Crkva je osnivala i razne druge zborove, odbore i vijeæa, prema zahtjevima i potrebama vremena, a sve to da bi preko njih mogla bolje i uspješnije ostvarivati svoje apostolsko poslanje. Posebno je Drugi vatikanski sabor u tom smislu uspostavio, kao najbli e suradnike biskupa, prezbitersko vijeæe, zbor savjetnika, pastoralno vijeæe i drugo,8 ostavivši pritom i drevnu ustanovu stolnih i zbornih kaptola sa zadatkom, da, kako je definirano u Zakoniku kanonskog prava, vrši sveèanije bogoslu je u stolnoj crkvi, ili neke druge zadaæe u skladu s pravom ili odredbom mjesnog biskupa. Dakako, valja znati, da kanonici nisu poradi sebe, veæ poradi poslanja koje im je povjereno. Katedrala, kao biskupska crkva, ima izuzetno mjesto za biskupiju, ona je na neki naèin „slika Crkve“. Tu je „cathedra“ biskupova, majka svih crkava u biskupiji, duhovno središte. Zato se po sebi razumije da su tu i biskupovi suradnici koji ga savjetuju i podupiru.
7 A piše se i s puno zlobe ili pak spektakularno: Ne tako davno (toènije: 6.6.2012.) èitali smo u izvjesnom tisku kako se kod nas „na katedralu porez neæe plaæati, na meti su tek ‘bogati’ kanonici“. Porez bi se naime plaæao na zgrade u kojima se ne odr avaju vjerski obredi, a oporezive bi bile kurije, šume, graðevinsko zemljište … 8 Vidi više u Dekretu II. vatikanskog sabora o pastirskoj slu bibiskupa „Christus Dominus“, br. 27, gdje se govori o ureðenju biskupijske kurije i stvaranju pastoralnog vijeæa. Dobro je èuti, da prema II. vatikanskom saboru na prvom mjestu ima stajati slu ba, koju vrše zareðeni slu benici. Zato se ima napustiti tzv. nadarbinski sistem, ili neka se barem tako preuredi da se nadarbinski vid ili pravo na prihode, koji su spojeni sa slu bom, smatra za stvar drugoga reda, a prvo mjesto neka se u crkvenom pravu dade samoj crkvenoj slu bi. O tome više u Dekretu II. vatikanskog sabora o slu bi i ivotu sveæenika „Presbyterorum Ordinis“, br. 20 gdje se govori kako se pobrinuti za pravednu plaæu, pa dalje o uspostavi skupnog fonda i socijalne skrbi … Kanonici, konkretno imaju tzv. deputat u naravi, ili regres u novcu. 230 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268
Dosadašnje rasprave o ðakovaèkom stolnom kaptolu.
O stolnom kaptolu Bosanske ili ðakovaèke i Srijemske biskupije nije se mnogo pisalo.9 Ili kad pišu, npr. o starom „bosanskom“ kaptolu, neki se povjesnièari èude, „da u izvorima ne nalazimo drugih bilje aka o radu „bosanskog“ kaptola u Ðakovu osim ureðivanja meðaša, zalo nih oèitovanja, dioba imetka, uvaðanja u posjed, itd.“10 A danas još i manje se piše, tek sporadièno prigodom kakvih promjena u stolnom kaptolu, godišnjice katedrale, 200-godišnjice stolnog kaptola u Ðakovu, i sl. A najopse niji rad o njemu je nastao na temelju pristupa ovdašnjoj arhivskoj graði prigodom 750. obljetnice grada Ðakova, za znanstveni skup „Ðakovo 750 godina“, Ðakovo 15.-17.11.1989.11 O kaptolima bosanskom i srijemskom u srednjem vijeku pisao je Matija Paviæ.12 U novije vrijeme Emerik Gašiæ.13 Kaptolski arhiv u Ðakovu još nije ureðen.14 Sad se konaèno struèno radi na ureðenju Nadbiskupskog arhiva u
9 Stolni kaptol je nosio razlièita imena: Stolni kaptol bosansko-ðakovaèki, Stolni kaptol sv. Petra u Ðakovu, itd. Vidi više Ante GULIN, Nav. èl., str. 299-321. s osvrtom na literaturu i arhivsku graðu, o utemeljenju i ustrojstvu kaptola itd. Za srijemski stolni kaptol, o kojem pobli ene govorimo u ovom radu, v. Ante GULIN, Srednjovjekovna javna djelatnost i peèati srijemskog kaptola Sv. Stjepana de Kw i Sv. Ireneja kod Mitrovice, PDF, u: hrcak.srce.hr/file/24117. 10 Usp. Leon PETROVIÆ, Kršæani bosanske crkve, Povijesna rasprava o problemu patarenstva ili bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo – Mostar, 1999., str. 121 i u bilješci navodi Codex diplomaticus, XV, 74., 82., 88., 250., 267., 312., 374., 393. 11 Usp. Marin SRAKIÆ, Stolni kaptol bosanski ili ðakovaèki i srijemski u Ðakovu, u: Diacovensia, teološki prilozi 3(1995), str. 243-298. Vidi takoðer isti èlanak u a uriranomobliku u: Marin SRAKIÆ, Opjevajmo slavne mu eve, Povijesni prilozi i arhivska graða o ivotu i radu biskupa, sveæenika i ustanova Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i Srijemske biskupije, Sabrana djela, I., Ðakovo, 2013., str. 193-253. Èasopis Diacovensia dostupan je na internetu. Umirovljeni nadbiskup msgr. Srakiæ je pripremio graðu za obimniji rad o ðakovaèkom kaptolu: Prošlost stolnoga kaptola (1239.-1970.), gdje se nalaze memorijalni podaci o kanonièkim kurijama, o katedrali i njezinoj imovini, itd. On je tako pru iosveobuhvatnu sintezu povijesti ðakovaèkog stolnog kaptola. 12 Matija PAVIÆ, Kaptoli bosanski i sriemski u srednjem vieku (1229.-1543.), u: Glasnik biskupija Bosanske i Sriemske 21(1893.), str. 155-157; 163-165; 172-174; 194-196; 201-203. 13 Emerik GAŠIÆ, Kratki povijesni pregled biskupija Bosansko-ðakovaèke i Srijemske : naèinjen iz povijesnih izvora s pridodanim ivotopisima, Osijek, 2000. O daleko starijim i uglednijim kaptolima u Hrvatskoj postoje izvrsne studije, tako: Ljudevit IVANÈAN, Iz povijesti zagrebaèkih kanonika, u: Podaci o zagrebaèkim kanonicima od 1193. do 1924. (rkp. u Kaptolskom arhivu Zagreb); sintetièki pregled (str. 17-26,) o zagrebaèkom kaptolu na internetu, koji je inaèe nekoæ imao va nu ulogu u crkvenom i dr avnom ivotu Hrvatske, ukljuèujuæi i stalnu obranu zemlje. (adresa: NS_1924_10_2_Ivancan.pdf . Èlanak je i za nas zanimljiv jer je bilo dosta zagrebaèkih kanonika koji su kasnije postali ðakovaèki ili srijemski biskupi. Posljednji je bio biskup Ivan Krapac, koji je 1913. sagradio današnju zgradu bogoslovnog sjemeništa u Ðakovu. O splitskom kaptolu: Ivan OSTOJIÆ, Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb, 1975. Taj drevni metropolitanski kaptol iz 8. st. doista bio je „Spalatense metropolitanum necnon Dalmatiae et totius Chroatiae primatiale capitulum“. 14 Fond Kaptola Ðakovaèke biskupije – Ðakovo (1773. –), 1773-1950: knjiga 87, sve njeva 548; 57. Vidi više: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ; SR Hrvatska, Savez Arhivskih radnika Jugoslavije, Beograd, 231 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
Ðakovu, koji sadr i spise iz 18. stoljeæa do danas.15 Spisi su inaèe bili prije ureðeni po godinama, registraturnim poretkom. Posebni dio arhiva jesu vlastelinski spisi, kanonske vizitacije i spisi o gradnji katedrale, te još neki drugi fondovi i zbirke.
Koloman – utemeljitelj Ðakovaèke biskupije.
Herceg Koloman (oko 1200.-1241.) bio je naslovni kralj Galicije, hrvatski odnosno slavonski herceg koji je stolovao u Èazmi, pa je taj naslov kralja prenio i na Slavoniju u kojoj je ivio do 1226. god.16 Po njemu je Slavonija nazvana kraljevinom. Znaèajno je za nas, što je Koloman 1239. god. poklonio bosanskom biskupu svoje kraljevsko imanje Ðakovo i Bleznu, da im ono bude utoèište u kriznim vremenima, u koje je onda biskup prenio svoje sjedište, a papa Grgur IX. to odobrio 7. prosinca 1239. god.17 Tako Koloman postaje osnivaè današnje Bosanske ili ðakovaèke biskupije. Zbog prevlasti heretika bogumila, bosanski biskup i njegov kaptol bili su konaèno g. 1247. prisiljeni na bijeg i svoje sjedište su prenijeli na svoja imanja u Ðakovu. Zadr ali su još pravnu vlast u Bosni (jurisdikciju), proširili su je na temelju privilegija iz g. 1244. takoðer na posjede u Vukovskoj upaniji, te se još u drugoj polovici 13. stoljeæa povremeno vraæali u Brdo u okolici današnjeg Sarajeva, da bi na prijelomu 13. i 14. stoljeæa ostali u
1984., str. 525-526; Isti podatak za Kaptol Ðakovaèke biskupije (Capitulum ecclesiae Diakovarensis seu Bosnensis et Syrmiensis) nalazi se i u: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, Hrvatski dr avniarhiv, Zagreb, 2006., str. 1220. Govoreæi o Nadbiskupijskom arhivu u Ðakovu, njegovom stanju i perspektivama, koji ima najdu u tradiciju postojanja i prikupljanja arhivskog gradiva vjerske provenijencije u Slavoniji, u svojoj doktorskoj disertaciji Dra en KUŠEN, Arhivi vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj. Razvoj, tipologija, sadr ajni znaèaj, Zagreb, 2011., str. 264-274, upozorava na èinjenicu da je veliki dio Nadbiskupskog arhiva još uvijek nesreðen, pa su brojke u pregledima samo aproksimativnog karaktera (ovdje, str. 268-269). Dakle: Arhiv Stolnog kaptola (za vrijeme od 1773. do 1950. godine) sadr i 87 knjiga, 548 sve njeva i zauzima prostor od 57 m na policama. Usp. Vlatko DOLANÈIÆ, Fondovi i zbirke biskupijskog arhiva u Ðakovu, u: Ðakovaèki vezovi, prigodna revija 37, Ðakovo, 2007., str. 63-66, ovdje 64. Kad bude posve ureðen, pru it æe vrijedne povijesne izvore. 15 Nadbiskupski arhiv je preseljen u novi prostor u kojemu je sada smještena Središnja biskupijska knji nica i arhiv, pa æe postupnom primjerenom obradom i povezivanjem u korisnièki sustav biti konaèno omoguæeno njegovo istra ivanjei predstavljanje. Usp. Središnja biskupijska knji nica i Arhiv u Ðakovu, Ðakovo, 2005., str. 3-6. Saèuvani arhiv znaèajan je za crkvenu povijest, ali i za gospodarsku povijest i povijest školstva. 16 O njemu vidi više Borislav BIJELIÆ, Ðakovaèke ulice, Kratke biografije osoba po kojima su dobile ime, Ðakovo, 1998., str. 66-68. 17 O darovnici iz 1239. vidi više Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Ðakovo do 1526. godine, u: elimir PULJIÆ (prir.), Kršæanstvo srednjovjekovne Bosne, Radovi simpozija povodom 9 stoljeæa spominjanja Bosanske biskupije, Sarajevo, 1991., str. 269-273. 232 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268
Ðakovu.18 U svojem novom sjedištu stolni se kaptol više nije bavio svojim prvenstveno misijsko-pastoralnim zadaæama,19 veæ se prilagodio novim okolnostima, te je poput drugih stolnih i zbornih kaptola u svojem okru enju uspješno vršio djelatnost vjerodostojnog mjesta ili mjesta povjerenja (locus credibilis), udovoljavajuæi potrebama za pismenošæu koje su veæ narasle poèevši od 13. stoljeæa.20 Bosanski se kaptol sv. Petra iz Brda u Bosni uspješno preselio u Ðakovo, a njegov prodor s juga na podruèje Peèuške biskupije promijenio je djelokrug tamošnjih vjerodostojnih mjesta. Istisnut iz Vukovske upanije, susjedni se Po eški kaptol poèeo širiti prema zapadu, a Peèuški opet prema sjeveru.
Preseljenje bosanskog biskupa iz Vrhbosne u Ðakovo
Prešavši u Ðakovo, bosanski biskupi u njemu organiziraju dvije cjeline. Castrum Diaco, u kojem æe biti tvrðava s katedralom i biskupovom rezidencijom, te civitas Diaco, odnosno oppidum, kako se bilo isprva nazivalo.21 To je bilo trgovaèko i obrtnièko mjesto, a kasnije trgovište, lat. civitas. Ono se nalazilo izvan ðakovaèke tvrðave, a okosnice su mu bile kanonièke kurije, upskacrkva i
18 O podruèju Vukovske upanijev. Stjepan PAVIÈIÆ, Vukovska upa u razvitku svoga naselja od XIII. do XVIII. stoljeæa, I. dio, Zagreb, 1940. O crkvenoj pripadnosti Bosne od davnine do 1247. vidi Leon PETROVIÆ, Nav. dj., str. 76-80. 19 Sveæenika je u Bosni u vrijeme bosanske samostalnosti bilo malo. Pape su nagovarali biskupe i starješine redova da šalju sveæenike u Bosnu. Leon PETROVIÆ, Nav. dj., str. 148: „Jedino su kolonisti u rudnicima i dubrovaèke naseobine po trgovištima imale svoje sveæenike, koji se nijesu brinuli za bosanski puk. Nemamo podataka, da bi sveæenici „bosanskog“ kaptola ili oni iz okolice Ðakova poslu ivali bosanske vjernike. Radi ovih razloga Sv. Stolica bila je primorana, da franjevcima daje izvanredne povlastice“. To autor potkrepljuje s tri citata iz Danijel FARLATI, Illyricum sacrum, sv. IV, str. 67; Augustin THEINER, Monumenta Slavorum Meridionalium, II, str. 494; Euzebije FERMEND IN, Acta Bosnae, str. 55-56. 20 O tome novom kaptolu na podruèju nekadašnje Peèuške biskupije vidi prevedeni mad arskièlanak Ildikó TÓTH, Kaptol na ju noj granici (Podruèni djelokrug Bosanskoga stolnog kaptola do sredine 14. stoljeæa), u: Zbornik Muzeja Ðakovštine (2007.), str. 207-224. U èlanku se iscrpnije tumaèi znaèaj stolnih i zbornih kaptola kao vjerodostojnih mjesta, te je poseban naglasak stavljen na djelovanje Bosanskog stolnog kaptola sa sjedištem u Ðakovu i njegovim ingerencijama, a sve iz mad arske perspektive. Slu bu vjerodostojnog mjesta (danas je to javnobilje nièka slu ba) kaptol bi dobio od dr avne vlasti. Tu slu bu su svi kaptoli obnašali unutar Hrvatsko-ugarskog kraljevstva na temelju javne ovlasti, te se zahvaljujuæi toj slu bi saèuvalo danas mnoštvo pravnih, imovinsko-pravnih, sudbenih i sliènih spisa, koji poma u osvijetliti povijest Hrvatske. 21 Sustavno o imenu grada Ðakovo v. Mate ŠIMUNDIÆ, Ðakovštinska toponimija, Ðakovo, 1995., str. 151-154; Mate ŠIMUNDIÆ, Znaèenje naziva grada Ðakova i ðakovštinskih sela, Poseban otisak iz Onomatoloških priloga, knj. I za 1979. god., Beograd, 1979., str. 97-111, ovdje 98-99. 233 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) tek puno kasnije franjevaèki samostan.22 U god. 1293. spominje se i bosanski kaptol (Capitulum ecclesiae bosnensis), a pola stoljeæa poslije spominje se i katedrala. Bilo je to u vrijeme domaæeg biskupa Tome (1287.-1301.), rodom iz okolice Gorjana. Poimence je pobrojano nekoliko kanonika koji tu djeluju u svojstvu loci credibilis, u kojem se ovjeravaju pravni dokumenti.23 Bilo je to i sudište za cijelu tadašnju Vukovsku upaniju. God. 1330. taj kaptol broji 13 kanonika, i to po jednog lektora i kustosa, dva kantora i èak osam magistara. To je znaèajan broj, koji nas vodi zakljuèku da je tu u Ðakovu u to vrijeme, po srednjovjekovnom obièaju, bila i katedralna škola. Inaèe, u najboljem sluèaju bilo je osam kanonika.24 Poslije smrti biskupa Tome, imenovan je bosanskim biskupom Nikola (1301.-1304.), i to kao prepošt Stolnog kaptola u Ðakovu. Iz toga se dade zakljuèiti da stolni kaptol nije tek tada utemeljen, veæ je zajedno s biskupom Ponsom prešao u Ðakovo. Na alost, nakon pogibije biskupa Jurja Pali ne na Mohaèkom polju, u Ðakovu je bio nastao takav mete i rasulo, „da se kanonici ili nisu sjetili da nešto od kulturnog i arhivskog blaga prebace na Zapad, kako su to uèinili peèujski kanonici, ili ako su to i uèinili, do danas nije nigdje naðen nikakav trag o eventualnom spašenom kulturnom blagu Ðakovaèke biblioteke i arhiva. Sve što danas imamo spada u najbogatije knji nièkoi arhivsko blago u Slavoniji, a nabavljeno je poslije osloboðenja od Turaka. No postojanje biblioteke sigurno svjedoèi o pravom duhovno-kulturnom središtu Ðakova u ovom dijelu istoène Hrvatske“.25 Nakon Mohaèke bitke i konaènim padom Slavonije, a s njome i Ðakova, pod Turke god. 1536., Ðakovo prestaje biti biskupska rezidencija, a s njome nestaje i bosanski kaptol. Biskupi do ivljavaju ponovno gorku sudbinu. Ðakovo gubi svoje kršæansko obilje je, srušen je
22 Papa Klement VI. dne 21. o ujka 1347. dopušta podizanje franjevaèkog samostana u Ðakovu, za dvanaest redovnika. Vidi Tadija SMIÈIKLAS, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1906., XII., str. 359-360. Taj samostan je prvi samostan bosanskih franjevaca izvan Bosne, i s vremenom je postao odskoèna daska za njihovo širenje po Slavoniji i šire. Franjevac Peregrin Saksonac (1349.-1356.), bla enik franjevaèkog reda, koji je prije bio generalni vikar bosanske franjevaèke kustodije. Iz Rima je dobio dopuštenje da u veæim samostanima smije otvarati škole. Da je ðakovaèki franjevaèki samostan bio vrlo ugledan, pokazuje èinjenica što su se baš tu odr alatri kapitula i izbori bosanskih franjevaca (g. 1408., 1411. i 1425. god.), o èemu usp. Emerik GAŠIÆ, Brevis conspectus historicus dioecesium Bosniensis-diacovensis et sirmiensis, Osijek, 1944.. str. 17, te 156-157., ili prijevod istog djela: Emerik GAŠIÆ, Kratki povijesni pregled …, str. 22-23, str. 134. Josip BARBARIÆ – Egidije Stjepan BIBER (ured.), Kronika franjevaèkog samostana u Brodu na Savi I (1706-1787), Slav. Brod, 1996., str. 21. spominje provincijalni kapitul u Ðakovu 24.08.1714. 23 „Vjerodostojno mjesto“ (locus credibilis, povlastica je od strane dr ave, koja kaptolu daje pravo da strankama izdaje isprave u privatno-pravnim poslovima, te da èuva originale takvih isprava i izraðuje autentiène prijepise izvornih dokumenata (transumpta authentica). 24 Usp. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Ðakovo do 1526. godine, str. 269-282, ovdje 276. 25 Knji nica je bila utemeljena u Ðakovu za biskupa Pavla (1457.-1459.), bivšeg peèuškog kanonika. Više v. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi, str. 278-279. 234 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 biskupski dvor i gotièka katedrala, srušena je upnacrkva sv. Lovre, a god. 1551. tordinaèki kalvini su konaèno spalili i franjevaèki samostan. Kršæani su se bili razbje alipo selima i šumama, a ono malo što ih je bilo ostalo u Ðakovu, imalo je svoju upu kroz neko vrijeme u Ðakovaèkim Selcima, ili Dragotinu.
Zborni kaptol sv. Petra Peèuške biskupije u Kaptolu
Kad veæ spominjemo „susjedni Po eškikaptol“ valja odmah ovdje reæi da ga je, odmah nakon uspostave Po eške biskupije, na zahtjev biskupa dr. Antuna Škvorèeviæa, što se moglo i oèekivati prema kan. 503-510 Zakonika kanonskog prava, u novim i promijenjenim prilikama ponovno uspostavila i ustrojila Kongregacija za kler svojim dekretom od 1. prosinca 1999. kao „Po eški stolni kaptol sv. Petra“ s pet kanonika na èelu s prepoštom.26 Jedan od tih kanonika je i upnik kaptolaèki. Taj stolni kaptol je sveèano uspostavljen 28. lipnja 2000. godine, a nasljednik je, to elimo ovdje naroèito istaknuti, Zbornog kaptola svetog Petra u Kaptolu iz poèetka 13. stoljeæa. Kaptolsku gospoštiju u 18. st. preuzeli su bili srijemski biskupi, a zatim ðakovaèki stolni kaptol. Zato ovdje tek nekoliko rijeèi i o tome zbornom kaptolu, danas stolnom kaptolu nove Po eške biskupije. Ona je pak u sastavu nove crkvene pokrajine slavonske, Metropolije ðakovaèko-osjeèke, proglašene 2008. godine. Èak je i samo današnje opæinsko središte Kaptol dobilo svoje ime prema negdašnjem Zbornom kaptolu sv. Petra Peèuške biskupije (lat. Capitulum ecclesiae sancti Petri de Posega), a prvi put se u povijesnim dokumentima spominje 1221. godine, i nastao je zbog posebnih povijesnih okolnosti.27 Na najstarijem saèuvanom peèatu naziva se „Capitulum beati Petri de Posaga“. Osim
26 Osnutak, obnova ili ukinuæe stolnog kaptola pridr anoje Apostolskoj Stolici (kan. 504). Papa Ivan Pavao II. je svojim apostolskim pismom „Praeclarum evangellizationis opus“ od 5. srpnja 1997. god. utemeljio Po eškubiskupiju. Time je bila otvorena moguænost da se pod povijesnim nazivom nekadašnjeg zbornog kaptola u Po egiosnuje stolni, odnosno katedralni kaptol. Kongregacija za kler je uva ilamolbu biskupa Škvorèeviæa i svojim dekretom (Prot. N. 99002442 od 1. prosinca 1999. osnovala Stolni kaptol u Po egi (Capitulum Poseganum Sancti Petri). Poznato je da je tu biskupiju trebalo osnovati puno ranije, još u vrijeme Antuna Mandiæa, koji je bio kandidat za po eškog biskupa. Vidi više: Luka MARIJANOVIÆ, Zaslu ni i ugledni biskup Antun Mandiæ na podruèju školstva u Hrvatskoj, u: Zbornik Muzeja Ðakovštine (2009), str. 19-50, ovdje 24. 27 O Kaptolu i istoimenoj opæini vidi Bo idarFELDBAUER (i dr.), Leksikon naselja Hrvatske, prvi svezak, Zagreb, 2004., str. 330-331. Vidi dalje Josip BUTURAC, Kaptol i Zdenko SEISSEL, Kaptol – Kaštel, u:Antun PETKOVIÆ, Po eškileksikon, Slavonska Po ega,1977., str. 116. Pretpostavlja se da je Zborni kaptol tu bio osnovan zbog inojeziènosti ovog podruèja s obzirom na biskupijsko sjedište u Peèuhu, koje je zemljopisno dosta udaljeno, te kao uporište za suzbijanje bogumilstva iz susjedne Bosne. 235 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) crkvenih slu bikaptol je bio djelovao i kao „mjesto povjerenja“ (locus credibilis) s najrazlièitijim zadaæama, koje su kaptolski ljudi bili uzorno obavljali nekoliko stoljeæa na svim stranama hrvatsko-maðarske dr avne zajednice.28 Posve je siguran podatak o postojanju kaptolske kasno srednjovjekovne škole god. 1311. S prodiranjem Turaka od sredine 15. st. mjesto Kaptol postaje i znaèajno obrambeno uporište (status kasabe) s tvrðavom, koja se u ruševnom stanju oèuvala sve do danas.29 Meðutim u vrijeme konaènog osmanlijskog osvajanja Slavonije poèetkom rujna 1536. god. (a Kaptola 15. sijeènja 1537.), kaptol seli u Ugarsku i ondje se ubrzo gasi. Zagrebaèki biskup Franjo Thauzy (1751.-1769.) poslije osloboðenja Slavonije od Osmanlija eli ga obnoviti 1753. godine, no zbog politièkih okolnosti u tome nije uspio. Veæ je bilo reèeno da je u mjestu Kaptol u tursko, odnosno osmanlijsko vri- jeme bila vojna posada, a nakon što su Turci protjerani g. 1687., staru gospoštiju Kaptol kupuje od Carske komore zagrebaèki kanonik Petar Crnkoviæ.30 Tu je uspostavio prepozituru, koja potpada pod još neosloboðenu Srijemsku biskupiju.31 Kroz sedamdesetak godina, pa sve do osloboðenja Petrovaradina, srijemski biskupi stoluju u Kaptolu. Oni su preuredili staru tvrðavu (srednjovjekovni kaštel) u svoju rezidenciju, a na njenom sjeverozapadnom dijelu, nakon srijemskoga biskupa Franje II. Josipa Verniæa (1716.-1729.)32 i
28 Vidi više: Mato NOSIÆ, Kaptol je bio crkveno, gospodarsko i vojno središte, u: Zajedništvo, Glasnik Po eške biskupije,1(2007), br.3, str. 22. Djelovao je kao crkvena ustanova i „locus credibilis“ do 1536. kad su se kanonici pred Turcima povukli u Peèuh i dalje u Slovaèku. Sam kaptolski arhiv prenesen je u Budimpeštu, a god. 1960. vraæen je u Hrvatsku, te se èuva u Hrvatskom dr avnom arhivu u Zagrebu. 29 Odlukom Opæine Kaptol, nakon provedene ankete meðu stanovništvom, Opæina predaje Po eškoj biskupiji staru prepoštovu tvrðu s okolnim prostorom, tako da poslove konzerviranja i obnove objekta danas organizira Po eškabiskupija, odnosno sâm Po eškistolni kaptol. Nakon odlaska Turaka kaptolski Kaštel (Stari grad) je bio popravljen, ali je izgorio u II. svjetskom ratu, zajedno s pogonom þeste, u svibnju god. 1943. Inaèe, Kaptol je dobio svoju opãinu 1993. god., koja zaprema povrðinu od oko 90 km2.Za kaðtel u Kaptolu se kaþe da je najbolje oèuvana srednjovjekovna utvrda u Slavoniji. 30 Petar III. Stanko Crnkoviæ bio je kasnije izabrani bosanski biskup (1701.-†1703.) i navodi se u kronotaksi ðakovaèkih i srijemskih biskupa. Njemu je kralj Leopold I. darovao 1701. Posjed u Kaptolu, a poslije njegove smrti njegovom nasljedniku Jurju Pataèiæu od Zajezde. Od 1707. do 1773. Kaptol je u posjedu biskupa srijemskih, a zatim ðakovaèkog kaptola do g. 1873., kad posjed kupuje Antun grof Attems za 45.000 forinti. 31 Po svome poglavaru prepozitu, zborni kaptoli su se zvali prepoziture. 32 Josip BUTURAC, Katolièka crkva u Slavoniji … piše: „Nakon osloboðenja cijeloga Srijema od Turaka g. 1718. poèele su se sreðivati prilike u Srijemskoj biskupiji. Srijemski se biskup Franjo Verniæ kratko nastanio u Zemunu, a za svoje uzdr avanje dobio je gospoštiju Kaptol kod Po ege“, str. 208. Verniæ je inaèe stolovao u Kaptolu, jer svoje rezidencije u svojoj biskupiji nije imao. Još 1707. god. bio je imenovan realnim prepozitom sv. Petra kod Po ege,a svoju je prepozituru i dalje zadr ao,te æe ona ostati beneficij i iduæim srijemskim biskupima, sve do sjedinjenja Bosanske i Srijemske biskupije. U Zemunu je htio izgraditi svoju rezidenciju, tamošnju crkvu diæi na èast katedrale, ali ga je u tome sprijeèila smrt. Vidi više: Matija PAVIÆ, Biskupija sriemska (1699.-1773), u: Glasnik biskupija Bosanske i Sriemske 25(1897.), str. 127-178, ovdje str. 129. 236 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268
Ðure Pataèiæa de Zajezda (1703.-1716.)33 srijemski biskup Ladislav Szörényi (1733.-1749.) podi e veliku baroknu, danas devastiranu, crkvu sv. Jurja oko 1752. god., i to kao praepositus S. Petri de Posega.34 Meðutim, spajanjem biskupija Srijemske i Bosanske ili ðakovaèke, i de facto gašenjem Srijemske biskupije, Kaptol je došao kao manja gospoštija nove biskupije pod upravu kanonika ðakovaèkog stolnog kaptola, a sama upa je ostala pod jurisdikcijom Zagrebaèke biskupije.35 To je nadalje vrijeme kad Kaptol poèetkom 19. st., ukazom cara Franje I., a na prijedlog ðakovaèkog kaptola, stjeèe status trgovišta, što pridonosi razvoju mjesta. U to vrijeme, zakladom ðakovaèkih kanonika otvara se i prva trivijalna škola g. 1764., koja kontinuirano djeluje i danas.36 Ukidanjem podlo nièkih odnosa ðakovaèki stolni kaptol prodaje svoj posjed, koji je toliko bio udaljen od sjedišta biskupije.37
O kaptolu u glavnim crtama
Kaptol je inaèe rijeè koja se odnosi na zbor kanonika (lat. capitulum), kaptolac je èovjek koji pripada kaptolu, a kaptolski se odnosi na ono što pripada kaptolu. Inaèe, rijeè kanonik, canonicus, dolazi od grèke rijeèi kanon, što znaèi zakon ili pravilo.38 Prema tome kanonik je klerik, èovjek koji ivi po pravilu,
33 Pataèiæ je bio prije toga zagrebaèki kanonik, imenovan je biskupom u Ðakovu i ujedno upraviteljem po eške prepoštije, tj. gospoštije Kaptol. Kasnije je ona, tj. g. 1717., pripala srijemskim biskupima radi njihova uzdr avanja, v. Nadb. Arhiv Zagreb, Eccles. Slav. I. 9-11. 34 Biskup Ladislav Szörényi umro je u Njitri, u Slovaèkoj, 24.10.1752. Stjepan Sršan je preveo njegovu knjigu: Ladislav SZÖRÉNYI de Kis-Szörényi, Opis Srijema, Privlaka, 1989., prijevod s latinskog: Vindiciae sirmienses seu descriptio Sirmii cum suo episcopatu …, Budim, 1746. 35 Gospoštija Kaptol bila je razmjerno malena: 300 jutara oranica, 69 kosaca livada, 69 kopaèa vinograda. G. 1702. Kaptolski se posjed poveæao na 1200 jutara zemljišta. God. 1745. bilo je veæ 1439,2 jutara. 36 U to se vrijeme trivijalnom školom nazivao najni i tip škole za narod. U tim školama je pouèavao samo jedan uèitelj, a imale su dva ili tri razreda. Tek g. 1774. središnja vlast u Beèu izdala je „školski red“ za normalne, glavne i trivijalne škole. Ponegdje se susreæe i podatak da je u po eškomkraju u Kutjevu škola tek od g. 1770 s èetiri razreda. 37 O prihodima na posjedu kanonici u veoma pomno vodili zapisnik. Kaptol je promijenio nekoliko gospodara, zatim ga kupuje Brodska imovna opæina poèetkom 20. stoljeæa, èiji su se posjedi nakon rata g. 1945. bili nacionalizirali. O Kaptolu kao „gruntovnici“ srednjovjekovne Slavonije v. Tomislav ÐURIÆ – Dragutin FELETAR, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb, 2002., str. 152-154 s navedenom literaturom. 38 Polazeæi od materijalnog znaèenja izraza (grè. kanón = „trstika“, „ravnalo, pa pravilo, zakon, propis, kao mjerna jedinica) kanon je izravno mjerilo na temelju kojega je moguæe razluèiti koje npr. spise valja dr ati mjerodavnima za vjeru. Pa se zato s tim izrazom oznaèuje popis samih knjiga Staroga i Novoga zavjeta. Èinjenica da se u Crkvi odredilo jedno takvo mjerilo, znaèi da je veæ od prvih stoljeæa u njoj postojalo naèelo autoriteta. Taj izraz se u Crkvi upotrebljava u razlièitom znaèenju, npr. kanonici, kanonizacija, itd. Opširnije pod rijeèju „kanonik“, u: Jeronim ŠETKA, Hrvatska kršæanska terminologija, Hrvatski kršæanski termini grèkoga porijekla, Šibenik, 1940., str. 122-124. 237 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) crkvena osoba kojoj pripada kanonièko dostojanstvo. Naime, u prvim kršæanskim vremenima biskupi su sa svojim sveæenstvom prema tadašnjim crkvenim zakonima obièno zajedno stanovali, i po tome su se zvali kanonici, tj. oni koji ive po kanonu, po pravilu.39 Kanonik je dakle èlan stolnog ili prvostolnog kaptola, tj. sveæenik koji je èlan kaptola, savjetodavnog vijeæa, èija je du nostbila da obavlja u odnosnoj katedrali ili zbornoj crkvi sveèanije liturgijske du nosti i zadaæe koje mu povjerava crkveno pravo ili dijecezanski biskup, pa tako poma e biskupu u crkvenoj upravi, kao njegovo vijeæe i savjet, a u sluèaju upra njenja biskupske stolice mjesto njega je nekoæ preuzimao upravljanje biskupijom. Ponegdje su èak od 13. st. pa dalje birali dijecezanskoga biskupa, a ponegdje je tako još i danas. Kanonici su nekoæ vodili i školstvo, kako u biskupskom sjedištu, tako i po biskupiji. A posebna im je briga bila odgoj biskupijskog sveæenstva, dakle, opæenito briga za školstvo. Kanonici predstavljaju savjetništvo biskupu, te imaju razna prava s obzirom na upravu biskupije, kao i druge du nosti: obavljaju ili opslu uju sveèaniju slu bu Bo ju, molitvu u koru, i ostale du nosti. Netko je negdje definirao, mo da i s malo zlobe (ili još više zavisti), da je bio „kanonikat kao pansionat za uglednije sveæenike“, što nije baš daleko od istine, ako gledamo prošla vremena. Na taj bi naèin oni u svojoj starosti bili zbrinuti.40 Kanonici su nekoæ za svoju slu bu od biskupa dobivali nadarbinu, tj. posjede zemlje ili šume.41 Kroz neko vrijeme su vladari, odnosno dr ava, opskrbili stolni kaptol svjetovnim dobrima, i od doprinosa s tih dobara uzdr avali su se bili biskupi i njihovi stolni kaptoli. Ponegdje je dr ava na podruèju bivše austrougarske
39 U 6. stoljeæu kanonicima su se zvali i oni sveæenici, èija su imena bile unesena u popis koji se zvao kanon, a bili su odreðeni za stalnu slu bu kod neke crkve i zbog toga su imali dohotke za svoje uzdr avanje. Zvalo ih se još i korari, jer su prema svojem zvanju imali višeput u koru u odreðeno vrijeme zajednièki moliti sveæenièke èasove. To je bila liturgia horarum, liturgija èasova, (danas: Èasoslov po rimskom obredu), koja se po starom obièaju slavi tijekom dana. I oni su tada prema starim propisima ivjelipoput redovnika zajedno sve do 12. stoljeæa, kad je zapoèela nova praksa da ive samostalno. Zaèeci su kanonièkog dostojanstva u svezi s postanjem samostana, jer su prvi kanonici ivjeli pod stegom pravila sv. Augustina. Što znaèi i odakle dolazi pojam „kanonici i prebendari“ v. Nives OPAÈIÆ, Kanonici i prebendari, u: Vijenac, Knji evnilist za umjetnost, kulturu i znanost, br. 360-361. od 20. prosinca 2007., ili na webu www.matica.hr/Vijenac/Vijenac 360.nsf/AllWebDocs/Kanonici_i_prebendari. 40 Vidi više: Domkapitel – Modellfall für „Demokratisierung“, u: Österreichisches Klerus-Blatt 110(1977.), str. 189. Danas u Ðakovu postoji dom za umirovljene sveæenike, no prije su ðakovaèke èasne sestre kupile od ljekarnika Goršetiæa kuæu s namjerom da tu ivestari sveæenici, kako je i bilo kroz neko vrijeme. Zauzvrat je biskupija prepustila sestrama staru zgradu vlastelinske šumarije, koja je postojala još donedavno na zapadnoj strani samostanske zgrade. Poslije rata u toj se zgradi nekadašnjeg sveæenièkog doma nalazio Dom JNA, a danas je èasnièki dom hrvatske vojske. 41 Zanimljivi su i nazivi za pojedine kanonike, o èemu ne mo emoovdje raspravljati. Kanonik lektor bio je zadu enza školstvo, kanonik kantor je bio zadu enza pjevanje i blagdanski red u stolnoj crkvi. Kanonik kustos je bio èuvar inventara stolne crkve. 238 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 monarhije bila obeæala svoje dotacije, ali ih nije izvršila, pa je biskupe i kanonike izravno plaæala sama dr ava. No, zato su vladari, vidjet æemo malo kasnije, kod imenovanja kanonika imali odluènu rijeè. Uz katedrale dakle stanuju pokraj biskupa i kanonici. I to je kaptol. A kao po ostaloj Europi kaptoli su bili loca credibilitatis ili credibilia, tj. ured gdje su se ostavljali originali isprava, a dobivali vjerodostojni prijepisi, ili se pak originali samo upisivali u registar kaptola. Kaptolska riznica je bila obièno od kamena i kao takva zaštiæena od po ara, koji je èesto harao u srednjem vijeku, pa su zato isprave bile na sigurnom mjestu. Kanonici, a ponekad i biskup s njima, uvijek su bili èlanovi komisija, koje ureðuju granice razlièitih prijepornih posjeda (reambulacija). Uz crkvu je obièno, kako je to bivalo i u ranije doba, škola za sveæenièki pomladak. U kaptolu se uvijek nalazilo uèenih ljudi, koji su se bavili knjigom. Èak su se i mnogi biskupi i sveæenici istaknuli kao branitelji slavenske slu be Bo je. Kaptolske riznice su bogat izvor za našu povijest, a osobito se tu istièu kronièari: pop Dukljanin, Toma, arciðakon splitski i Ivan, arciðakon gorièki.
Ðakovo – znaèajno svjetovno središte
Nakon Mohaèke bitke g. 1526. Slavonija se s obzirom na Bosnu i Srijem uspjela još odr ati donekle samostalnom, ali god. 1537. dolazi do velikog rasapa stanovništva, osobito u Ðakovštini. Katolici su se razbjegli u u u Hrvatsku, Austriju ili Ugarsku, ili pak u nepristupaèna sela i šume. Tako su u Ðakovu Turci srušili katedralu, biskupski dvor, kaptolske kurije, upnucrkvu sv. Lovre … Ali i pod turskom vlašæu Ðakovo je bilo i ostalo znaèajno svjetovno središte.
Obnova i ustrojstvo biskupije poslije Turaka
Poslije osloboðenja Slavonije od Turaka god. 1687. do 1773. biskupi su nastojali organizirati, èak i prije njezinog potpunog osloboðenja, pastoralni ivot u svojoj inaèe veoma maloj biskupiji. Stare granice biskupija su za turskog vremena bile lako zaboravljene, svi kulturni spomenici gotovo uništeni, pa se biskup Nikola Ogramiæ-Olovèiæ (biskup od 1669.-1701.) sporio oko upa sa zagrebaèkim i beogradskim biskupom, a morao se izboriti i oko svojih prava na 239 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
Ðakovštinu.42 To veæ jasno pokazuje èinjenica što su Kolomanovu i Belinu darovnicu u kratkom vremenu potvrdila èak tri cara, Ferdinand III. (1646.), Leopold I. (1697.) i Karlo VI. (1716.).43 Biskup Nikola Ogramiæ Olovèiæ, koji se 1692. stalno bio nastanio u Ðakovu, uspio je u tome za svoga ivota,dok ga nisu ubili razbojnici u g. 1701. u njegovoj rezidenciji, a trudio se i organizirati biskupiju u èemu je dobrim dijelom bio uspio.44 Nakon nesnosnog turskog gospodstva Crkvi je meðu ostalim bio potrebit i nutarnji mir. Za biskupa Ðure Pataèiæa de Zajezda stanje je u biskupiji bilo iznimno loše. Poduzeo je gradnju katedrale, na ruševinama stare gotièke, ali je sad bio gradio baroknu. Jednu ðakovaèku d amiju je preuredio u crkvu sv. Jurja, i predao je franjevcima, koje je 1703. doveo iz Velike Kopanice u Ðakovo i pomogao im sagraditi skroman drveni samostan g. 1714. God. 1706. obnovio je ergelu rasnih konja arapske pasmine. Sagradio si je drvenjaru, koja je njemu i njegovim nasljednicima Petru Bakiæu de Lach (1716.-1749.)45 i Franji Thauzyju (1749.-1751.) slu ila kao rezidencija. Èinjenica da on s dopuštenjem susjednih
42 O Ogramiæu i sporovima oko slavonskih upaJosip Buturac dosta negativno i pristrano piše, o èemu više u Josip BUTURAC, Katolièka crkva u Slavoniji …, str. 133-164. O duhovnoj pastvi bosanskih franjevaca i trvenju s bosanskim biskupima Ogramiæem, i dr., v. Julijan JELENIÆ, Kultura i bosanski franjevci, sv. I., Sarajevo, 1912., str. 156-182. 43 Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Ðakova – biskupskog grada. Novo raðanje kršæanskog Ðakova, u: Vjesnik Ðakovaèke i Srijemske biskupije 117 (1989.), str. 75. 44 Ogramiæ je ubijen 14. kolovoza 1701. Sahranjen je bio u svojoj katedrali, a pred kraj te iste godine prenesen je u franjevaèku crkvu u Našicama. Vidi Tamara TVRTKOVIÆ (i dr., ured.), Zapisnik franjevaèkog samostana u Našicama, knjiga I (1739.-1787.), Našice – Slav. Brod – Zagreb, str. 5-6; 45; 286-287. Kod njegova ubojstva sudjelovala su dva katolika, koja su g. 1704. došla u Makarsku da bi ih biskup Nikola Biankoviæ odriješio od grijeha i crkvene kazne u koju su upala zbog svoga teškog zloèina. Biankoviæ im nije uva iomolbu, veæ ih je poslao u Rim … Vidi o tome više J. BUTURAC, Nav. dj., str. 160. O Ogramiæu-Olovèiæu vidi još Anto Slavko KOVAÈIÆ, Biobibliografija franjevaca Bosne srebrene, Prilog povijesti hrvatske knji evnosti i kulture, Sarajevo, 1991., str. 272-274. 45 O Bakiæu v. Dubravka BO IÆ–BOGOVIÆ, Petar Bakiæ de Lach, bosanski ili ðakovaèki biskup (1716.-1749.), u: Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 11, 2011., str. 350-378. Zbog sukoba s Ugarskom komorom, tj. financijskom upravom, Bakiæ je posljednje godine ivota (od 1729.) proveo u Kri ovljanu kod Vara dinagdje je i umro. Valja znati da je Bakiæ samo branio svoje. Bakiæ je bjelodani primjer, kako je pod austrijskom i tzv. katolièkom vlašæu, i njezinom vojnom strukturom, koja je preko svoje komore nastojala eksploatirati biskupijska imanja, bilo skoro te enego li pod samim Turcima. To nam objašnjava da su i zašto su u to vrijeme i sami seljaci bje ali s ove strane Save opet na onu drugu, tursku stranu … Pogotovo kad se radi o tzv. Vojnoj krajini i apsolutistièkoj vladavini austrijskog cara i kralja … O izvlaštenju jednog dijela posjeda vlastelinstva Bosanske ili ðakovaèke biskupije prigodom uspostave Vojne krajine i nastojanjima da se ono vrati v. Marin SRAKIÆ, Katolièka crkva u Vojnoj krajini – prema dokumentima Dijecezanskog arhiva u Ðakovu, u: Marin SRAKIÆ, Opjevajmo slavne mu eve,Povijesni prilozi i arhivska graða o ivotu i radu biskupa, sveæenika i ustanova Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i Srijemske biskupije, Sabrana djela, I., Ðakovo, 2013., str. 599-619, ovdje 600-605. Istra ni postupak o Petru Bakiæu, imenovanom biskupu bosanskom iz Beèa od 20. lipnja 1716. objavljen je u: Antun DEVIÆ – Ilija MARTINOVIÆ (priredili), Ðakovaèka i Srijemska biskupija, Biskupski procesi i izvještaji 17. i 18. stoljeæe, Zagreb, 1999., str. 89-108. 240 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 biskupa vodi brigu o vinkovaèkom i brodskom podruèju i gradu Osijeku pokazuje kako æe se ta podruèja s pravom uskoro ujediniti u Bosansku ili ðakovaèku i Srijemsku biskupiju.46 Sveæenici na tim podruèjima bili su dakle orijentirani prema bosanskom biskupu, smatrali su ga svojim duhovnim pastirom. On je odr ao i prvu biskupijsku sinodu, a znaèajno je što na nju dolaze i sveæenici iz Srijema i brodskog Posavlja, premda je Bosanska biskupija u to vrijeme imala samo èetiri upe.
Biskup Bakiæ pokušava utemeljiti stolni kaptol
Biskup Petar Bakiæ je htio u pastorizaciju uvesti svjetovne sveæenike i utemeljiti katedralni kaptol s dva kanonièka mjesta, ali to je bilo izazvalo estoke sukobe s franjevcima oko prava na upe.47 Bakiæ se bio obratio caru Karlu VI., kako bi dobio podršku za osnivanje kaptola u Ðakovu, ali mu je molba bila a limine odbijena.48 Ta povijest, na alost, ponavljala se donedavno, u našem susjedstvu, s istim argumentima kao nekoæ. Biskup Bakiæ u svojem dopisu kardinalu predstojniku Kongregacije za širenje vjere od 8. rujna 1725. moli da Kongregacija pomogne kod austrijskog cara u pogledu utemeljenja dva kanonièka mjesta u ðakovaèkom kaptolu. Prije toga nije bilo ni jedno mjesto.49 On istu Kongregaciju obavješæuje da je utemeljio kaptol i da bi kanonicima elio imenovati dvojicu sveæenika: Jurja Ivanoviæa koji je kapelan kod isusovaca u Osijeku, i Josipa Spajiæa, isusovaèkog novaka kojega su mu nedavno bili uzeli
46 O konaènom zaokru ivanju današnjeg podruèja Ðakovaèke i Srijemske biskupije, odnosno sada Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije vidi pogovor u: Luka MARIJANOVIÆ, Dr. Stjepan Ad iæ (1730.-1789.) kao izvanjski vikar peèuškoga biskupa za Slavoniju, u: Stjepan AD IÆ, Okru nicei dopisi, Sabrana djela II., Drenovci, 2010., str. 149-168, ovdje 156-160. Osijek je nekoæ bio pod izravnom vlašæu ostrogonskog primasa (kao i Petrovaradin), dok je vinkovaèko podruèje bilo pod Peèuškom biskupijom i Kaloèkom nadbiskupijom, a brodsko podruèje pak pod Zagrebaèkom biskupijom i Kaloèkom nadbiskupijom. 47 “Dovoljno je o tome pogledati dokumente iz rimskih arhiva objavljene u Antun DEVIÆ, Ðakovaèka i Srijemska biskupija, Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 18. stoljeæe, Zagreb, 2003., str. 368-369. Biskup Bakiæ se alina bosanske franjevce i izvješæuje o njihovom vladanju i moli kako bi se oni zauzdali, str. 348-352, 360-367.“, Vidi još: Dubravka BO IÆ-BOGOVIÆ, Discipliniranje katolièkog klera i vjernika u istoènoj Hrvatskoj krajem 17. i poèetkom 18. stoljeæa, u: Croatica Christiana Periodica 37(2013.), str. 79-101. 48 Usp. Matija PAVIÆ, Petar Bakiæ, biskup bosansko-ðakovaèki (1703.-1716.), u: Glasnik biskupija bosanske i sriemske 20(1896.), str. 175-180, ovdje 182. 49 O tome v. Antun DEVIÆ, Ðakovaèka i Srijemska biskupija, Spisi generalnih sjednica kongregacije za širenje vjere, 18. stoljeæe, Zagreb, 2003., str. 369-371. 241 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) isusovci, pa moli za pomoæ kako bi mu se ti sveæenici vratili u biskupiju.50 Sa eci pisama o nesporazumima bosanskog biskupa Petra Bakiæa s franjevcima provincije Bosne Srebrene, rasprava i odluke Kongregacije za širenje vjere, te prilo eni dokumenti koje su franjevci dostavili u svoju obranu danas se èitaju poput kakvog romana.51 Proces oduzimanja upa franjevcima, te stavovi franjevaca i svjetovnih sveæenika, kao i argumenti kojima su branili svoja prava na upravljanje upama, bio je zamršen u vrijeme kad se uspostavljala redovita crkvena hijerarhija nakon osmanske vladavine u Slavoniji.52 Biskup Bakiæ moli Kongregaciju da naredi franjevcima da mu se pokore, i opetovano moli da mu se pomogne u sporu s franjevcima kako bi se saèuvao njegov biskupski ugled i vlast.53 Franjevci meðu ostalim nisu bili zato da biskup po svojoj volji uzme dva sveæenika sa upei da ih uèini kanonicima u Ðakovu, pa se ale Kongregaciji za širenje vjere u Rimu.54 Zanimljivo je vidjeti kako se kardinalu, voditelju spora izmeðu biskupa Bakiæa i bosanskih franjevaca dostavlja izvještaj vizitatora fra Jeronima Filipoviæa,55 i cijeli niz drugih svjedoèanstava u korist bosanskih franjevaca (tako šibenski bilje nik Franjo Filiberi s još trojicom gradskih upravitelja i sudaca, Antun Barbaro, glavni provizor Mletaèke republike za Dalmaciju i Albaniju, itd., splitski nadbiskup Stjepan Cupilli, pa onda vesprimski biskup, peèuški biskup, èak i zagrebaèki biskup Emerik Esterhazi). Josip Sacripanti, kardinal predstojnik Kongregacije za širenje vjere, zadovoljan je izvještajem kardinala Piazza, beèkog nuncija, o franjevcima u Srijemu i susjednim krajevima i potièe franjevce na slogu s biskupima. Da se u arhivu Kongregacije nalazi i spis Jurja Pataèiæa, bosanskog biskupa, kako svjedoèi u korist bosanskih franjevaca, izdan u Ðakovu, ali bez datuma, ništa ne èudi, jer se on i inaèe s franjevcima dobro gledao, naprosto zato što su mu oni bili jedini dušobri nici. On ih je bio pozvao, kako smo veæ vidjeli, iz Kopanice u Ðakovo.56 Inaèe, taj spor ovdje nije tema ovog rada, premda
50 Ondje, str. 368-369. 51 Ondje, str. 371-383. 52 Vidi više: Dubravka BO IÆ-BOGOVIÆ, Odnos svjetovnoga biskupijskoga klera prema franjevcima u istoènoj Slavoniji i Srijemu u prvim desetljeæima 18. stoljeæa, u: Tatjana MELNIK (ured.), Zbornik o fra Antunu Baèiæu, Radovi znanstvenog skupa, Slavonski Brod – Našice, 2013., str. 47-60. 53 Ondje, str. 384-386. 54 Ondje, str. 381. 55 Ondje, str. 386-387. 56 Ondje, str. 397-398. I dalje se meðu objavljenim arhivskim dokumentima nalazi niz svjedoèanstava, poèevši od baruna Trenka, vojnih èasnika i graðana Broda od 4. o ujka1725., zatim dokument iz Beèa od 23. listopada 1722. kojim austrijski car Karlo VI. obeæava bosanskim franjevcima posebnu zaštitu, str. 404.-408. 242 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 sve pokazuje kako je pastoralna situacija za katolike u to vrijeme bila veoma teška.57
Obnova vlastelinstva i gospodarstva
Kad veæ spominjemo biskupa Petra Bakiæa, valja znati da su ga franjevci optu ivali u Rimu, „che si astenga dal percuotere e bastonare i coloni della sua mensa vescovale, tanto cattolici, che scismatici“…,58 što ne mora biti neistinito. No, nitko ne pita zašto tako?! Nakon odlaska Turaka „ ivotneprilike bile su dosta skromne i jednostavne, ali nisu bile oskudne“. „Stoka je bila dosta sitna i slabe valjanosti, jer se o njoj slabo vodilo raèuna“.59 O tome se biskup Bakiæ naroèito brinuo, jer htio je unaprijediti gospodarstvo na svojem vlastelinstvu, pa mu nije bilo svejedno kako æe postupati njegovi konzervativni i zaostali seljaci. Nije isto uzgajati bosanske domaæe buše ili neku bolju pasminu goveda, konja, itd., pa je za neposlušne bio propisivao kazne batinjanja. Treba priznati da je biskup Petar Bakiæ samo bio tra io svoje, pa i od carskoga dvora tra ioje nadoknadu za sedam oduzetih sela od njegova posjeda, te pripojenih Vojnoj krajini g. 1745. Ti sukobi s carskim dvorom završit æe biskupovim udaljavanjem iz Ðakova i biskupije. Kasnije je on ivio na svojem obiteljskom imanju u blizini Vara dina i odande je, koliko je to samo bilo moguæe, upravljao biskupijom.60 Usput da spomenemo, kako je Bakiæ zasadio
57 Vidi o tome još: Radivoj SIMONOVIÆ, O katolicima i katolièkoj crkvi pod Turcima na zemljištu Vojvodine, Prilozi, u: Glasnik Istoriskog Društva u Novom Sadu 2(1929.), br. 1, str. 37-52. O tome sukobu dalje v. Emanuel HOŠKO, Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2001., str. 141-144. 58 Tj. „da se suspregne od progona i šibanja svojih kmetova svoje biskupske menze, kako katolika, tako i raskolnika, jer prvi ostaju … „ 59 Stjepan ROMIÆ, O naèinu ivota u Ðakovštini prije 250 godina, u: Ðakovaèki vezovi, prigodna revija 1975., str. 29. U èlanku autor citira manuskript ðakovaèkog biskupa Petra Bakiæa „De vita populi et de cultura armentorum et pecorum Diacovae et eius districtus anno Domini 1719.“ Taj manuskript je do ivio u nekoliko zadnjih godina tragiènu sudbinu. Meðu ostalim tu Bakiæ piše: „Nepismenost po selima je dosta velika, no u svakom selu ima prilièno naroda koji zna èitati i pisati. Na podruèju Ðakovštine ima 7 crkava u kojima sveæenièku du nost vrše franjevci koji su ujedno i uèitelji. Djeca uèe uz vjeronauk èitanje i pisanje, a uèenje je obvezno. Provjeravanje pohaðanja uèenja vrši se dva puta godišnje. Otac koji zanemari pohaðanje djeteta na uèenje, ka njava se svaki puta s 20 batine, a majka udovica i kuæe-gospodar s po 10 batina“, ondje , str. 29. 60 Iz rimskih arhivskih dokumenata je vidljivo kako su ga franjevci optu ivali, da on meðu ostalim nemilosrdno „ progoni i batina kmetove svoje biskupske menze, kako katolike, tako i raskolnike, jer su prvi ostali ojaðeni i sabla njeni, a ovi drugi ogorèeni toliko da postaju zbog toga još veæi neprijatelji katolicima, i te eih je privesti u krilo Svete Crkve“, v. Antun DEVIÆ, Ðakovaèka i Srijemska biskupija, Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 18. stoljeæe, Zagreb, 2003., str. 370; Zvonko BENAŠIÆ, Ðakovaèki portreti, 155 ivotopisa, Ðakovo, 2011., str. 18. 243 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) vinograde u Trnavi i zapoèeo bogatu tradiciju ðakovaèkih vina,61 a ostavio nam je i opis psa „hrvatskog ovèara“, i to kao autohtone pasmine, porijeklom od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom prilikom seobe u ove krajeve.62 Biskup Bakiæ je oèiti primjer kako je pod austrijskom „katolièkom“ vlašæu, i njezinom vojnom strukturom, koja je preko svoje komore nastojala eksploatirati biskupijska imanja, bilo te enego li pod samim Turcima. I sami seljaci su bje alis ove strane Save opet na onu drugu, tursku stranu … Sve u svemu, radi se o tzv. Vojnojkrajini i apsolutistièkoj vladavini austrijskog cara i kralja …, što je potrajalo sve dotle dok se austrougarska monarhija nije raspala g. 1918.
Preureðenje biskupijskih granica za Marije Terezije
I tako nije bilo stolnoga kaptola u Ðakovu sve do sjedinjenja Bosanske i Srijemske biskupije. U vrijeme Marije Terezije došlo je do reorganizacije crkvenog ustrojstva. Osnivaju se nove biskupije i dokidaju stare, ili se ujedinjuju stare. To se dogodilo s Ðakovom i Srijemom.63 Poslije smrti biskupa Josipa Antuna Æolniæa carica Marija Terezija je ostvarila svoju zamisao. Predlo ila je Svetoj stolici sjedinjenje ovih biskupija, što je i prihvaæeno, te je sjedinjenje provedeno prema buli pape Klementa XIV. god. 1773.64 Kako su se izmeðu tih dviju biskupija nalazile i upePeèuške biskupije, papa Pio VI. bio je nešto kasnije odredio (g. 1780.), da se sedamnaest slavonskih upaodvoji od Peèuške biskupije
61 Usp. Bla enka MANDARIÆ, Duboki korijeni èuvenih ðakovaèkih vina, u: 30. ðakovaèki vezovi, jubilarna revija 1967.-1998., str. 48. 62 O Stjepanu Romiæu v. Zvonko BENAŠIÆ, Ðakovaèki portreti, 155 ivotopisa, Ðakovo, 2011., str. 133, koji je znanstveno bio obradio hrvatskog ovèara. Usp. Stjepan ROMIÆ, Hrvatski ovèar, u: Zdravka DEAN, Slavonski narodni kalendar 31(1992.), str. 171-181. Zaslugom sveuè. prof. dr. Stjepana Romiæa hrvatski je ovèar dobio meðunarodno priznanje rasnog psa i svoje ime (canis croaticus). 63 O tome se razmišljalo još i prije g. 1770. Obje biskupije su površinom bile malene, pa bi se beèki dvor tako riješio tereta uzdr avanja, jer je Srijemsku biskupiju, koja nije imala vlastitih sredstava, veæinom uzdr avaocar. Štoviše, Srijemska biskupija nije imala uopæe uvjete da bude biskupijom u pavom smislu: nije imala stolnu crkvu, nije imala kaptol, niti sjemenište, pa èak niti biskupski dvor. Èesto èak ni samog biskupa. Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Ðakova – biskupskog grada. Sjedinjenje biskupija, u: Vjesnik Ðakovaèke i Srijemske biskupije 117(1989.), str. 97-98., ovdje 97. Pregovori o sjedinjenju trajali su barem tri godine (1770.-1773.), i ne bez teškoæa. Bosanski biskup Æolniæ bio je veæ u poodmakloj dobi, a vremena su bila teška, te mu se to èinilo velikim financijskim teretom, kojega se i sam dvor nastojao riješiti. 64 Govori se obièno o buli, no papa je sjedinjenje proglasio putem brevea Universi orbis od 9. srpnja 1773. Sjedinjenje je prema tom breveu bilo jednakopravno i trajno. Dvije biskupije tako ostaju samostalne i odijeljene, i to ne samo sad, nego za uvijek. Bit æe to svojevrsna personalna unija, biskup æe nositi naslov biskupa obiju biskupija. I imovina æe im biti zajednièka. O svemu više Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-ðakovaèke i srijemske, Pretisak iz Bogoslovske smotre, br.2i3,1941., Zagreb, 1941. 244 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 i pripoji sada sjedinjenim biskupijama Bosanskoj ili ðakovaèkoj i Srijemskoj. Iste godine odlukom pape Pija VI. odvojeno je i deset posavskih upaod Zagrebaèke biskupije oko Broda i pripojene su Bosansko-ðakovaèkoj biskupiji. Te upe Zagrebaèke biskupije su veæ u vojno-upravnom pogledu pripadale Brodskoj pukovniji Slavonske vojne krajine. Osijek je veæ g. 1774. konaèno odvojen od Kaloèe i pripojen je bio Ðakovu. Tako je biskupija barem teritorijalno veæ bila više i bolje sreðena. U trenutku ujedinjenja Srijemska biskupija je bila prazna, jer je njezin biskup Ivan Paksi prešao sa stolice srijemskog biskupa u Zagreb. I on se bio bez daljega slo ios ujedinjenjem, jer je znao da æe se tako biskupija spasiti od utrnuæa. Ujedinjenje nije do ivio, jer je ubrzo umro u Vara dinu 1772. god. Peèuški biskup György Klimó i kaloèki metropolita József Batthyány (1760.-1776.) predlagali su da se teritorij Srijemske biskupije podijeli i pripoji njima. Rim i Beè se na takve prijedloge uopæe nisu obazirali, jer nisu mogli dopustiti da se Sirmij kao jedna starodrevna i slavna biskupija još iz apostolskih vremena tek samo tako ugasi. Štoviše, u naše vrijeme, god. 2008. ranokršæanska biskupija srijemska odijeljena je od Ðakovaèke biskupije, i ponovno uspostavljena kao samostalna.65
Sjedinjenje Ðakovaèke i Srijemske biskupije: novi poèetak stolnog kaptola
U Slavoniji se tako za Katolièku crkvu dogodilo veliko, sretno i korisno djelo sjedinjenjem dviju biskupija, Ðakovaèke i Srijemske, makar da se odredbe tadašnjega prava nisu posve provele. Stvorena je tako velika biskupija, s prostranim podruèjem, s velikim brojem upa,sveæenika i vjernika. I u toj i takvoj biskupiji crkveni se ivot mogao posve razvijati, osnovati kaptol, sagraditi i uzdr avati vlastito sjemenište, te se mogla podiæi i velièanstvena današnja katedrala u Ðakovu. A nešto kasnije, njezin je veliki biskup Josip Juraj Strossmayer ne samo svoje velike duševne sposobnosti veæ i crkvenu imovinu upotrijebio za dobro Crkve i na korist cijele domovine, pa i puno šire. I zbog toga je bio osobito zaslu an rodoljub i mecena hrvatske domovine. Uskoro æe i njegova dvjesto-godišnjica roðenja (1815.-2015.). No, ujedinjenjem ovih dviju biskupija sam Strossmayer nije bio osobito sretan. I ne bez razloga. Povijesno je
65 O svemu vidi više Marin SRAKIÆ, Velika nam djela uèini Svesilni, sveto je Ime njegovo! (usp. Lk 1,49), Pastirska poslanica prigodom ponovne uspostave Srijemske biskupije te uzdignuæa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i osnivanja Ðakovaèko-osjeèke crkvene pokrajine, Ðakovo, 2008. 245 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) iskustvo kod nas bilo jasno: tamo gdje su bili nestali ili pobjegli biskupi, iz bilo kojeg razloga, ubrzo je nestalo i naroda. Prva knjiga izdana u Njemaèkoj i na njemaèkom jeziku, koja se bavila stanjem u Slavoniji i Srijemu u drugoj polovici 18. st., predstavila je zapravo svijetu regije što ih obuhvaæa Bosanska i Ðakovaèka biskupija. U njoj je pregled stanja u gospodarstvu, prosvjeti i opæenito u društvu i podneblju, i naroèito o vjerskim odnosima, pa kao takva mo e biti neke vrste priruènik za dalja prouèavanja povijesti Slavonije tog vremena. Dok opisuje slavonske i srijemske gradove i trgovišta, o Ðakovu ka e: „§ 55. U èitavoj Kraljevini nalazi se samo jedan jedini katolièki biskup, koji je 1239. godine otjeran iz Bosne te je svoje sjedište ovamo premjestio.66 Njemu je doznaèeno plemiæko vlastelinstvo Ðakovo (Diacowar) za njegovo uzdr avanje i 1773. godine je bosanska biskupija sjedinjena sa srijemskom. On stanuje u trgovištu Ðakovo te godišnje ima 25.000 forinti prihoda, ali mora, kao i svi katolièki biskupi u ugarskim zemljama, godišnje dati 25% od svih svojih prihoda za odr avanje utvrda, porez od koga je ipak sasvim osloboðenih svih 8 grèkih arhiepiskopa i episkopa. Crkveno podruèje toga katolièkog biskupa pru a se preko èitavog Srijema (osim Vukovara, koji pripada Peèuhu), te preko malog dijela Slavonije, osobito nad Osijekom i okolnim podruèjem. Preostali dio Slavonije pripada u crkvenu nadle nost Zagrebaèkog biskupa u Hrvatskoj. U Ðakovu je 8. sijeènja 1777. godine sveèano uspostavljen kaptol s jednim prepoštom i 4 kanonika. No, on do sada ima vrlo slabe prihode“.67 U fusnoti se odmah dodaje da je prepošt godišnje imao 800 forinti prihoda, najstariji kanonik 600, a ostali samo 500. U Vestfaliji ta gospoda stoje nešto bolje, o kojima je dosjetljiv barun von Bar dao vrijedan opis u svojim „Reviers poetiques“. Tako i suvremenik ondašnjih zbivanja von Taube spominje da je u Ðakovu sveèano uspostavljen kaptol.
Uspostava kaptola u Ðakovu
Meðutim, moramo reæi da je kaptol u Ðakovu osnovan 11. lipnja 1773. god., i to poveljom utemeljenja kraljice Marije Terezije, povodom sjedinjenja
66 Taube u bilješci dodaje: „Zbog toga se on još uvijek naziva bosanski biskup, ali pogrešno, buduæi da u Bosni nema više nikakva prava“. 67 Friedrich WILHELM VON TAUBE, Povijesni i zemljopisni opis kraljevine Slavonije i vojvodstva Srijema, Leipzig, 1777., 1778., Osijek, 2012., str. 62. To je prijevod kronike njemaèkog odvjetnika i kronièara, te putopisca, koji je po nalogu austrijskog cara boravio u Slavoniji i Srijemu u razdoblju od gotovo deset godina, 1767.-1777. 246 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268
Bosanske i Srijemske biskupije, prema dogovoru i sporazumu s papom Klementom XIV. još uoèi sjedinjenja. Kaptol je osnovan „in subsidium melioris animarum curae administrationis et pro augendo Dei omnipotentis et Ecclesiae servitio Cathedrale Capitulum canonicorum jugiter Deo famulantium“. Istom poveljom ðakovaèkom je kaptolu predana gospoštija ili prepozitura Sv. Petra u Kaptolu kod Po ege, do tada je bila u posjedu srijemskih biskupa (od 1718.-1770.), i koja je bila 23. lipnja 1773. od strane komore predana novome kaptolu. Štoviše, kraljica je bila prihvatila molbu, da sav prihod istoga posjeda kroz tri godine biskup upotrijebi za gradnju èetiriju kanonièkih kurija. Kanonicima je bio potreban radni i stambeni prostor. A kad su one napokon bile dovršene do god. 1776. biskup Matej Franjo Krtica (biskup od god. 1773.-1805.)68 je bio predlo io u lipnju 1776. prema povelji utemeljenja prva èetiri kanonika.69 Ove predlo ene kanonike kraljica je imenovala 13. srpnja 1776., a biskup Krtica ih je instalirao tek 8. sijeènja 1777. Konventualna slu ba Bo ja u katedrali je poèela u listopadu 1777., a kanonièki èasovi u koru otpoèeli su tek na èistu srijedu g. 1780. Prvih pet godina kaptol je imao samo èetiri kanonika, od toga jednoga dignitarca – prepozita, dostojanstvenika. Biskup Krtica je u travnju 1780. postigao u Beèu da se broj kanonika povisi na šest. Tad su uvedeni i digniteti i prebendari, tj. nadarbenici, i to fundacionalom cara Josipa II. od 16. veljaèe 1781. Tim fundacionalnim listom ureðeni su konaèno i prihodi kanonika. Osim prepoziture u Kaptolu, kanonici su dobivali polovicu (nekoæ peèuške) crkvene desetine od vlastele u Vukovaru, Nuštru, Gabošu, Erdutu, Sarvašu i Retfali. Od toga je kaptol davao dr avisvoj prinos za tvrðe u godišnjem iznosu od 240 forinti. Nadalje, do god. 1782. sagraðene su i kurije za petog i šestog kanonika, a ureðene su i plaæe za prebendare, za vikara srijemskoga i katedralnoga, osnovano je mjesto bilje nika i kaptolskoga arhivara. Uspostavljene su zaklade za potrebe stolne crkve, buduæeg sjemeništa i nemoæišta (tj. mirovinskog fonda). Sve je to uèinjeno na temelju spomenutog fundacijskog lista od 15. veljaèe 1781., uzevši u obzir da se biskupija poveæala u vremenu od 1776., kad je konaèno nakon
68 O biskupu Krtici v. Nikola ANDRIÆ, Prigodni spisi o Strossmayerovim prethodnicima, u: Spomenn-cvieæe iz hrvatskih i slovenskih dubrava, Zagreb, 1900., str. 169-189., ovdje 170-175; Matija PAVIÆ – Milko CEPELIÆ, Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovaèki i sriemski, Zagreb, 1900.-1904., str. 6-10. 69 Buduæi da su to bili prvi kanonici nakon obnove stolnoga kaptola, navodimo im imena: Ðuro Korpar, upnik u Sotu; Ðuro Pleše, upnik piškorevaèki; Josip Andres, upnik semeljaèki i Ivan Roka, zaèasni kanonik u Vacu. 247 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) dokidanja Dru be Isusove upa u Osijeku pripojena Ðakovaèkoj biskupiji (rješenje je o tome papa Pijo VI. bulom „Inscrutabili“ ranije odredio od 12. o ujka 1775., a provedeno je tek u kolovozu 1776.). Kad je prema apostolskome pismu pape Pija VI. „Iterata personarum“ od 7. kolovoza 1780. Ðakovu pripojeno deset zagrebaèkih upa oko Slav. Broda, te od Peèuške biskupije dio teritorija u Slavoniji do Moroviæa, tako su Ðakovaèka i Srijemska biskupija bile poveæane i zaokru ene, pa se moglo njima konaèno jedinstveno upravljati poslije g. 1781. Naravno, u upravi biskupije kao vicearhiðakoni pomagali su i kanonici. Kao što je veæ reèeno, ðakovaèkom je stolnom kaptolu uz prepozituru Sv. Petra u Kaptolu bila pridodana za uzdr avanje i polovica crkvene desetine vlastele u Retfali, Sarvašu, Erdutu, Vukovaru, Nuštru te u Gabošu. U poèecima je kaptol u Ðakovu imao èetiri kanonika, pa šest, a kasnije se taj poveæao na osam kanonika u vrijeme biskupa Antuna Mandiæa.70 Spominje se da je posjed kod Po ege davao prije ukinuæa kmetstva g. 1849. godišnji prihod od 9.500 forinti, a poslije te godine samo 3.605 forinti. Zbog toga, kao i iz drugih razloga, prije svega zbog lošeg poslovanja, po eško-kaptolskiposjed je prodan g. 1873., poslije skoro toèno stotinu godina, knezu Antunu Attemsu za 45.000 forinti. Poslije toga ðakovaèki je kaptol posjedovao svoj vinograd u Mandiæevcu (sedam jutara).71
Biskup Mandiæ poveæao broj kanonika
O biskupovanju Antuna Mandiæa Kronika franjevaèkog samostana u Brodu piše: „Ranije gotovo nepoznata, ova je biskupija pod upravom biskupa Antuna Mandiæa, roðenog Po e anina, postajala sve glasovitija. Naime, pri njegovu je dolasku preèasni gospodin Ivan Wittmann postao prepošt mitronosac Svetoga Augustina u Peèuhu; on je i generalni vikar. Kad je primio biskupiju u posjed, povrh broja od šest kanonika, imenovao je kanonikom Franju Kulund iæa, ranije
70 O pojedinostima vidi više Matija PAVIÆ – Milko CEPELIÆ, Josip Juraj Strossmayer … str. 6-7, 12-13. 71 Usp. Josip BUTURAC – Antun IVANDIJA, Povijest Katolièke crkve meðu Hrvatima, Zagreb, 1973., str. 251. Vidi još Andrija ŠULJAK, Crkveno stanje sredinom 19. stoljeæa u Bosanskoj ili Ðakovaèkoj i Srijemskoj biskupiji, str. 152.; Marin SRAKIÆ, Prijenos sjedišta Ðakovaèke i Srijemske biskupije iz Ðakova u Osijek, u: Diacovensia, teološki prilozi 1(1993.), str. 159-164., ovdje str. 162. Zbog znatne udaljenosti od Ðakova, odnosno Trnave, i tako ote ane obrade, ti su vinogradi zamijenjeni za druge u Trnavi. Posjed kaptola je tako nešto umanjen, a bilo je i izvanrednih izdataka oko promjene zemljišta i regulacije novog vinograda na posjede u Trnavi. Nadbiskupija ðakovaèko-osjeèka i danas njeguje steèeni ugled i tradiciju u proizvodnji vina, pa je nedavno uz veæ poznate svoje sorte na tr ište plasirano bijelo i crno vino „Prvostolnik“. Inspiracija za ime oèito potjeèe od Prvostolnog kaptola … 248 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 gorjanskog upnika i podarhiðakona. Zatim je arhiðakonom Ðakovaèkog arhiðakonata imenovao preèasnog gospodina Jurja Sertiæa, kanonika prvostolne Bosanske ili Ðakovaèke crkve, koga je takoðer imenovao opatom mitronoscem…“72 Naime, „prvih trideset godina, za Krtice, nije nijedan èlan kaptola imao usum pontificalium, ni sam prepozit“.73 I tako se biskup Antun Mandiæ pobrinuo da se kaptol usavrši i preuredi. Biskup Mandiæ je zatra io od cara i dobio pravo da osnuje mjesto sedmoga, a kasnije i osmoga kanonika (6. prosinca 1811.).74 To je car Franjo II. uèinio svojom diplomom od 11. travnja 1807. Jedan od njih bio bi katedralni arhiðakon, dok bi sedmi kanonik bio redovito rektor bogoslovnog sjemeništa. Biskup je nadalje isposlovao da se kaptolu prizna „javno vjere dostojnost“, pa je tako stolni kaptol bio izjednaèen s ostalima u dr avi. Za uzdr avanje sedmoga kanonika plaæat æe biskupska stolica kaptolu godišnje 1500 forinti, a za stolnoga arhiðakona 100 forinti. Oba mjesta na biskupov prijedlog popunjava vladar. S obzirom na vjere dostojnosti kaptola bilo je udovoljeno biskupovoj elji dekretom g. 1807. „Tim je stolni kaptol postao javnom oblašæu i javnim, dr avno priznatim uredom, pred kojim su se, kao danas kod javnih bilje niètva, sklapali i potvrðivali ugovori, èuvale povelje, oporuke i dr. Potpis i peèat kaptola davao je spisu znaèaj slu beno-javni; uz arhiv kapitula, osnovan je i arhiv javni, pod pa njom kanonika lektora i još jednoga od kapitulara. Samo njih dvojica, i to skupa, ne pojedinac, ulazio bi u pismohranu. Ovdje se je, pod dva kljuèa, èuvao peèat fidei dignitatis, a mogao ga slu benorabiti samo lektor. (Naredba od 1781. da si kaptol namjesti vlastitoga bilje nikai arhivara, ponovljena je 1812.) Stekav ovu povlast kaptol je dobio svoj privilegij, koji je u ivao u srednjem vieku, a dr ao ga sve do novih promjena u dr avi iza g. 1848.“75
72 Josip BARBARIÆ – Egidije Stjepan BIBER (ured.), Kronika franjevaèkog samostana u Brodu na Savi II (1896.-1933.), Slavonski Brod, 1997., str. 51. 73 To je u Beèu isposlovao Antun Mandiæ još 1805. za sedisvakancije u Ðakovu, pa je ubrzo tadašnji kapitularni vikar Ivan Wittmann odlikovan naslovom opatije sv. Augustina u Peèuhu (1805.), a poslije toga i drugi. Usp. Matija PAVIÆ – Milko CEPELIÆ, Josip Jurja Strossmayer, str. 12-13. 74 Mjesto osmoga kanonika bilo bi prema biskupovom zakladnom listu trajno povezano s ðakovaèkom upom,pa kao takav ne bi imao prihode od stolnoga kaptola jer je veæ opskrbljen s naslova ðakovaèkoga upnikate prima dohodak svoje upskenadarbine, sve dok eventualno ne bude gradualnom promocijom promaknut na stupanj katedralnog arhiðakona. Tek onda prelazi u jednu od kanonièkih kurija, a vladar mu imenuje na biskupov prijedlog za nasljednika jednoga od dvojice predlo enih. 75 Matija PAVIÆ – Milko CEPELIÆ, Josip Juraj Strossmayer, str. 12. Kaptol je dakle obavljao pravne, najveæim dijelom javnobilje nièke poslove, te dr ao u pohrani spise i povelje raznih stranaka. 249 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
Zaèasni kanonici u biskupiji
Nešto nakon toga, obratio se biskup Mandiæ na cara Franju II. s novim prijedlogom s obzirom na popunu kaptola s institucijom tzv. poèasnih ili zaèasnih kanonika. Kralj je ispunio eljubiskupa i kaptola u travnju 1808., pa je osnovano šest mjesta za poèasne ili naslovne (tj. honoris causa) kanonike. U tom kontekstu Paviæ-Cepeliæ još pišu: „Dvojici prebendara ustupi biskup stan u kuæi namienjenoj prvobitno za obitavalište oskudnijih djaka u liceju, za crkvenu glazbu i pjev namjesti stalno ravnatelja kora (Mozartova šurjaka Heibla iz Beèa) sa 500 for., sa trojicom koralista uz plaæu od 400 for. Predao svakomu na u ivanje stan sa vrtom i ogrievom. Godišnji trošak stolne crkve podmirivao se je još od 1781. osim prihoda od vlastite zaklade još jednom èetvrtinom crkvenoga desetka.“76 Sve su te va nepromjene u kaptolu i slu bistolne crkve bile ponovno odobrene zakladnicom od 6. o ujka 1812. Tako je znameniti fundacionalni list Josipa II. od 16. veljaèe 1781., u kojem su bili konaèno ureðeni i prihodi kanonika, bio popunjen.
Obrtnièki ceh u Ðakovu g. 1813.
Kao locus credibilis ðakovaèki je stolni kaptol potvrdio „majstorsku povelju ðakovaèkog ceha od 1819. br. 5750“, dne 19. prosinca 1824. Opstanak ceha u Ðakovu zajamèen je veæ god. 1813., makar i bez diplome. Naime, te godine ðakovaèki obrtnici šalju molbu u Beè, da im car odobri osnutak. Dopuštenje im je veæ prije toga bio dao kao ðakovaèki vlastelin i sam biskup Antun Mandiæ u rujnu 1813., što znaèi toèno prije dvije stotine godina.77 Postojali su u Ðakovu cehovi
76 Ondje, str. 13. 77 Vidi o tome više: Josip ERAV, Spomen-spis od 1813.–1913., u proslavu stogodišnjice opstanka „ceha“ ðakovaèkih obrtnika, Ðakovo, 1913., str. 7-8. Izrada spomen-spisa bila je povjerena kanoniku Milku Cepeliæu, ali je on vrlo teško obolio, pa je spomen-spis predao g. eravu, ondje, str. 23 i 96. Povelju ðakovaèkog ceha izdao je Franjo I., austrijski car i hrvatski kralj pod br. 5750 dne 21. svibnja 1819. na latinskom jeziku. Prijevod je objavljen u istom spomen-spisu, str. 27-40. Povelja je protokolirana in libro cehalium, u knjizi cehova, što vlastoruèno svjedoèi tamošnji direktor registrature i arhiva Matija Stankoviæ. Publicirana je bila u Ðakovu g. 1821. Povelju je 19. prosinca 1824. rekognoscirao kao toènu i ispravnu dr. Stanislav Sokoliæ, kantor i kanonik ðakovaèki, u svojstvu loci credibilis. O obrtnièkim društvima i ustanovama u Ðakovu v. još: Spomenica povodom 25-godišnjice osnutka mjesne organizacije Saveza hrvatskih obrtnika u Ðakovu, Ðakovo, 1937. 250 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 razdijeljeni po narodnosti: tzv. „nimecki cih“ i nekoæ „ilirski ceh“,78 a nastali su radi zaštite interesa obrtnika. U carskoj povelji se èita o brizi ceha o svom podmlatku: o šegrtima, kalfama, o majstorima i njihovim du nostima, njihovim meðusobnim odnosima poštovanja, povjerenja i uva avanja. U povelji se dalje èita i o tome kako se ceh ima brinuti za stare i bolesne, te za udovice, a vodili su brigu i o djeci svojih umrlih èlanova. Sve u svemu, povelja oèituje nastojanje oko napretka obrtnièkog stale a. Kasnije to sve preuzimaju obrtnièke zadruge, npr. Prva obrtnièka zadruga Ðakovèana, itd.
Izgraðene kanonièke kurije
Maloprije je spomenuta gradnja kanonièkih kurija, koje se danas nalaze na Trgu Josipa Jurja Strossmayera u Ðakovu. Gradnju je potaknula Marija Terezija u svojoj povelji o sjedinjenju dviju biskupija iz 1773. i odredila je da biskup svoj prihod s gospoštije Kaptol kod Po ege u prve tri godine upotrijebi za gradnju èetiriju kanonièkih kurija. Naime, ðakovaèki je kaptol bio osnovan za èetiri kanonika. Na trgu su danas èetiri kurije i one zatvaraju taj trg s istoène strane. Taj trg je inaèe veoma va an za Ðakovo zbog svoga središnjeg smještaja i va nosti svih vrijednih graðevina koje su na njega usmjerene, kao i zbog svojeg društvenog ivota i kulturnog aspekta, i nadasve sakralnog karaktera, pa se kao takav, zbog svoje velièine i znaèaja, èesto pojavljuje u medijima.79 Kurije nisu graðene odjednom, a najstarija je ona uz bogoslovno sjemenište. Kurija na trgu J. J. Strossmayera kbr. 4 graðena je 1776. god. Ona pak na kbr. 3 graðena 1782. god., a zadnje dvije na kbr.2i1potjeèu s kraja 18. stoljeæa. Poslije II. svjetskog rata istoèni dijelovi dvorišta, tj. vrtovi kanonièkih kurija su bili oduzeti (tzv. eksproprijacja) i iskorišteni su za nove blokove stambenih zgrada (danas ul. Augusta Cesarca, br. 2-12).80
78 Biskup Antun Mandiæ je u tada još nerazvijeno Ðakovo naselio oko 200 obitelji njemaèke narodnosti, mahom obrtnika, i omoguæio im ivotni i gospodarski prostor. Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, Ogranak Ðakovo, prisjetila se te èinjenice prošle godine, kad je 9. studenog 2012. u prostorijama Gradske knji nice u Ðakovu organizirala predavanje kanonika i umirovljenog profesora biblijskog studija Luke Marijanoviæa: „Doseljavanje i ivot podunavskih Švaba na ovim prostorima“. 79 Tu se dogaða sve što je bitno za biskupiju, kao što je bio doèek pape Ivana Pavla II. dne 7. lipnja 2003., ali i oèitovanje naše kulturne baštine „Ðakovaèki vezovi“ … 80 Vidi o tome instruktivan èlanak Mirko MARKOVIÆ, Ðakovo i Ðakovština, Prilog poznavanju naselja i naseljavanja, u: Zbornik Ðakovštine 1., JAZU, Centar za znanstveni Rad Vinkovci, Zagreb, 1976., str. 147-349, gdje su na karti, tj. planu Ðakova iz g. 1863. posebnom bojom naznaèeni crkveni i vlastelinski posjedi. Na planu su oznaèene ðakovaèke kuæe i rodovi koji su postojali tamo 1863. god. Kad je rijeè o kanonièkim kurijama ili objektima u kojima su povremeno stanovali kanonici vidi br. 270-275; 201, 204, 251 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
Postoje nacrti i planovi u arhivu nadbiskupije u Ðakovu još iz vremena biskupa Ivana Krapca, da prizemne kasnobarokne kurije postanu jednokatnice, kao što je biskupski dvor na suprotnoj strani. Na istom trgu nalazi se dvokatna secesijska zgrada biskupijskoga sjemeništa u Ðakovu, kbr. 5, koja æe upravo pred kraj kalendarske godine 2013. proslaviti svoju prvu stogodišnjicu.81 Sve su spomenute zgrade uz stolnu crkvu neraskidivi dio arhitektonsko-urbanistièkog i povijesno-stilski iznimno vrijednog skupa graðevina, te su kao takve nepokretno kulturno dobro. Prigodom natjeèaja za idejno urbanistièko-arhitektonsko rješenje ureðenja Trga J. J. Strossmayera g. 2006. istaknut je bio zahtjev biskupije da se uz postojeæe predvrtove pred kanonièkim kurijama osigura mirniji prostor, po moguænosti nastavak postojeæih zelenih predvrtova, ili travnjaka, kao svojevrsna „tampon“ zona, zbog privatnosti toga prostora.
Temeljita obnova kanonièkih kurija
Nakon što su kanonièke kurije na Trgu J. J. Strossmayera temeljito obnovljene god. 1989., jer nisu imale najosnovnije uvjete za suvremeno stanovanje (bile su prije svega vla ne, bez vodovoda i kanalizacije, centralnog grijanja, higijenskih prostorija – sanitarnih èvorova, sa veæ zastarjelim instalacijama jake i slabe struje, itd.), došlo je do izvjesnih promjena, napose znaèajnih za ðakovaèku upu Svih svetih u Ðakovu. upi, koja je imala svoje sjedište u ul. Radiæeva 2 uza upsku crkvu Svih svetih u Ðakovu, predane su na uporabu kurije br. 1. i 2. na Strossmayerovom trgu, gdje su sada smještene
280, 205-206, 257. U Paviæevoj ulici bile su kaptolske koralistièke kuæe (vidi npr. br. 349-350). O njima vidi èlanak eljko LEKŠIÆ, Koralistièke kuæe u Paviæevoj ulici u Ðakovu i njihovi stanari, u: Zbornik Muzeja Ðakovštine 9, Ðakovo, 2009., str. 7-18; ISTI, O zgradama Muzeja Ðakovštine od osnivanja do danas, u: Zbornik Muzeja Ðakovštine 10, Ðakovo, 2011., str. 29-42., ovdje 32-35. Naime, u današnjoj zgradi Katolièkog bogoslovnog fakulteta u Ðakovu Sveuèilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Preradoviæeva br. 17, stanovali su kroz neko vrijeme takoðer kanonici i prebendari. U toj zgradi je bila i biskupijska tiskara. Zato se nekoæ i govorilo: „u bivšoj kaptolskoj zgradi u ulici P. Preradoviæa, 15“. Ta zgrada zvala se nekoæ „Kolegij sv. Bonaventure“ za školovanje bosanskih franjevca. 81 Biskup Antun Mandiæ je uspio kod zemaljske vlade, a na ovu izmjenu privolio je i kralj Franjo, da se franjevaèki samostan u Slavonskom Brodu, oduzet franjevcima u vrijeme jozefinistièke reforme, vrati franjevcima, pa je u njega onda preselio franjevce iz Ðakova, a u ðakovaèkom franjevaèkom samostanu otvorio je klerikat 6. studenog 1806.: bogoslovno sjemenište sa školom. Buduæi da je ta zgrada bila podignuta sredinom 18. st., bila je dotrajala i postala skoro posve neupotrebljivom. Zato na njezinom mjestu biskup Ivan Krapac podi e g. 1913. novo sjemenište u stilu blage secesije. Sveèano otvorenje novog biskupskog sjemeništa u Ðakovu odr ano je dne 4. sijeènja 1914. prije podne u 10,30 sati. O franjevaèkom samostanu u Brodu v. Rudolf HORVAT, Povjesne rasprave, crtice i bilješke, knjiga I., Zagreb, 1936., str. 139-143, ovdje 142. O sjemeništu v više: Stjepan MAROSLAVAC, Obnova zgrade Bogoslovnog sjemeništa u Ðakovu, u: Diacovensia, teološki prilozi 14(2006.), str. 733-753. 252 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 prostorije upe (stanovi za upnika i njegovog vikara, vjeronauène dvorane, pjevaonica katedralnog zbora, karitas, itd.) i upskogureda, a bivši upnidvor uz crkvu Svih svetih preuzela je biskupija te je danas taj prostor iznajmila Privrednoj banci Zagreb. Na ovome mjestu usputno valja reæi da stolni kaptol nije uvijek raspolagao sa svojim kanonièkim kurijama. Npr. dvije su bile nastanjene po Stambenoj zajednici grada Ðakova za smještaj „Tipografije“ i „Ureda za socijalno osiguranje“ poslije II. svjetskog rata, i trebalo je vremena dok se one ne isprazne. A poslije je ðakovaèki biskup ispra njenukuriju u kojoj je bio „Ured za socijalno osiguranje“ ustupio za potrebe sjemeništa. Buduæi da su npr. g. 1965. dva kanonika bila nastanjena u biskupskom dvoru, a jedan u sjemeništu, odluke o nastambi kanonika u kanonièkim kurijama uvijek su se donosile u sporazumu s biskupskim ordinarijatom.82 I da usput spomenemo: u ul. Ivana Pavla II., nekad Velikom sokaku, a danas je to gradski korzo, koja povezuje dva glavna ðakovaèka trga, u današnjem tzv. „gradskom podrumu“ bila je smještena uprava biskupijskog vlastelinskog dobra. U toj zgradi koju je podigao biskup Josip Kukoviæ u prvoj polovici 19. st., stanovali su vlastelinski direktori, provizori i kanonici.83 U današnjoj ulici Ivana Pavla II., br. 28 takoðer se nalazi kanonièka kurija, na kojoj stoji natpis da ona potjeèe iz vremena biskupa Emerika Karla Raffaya (g. 1823.). U noj su ivjeli razlièiti kanonici i pomoæni biskup Anðelko Voršak. Uz nju se nalazi takoðer kaptolska okuænica, na kojoj se nalazi kurija iz poèetka 19. st., u kojoj su ivjeli ðakovaèki kanonici, a danas se konaèno u njoj nalazi smješten Spomen-muzej biskupa J. J. Strossmayera (ul. Luke Botiæa br. 2), posveæen liku i djelu biskupa Strossmayera, osnovan g. 1986. Uz dosadašnjih šest kaptolskih kurija biskup Emerik (Mirko) Raffay (1816.-1830.) je svojim izdacima i troškom sagradio za sedmoga kanonika novi ugledni dom, kako smo spomenuli, i doznaèio dovoljno veliko dvorište i vrt. A sebi i svojim
82 Poznato je da su dr avni zakoni o korištenju stanova više zaštiæivali stanare, koji su u stanovima, nego samog vlasnika stana, pa stolni kaptol, kad je to bio u stanju, nije dopuštao da se u kurije, koje slu e za nastambu kanonika, useli netko drugi, osim kanonika i sveæenika s odobrenjem stolnog kaptola i biskupskog ordinarijata. Ova zabrana useljenja odnosila se posebno na graðanska lica, pa i rodbinu kanonika i sveæenika nastanjenih u kanonièkim kurijama. Iz arhiva ove ustanove je vidljivo nadalje, da je u predmetu naplate komunalnog doprinosa za korištenje gradskog zemljišta na teritoriju kanonièkih kurija u Ðakovu bilo albi. Slièan problem u Zagrebu riješio je Vrhovni sud Hrvatske u korist zagrebaèkih kanonika, jer se njihove kurije tretiraju i kao njihov poslovni prostor. To naprosto nisu samo kurije za smještaj kanonika veæ i za uredovanje, pa prema tome ne predstavljaju samo stambene prostorije veæ i poslovne prostorije za njihovo uredovanje. Koliko su kanonici zauzeti u upravi biskupije, vidi se najbolje iz svakoga biskupijskoga šematizma. Posljednji je objavljen: Stjepan MAROSLAVAC (prir.), Šematizam Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, Ðakovo, 2013., s popisom kanonika na str. 31-33. 83 Vidi Mirko MARKOVIÆ, Ðakovo i Ðakovština, str. 240., tekst uz kbr. 280. 253 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) nasljednicima pridr aoje trajno pravo da ga, kad bude prazan, dadne na u ivanje jednome èlanu iz gremija kaptola. Naime, nijedan èlan kaptola ne mo etra itida mu se taj dom dodijeli, pa ni isti upnik,84 koji je ujedno bio i osmi kanonik, bez biskupova davanja spomenute kuæe, osim jedne od praznih kanonièkih kuæa gledajuæi po redu njegove starosti.85 Kroz povijest se više put na to „zaboravilo“, pa je bilo neprilika. Inaèe, kanonik teolog (canonicus theologus ili scholasticus) bio je uvijek rektor bogoslovnog sjemeništa, i stanovao je u njem.
Kaptol ima svoj statut sastavljen zakonitim kaptolskim èinom i odobren od dijecezanskog biskupa
Treba reæi da u prvo vrijeme ðakovaèki stolni kaptol nije imao svoga statuta, kao uostalom ni mnogi drugi kaptoli u susjedstvu, kojim bi se uredili unutarnji odnosi u samom kaptolu i njegove slu be. To je veæ nastojao uèiniti i biskup Mandiæ, no nije mu pošlo za rukom zbog duge bolesti velikog prepozita. To je tek ostvareno za vrijeme biskupa Raffaya, nakon njegovog kanonskog pohoda upiu Ðakovu, te katedrali i kaptolu u Ðakovu u o ujku g. 1818. I doista do svibnja 1818. dovršio je kaptol osnovu svoga statuta. Biskup Raffay ju je potvrdio 7. listopada 1818. Na sjednicama kaptola proglašena su „Decreta pro ecclesia cathedrali, Capitulo i Praebendariis“. Podrobno su bile odreðena prava i du nosti cijeloga stolnog kaptola kao pravne osobe, kolektivnog tijela, ali i svakoga pojedinog kanonika.86 Kao što je opæi cilj kanonskog prava smiren ivot Crkve i spas duša, tako su i statuti pojedinih zajednica u njoj jedan od oblika sreðenog i istinskog ivota, da svaki njezin èlan onda doprinese svoj udio opæemu dobru, napretku i boljitku vjernika (usp. 1 Tim 2,2). Izdajuæi odredbe za stolni kaptol, biskup odreðuje sve što se odnosi na nutarnju koordinaciju u kaptolu, potom na njegovu stegu i obveze. Biskup tu spominje starije obavijesti o postojanju bosanskoga kaptola, koji je tijekom vremena propao. Spominje se dalje kako je poslije turskog vremena rimska carica i ugarska kraljica Marija Terezija, nakon što je bosanskoj crkvi
84 upe se prema crkvenom zakoniku (kan. 510 - § 1.) ne sjedinjuju s kanonièkim kaptolom, a ako je koja i sjedinjena s nekim kaptolom, dijecezanski je biskup mora odijeliti od njega. Radi se o nespojivoj ili teško spojivoj slu bi. 85 Vidi Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X, str. 411. Austrijski car Franjo I. svojom je diplomom od 6. prosinca 1811. to potvrdio i odobrio. 86 O tim dekretima, posebno odredbama za stolnu crkvu, jer ju je biskup pronašao jadnom i ruševnom, kao i odredbama za èasni kaptol vidi više: Stjepan SRŠAN, Visitationes Canonicae, Kanonske vizitacije, Knjiga X. Ðakovaèko podruèje 1751.-1833., Osijek, 2011., str. 370-481. 254 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 pripojena i srijemska, svojom diplomom u Beèu obnovila stolni kaptol dne 11. lipnja 1773., a za njegovo uzdr avanje doznaèila prepoštiju sv. Petra od Po ege. Dok se isprava Marije Terezije o sjedinjenju ðakovaèke i srijemske biskupije i o osnutku kaptola u Ðakovu èuva u arhivu kaptola u Ðakovu, izvornik papinske konstitucije o ujedinjenju tih biskupija od pape Klementa XIV. „Universi orbis“ od 9. srpnja 1773. èuva se u ugarskoj dvorskoj kancelariji u Pešti.87 Dalje se spominje da je 26. lipnja 1782. kralj Josip II. poveæao ðakovaèki kaptol još za dva mjesta od ranija èetiri. Potom je biskup Antun Mandiæ 26. lipnja 1807. uz suglasnost kralja utemeljio sedmog kanonika i stolnog arhiðakona. O tome je onda izdana isprava u Beèu 17. travnja 1807. br. 3524.88 A kako se ta isprava ima provesti, odredio je biskup Mandiæ iz Budima 26. svibnja 1807. Uz svoje odredbe prilo io je biskup Raffay i dokument cara Josipa II., u kojem se odreðuje da su kanonici du nipohaðati po obièaju crkveni kor (molitvu èasova), zatim preuzeti du nostikanonika ispovjednika (penitencijara) i školskog nadzornika (školnika), kao i udovoljavati svim biskupijskim obvezama, kako im to nalo e odredbe biskupa. U dokumentu se potanko odreðuje kako rasporediti financije. Odreðen je iznos novca potrebit za uzdr avanje i naobrazbu sveæenièkog podmlatka, njegovo školovanje u generalnom budimskom sjemeništu, zatim na sveuèilištu u Budimpešti, te troškove njihova puta. Vodila se pritom briga i za bolesne i nemoæne sveæenike, kao i siromašne upe i crkve. A buduæi da je kaptol proviðen javnim arhivom, dobit æe prikladnog bilje nika i arhivara, koji æe za svoju slu bubiti pravedno plaæeni. Vodilisu kanonici brigu za uspostavljanje novih upai trivijalnih škola, odnosno za dotaciju upai narodnih ili puèkih škola, prema zahtjevu o kojemu odluèuje biskup. Nakon dvije godine car je obeæao imenovati dva nova kanonika, a kad se podmire sve obveze, ako što pretekne, ima se upotrijebiti za izgradnju dvije nove kanonièke kuæe. Kaptol se u Raffayevo vrijeme sastojao od osam èlanova, kako smo vidjeli, na temelju novijih carskih, odnosno kraljevskih odluka i diploma. Redovni popravak i odr avanje kaptolskih kuæa tièe se samih kanonika, kako po samom zakonu tako i prema kraljevskim odlukama. Odreðen je numerus clausus na 36 klerika koji se u ðakovaèkom sjemeništu uzdr avajui odgajaju. Odreðeno je dalje da za predavanja filozofskih i teoloških disciplina bude najmanje šest profesora. Nadalje, jedan je kanonik bio skrbnik pobo nihzaklada i vodio je o svemu toène raèune, koji su se slali kraljevskom ugarskom namjesnièkom vijeæu. Car Franjo I.
87 Vidi više: Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-ðakovaèke i srijemske, str. 83. Tekst diplome Marije Terezije, odnosno utemeljiteljno pismo nalazimo u: Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X., str. 379-381. 88 Tekst te isprave èitamo u: Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X, str. 383-385. 255 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) je svojom kraljevskom diplomom odredio dne 6. prosinca 1811., da se uspostavlja osmo kanonièko mjesto u osobi ðakovaèkog upnika, i koji æe kao takav imati prihode sa svoje upe, a ne iz redovnih kaptolskih prihoda i prihoda iz dobara prepoštije Kaptol, itd. U koliko bi taj gradualnim napredovanjem dospio na više mjesto, ima napustiti svoju upu s prihodima i premjestiti se u drugu kanonièku kuæu. Kasnije se od toga odustalo, jer su uvidjeli da je slu ba upnika i kanonika bila nespojiva.89 Biskup u svojim odredbama s obzirom na kanonike od njih tra i da poštuju sve obveze, napose ih svakog pojedinog ozbiljno opominje i potièe da budu neporoèni u vladanju i da štite svoje ime.90 Napose tra i da svaki dan obavljaju molitve u koru, da prisustvuju i poma ubiskupu u bogoslu ju,ili prate biskupa u njegovim biskupijskim poslovima, te kao senat Crkve budu svojim savjetom i djelima na pomoæ biskupu, kad je u pitanju korist Crkve ili biskupije. Imaju nadalje marljivo odr avati dijecezanske konzistorije (sastanke), gdje imaju savjetodavni glas, dok u nekim drugim sluèajevima odluèujuæi glas, npr. u sluèaju ispra njenebiskupske stolice, i to prema veæini glasova. Obvezni su da kao kaptol savjetom i svojim djelima iskreno i vjerno doprinose opæem dobru Crkve. I dakako valja da odr avaju kapitularne statute, i kaptolske hvale vrijedne i odobrene obièaje. Nadalje da vode brigu po svojem lektoru ili kustosu za arhiv koji je povjeren njihovoj brizi kao javno vjerodostojno mjesto, kao i za kaptolski privatni arhiv, da se svi dokumenti i pisma koji tamo pripadaju uredno i sigurno èuvaju. Biskup Raffay u svojem osvrtu na vizitaciju kaptola, prije nego je podrobno iznio propise o odr avanjudiscipline kora i kanonskih èasova u koru i pojedinim njegovim dijelovima, kao i mjestu gdje se ima obavljati bo anski èasoslov, pozivao se na slu bene rimske dokumente iz te materije.91 Iz tih biskupskih odredaba za kaptol lijepo se razabire kako i kada se obavljala sveèana slu ba
89 Usp. izvještaj biskupa Emerika K. Raffaya o prilikama u biskupiji, i o kaptolu, Kongregaciji koncila, u: Antun DEVIÆ – Ilija MARTINOVIÆ, Biskupski procesi i izvještaji 17. I 18. stoljeæe, Zagreb, 1999., str. 425-446, ovdje 428-429. 90 Vidi Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X, str. 413-429. 91 Nije isto ako se molitva obavlja u grijanoj velikoj sakristiji katedrale ili u samoj katedrali koja je u doba estoke zime neprikladna za takvu molitvu. U sadašnju katedralu u Ðakovu je nedavno uvedeno centralno grijanje, koje izvrsno radi. Molitva èasoslova je danas za kanonike svedena na privatno recitiranje, osim pred Bo iæ i nekoliko dana u velikom tjednu, a koji put, obièno sveèana veèernja, bude slavljena s vjernicima u najsveèanijim prilikama, npr. uoèi katedralne naslovne svetkovine, ili godišnjice posvete katedrale. Iako je sad poveæan broj kanonika na deset, uvijek je netko bolestan, drugi su veæ stari, i na posljetku ti kanonici imaju pridru enerazne druge slu be,povezane s razlièitim obvezama … Danas su i u tom pogledu izdani novi reskripti poslije II. vatikanskog sabora, što se tièe bo anskog èasoslova, konventualnih misa, itd. A što se tièe odjeæe, naslova i grbova kardinala, biskupa i ni ihprelata, izdane su posebne odredbe koje sve svode na najjednostavniji oblik. 256 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268
Bo ja tijekom crkvene godine. A kad biskup u crkvi obavlja bogoslu je ili vrši druge pontifikalije, kanonici su mu du ni još i danas asistirati i poslu ivati. Štoviše, biskup još dodaje: „Stoga najposlije potièemo, zaklinjemo i opominjemo sve da u svakom pogledu udovolje svojem pozivu kanonièke ustanove i misle da oni nisu postigli kanonikat samo zbog mira i nedjelotvornosti, veæ zbog vršenja svoje slu be,na èije se prve stvari odnosi da ustrajno i s poštovanjem hvale Bo je ime himnima i pjesmama“.92 I u nastavku svojeg osvrta na kanonsku vizitaciju biskup propisuje kaptolu zakljuèene statute, i uvrštava ih meðu svoje dekrete, jer su, ka e on, „takvi statuti potrebni u svakoj zajednici za odr avanje uzajamnog mira, slo ne volje i bratske ljubavi …“93 Biskup nije propustio naglasiti ono što se tièe kaptolske zajednice i poslova samih kanonika: odr avanje konzistorija, saziv i o njihovom predstojniku, rukovanje ili upravljanje poslovima, potpisi, èuvanje peèata, otpremitelj dokumenata, potom èuvanje kaptolskog arhiva, korekcija èlanova, opæa blagajna i druge sliène stvari …94 Kaptol, koji se konaèno sastojao od osam kanonika, od svoga ustanovljenja nije bio vizitiran, a nije imao ni svojega statuta po kojem bi se ravnao i dr ao red. Zato biskup Emerik Karlo Raffay propisuje statute kanonicima, uz njihovo suglasje od 10. o ujka 1818., i nakon što su ustanovljeni zajednièkim sudjelovanjem, biskup ih potvrðuje 7. listopada 1818., te je bilo sve proèitano i objavljeno u kaptolu dne 9. listopada 1818. Te statute bi valjalo jednom temeljito proèitati i usporediti ih s novijim statutima.95 Neæemo se moæi oteti dojmu, da su u nekim stvarima bili veoma napredni i efikasni: npr. svakoga ponedjeljka morala se odr avati sjednica stolnoga kaptola na kojoj su se rješavala pitanja iz njegova djelokruga. O svemu se pomno vodio zapisnik, koji bi bio na iduæoj sjednici kaptola proèitan i zajednièki prihvaæen i potpisan. Prigodom imenovanja novo imenovani kanonik bi polo io ispovijest vjere i kaptolsku prisegu. Zatim se u statutima govori o poslovima kaptola koji se trebaju zajedno obaviti, kao i zajednièkim du nostima (da samo usput spomenemo ono što iskustvo pokazuje: kad je netko zadu en za nešto in solidum, onda na kraju od svega obièno ne bude ništa, ili tek jedan ili dvojica povuku za sve). Govori se i o arhivu vjerodostojnosti, koji je mjesto ustanovljeno javnim autoritetom, da se u njemu sigurno i bezbri no èuvaju bilo koji pisani sinodalni i drugi dokumenti … Zatim je rijeè o zajednièkoj blagajni, o
92 Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X., str. 449. 93 Ondje, str. 451. 94 Ondje, str. 453. 95 Postoje Statuta capituli cathedralis bosnensis seu diakovensis et sirmiensis, Ðakovo, 1928., na latinskom jeziku usklaðena sa Zakonikom kanonskog prava 1917., te s nekim dodacima, npr. „Red slu be Bo je u stolnoj crkvi ðakovaèkoj“. Va eæisadašnji statut s provedenim izmjenama je na snazi od 1. sijeènja 2005. 257 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) meðusobnom popravljanju i opomeni u sluèaju nesloge i netrpeljivosti, i to zbog njegovanja mira i uzajamne sloge meðu kanonicima.96 Nakon što su opisane zajednièke obveze kanonika, oznaèene su i pojedinaène obveze i slu be svakog pojedinog kanonika, i to za razlièite prigode, pa tako i biskupovu smrt, te upravljanju biskupijom po kapitularnom vikaru. Nekad je, kad je biskup umro, sva vlast prelazila na kaptol stolne crkve, koji je izmeðu svojih èlanova birao kapitularnog vikara. Postoje i posebne odredbe o bolesnom ili umrlom kanoniku i njegovu sprovodu. A najavljena je potreba preispitivanja i provjere dosadašnjih statuta da se usklade s novim zahtjevima vremena.
Grobnica stolnog kaptola na gradskom groblju
I ovom prilikom valja reæi da ðakovaèki stolni kaptol na gradskom ðakovaèkom groblju ima svoju grobnicu, koja je izgraðena g. 1903., a obnovljena je temeljito g. 2005. Prvi kanonik u njoj pokopan je bio g. 1909. Marko Šajnoviæ, a posljednji nedavno preminuli dr. Antun Èeèatka (g. 2013.), bivši dugogodišnji ðakovaèki upniki profesor KBF-a u Ðakovu. Reprezentativno zdanje grobnice, koja inaèe po sebi nema spomenièke vrijednosti, nalazi se u samome središtu nedavno krasno ureðenog groblja. Ulazna vrata u nju su od kovanoga eljeza, krovište od bakarnog lima, kao i oluci, pa je zato veæ višeput bila nezaštiæena meta uspješnim lopovima na bakar. Za kaptol su poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa nastale nove prilike, koje valja s obzirom na statutarni ustroj i djelovanje kaptola uzeti u obzir. Nakon II. svjetskog rata bilo je takvih godina, kad je prijetila opasnost da æe se kaptol posve ugasiti. Ostao je, èini mi se, u jednoj prilici samo na jednom jedinom (i to nemoænom) èlanu. I materijalne prilike su bile uzrokom daljeg smanjivanja broja kanonika, odnosno nepopunjavanja ispra njenih mjesta. Onda su konaèno uslijedila nova imenovanja, a ne tako davno, toènije: 31. prosinca 2004. biskup ðakovaèki i srijemski msgr. Marin Srakiæ je (pod br. 1795/2004.) odobrio Statut stolnoga kaptola ðakovaèkog ili bosanskog i srijemskog, koji je stupio na snagu 1. sijeènja 2005. No, i otada do danas su se dogodile veoma znaèajne promjene u Ðakovaèko-srijemskoj biskupiji, štoviše one su po svojim dosezima bile
96 Dobro je znati, da osnovna plaæa i uzdr avanje svih kanonika, aktivnih i onih u mirovini, danas pada na teret ustanova u kojima su ukljuèeni svojom prvenstvenom slu bom,odnosno na teret „Nemoæišta“, ako su umirovljeni. Povremeno se naèini nova raspodjela s obzirom na slu buu ustanovama, pogotovo zbog umanjenih materijalnih moguænosti. 258 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 epohalne, pa se to odrazilo i na ovdašnjem stolnom kaptolu, zbog èega je bila potrebita i izmjena barem nekih odredaba njegova statuta.
Veliki dogaðaji obilje ili su povijest Ðakova i biskupije
Htjeli mi to ili ne htjeli priznati, Domovinski rat (1991.-1995.) znatno je obilje io povijest ovih dviju biskupija, Ðakovaèke i Srijemske. Poslije je uslijedila mirna reintegracija okupiranih njihovih dijelova (g. 1997.), koja je omoguæila povratak prognanika – vjernika u svoje domove i upe. Uspješno je odr ana II. biskupijska sinoda ðakovaèka i srijemska (1998.-2002.), koja je iznjedrila mnoge pozitivne pomake u duhovnom ivotu vjernika. Nekako baš u isto vrijeme, Ðakovo je pohodio papa Ivan Pavao II. (7. lipnja 2003.), a veæ iduæe godine bila je ovdje i naroèito u Srijemu proslava znaèajnog jubileja 1700. obljetnice muèeništva panonsko-srijemskih svetih muèenika (304.-2004.). Naime, malo se koja Crkva u svijetu mo e podièiti tolikim brojem kršæanskih svjedoka-muèenika. I ne na posljednjem mjestu, naše visoko filozofsko-teološko uèilište u Ðakovu, najstarija obrazovna ustanova s kontinuiranim djelovanjem u istoènom dijelu Hrvatske, uzdignuto je na stupanj bogoslovskog fakulteta u sastavu Osjeèkog sveuèilišta (g. 2005.). A vrhunac svega ipak je bilo novo crkveno ustrojstvo i uspostava metropolije u Ðakovu dne 18. lipnja 2008.
Odvojena Srijemska biskupija od Ðakovaèke, uspostavljena Ðakovaèko-osjeèka nadbiskupija i crkvena pokrajina
Nakon što su prije 235 godina (9. srpnja 1773.) obje biskupije, ðakovaèka i srijemska, bile aeque principaliter, jednako pravno ujedinjene u osobi zajednièkoga biskupa, sazrelo je bilo vrijeme, a konstelacijom doista sretnih okolnosti to se i dogodilo, da je papa Benedikt XVI. ponovno uspostavio Srijemsku biskupiju, kojoj korijeni se u još u prakršæansko doba, odvojivši je tako od Ðakovaèke ili Bosanske biskupije, te je osnovao u krajevima Slavonije, Baranje i Srijema novu crkvenu pokrajinu ili metropoliju sa sjedištem u Ðakovu: Ðakovaèko-osjeèku nadbiskupiju. Kao sufraganske joj je pridru io mladu Po ešku biskupiju i obnovljenu Srijemsku biskupiju. Naravno, novo osnovana crkvena pokrajina povlaèi za sobom i promjenu imena nadbiskupijskih ustanova – pravnih osoba, pa tako i naslov stolnog kaptola. 259 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
Što to znaèi imati metropoliju, moglo se vidjeti nedavno u proslavi 150. obljetnice Zagrebaèke metropolije g. 2002. Zauzimanjem zagrebaèkog biskupa Jurja Haulika, bana Josipa Jelaèiæa i Hrvatskog sabora papa Pijo IX. je dana 11. prosinca 1852. g. uzdigao bio Zagrebaèku biskupiju na nadbiskupiju. Izdvojio ju je tako iz Kaloèke metropolije u Mad arskoj. I na taj naèin utemeljio je Hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu, odnosno Zagrebaèku metropoliju. Tako se dogodilo da je napokon nakon dugih stoljeæa crkvene ovisnosti o Ugarskoj uspostavljena struktura koja je crkveno povezala u jedno hrvatsko-slavonske pokrajine, što je – izmeðu ostalog – bilo znaèajno i za daljnji razvoj probuðene narodne svijesti.
Promjena imena: stolni kaptol postaje prvostolnim
I sad, pošto je utemeljena Ðakovaèko-osjeèka nadbiskupija, i Srijemska biskupija odvojena od Ðakovaèke, trebalo je pristupiti izmjeni nekih odredaba statuta postojeæeg stolnog kaptola. Premda su, istièe se s pravom, po sebi va niji ljudi negoli bilo kakav statut, ipak je potrebit i statut da bi ta èasna ustanova mogla djelovati što bolje prema zamisli svojih osnivaèa. Zato je došlo do promjene naziva, odnosno imena. Naime, nadbiskup Srakiæ je, saslušavši prije toga mišljenje svoga kaptola, odredio da se u statutu promijeni naziv Stolni kaptol ðakovaèki ili bosanski i srijemski u: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (dekret od 25. lipnja 2010. Broj: Praes. 15/2010.). I Ministarstvo uprave je izvršilo promjenu naziva, i o tome obavijestilo mjerodavne svojim dopisom od 11. o ujka 2010. godine.97
Poveæan broj kanonièkih mjesta.
Nadalje, iz dosadašnjeg izlaganja uoèili smo da je broj kanonièkih mjesta bio osam, te i statut od 31. prosinca 2004. predviða u èl. 4 osam kanonièkih mjesta u kaptolu. To su bile èetiri kolumne (tj. „stupa“) ili dostojanstvenika, ostalo su bili magistri, dakle realni ili pravi kanonici, koji u samom kaptolu imaju svoja prava i obveze. Dostojanstvenici su meðu njima vršili bitne kaptolske slu be i bili
97 Urud beni broj dopisa: URBROJ 515-03-02-02/4-10-2 od 11. o ujka 2010. Pod evidencijskim brojem 1.5. 260 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 nositelji kaptolskih tradicija.98 Osim njih postoje još i poèasni kanonici (ovdje je uvrije en naslov: „zaèasni“ kanonici, poèasni naslov koji se dodjeljuje posebno zaslu nim i uglednim sveæenicima u pojedinim prigodama, kakva je bila npr. 200-obljetnica ðakovaèkog kaptola, proslavljena 10. lipnja 1976.). Da smo uopæe mogli uspješno obnoviti ošteæenja i o iljke na katedrali od II. svjetskog rata i potresa iz g. 1964., to je uèinjeno prinosima vjernika i sveæenika, darovima dr avnih vlasti i bogatom pomoæi Internacionalnog caritasa u Rimu, ali i darovima i zalaganjem brojnih naših prijatelja iz inozemstva.99 Isto tako je biskup msgr. Marin Srakiæ ukljuèio u zbor kanonika ðakovaèkog stolnog kaptola g. Stjepana Zagorca, upnikaiz susjedne biskupije Peèuh u Mad arskoj(g. 2006., a preminulog u Peèuhu 29. kolovoza 2013.), kao zaèasnog kanonika. U njemu kao našem sunarodnjaku iz Mad arske biskup Marin i njegovi savjetnici prepoznali su èovjeka i sveæenika, koji je zdušno kroz pedeset ljeta vršio svoju sveæenièku slu bu u nama susjednoj biskupiji, a na korist našim tamošnjim sunarodnjacima, u upiNijemetu. On se napose u vihoru našega Domovinskog rata 1991.-1995., i kao sveæenik i kao Hrvat, trudio skrbiti za brojne naše prognanike i izbjeglice iz Hrvatske i Bosne. Udomio je brojne sveæenike, organizirao karitativnu slu buza naše ljude, itd. Takvo imenovanje je bio samo mali znak priznanja i pa njeprema njemu, kao i drugim istaknutim pojedincima, što je bilo znak da se s najvišeg mjesta cijeni njihova pouzdanost, neumorna radna snaga, pastoralna razboritost i poduzetnost. Za svoju po rtvovnost g. Zagorac je još g. 1995. dobio zahvalnicu od vlasti Republike Hrvatske. Postoji niz zaslu nih sveæenika koje bi se bez daljega moglo imenovati kanonicima, ali broj je ogranièen. Proðu obièno oni koji dobiju potporu èlanova kaptola i drugih institucija. Meðutim, uzdignuæe biskupije u stupanj nadbiskupije bila je jedinstvena prigoda da se broj kanonièkih mjesta poveæa na deset. Zato se u statut unijela odredba: „Stolni kaptol sastavljen je od deset kanonika koje iz biskupijskog prezbiterija dijecezanski biskup izabire i slobodno imenuje, „pošto
98 Veæ i prije g. 1800., a pogotovo poslije imenovanja dostojanstvenika kao i svih ostalih kanonika bila su pridr ana vladaru iz dinastije Habsburgovaca. Nakon propasti carstva i dinastije, pravo imenovanja takvih dostojanstvenika pripadalo je, prema crkvenom zakoniku iz g. 1917. Svetoj stolici. Danas kanonike imenuje dijecezanski biskup, ili ih nakon izbora samog kaptola svojim dekretom prihvaæa i potvrðuje dijecezanski biskup. Darovnica je predviðala i dva prebendarska mjesta, no s vremenom su se, vjerojatno radi slabih dohodaka, obustavila njihova imenovanja. Prebendarima definiramo sveæenike koji poma u u pastoralnim poslovima u stolnoj odnosno prvostolnoj crkvi. 99 Sad su u ðakovaèkom kaptolu dvojica takvih zaèasnih kanonika - sveæenika iz SR Njemaèke: g. Konrad Unterhitzenberger iz biskupije Passau (1964.), te Eberhard S. Mühlbacher iz nadbiskupije Rottenburg – Stuttgart (1995.). 261 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) se posavjetuje s kaptolom“ (kan. 509 § 1).“100 Proširenje stolnog kaptola je bila davna elja još biskupa J. J. Strossmayera. I tako je uzdignuæe biskupije na rang nadbiskupije bila najbolja prilika da se to ostvari. Osim katedrale u Ðakovu, u Osijeku postoji i konkatedrala, a sveæenici sve èešæe pozivaju biskupe za neke sveèanosti ili druge prigode, na koje oni ne mogu uvijek stiæi, pa ih prema va eæem statutu mogu zamijeniti kanonici. Poveæanje broja kanonika ipak ne predstavlja više pitanje stanova, jer ni dosada, od samog poèetka kaptola, oni nisu svi uvijek stanovali u svojim kurijama. Zanimljivo je spomenuti, da su dosad poznata samo dva sluèaja da su se ovdašnji kanonici odrekli svoje èasti. U staro doba jedan je bio otišao u redovnike, u svojem nastojanju da ivi savršenije po evanðeoskim savjetima, a drugi je bio Matija Paviæ, rodom iz Petrijevaca, a umro je g. 1978. kao upnik u Èepinu 1. Kao kanonik vršio je on slu bu ravnatelja ekonomata biskupije i brinuo se za disciplinu novèanog poslovanja.
Èlanovi kaptola – biskupovi suradnici
Razumije se, da onaj tko iole poznaje ustrojstvo jedne biskupije, dobro znade da se iza biskupa nalazi niz osoba koje ostvaruju ivot biskupije. Tako je i briga kanonika bila i jest razlièita, prije svega za bogoslu je u stolnoj crkvi – katedrali, te sudjelovanje u upravi biskupije, a tu je, ne na posljednjem mjestu, i materijalna briga, i to baš za samu katedralu. Kanonici obièno prate biskupa i po njegovim slu benim, tzv. kanonskim vizitacijama po biskupiji, itd. Poznato je da su se tako, naroèito za intenzivnu gradnju katedrale u Ðakovu brinula dva kanonika, istaknuti ilirac i rektor sjemeništa Juraj Tordinac,101 te Milko Cepeliæ. A u razdoblju komunizma, napose nakon II. svjetskog rata, kad su Ðakovaèkoj biskupiji bila oduzeta sva dobra, osim katedrale, biskupskog dvora i sjemeništa, èak i u vremenu izmeðu svjetskih ratova, osobito nakon II. svjetskog rata, zbog agrarnih reforma i nacionalizacije, kaptol je uglavnom ostao bez svojih
100 Pojedini naslovi i slu be kanonika su sada: 1 Veliki prepošt (predstojnik), 2. Mali prepošt, 3. Lektor, 4. Kantor, 5. Kustos, 6. Arhiprezbiter, 7. Arhiðakon, 8. Magistar, 9. Prezbiter, 10. Ðakon. U statutu je dosad postavljena bila razlika dvije slu beu kaptolu, tj. slu bapredstojnika i velikog prepošta. Sad je odreðeno da se te dvije slu be spoje u jednu, jer i sam izraz „prepošt“ (lat. praepositus) znaèi „predstojnik“, predsjednik. Predstojnika, odnosno velikog prepošta, kaptol slobodno izabire, a potvrðuje ga dijecezanski biskup. 101 Ove godine grad (17. travnja 2013. u dvorani Florentini u Ðakovu) kulturni radnici Ðakova i Osijeka spomenuli su se na primjeren naèin dvjesto-godišnjice njegova roðenja (Ðakovo, 1813.–2013.). Bio je veliki ilirac i domoljub. 262 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 dobara. Kao svojevrsni odgovor na nastalu nepovoljnu situaciju ovdašnji je stolni kaptol bio upravo genijalno ustanovio tzv. „ekonomat biskupije“ i omoguæio da se skupnim pametnim upravljanjem s ono malo preostalih sredstava, ali akumuliranih na jednome mjestu, u ðakovaèkom malom i velikom sjemeništu školuju ne samo ðakovaèki veæ i sveæenièki kandidati iz èetrnaest biskupija iz bivše dr ave, i podmiruju svi drugi troškovi.102
Briga za obnovu i popravke na katedrali
Sad su nastale nove i nešto povoljnije prilike, pa se – nakon što su prije pedesetak godina sanirana ošteæenja koja su se na katedrali dogodila krajem II. svjetskog rata – moglo pristupiti odreðenoj modernizaciji. Temeljitija obnova dogodila se pred proslavu 100-godišnjice poèetka njezine gradnje (1866.-1966.), kad je meðu ostalim uvedena bolja unutrašnja rasvjeta i razglas, tj. ozvuèenje katedrale, što je u ovakvom tipu graðevina prilièno teško postiæi. Mnogo se toga otada promijenilo i u tehnici rasvjete i u potrebi rasvjete interijera katedrale. Moglo se primijetiti, da donedavno nije kroz znatno vrijeme funkcionirala ni izvanjska rasvjeta. No, našlo se dobrih ljudi koji su svojom donacijom omoguæili da se izrade projekti i realizira osvjetljenje interijera i eksterijera katedrale sv. Petra u Ðakovu. I da se postavi suvremeni video-nadzor, itd. Posjetitelji katedrale i uopæe graðani Ðakova, a napose upljani katedralne upe Svih svetih u Ðakovu, mogli su naroèito u zimsko vrijeme uoèiti da se katedrala veæ nekoliko godina grije. To je riješeno i financijski i tehnièki. Naime, nakon što su pronaðeni donatori za grijanje i bio izraðen prijedlog projekta, predstavnik stolnog kaptola (kustos katedrale) vodio je dalje brigu, da i sam projekt odgovara arhitekturi katedrale i da se što bolje zaštite fresko slike, te da se konaèno uspostavi i odr ava samo grijanje. Ostaje nam još vidjeti, kako æe se u praksi pokazati provedena svjetlo-tehnièka obnova osvjetljenja interijera i eksterijera katedrale, jer ne mora po sebi sve što je novo biti i dobro. A i odr avanje je prilièno skupo.
102 Naèinjen je bio odmah, i kad je zbog više sile biskupija pala na prosjaèki štap, „ekonomat je imao zadatak, da preuzme pod jedno zajednièko rukovodstvo tehnièke poslove uprave dobrima centralnih biskupijskih ustanova“. Taj „ekonomat“ i danas postoji i vodi jedinstveno knjigovodstvo za sveukupno novèano i materijalno poslovanje kako samoga ekonomata kao tehnièke koordinatorne centrale, tako i biskupijskih ustanova kao samostalnih tijela. Još se slu i„pravilnikom ekonomata biskupije u Ðakovu“ iz god. 1946. 263 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
Nastale su i nove prilike, koje æe s obzirom na statutarni ustroj i djelovanje kaptola tek trebati uzeti u obzir. Naime, prema Zakoniku kanonskoga prava (kan. 510, §§2-4), ako je stolna crkva ujedno i upna crkva, ona ima specifièni pravni status razlièit od kaptola i upe.Tad je rektor stolne crkve kanonik kustos (èl. 24). U nastavku navedenog èlanka sadašnjeg statuta stoji: „U namjeri da se predusretnu ili riješe moguæi nesporazumi u djelovanju, napose u materijalnoj skrbi, ustanovljuje se ekonomsko vijeæe stolne crkve, što ga saèinjavaju: ekonom biskupije, kanonik kustos i upnik“.I u obiènim i suhoparnim paragrafima nekog pravnog dokumenta pulsira i odra avase svakodnevni ivotna svoj naèin. Kaptol se nadalje brine za bogoslu je u katedrali i ceremonije, za crkvenu glazbu i orguljaša, za zborovoðu (regens chori), za eventualne orguljaške i druge koncerte, itd.103 Sve ih imenuje rezidencijalni biskup na prijedlog stolnog kaptola. Bez pristanka stolnog kaptola ne mogu se vršiti nikakve graðevinske preinake u katedrali, itd., i sl. Ali izvan katedrale, da joj se olakša pristup invalidima u kolicima, valjalo bi instalirati pristupnu rampu. To je danas veæ civilizacijski doseg. Naðe se uvijek onih koji to još prijeèe, što je u najmanju ruku upitno. Zaštita spomenika kulture ima svoja pravila, ali nije lagodno gledati ljude kako di us kolicima svoga invalida preko dvanaest i više stepenica, da bi mogao uæi u katedralu.
Potreba postepene obnove katedrale
Brojni su oni koji uoèavaju, kako bi veæ bilo dobro priæi obnovi ili ureðenju katedrale, i izvana i iznutra. Nije to još oronula starica, ali ju je ipak nagrizao zub vremena. Potrebito bi bilo prije svega temeljito pranje fasade, ne samo radi izgleda, veæ da se odstrane negativni sastojci koji bi mogli s vremenom ugroziti i same zidove. Pored toga valjalo bi priæi ureðenju unutrašnjosti katedrale, jer se na podno ju, tj. temeljnom zidu pojavila vlaga, zbog nestruènih zahvata prigodom prijašnjih obnova, na jednom ili drugom mjestu veæ prokišnjava, a i neke freske su ošteæene. Spominje se još i èišæenje i restauracija orgulja, tako da se mo eveæ govoriti o trajnijoj obnovi katedrale, što znaèi da bi svake godine valjalo uèiniti jedan veæi ili manji zahvat na zdanju katedrale. Pitanja iz tog podruèja na svojim sjednicama razmatra upravo stolni kaptol.
103 Katedrala je ujedno proglašena i upnomcrkvom, ali ni sveæenici koji djeluju u upine mogu zadovoljiti sve njezine potrebe, jer u katedralu dolaze i vjernici iz susjednih upa, ali i iz cijele biskupije. 264 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268
A da se to i èini, mo e se lijepo vidjeti u posljednje vrijeme. Neki put se pristupa obnovi silom prilika. Tako, uoèi slavlja preuzimanja slu be novoga ðakovaèko-osjeèkoga nadbiskupa i metropolita dr. Ðure Hraniæa dne 6. srpnja 2013. god. oko tri sata poslije podne udario je izuzetno sna angrom u katedralu i naèinio na elektriènim instalacijama znatnu štetu. Dosad u Ðakovu nešto slièno nije bilo uopæe zabilje eno. Prigodom sanacije štete i popravka ugraðeno je na katedrali preko 6.700 du nih metara dodatnih elektriènih vodova razlièitih profila.
Nova zvona u katedrali
A nije tome davno, bilo je to god. 2006. biskup msgr. Marin Srakiæ, bivši kanonik ðakovaèkog stolnog kaptola, na spomen pohoda pape Ivana Pavla II. Ðakovaèkoj i srijemskoj biskupiji, dao je nabaviti veliko novo zvono, izliveno u austrijskoj ljevaonici zvona Grassmayr 21. srpnja 2006. i jedno puno manje. Veliko je zvono podignuto u sjeverni toranj 18. listopada 2006.104 Skrb oko nabavke i lijevanja novih zvona povjerena je bila stolnom kaptolu u Ðakovu. Brigu oko opse nih pripravnih radova za postavljanje zvona preuzeo je bio predstojnik stolnog kaptola i ujedno kanonik kustos.105
Sadašnji kanonici. Zakljuèak
Kao što je veæ bilo spomenuto, u kratkom povijesnom pregledu stolnog kaptola i njegovoj strukturi, kanonika je u poèetku bilo èetiri, zatim šest, pa osam, i naposljetku danas ih je deset. Uloga kaptola, premda je danas nakon II. vatikanskog sabora uglavnom reducirana na skrb o bogoslu nom ivotu ðakovaèke prvostolnice, ne gubi na svom znaèenju, jer svi èlanovi tako i tako obnašaju ili su obnašali odgovorne slu be u nadbiskupiji, a neki su veæ u zaslu enoj mirovini. Dovoljno je letimièno pogledati u „Šematizam Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije“, Ðakovo, 2013., da se vide sadašnje slu be
104 Nasilno rekvirirano zvono za ratne svrhe i potrebe vojske g. 1916. iz sjevernog tornja bilo je teško 4.104 kg, dok je ovo novo teško samo 3.550 kg. 105 O zvonima ðakovaèke katedrale v. Stjepan MAROSLAVAC, Slava glasu nebeskom, Ðakovo, 2011., str. 146-151. 265 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) kanonika u kaptolu i njihova godina promaknuæa.106 Nakon smrti dr. sc. Antuna Èeèatke još ih je devet aktivnih, i jedan u mirovini u sveæenièkom domu u Ðakovu. Kanonici redovito obnašaju još neku drugu va nu slu bu kako na bogoslovskom fakultetu tako u upravi nadbiskupije, ili u bogoslovnom sjemeništu. Èesto su to naoko neznatne slu be, ali slu be koje iziskuju mnogo vremena. Imenovanje kanonikom bilo je, barem dosad, poticaj imenovanima za još savjesniji i predaniji rad, da obnašajuæi odgovorno i savjesno svoju slu bu opravdaju iskazanu im èast i promaknuæe.107 Ðakovaèki stolni kaptol je hrvatskoj Crkvi i kulturi dao više poznatih i zaslu nih radnika, vrijednih suradnika ðakovaèkih biskupa, napose biskupa Strossmayera, ili su zaslu ni za povijest Ðakova i Ðakovštine, kad je u pitanju društveni, kulturni, politièki i gospodarski ivot.108 Stolni kaptol je iznjedrio i ðakovaèkog biskupa msgr. Æirila Kosa, èijim je zalaganjem otvoren Spomen muzej biskupa J. J. Strossmayera u kanonièkoj kuriji koja je i danas vlasništvo Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije. Taj muzej blagotvorno djeluje i zraèi osobito nakon Domovinskog rata. U jeku Domovinskog rata izlo besu bile postavljane i u kripti same katedrale. Biskup Kos je inicirao izgradnju nove zgrade središnje biskupijske knji nice i arhiva, doma za umirovljene sveæenike, itd.109 U svakom sluèaju, kanonici su ostavili znatnog traga u samome gradu Ðakovu.110 Neki su stekli priznanja npr. na podruèju crkvene glazbe … Jedan od njih msgr. dr. sc. Marin Srakiæ je bio isprva ðakovaèki i srijemski biskup, pa onda postao prvi nadbiskup ðakovaèko-osjeèki i metropolit. Obnašao je i èast predsjednika Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu. Kao što je on opæenito u našoj mjesnoj Crkvi izveo ili dovršio brojne pothvate, tako je i u stolnom kaptolu ostavio traga, poveæavši broj njegovih èlanova, i uèinio ga
106 O prvostolnome kaptolu u Ðakovu v. Anto PAVLOVIÆ, Ðakovaèko-osjeèka nadbiskupija, nekada i danas, Ðakovo, 2013., str. 27. 107 Koliko su kanonici nazoèni bili u gradu Ðakovu, pokazuje donekle i knjiga Zvonko BENAŠIÆ, Ðakovaèki portreti, 155 ivotopisa, Ðakovo, 2011. Tu su imena ljudi, koja su, prema mišljenju autora, ostavili traga u nekom od podruèja ivota Ðakova. Od njih 155 navedenih petnaestorica su bili ili jesu ðakovaèki kanonici. 108 Sveæenici, neki od njih upravo kao kanonici Anðelko Voršak, Ivan Rogiæ, Petar Pejakiæ, Matija Fišer, bili su u odboru pjevaèkog društva „Sklad“ u Ðakovu kao predsjednici, potpredsjednici, tajnici itd. Usp. Mato HORVAT, Spomenica hrvatskog pjevaèkog društva „Sklad“ – „Preradoviæ“ u Ðakovu 1863-1939, Ðakovo, 1939., passim. Prije toèno 150 godina, god. 1863. u Ðakovu je osnovana prva banka, a Ðakovaèka štedionica 1871., kojom je upravljalo ravnateljstvo u kojem su bili predstavnici ðakovaèkoga stolnog kaptola, te imuæni i ugledni graðani. Stolni kaptol sudjelovao je i u osnutku dobrovoljnog vatrogasnog društva u Ðakovu g. 1872., itd. 109 Vidi još Luka MARIJANOVIÆ, Msgr. Æiril Kos, u: Zbornik Muzeja Ðakovštine 6 (2003.), str. 233-240. 110 Nekim se kanonicima grad Ðakovo odu iotako što neke njegove ulice nose njihova imena, ne raèunajuæi tu biskupe i druge sveæenike ili redovnike: Cepeliæev prolaz, ul. Franje Raèkog, ul. Nikole i Jurja Tordinca, ul. Æirila Kosa. Usp. Borislav BIJELIÆ, Ðakovaèke ulice, Ðakovo, 1998. 266 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 prvostolnim ili metropolitanskim kaptolom. Prikljuèenjem Po eške biskupije novoj crkvenoj pokrajini, i sa donjim Srijemom, zaokru eno je konaèno u jednu pastoralnu cjelinu uglavnom podruèje izmeðu Save, Drave, Dunava i Ilove. Kao što je s nutarnje strane katedrale, iznad glavnog ulaza, biskup Strossmayer jasno bio oznaèio s kojom svrhom gradi svoju katedralu, „Slavi Bo joj,jedinstvu crkava, slogi i ljubavi naroda svoga“, vjerujem da neæemo dugo èekati da u njezinom predvorju uz ostala dva natpisa koji nas veæ sjeæaju na po ar od 23. lipnja 1933. i njezinu graðevinsko-umjetnièku obnovu do 31. kolovoza 1935., obnovu u kojoj je po naravi stvari sudjelovao i stolni kaptol, te na obnovu u vremenu od 1963.-1966. nakon ratnih ošteæenja i nakon potresa 13. travnja 1964. Misli se ovdje konkretno na posjet pape Ivana Pavla II. Ðakovu g. 2003. i na uspostavu Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i metropolije g. 2008., kao dva neponovljiva dogaðaja. Sadašnji metropolitanski kaptol u Ðakovu, kao što se tijekom povijesti pokazao vrijednim poštovanja i ugleda, i nadasve opravdao svoje postojanje, opravdat æe i dalje svoj poziv i poslanje napose u ðakovaèkoj prvostolnici, velikom svetištu biskupa J. J. Strossmayera, koje je on namijenio „Slavi Bo joj, jedinstvu Crkava, slogi i ljubavi naroda svoga“.
267 Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)
SUMMARY
Luka Marijanoviæ CATHEDRAL CHAPTER OF ÐAKOVO AND OSIJEK ARCHDIOCESE (THE PRESENT THROUGH THE PRISM OF THE PAST)
On the occasion of elevation of Ðakovo and Osijek Archdiocese and reestablishment of the Diocese of Srijem, and the establishment of the ecclesiastical province of Ðakovo and Osijek, the author reports in the paper on the Cathedral Chapter of Ðakovo that became Cathedral Chapter of Ðakovo and Osijek Archdiocese. The first Cathedral Chapter of Bosnia existed while Bishops still resided in Bosnia, around 1240. Once Bishops moved to Ðakovo, the Cat- hedral Chapter of Bosnia found refugee here, and it became the Cathedral Chapter of Bosnia or Ðakovo. Sometime after the battle of Mohacs (1526), the Cathedral Chapter ceased its acti- vities. After the Ottoman rule in Slavonia had ended, the Bishops resided in Ðakovo again, but they had not succeeded to establish the Cathedral Chapter. It was only after the Diocese of Bo- snia or Ðakovo and the Diocese of Srijem had united, that the Chapter, which today includes ten localities, was established in 1773. In the moment when they had united, the Diocese of Srijem did not have its Chapter. Based on the literature that was available, the author provides a short history of the Chapter of Bosnia, he further reports on the existence of an adjacent Col- legiate Chapter of St. Peter in Kaptol, which was reestablished in Po egain 1999 under the hi- storical name of the Cathedral Chapter, after the Diocese of Po ega had been established. It reports on the Cathedral Chapter in general, which performed, among other duties, also the ju- diciary duties in the area. In 1498, the Cathedral Chapter of Bosnia acquired the right “loci credibilis”, and the same right was renewed in the 19th century. The Chapter in Ðakovo is re- sponsible for the local church and the Cathedral, as well as for the town of Ðakovo itself.
268 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284
Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji
UDK 39(497.5):929 Lovretiæ, J. 39(497.5):929 Cepeliæ, M.
Manda Svirac, etnologinja Sveuèilišna profesorica u mirovini, Zagreb
Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ bili su sveæenici, ali su ostavili znaèajnu pi- sanu graðu o predajnoj kulturi Ðakovštine i istoènih krajeva Slavonije i za- padnog Srijema koja je djelomice još u rukopisu te se ovdje prvi puta detaljnije analizira. I sami su objavljivali opisujuæi va nedetalje, predmete i pojave iz narodnog ivota.Milko Cepeliæ i Josip Lovretiæ pratili su izmjene pojava kroz vrijeme i to bilje iliza XIX. i poèetak XX. st. Na taj naèin su ot- krivali detalje povijesti za više tema i mjesta u slavonskom podruèju pa i šire. Obojica su bili povezani s narodom roðenjem i po slu bi;jedan i drugi su bili na slu bama u raznim upama Ðakovaèke i srijemske biskupije. Da im je slu ba u Ðakovu kao bliskim Strossmayerovim suradnicima u tomu pridonijela, bez sumnje mo emo u to povjerovati, ako znamo da je i sam Strossmayer za narod puno uèinio. U radu se usporeðuju odreðeni opisi po- java sliènog sadr ajakao što je tekstilno rukotvorstvo i odijevanje kojima su posvetili dobar dio ivota i na taj naèin obogatili hrvatsku etnografiju koji- ma se u svojim prouèavanjima uvijek slu e hrvatski etnolozi. Kljuène rijeèi: Cepeliæ, Lovretiæ, narodni ivot,tekstilno rukotvorstvo, Ða- kovština, Slavonija, Srijem
Uvod
Zapisivanje i prouèavanje narodnoga ivota i, kako se èesto govorilo, obièaja misleæi pod tim na kulturu jednog naroda, nametnuli su vrijeme, 269 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji društvene, gospodarske i politièke prilike XIX. stoljeæa. U Europi se uvodi industrijalizacija što za posljedicu ima utjecaj primjerice na sastavnicu materijalnog aspekta kulture u odijevanju kada se uvodi kupljena tkanina. U društvenom je aspektu zabilje en raspad obiteljskih proširenih zajednica ili zadruga. Kada je 1883. godine Emile de Laveley, profesor nacionalne ekonomije iz Belgije bio u Ðakovu, biskup Strossmayer ga je vodio u Vuku i u Široko Polje kako bi upoznao naèin ivota u jednoj zadruzi, zapitao je: „A tko hrani i odijeva one stare i nemoæne? – brine se cijela zadruga... O sretnih li vas, kada imadete takvu patrijarhalnu instituciju. Ah, kako bi sretna bila moja Belgija, kada bi se to sada u XIX. st. moglo u njoj uvesti, nestalo bi odmah socijalnog pitanja.“1 Svoje izlaganje na Skupu u Ðakovu2 zapoèela sam rijeèima kako sam o Milku Cepeliæu do tada samo slušala i nisam ga prouèavala, a Josip Lovretiæ mi je bio bli i jer sam o njemu pisala.3 Meðutim, ni njega nije lako predstaviti jer je njegovo djelo obimno, kako objavljeno, tako i u rukopisu. Izvore podataka o Cepeliæu tra ila sam u njegovoj Zbirci u Etnografskom muzeju u Zagrebu i èitala njegove rukopise Popis ili katalog predmeta, u Dijecezanskom muzeju i Muzeju Ðakovštine u Ðakovu te koristila literaturu.
MILKO CEPELIÆ rodio se 1853. god. u Vuki, selu na pola puta izmeðu Osijeka i Ðakova i èesto je spominjao da je odrastao sa seoskom djecom. „Uz tu djecu nauèio sam ja sve narodne djetinjske, momaèke i mu evne sigre i zabave, nauèio sve narodne puèke poslove, koje danas u same tanèine, bolje nego koji seljak, poznajem; nauèio divni hrvatski jezik..., prouèio svu prirodu...“4 Za sveæenika je bio zareðen 1877. god. te samo nakon pet mjeseci provedenih na slu bi u Osijeku, vraæen je u Ðakovo u slu bu biskupa i dvora, postaje ðakovaèkim upnikom i kanonikom gdje ostaje do smrti 1920. godine.5 Cepeliæ zna da je njegova primarna zadaæa biti sveæenik. No, svojim etnografskim radom elipotaknuti obnovu zaboravljenih rukotvorina za koje dr ida su va nekao dio identiteta, te pokrenuti znati elju kroz pedagošku struku: „Reæi æe mi, mo da, tko: a zašto ti sveæenik apeliraš na uèiteljstvo a ne na sveænstvo naše? Ali... obuka
1 Milko CEPELIÆ, Spasavajmo narodno naše tkivo i vezivo, Kalendar „Jeka od Osijeka”, Osijek, 1918., 83. 2 Znanstveni skup Ðakovo 750 godina, 15.-18. XI. Ðakovo, 1989. 3 Manda SVIRAC, Novija istra ivanja o Josipu Lovreticu kao etnografu, Etnološka tribina 6-7, Zagreb, 1984., 127-135. 4 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta., Etnografski muzej, Zagreb, 1916., 1. (Buduæi da rukopis nema oznaèenih stranica, dodala sam ih radi lakšeg snala enja). 5 Znaèajna godina jer sa scene odlaze Cepeliæ (umire) i Lovretiæ koji se povlaèi iz slu be i odlazi u samostan Dolorosa u Èardak u Bosni (vidjeti dalje). 270 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 u tim predmetima“, rijeè je, naime, o tkanju i vezu, „pada iskljuèivo na njihovo zvanje“.6 Cepeliæ se zala eza odr avanjedomaæih vrijednosti, ne toliko putem pisane rijeèi, koliko putem usmenog prenošenja i odgoja. Predla e uèenje narodnoga veza, jer veli: „U našim krajevima Njemice štrikaju i heklaju, a Mad arice šlingaju“.7 A kao hrvatsko u Ðakovštini izdvaja „naša veziva i rasplite (spljet i isicavac) koji su još u dobroj mjeri saèuvani“. Radi toga predla e osnivanje djevojaèkih škola u gradovima: u Ðakovu, Vinkovcima, Brodu, Valpovu ili Našicama, Po egi s Pakracem, Cernikom, Gradiškom.
Milko Cepeliæ
Kako je bio rodom iz Vuke, na srcu mu je ipak bila zavièajna baština koju je htio istra iti. „Otišao sam u Plehan (poviš Dervente u Bosni) najviše poradi toga, da se uvjerim, da li imade tamo tragova u vezivu sa mojim Vuèanima, Širokopoljcima, Beketinèanima, a donjekle Gorjanima itd., koji su se odande godine 1754. u
6 M. CEPELIÆ, Spasavajmo narodno naše tkivo i vezivo…, str. 100. 7 M. CEPELIÆ, isto, 87. 271 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji
Ðakovštinu doselili, pak sam našao ne samo tragove za ovo preseljenje, nego evo u ovome otarku.8 Takoðer i tragove preseljenja tih bosanskih ‘Dripa’iz Dalmacije od Imotskoga na Plehanske visove“.9 Današnja etnološka struka pozdravlja ovaj detalj i traganje za podrijetlom, ali je to premalo podataka za ovakav njegov zakljuèak. Za usporedbu valja se potruditi te naæi više sliènosti iz prostora u odreðenom vremenskom periodu kako bi bilo vjerodostojnije. Cepeliæevi radovi opisuju pojave. On ih sistematizira i stavlja u skupine odreðenim redom, a glavna mu je podjela prema namjeni. Izdvajamo predmete o otarcima (ruènicima) i maramama (rupcima) koje je svrstao prema tehnikama ukrašavanja.
Otarci (ruènici)
Otarci s utkivanim (ulaganim, ubjeranim) krajevima, tj. ukrasom izvedenim na tkalaèkom stanu Cepeliæ ih je opisao 48, a potjeèu iz ovih mjesta (slo eni prema njegovu redosljedu): Ðakovo (br 1 je tkala njegova majka Marija 1840.), Vuka, Budrovci, Plehan (Bosna), Gorjani, Selci, Viškovci (br. 48 raðen u Semeljcima), Široko Polje, Piškorevci, Janjevo (Kosovo polje), Togan (u upi Nemet, jugositoèno od Peèuha), Tolisa, Donja Mahala, okolica Tramošnice (Bosna), Siraè kraj Pakraca. Otarci s pisanim ili podpisivanim krajevima - znaèilo bi nanošenje motiva ukrasa razlièitim bodom po nacrtu ili brojem niti platna podloge. On to ovako tumaèi: „Otarci pisani ili izpisani (pisanci) zovu se tako što im je vezivo tanko i fino, kao da je perom pisano. Uvele vezilje da si pojedine pravce sa olovkom pišu, tj. prije vezenja crtaju, i odatle naziv ‘pisano’ vezivo.“10 Njih je u opisu 22 primjerka, a poèinje tkanim i vezenim svilom kod Imotskoga u Dalmaciji. Slijede mjesta: Plehan (Bosna), Soljani kod upanje (dobio na dar), otok Šipanj kod Dubrovnika, Vuka, okolica Travnika (Bosna), Gorjani (za br. 9 ka e da su ga vezle sestre Kata i Anka Damjanoviæ iz Strizivojne „koje su tada i Lovretiæu vezle. Ovo je najljepši otarak moje zbirke“)11, Široko Polje, Potnjani, Retkovci,
8 Usp. M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmetâ 1916., 28. 9 M. CEPELIÆ, isto, 28. O preseljenju piše Cepeliæ: „Moglo bi biti u XVI. st., kada je to + fra Martin Nediæ, izvrsni poznavalac bosanske prošlosti, na dvoru biskupa Strossmayera toliko puta pripoviedao. Dripama ih zovu još danas u Bosni, a Dripama ih zovu i ovdje u Ðakovštini (došli su od mora=da Ripa, odakle ‘Dripa’).“ Rijeè je svakako talijanska od ripa =obala, kraj pored obale, predjel. 10 M. CEPELIÆ, isto, 18. 11 M. CEPELIÆ, isto, 30. 272 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284
Punitovci, Novak-Bapska, Selci, okolica Kreševa (Bosna), Konavle, iz Hercegovine (kupljen u Dubrovniku). Za eblemsku tehniku platna12 tvrdi da je mlaða suvrstica od ulagane.13 Kad opisuje ove tehnike, dodaje takoðer nazive dijelova tkalaèkog stana. Kod zapisivanja bilje io je naziv, materijal i ukras, a za ukrase još: naziv, materijal, mjesto ukrasa, tehniku i boju. Uvijek je zapisao mjesto podrijetla, godinu i autoricu izradbe. U sluèaju da je predmet dobio na dar, naznaèio je gdje i kada je to bilo. Njegova zbirka nudi primjerke kojih se veæ i u Cepeliæevo doba rijetko moglo naæi, te ih je i sam davao na rekonstrukciju.14 Jedna od Cepeliæevih karakteristika kao èovjeka i kao struènjaka jest njegovo poštenje. On, naime, ne ulazi u ono u što nije siguran. Kada je 1891. god. bio pozvan u Zagreb na Gospodarsko-šumarsku jubilarnu izlo buna kojoj je bio izlo en tekstil iz èitave zemlje, bio je zamoljen napisati pregled radova – vezova Hrvatske i Slavonije. Iduæi redom po upanijama (tada ih je bilo osam), kada je došao do Vara dinske,napisao je: „Radnjâ na izlo binisam vidio. Abuduæi da još u Zagorju nisam nikada bio, to mislim, da æe najbolje biti ako o radnjama te upanije i ne govorim“15. Opis otarka: Starinski otarak s pisanim krajevima opisuje ovako: „Satkan od tanko spredene lanene preðe. Otarak je bio dugaèak. Vezen je sa crvenom, plavom i utom svilom. Tehnika – zabodaèki kraj dvie ice i stezano – negdje ka u ‘sikerièki’, drugdje ‘povijanac’ ili ‘povaljivanac’. Mustrica: velike ru ice.“16
12 U istoènim krajevima Slavonije oko Vinkovaca primjerice zovu je tkanje na ru marin. 13 Ulaganih bi otaraka prema opisu u Katalogu trebalo biti oko 50, pisanih 22, što s maramama i pavlakama (jastuènicama) ukupno iznosi 87 predmeta. U Ðakovu je na izlo bi 1979. god. od toga bio 21 predmet. Usp. Krešimir PAVIÆ - Ivica ŠESTAN, ivot i rad Milka Cepeliæa, Ðakovo, 1979. (Katalog izlo be). 14 Pisane otarke Cepeliæ dr i za najstarije i naziva ih “reliquiae”. Deset otaraka s pisanim krajevima dao je izraditi prema izvornima, jer su starinski veæinom bili poderani, a odnose se na sela: Gorjani, Široko Polje, Potnjani, Retkovci, Punitovci, Novak-Bapska, Selci. 15 M. CEPELIÆ, Obrt i industrija, Gospodarsko-šumarska jubilarna izlo ba u Zagrebu god. 1891. (prir. Janko Ibler), Zagreb, 1892., 192. 16 „Ovaj sam otarak našao 8. IX. 1911. u sakristiji franjevaèkog samostana u Plehanu u Bosni... Nalazi se kod nas još i otaraka ‘pribacuša’, s kojima su u Ðakovštini starije ene sve do pedestih (1850.) godina pokrivale glavu; od onda ju pokrivaju sa tamno plavim maramama, koje su sa bijelim oveæim piknjama izšarane. U bivšem Krajiškom podruèju, i to oko Vinkovaca, upanje i Babine Grede pokrivaju ene i danas još svoje glave sa bijelim otarcima, veæinom u tehnici eblemskoj otkanima, i to kada koga kaju ( ale za pokojnikom), na veliki petak i za ljetne vruæine u polju.“ (M. CEPELIÆ, Popis ili katalog, 6). 273 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji
Marame (rupci)
U rukopisu ima osam (8) opisa razlièitih vrsta marama: - Vezena marama – ogrtaèa – na glavu. „Kao djevojka vezla ju je majka slavnog pjesnika fra Grge Martiæa, Jela Kukuljeviæeva, roðena u selu Mehmedoviæi kraj Imotskog i to svakako prije godine 1810.“17 - Vezena marama (ogrtaèa – jašmak) iz okolice Nina (sjev. Dalmacija) tkana je od debele lanene preðe, tehnika veza je krstaèka. - Vezena marama iz Nina (ima ih dvije) tkana od lana i vezena tehnikom podvlakce i dr. - Marama utkivana (ubjerana) tkana od „finijega lana“, tkala ju je Oliva Gregorac u Krapju, majka sveæenika Ivana. - Šareno utkivana – ubjerana marama. I ova je iz hrvatske Posavine iz sela Bregi ispod Èazme. - Bijela rasplitana marama je raspljetana 1894. u Strizivojni po Kati Gašpiæ-Damjanoviæ. Opis: „Otkana je od pamuka, a sastavljena uskim rasplitom (mišji zubiæi zvanim) od dvije pole. Postranièni rubovi ukrašeni su mjesto šarenoga tkiva ili veziva, sa lijepim razmjerno uskim rasplitom u sredini kojega nahodi se u kutnom završnom dijelu glavni rasplit, predoèujuæi po svoj prilici njekakvi grb. Rasplitane stranice potkiæene su prostom školskom èipkom. Marama je u cijelosti lijepa i nahodi jih se u našoj bivšoj Krajini sva sila sa raznolikim rasplitom, paèe sa prelijepim katorima i ukusnim sitnijim obametom (šlinganjem). Sve su te naše marame bijele, koje na alost u najnovije ratno ovo doba udate ene daju crno bojadisati. Bijele takve marame nose redovito samo djevojke i mlade snaše, i to djevojke na glavi, kada rade po livadi ili u polju, inaèe na vratu, a udate ene vazda na glavi. Starije enske nose bijele eblemski tkane marame ili otarke na glavi“.18 O obièajima i vjerovanjima pisao je na temelju proizvodnje lana i konoplje. Rijeè je o predviðanju njihova uroda pomoæu velièine slame i ledenica na krovu. Na Badnju veèer ene izvlaèe slamu ispod stolnjaka i „ po izvuèenim slamkama gataju o visini lana iduæe godine“.19 Ledenice na krovu bi se izmeðu Bo iæai Sv. Tri Kralja po kuænim strehama zacaklile i ako su duge, bit æe i lan dobar. „U kraju
17 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 34. 18 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 37. 19 Usp. Milovan GAVAZZI, Godina dana hrvatskih narodnih obièaja, II. novo priredeno izdanje, Zagreb, 1988., 147-148. 274 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 oko Vrbanje, Drenovaca i Podgajaca (Kotar upanjski) ne znaju za konoplju, nego samo za lan. Sijaèu u torbu metnu med sjeme skuhano jaje da im, tobo e,lan dobro urodi, a vlakno da bude bijelo... i komad skuhanoga suhoga mesa da onaj koji ga sije bude ljut i oštar, kao što je suho meso oštro, jer da æe onda lan bolje odoljeti zimi i biti jak, ter nabujati pod stupom, kao što nabuja suho meso, kada se kuha. Šokice u Baèu stavljaju sijaèu u torbu med sjeme konoplje skuhanu kobasicu, da im se kudilja ne kida, nego savija kao kobasica.“20
JOSIP LOVRETIÆ je opisao ivoti obièaje u Otoku kod Vinkovaca (Otok 1865. – Èardak 1948.). Kao osmo dijete uèitelja, rodio se u Komletincima, a odrastao u Privlaci i Otoku. Nezanemarivo je dodati da mu je majka bila iz Komletinaca što æe utjecati na njegovo opisivanje Otoka i drugih okolnih mjesta (otac mu je bio rodom iz Nijemaca). Za sveæenika ga je 1887. zaredio biskup Josip Juraj Strossmayer. Na slu bije bio u upanji, Sremskoj Mitrovici i Vrpolju. Od 1890. do 1902. u Ðakovu je prebendar i ravnatelj biskupijske tiskare, te èesto prati biskupa Strossmayera na putovanjima radi podjele sakramenta sv. Potvrde. Od 1902. do 1920. bio je upnik u Gradištu kada odlazi u mirovinu u samostan Dolorosa u Èardak kod Gradaèca u Bosni i prestaje s pisanjem. Dotaknuo se svega iz ivota ljudi i „zadu io našu etnologiju svojim djelom, do danas jedinstvenom, bez sumnje najboljom, najsadr ajnijom, u njegovu narodnom slavonskom govoru pisanom hrvatskom etnografskom monografijom, uzorom za Osnovu Antuna Radiæa. Ljepši, korisniji i trajniji spomenik jednom slavonskom selu jedva bi se moglo zamisliti“, rekao je Milovan Gavazzi, doajen hrvatske etnologije.21 Radiæ je priznao da mu je Lovretiæ svojim radom pomogao time što se rukopis o Otoku nalazio u Akademiji prije sastavljanja Osnove22. Meðutim, mo emo se zapitati kako je Lovretiæ znao što je va no zabilje iti za pojedine teme, je li imao kakav uzorak ili pomagalo - mi danas to nazivamo upitnicom u kojoj struènjaci zadaju pitanja za sustavno prikupljanje podataka. Poslu ilamu je ipak jedna, kako on to ka e, „knjiga akademièara Milèetiæa“, koju mu je u Ðakovu predao Smièiklas 1896. godine: „Doðoše tako s poèetka godine biskupu u pohode Smièiklas, Vrbaniæ, Brestijenski, dr. F. Markoviæ i slikar Mašiæ... Ponudiše mi da radim, a ja odmah prihvatim, jer je meni bilo isto ili govoriti o narodu ili pisati. Te godine napišem ja veæi dio svoga rukopisa za Zbornik i
20 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 12. 21 Martin GRGUROVAC ŠIMIN, ivot i djelo Josipa Lovretiæa (Prilog za monografsku studiju), Privlaka, 1983., bez p. 22 Antun RADIÆ, Osnova za sabiranje i prouèavanje graðe o narodnom ivotu, (Sabrana djela I) Zagreb, 1897. 275 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji pošaljem Akademiji da se štampa godine 1897.“23 On je imao svoju viziju ivotai ljudi. Radiæ svjedoèi da je graðu objavljenu u Zborniku II u kojemu i Radiæ objavljuje Osnovu, „napisao g. Josip Lovretiæ“24 i nastavlja: „Smrt nije pisana po Osnovi, veæ je velikim dijelom ovako slo ena iz bilje aka gospodina pisca, po èitavom ‘Otoku’".25 Ovo bez sumnje nije znao ni Marijan Markovac kad u svojoj knjizi Selo i seljaci u slavonskoj Posavini opisujuæi ivotu Donjim Andrijevcima piše: „Još u vrijeme školovanja“ (oko Prvog svjetskog rata, dodala M. S.) „došla mi je u ruke druga knjiga Zbornika za ivoti prouèavanje ju nihSlavena, gdje je prema Osnovi A. Radiæa opisao Otok upnik Josip Lovretiæ.26 Lovretiæevo djelo je slu ilo kao primjer drugim zapisivaèima. Don Frane Ivaniševiæ, autor monografije o Poljicima, 1902. godine naruèuje Zbornike koje nema kako bi uskladio tekst prema drugim monografijama, posebice prema Lovretiæevom Otoku. Monografija obuhvaæa 650 stranica (bez Dodatka) za 16 sela Poljica pa se mo e zvati regionalnom monografijom za razliku od Otoka kao mjesne monografije na oko 700 stranica.27 Lovretiæ je ukazivao na neka sela u okolici Otoka osobito iz podruèja narodne nošnje kako bi izdvojio osobine Otoka. On bilje i i opisuje narodni ivot, ali i sam piše pjesme i kraæe prièe za narod. Objašnjava nam da su: „Crtice samo tumaè onoga, što sam u Zborniku napisao, a ja nisam nikad htio biti ni crtièar ni novelista. Moje su crtice samo iva rijeè za ono, što opisujem u Zborniku mrtvim slovom“.28 elio je da o bogatstvu ivota i sami seljaci mogu èitati. Buduæi da je graða u Zbornicima bila dostupna samo nekoj „gospodi“, on je preoblikuje i pribli avanarodu s ciljem da spasi blago koje je poèelo propadati te da ih pouèi: „Ipak sam ja sada na upi radio o folklori, ali samo toliko koliko mi je trebalo da narod pouèim“.29 Milko Cepeliæ, iako nešto stariji po godinama i pisanju od Lovretiæa, priznaje da je Lovretiæeva: „Radnja velika, nešta izvanredno“.30 Adajuje poznavao, doznajemo i iz ovih napisa: „Baratanje sa lanom i sa kudiljom kod nas
23 M. SVIRAC, n. dj., 129. 24 A. RADIÆ, Zbornik za narodni ivot i obièaje Ju nih Slavena, II, 1897, 512. 25 Isto, III, 1898, bilj. 1. 26 Marijan, MARKOVAC, Selo i seljaci u slavonskoj Posavini, Zagreb, 1940.,5. 27 Kako sam bila ukljuèena u rad na pripravi za ponovno objavljivanje Otoka gdje æe u jednoj knjizi biti sabrano sve iz više Zbornika, kao što je Lovretiæ bio i zamislio te uvijek govorio o svojoj „knjizi“, ovdje to mogu potvrditi. Pripravljajuæi ovaj referat, objava se oèekivala 1990., što se i dogodilo te se ovdje slu im tim izdanjem. 28 Usp. M. SVIRAC, n. dj., str. 127 (Pismo Stjepanu Bäuerleinu od 2. III. 1948., u: Josip LOVRETIÆ, Pisma i autobiografija, 1940., 1945., 1946., 1948., Zbirka, Dijecezanski arhiv, Ðakovo). 29 Isto, Usp. M. SVIRAC, n. dj., str. 133 (Pismo Martinu Budišiæu od 1. X. 1940., u: Josip LOVRETIÆ, Pisma i autobiografija, 1940., 1945., 1946., 1948., Zbirka, Dijecezanski arhiv, Ðakovo). 30 M. CEPELIÆ, Spasavajmo narodno naše tkivo i vezivo, 90. 276 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 u Ðakovštini posve je onako kako je to opisao Josip Lovretiæ. Samo što su kod nas oko Vuke nješto drugaèiji nazivi“.31 Iz opisa: „Kad lan dozrije, a to je, kad glavice o ute ko slama, poèupa se, pove e u vranice ili moèila (snopiæe). Kod kuæe ga ogrecaju (ogrebenaju) na zuber, da se glavièice poskidaju... Pove e se u moèila i ukiseli u vodu. Ako je vrime toplo, kiseo je lan èetvrti, peti dan... Kad lan ili kudilja ukisne, vade ji iz vode, prostru ga po guvnu ili na livadi. Kad se posuši u ruèica, skupi se u vranice ili moèila razlo ina suncu, da se kudilja dobro ugrije. (Konoplja se sije o Ðurðevu i o Duovima i zove se konoplja ðurðevaèa ili duovnjaèa“.32 Lovretiæ nastavlja dalje opisivanje po poglavljima - Lan i konoplja od stupe do snovaèe, Od snovaèe do brda, Tkanje.
Josip Lovretiæ
Cepeliæ se ipak u neèem i ne sla e s Lovretiæem koji je, kako doznajemo, s obzirom na otarke (ruènike) za neka sela Krajine (misli se na Vojnu Krajinu) rekao da ne nose na sebi pravi (podcrtano u rukopisu) tip dekoracije, nego su motivi sa veziva enskih košulja, što „ne bi smjelo biti, jer je naš hrvatski i po
31 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 11-12. 32 J. LOVRETIÆ, Otok, Vinkovci, 1990., 209-221. 277 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji
Hrvatskoj, i po Slavoniji, i po Baèkoj i po Baranji, pak po Bosni i Dalmaciji, tako tankoæutan, da na svakom beznom33 predmetu svoga kuæanstva imade posebne samonikle, a ipak tradicionalne motive, pak èemu prenašati motive sa jednoga posve suprotnoga predmeta na drugi, kojemu ne odgovara“.34 Nije zadovoljan ni kako je Lovretiæ primjenu vezova dao izraditi na jastucima ili drugim predmetima za urešenje svoje sobe: „Oni su tek nalièni narodnim motivima, ali nisu stereotipni za vunene radnje, što i sam priznaje da ih je dosta izmišljao“.35
Liturgijsko odijelo
Lovretiæ je boraveæi na upi u Gradištu stvorio zbirku liturgijskog odijela i oltranika dajuæi da se izrade i ukrase domaæim vezom: 70 kazula, 36 košulja, 36 roketa, 60 oltranika, „rojte svaka svoje vrsti“. Ovo je 1938. godine. bilo izlo eno u Umjetnièkom paviljonu u Zagrebu na Izlo bi narodnih rukotvorina.36 Cepeliæ je obeæao da æe kao upnik uvoditi „šareno narodno vezivo na crkvene oltarnjake i otarke, a bijelo (rasplit i split sa zubrancem) na korporale i purifikatorije – kao u katedrali“. Sveæenik Lovretiæ na upi u Gradištu ima svoje upnièke poslove, ali vodi brigu o baštini. On obnavlja ensko odijevanje na svoj zapovjednièki naèin upnika.„Nareðuje se posebno odijevanje djevojkama za posebne nedjelje, da bi se što više vratile starinskom odijevanju: Korizma 1. nedjelja korizme obièno prisveèajno odijelo; 2. nedjelje – èiste košulje, bijele šlingane marame i zapregovi; 3. nedjelje – obiène vezenke šaroliko izraðene i ko ušci; 4. nedjelja je vesela nedjelja. Sve snaše moraju biti u crvene svile zavoju, crvene svile marame o tri šibe oko vrata i bijeli šlingani zapregovi. Djevojke gologlave, okiæene sveèano kupovnim cvijeæem, oko vrata crvene svile marame, bijeli šlingani zapregovi, a košulje vezene crvenom svilicom (vunicom) u 6 prutova, široki rukavi sa isto takvim vezom;
33 Misli se na platno. 34 Bilo bi puno razumljivije da je Cepeliæ to i objasnio i da je rekao o èemu se radi i zašto se odreðeni „tip dekoracije“ ne smije preuzimati u rukotvorstvu na druge (ukrasne) predmete. 35 Usp. J. LOVRETIÆ, Zbornik za narodni ivot i obièaje Ju nih Slavena VII, 354; M.CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 18. 36 Kalendar Danica, 1939., foto, 45. 278 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284
5. nedjelja glušnica. Vezenke tamnoplavom preðicom, crne marame i zapregovi, a glave ispokrivane tamnoplavim delenskim maramama ili crnim, da je što sliènije plavo pokrivenim oltraima. 6. nedjelja cvjetnica. Snaše u obièajnim šamijama: crne marame sa tamnocrvenim granèicama. Djevojke gologlave. Odijelo po volji. Crni zapregovi, marame male svilene, mrke. Glave jim moraju i enama i djevojkama biti iskiæene drijenkom i macom“37 Odredio je Lovretiæ odijevanje za vrijeme došašæa, za mlade (prve) nedjelje u mejsecu, za dušni dan. Propisao je obveze tko i kada mora nositi narodno odijelo. Stoga su, uz dijamantnu njegovu obljetnicu sveæeništva, napisali kako je nastojao da sa ivi narod s liturgijskim duhom Crkve. Savjetovao je svojim djevojkama, da se i u nošnji osjeti koje je doba crkvene godine. Kako time nije bio zadovoljan, piše tadašnjem sveæeniku u Ðakovu Stjepanu Bäuerleinu da nije uvaðao liturgièno odijevanje, „veæ sam zatekao narodno ruho na umoru... Zato sam ja prosudivši, što one imadu, razriedio u više skupina i rekao da æe se ta starinska odiela nositi u adventu i korizmi... I tako se je vratilo narodno odijevanje, a ono što vele, da su se djevojke liturgièno odievale, napisao je onaj, koji ni ne zna što je liturgièno odijevanje. U ljeto je nedjeljama osim bijele još obièajena zelena boja, a seljakinje imadu svakakve svile, ali najmanje zelene.“38 Iako se Lovretiæ opravdava i nadopunjuje s namjerom da se, kako ka e, „njima poslu iteiza moje smrti u prijateljskom razgovoru sa braæom sveæenicima“39, nije u tome do kraja uspio. Ipak je slo io boje dijelova ruha prema znaèenju nedjelja što se najbolje vidi u vrijeme korizme s posebnim osvrtom na 5. nedjelju glušnicu kada se u njegovo vrijeme u liturgiji primjerice na tu nedjelju oblaèila crna misnica.
Zakljuèak
U radu su Milko Cepeliæ i Josip Lovretiæ pratili izmjene pojava kroz vrijeme i to bilje ili.Na taj naèin su otkrivali detalje povijesti. Branimir Brataniæ bi takav pristup ponudio kao „kljuèni pojam etnologije – kulturu. Tu uz dinamiku kulturnih procesa u vjeènoj mijeni ivota,bez èega ne mo emoni zamisliti ivot
37 J. LOVRETIÆ, Pisma i autobiografija..., (Pismo Martinu Budišiæu od 1. X. 1940.) 38 M. SVIRAC, n. dj., str. 131, Pismo Stjepanu Bäuerleinu, od 2. III. 1948., (J. LOVRETIÆ, Pisma i autobiografija). 39 Isto 279 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji
(podcrtao autor) kulture, jasno dolazi do izra ajaona neophodna statika bez koje nikakva kultura ne mo e uopæe postojati, naprosto ne mo e biti kultura“.40 Iako su bili sveæenici, uoèavali su sastavnice kulture i ivota te va nost raširenja pojava u prostoru što je od velikog znaèaja za prouèavanje u etnologiji kao povijesne znanosti. Zakljuèivali su o èinjenici meðusobnog pro imanja i miješanja pojava ili njihovih dijelova, a time i samih ljudi. Cepeliæ je, mo e se reæi, više od Lovretiæa tragao za uzrokom neke nove pojave ili zbog nekog nestajanja provjeravao, pokušavao dokazati i obnoviti. Kada je povlaèio usporedbe, kako on ka e, s braæom po Karpatima (sa Slovacima, Moravanima, Huculima, Ukrajincima....), izjavljivao je kako neæe graditi na hipotezama. Otkrio nam je kako su Hrvati u tuðini, u provinciji Macerata (kraj Loreta) stopili se s Talijanima. Po potocima Karašici i Vuèici i po selima Gatu i Nardu znamo da potjeèu iz neposredne blizine našega Valpova. O tome je pisao neki profesor iz Macerate biskupu Strossmayeru i pitao ga, da li doista takve rijeke i sela opstoje. U svojim zapa anjima,mo ese slobodno reæi, da je bio objektivan, zagovarao je tradicijske, stereotipne motive i sve je bilje io u izvornom govoru. Mo da bi mu se moglo prigovoriti da se zbog stereotipa kao etnograf priklanjao statici. Dr im da je to èinio iz bojazni da ne doðe do svakojakog miješanja elemenata te da se ne izgubi vlastita prepoznatljivost pojava i skupina. I Lovretiæ se, na svoj naèin, priklanjao svojim stereotipima (iako nije upotrebljavao tu rijeè, za razliku od Cepeliæa), a koji se mogu prepoznati kod obnavljanja enskog odijevanja na upi u Gradištu. Obojica su bili povezani s narodom. Koliko im je slu ba u Ðakovu kao bliskim Strossmayerovim suradnicima u tomu pridonijela, bez sumnje mo emou to povjerovati, ako znamo da je i sam Strossmayer za narod puno uèinio. Sjetimo se samo kako je kod gradnje katedrale u Ðakovu izostala ograda koja je dijelila svetište od laðe, a bila praksa toga vremena. „Mi toga neæemo, jer elimoda i prosti puk u svojoj stolnoj crkvi mo e doæi do Onoga, koji je prije moguænika i kraljeva, na poklonstvo pozvao... Istina je da sveæenstvo uzvišeno mjesto u puku zauzima. Ali je i to istina da je sveæenstvo skroz i skroz s pukom spojeno i da nikakva na svijetu razloga nema da se od puka luèi“.41 Taj odnos sveæenika i naroda su nam, svaki na svoj naèin, pokazali Cepeliæ i Lovretiæ.
40 Branimir BRATANIÆ, Pogled na 200 godina etnološke znanosti, Izvješæa, V i VI, HED, Zagreb, 1976., 30. 41 Æiril KOS, Katedrala-bazilika u novom ruhu, Ðakovaèki vezovi, Prigodna revija, Ðakovo, 1970., 20. 280 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284
SUMMARY
Manda Svirac JOSIP LOVRETIÆ AND MILKO CEPELIÆ- THE SIMILARITIES AND DIFFERENCES BETWEEN THEIR CONTRIBUTIONS TO CROATIAN ETHNOLOGY
Josip Lovretiæ and Milko Cepeliæ were priests, but they left behind a significant amount of written material on the traditional culture of the Ðakovo Region and the eastern parts of Slavo- nia and western Srijem, which is partially still in the form of a manuscript, and is analysed here for the first time in more detail. They themselves were publishers; they described impor- tant details, objects and occurrences from the public life. Milko Cepeliæ and Josip Lovretiæ followed the events through time and made notes for the period of the 19th and the beginning of the 20th century. In that way, they discovered details from the history, regarding several the- mes and places in Slavonia and beyond. They were both connected to the people both by de- scent and through their service; both of them served in different parishes of Diocese of Ðakovo and Srijem. Due to the fact that they were Strossmayer’s close assistants, we can be- lieve without a doubt that their service in Ðakovo had contributed a lot to that, if we know that Strossmayer himself had done much for the people. This article compares descriptions of oc- currences that share similar themes, such as textile handicraft and garments, to which they de- dicated a big part of their life, and which are always used by Croatian ethnologists in their research, and in that way they enriched Croatian ethnography.
281 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji
282 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284
GRAÐA
283 Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènosti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji
284 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
UDK 371.83(497.5)“197“(093)
Borislav Bijeliæ Muzej Ðakovštine, Ðakovo
Knjiga zapisnika sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine jedan je od rijetkih dokumenata koji nam omoguæavaju kakav-takav uvid u rad njegovog èlanstva u periodu izmeðu 1966. i 1971. godine. Sve do potkraj 1970. godine udruga je zaokupljena tipièno studentskim problemima, da bi od tada, na krilima hrvatskog nacionalnog pokreta, djelovala kao njegov in- tegralni dio. Gradivo koje ovdje nudimo, iako obimom skromno, zasigurno bi moglo biti od korist nekim buduæim istra ivaèima ove, kako za lokalnu, tako i za nacionalnu povijest iznimno znaèajne teme.
Studenti koji su iz razlièitih dijelova Hrvatske dolazili na studij u Zagreb oduvijek su pokazivali sklonost ka grupiranju prema regijama i mjestima iz kojih su dolazili. Desetljeæima su to bili uglavnom neformalni oblici povezivanja upra njavani po gradskim trgovima, u sobama nekih od zagrebaèkih studentskih domova, ili na nekim drugim mjestima, ugostiteljskim objektima ponajviše. Takvi oblici povezivanja bazirali su se na osobnim poznanstvima i prijateljstvima uspostavljenima još u domicilnim sredinama, ali i sliènim senzibilitetima, podjednakim materijalnim uvjetima za studiranje, te uvijek dobro došloj razmjeni informacija o stanju u zavièaju. U vremenima znatno slabije prometne mobilnosti 285 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine no što je ona danas, uz tek pokoji osobni fiksni telefon, bez neposredne razmjene informacija i roditeljskih paketa studentske ivoteteško da se je moglo i zamisliti. Studenti iz Ðakovštine u svemu tome, dakako, nisu bili izuzetak. Poèetkom 60-ih godina redovito su se sastajali na tadašnjem Trgu republike, uz kiosk smješten na ulazu u Prašku ulicu. Nekako u to vrijeme Ðakovèani su došli na ideju da svome dru enjudaju i odreðeni institucionalni oblik. U svrhu realizacije te ideje uspostavljeni su kontakti sa predstavnicima ðakovaèkih društveno- politièkih organizacija koji su studentsku inicijativu u cijelosti podr ali. Nedugo nakon toga prišlo se osnivanju Klubu studenata opæine Ðakovo. Pojedinosti oko osnivanja nisu poznate, kao što nije poznato ni to kako je Klub radio do potkraj 1966. godine. Naime, zapisnici sa sjednica iz toga perioda nisu saèuvani, dok su sjeæanja aktera na te dogaðaje izrazito površna i kao takva nedovoljno pouzdana. Pojedinci se tek prisjeæaju kako je na osnivaèkoj skupštini Kluba Grad predstavljao tadašnji tajnik SSRN-a Slavko Veselinoviæ, te da je, prema svemu sudeæi, za prvog predsjednika Kluba bio izabran Marijan Aleksiæ. Nešto više o radu Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine znamo za period od kraja 1966. do konca 1971. godine.1 Aktivnost Kluba sve do potkraj 1970. godine iscrpljivala se, najkraæe reèeno, u borbi za poboljšanje materijalnog polo ajaZavièajnog kluba, pronala enjaklupskih prostorija, organizaciju izleta u bli oj okolici Zagreba, te poticanje odreðenih aktivnosti u samom Ðakovu. Pod tim aktivnostima podrazumijevali su se susreti predstavnika Zavièajnog kluba sa maturantima ðakovaèkih srednjih škola kojima su davane upute vezane za odabir fakulteta, kao i savjeti za što bezbolniju i kvalitetniju socijalizaciju nakon dolaska u Zagreb. U nekoliko navrata Klub je, zajedno sa ðakovaèkim srednjoškolcima, bio ukljuèen u proslavu Dana Republike a, s vremena na vrijeme, odigrana je i pokoja košarkaška utakmica izmeðu zagrebaèkih studenata i ðakovaèkih gimnazijalaca. Od pokretanja „Ðakovaèkih vezova“ primjetan je i interes Kluba da pripomogne u organizacijskom dijelu te manifestacije. Ideja da
1 Zapravo, sve što u ovom momentu znamo o djelovanju Kluba, znamo iz zapisnika sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine. Sjeæanja pojedinaca, kao što smo veæ istaknuli, nisu dovoljno pouzdana, dok smo u lokalnom tisku o radu Kluba pronašli samo nekoliko kraæih èlanaka tiskanih u Ðakovaèkom listu 1968. i 1971. godine. Kako je Zapisnik sa sjednica, barem za sada, najznaèajnije informacijsko vrelo o djelovanju Zavièajnog kluba, na ovom mjestu smatram za potrebno ponuditi osnovne informacije o tome kako se Zapisnik našao u posjedu Muzeja Ðakovštine. Naime, jedan od aktivista studentskog pokreta i èlan Zavièajnog kluba bio je i Krešimir Paviæ, kasnije dugogodišnji kustos Muzeja Ðakovštine. Poslije sjednice u Karaðorðevu, u vrijeme uèestalih progona aktivista Hrvatskog proljeæa, odnosno Maspoka, kako se hrvatski nacionalni pokret s poèetka 70-desetih godina u to vrijeme nazivao, pojedinci su nastojali „skloniti“ sve materijale koji bi ih u sluèaju kriviènih progona mogli kompromitirati. Upravo iz toga razloga Krešimir Paviæ je Zapisnike sa sjednica „spremio“ na djedov tavan u Preradoviæevoj ulici 65 u Ðakovu. Tek u novije vrijeme, nakon što je umro djed, a iznenadnom smræu fizièki nas napustio i Krešo, njegov brat Kruno pronašao ih je na tavanu obiteljske kuæe (skrivene u hrpi starih novina) i poklonio Muzeju Ðakovštine. 286 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 se preko zimskih praznika pokrenu studentske tribine, kako u Ðakovu, tako i selima Ðakovštine, nikada nije realizirana. I to bi, što se tièe aktivnosti Kluba studenata do potkraj 1970. godine, uglavnom, bilo sve. Zavièajni klub studenata Ðakovštine bio je registriran unutar organizacije Saveza studenata Jugoslavije, a djelovao je na naèin kako su djelovale i druge sliène organizacije onoga doba. Jednom godišnje odr avanesu izborne skupštine društva na kojima je biran Upravni odbor koji je onda izmeðu sebe birao „èlanove rukovodstva“: predsjednika, tajnika, blagajnika, a u nekim godinama i ideološko-politièkog predsjednika, predsjednika komisije za stipendije itd… Od osnivanja Kluba pa sve do potkraj 1966. godine, èini se, predsjednik mu je bio Marijan Aleksiæ. Naslijedio ga je Petar Opaliæ koji æe èelno mjesto u Klubu zauzimati do sredine 1970. godine kada je, na vlastiti zahtjev, odstupio. Osim veæ spomenutih, evo imena i nekih drugih studenata koji su se isticali u radu Kluba izmeðu 1966. i 1970. godine. Godine 1966. u Upravnom odboru kluba bili su Marija Æosiæ, Pavo Ragu , Pero Opaliæ, Andrija Pešut, Zvonko Tomakoviæ, Drago Bodakoš i Janko Milkoviæ, a u Nadzornom odboru Josip Balièeviæ, Branko Špehar i Stanko Pišl. Godinu dana kasnije, 1967. godine, Upravni odbor èinili su Stanko Anðeliæ, Josip Balièeviæ, Ru icaFabekovac, Vesna Croato, Petar Opaliæ, Pavo Ragu ,Ivica Strièeviæ, Slavko Stilinoviæ, Rudolf Šimiæ i eljko Špehar, dok su u Nadzornom odboru bili Stanko Pišl, Antun Pešut i Janko Milkoviæ. Za 1968. godinu nemamo podataka. Na Izbornoj skupštini odr anoj u listopadu 1969. godine u Upravni odbor bili su izabrani Milan Èušiæ, Bo o Duvnjak, Marko Duvnjak, Darko Gabriæ, Zvonko Horvatoviæ, Rudika Lackoviæ, Petar Opaliæ, Dubravka Paviæ, Pavo Ragu ,Sonja Staniæ, Dinko Sinèiæ, Ivica Strièeviæ, Darko Špehar, eljko Špehar i Ivica Vinkoviæ. Na sjednici Upravnog odbora u svibnju 1970. godine Petar Opaliæ dao je ostavku na mjesto predsjednika Kluba. Za novog predsjednika izabran je Ivan Brkiæ, a za njegovog zamjenika Danko Perkoviæ. Od toga vremena Zavièajni klub studenata Ðakovštine sve izravnije ukljuèuje se u politièki ivot, kako na sveuèilištu, tako i izvan njega. U nastavku ovoga rada donosimo integralnu verziju zapisnika sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine, i to od sjednice odr ane 9. studenoga 1970. godine, do zadnje sjednice odr ane 9. prosinca 1971. godine.2
2 Razlièiti zapisnièari iskazali su i razlièit odnos naspram voðenja zapisnika. Neki su to radili izrazito savjesno, pedantno, stilski i gramatièki korektno, dok su neki drugi tome poslu pristupili gotovo dijametralno suprotno. Tekstove zapisnika prenijeli smo u izvornom obliku. Intervenirali smo samo na pojedinim mjestima, i to u pravilu tamo gdje su ispušteni pojedini dijelovi reèenica, ili pak u voðenju zapisnika èinjene neke druge intervencije u svrhu što racionalnijeg korištenja vremena potrebnog za unos verbalnih iskaza diskutanata. Na alost,bilo je i dijelova teksta kojega, uz sav trud, nismo uspjeli proèitati. Te dijelove posebno smo oznaèili. 287 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine Sastanak upravnog odbora 9. XI 1970.
Brkiæ: Priprema za godišnju skupštinu. Uoèi izbora za narednu godinu, tj. potpuna promjena u naèinu i obliku rada. Upravni odbor æe se sastojati od 11 èlanova, a predsjednik se bira izmeðu njih.
Prijedlog èlanova upravnog odbora: 1) Brkiæ Ivica 2) Opaliæ Petar 3) Lackoviæ Rudika 4) Duvnjak Bo o 5) Duvnjak Marko 6) Sinèiæ Dinko 7) Èušiæ Milan 8) Balabaniæ Vinko 9) Pološki Vlado 10) Nada Jeliæ 11) Vujèiæ Antun 12) Soboèiæ Slavko (Sole) 13) Cimerman Ivica 14) Drenjanèeviæ Dubravko 15) Ranèiæ Antun 16) Kardum Vera 17) Vesna Kroato 18) Vinkoviæ Bla enka 19) Barišiæ Zrinka 20) Èušiæ Jelena 21) Perkoviæ Danko 22) Marija Ðurðeviæ
Radno predsjedništvo: Brkiæ Ivica Duvnjak Bo o Opaliæ Petar Kroato Vesna Lackoviæ Rudika 288 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Zapisnièar: Danko Perkoviæ
Dnevni red: 1) Izvještaj o radu i izbor predsjedništva 2) Cilj i smjernice djelovanja 3) Izbor upravnog odbora 4) Razgovor s predstavnicima opæine i gostima 5) Zabavni dio veèeri
Zapisnik sa godišnjeg sabora 10. studenog 1970.
Saboru je nazoèno 75 èlanova „ZK“3
Sabor je sveèano otvorio i osvrnuo se na protekli period, predsjednik „ZK“ Ivica Brkiæ. Predlo io je dnevni red i èlanove predsjedništva. Prijedlog je usvojen.
Brkiæ se osvrnuo na protekli rad, nedostatke u radu, iznio prijedloge za novi program rada itd. Iako se u proteklom periodu radilo, rekao je Brkiæ, rad je još uvijek ne efikasan, nepotpun i nedovoljan. Uz ispunjenje odreðenih pretpostavki, sadr aj rada bi mogao biti daleko potpuniji. Taj nedovoljan sadr aj i obim rada mo e se donekle opravdati, ako se uzmu u obzir neke objektivne i subjektivne okolnosti u kojima se nalazi Klub. Kao vrlo va an èimbenik Brkiæ je naveo; nedostatak dvorane, premda ona postoji. No ona nije vlasništvo Kluba, ZK je ne mo eefikasno koristiti, jer su prostorije vrlo skuèene, uvijek su zauzete od strane gostiju iz po eške opæine, dan našeg korištenja prostorija pada u èetvrtak i to je jedini dan. Sve su to razlozi da èlanovi našeg ZK ne dolaze i ne koriste se tim prostorijama. Kao najva nijièimbenik koji je uvjetovao nezainteresiranost èlanova za ZK jeste nedostatak materijalnih sredstava i neadekvatan i nedozvoljiv odnos dosadašnje politièke garniture u Opæini prema ZK studenata. Brkiæ je iznio i niz konkretnih prijedloga na buduæi program rada. Prije svega, rekao je on treba poveæati suradnju opæinskog rukovodstva sa ZK i zajedno raditi na rješavanju problematike koja je zajednièka i opæini i Klubu. Da bi se to moglo ostvariti potrebno je poveæati sredstva Kluba i zajedno sa opæinskim
3 Zavièajni klub 289 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine rukovodstvom pronaæi povoljne prostorije za Klub. Na taj bi se naèin poveæala zainteresiranost èlanova koji bi osjetili potrebu da se aktivnije ukljuèe i u rješavanju cjelokupne problematike na podruèju Ðakovštine. Predlo io je da opæinska Skupština omoguæi bespovratne kredite onim kadrovima koji su tom podruèju i privredi najpotrebniji, zatim konstituiranje i otvaranje tribina i kviza, suradnja sa Sveuèilištem, korištenje orgulja u katedrali, kojima se Ðakovo i Hrvatska mogu ponositi, a nimalo se ili nedovoljno koriste. Predlo io je organiziranje izleta i suradnju sa drugim ZK itd.
Blagajnièki izvještaj podnio je blagajnik Duvnjak Marko. On se osvrnuo na financijsku problematiku, raspored novèanih sredstava i moguænost da Opæina poveæa sredstva Kluba.
Biljan Nikola, predsjednik SSRNH4 za Opæinu Ðakovo. On je pozdravio sabor i takoðer se osvrnuo na protekli rad, kojeg je okarakterizirao kao nedovoljan. On se takoðer u naèelu zalo io za poveæanjem suradnje sa ZK. Odmah je prešao na najaktivnije probleme Ðakovštine. Naroèit problem su loše ceste koje onemoguæavaju društveno-politièko djelovanje opæinskih organa na cijelom podruèju Ðakovštine jer kako on ka e „teško je doæi do svih sela automobilom zbog slabe prohodnosti cesta“. Govori takoðer i o kadrovskoj problematici, problemu odlaska radnih ljudi na rad u inozemstvo itd. Postoji, rekao je Biljan, dokument o analizi kadrova za opæinu Ðakovo. Predla e da se taj dokument pošalje i ZK da ga prostudira i pokuša naæi rješenje i dati prijedloge. Iznio je takoðer i plansku politiku opæine koja se odnosi na izgradnju nekoliko industrijskih objekata, i u vezi s tim i kadrovsku problematiku. Industrijski objekti koji bi se trebali izgraditi u intervalu oko 5 godina su: izgradnja farme nesilica u suradnji sa „Agrokombinatom Zagreb“, izgradnja klaonice piliæa kapaciteta 50 miliona godišnje, izgradnja pilane, novog silosa za stoènu hranu i poljoprivredne proizvode i preraðevine. To bi se radilo u sklopu PIK-a Ðakovo. Na taj naèin, po mišljenju Biljana, bar bi se donekle riješio problem odlaska radne snage sa podruèja opæine Ðakovo.
Dinko Sinèiæ se interesira za moguænost dodjeljivanja bespovratnih kredita koji bi po njegovu mišljenju utjecali na rješavanje kadrovske problematike i sprijeèili odlazak intelektualaca iz opæine Ðakovo.
4 Savez socijalistièkog radnog naroda Hrvatske 290 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Valjetiæ Tuno, sekretar Opæinske konferencije SO5 pozdravio je sabor. On govori uglavnom o moguænostima (trenutnim) financiranja Kluba, naèinu na koji Klub dobiva sredstva i èimbenicima koji su uvjetovali da republièki fond za kreditiranje studenata u Zagrebu nije uèestvovao i nije osigurao kreditiranje studenata sa podruèja Ðakovštine. Privredne organizacije sa podruèja opæine su trebale osigurati neka sredstva i udru iti sredstva sa fondom i na taj naèin omoguæiti kreditiranje. Ta bi sredstva iznosila oko 80 miliona. No sredstva ove godine nisu udru ena,pa je fond tra iobar garanciju Opæinske skupštine da æe se ta sredstva naknadno udru iti. OS6 tu garanciju do sada nije dala i vjerojatno do ove godine fond neæe kreditirati studente na podruèju opæine. OS7 æe meðutim predlo iti fondu da omoguæi kreditiranje onih studenata koji su opæini najpotrebniji tako da æe od 50-60 molbi biti mo da riješeno svega 7. Sredstva je Klub dobivao na taj naèin da je omladinski komitet u ime ZK8 predlagao i davao plan i program rada kluba pri raspodjeli opæinskog bud eta, tako da smo mi preko OK9 dobivali sredstva.
Branko Špehar, sekretar OK SKH10 Pozdravio je sabor i iznio svoj pogled na rad kluba èiji je bio osnivaè. Osvrnuo se na gotovo svu problematiku koja trenutno tišti Ðakovštinu. To se odnosi na aktualnu politièku situaciju opæine, ekonomsku i kadrovsku problematiku, suradnju i financiranje ZK11 itd. Što se tièe ZK12, potrebno je da opæinska skupština poveæa suradnju i da svi studenti uèestvuju u rješavanju opæinske problematike. Govori o potrebi vraæanja mladih ljudi na zavièajno podruèje, o potrebi osjeæaja rodoljublja i potrebe za povratkom. On ima u vidu potrebu da se klubu poveæaju sredstva, ali kad govori o problematici Kluba usporeðuje je sa opæinskom problematikom koja se zasniva na siromaštvu i neimanju materijalnih sredstava za rješavanje opæinske problematike, pa su adekvatno tome i sredstva koja je moguæe odvojiti za klub, takoðer mala.
5 Opæinska konferencija Socijalistièke omladine 6 Opæinska skupština 7 Isto 8 Zavièajni klub 9 Opæinska konferencija 10 Opæinski komitet Saveza komunista Hrvatske 11 Zavièajni klub 12 Isto 291 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
Takoðer se osvræe na kreditiranje studenata i kritizira opæinsku politiku što nije a urnija i što se više ne zala e za suradnju sa FZKS.13 Špehar govori o ekonomskoj problematici na podruèju opæine kao trenutno najveæem i najva nijemproblemu. Èitava ekonomska struktura i materijalna baza ekonomije i privrede na podruèju opæine trebala bi se zasnivati na poljoprivredi i infrastrukturi odnosno tercijarnim djelatnostima. Po ekonomskoj razvijenosti materijalne baze, Ðakovština je na nivou Kosova. Uzroke treba tra iti uglavnom u sistemskim oblicima upravljanja materijalnom bazom, kadrovskoj problematici i politièkim elementima na podruèju opæine. Trenutno su, rekao je Špehar, potrebni ekonomisti, pravnici, profesori, tehnolozi itd. Za njih se osiguravaju i sredstva i stanovi, ali njih nema. Špehar se osvrnuo i na politièku aferu oko Ðakova, uzrocima te afere, pokušajima nekih elemenata da pozitivno rješavanje ekonomske i kadrovske problematike pokušaju svesti na politièko obraèunavanje koje se bazira na nacionalnoj osnovi. Netko pokušava proturiti ideje da sadašnje politièko usmjerenje i djelovanje te i ka ugro enosti Srba, obraèunavanje i izbacivanje Srba sa polo aja, negativan odnos prema studentima Srbima itd. Špehar je bio kratak i jasan. Rekao je da sadašnje opæinsko rukovodstvo vodi politiku koju je zacrtao CK SKH na svojoj 10. sjednici14, èvrsto stoji na toj liniji i od nje neæe odstupiti. Ako nekome takva politika ne odgovara, rekao je dalje Špehar, opæinsko rukovodstvo sa takvim elementima nema što razgovarati. Takve elemente treba likvidirati sa rukovodeæih mjesta i u potpunosti onemoguæavati takvo djelovanje. Što se tièe nacionalne strukture, oko 80% je ljudi na podruèju Ðakovštine, hrvatske nacionalnosti, a ostalo su Srbi, Maðari i ostale nacionalnosti, prema tome i zastupljenost u opæinskim organima i rukovodeæim mjestima treba biti adekvatna toj strukturi, tj. normalno je da na podruèju opæine, u opæinskim organima, rukovodeæim mjestima i meðurepublièkim funkcijama bude zastupljeno najviše Hrvata. Što se tièe specifiènih polo aja, kao naèelnik narodne obrane, javne sigurnosti, republièki zastupnici itd. trebalo bi da budu svakako ljudi hrvatske nacionalnosti. To ne znaèi da nema mjesta Srbima, ili da se oni elenamjerno smijeniti, za nas je prije svega, rekao je Špehar, va noda ljudi budu struènjaci sa znanjem i kvalifikacijama kojima æe pridonijeti provoðenju zacrtane politike bez obzira bili oni Srbi, Hrvati ili netko treæi.
13 O kakvom politièkom, financijskom, studentskom, ili nekakvom drugom tijelu je rijeè, nije nam poznato. Nije iskljuèeno da se radi o proizvoljnoj konstrukciji zapisnièara sa ciljem što efikasnijeg voðenja zapisnika. 14 10. sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske odr anaje u Zagrebu od 15. do 17. sijeènja 1970. godine. Na sjednici je uèvršæen reformski kurs politike Saveza komunista Hrvatske koji je, barem u poèetku, imao i otvorenu podršku Josipa Broza Tita. 292 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Karavidoviæ Damir govori o nacionalnoj i ostaloj superiornosti na polo ajima, postavlja pitanje da li je isto to prije bilo i što se namjerava raditi po tom pitanju. Špehar potvrdno odgovara na to pitanje, i ka e da je došlo do suštinskih promjena u opæinskoj politici, govori o politici koja æe prihvatiti sve nacionalnosti.
Podhroški Nikola govori o apsurdnoj situaciji u kadrovskoj politici i postavlja pitanje tko je u proteklih 25 godina odgovoran za ovu situaciju. Pita zašto, ako se veæ tra e kadrovi, ne pristupi na adekvatan naèin, tj. zašto im se ne omoguæe krediti.
Ferdo Bušiæ: Ferdo je predsjednik „ZK Imoæana“15. Pozdravio je sabor i za elio uspjeha u buduæem radu i radu sabora. On je akcent stavio na potrebu pojaèane suradnje meðu zavièajnim klubovima, a naroèito izmeðu naša dva kluba koja imaju dosta dodirnih toèaka. I same naše opæine, rekao je on, nalaze se u gotovo istoj politièko-ekonomskoj situaciji, tj. problematika im je vrlo slièna. Malo ga èudi odnos naše opæine prema našem ZK16. Ka eda njihova opæina prilazi problemima njihova kluba sa mnogo više razumijevanja, pogotovo kad se radi o financijskom uèešæu opæine.
Ante Ranèiæ: Naroèit akcent stavio je na problem nezaposlenosti i naèinu rješavanja tog problema, zatim postavlja pitanje tko, zašto, kako i dokle æe podrivati ekonomsko politièku strukturu na podruèju opæine. Elemente koji su gotovo 25 godina vršili takav negativan utjecaj naziva politièkim podzemljem. Pita se tko i na kakav naèin omoguæuje djelovanje tih elemenata. Konstatirao je uglavnom da su to elementi koji se protive politici SKH17, da djeluju suprotno, ali nije moguæe trenutno otkriti mre ukoju oni èine, a ne zna se toèno ni oko koga se oni okupljaju. Konstatirano je takoðer da bi se problem nezaposlenosti trebao riješiti razvojem tercijarnih djelatnosti.
Balabaniæ Vinko. On se osvræe uglavnom na nerazvijenost koja je logièna posljedica jedne centralistièke, antinarodne politike, koja je dirigirana iz Beograda. Po njegovu mišljenju sa glavnim gradom Hrvatske, koji je ujedno i najveæi industrijski centar u zemlji, ne postoji odgovarajuæa suradnja, pa bi se
15 Zavièajni klub Imoæana 16 Zavièajni klub 17 Savez komunista Hrvatske 293 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine trebalo ekonomski povezati sa tim centrom. Kao primjer eksploatacije Hrvatske od jedne centralistièke institucije, navodi i primjer „Poljobanke“ koja se bavi svaèim više nego onim zašto je stvorena društvenim sredstvima, a to je ulaganje kapitala tamo odakle æe izvuæi što više profita. To su dakle uskonacionalni interesi koji su u suprotnosti sa osnovnim postavkama našeg sistema.
Duvnjak Bo o govori o kulturnoj djelatnosti Kluba, koja je nedovoljna i moguænosti buduæeg djelovanja uz pretpostavku da se naiðe na razumijevanje u opæini i ostalim centrima u Ðakovu i Zagrebu. Iznio je i konkretne prijedloge, kao na primjer organiziranje kazališnih predstava od strane dramskih i kazališnih kuæa iz Zagreba. Duvnjak se takoðer osvrnuo na odnose unutar Kluba, i to odnose bazirane na nacionalnoj osnovi, odnosi su prilièno nezdravi i štete radu Kluba i meðusobnoj suradnji studenata Ðakovštine s obzirom na nacionalnu pripadnost. Kao primjer navodi incident neposredno prije odr avanjasabora, kao da je plakat koji je imao zadatak da obavijesti èlanove Kluba o odr avanju sabora bio pisan èistim hrvatskim jezikom. Gotovo sve èlanove Kluba srpske nacionalnosti to je smetalo. Duvnjak smatra da takvo pokvareno i ujedno i jadno shvaæanje govori koliko takvi ljudi nisu sposobni da budu realni, pošteni i dobronamjerni, jer, kako on ka e, nijedan pošten Srbin se neæe uvrijediti ako se u Hrvatskoj upotrebljava hrvatski jezik.
Èlanovi novog upravnog odbora: 1. Brkiæ Ivica 2. Duvnjak Bo o 3. Duvnjak Marko 4. Opaliæ Petar 5. Balabaniæ Vinko 6. Sinèiæ Dinko 7. Vinkoviæ Bla enka 8. Kardum Vera 9. Ranèiæ Ante 10. Lackoviæ Rudika 11. Vesna Kroato
U Zagrebu, 10. XI 1970. Danko Perkoviæ
294 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 Zagreb, 24. studeni 1970.
Sastanak upravnog odbora
Sastanak je odr anna „Savi“ u sobi 318/4 sa poèetkom u 20 sati. Sastanku su nazoèili ovi èlanovi upravnog odbora: 1. Ivica Brkiæ 2. Ante Ranèiæ 3. Bla enka Vinkoviæ 4. Dinko Sinèiæ 5. Bo o Duvnjak 6. Marko Duvnjak 7. Vinko Balabaniæ
Osim èlanova upravnog odbora sastanku su bili nazoèni i ovi èlanovi Zavièajnog kluba: 1. Danko Perkoviæ 2. Ante Mandariæ
Dnevni red: 1. Biranje novog rukovodstva 2. Rasprava o narednim zadacima kluba 3. Razno – (Ova toèka bila je djelomièno u prve dvije tako da se nije imalo ništa reæi!)
1. Biranje novog rukovodstva Pošto se prešlo na prvu toèku Danko Perkoviæ dosadašnji tajnik kluba dao je u nekoliko reèenica sasvim kratko (pored toga prije poèetka sastanka proèitan je i zapisnik sa nedavne sjednice kluba koja je odr ana10. studenog 1970. u Zagrebu) presjek rada kluba u minuloj sezoni. On je rekao da je klub imao uspjeha što se tièe samog uèešæa na folklornoj smotri „Ðakovaèki vezovi“. Meðutim osvrnuo se i na probleme koji su zaprijeèavali da se postignu još bolji rezultati. Isto tako se kritièki osvrnuo i na propuste koji su bili subjektivne prirode (misli se na neaktivnost èlanova kluba). Govoreæi o radu kluba kolega Danko se neminovno osvrnuo i na osobu i aktivnost dosadašnjeg predsjednika kluba Ivicu Brkiæa, koji je na ovu du nost došao 19. svibnja poslije ostavke dotadašnjeg predsjednika Petra Opaliæa. Danko 295 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine je u govoru bio otvoren i iskren. Istaknuo je veliku marljivost predsjednika Ivice Brkiæa koju je pokazao za kratko vrijeme. Istaknuo je njegove zasluge u organizaciji Vezova (pored drugih organizacionih stvari u suradnji sa ostalim kolegama ostvario je recital rodoljubne poezije). Danko je zatim istakao da predsjednik treba biti èovjek koji æe raditi (ostali su isto podr ali ovo mišljenje). Takoðer je naveo da je dosada radila samo nekolicina ljudi i da se to više ne bi smjelo dogaðati! Perkoviæ je predlo io za predsjednika Ivicu Brkiæa. Nakon toga za rijeè se javio Vinko Balabaniæ i pored ostalog rekao: „On je zapoèeo (misli se na I.B. opaska zapis.) tek ima nekoliko mjeseci sa radom i prema tome smatram da bi on i dalje trebao vršiti tu du nost, naravno uz punu podršku i pomoæ svih èlanova kluba“. Ivicu Brkiæa osim njih dvojice, kao predsjednika kluba prihvatili su i ostali èlanovi: Bo o Duvnjak, Ante Ranèiæ, Marko Duvnjak, Bla enka Vinkoviæ i Dinko Sinèiæ. Pošto je jednoglasno predlo en Ivica Brkiæ je prihvatio i zahvalio na povjerenoj mu du nosti.
Sada se prešlo na izbor tajnika. Balabaniæ predla e A.Ranèiæa, a Sinèiæ B.Vinkoviæ. Bla enka ne prihvaæa prijedlog. Nakon toga svi èlanovi kluba glasaju za Antu Ranèiæa koji se prihvaæa du nosti tajnika kluba. Poslije ovoga dijela èlanovi upravnog odbora su jednoglasno odluèili da blagajnik bude Marko Duvnjak. Prva toèka dnevnog reda je iscrpljena s izborom: Predsjednika - Ivica Brkiæ Tajnika - Ante Ranèiæ Blagajnika - Marko Duvnjak
2. Rasprava o narednim zadacima kluba Ovogodišnju aktivnost kluba potrebno je usmjeriti u nekoliko pravaca. Djelokrug rada bi trebao biti širi nego što je bio do sada. Osim što æe se raditi ovdje u Zagrebu veliki, ako ne i glavni cilj našeg rada trebao bi biti vezan u podruèje Ðakovštine. To je okvirno iz cijele rasprave svakog èlana upravnog odbora. U vezi s time odluèeno je da se što skorije tiska plan rada i da se pošalje Opæinskom saboru u Ðakovu kako bi nam dodijelili sredstva za ostvarivanje postavljenih zadataka. Nakon nekoliko dana ovaj plan rada je tiskan i poslan na uvid u Opæinski sabor, kojeg u cijelosti ovdje donosimo: 296 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
PROGRAM RADA ZAVIÈAJNOG KLUBA STUDENATA ÐAKOVŠTINE
ZK18 studenata Ðakovštine postoji veæ nekoliko godina, ali se njegovo djelovanje gotovo nije ni osjetilo u zavièajnoj opæini, ako izuzmemo sudjelovanje na „Ðakovaèkim vezovima“ i neke razgovore voðene s predstavnicima opæine, te jednu studentsku zabavu. Prelistaju li se stari zapisnici uoèit æe se veliki planovi, koji nikada nisu bili ostvareni zbog nedostatka novèane pomoæi opæinskog sabora. Od svibnja ove godine, uporedo s dogaðanjima u Ðakovštini, djelatnost kluba naglo je porasla. Za sljedeæu godinu planirano je više nego ikada do sada. Kad bi se ti planovi i ostvarili, uvjereni smo da bi Ðakovština mnogo dobila na kulturnom i politièkom polju. Naš plan za sljedeæu godinu sastoji se iz nekoliko toèaka:
1. DRUŠTVENO-EKONOMSKA DJELATNOST Ovdje se naroèito mislimo povezati s opæinskim saborom i komitetom SK19. Tu zahtijevamo sudjelovanje pri donošenju mnogih va nih odluka u opæini i donošenju odluka neposredno znaèajnih za studente. Nadamo se da buðenjem rodoljublja mo emo mnogo uèiniti na ponovnom o ivljavanju Ðakovštine vraæanjem mladih struènjaka.
2. KULTURNO DJELOVANJE Ðakovo je izgubilo ono znaèenje koje je imalo nekada u hrvatskoj kulturi. Zato æemo ulo iti puno truda da veæ u ovoj godini izmijenimo stanje. Ako bi se „Kongres hrvatske kulture“ odr avao u Ðakovu, to bi tra ilo od nas puno anga iranje. Za sljedeæu godinu planirano je nekoliko gostovanja najpoznatijih zagrebaèkih kazališta. Veæ su za proljeæe ugovoreni programi za odr avanje koncerata u katedrali. Znamo da æe u poèetku iæi dosta teško, ali publiku treba odgojiti. Osim toga, planirano je dovoðenje i poznatih imena naše zabavne glazbe. Ove godine namjeravamo pokrenuti i kulturno-politièku tribinu gdje bi nastupali poznati umjetnici, kulturni i znanstveni radnici, politièari i to uglavnom iz Zagreba. U svemu ovome potrebna nam je i pomoæ Sveuèilišta. Djelovanje studenata u Ðakovu moglo bi se najviše osjetiti u vrijeme kada borave u svome
18 Zavièajni klub 19 Savez komunista 297 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine gradu. Zato smo odluèili u suradnji s opæinskim komitetom SO20 u praznim i dosadnim ljetnim danima organizirati kviz u Domu kulture. Pitanja u kvizu odnosila bi se na znamenitosti Ðakovštine. S tim kvizom namjeravamo pokrenuti mnoga pitanja u našoj opæini samim tim što bi nastupali u razgovorima i predstavnici opæinskih tijela.
3. SURADNJA S TURISTIÈKIM DRUŠTVOM Ovo smatramo veoma va nim èimbenikom našeg djelovanja. Daljnjim uspjesima „Vezova“, mi studenti, mo emo doprinijeti svojim vlastitim programom ukljuèujuæi se u opæi program i obavljanjem raznih tehnièkih poslova na „Vezovima“. U mnogome mo emo doprinijeti na propagiranju kulturno-povijesnih znamenitosti Ðakova.
4. SURADNJA SA SREDNJOŠKOLSKIM CENTROM Pri kraju svake školske godine s maturantima se odr avaju razgovori o fakultetima, uvjetima upisa i studija. Naroèito je tu va na suradnja i s muzièkom omladinom. Moguæe je èak za srednjoškolce organizirati pojedina predavanja iz znanosti i umjetnosti. Sve je ovo moguæe uèiniti uz punu suradnju s nastavnicima.
5. DJELOVANJEU ZAGREBU I SURADNJAS DRUGIM KLUBOVIMA Za naše djelovanje i okupljanje studenata potrebna nam je vlastita prostorija. Za normalan rad potrebno je kupiti i opremu za prostoriju: gramofon, ploèe, šah-garniture itd. U Zagrebu naši studenti sudjeluju u sportskim natjecanjima, a i sami ih ponekad organiziraju. Ove godine imamo u planu upoznavanje zagrebaèke okolice, tj. organiziranje grupnih izleta, zatim u suradnji s ostalim klubovima razmjenu mišljenja s mnogim poznatim javnim radnicima Zagreba. Suradnju s drugim klubovima mislimo proširiti na taj naèin, što bi organizirali uzajamna gostovanja. Sve ove navedene toèke u našem planu rada zahtijevaju za potpuno ostvarenje velika novèana sredstva. Veliki dio tih sredstava potreban nam je za plaæanje prostorija, za opremu, za organizaciju gostovanja drugih ZK21, organizaciju izleta, troškove nabave administrativnog materijala za klub, kupovanje nekih tjednika i još nekih èasopisa, troškovi odr avanja godišnjeg sabora, zatim troškovi gostovanja kulturnih, znanstvenih i politièkih radnika, gostovanje glazbenih umjetnika i kazališta itd.
20 Socijalistièka omladina 21 Zavièajni klub 298 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Smatramo da nam je za ispunjavanje ovog plana potrebno najmanje 10 000 ND, pa toliko tra imood opæinskog sabora. Mislimo da to nije previše, jer je ovaj isti klub za puno manji program tra io èak 19 500 ND i to prije tri godine. Na godišnjem saboru pomoæ nam je obeæana, pa se nadamo da æete ovo uzeti u ozbiljno razmatranje.
S drugarskim pozdravom ZK22
Predsjednik: Ivica Brkiæ
Zapisnik vodio: Marko Duvnjak v.r.
Zagreb, 18. sijeènja 1971.
IZVANREDNI SABOR STUDENATA ÐAKOVŠTINE
U Zagrebu, Palmotiæeva 30 odr anje izvanredni sabor studenata Ðakovštine kojem je nazoèavao 51 èlan ZK23. Sabor je otvorio predsjednik kluba Ivica Brkiæ. Izrazivši zadovoljstvo što smo se okupili u tako velikom broju pozdravio je sve prisutne meðu kojima i goste: Ivicu Jurèeviæa iz Duvna – studenta ekonomije, Franu Mandiæa studenta filozofije iz Ljubuškog i Nikolu Tomaševiæa studenta PMF24 i predstavnika kluba Kordunaša. Prisutni su zatim izabrali radno predsjedništvo i to: predsjednik – Bo o Duvnjak i èlanovi: Ivica Brkiæ, Ante upan i Dinko Sinèiæ, a nakon toga i zapisnièare: Marka Duvnjaka i Antu Ranèiæa. Nakon toga predlo en je i dnevni red koji je jednoglasno usvojen: 1. Rasprava o problemima kluba 2. Aktualna politièka situacija na Hrvatskom sveuèilištu
22 Isto 23 Isto 24 Prirodoslovno matematièki fakultet 299 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
1. RASPRAVA O PROBLEMIMA KLUBA Prvi se za rijeè javio predsjednik kluba Ivica Brkiæ. On je istakao da se pojedini èlanovi kluba ne sla u sa Upravnim odborom kluba. Naime smatraju da je u odboru malo ljudi koji su roðeni u Slavoniji, a da klub vode ljudi rodom iz drugih dijelova Hrvatske. Brkiæ je rekao da je dobro da se ljudi bune jer æe se nešto i raditi, ali je istakao da ne vidi razlog da u Upravni odbor ne uðu ljudi koji nisu roðeni u Ðakovštini, a jedan dio ivota su tamo proboravili. Ti ljudi takoðer mogu poprimiti odlike autohtonog stanovništva, a što je najva nije osjeæaju potrebu borbe za boljitak ovog kraja. Nakon ovoga dat je od strane prisutnih prijedlog kandidata za Upravni odbor. U Upravni odbor izabrano je novih 6 èlanova te ih sada broji ukupno 17 i to 11 starih: Ivica Brkiæ Vinko Balabaniæ Bo o Duvnjak Marko Duvnjak Dinko Sinèiæ Bla enka Vinkoviæ Rudika Lackoviæ Ante Ranèiæ Vera Kardum Vesna Kroato Pero Opaliæ i 6 novih: Pero Subašiæ Krešimir Paviæ Ivica Dragila Dubravko Filipoviæ Ivica Èizmareviæ Tomislav Šarèeviæ.
Poslije izbora Upravnog odbora B. Duvnjak predsjednik radnog predsjedništva proèitao je zapisnik sa sastanka Upravnog odbora koji je odr anu Zagrebu 24. studenog 1970.
Kada je i ovaj dio bio završen diskutanti su se javljali sljedeæim redom: 300 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Marko Duvnjak – On je rekao kako bi se ZK25 trebao povezati sa sredstvima in- formacija u Ðakovštini, a to su „Ðakovaèki list“ i „Radio Ðakovo“. Ovo bi bio naèin da se ZK26 još više pribli i matiènoj opæini da se izmeðu graðana i nas studenata izvrši što bliskija suradnja. Na ovaj naèin bi se mnogi problemi prije uoèili, a njihovo rješavanje bi bilo br ei potpuni- je. Naveo je konkretno i kako bi se ovo moglo ostvariti: naime trebalo bi poslati pismo u redakciju sredstava informacija sa molbom da nam odobre suradnju i ustupe dio prostora ili vremena. Trebalo bi u Zagrebu zadu iti jednu ili dvije osobe koje bi koordinirale rad da ne bi došlo do preklapanja i sl. Pero Opaliæ – Govori o izletu u Èateške toplice na koji bi se pošlo 20. veljaèe 1971. Polovicu iznosa bi trebao platiti klub, a polovicu putnik. On je po- pisivao prijavljene kandidate i istakao da ih najmanje treba biti 30. Što se tièe izleta M.Duvnjak je rekao da klub gotovo i nema sredstava, jer nije dobio od opæine i da ako ne dobije neæe moæi platiti onu polovicu. Ivica Brkiæ – je istakao kao najveæi problem dvoranu. On je zamolio sve prisutne da koliko je u njihovoj moæi da potra e dvoranu jer je to uvjet normal- nog rada. Vinko Balabaniæ – pošto je saslušao program rada koji je predhodno proèitan ista- kao da je to ambiciozan program i da se nešto ostvari bilo bi jako dobro s obzirom na praksu iz minulih sezona. Dalje je istakao da su za ostvaren- je plana potrebna i novèana sredstva koja treba dati opæina, dok æe se pu- tem samofinanciranja stvari sporije odvijati. Antun Vujèiæ – je apelirao na skup, da ako netko ima neku vezu u opæini da pomo- gne da bi se sredstva što prije dobila. Bo oDuvnjak – napominje da je u Ðakovu osnovan ogranak Matice hrvatske i da bi u afirmaciji ove ustanove hrvatskog naroda u ovom djelu mnogo mo- gli doprinijeti i studenti naroèito ako bi se u Ðakovu odr ao i Prvi kon- gres hrvatske kulture. Takoðer apelira na studente ako se naðu u Ðakovu za vrijeme tribina da ih posjete i uzmu rijeè u diskusiji. Sinèiæ Dinko – se pozvao na skup i zamolio studente ako itko pozna ili doðe u kontakt sa poznatim osobama pogodnim za odr avanje tribine u Ðako- vu, da ih za iste zamole.
25 Zavièajni klub 26 Isto 301 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
Ivica Brkiæ – zala ese za prijateljsku atmosferu i moli nove èlanove UO da budu aktivni. Dalje iznosi da trebamo popis svih studenata. On se takoðer zala e za suradnju sa „ÐL“27 i „RГ28 kao i svi prisutni. Vinko Balabaniæ – istièe da bi se trebao osnovati ogranak kluba u Osijeku da bi nastale probleme mogli zajednièki što uspješnije riješiti. Zala ese za pi- sanje u „ÐL“29 i navodi da bi trebalo posvetiti naroèitu pa nju „seljaè- kom pitanju“ i kulturnim pitanjima. Ovo je podr ao i B. Duvnjak i nadodao da smo došli na nivo Kosova i istakao problem zaposlenosti, naime od 12 000 zaposlenih 7000 radi izvan domovine. Istakao je da su birokrati onemoguæili podizanje tvornice „CROATIA“ u Ðakovu. Skup tra i imenovanje tih rukovodilaca, a Ivan iviæ tvrdi da imena nisu ni va nanego metode i postupci. Nakon toga Balabaniæ ka eda je to birok- ratsko-unitaristièko i centralistièko rukovodstvo (aplauz). S ovim diskutantima je završena prva toèka dnevnog reda i prešlo se na drugu:
2. AKTUALNA POLITIÈKA SITUACIJA NA HRVATSKOM SVEUÈILIŠTU
Rasprava na ovu temu tekla je ovim redom:
B. Duvnjak – U diskusiji nema èula-kazala i proizvoljnih konstrukcija nego treba govoriti sa èinjenicama. upan – On ka e da se ne treba govoriti koristeæi argumente nego davati samo svoje prognoze i svoj stav. Brkiæ – Istièe da se radi o jednoj povijesnoj situaciji i napominje da je ova tema stigla èak do Moskve i Washingtona te treba vrlo ozbiljno i odgovorno priæi ovoj temi. Nadalje je istakao da trebamo ovdje donijeti svoj stav i uputiti ga u: rektorat, Uredništvo SL30, Vjesnika, Saveza studenata i RT Zagreb. Opaliæ – On iznosi da nema kvoruma i da ne mo emodonijeti nikakav stav i odlu- ke.
27 Ðakovaèki list 28 Radio Ðakovo 29 Ðakovaèki list 30 Studentski list 302 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
B.Duvnjak – Napominje da su dosada va ilesve odluke iako nikada nije bilo kvo- ruma. On je rekao da je ovo najveæi skup u povijesti kluba osim godiš- njeg sabora koji je odr an 10. studenoga 1970. (aplauz) Perkoviæ – Pitanje kvoruma uopæe ne treba postavljati jer je ovo jedan od najveæih skupova i gotovo je nemoguæe da se više ljudi sakupi. Balabaniæ – Takoðer se sla es time da je pitanje kvoruma sasvim nepotrebno, što je podr ala i velika veæina. Protrka – Govori da predsjedništvo treba postaviti problematiku pa da se onda di- skutira. On istièe da su novine pisale svašta i slabije upuæeni uopæe se ne mogu snaæi u tom košmaru i mogli bi steæi krive zakljuèke. Perkoviæ – Na Hrvatskom sveuèilištu dešavaju se krupne promjene koje su od po- vijesnog znaèenja. On istièe da je Sveuèilište jedinstvo studenata, na- stavnika i drugih koji su posredno ili neposredno ukljuèeni u njegov rad. Studenti su izborili mjesto svoga prorektora. Oni su izabrali prvoga prorektora Hrvatskog sveuèilišta – studenta, a to je Ivan Zvonimir Èièak. Time se digla bura na Sveuèilištu i oko njega. To je osoba koju su do sada negirali Savez studenata, Savez komunista i njegovi aktivi po domovima. Mnogi su htjeli dokazati da je izbor neregularan, no meðutim dokazano je da je izbor regularan i demokratièan. Savez studenata je tvrdio kako su profesori izabrali I. Z. Èièka za prorektora, a ne studenti. Ovo je krivo postavljeno jer se zna da su izbori bili tajni kao i za ostale prorektore-profesore. I. Z. Èièku su prišivene razne etikete bez argumenata. Govori se da je neofašista, ustaša, frankovac, klerikalac itd. Ove etikete su mu dodijelili Savez studenata i Savez komunista Sveuèilišta. Smatram da je i ovo potpuno deplasirano i još jedna neoprostiva greška. Drugi ljudi, a to je veæina studenata su odbacili energièno ovo etiketiranje i podr aliI. Z. Èièka. Tako su nastale dvije struje ili dvije strane. Za to su uglavnom zaslu ni SS31 i komunisti Sveuèilišta. Drugi kandidat za prorektora je bio Damir Grubiša kojega je kandidirao SS32. O njemu kao osobi uopæe ne treba govoriti negativno. Osuditi treba SS33 koji je veæ prije vremena D. Grubišu vidio kao prorektora. Bila je to u neku ruku predizborna kampanja jer je rabio i sredstva javnog informiranja.
31 Savez studenata 32 Isto 33 Isto 303 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
Sve ove negativne postupke dokazali su zborovi studenata. Odjednom iza etiketa nije nitko više stajao, a zna se dobro èiji su produkt bile. Kada je na zboru u Šarengradskoj I. Z. Èièak pitao za argumente ta je osoba zabila glavu u ruke. On je okarakteriziran kao klerikalac samim tim što je prešao crkveni prag. Nitko se nije upitao što on radi u Crkvi. Vidite tu je greška. Dalje je iznio da komunista ima oko 2 mil., a od 18 mil. dobar dio su vjernici i idu u crkvu. Ovo je naroèito znaèajno za seljake i radnike tj. na bazu nacije i SK34 mora na njih raèunati ako eli biti avangarda. Zbog toga što djeluje u Crkvi on ne mora biti protivnik SK35 i 10. sjed. CK SKH36. Neki su èak rekli da ga iz inozemstva stipendiraju destruktivne snage. Njega zapravo stipendira jedan knji evnik iz Italije, a ne destruktivne snage. (aplauz). B. Duvnjak – Èita pismo I. Z. È. koje je izašlo u „Omladinskom tjedniku“. Opaliæ – Osvræe se na Perkoviæevo izlaganje i korigira njegov podatak o odnosu komunista i nekomunista u Jugoslaviji. On istièe da je Èièak aktivan u Crkvi. Postavlja pitanje zašto Èièak nije èlan npr. „Crvenog kri a“,a ne organizacije „Pax Cristi“. On je klerikalac i po tome se bori za politièke ciljeve Crkve. Rekao je da CK SKH37 ne stoji iza I. Z. Èièka i rekao da vide izlaganje M. Tripala i Savke Dabèeviæ-Kuèar. Brkiæ – Opaliæ Petar nije iznosio objektivno informacije. (aplauz). Èièak ako pre- lazi prag Crkve, a on to èini, on mora biti aktivan. On se dalje osvrnuo na pojavu koja do sada nije izlazila na vidjelo i rekao da u našem klubu postoje i špijuni koji su poslije dogovora u prošli utorak rekli èak da je bio prisutan I. Z. Èièak. Dogovor se odr aou sobi 318/4 studom „Sava“, a ovakve informacije koje su proizvoljna konstrukcija dotiènih osoba ne slu e na èast nama, a još manje njemu samome. Protrka – Opaliæ je iznio odnos komunista i nekomunista u SFRJ38-u koji iznosi 2:9. Opaliæ je onih (9) tj. najveæi broj stanovnika okarakterizirao kao apolitiène. Rekao je dalje da i religiozan èovjek mo e isto tako uspješno biti prorektor kao i svi drugi ljudi. Grubiša je veæ apsolvent i on nije
34 Savez komunista 35 Isto 36 Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske 37 Isto 38 Socijalistièka Federativna Republika Jugoslavija 304 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
pogodan za to mjesto, a osim toga kada sagledam svu ovu situaciju èini mi se da je on ipak karijerista, a mi i naš narod takve ne trebamo. Opaliæ – One ljude koje sam nazvao apolitiènim nisu do kraja apolitièni. Protrka – Odgovara na ovo Opaliæu i konstatira da SK39 gubi popularnost i za to je potrebno pronaæi uzroke jer SK40 mora biti vodeæa partija. M. Duvnjak – Oštro je osudio one ljude koji su prenijeli dezinformacije iz njego- ve sobe o tobo njemprisustvu I. Z. Èièka. Mislim da nije trebalo da SK doma „Sava“ raspravlja o mojoj sobi i da osobe koje su pronijele krivu informaciju trebaju još jednom preispitati svoju svijest i zapitati se da li su svjesni svojih nedjela. Z. Bošnjak – Pero je govorio o grupi koju je trebao dovesti ovdje. Mene bi intere- siralo o kakvoj se to grupi radi i kakve su mu bile namjere kada je ovo re- kao: Ujedno mislim da grupašenju moramo jednom stati na kraj! Opaliæ – Htio sam dovesti medicinara koji je trebao doæi, a nije iz Ðakovštine koji je bio u Šarengradskoj. Opaliæ je zatim rekao da je klerikalac èovjek koji se bori za napredak crkve i miješanje crkve u društvena pitanja tj. u poli- tièka pitanja. On je dalje istakao da se zgrozio kada je I. Z. Èièak izabran za prorektora. Ja sam se s njime sretao na fakultetu. On djeluje arogantno, ima svoj „bunðin“ i sjeda bezveze iako ima mjesta u predavaonici. On se ponaša kao huligan. Ljudi su na njega pokazivali i govorili: „Taj je èovjek bacan iz škole. Bio je eksponent ekstremizma.“ (Opæe komešanje, amor i negodovanje). B. Duvnjak – Slušajuæi ovo tendenciozno Opaliæevo izlaganje mogao bih se upi- tati, nad èim se to Pero nije sve zgrozio. On je ljetos rekao za onaj recital na „Vezovima“ da je to „sranje“. Znamo dobro da je to bio recital nacio- nalne rodoljubne poezije, a bila je i izrecitirana himna: „Lijepa naša“. Dolazi se do zakljuèka da što je god „hrvatsko“ Opaliæa smeta i još tomu daje etiketa „sranja“ (isprièavam se na izrazu, ali je bilo doslovno tako). Karavidoviæ – Istakao je da se radi o historijskom trenutku i rekao da je netko treæi opasan. Taj treæi je jugounitarizam koji je u Hrvatskoj najuoèljiviji. Dal- je je rekao da je Èièak nacionalista i šovinista on bi bio u zatvoru. Ovdje mi ne smijemo raspravljati o SK41. Naš glavni problem je „program 300 dana“. To je misao svih studenata i taj program ne mo eprovoditi neko iz Saveza studenata. Drugi prorektor Hrvoje Po ar je rekao da je došlo
39 Savez komunista 40 Isto 41 Savez komunista 305 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
„odozgor“ da Èièka treba srušiti. On se na kraju zalo io da Èièak mo e ostati na toj du nosti koju su mu povjerili studenti i profesori. Sinèiæ – Diskusija mi se ne sviða. Ona je emocionalno obojena. Ja imama pravo vjerovati kome hoæu. On je nadalje istakao zamjerke na izbore za pro- rektora i izrazio sumnju u regularnost. Prorektor je mogao biti svaki od nas i svi smo mi karijeristi i mi ne mo emo govoriti o tome. Za funkciju prorektora zaslu an je samo Savez studenata, a njihova je greška što se nisu pribli ili studentima, takoðer kampanja nije trebala ovakva biti. Èièak nije dao garanciju da æe se ostvariti program „300 dana“42.Onje istakao da je CK43 protiv Èièka, a da Predsjedništvo nije i još jednom je podvukao da Èièak nije dao garanciju. B. Duvnjak – Èièak je veliki reformator i stalno ide naprijed. Grubiša je došao iz Beograda i nije bio stalno na našem Sveuèilištu i otkud garancija da æe Grubiša provoditi program „300 dana“. U njegovo ime govori Lang i èini mi se kao da se on eli sam proturiti i nametnuti. Dalje se osvrnuo na St. list i rekao da je on širio dezinformacije. Kakva je to objektivnost tiska? Èizmiæ se isprièava Ðereku na skupštini Filozofijskog fakulteta time da nije bio obaviješten!?! Nije istina da se CK SKH44 izjasnio protiv Èièka. Tko garantira da na ponovljenoj skupštini Èièak opet ne bi bio ponovno izabran i zamislite se onda u kakvom bi polo ajuonda bio CK SKH45. Njima sigurno nije ni na kraj pameti da izgube ili još više udalje inteligenciju. Na kraju izlaganja osvrnuo se na Sinèiæev iskaz, da on ima pravo vjerovati kome hoæe i da je to èuo od „velikih“ ljudi kojima on vjeruje. Ovime Dinko elireæi da je njegovo mišljenje vrjednije i objektivnije od našega. Tobo e mi nemamo pravo vjerovati nekomu! K. Paviæ – Ako CK SKH46 nije za Èièka onda je on i protiv veæine studenata koja ga je izabrala. Dezinformacije SL47 su velike i zato uredništvo treba pozvati na odgovornost.
42 Program 300 dana program je studentskog rukovodstva s kojim se nastojalo uspostaviti autonomiju Sveuèilišta i poboljšati uvjete studiranja. Radikalizacijom studentskog pokreta ta pitanja došla su u drugi plan, a samim time i program koji ih je zagovarao. 43 Centralni komitet 44 Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske 45 Isto 46 Isto 47 Studentski list 306 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Ante upan – Èièak kao ekstremni nacionalist ne mo ebiti prorektor. On postaje simbol ekstremnog hrvatstva. On onemoguæava ljudima da ostvare svo- je „mraènije ice“ i da ih ispolje. Ako je Predsjedništvo SS48 donijelo program „300 dana“ ono æe ga bolje ostvariti. Èièak nije samo vjernik nego dr i politièka predavanja i djeluje kao „polukvalifikovani pop“. Èièak projicira volju Vatikana tj. nadnacionalnu organizaciju. upan je na kraju istakao da je Sveuèilište mješavina nacija (Nakon ovoga nastalo je negodovanje, opæe komešanje i skupna galama). V.Pološki – Zašto predsjednik uzima uvijek rijeè. Èièku se ne mo edokazati da je nacionalista, ali oko njega se okupljaju nacionalisti, što je opasno. Da je klerikalac isto se ne mo edokazati, ali se oko njega okupljaju kle- rikalci što je isto opasno. Karavidoviæ – Bacamo sjenu na naše Sveuèilište. upanove mraène ice su po mom mišljenju Ðodan i Veselica. Josip Ðelagiæ – Sve se svodi na hrvatstvo i srpstvo. On je istakao da je uzrok sve- ga nacionalizam u ekonomskoj politici koja je za Hrvatsku bila do kraja negativna. On je kritizirao svako eksploatiranje ovoga naroda koje se veæ dugo provodi. Kao ilustraciju iznio je podatak da je 1959. Hrvatska sudjelovala sa 53% bud eta. Na kraju se upitao dokle æemo stiæi budemo li i dalje u ovoj zajednici zapostavljani i ugnjetavani. M. Duvnjak – Bit æu vrlo kratak i osvrnut æu se na neke tendenciozne i nepromi- šljene izjave pojedinih kolega. upan je rekao da se oko Èièka okuplja ekstremno hrvatstvo i da je on simbol tog ekstremizma. Morao bih reæi upanu da je za Èièka 60-70 % studenata, a to je ipak veæina studenata. Znaèi ta veæina su ekstremni na- cionalisti. Kada je to rekao upan nije sigurno logièki razmislio jer ina- èe ako se ne radi o provokaciji on to sigurno ne bi ni rekao. Mislim da nam je svima sada jasno što je to šovinizam! Nadalje zapitao bih ga što podrazumijeva pod tim „mraènim icama“jer dozvolit æete da njegova izlaganja zakljuèujem da on negira svoj narod kojemu na alosti sam pripada. Kad govori o „mješavini“ na Sveuèilištu onda sigurno eli reæi da se ono ne mo e nikako nazvati „Hrvatsko Sveuèilište“.
48 Savez studenata 307 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
iviæ – upan uvijek govori èuo sam, no meðutim treba se govoriti sa argumenti- ma, a ne nešto sam prema vlastitoj volji i to neobjektivno izmišljati. Bošnjak – Na našem sveuèilištu prevladavaju Hrvati. Drugi narodi moraju podr avatitaj program, koji æe koristiti svima ne samo Hrvatima. Izgle- da sve što je hrvatsko da automatski ne valja. Nadalje govori o ekonomskoj situaciji i istièe da je to glavni razlog neslaganja. Devize odlaze tamo gdje se ne ostvaruju. Trebamo provesti III nacionalizaciju. Pita upana kakva je to mješavina na Sveuèilištu. Navodi upanu govor Krste Crvenkovskog koji je izišao u VUS-u49. Svima se priznaje nacionalnost ali se Hrvatima i Makedoncima to eli osporiti. Brkiæ – I. Z. Èièak je legalno izabran i da se izbori ponove on bi sigurno dobio. Na to ukazuju Šarengradska, Ekonomija i Poljoprivreda. Èièak je protivnik Vatikana i prema tome upan je to proizvoljno iznio što je za svaku osudu. Èièak se ogradio od mraènih grupa. Kroato – Suprotnoj strani smeta što se Èièak od glave do pete osjeæa Hrvatom. Govori da ona ipak ne misli da je Opaliæ rekao onakve pogrdne rijeèi za recital na „Vezovima“.
Ovim je rasprava bila zakljuèena i sada se prišlo na izglasavanje zakljuèaka i pisma koja æe se poslati: Rektoratu, Savezu studenata, uredništvu „Vjesnika“, Studentskom listu i RTV Zagreb. Za pismo se glasalo ovako: 39 glasova za, 6 protiv, 4 uzdr ana i 2 nije glasalo.
Tekst pisma donosimo u cijelosti:
„ Povodom aktualne društveno-politièke situacije na Hrvatskom sveuèilištu, razmatrali smo na izvanrednoj skupštini odr anoj 18. sijeènja, pored ostalih pitanja naše stavove spram ovih dogaðaja. Ustanovili smo da nas je velika veæina bila ukljuèena u tijek dogaðaja nakon Sveuèilišne skupštine. Izjasnili smo se za poštovanje demokratskih i samoupravnih naèela i kod tih stavova stojimo i nadalje. Zbog toga odluèno osuðujemo sve one koji su nesocijalistièkim i nesamoupravnim metodama unosili smutnju meðu studente i javnost. Posebno neslavnu ulogu u ovim dogaðajima odigralo je rukovodstvo Saveza studenata,
49 Vjesniku u srijedu 308 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Studentski list i ostali tisak koji je dezinformirao javnost. Stoga smatramo da rukovodstvo Saveza studenata i Studentskog lista nisu dorasli progresivnim društvenim gibanjima. Oni se naime pozivaju na stavove viših foruma i zakljuèke povijesno znaèajne X sjednice CK SKH-e, odrièuæi drugima da su i oni ukljuèeni u pozitivne tijekove našeg društva. Tragièno je da se meðu studentima koji bi trebali biti jedna od avangardnih sila ovoga društva, nailazi naroèito u organizacijskim oblicima na ovakvu iskljuèivost, poduprtu etiketiranjem i prijetnjama. Na kraju izra avamo svoju podršku Skupštini sveuèilišta, rektoru i prorektorima, a posebno prorektoru-studentu I. Z. Èièku u borbi za znanstvenu, socijalistièku i nacionalnu orijentaciju autonomnog Hrvatskog sveuèilišta.“
ZAVIÈAJNIKLUB STUDENATAÐAKOVŠTINE
Zapisnik vodili: Marko Duvnjak i Ante Ranèiæ
Zagreb, 20. veljaèe 1971.
SASTANAK UPRAVNOG ODBORA
U Zagrebu, 20. veljaèe 1971. odr an je u sobi 318/4 na „Savi“ sastanak Upravnog odbora. Prisutni su sljedeæi èlanovi Upravnog odbora: Ivan Brkiæ, Krešimir Paviæ, Ivica Dragila, Ivica Èizmareviæ, Dubravko Filipoviæ, Tomislav Šarèeviæ, Ante Ranèiæ, Vinko Balabaniæ i Marko Duvnjak. Prisutni su bili i ovi èlanovi kluba: Danko Perkoviæ, eljko Šplot, Ivan iviæ, Ante Soldo i Ivica Kardinal.
Ovaj sastanak je bio informativnog karaktera prigodom odr anog predavanja hrvatskoga povjesnièara i pisca Zvonimira Kulund iæau Ðakovu, 16. veljaèe 1971. na temu „Tragedija hrvatske historiografije“. Osim ovoga raspravljalo se i o gostovanju hrvatskog pjevaèa zabavne glazbe Vice Vukova koje se treba odr ati u o ujku ili travnju ove godine. Zapisnièar: Marko Duvnjak 309 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine 27. III 1971. Sabor studenata Ðakovštine
Prisutno je iz opæine Branko Špehar Juriæ (Milan)50
Uvodnu rijeè dao je Ivica Brkiæ. Pozdravio je sve prisutne i rekao neke uvodne crte po kojima bi … (nedostaje tekst).
Perkoviæ – Dao je uvodne napomene što se tièe problematike u Ðakovštini, u Klubu i na sveuèilištu.
Branko – O politièkoj situaciji ka e da nema nešto naroèito reæi, osim nekoliko politièkih ekscesa koji su bili krivo tumaèeni i bilo je ulo eno mnogo truda da se oni riješe. Poduzete su mjere i konkretne akcije oko popisnica za stanovništvo. Zajam za ceste je jedan od osnovnih problema. Ceste su preduvjet za razvoj, a njih nije bilo uopæe. Plan od 600 000 000 koliko je planirano, smatra se da æe biti ostvaren. Konkretno æe se suraðivati sa klubom oko akcije prikupljanja sredstava koji bi od graðana koji ive u Zagrebu, a potjeèu iz Ðakova, prikupljali dobrovoljna sredstva. - Na nekoliko skupova je bila voðena rasprava o ustavnim amandmanima. Uglavnom meðu rukovodeæim tijelima. - Karakteristièno je da se luta u tra enjuza najboljim privrednim rješenjima, bilo je kontakata sa zagrebaèkim privrednicima. To se prilièno sporo odvija naroèito zbog partnera koji to uvjetuju. - Glavni problem je promjena kadrovske strukture na odgovornim polo ajimakoji su bili za promjenu, ali kad je trebalo primiti mlade ili otiæi nisu to èinili. Primjer konkretnijeg rada je „Posavina“ gdje je smijenjen direktor i šef komercijalne slu be. Raspisan je natjeèaj za to mjesto. - U „Ðakovèanki“ se takoðer vrše radikalne kadrovske i tehnološke promjene strukture.
50 Zapisnièar nije naveo ime gospodina Juriæa. Rijeè je o odvjetniku Milanu Juriæu, u to vrijeme predsjedniku Ogranka Matice hrvatske iz Ðakova. Tijekom diskusije spominje se i prof. Juriæ, zapravo Dragutin Juriæ, Milanov brat, gimnazijski profesor i jedan od istaknutijih aktivista dogaðanja s poèetka sedamdesetih godina. 310 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
- Što se tièe politièke situacije ona je gotovo ista kao prije i ka e da nema nekog novog sluèaja. Što se tièe spomenika taj je problem riješen. - Što se tièe novca još nije riješeno. - Nesuglasice su otklonjene, to je bila neka meðuzavisnost.
Balabaniæ – Pokreæe pitanje ðakovaèke privrede. Pita zašto se ne ubrza izgradnja nekih privrednih objekata. Izgradnja peradarne, klaonice itd.
Karavidoviæ – Pita zašto se dosadašnje snage koje su vodile privredu na jedan rigorozniji naèin ne smjene i dovedu drugi ljudi. Brane ka e da te ljude štiti i pravni poredak. Poduzimaju se mjere oko integracije „S. Gelija“ i Pilane.
Ranèiæ – Zahtjeva da se izjasni o politièkoj situaciji u Jugoslaviji što se tièe sistemskih promjena, naroèito oko ustavnih promjena. Ka e da æe ako se ovako nastavi Hrvati æe se raseliti. Brane mu ka e da ovi amandmani ipak mnogo donose. Tu Ranèiæ navodi Šiblov govor i ka e da oni ništa ne donose, a Bo o Duvnjak ka e da Ranèiæ malo krivo tumaèi, a da je Šibl rekao kako je to samo prva faza u razvitku sistema tj. da æe suštinske promjene tek sada doæi.
Brkiæ – Daje obavještenje o reagiranju sveuèilišta na akcije kluba, konkretno sa Vicom..
Juriæ – Pozdravlja skup. Ka e da æe vršiti slu bu trenutno na funkciji predsjednika matice. Prije se, ka eon nije moglo ovako govoriti. Matica, kao stav (?, neèitko napisano) društva, odigrala je znaèajnu ulogu, po ocijeni progresivnih èinilaca, ona je stvarni tumaè 10. sjednice i politike CK SKH. Ðakovo nema tradicije intelektualne i to stvara teškoæe u ostvarenju te politike. Navodi program SO51, na kojem se groze. Ne znaju što su te proslave, a proslava koja bi se odnosila na slavu hrvatske nacije. Proslava Radiæa, smrti Eugena Kvaternika, Augusta Cesarca itd. Zala e se za proslavu i emancipaciju hrvatske nacije i svih oblika vrednovanja. Kontaktira se sa svim znanstvenim radnicima. Program rada Matice ide u pravcu te nacionalne emancipacije koja æe se naroèito oèitovati u kulturnom, jeziènom i uopæe nacionalnom pogledu.
51 Socijalistièke omladine 311 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
U akciju za izgradnju doma se ula e mnogo truda. Oèekuje se pomoæ pri organizaciji. Za proslavu smrti Zrinskih i Frankopana æe se takoðer mnogo ulo iti da se ðaci i ostala javnost o tome više upozna. Matica hrvatske se zove hrvatska i djelovat æe u Hrvatskoj emancipirajuæi ono što je hrvatsko. Matica ima u planu da objavi zbornik gdje æe ljudi koji imaju smisla za pisanu rijeè, a oni su veæ pronaðeni. Apelira da i mi iz ivotakulturnog, politièkog itd. pišemo u zbornik. Svaki narod ima svoje posebnosti koje treba odr avati, naroèito što se tièe narodnih obièaja. Koliko æe se u zborniku uspeti ovisi o svim zainteresiranim faktorima. Matica u Ðakovu je mnogo doprinijela u utemeljenju lista „Hrvatski tjednik“. Mnogo se kontaktira sa ljudima iz inozemstva. Mnogi kulturni i prosvjetni radnici imaju mentalitet visoko èinovnièki koji sluša i èeka direktive itd. Takve treba izolirati i iskljuèiti. Matica treba odigrati znaèajnu ulogu u podizanju nacionalnog duha. Matica je zainteresirana i za proboj Uèke. U Istri nema nijedne knji are iz Zagreba. Što se tièe odnosa sa sveuèilištem ti odnosi koji nisu regulirani æe još potrajati. Postoji neki materijalistièki cilj tj. zarada koja æe se sigurno odraziti na rad. Smatra da sveuèilište treba uæi u sastav matice. Zakupio je prostorije kina za cijelu godinu bojeæi se konkurencije. U Ðakovu æe se osnovati knji ara Matice hrvatske u Ðakovu. Što se tièe popisa stanovništva sve je ureðeno i popis æe se uredu izvršiti. Suradnja Matice i Kluba je otvorena i ona æe postojati.
Duvnjak – govori o suradnji koja se prije oèitovala u suradnji sa Sveuèilištem, što ono nije prihvatilo.
Prof. Juriæ – Pozdravio je skup i dao prijedlog da se u korist centra „Naš put“ ukljuèimo sa svojim pisanjem o studentskoj problematici. Zalo it æe se da u raspodjeli bud eta dobijemo sredstva. Radi na rješavanju nekih problema iz podruèja prosvjete, religije, kulture itd.
Duvnjak takoðer govori o aspektu prijema u SK52.
52 Savez komunista 312 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
10. lipnja 1971.
IZVANREDNASKUPŠTINA KLUBA
Sabor je odr an na inicijativu veæine èlanova kluba. Razlog tome je da se razmotri najnovija politièka situacija na podruèju opæine Ðakovo. Razlog tome je vijest da je u opæini Ðakovo došlo do još jedne afere. Radi se o negativnim vojnim karakteristikama koje su pisane od 1961. – 1967. 326 mladiæa Ðakovštine je ocrnjeno na la an naèin u svojim kartonima u rubrici tzv. „32“. Rijeè je uzeo predsjednik kluba Ivica Brkiæ. Brkiæ – Bio sam na sjednici sabora opæine. Najviše se govorilo o famoznim rubrikama pod imenom „32“53. Pitam se tko mo e na takav gnusan i la an naèin pisati karakteristike. Takve la i kao što su „ustaški nastrojeni“, „orijentirani kaubojski“ i „okrenut zapadu“. Pitam se da mi je otac i bio ustaša tko mene mo etim imenom nazivati ako ja to nisam bio. Rekao sam da æemo i dalje pjevati naše nacionalne pjesme i rodoljubne pjesme. Našu himnu „Lijepa naša“, „Vilu Velebita“ i o Stjepanu Radiæu. A. Ranèiæ – Èita prijedlog prednacrta pisma za javnost koje su sastavili 8 èlanova kluba. Perkoviæ D. – Nije bitno kako su pisane karakteristike. Bitno je gledati tko je u karakteristikama. Posebno treba gledati taj kriterij u Ðakovu. On je imao cilj diskvalificirati naše hrvatske omladince. One su la ne i politièki štetne. One su primitivne jer su ih primitivci sastavljali. U Ðakovu je bila garnitura politièara koja je svakom više koristila nego hrvatskom narodu. Èitav aparat koji su to radili treba odmah smijeniti. Od 326 ljudi samo 2% su ljudi drugih nacionalnosti a najviše, razumljivo, ima Hrvata. Od ljudi srpske nacionalnosti samo je 7. Za njih je mnogo bla i ton. B. Duvnjak – Pita tko je gost i neka se predstavi. C. Perkoviæ – Tko su „provjereni“ ljudi Dane Mandiæa. „To su agenti stare politièke garniture.“Treba identificirati te provjerene ljude. M. Æušiæ – Ja sam Srbin i Dane Mandiæ mi je rekao kada sam završavao gimnaziju ako polo im maturu sa 4 da æu biti primljen u vojnu akademiju. A on mi je rekao ako znaš kojeg Hrvata koji je polo io maturu sa 2 bit æe i on primljen. Ja sam govorio jednom što mu je stric
53 Jedna od rubrika koje su popunjavali zaposlenici u vojnim odsjecima prilikom regrutacije. 313 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
bio ustaša, a on to nije prihvatio. Mogu reæi da je mentalitet Hrvata takav da neæe u vojsku. A. Ranèiæ – rekao bih kolegi Èušiæu da njegova tvrdnja nije baš toèna da Hrvati neæe u vojsku. Èinjenica je da Hrvata nema u armijskim strukturama ni 10%. Oni nisu potpuno ravnopravni. Slu beni jezik u vojsci je srpski. Postoji jedan negativan odnos prema Hrvatima koji ih sprjeèava da uðu u vojsku. Najbolji primjer za ovo su i ove karakteristike koje su danas na dnevnom redu ovdje. Z. Hardi – Dane Mandiæ je na teèaju bio pripreman za pisanje takvih la i u rubrikama „32“. M. Duvnjak – Tu „rubriku“ je uveo DSNO54. Svi ti „Mandiæi“ su se raširili u Hrvatskoj. To su nedjela i zloèini. Sve je jasno èemu se vodilo pisanjem takvih rubrika. Da su se te rubrike vodile za sve nacionalnosti jednako onda bi to bilo drugaèije. Za mene nije kazna ako se akteri takvog pisanja smjene sa takvog mjesta. To je narodni zloèin. B. Duvnjak – Sredstvo javnog informiranja u Ðakovu dr e ljudi koji su pora eni svojim ideologijama, koji su deklasirani. To sam vidio u razgovoru sa šefom stanice u Ðakovu. Nije istina ovo što je netko spomenuo u diskusiji da Hrvati neæe u vojsku. Ima mnogo uzroka za to. I. Brkiæ – Èitana su pisma na sjednici opæinskog sabora. Utvrðeno je mnogo protupravnih djela Dane Mandiæa i njegovih „povjerljivih ljudi“. Èovjek iz Ðakova je bio kandidat za vojnu akademiju. Prošao na pregledu u Beogradu. Dane Mandiæ ga je poslao na odslu enje vojnog roka umjesto u vojnu akademiju. Èovjek se alio nadle nim forumima, ali nije uspio. K. Paviæ – Trebalo bi ispitati takve karakteristike u cijeloj Hrvatskoj. Osim Ðakova, Orahovice, postoji još mnogo takvih mjesta. A. Ranèiæ – Jedan se problem nameæe. Dane Mandiæ je „sitna riba“. Neminovno dolaze na vidjelo pogreške iz Rankoviæevog unitaristièkog doba. Slavonija je tu potpuno ekonomski diskvalificirana. Osiromašivanje seljaka poljoprivrednika i njegov odlazak u inozemstvo (…) je uvjetovano zapostavljanjem u ekonomskom smislu od strane federacije. Ako se prihvati Lenjinova definicija da je „politika koncentrirani izraz ekonomike onda su ove karakteristike i mnoge druge pogreške samo druga strana medalje, tj. u politièkom smislu.
54 Diskutant je vjerojatno mislio na Savezni sekretarijat za narodnu obranu, a nazvao ga Dr avnim sekretarijatom za narodnu obranu. 314 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
Na kraju ove toèke sabor je prihvatio ovo pismo koje je klub uputio javnosti. Upuæeno je „VNS“-u (vidi VVS 23.VI 1971. u „Ogledalu“), „Veèernjem listu“, „Vjesniku“ i drugim dnevnim tiscima u zemlji.
Druga toèka bila je priprema za ovogodišnje Vezove. Mnogi diskutanti su govorili o pripremi. Usvojen je prijedlog da se na Vezove pozove predsjedništvo SSZ55 i SSH56 te prorektor I. Z. Èièak.
Zagreb, 9. XII 1971.
Zapisnik
Dana 9. XII 1971. odr ana je druga sjednica novoizabranog upravnog odbora57 s poèetkom u 18:30 h. Sjednici je prisustvovalo 14 drugova od 16 èlanova. Predlo en je sljedeæi dnevni red:
55 Savez studenata Zagreb 56 Savez studenata Hrvatske 57 Novoizabrani upravni odbor konstituiran je najvjerojatnije na godišnjoj sjednici (saboru) Kluba odr anoj 13. studenoga 1971. godine. Na alost,u knjizi zapisnika sa sjednica Zavièajnog kluba ova sjednica nije evidentirana. Informaciju o njoj donio je Ðakovaèki list u broju od 25. studenoga 1971. godine. U èlanku se ka e sljedeæe: „Dana 13. studenoga 1971. godine u 14 30 sati odr an je godišnji sabor Zavièajnog društva Ðakovštine. Na saboru je bilo nazoèno 120 studenata, èlanova Zavièajnog društva, te veliki broj gostiju. Izmeðu ostalih, saboru su bili nazoèni predstavnici SSZ i SSH: Dra en Budiša, Ante Primorac, Ferdo Bušiæ, Stjepan Suèiæ, Veljko Bo ikov, Krešimir Ganeza, te prorektor Hrvatskog sveuèilišta Ivan Zvonimir Èièak. Saboru su bili nazoèni i društveno – politièki radnici opæine Ðakovo, predstavnici gospodarskih organizacija opæine, te predstavnici Matice Hrvatske i Zavièajnih društava iz Imotskog, Vinkovaca, Osijeka, Primoštena, Istre, Hercegovine i predstavnici odbora Zavièajnog društva upanje i Rusina - Ukrajinaca kao i ostali prijatelji društva. Nakon izvješæa o radu, koji je podnio predsjednik kluba Ivica Brkiæ, slijedila je rasprava o gotovo svim problemima u opæini i SR Hrvatskoj. Naglasak u raspravi stavljen je na suvremena društveno-politièka kretanja u društvu. U raspravi o ustavnim amandmanima studenti Zavièajnog društva su zakljuèili da je predlo eni nacrt ustavnih amandmana u mnogo èemu nedostatan, nestruèno i neznanstveno formuliran, pa su ga kao takvog odbacili. Ovaj prednacrt amandmana, po mišljenju studenata Ðakovštine, ne rješava u potpunosti nacionalna, kulturna i gospodarska pitanja Hrvatske i hrvatskog naroda. Smatraju da æe se ti nedostaci dopunskim izmjenama ispraviti. Studenti Ðakovštine zahtijevaju da se o amandmanima i dalje kako bi svoj udio u raspravi dale sve strukture hrvatskog naroda, a naroèito radnici zaposleni u inozemstvu. Tra e, i što hitnije rješenje bankarskog, deviznog, carinskog i vanjsko – trgovinskog sustava. U razgovoru s privrednicima opæine izra ena je elja i potreba što br eg vraæanja studenata nakon završenog studija kako bi se što prije riješila aktualna kadrovska problematika u opæini. U tom smislu posebnu zainteresiranost pokazali su rukovodioci PIK-a Ðakovo. Sabor je na kraju izvršio izbor novog rukovodstva i zacrtao plan rada za slijedeæu godinu. Na saboru je za predsjednika Zavièajnog kluba jednoglasno izabran Ante Ranèiæ. Upravni odbor: v.d. tajnika eljko Šplajt“ 315 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
1. Kooptiranje u UO 2. Donošenje globalnog plana rada za sljedeæe godine i donošenje financijskog plana 3. Detaljno programiranje sljedeæih akcija sa zadu enjima (pobratimljenje sa Imoæanima, … neèitljivo) 4. Razno
1.d) - Veæina prisutnih prihvatila je prijedlog predsjednika da novi èlan UO-dbora bude Uzun Petar. Nakon toga prelazi se na drugu toèku dnevnog reda. 2.a) Ranèiæ Ante predla eda bi jedna od va nihakcija u buduæem nam radu bila pobratimljenje sa Imoæanima. Zamisao veæine je da bi došlo do organiziranja akademije, izmjene simboliènog poklona u prostorijama kluba, Šenoina 26. U vezi tog organiziranja pobratimljenja Ranèiæ predla eda nismo u moguænosti bar u tijeku ove godine to uspješno organizirati. Za rijeè se javio Duvnjak Marko koji forsira da se to pobratimljenje organizira što prije. Upravni odbor se slo io jednoglasno da se odr e dvije va ne akcije razgovor s Komitetom i sa inozemcima do Nove godine i tu je palo par prijedloga u vezi samog termina odr avanja razgovora s inozemcima. Veæina se slo ila da stupimo u razgovor sa organizatorom predavanja – Opæinski sindikat i da onda toèno odredimo sam dan predavanja s inozemcima. Paviæ Krešimir je predlo ioda taj termin bude 30. XII i 2. I 1972. Za prvi termin je glasovalo 4 èlana, a veæina je usvojila ovaj drugi termin – 2. I 1972. znaèi ispred ZD58 studenata sam datum odr avanjaje 2. I 1972. 2 b) Slijedilo je par ideja u vezi graðe materijala koji bi se iznio na predavanja. Petar Uzun je predlo io da se iznese najjednostavnijim jezikom o: amandmanima, o štrajku, o devizama, o blokiranju deviza u ðakovaèkim bankama i momentalnim dogaðanjima na politièkoj sceni u opæini i SRH59.Za rijeè se javio Dragovan Mijo koji je podr ao prijedlog Uzuna. Dogovoreno je da bi o deviznom sustavu trebali objasniti ljudima Uzum i … (neèitko). Problem oko seljaštva i problem sela dati æe Balabaniæ Vinko. 2 c) Nakon toga prešlo se na razgovor oko termina odr avanja sastanka sa Komitetom u Ðakovu. Pao je prijedlog da taj termin bude 30. XII 1971. Veæina je to prihvatila i donesena je odluka jednoglasno da se Komitet obavijesti jednim skraæenim dopisom kako bi Komitet bio na okupu zakazanog termina. Brkiæ Ivica je predlo ioda se trebamo zbli itis Komitetom i da je to veoma va no.Izglasano
58 Zavièajno društvo 59 Socijalistièka Republika Hrvatska 316 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 je 2/3 veæinom da se ide na razgovor sa Komitetom jer je prethodno došlo do nekih manjih nesporazuma. Predlo eno je da se uoèi odr avanja Ðakovaèkih vezova zbli imo, dogovorimo s Maticom Hrvatskom, da bi se što bolje organizirao taj veliki manifest smotre folklora u Ðakovštini. Uslijedila je diskusija u vezi dodjele kredita studentima, … (neèitko). Upravni odbor je energièno zahtijevao da ZD60-studenata Ðakovštine ima te kompetencije da utjeèe na dodjelu kredita studentima. Paviæ Krešimir je zamolio klub da li bi klub mogao pomoæi galeriji koja je osnovana u Vrpolju. On je predlo io da bi se sredstva koja bi se sakupila od priredbe dodijelila galeriji Ivan Meštroviæ u Vrpolju. Na toj priredbi trebao bi pjevati Vice Vukov. Upravni odbor se sla e da æemo pomoæi galeriji i da æemo se poèeti dogovarati s pjevaèem koji bi nastupio. Predsjednik je upitao prisutne da odredimo toèno ljude koji bi organizirali i sudjelovali u organizaciji nastupa tog pjevaèa. Zadu ili bi se drugovi: Ranèiæ Ante, Paviæ Krešimir, Plazoniæ Stipan, Balabaniæ Vinko, Brkiæ Ivica. Ako ne bi mogao Vice Vukov nastupiti pozvat æemo Boriæ Tomislava, Veru Svobodu i Julija Njikoša. Paviæ je predlo iodaljnju toèku u planu rada kluba da se pozovu ugledni nauènici, predavaèi, pjesnici i da se odr i predavanje u kubu, Šenoine ulice 26. Duvnjak Marko je predlo io da bi se moglo pozvati i bar jedno kazalište u Ðakovo. Na inicijativu Ranèiæa odreðeni su ljudi koji æe odlaziti na sastanke u PSSZ61-a. Za kulturu: Paviæ Krešimir, Plazoniæ Stipan; za standard: Šimiæ Josip, Dragovan Mijo, Balabaniæ Vinko; za reformu: Pintariæ Ivica, Èizmareviæ Ivica, Njirjak Zlatko; specijalne aktivnosti: Lukaèeviæ Mladen, iviæ Ivan, Periæ Matija; za koordinaciju: Dragila Ivica i Ranèiæ Ante. Gore navedeni æe odlaziti u PSSZ62-a i svaki dan æe odlaziti po poštu i ako nije njegova ostaviti je i aktivno djelovati i podnijeti izvještaj u Upravnom odboru. Poslije ovoga prijedloga Ranèiæa, slijedio je prijedlog … (neèitko) eljke koji æe kao i obièno podr ati poštu i ljude koji su zadu eni obavijestiti, ako ne usmeno, onda poštom, jer se obièno te pozive šalje par dana unaprijed. Za rijeè se javio Paviæ Krešimir koji je zadu en da bude na sjednicama pri PSSZ63-a (za kulturu) jer se poteglo pitanje dobivanja financija Zavièajnom
60 Zavièajno društvo 61 Predsjedništvo Saveza studenata Zagreba 62 Isto 63 Isto 317 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine društvu u vezi kulturnih manifestacija. Dogovoreno je da æe Paviæ Krešimir napraviti izviještaj o moguæim dobivanjima što se tièe financija za kulturu. U nedjelju 12. 12. 1971. odr avase osnivaèke skupštine zavièajnog društva …(neèitko) i da æe u ime kluba skup pozdraviti Brkiæ Ivica. Program rada za sljedeæu godinu ukratko æe napisati Dragila Ivica u najskorijem vremenu. Jedan od dogovorenih prijedloga sa zadnjeg sastanka bio je da klub kupi stolni tenis, šah i druge rekvizite. Za diskusiju se javio Dragila Ivica koji obrazla eda moramo kupiti ulje, platiti èistaèice, zabraniti pušenje i tome slièno i da on smatra da baš nije najpo eljnije da kupimo te rekvizite veæ da taj novac utrošimo u druge svrhe. Brkiæ Ivica je predlagao da se toèno odrede ljudi koji æe se zadu iti da de uraju u klubu ako bi se nabavili navedeni rekviziti. Zakljuèeno je definitivno da Plazoniæ i Periæ kupe stolni tenis, šah i druge rekvizite. Tim drugarima bit æe dodijeljena sredstva u iznosu 100 000 (Periæ-Plazoniæ). Zatim dogovoreno je da se kupi radio s gramofonom i ploèe. Ti rekviziti æe se smjestiti u ormare. Dogovoreno je da veæ od 18 sati poæima djelovati na podruèju rekreacije st. tenis i šah i da kljuèeve imaju Plazoniæ, Periæ. Dogovoreno je da veæ u iduæi èetvrtak zapoènemo s ovim radom. Sjednica Upravnog odbora završena je oko 21.30 sati u prostorijama kluba.
Predsjednik: Zapisnièar: Ante Ranèiæ
318 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319
SUMMARY
Borislav Bijeliæ MINUTES FROM THE MEETING OF THE REGIONAL CLUB OF STUDENTS FROM THE ÐAKOVO REGION IN 1970 AND 1971
The minute book from the meeting of the Regional Club of Students from the Ðakovo Region is one of rare documents that give us at least some kind of insight into the activities of its mem- bers in the period between 1966 and 1971. All the way until the end of 1971, the club was oc- cupied with typical student issues, and from then on it was encouraged by the Croatian National Movement, and was active as its integral part. The material which we have to offer here is not of great extent, but it could certainly be of use to some future researchers of this to- pic, which is of great importance not only for the local, but also for the national history.
319 Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog kluba ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine
320 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348
Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju na podruèju Opæine Ðakovo na primjeru dokumenta „Idejni problemi vezani uz djelovanje klera i utjecaj religije“ iz o ujka 1967. godine
UDK 261.7(497.5 Ðakovo)“1967“(093)
Slaðana Josipoviæ Batorek Filozofski fakultet, Osijek
U radu se u cijelosti u izvornom obliku donosi dokument „Idejni problemi vezani uz djelovanje klera i utjecaj religije“, nastao u Ðakovu 1. o ujka 1967. godine. Vrijednost dokumenta ogledava se u zornom prikazu odnosa komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i religiji uopæe, ali i i njenom djelovanju na lokalnoj razini nakon potpisivanja Protokola o normalizaciji meðusobnih odnosa 1966. godine. Kljuène rijeèi: Katolièka crkva, komunistièki re im, Ðakovo, samouprav- ljanje, Savez komunista.
Završetak Drugog svjetskog rata i dolazak Komunistièke partije Jugoslavije (KPJ) na vlast 1945. godine, oznaèili su poèetak novog, dugogodišnjeg sukoba izmeðu vladajuæeg re ima i vjerskih zajednica na ovim prostorima, posebice 321 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju...
Katolièke crkve. Obraèunavši se s ostacima graðanskih stranaka iz prijeratnog razdoblja, na putu uspostave jednostranaèkog, autoritarnog sustava komunistièkom se re imu našla Katolièka crkva, kao potencijalno uporište oporbenih struja. Dolaskom na vlast KPJ zapoèinje s ostvarivanjem svog meðuratnog programa, koji je predviðao odvajanje crkve od dr ave i škole od crkve, oduzimanje crkvene imovine te marginalizaciju njenog utjecaja u društvu, što je u redovima Katolièke crkve izazvalo veliki strah i nepovjerenje prema novom re imu. Sveopæa preobrazba jugoslavenskog društva podrazumijevala je uspostavu ideološkog i politièkog autoriteta Komunistièke partije i kontrolu cjelokupnog politièkog, ekonomskog i društvenog ivota od strane vladajuæe strukture. U tom smislu, postojanje bilo kakve opozicije, kako politièke tako i ideološke, za nove je vlasti bilo neprihvatljivo. Crkveno-dr avni sukob oèitovao se u sudskoj i zakonodavnoj represiji prema Crkvi i kleru, oduzimanju crkvene imovine, ogranièenju, kasnije i zabrani vjerske nastave u dr avnim školama, ote anoj izdavaèkoj djelatnosti, te brojnim zabranama koje su onemoguæavale djelovanje Katolièke crkve u narodu, ali i slobodno izra avanjevjerskih osjeæaja katolièkih vjernika. Zaoštravanje odnosa tijekom godina, dostiglo je vrhunac tijekom 1952. godine, najprije izbacivanjem Bogoslovnog fakulteta iz sastava Zagrebaèkog sveuèilišta, izbacivanjem vjeronauka iz dr avnihškola te konaèno prekidom diplomatskih odnosa izmeðu Svete Stolice i Jugoslavije u prosincu iste godine. U razdoblju koje je uslijedilo nije bilo znaèajnijih sukoba, ali ni konkretnijih poticaja za sreðivanjem odnosa izmeðu Katolièke crkve i dr ave. Meðutim, u redovima komunistièkih vlasti poèinje prevladavati mišljenje da se pitanje religije ne mo e riješiti politièkim i administrativnim ogranièenjima, uvidjevši da represivnom politikom prema Katolièkoj crkvi slabi domaæi i meðunarodni ugled dr ave, dok utjecaj Crkve u narodu sve više jaèa. Promjena taktike dr ave prema Katolièkoj crkvi, ali i poticaji Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) u smislu otvaranja dijaloga s ateistièkim društvima, postupno su doveli do normalizacije meðusobnih odnosa, što je i slu beno potvrðeno 1966. godine potpisivanjem Protokola izmeðu predstavnika Svete Stolice i Jugoslavije. Unatoè tome, kao i èinjenici da je jedan dio politièkog vodstva u Jugoslaviji bio svjestan da se religioznost ne mo eiskorijeniti nasilnim, policijskim metodama i otvorenom borbom protiv Katolièke crkve, to nije znaèilo kako je dr avaodustala od konaènog obraèuna s Crkvom. Protucrkvena politika komunistièkog re imau narednom se razdoblju sve više usmjerava na nešto suptilnije metode kojima bi kompromitirali Crkvu u oèima vjernika i svjetske javnosti, te tako opravdali ispravnost svoje politike. Takve metode mo danisu imale veliki odjek u javnosti (za razliku od npr. sudskih procesa), ali su daleko više su avale djelokrug rada Katolièke crkve i ogranièavale slobode katolièkih vjernika u Hrvatskoj. 322 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348
S tog gledišta potrebno je èitati i dokument „Idejni problemi vezani uz djelovanje klera i utjecaj religije“ od 1. o ujka 1967. godine. Rijeè je o dokumentu napisanom na trideset strojom pisanih stranica velièine A4, a nalazi se u Dr avnom arhivu u Osijeku u sklopu arhivskog fonda br. 1094 „Opæinski komitet SKH Ðakovo 1955.-1984“ u kutiji br. 15, u fasciklu „Komisija za vjerska pitanja 1963.-1969. (zapisnici i materijali)“. Objavljujemo ga u cijelosti buduæi vrlo zorno prikazuje odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju nakon potpisivanja Protokola o normalizaciji meðusobnih odnosa, te oslikava ranije spomenutu promjenu taktike u suzbijanju utjecaja Crkve, koja bi se mogla sa eti reèenicom – Upoznaj neprijatelja da bi ga pobijedio. Prvi dio dokumenta u tri poglavlja problematizira pitanje religioznosti unutar jugoslavenskog samoupravnog društva, metode prevladavanja religije i uloge Saveza komunista u tom procesu, dok je drugi dio posveæen analizi djelovanja Katolièke crkve i klera na podruèju Opæine Ðakovo1. Autor(i) dokumenta nije poznat, buduæi nije potpisan te je najvjerojatnije rijeè o jednom od prijepisa. Izvjesno je kako je naèinjen s namjerom da slu i kao nekakva vrsta vodièa partijskim organizacijama na podruèju Opæine Ðakovo za djelovanje na terenu. Tomu u prilog govori i èinjenica da je na vrhu naslovne stranice rukom dopisano: „Lièno“ Radi Polovini sekretaru osnovne organizacije saveza komunista sela Gorjani. Dokument je ovdje donesen u izvornom obliku, bez zadiranja u jezik i pravopis, dok se u uglatim zagradama nalaze dopune pojedinih rijeèi. *** „Lièno“ Radi Polovini sekretaru osnovne organizacije saveza komunista sela Gorjani2 [vlastoruèni potpis - neèitko]
1 U podruèje Opæine Ðakovo u predmetnom su razdoblju ulazila sljedeæa mjesta: Borojevci, Borovik, Braèevci, Breznica Ðakovaèka, Buèje Gorjansko, Budrovci, Èenkovo, Dragotin, Drenje, Ðakovo, Ðurðanci, Forkuševci, Gašinci, Gorjani, Hrkanovci Ðakovaèki, Ivanovci Gorjanski, Josipovac Punitovaèki, Jurjevac Punitovaèki, Kešinci, Kondriæ, Koritna, Krndija, Kuæanci Ðakovaèki, Kuševac, Lapovci, Lipovac Hrastinski, Levanjska Varoš, Majar, Malo Nabrðe, Mandiæevac, Milinac, Mrzoviæ, Musiæ, Novi Perkovci, Ovèara, Paljevina, Pauèje, Piškorevci, Podgorje Braèevaèko, Potnjani, Preslatinci, Pridvorje, Punitovci, Ratkov Dol, Satnica Ðakovaèka, Semeljci, Selci Ðakovaèki, Slatinik Drenjski, Slobodna Vlast, Svetobla je, Široko Polje, Tomašanci, Trnava, Veliko Nabrðe, Viškovci, Vrbica, Vuèevci. Vesna Bo iæ-Drljaèa, Pregled uprave na podruèju Dr avnog arhiva u Osijeku 1947.-1992., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek 2001., str.344, 346. 2 Rukom pisana napomena na vrhu naslovne stranice. 323 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju...
IDEJNI PROBLEMI VEZANI UZ DJELOVANJE KLERA I UTJECAJ RELIGIJE
ÐAKOVO, 1. III. 1967. GODINE
SAMOUPRAVLJANJE I PROCES PREVLADAVANJA TRADICIONALNE RELIGIJE
Na samom poèetku nu noje istaæi nekoliko èinjenica od kojih se je pošlo pri izradi i obradi materije: 1. Proces dezalijenacije u našem socijalistièkom društvu jeste vrlo intenzivan. Suština procesa jeste u razvoju samoupravljanja širokih društvenih masa sa sredstvima za proizvodnju i ostvarenim proizvodom. Nauèno je dokazano da „psiha oblikovana vlastitim društvenim aktivitetom, a ne samo vanjskim vaspitanjem napušta oslonce izvan sebe“. Moglo bi se reæi – èovjek postajuæi èovjek Boga ne treba. 2. Crkva se danas sve više prilagoðava razvoju suvremenih procesa društvenog kretanja. Pritom jasno koristi sve moguænosti postignutih sporazuma sa dr avom. Imajuæi ovo na umu kao i Marksovu postavku „da se èovjeka ne mo e administrativno lišiti njegovih tradicionalnih shvaæanja“, nego treba stvarati uvjete u kojima æe se ta shvatanja gubiti, polazimo sa stanovišta, da napuštanje religioznosti mo e biti plod samo takvih društveno ekonomskih odnosa koji to i pretpostavljaju. 3. Usko u vezi s tim, kao i sa stvarnom ideološkom snagom èlanova organizacije SK3 kod nas mi smo se nu no orjentirali na nešto detaljnije obrazlaganje ovih problema. Mnogi komunisti naime zbog svog vlastitog ne izgraðenog teoretskog i praktièkog stava o borbi protiv religije niti ne pokušavaju analizirati njen uticaj na samoupravu i materijalnu zainteresiranost ljudi, jer kako oni to tvrde – crkva je mirna. Pri izradi materijala korištena je razna literatura kao i podaci i razgovori voðeni u raznim sredinama i ljudima razlièitih karakteristika.
3 Saveza komunista. 324 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348
I. RELIGIOZAN ÈOVJEK – DRUGA STRANA LIÈNOSTI
1. Stepen i faktori religioznosti U našim društvenim sredinama ljudi pridaju vjeri i Bogu razlièit znaèaj. Moglo bi se ipak reæi, da sve br e opada broj teološki ubjeðenih vjernika, odnosno onih koji teološkim putem stièu ili su stekli ubjeðenje o nu nosti postojanja Boga. Sve više se susreæu tradicionalni i pokolebani vjernici. Uoba sluèaja ispovijedanje religije predstavlja ili emocionalno nadahnuæe ili obrednu obavezu prema porodiènom naæinu ivota. Pokolebani vjernici pripadaju u glavnom mlaðim godištima, koji su uspjeli izgubiti vjeru u staro, ali još novo potpuno ne razumiju. Za ovu grupu nije više karakteristiæno niti obavljanje crkvenih obreda, jer te nje i zahtijevi pojedinaca sve više postaju stvaralaèke prirode. U Radnièkom savjetu jednog našeg poduzeæa od ukupno 19 èlanova ima, prema mišljenju pojedinaca, 4 religiozna èlana, dok u kolektivu od ukupnog broja ima oko 65% religioznog èlanstva. Tu je oèito da je društvena anga iranost religioznih ljudi vrlo niska. Za sada treba samo konstatirati da bi osnovne organizacije SK trebale voditi raèuna o stepenu religioznosti, jer to utièe na samoupravljaèku snagu zaposlenih. Faktori religioznosti su u svakoj sredini opæenito isti. Negdje jedan, a negdje drugi sna nije djeluje, pa je stoga nu na i raznolika borba SK. Prije svega religioznost definiramo, kao oblik koji nastaje u zavisnosti od personificiranja društvenih i prirodnih sila. U tom svijetlu spominjemo i jedan od faktora – egzistencijalnu zavisnost èovjeka. Za naše selo je ova egzistencijalna zavisnost svakako vrlo va na, ali svakim danom sve manja. Ovdje bi svakako trebalo spomenuti pojavu migracije u naše krajeve za nekoliko posljednjih godina. Ovo treba spomenuti tim prije, jer baš ovi ljudi doseljavaju iz krajeva najpoznatijih po religiji, ali vrlo pasivnih. Isto tako ova zavisnost je mo da i uzrok da su religiozni ljudi uglavnom šutljiviji (i marljiviji), a da svi vjetrovi na odluke organa upravljanja dolaze baš od komunista. Religiozan odgoj jeste takoðer vrlo znaèajan. Što je porodica patrijarhalnija, što se više dr itradicionalnih normi i obièaja to je veæa moguænost da èlanovi takve porodice budu religiozni. Iz razgovora sa pojedinim radnicima PIK4 vidljivo je da pojedinci nu no pod pritiskom porodice odr avaju obrede i
4 Poljoprivredno industrijski kombinat. U ovom je konkretnom sluèaju najvjerojatnije rijeè o radnicima PIK-a Ðakovo. 325 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... nastoje izbjeæi rad u poduzeæu za vreme svetaca i td. Nebi mo da bilo loše potkrijepiti ovaj primjer èinjenicom da materijalna osnova u kuæi ostvarena iz zaposlenja u radnoj organizaciji trebala bi formirati i psihologiju i shvaæanja u kuæi. Relativno slabi procesi demokratizacije, a k tome aktivnost i ponegdje pritisak klera znaæe stalan izvor religioznosti na selu. U gradu kao što je naš ovo je takoðer sna an izvor religije, jer se prakticiraju nekonvencionalni oblici rada posebno sa mladim ljudima. Društveno zabavna aktivnost je vrlo oskudna, odnosno opæe društveni standard nije dovoljno raznolik da zadovolji porasle potrebe ljudi.
2. Posredujuæi faktor Pored navedenih treba spomenuti još nekoliko elemenata koji takoðer utièu na stepen religioznosti. Na našem podruæju stanovništvo pripada dvjema vjerskim zajednicama – katolièkoj i pravoslavnoj. U praksi je poznato da je uticaj katolièke vjere znatno jaèi zbog tradicije, polo aja i obrazovanja sveèenika i td. Socijalno porijeklo je vrlo va an faktor u prihvaæanju ili odbijanju religije. Uklanjanjem izvora socijalne nejednakosti nestajat æe osnovni društveni korijeni religioznosti. Iz razgovora sa ljudima zaposlenim u našim radnim organizacijama vidljivo je da se materijalni status vjernika ne razlikuje od ateista. Prije svega zalaganje na radnom mjestu, èuvanje materijala, odnos prema nadredjenim i podredjenima nije takav, da bi pojedincima omoguæavao neka izrazito visoka priznanja, a druge svodio na nivo ispodprosjeænih. Na našem podruèju prema površnom analiziranju relativno najviše religioznih otpada na zemljoradnike. To je svakako za konkretnu akciju komunista vrlo va an podatak, jer dobar dio naših akcija treba usmjeriti baš na uzdizanje snaga u selu. Da je religija stvarno odraz egzistencijalne zavisnosti i nivoa obrazovanja, svjedoèi nam podatak, da je relativno veæi broj medju radnicima i slobodnim zanatlijama nego li medju slu benicima. Mo da bi ovo trebalo povezivati i sa strukturom èlanstva SK, predstavnièkih organa itd. To je svakako stvar za širu diskusiju. I dobna struktura vjernika takodjer je za spomenuti. Poseban èinilac jeste i spol. ena je svakako više religiozna od muškarca. To govori u prilog osnovnoj tvrdnji, da društvena emancipacija utièe na sudbinu religioznosti. Ne bi se moglo reæi, da je enaprirodno više naklonjena religiji. Èinjenica je medjutim, da je nju društveni polo aj potiskivao u drugi plan, pa je i religioznost ena bila u neku ruku samoodbrana – pokazatelj otudjenja. 326 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348
Ovdje bih svakako trebao spomenuti, za našu stvarnost vrlo va nu struènu spremu. Naime ovaj faktor jeste kod nas još uvijek, zbog neprevazidjenih disproporcija izmedju umnog i fizièkog rada, uticajan na društvenu anga iranosti uspješnost ukljuèivanja u društvenu sredinu. Nije parola, niti samo politièki zahtjev, da se treba voditi raèuna i borba za izbore i kvalitetniju strukturu organa samouprave u korist neposrednih proizvodjaèa. Jasno je medjutim, da ovo ne rješavaju administrativni akti niti tumaèenje rukovodilaca, nego razvoj materijalne baze i porast proizvodnih snaga sa èovjekom u svojoj potpunoj velièini. Treba konstatirati, da svi ti faktori koji pridonose razvoju ili u krajnjem odr anju religioznih tradicija, djeluju na slabije društveno anga iranje, potisnutost pojedinih slojeva i sl. Tvrdnja, da religijsko shvaæanje djeluje na smanjenje materijalne zainteresiranosti kod tih slojeva jeste i moguæa i osnovana. Naime materijalna zainteresiranost jeste svakako usko vezana za društvenu anga iranost,ili je barem tek tada potpuna, ako je društveno osnovana. A uzev i u obzir sve navedene postavke, oèito je a o tome svjedoèi i praksa, da oko 85% izrazito i stalno društveno anga iranihnije religiozno i ne obavlja vjerske obrede. S druge strane istovremeno 86% društveno neanga iranihobavlja vjerske obrede.
II. DRUŠTVENA ANGA IRANOST KAO FAKTOR SUZBIJANJA RELIGIJSKIH SHVAÆANJA
1. Èinioci ateizma i napuštanja religijskih shvaæanja Veæ je naprijed konstatirano da je ateizam usko vezan za društvenu anga iranost pojedinaca ili obratno. Izvjesna odstupanja su i normalna i nu na. Demokratizacija društvenog sistema, kao i materijalizacija ovog principa u vidu raspodjele dohotka u radnoj organizaciji, kao i veæe preraspodjele u korist neposrednih proizvodjaèa, znaèajan su èinilac stalnog poveæanja stabilnosti društvenog polo aja èovjeka. Rad organa društvene samouprave u svojoj potpunoj neposrednosti potpuno je obojen humanizmom, a shvaæanje rezultata društvenog napretka, kao uspjeha svih društvenih slojeva doprinosi suzbijanju birokratizma, kulta liènosti i ostalih deformacija prividnog prednjaèenja. Citirat æu jednog sveæenika, koji o našem demokratskom sistemu ka e slijedeæe: „Snaga je vaša u tom, što vi otvoreno iznosite svoje greške i okupljate ljude na njihovo ispravljanje. Kamo sreæe da i mi otvoreno priznajemo svoje propuste, jer bismo imali mnogo više uspjeha“. Iduæi èinilac ateizma jeste moguænost obogaæivanja znanjem. Iz samog odnosa religije i nauke, kao i praktiène koristi, koja se ostvaruje primjenom 327 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... nauke, proizlazi posebno poštivanje i isticanje velièine rada i znanja. Reforma školstva, koja treba nastupiti trebala bi u svakom sluèaju u skladu sa postignutom moguænošæu ulaganja u školstvo stvoriti takvo shvaæanje kod mladih, da jedan suvremeni èovjek našeg društva ne mo eegzistirati bez odgovarajuæe naobrazbe bez obzira gdje i što æe raditi. Mislim naime, da konaèno valja pomalo razbijati famu, da se uèi samo i samo da bi se odmah poslije škole dobilo radno mjesto, a o znanju se ne treba mnogo prièati. Iz razgovora sa mnogim komunistima i vjernicima o problemu religije kod nas vidljivo je da svi istièu premalo investiranje društvene zajednice u tzv. opæu potrošnju. Ne osvrèuæi se na to, što to mnogi istièu bez dubljeg poznavanja stvarnosti, što mnogi ne razumiju bit privredne reforme i sl., mo da bismo ipak trebali razmisliti o kvaliteti i kvantiteti toga investiranja. Sigurno je bez svake sumnje da nemamo dovoljno sredstava javnog standarda, da su postojeæi objekti toliko zastarjeli i potpuno neopremljeni, da praktièki ne koriste, mnogi od njih, svojoj pravoj svrsi. Treba posebno istaæi, da bismo mi morali voditi raèuna o velikoj vjerskoj tradiciji na našem podruèju, što svakako zahtjeva veæe napore društva. Hoæemo naime upozoriti, da je takodjer viši ekonomski i kulturni standard poseban èinilac ateizma i opadanja obredne prakse. To znaèi, da razvoj ivotnog standarda radnih ljudi pridonosi odumiranju slijepog izvršavanja crkvenih normi. Prodor tranzistora, radio-aparata, televizora, povezuje èovjeka sa problemima svijeta – on sve više postaje svjestan svoja postojanja i uloge. O svemu ovome vodi raèuna i crkva i pokušava zadovoljiti interese, zahtjeve za poznavanjem situacije u svijetu te tako organizira i svoj rad.
2. Stav religije o društvenoj anga iranosti Društvena anga iranost u sprovoðenju socijalistièkih principa izgradnje jeste svakako glavni faktor suzbijanja religijskih shvaæanja. Da li su toga svjesni i sveæenici, dozvoljavaju li ili uskraæuju odreðene slobode ljudima. Veæ na poèetku je spomenuto da bi mnogi komunisti najradije religiju ostavili na miru, jer vjernici se ne èine opasni. Pa ipak nekoliko citata iz odgovora pojedinih sveæenika na pitanje – Kako se normativno odnosi vaša religija prema društveno politièkoj aktivnosti vjernika? – bi svakako osvjetlilo pravo stanje. „Èuvajte se kao otrova svakog posvjetovèavanja, nemojte koristiti slobode i široka povjerenja, koje vam danas crkva silom prilika daje“, ili „Stoga se klonimo svake društvene aktivnosti koja nije u skladu s voljom i odredbama naših crkvenih poglavara“. Vidljivo je dakle da crkva posjeduje svoj stav o uèešæu vjernika u društvenoj aktivnosti, da ona analizira djelovanje pojedinaca, istaknutijih ili aktivista ili vjernika, te im na to skreæe pa nju. Neka nam poslu i primjer jednog poduzeæa, 328 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 gdje je jedna djevojka izostala sa rada organiziranog u nedjelju zbog izvoza, a da o tome nije obavijestila rukovodioca. Ona je naime pjevala u zboru èasnih sestara. Kada su je nakon nekoliko izostanaka premjestili sa tog stroja na drugi, ona je donijela albu pisanu strojem, slobodno reèeno na „svetom papiru“. I pored toga što crkva na nekoliko mjesta u isticanju svojih osnovnih misli navodi pomoæ bli njemu svomu, ipak njoj nikako ne ide u prilog podruštvovljavanje èovjeka i njegovo oslobaðanje. Uloga društvenih snaga u svakoj sredini jeste tim veæa. Sveæenici osim toga nastoje društvenu aktivnost svesti na djelovanje i rad u crkvenom odboru. Crkveni odbori su i na našem podruèju vrlo aktivni, naroèito u izgradnji i popravku vjerskih objekata, organiziranju vjerskih proslava i skupova, sakupljanju dobrovoljnih priloga i okupljanju djece i omladine. Danas se u upama pristupa osnivanju tako zvanih upskih savjeta, koji bi se starali o idejnom proširenju religije (u savjet ula e i ene), a crkveni odbori vodili bi i dalje brigu o materijalnim problemima.
3. Èinioci društvene aktivnosti Nakon iznošenja èinioca ateizma koji su zaista vrlo razlièiti, te stava crkve i religije o društvenoj anga iranosti, sada æemo ukazati na neke osnovne èinioce društvene anga iranosti, koje je nu no dosljedno razvijati. Samo razvojem ovih faktora stvaraju se uvjeti da se radni èovjek afirmira kao samoupravljaè. Sigurno najva niji faktor stimuliranja društvene anga iranosti ljudi jeste ekonomska osnova. Svaka društveno politièka akcija koja nema ekonomske osnove je osuðena na neuspjeh. Društvene snage o tome vrlo èesto, bilo zbog objektivne uslovljenosti ili raznih drugih nisu vodile dovoljno raèuna. Mnoge akcije bile su kad kad kompromitirane, a preko njih i sam dotadašnji rad. Mo da bismo se malo udaljili od suštine problema, ako spomenemo sluèaj da cijeli kolektiv mnogih naših poduzeæa izglasava dodjelu pomoæi za lijeèenje raka. Kada je smisao akcije kristalno jasan tada uopæe ne postoji opasnost neuspjeha. Da bi radnik u potpunosti izgubio svoj najamni odnos prema poduzeæu on treba poznavati barem najglavnije probleme razvoja njegovog poduzeæa. Dobra je inicijativa PK-a koji je zimski period iskoristio u svrhu ekonomsko-politièkog obrazovanja po svim radnim jedinicama. Diskusije o investicijama perspektivi razvoja kombinata, problemima sjetve i etve i sl., nisu ni malo èudne niti nenadane. Radnik sve više postaje stvarni uèesnik u stvaranju dohotka radne organizacije i njegovoj raspodjeli. Društveno-politièka svijest formira se u praktiènoj akciji kojom se ostvaraju zajednièki doneseni zakljuèci. Što su obrazovanje i društveno-politièki odgoj veæ to je i odgovornost za donošenje odreðenih odluka i njihovu realizaciju veæa. 329 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju...
U vrlo mnogo sluèajeva pojavljuju se primjeri zatvorenosti organa samouprave. Nespojivo je sa pravcem razvoja našeg sistema udaljavanje centralnih od ni ih organa društvene samouprave. Proces razvoja samoupravljanja na nivou ekonomskih jedinica uèinit æe da æe se sve manje poštivati istine autoriteta, a sve više razvijati autoritet istine, te sve više razvezivati stvaralaèke inicijative ljudi. Opæa potrošnja, koja je prema nekima nedovoljna da bi mogla podmiriti potrebe ljudi nu notreba svakim danom sve više postajati stvar samog kolektiva, ako elimo da i u najsuptilnijem smislu prevaziðemo najamni odnos rada. Na pr. crkva nekako rado vezuje svoje vjernike za sebe, financirajuæi aktivnost vrlo èesto iz dobrovoljnih priloga. Ta sredstva potièu od radnika zaposlenih u poduzeæu (na pr.). To znaèi da bi eventualna drugaèija raspodjela dohotka u svrhu tih opæih potreba zaposlenih u poduzeæu problem rješavala na drugaèiji naèin. Samostalnost samoupravljanja je tim veæa što je struènost zaposlenih veæa i njihova ideološko-politièka snaga. Ona je isto tako vrlo ovisna o rukovodeæim društvenim snagama u sredini. Djelovanje tih snaga meðutim mo e se katkada pojaviti kao osnova za razoèarenje. Ovakvih sluèajeva bilo je takoðer. I društveno anga irani i neanga irani posjeduju praktièna saznanja o borbi mišljenja koja se vodi na sastancima, èak je ona prema njihovim rijeèima vrlo konstruktivna, ali se najèešæe na tome iscrpljuje aktivnost. To se obièno tada prokomentira rijeèima – lijepo govore……. Ovdje bi nu no trebalo spomenuti porodièno zapošljavanje, forsiranje pojedinaca i protekcionizam i td. Treba spomenuti isto tako i potrebu pooštrenih mjera za neke moralne devijacije, kao faktor društvene anga iranosti. Tolerancija niza sluèajeva uzurpiranja prava radnièkog samoupravljanja, kraðe i kriminala stvara kod ljudi naroèito religioznih osjeæaja, da je dobro što su oni takvi kakovi su nego li da su drugaèiji. Mo e se steæi utisak da društvena anga iranost sa sobom nosi neuklonjive poroke. Izmjena mjera kojima bi se te eka njavaliprestupnici dobro bi došla društvu, a društvena anga iranost i samoupravljanje nebi u oèima pojedinaca bili polje gdje se èovjek izgubi i od samog sebe i od društva. Zapostavit se meðutim ne mo eniti da samostalnost samoupravljanja ovisi i o ispravnoj cjelovitoj društvenoj usmjerenosti. Cjelovito društveno usmjeravanje svakako trpi odreðeni preobra aj u pravcu širenja demokratizacije društvenih odnosa. U tom svjetlu treba gledati i rad skupštine, odbornika meðu biraæima, mjesnih zajednica i td.
330 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348
III. ULOGA SK U PROCESU PREVLADAVANJARELIGIJE
Ateisti a isto tako i mnogi komunisti posjeduju svoje vlastite stavove prema religiji. Prema tim stavovima oni formuliraju i svoju borbu. Ona se uglavnom svodi na: - prosvjetiteljsko – racionalistièku koncepciju, - stihijsko – ekonomistièku i - administrativnu. Religija se mo e istisnuti ateistièkom propagandom, kojom se otkriva besmislenost i nenauènost religijskih dogmi i praznovjerica. Ovakav stav prosvjetiteljske koncepcije sadr i misao, da se ništa ne mijenja u prirodi uticaja religije na društvo i društva na religiju. On predvidja da se religija prilagodjava u društvu pa i nauci kao jednoj od njegovih osnovnih sfera i da mijenja svoj uticaj na društvo. Èlanovi SK trebaju naroèito sada u borbi partije za široku demokratizaciju principa i rada partije svoj rad usmjeriti na prevazila enje religijskih tumaèenja korištenjem argumentiranih praktiènih istina. Religija æe sama od sebe izèeznuti srazmjerno razvitku proizvodnih snaga; dotle socijalizam mora da to ima u vidu i da s njom pravi kompromise – to je shvaæanje stihijsko ekonomistièke koncepcije. Komunisti ipak znaju da prevladavanje religijskih shvaæanja ne mo e uslijediti samo kao rezultat porasta materijalnog blagostanja ljudi. Tek revolucionarnom akcijom u kojoj se zbiva „Podudaranje mijenjanja okolnosti i ljudske djelatnosti“5 postepeno se dospjeva u situaciju uskladjivanja subjektivnih zahtjeva i objektivnih moguænosti. Spomenut æemo samo na ovom mjestu jednu izjavu poznatog komunista kod nas: „Mi ne trebamo voditi borbu protiv religije, jer ona pomalo odumire sa razvojem samoupravnih snaga društva, ali isto tako mi (misli na dr avu) nebi trebali niti podr avati njihove akcije (stavljanje zastave na zgradu opæinske skupštine na dan proslave 100 godišnjice postavljanja kamena temeljca katedrale u Djakovu, i ako je opæina odr ala Akademiju u èast Štrosmajerove liènosti).
5 Citirani dio predstavlja isjeèak iz djela Karla Marxa „Teze o Feuerbachu“. Treæa teza, na koju se autor teksta poziva u ovom dijelu, glasi: „Materijalistièko uèenje o mijenjanju okolnosti i odgoju zaboravlja da ljudi mijenjaju okolnosti i da sam odgojitelj mora biti odgajan. Stoga ono mora dijeliti društvo na dva dijela – od kojih je jedan iznad društva. Podudaranje mijenjanja okolnosti i ljudske djelatnosti ili samopromjene mo e se shvatiti i racionalno razumjeti samo kao revolucionarna praksa.“ http://masa-hr.org/content/karl-marx-teze-o-feuerbachu (24.5.2013.) 331 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju...
Administrativna koncepcija je potpuno neprihvatljiva i ako je još i danas shvaæanje nekolicine pa i èlanova SK. Mi bismo trebali apsolutno prihvatiti tezu da je borba politièkih partija i religije borba dviju koncepcija o razvoju èovjeka a ne nikako borba vlasti i religije, jer partija danas sve manje ostaje politièka vlast. Potpuno društveno anga iranje komunista u organima društvene samouprave te stvaranje povoljne klime za što šire ukljuèivanje èlanova sredine u društvenom odluèivanju svakako je osnovni zadatak komunista u suvremenoj borbi protiv religije.
OSTALI NAÈINI DJELOVANJAKLERA
Kada danas govorimo o djelovanju klera potrebno je uva avati izvanredno dugu tradicionalnu doktrinu i principe crkve, koji se u suštini u današnjim uvjetima ne napuštaju, ali isto tako i nastojanja da se izmjeni ili bolje reèeno prilagodi metoda rada promjenjenim društvenim odnosima, nauènim dostignuæima i ekonomskom napretku. Ova nastojanja su novijeg datuma i sve se više zapa aju nakon II Vatikanskog koncila6. Govoreæi o prilagodjavanju Rkt [Rimokatolièke] crkve novim uslovima, moramo istaæi da to dolazi do izra aja naroèito u socijalistièkim zemljama, jer ovaj društveni sistem do nedavno nije priznavala i borila se protiv njegovog širenja, ali isto tako se zapa aju novi elementi djelovanja i u kapitalistièkim zemljama. Predstavnici Rkt crkve u nekim zemljama Zapadne Evrope otvoreno podr avajuinterese radnika i sindikata, kada je u pitanju zapošljavanje, povišenje nadnica, a u najnovije vrijeme se zala ui za uèešæe radnika u upravljanju poduzeæima. Bez sumnje je da je ovakav nastup klera rezultat novijih nastojanja poslije Koncila, ali isto tako i smišljeno djelovanje. U novim uvjetima, u periodu jaèanja ekonomske baze i ivotnog standarda širokih narodnih slojeva i crkva vidi da æe joj glavno vrelo prihoda biti narod – radnièka klasa – ako uspije svoj utjecaj proširiti u potpunosti na nju. Ovakovi, do sada neuobièajeni istupi predstavnika Rkt crkve neupuæenima
6 Drugi vatikanski koncil odr avao se u Vatikanu od 11. listopada 1962. do 8. prosinca 1965. U tom su razdoblju odr anaèetiri zasjedanja; prvo u vrijeme pape Ivana XXIII., a preostala tri u vrijeme pape Pavla VI. Na Koncilu su bila nazoèna 24 od 27 katolièkih biskupa iz Jugoslavije. U kontekstu crkveno-dr avnih odnosa u Hrvatskoj i Jugoslaviji, znaèaj Koncila je i u tome što predstavlja temeljni zaokret u povijesti Katolièke crkve, posebno u njezinom odnosu prema svijetu, suvremenom èovjeku i društvu te otvaranju dijaloga s ateistima i ateistièkim društvima, što je olakšalo i pregovore izmeðu jugoslavenske vlade i Svete Stolice. Miroslav AKMAD A, Katolièka crkva u Hrvatskoj i komunistièki re im 1945.-1966., Rijeka, 2004., str. 237-238. 332 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 izgledaju iskljuèivo humane akcije preduzete za dobrobit radnièke klase, a to upravo kod ljudi ni enaobrazbe ima djelotvoran uèinak. Sve to u stvari proizlazi iz nove orijentacije crkve, koju mnogi njezini predstavnici na zavijen ali popularan naèin iznose. Naime, Rkt crkva poslije Koncila ne eli starateljstvo dr aveniti njezinu zaštitu, veæ tra islobodu za svoje vjersko djelovanje. U nekim dr avama crkva se èak odrièe svojih nekadašnjih privilegija, a sve s ciljem da bi na narod djelovala uvjerljivije i da bi povratila svoj poljuljani ugled. U današnje vrijeme se odr avaju savjetovanja predstavnika Rkt crkve na kojima se raspravlja kako djelovati u zemljama sa socijalistièkim društvenim sistemima, što znaèi da Rkt crkva bez dvoumljenja priznaje socijalistièki društveni sistem kao svjetski sistem, da ne gleda na njega kao na nešto prolazno kao do Koncila i da nastoji svoje metode djelovanja prilagoditi zakonskim okvirima društvenog uredjenja. Napred izneseni elementi došli su do izra aja i prilikom potpisivanja Protokola izmedju SFRJ7 i Vatikana8. Naime, u toku pregovora predstavnici Vatikana su postavljali neke zahtijeve, koji nisu bili u skladu sa našim Ustavom (povrat crkvene imovine, vjeronauèna nastava u školi, slobodno djelovanje klera i van crkve i dr.) od kojih su konaèno odustali, a što je u skladu sa "Pastoralnom konstitucijom o crkvi u savremenom svijetu"9 i "Deklaracijom o vjerskoj slobodi"10. Prema tomu za oèekivati je da æe se Rkt crkva i u našoj zemlji sve više orijentirati i prilagodjavati u svom djelovanju na postojeæi društveni sistem, koristeæi Ustavom zagarantirane vjerske slobode, a manje na stare forme
7 Socijalistièka Federativna Republika Jugoslavija. 8 Nakon prekida diplomatskih odnosa izmeðu Svete Stolice i Jugoslavije u prosincu 1952., poèetkom 1960-ih godina zapoèinju prvi konkretni pokušaji za pokretanjem pregovora o normalizaciji meðusobnih odnosa. Slu benipregovori zapoèinju u lipnju 1964. (iako su se i prethodnih godina odr alibrojni susreti i razgovori izmeðu predstavnika Svete Stolice i Jugoslavije) u Rimu i voðeni su u još nekoliko navrata – dva puta u Beogradu 1965. i u Rimu 1966. Konaèni tekst Protokola potpisan je u Beogradu 24. lipnja 1966. Njime su, izmeðu ostalog, jugoslavenske vlasti, u skladu s ustavnim odredbama, potvrdile slobodu vjeroispovijesti, odvojenost crkve i dr ave te jednakopravnost svih vjerskih zajednica i zajamèile Katolièkoj crkvi slobodno obavljanje vjerskih poslova, uva avajuæi nadle nost Svete Stolice nad Katolièkom crkvom u Jugoslaviji u duhovnim stvarima. S druge strane, Sveta Stolica je potvrdila naèelan stav da sveæenici ne mogu svoje crkvene i vjerske du nosti zloupotrebljavati u politièke svrhe uz osudu politièkog nasilja i politièkog terorizma. Više vidi u: M. AKMAD A, Katolièka crkva u Hrvatskoj…, str. 213-313. 9 „Gaudium et spes“ („Radost i nada“) - Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu. Rijeè je o jednoj od isprava donesenoj tijekom zasjedanja Drugog vatikanskog koncila 7. prosinca 1965. Cjeloviti tekst isprave vidi na: http://zrno.wordpress.com/teoloske-teme/crkveni-dokumenti/dokumenti- drugog-vatikanskog-sabora/gaudium-et-spes-1965/ 10 „Dignitatis humanae“ – Deklaracija o vjerskoj slobodi. Deklaracija u èijem podnaslovu stoji „O pravu osobe i zajednica na društvenu i graðansku slobodu u vjerskoj stvari“, donesena je 7. prosinca 1965., dan prije završetka rada Drugog vatikanskog koncila. Cjeloviti tekst isprave vidi na: http://bogoslovija-ri.hr/download/Dignitatis_humanae.pdf 333 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... djelovanja. Danas još ne mo emo govoriti o potpuno novoj orijentaciji, jer postoje tendencije starog klasiènog naèina djelovanja pro etognovim metodama usvojenim na Koncilu, što ovisi o sveæenicima koji vrše utjecaj na vjernike. Jedna od novih prilagodbi u djelovanju Rkt crkve je sve veæa aktivnost u vjeronauènoj nastavi i usvajanje prijašnjeg privremenog naèina rada za stalni oblik djelovanja. U proteklom periodu kada je Rkt crkva na naš društveni sistem gledala kao na privremeno stanje i kada joj je Ustavom bilo onemoguæeno da katekizaciju provodi u školama, organizirala je takodjer na odredjeni rok, za kraæi period, vjeronauènu nastavu u crkvama. Danas taj sistem rada sve više postaje stalan, jer se gotovo pri svim upnim crkvama, pa i ostalim seoskim crkvama grade posebne prostorije za vjersku obuku djece, što znaèi da je orijentacija na takav rad za du i rok. Na temelju toga mislimo, da Rkt crkva neæe uporno nastojati da se vjeronauèna nastava ponovno uvede u škole. To proizlazi iz proklamiranih principa djelovanja Rkt crkve na Koncilu, tj. da crkva ne tra i od dr ave da joj omoguæava njeno djelovanje, veæ samo da garantira slobodu vjeroispovjesti. Na našem podruèju je broj polaznika vjeronauèna nastave u neznatnom porastu. To smo zapazili naroèito u 1966. godini, kada je uopæe aktivnost Rkt crkve bila poveæana i orijentirana na postkoncilske jubilarne proslave. Prema našim podacima za 1964/65. školsku godinu vjeronauk je pohadjalo na podruèju Opæine Ðakovo oko 40% uèenika. Izvjestan porast broja polaznika u 1966. godini rezultat je daleko veæe aktivnosti klera na podruèju vjeronauène nastave. Pošto ne raspola emo za prošlu godinu sa podacima o pohadjanju vjeronauène nastave iskoristit æemo podatke ðakovaèke upe11. Prema njihovim podacima vjeronauènu nastavu pohadjalo je u 1966. godini 990 uèenika ili 70%. Ako uzmemo cifru od oko 990 kao taènu, jer vjerujemo da su tu obuhvaæeni svi uèenici koji su vjeronauk pohadjali redovno i povremeno, niti onda to nije 70%. Škole u Ðakovu pohadja 3.533 uèenika, a u selima ðakovaèke upe 757 uèenika, što je ukupno 4.290 uèenika, a to znaèi da 990 uèenika èini 23%. Podaci za ostale upe našeg podruèja izra enisu samo u postotku, pa ih nismo mogli koristiti. Ovdje još mo emo postaviti pitanje, da li prikupljati podatke o vjeronauènoj nastavi i kako do njih dolaziti? Vjeronauènu nastavu na selima provode upnici, a u Ðakovu katehistice i kapelan. Od prije nam je poznato da se u tom poslu slu epopularnim metodama, kako bi se što više pribli ilidjeci i privukli ih na vjeronauk. Organiziraju zabavne igre, sportske igre, razne priredbe, koja apsorbiraju isto toliko vremena kao i
11 upa Svih svetih u Ðakovu. 334 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 obrada religioznog gradiva. Prošle godine je bilo pokušaja da se podstakne temeljitije usvajanje gradiva, pa je u okviru jubilarne proslave organizirano natjecanje u ðakovaèkoj katedrali izmedju najboljih polaznika vjeronauka (hodoèašæe ministranata), što znaèi da suiu upskim mjestima odr anaisto takva izluèna natjecanja. Isto je potrebno istaæi da u vjeronauènoj nastavi ima i nepravilnosti, uèenici se saèekuju ispred škole i odvode na vjeronauk, a dogadja se da se vrbuju i djeca komunista. Mislimo da u ovim pitanjima odluèujuæu ulogu imaju roditelji. Pojaèan utjecaj na vjernike, a time i na religiozne roditelje u periodu jubilarnih proslava imao je utjecaj i na poveæanje broja polaznika vjeronauka. Ipak djeca nisu samostalna, i u mnogim stvarima za njih odluèuju roditelji od kojih su materijalno ovisni, pa i onda kad se radi o srednjoškolcima. To su zapazili i predstavnici Rkt crkve pa u narednom periodu namjeravaju organizirati vjeronauk za roditelje. I do sada su vršili utjecaj na roditelje, da svoju djecu odgajaju u religioznom duhu, da ih šalju na vjeronauk, ali to je bilo povremeno, putem propovijedi. Sada se organizira planirana vjeronauèna pouka roditelja preko zime. Ova pouka bi se odr avala nedjeljom, jednom mjeseèno u posebnim prostorijama (sakristiji ili prostoriji za katekizaciju). Prve nedjelje u mjesecu za majke koje æe se upuæivati kako trebaju usmjeravati vjerski odgoj u porodici prema djeci od najranije mladosti. Druge nedjelje u mjesecu za oèeve, koji treba da utjeèu na odgoj veæe muške djece koja veæ nisu pod utjecajem majke. Treæe nedjelje za bake, jer smatraju da je baka va anfaktor odgoja, naroèito u obiteljima gdje su oba roditelja zaposlena. I u svim ostalim akcijama crkve osjeæa se nastojanje da se vjeronauènom nastavom obuhvati što veæi broj djece. Za vrijeme posvete kuæa sveæenici se interesiraju da li djeca pohadjaju vjeronauk, zašto ne pohadjaju i uvode ih u spisak polaznika. Sveæenici i èasne sestre daju instrukcije uèenicima iz pojedinih školskih predmeta i na taj naèin takodjer ostvaruju znatan utjecaj na njih, a time ih obavezuju i na pohadjanje vjeronauène nastave, snabdjevaju sa prikladnom religioznom literaturom, koju preko njih šire i na ostalu školsku djecu. U pravilu instrukcije ne naplaæuju, veæ vrše usluge na dobrovoljnom principu i primaju dobrovoljni prilog. Na taj naèin proširuju svoj utjecaj, izbjegavaju oporezovanje, a preko dobrovoljnih priloga u novcu i naturi vjerujemo da ostvaruju potreban financijski efekat. Valja istaæi da i naši propisi na tom podruèju u manjim mjestima idu u prilog crkvi. Konkretno u Ðakovu gdje postoji manji broj srednjih škola neki predmeti su zastupljeni samo na jednoj školi, a nastavnici iste škole ne mogu instruirati uèenika bez obzira da li im predaju ili ne. Tako na Gimnaziji u Ðakovu postoje tri 335 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... profesora njemaèkog jezika, od kojih su dva samo djelomièno anga irani u nastavi njemaèkog jezika, ali radi postojeæih propisa ne mogu instruirati uèenika kojima ne predaju. Na Ekonomskoj školi se predaje drugi strani jezik (ruski) i uèenici su prisiljeni da na instrukcije iz njemaèkog jezika idu kod èasnih sestara. Slièna je situacija i kod mnogih drugih predmeta – latinski jezik, matematika i dr. Ovdje je va nouoèiti, da se vjeronauènom nastavom i religioznim odgojem djece od rane mladosti, nastoji formirati navika o potrebi religioznog ivota i prisustvovanja religioznim obredima i u kasnijem periodu. Iz prednjeg izlaganja vidimo da je djelovanje klera na najmladje vjernike u današnjim uvjetima dobro organizirano, da crkva u tom poslu anga ira dosta svojih kadrova i sredstava i da dio izdavaèke djelatnosti prilagodjava djeci. Zato se èesto pitamo kakav bi trebao biti utjecaj èlanova Saveza komunista i uopæe naprednih društvenih snaga u formiranju nauènog, dijalektièko-materijalistièkog pogleda na svijet i društvo, a time i na oslobadjanje mladih liènosti religioznih dogmi i dualistièkih elemenata u odgoju i na koji naèin najefikasnije taj utjecaj ostvariti. Pozitivan nauèni utjecaj na djecu moguæe je u našem društvu ostvariti preko roditelja, kulturnih ustanova, omladinske i pionirske organizacije odgovarajuæim metodama rada. Samo moramo znati da se u ovom radu rezultati ne posti u na brzinu, da presija ne vodi cilju, veæ mo e imati i suprotan efekat, odnosno da je potrebno uporno, sistematsko i dugotrajno djelovanje da bi se u odgoju postigao eljeni cilj. Ponekad se eljeni rezultati posti u tek nakon 12-godišnjeg školovanja i zato negativni rezultati kratkoroènih analiza ne smiju djelovati obeshrabrujuæe. Mi smo do sada mnogo napora ulagali da odvuèemo djecu ili da ih negdje anga iramou vrijeme vjerskih obreda. To su pasivne metode koje ne daju trajnije rezultate, ali koje ipak zaslu uju pa nju jer onemoguæavaju sistematsko religiozno djelovanje. Takve su npr. sportske priredbe nedjeljom prije podne koje okupljaju dosta publike, zatim kino-predstave za školsku djecu (matineje). Matineje i ostale kino-predstave za školsku djecu i omladinu mogle bi imati i aktivniji efekat kada bi se sa mladim gledaocima obradila sadr ajna strana izabranih filmova. Ovaj zadatak su u veæim gradovima preuzela sveuèilišta i prije prikazivanja filma snimljenim uvodom na magnetofon mladog gledaoca uvode u sadr aj, nameæu mu odredjene korisne zakljuèke, pa se tako posti e više od obiènih vizualnih utisaka kod gledalaca koji to još nisu u stanju sami izvesti. Smatramo da bi se u provincijskim mjestima kao što je Ðakovo trebao više razgranati društveni ivot sa pionirima i omladinom. Kod nas je jedan oblik aktivnog rada zapoèeo prošle godine preko pionirskih rukovodilaca. Takav rad bi se trebao odvijati tokom èitave godine. Pionirskim rukovodiocima su ispod tjedna djecu okupljali na igralištima, u parku, oko škola, a nedjeljom izvodili na izlete u 336 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 obli nje šume (Gaj i Zokovicu). To je za djecu rekreacija, zabava, a mogu se u program nenametljivo ubaciti i korisni sadr aji.Mislimo da je uèinjen propust što sa djecom koja preko ljeta ljetuju van Ðakova nije išao izvjestan broj pionirskih rukovodilaca uz aktivne prosvjetne radnike. Na taj naèin bi pionirski rukovodioci stekli još veæe iskustvo i znanje u radu s pionirima, te bi im bilo priznanje za njihov rad i podsrek za još veæu aktivnost. To bi bilo svakako korisnije nego anga iranje roditelja (majki) koje se pojavljuju samo onda kada treba iæi u ljetovalište. Kod nas kao pionirski rukovodioci rade uglavnom najbolji omladinci i omladinke, antireligioznih shvaæanja i usmjeravanjem njihovog rada i izvjesnom selekcijom mogli bi se postiæi zapa eniji rezultati. Sa djecom bi se moglo izlaziti zimi na sanjkanje, kada bi se djelomièno mogle koristiti školske prostorije, za djecu mladjeg uzrasta prikazivati dija – filmove, èitati bajke, prièe, a u proljeæe sakupljati ljekovito bilje i druge akcije. Nedjelja bi uopæe morala biti aktivniji dan za omladinu i pionire. Kada se takmièe uèenici Gimnazije i Ekonomske škole (znanje iz knji evnosti,politièkih dogadjaja, sporta i takmièenje pjevaèa) dvorana kina „Doma kulture“ bude puna. Ovakvih takmièenja bi trebalo biti više i izmedju osnovnih škola, uèenièkih sportskih natjecanja, nastupa instrumentalnih sastava i drugih priredbi. Kako se putem nastavnog procesa mo e idejno utjecati na uèenike manje više je poznato. To ovisi o karakteru i sadr aju nastavnog predmeta, kao i o nastavniku koji predaje. Da bi se tu moglo više uèiniti to je taèno, subjektivni faktor nam zakazuje, što smo veæ u više navrata konstatirali. Momentalno i za kraæe vrijeme se ne da mnogo uèiniti. Smatramo da sve ovisi o planskoj politici u prosvjeti. Danas kada kadra nedostaje, kada se u prosvjeti zapošljava svako, ne mo e se govoriti o selektivnom zapošljavanju odgojno obrazovnog kadra. Prosvjetni radnici bi u okviru struènih organa trebali više prouèavati literaturu koja potencira idejnost u nastavi. S druge strane otvoreni istupi pred djecom protiv religije i klera obièno daju suprotan efekat. Zapa a se da nedostaje programirani rad prosvjetnih radnika sa roditeljima. Ovaj rad je neobièno va an, naroèito u osnovnoj školi, kada je dijete najprivr enijeroditeljima i nastavnicima i kada se najlakše ostvaruju utjecaji starijih. Isto tako, da bi se omoguæilo uspješno djelovanje kvalitetnih prosvjetnih radnika potrebno je materijalno osposobiti škole. Kod nas prodje školska godina da u nekim osnovnim školama ne nabave niti jedno uèilo. Kada govorimo o religiji naroèito istièemo neprihvatljivo dogmatsko uèenje, a da li je u nekim našim školama drugaèije? Ako se uèeniku gradivo ne objašnjava dokaznim materijalima, demonstracijom, eksperimentom, ako on sam ne eksperimentira, zar se onda od njega ne tra ida nam vjeruje, da prima ono što iznosimo za gotovo, kao što to od njega zahtijeva i religija. Upravo bi ta razlika u metodu rada trebala 337 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... biti glavno oru je za antireligiozni odgoj. Kod uèenika treba razviti saznanje da usvaja ono što vidi, ono što mo esam eksperimentom potvrditi, da vjeruje onomu što mu drugi ili sam mo e nauèno dokazati – da nauèno spoznaje. Mislimo da je izvanredno va an naš utjecaj na roditelje, jer je veæina djece pod jakim religioznim uplivom roditelja. Zato mi niti ne mo emo sagledati rezultate i utjecaj škole i društva dok su djeca u roditeljskoj sredini, rezultat se mo e vidjeti kada se oni oslobode roditelja, kada se zaposle ili odu na studij i postanu manje ovisni, odnosno kada nisu pod neposrednom kontrolom roditelja, a takve analize do sada nismo vršili. Kako ostvariti najefikasnije naš utjecaj? Ovo pitanje je u vezi sa antireligioznim djelovanjem Saveza komunista i drugih društveno-politièkih organizacija na stanovništvo. Djelovanje èlanova SK u ovim uvjetima moralo bi biti znatno aktivnije, jer je i aktivnost Rkt crkve u posljednjoj godini bila izvanredno velika. Da bi privukla pa nju što veæeg broja ljudi, religioznih, indiferentnih, pa èak i onih koji više nisu religiozni Rkt crkva se obilno koristila oprostima i propagandnim koncilskim materijalima. Djelovanje Rkt crkve je olakšano prilagodjavanjem crkve novim uvjetima, koji pred vjernike postavljaju mnogo manje zahtijeve nego prije Koncila. Crkva sve više postaje tolerantna prema nauci i nastoji objašnjavati kako su nauèna otkriæa u skladu sa religioznim naukom. Uveden je narodni jezik pri slu enju crkvenih obreda12 što stvara izvjestan interes kod ljudi, barem u ovoj prvoj fazi crkvene reforme. Uvode se laici, a to bi trebali biti ugledni i pošteni gradjani, kako bi se preko njih mogao što bolje ostvariti utjecaj na odredjeni krug ljudi. U pojedinim zemljama ima sve više pristalica tolerantnih odnosa prema društvenim zbivanjima, tj. pristalica da se prihvati stanje kakvo ono jeste. Takvi su stavovi nekih klerikalnih krugova prema kontroli prirodnog prirasta (natalitetu), nastojanje da se dozvoli sveæenicima da sklapaju brakove i sl. (Mali koncil u Nizozemskoj). Kod nas sveæenstvo stoji po tim pitanjima na starim pozicijama i za sada su protivnici kontracepcije, što je našim zakonom regulirano i na tom planu su nastojali da pridobiju stanovništvo za sebe i ostvare svoj utjecaj. Po selima organiziraju misije, koje vode Isusovci. Pored religioznih obreda, kojima ele da obnove religioznu tradiciju sela, organizirali su teèajeve za pojedine kategorije stanovnika. Ovdje su posebno bili zapa eni teèajevi za ene, gdje su misionari poput lijeènika objašnjavali moguænost prirodnog kontroliranja poroda, kada je to od boga regulirano. Ta je
12 Jedna od tekovina Drugog vatikanskog koncila bila je i uvoðenje narodnog jezika u liturgiju, koja se do tada odr avala na latinskom jeziku. Iznimku su predstavljale hrvatske biskupije u kojima se od poèetka kršæanstva na tim podruèjima liturgija odr avala na starohrvatskom jeziku. 338 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 materija posebno obradjena u knji ici „Rijeè braènim drugovima“13, koju rasturaju zajedno sa ostalim religioznim izdanjima. Utjecaj klera je bio posebno jak u prošloj postkoncilskoj godini, kada su organizirane jubilarne proslave. To je bila jubilarna proslava èitave Rkt crkve proklamirana od Vatikana i jubilarna proslava 100-godišnjice poèetka gradnje ðakovaèke katedrale i 150-godišnjice rodjenja JJ [Josip Jurja] Štrosmajera. Glavni centar okupljanja vjernika bilo je Ðakovo, gdje su odr avane centralne religiozne sveèanosti za crkvene praznike i za pojedine kategorije vjernika – djevojke, ene, mladiæe i ljude. Svrha ovih akcija je bila religiozna obnova, odnosno širenje utjecaja Rkt crkve na što širi krug stanovnika, a nesumnjivo i financijski efekat. Religiozni obredi su zato odr avanisa mnogo dekora i pompe, uz uèešæe pjevaèkih zborova iz svih krajeva biskupije i pjevaèkog zbora bogoslova, a ulo eno je mnogo truda na propagandu, naroèito po upama. Tako su grupe vjernika iz mnogih mjesta u Ðakovo stizale posebnim autobusima, a èesto su tra enapojaèanja eljeznièkihkompozicija kako bi se svi vjernici mogli prebaciti u Ðakovo. Mo e se reæi da je sve funkcioniralo dobro, od doèeka vjernika, religioznih obreda, do obilaska i pregledavanja katedrale, muzeja i sjemeništa. I ovim prilikama, kao i pri redovnim obredima u seoskim crkvama obilno su koristili koncilske materijale s kojima su vjernike upoznavali uz iscrpne komentare i na taj naèin pobudili dosta velik interes kod vjernika, pa èak i onih koji neredovito ili vrlo rijetko zalaze u crkvu. Poseban interes kod stanovnika izazvali su za završnu sveèanost u okviru jubilarne proslave. Pri propagiranju i anga iranju vjernika nastojali su maksimalno iskoristiti interes ljudi da vide i prisustvuju velikom skupu crkvenih poglavara, domaæih biskupa na èelu sa kardinalom [Franjom] Šeperom i nekih biskupa i sveæenika iz inozemstva. I ove godine se planira aktivno nastaviti sa proslavama i okupljanjem vjernika u okviru zacrtanog duhovnog preporoda. Na programu je jubilej povodom 1900-godišnjice smrti Petra i Pavla. Pošto je sv. Petar zaštitnik katedrale u Ðakovu kler oèekuje, da æe ovom prilikom bo ji narod pohrliti u katedralu. Zatim na programu je 50-godišnjica Marije iz Fatime, 110-godišnjica dolaska Æirila i Metoda u Rim i druge proslave. Jedan metod savremenije infiltracije i širenja utjecaja klera je organizacija turistièkih putovanja za vjernike u inozemstvo. Cijene ovih putovanja izgledaju dosta pristupaèno, a upnici su stimulirani, putuju besplatno ako okupe grupu od 40 vjernika. Prema tome mo e se oèekivati i daljnje aktivno nastojanje Rkt crkve da privuèe što veæi broj ljudi i da što više proširi svoj utjecaj u narodu. U prošloj
13 „Rijeè braènim drugovima“, Ðakovo 1964. 339 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... godini ne mo emoreæi da u tomu nisu imali izvjesnih uspjeha. Pitanje je koliko æe dugo taj inpuls pojaèanog priliva vjernika u crkve trajati? Smatramo da je to jedna prolazna pojava, koja ima veæi odraz u vanjskim efektima nego u svom sadr aju. Koliki æe uspjeh ove kampanje biti ovisi i o našem djelovanju i kretanjima u društvu. Momentalno se borimo za viši lièni ivotni standard, uporedjujuæi ga sa standardom privredno razvijenih zemalja, dok nam se društveni standard posljednjih godina, naroèito na selu, nešto sporije kretao. Kada se poveæani lièni standard bude poèeo reflektirati u rastu društvenog standarda, mislimo da æe se situacija poèeti bitnije mijenjati, jer je solidan društveni standard jedan od uvjeta za aktivnije i šire ukljuèivanje gradjana u tokove socijalistièke društvene reforme. Izvjestan utjecaj na vjernike ostvaruje se i preko Visoke bogoslovne škole, i uèenika te škole u sredini u kojoj ivepreko zimskog i ljetnog raspusta. VBŠ ima zadatak da regrutira i osposobi potreban kadar za popunjavanje upra njenih mjesta i zamjenu starijih upnika koji se postepeno penzioniraju. Produkcija kadra posljednjih godina je tolika da veæ par godina nema upra njenih upa (Sl. Brod, Belišæe, Borovo, Beška, Viškovci i dr.). Broj polaznika VBŠ iz godine u godinu lagano raste, pa rektorat VBŠ veæ niz godina razmišlja o proširenju kapaciteta škole i sjemeništa. Ove godine su prišli realizaciji ove zamisli, kako bi mogli prihvatiti sve uèenike kojih sada ima više nego je kapacitet škole i internata. Broj uèenika se do prošle godine kretao u okviru kapaciteta škole, a u posljednje dvije godine naglo je porastao, tako da se ove godine upisalo 176 uèenika i studenata. 1962. g. 145 1965. g. 133 1963. g. 157 1966. g. 161 1964. g. 152 1967. g. 176
Škola svake godine organizira prijemne ispite i ne mo e se reæi da primaju sve uèenike bez obzira na garanciju za uspjeh. Mislimo da je po srijedi dobro organizirana propaganda, ivotni standard upnika i sveæenika uopæe, a dobrim dijelom i tradicionalna religioznost pojedinih porodica koje odgojno pripremaju svoju djecu za vjerske škole. Tako se u VBŠ u Ðakovu vrlo èesto susreæu ista prezimena, nije rijedak sluèaj da se istovremeno na školovanju nalaze braæa, pa i više èlanova jedne porodice, a mnogi su u rodbinskoj vezi sa današnjim sveæenicima. Socijalni sastav ove škole je karakteristièan. Iz njega se vidi da se za sveæenièki poziv opredjeljuje najviše djece iz seoskih porodica (svake godine 50 do 60 % uèenika i studenata), postotak djece radnièkih porodica je u opadanju (posljednjih godina se smanjio od 25 na 15 %), dok procenat djece obrtnièkih porodica raste (posljednjih godina sa 2,5 na 11 %). Postotak ostalih kategorija je 340 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 manji – porodice penzionera 4–7%,slu benika 2–5%,djece bez oca oko8%i djece bez roditelja oko 2 %. Svi uèenici ove škole nisu sa našeg podruèja, veæ obièno oko 50 %, dok su ostali uèenici sa podruèja BiH – 46, Vojvodina 24 i Slovenija 16 – u 1966/67. školskoj godini. Na podruèju kotara najviše kandidata za sveæenika daju: 1961./62. 1963./64. 1965./66. 1966./67. LBU14 LBU LBU LBU Sl. Brod 9 11 20 6 5 11 8 13 21 9 11 20 Vinkovci 7 8 15 4 6 10 6 8 14 7 6 13 Ðakovo 6 8 14 3 8 11 9 2 11 11 5 16 upanja - 1 1 6 2 8 10 3 13 11 1 12 Osijek 2 5 7 2 5 7 3 2 5 4 2 6 Valpovo 2 5 7 2 2 4 1 2 3 3 2 5 Od ukupno 30 43 73 26 35 61 39 36 75 47 30 77
Iz pregleda je vidljivo da se broj uèenika i studenata sa podruèja kotara kreæe izmedju 70 i 80. Nadalje je vidljivo da se broj uèenika u pripremnim teèajevima poveæava, a broj studenata na VBŠ se lagano smanjuje ( od 1961/62. do 1966/67. od 43 na 30 studenata), što znaèi da je osipanje prilièno. Mo e se postaviti pitanje kakav æe biti priliv uèenika u VBŠ u narednom periodu? Ovdje treba u prvom redu imati u vidu ekspanziju osnovnog školstva u poslijeratnom periodu, koja je stvorila naviku kod stanovništva za produ enjem školovanja, a to je i u vezi sa potrebom koja proizlazi iz izmjenjene strukture stanovništva, naroèito na selu. Srednje škole na našem podruèju ne mogu primiti sve uèenike koji ele nastaviti školovanje na drugom stupnju. Moguænost stipendiranja najboljih uèenika na srednjim školama nije ispitana u vezi sa usmjeravanjem uèenika nakon završene osnovne škole. Ovdje treba istaæi da na naše podruèje doseljava velik broj stanovnika iz pasivnih krajeva, koji su nešto primitivniji i na ni em stupnju obrazovanja, pa i privr eniji religiji, kao i moguænost priliva uèenika sa drugih podruèja i u narednim godinama. Materijalna osnova je va an elemenat koji omoguæuje sve širu aktivnost crkve. Rkt. crkva na našem podruèju ima sasvim solidne prihode, koji omoguæuju izvodjenje gradjevinskih radova šireg opsega, izdr avanješkole i internata sa 150 do 170 polaznika, izdr avanjepenzioniranih sveæenika i druge rashode. Mislimo,
14 L – pripremni teèajevi VBŠ-a, B – Visoka bogoslovna škola, U – ukupno. 341 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... da je najveæi izvor prihoda crkve selo, naroèito nakon reforme, od kako su poveæane cijene poljoprivrednim proizvodima osjeæa se sve više rast materijalne osnove sela. Zato u posljednje vrijeme predstavnici crkve nisu više toliko aktivni borci protiv ivotnog standarda. Oni istina nisu za maksimalno anga iranje na polju materijalne proizvodnje i za zapostavljanje duhovnog ivota, ali se primjeæuje da im odgovaraju veæ materijalni izvori seljaka, jer seljak tada podmiruje i sve obaveze prema njima, a one nisu male i sve se više poveæavaju. Pored redovnih davanja u naravi i novcu i plaæanja usluga prilikom krštenja, vjenèanja, sahrana, organiziraju èesto raznovrsne sabirne akcije. Poslije potresa15 su prikupljena sredstva za popravak te e ošteæenih crkava (Levanjska Varoš, Budrovci, Trnava, Koritna, Piškorevci, Perkovci i Musiæ), a popravljane su i uredjivane i druge crkvene zgrade koje su bile neznatno ošteæene. Po svim upama se prikuplja pomoæ za radove na katedrali. Ova aktivnost je toliko razgranjena da se o prikupljenoj svoti mo esamo nagadjati. Za vrijeme jubilarne proslave prodavane su spomen-plakete, spomen-znaèke, spomen-slièice sa slikama iz katedrale. Ova aktivnost se nastavlja pa se vjernicima nude spomen-plakete kao prikladan poklon za imendan, sv. krizmu, uskrs uz cijenu od 10.000 starih dinara16. Isto se nastavlja i sa prodajom spomen-znaèki po 150 st. dinara i spomen slièica po 10 starih dinara. U ovoj godini se vjernicima nude umjetnièke religiozne reprodukcije formata razglednica, koje je Ordinarijat preuzeo od JAZU17. Ove su reprodukcije izdane povodom 100-godišnjice JAZU, a prodaju se po 130 dinara. Prihodi takodjer idu u korist katedrale. Veæ preko godinu dana po selima se odr avaju „Katedralni dani“ i tom prilikom se prikupljaju dobrovoljni prilozi. Ova akcija je izgleda dala dobre rezultate pa se s njom nastavlja. Istièe se, da su se mnogi vjernici oduševili ljepotama katedrale, prilikom boravka u Ðakovu u okviru jubilarne proslave i obeæali da æe dati priloge i bilo bi šteta to ne iskoristiti. Na „Katedralni dan“ u mjestu gdje se odr avaodlazi predstavnik Ordinarijata, dr ipropovjed o katedrali i radovima koji se obavljaju, a u novije vrijeme raspola u sa filmovima koje tom prilikom prikazuju. (film o katedrali, jubilarnoj proslavi u Ðakovu, film sa puta u sv. Zemlji). Na selu se prikupljaju sredstva za školovanje bogoslova i izdr avanje sjemeništaraca. To su davanja u novcu i naravi. Sve se prikuplja u upama, a zatim se automobilom prebacuje u Ðakovo. Sjemenište ponekada ima ive nih
15 13. travnja 1964. godine Slavoniju je pogodio potres snage 5,6 stupnjeva prema Richteru. Epicentar potresa bio je izmeðu Slavonskog Broda i Ðakova, zbog èega su razaranja i materijalne štete na podruèju Opæine Ðakovo bile prilièno velike. 16 Misli se na iznos u dinarima prije denominacije (smanjenja nominalne vrijednosti) 1. sijeènja 1966. godine u omjeru 1:100. 17 Jugoslavena akademija znanosti i umjetnosti. 342 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 namirnica i za prodaju gradjanima. Mislimo da je prošle godine uveden novi naèin prikupljanja sredstava za sjemeništarce – putem dvanaestinskih cedulja. To znaèi kada netko pristane da daje pomoæ, obavezan je davati kroz èitavu godinu u dvanaestinama. Ako se udje u bilo koju crkvu nailazi se na mnoštvo škrinjica (za potrebe sjemeništa, za potrebe upe, za biskupiju i dr.), što znaèi da se èovjek ne mo e maknuti a da ne naidje na mjesto gdje treba dati prilog. Zato danas više nisu glavni izvori sredstava crkve poljoprivredni posjedi, veæ prilozi koji se prikupljaju u raznim vidovima od vjernika. Ako se tome doda izvjesna pomoæ iz inostranstva (1965. godine u novcu 3,337.500 st. dinara, 1966. godine 3,086.300 st. dinara plus satovi, razglas i skele za katedralu), vidljivo je da Rkt crkva sakupi znatna sredstva za svoju djelatnost. U toku 1965. godine izvedeni su gradjevinski radovi na podruèju komune Ðakovo u vrijednosti od 41 milijun st. dinara, a u 1966. godini u vrijednosti od 12 milijuna starih dinara. Ta su sredstva utrošena za gradnju prostorija za katehizaciju, proširenje i popravak crkvi, gradjevinskih objekata èasnih sestara, trafo stanice i drugih manjih radova. U ove svote nisu uraèunati troškovi za obavljene radove na katedrali i ulo ena sredstva u objekte koji još nisu dovršeni (Satnica, Viškovci, sjemenište). Kako njihova materijalna osnova utjeèe na njihovu politiku vidi se iz odnosa prema Udru enju Rkt. sveæenika18. Mi preko Udru enja nudimo zdravstveno i penziono osiguranje i èudimo se kako nisu za to zainteresirani. Da bi izbjegli ukljuèivanje u Udru enje osnovali su pri biskupiji fond za penzionirane sveæenike. Iz fonda im daju pomoæ od 30.000 starih dinara mjeseèno, stan u upnom dvoru i vjerojatno odjevanje. Iz svega ovoga izlazi da Rkt crkva ima dobro organiziranu djelatnost i jako aktivne aktiviste. Kada bi naši aktivisti na terenu bili tako aktivni, vjerujemo, da bi mnogo više akcija uspjeli provesti do
18 S ciljem razbijanja jedinstva Katolièke crkve i slabljenja moæi crkvene vlasti, jugoslavenske su vlasti uz pomoæ lojalnih sveæenika zapoèele politiku poticanja osnivanja staleških sveæenièkih udru enja. Namjera je vlasti bila stvaranje „narodne crkve“, koja bi u potpunosti raskinula sa Svetom Stolicom. U stvaranje udru enja krenulo se najprije u onim krajevima gdje je crkvena vlast i veæi dio sveæenstva bio skloniji suradnji s vlastima (Istra, Slovenija, Bosna i Hercegovina). S druge strane, osnivanje sveæenièkih udru enja u Hrvatskoj nije išlo glatko, te su prvi inicijativni odbori osnovani tek krajem 1952. O djelovanju tih udru enja posebno su brinule komisije za vjerske poslove, koje su im osiguravale znatnu financijsku pomoæ. Unatoè tome, njihov je rad iz godine u godinu bio sve slabiji, a broj èlanova se nije poveæavao, ponajviše zbog negativnog stava veæine hrvatskih biskupa, ali i Svete Stolice prema èlanstvu u takvim udru enjima. Više vidi u: M. AKMAD A, Katolièka crkva u Hrvatskoj…, str. 104-111, 159-183; M. AKMAD A, Staleško društvo katolièkih sveæenika Hrvatske u slu bi komunistièkog re ima. Tkalèiæ,Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebaèke nadbiskupije, br. 7, Zagreb 2003., str. 47-156. 343 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... kraja, da bi se veæa sredstva koristila za uredjenje sela, za uredjenje i podizanje objekata društvenog standarda, nego što se koristi za religiozne objekte. Naš utjecaj u današnjih uvjetima treba da dodje najviše do izra ajau javnom djelovanju, koristeæi organizirane forme rada, ali isto tako i veæom infiltracijom èlanstva u druge organizacije (sportske, društvene, teritorijalne), gdje se okupljaju gradjani i stanovnici sela. Masovnijim ukljuèivanjem èlanova SK u sve forme organiziranog rada mo ese ostvariti rukovodeæa uloga Saveza komunista. Danas moramo priznati, mnoge osnovne organizacije nam se bave same sa sobom, a imamo èlanova èija se aktivnost upra njava samo na sastancima osnovnih organizacija. U posljednje vrijeme mnogo raspravljamo o reorganizaciji Saveza komunista. Pošto na reorganizaciju Saveza komunista ne gledamo samo kao na nove forme okupljanja i grupiranja komunista u osnovnim organizacijama, nego i na promjenu strukture èlanstva, a u vezi s tim tra e se i nove forme i sadr aji, za oèekivati je aktivnije i potpunije ukljuèivanje komunista u društvena kretanja. Kod nas je posljednjih godina znano opao broj èlanova SK u pojedinim kategorijama stanovnika, a time i kontinuitet u radu, odnosno napredna društvena orijentacija. Pretpostavlja se da je u neposrednom posljeratnom periodu u èlanstvu SK bilo oko 50 % omladine, taj postotak se neprekidno smanjivao, 1950. godine 39,8 %, 1958. 23,6 %, a naroèito posljednjih godina kada je pao u 1965. godini na 12,6 %. Slièna situacija je i kod nas u Ðakovu, pa vjerujem da je i to jedan od razloga nezainteresiranosti i sve veæe pasivizacije omladine na politièkom podruèju. Slièna situacija je sa individualnim poljoprivrednim proizvodjaèima, koji su u èlanstvu SK zastupljeni sa 7,4 %, kod nas u Ðakovu sa 7 %. To su upravo kategorije èlanstva uz radnike koji ive i na selu, preko kojih se mo e uspješnije djelovati u sredini u kojoj je naš utjecaj do sada bio nedovoljan.
Izdavaèka djelatnost klera
Izdavaèka djelatnost klera bila je vrlo intenzivna kod nas u toku cijelog poslijeratnog razdoblja. Ne raspola emo sa potpunim podacima po broju štampanih knjiga i primjeraka u periodu od 1945. na ovamo, ali prema djelomiènim podacima s kojima raspola emo za godinu 1965., zaèudit æe nas èinjenica da je kler štampao 51 knjigu, èasopis ili novine u 377.850 primjeraka, dok u 1966. godini taj broj je dosta opao i sveo se na 16 knjiga, èasopisa i novina u 28.850 primjeraka. Ako bi smo tra ili uzrok tome, onda bi ga mogli svesti na tra enje jeftinijih usluga kod drugih tipografija ili eventualnim smanjenjem 344 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 financijskih sredstava za 1966. godinu. Treba napomenuti da ovo štampanje knjiga i novina ne ide samo za potrebe ðakovaèke biskupije, nego i za potrebe nekih upa i biskupija (Makarska, Opatija, Pazin, Rijeka, Poreè, Split, Karlovac, Sinj, Zagreb i dr.). Medjutim dok je period prije znatnije liberalizacije i koegzistencije odnosa Jugoslavija – Vatikan ta djelatnost sadr ajno vezana više uz u u vjersku problematiku i direktno, ali manje ili više skriveno politièki usmjerena, dotle unazad 3 – 4 godine na ovamo ta djelatnost dobiva sve više na ekstenzitetu sadr aja tj. raznovrsnost problema koji se u knjigama i brošurama kao i listovima tretiraju. Takva orijentacija nije usmjerena direktnoj negaciji nauka i njihovih èinjenica, socijalizma i njegovog društvenog sadr aja. Danas katolièki pisci uva avaju sve ono sa ovih podruèja što bi bilo apsurdno pobijati, dakle èesto polaze od èinjenica i istine, ali ne za to da bi afirmirali te èinjenice i istine, veæ da bi na osnovu objektivne karakteristike relativnosti kao jedne determinante svih rezultata nauke uporno isticali relativizam nauke kojeg se nauka mo e spasiti samo pomoæu boga tj. usmjeravanjem prema apsolutnom. Nije sluèajno da se danas katolièki pisci u svojim raspravama naroèito za intelektualnu javnost ne hvataju za argumente sv. Augustina i Tome Akvinskog, nego se obraæaju Kantu, Eistejnu, Paskalu19, pa i Marksu jer se time dobiva na dignitetu i ozbiljnosti raspravljanja a istovremeno, zavisno od filozofa i uèenjaka, nastoje pokazati kako i znaèajni ljudi nauke u suštini su bili na liniji religije ili baš zato što nisu imali religije ostavili su otvorene probleme èovjeka i svijeta, jer samo religija kao veza èovjeka s bogom rješava te probleme do kraja i oslobadja èovjeka od uznemirenosti i briga. Posebno je uoèljivo da katolièka bibliografija nije više usko specijalistièka i sakralna, nego da obuhvaæa sve širi krug problema opæedruštvenih odnosa, èak štaviše u prvom planu se nalaze pitanja suvremenog èovjeka, njegova etika, ivot omladine, a naroèito seksualni problemi. To se naroèito mo e primijeniti [primjetiti] i po naslovima pojedinih knjiga koje izdaje kler, kao npr.: "Od atoma do svemira"20, "Rijeè braènim drugovima", "Razmišljanja na asfaltu"21 i mnoge druge. Sve su to knjige èiji sadr aj pokušava uvesti èitaoca u tobo e neku od nauka, ali èitavu kauzalno posljediènu vezu dovesti u vezu s bogom. Istovremeno neke od ovih knjiga nastoje uvjeriti èitaoca kako ni fizika, ni kemija, ni biologija ne znaju objasniti "što je i otkuda je ivot", zakljuèujuæi da ovu tajnu zna jedino bog, jer kako se to na jednom mjestu ka e" ivotje djelo beskrajnog bo jeguma". Nije teško zakljuèiti da ova pitanja pobudjuju interes intelektualne javnosti a kada
19 Immanuel Kant, Albert Einstein, Blaise Pascal. 20 Bo o VUCO, Od atoma do svemira, Makarska 1964. 21 Johannes LEPPICH, Razmišljanja na asfaltu, Ðakovo 1965. 345 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... je rijeè o seksualnim problemima, onda je omladina naroèito zainteresirana s obzirom da se ovi pisci ne ustruèavaju nièega kada je u pitanju nametanje takovih spisa èitaocu. To se vidi po primamljivim naslovima knjiga seksualne problematike kao npr. "Djevojko, znaš li ljubiti"22, koji neosporno izazivaju odgovarajuæe asocijacije i privlaèe omladinu. Literatura ovakovog anranaiæi æe na plodno tlo i kod ateistièke omladine bez obzira što se ova problematika objašnjava iskljuèivo s aspekta katolièke moralke, pa postoji moguænost da baš kroz ove probleme ateistièka omladina posumnja u svoje usmjerenje. Kada se uzme u obzir da se u ovakvim knjigama nalazi mnoštvo poluistine, èitalac koji mo da u njima i ne nalazi odgovarajuæi odgovore, ipak je uèinio uslugu piscu i ostvario njegovu namjeru veæ time što je takovu knjigu proèitao, jer ipak mo da æe ponešto prihvatiti, kod nekoga æe takve knjige izazvati zbrku pojmova a baš time je na planu mistifikacije uèinjeno veoma mnogo. Posebno mjesto u izdavaèkoj djelatnosti klera zauzima knjiga njemaèkog autora Patera Leppicha pod naslovom "Meditationen auf dem Asphalt", èiji sadr aj ide tako daleko da se pokušava razraèunavati sa komunizmom i socijalistièkim sistemom uopæe, nastojeæi da prika e èitaocu kako komunisti uništavaju sve što je crkveno što nam naroèito plastièno prikazuje ova reèenica : "Bolna je pomisao da je u nekim zemljama to svjetlo pred mnogim oltarima ugašeno, jer su crkve postale muzeji, kinematografi ili gara eza automobile", i na kraju autor patetièno zakljuèuje : "Gospodine Bo e,oprosti tim ljudima koji su Te protjerali iz Tvojih crkava". Osim toga knjiga je pisana tako plastièno i impresivno da se stjeèe dojam, da se od kršæana elestvoriti revolucionari, koji æe i koji se moraju obraèunati sa svim onima koji su se odrekli boga i Kristova uèenja znaèi s ateistima, a tko predstavlja ateiste u ovom društvu? Odnos komunista a naroèito prosvjetnih radnika prema reperkusijama ove literature na omladinu ne mo ebiti indiferentan, što nikako ne znaèi da treba poæi frontalno u rat protiv ove knjige. S druge strane neopravdana je ignorancija utjecaja ove literature koja se opravdava poboljšanim odnosom dr ave i crkve, èime se nedozvoljeno religija identificira s crkvom. Takav konformizam se protivi i slovu i smislu Statuta i Programa SKJ koji govore o odnosu komunista prema religiji. Du nost i obaveza komunista je da se suprostavljaju ovim pokušajima tra enja izlaza religije iz krize, naprotiv potrebno je ulo iti maksimalne snage da bi religija kao ideologija došla još u veæu krizu. Naš doprinos u tom smislu mo e biti jedino u afirmaciji našeg društvenog, ekonomskog, politièkog i idejnog razvitka a kroz svakodnevnu nastavu i pedagošku praksu ove probleme i literaturu s nauène taèke gledišta pobijati.
22 Juraj GUSIÆ, Djevojko, znadeš li ljubiti?, Zagreb 1966. 346 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348
Idejno naoru avanjeu tom smislu nije nikakva parola dana veæ stalna nu da, a kao sastavni dio individualne svijesti odgovarajuæa karakteristika komunista. U borbi protiv religije i religioznosti komunisti su u daleko povoljnijem polo aju, jer dok kler raspola e samo sa ideologijom, komunisti raspola u i materijalnim argumentima, a to je naša stvarnost kojom se uspješno obara mistika, ali samo ukoliko argumenti nisu posudjeni rekviziti nego i sadr aji vlastite djelatnosti.
347 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju...
SUMMARY
Slaðana Josipoviæ Batorek RELATIONSHIP OF THE COMMUNIST AUTHORITIES TOWARDS THE CATHOLIC CHURCH AND ITS ACTIVITIES IN THE AREA OF ÐAKOVO MUNICIPALITY ON THE EXMAPLE OF THE DOCUMENT”IDEOLOGICAL PROBLEMS RELATED TO THE ACTIVITIES OF THE CLERGY AND THE INFLUENCE OF RELIGION” DATED FROM MARCH OF 1967
The paper presents the entire document “Ideological problems related to the activities of the clergy and the influence of religion” made in Ðakovo on March 1st 1967, in its original form. The value of the document reflects in the vivid depiction of the relationship of the communist authorities towards the Catholic Church, and religion in general, but also of its activities on the local level, after the Protocol on normalisation of mutual relationships had been signed in 1966.
348 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348
KRITIKE, OCJENE I PRIKAZI
349 Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlasti ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju...
350 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369
Ivan Loviæ Gorjanske ljelje KUD „Gorjanac“ Gorjani, Gorjani 2012.
Povodom 45. obljetnice KUD-a „Gorjanac“ iz Gorjana i 10. obljetnice odr anih novoobnovljenih ophoda ljelja tiskana je knjiga „Gorjanske ljelje“. Autor knjige je Gorjanac Ivan Loviæ, a izdavaè KUD „Gorjanac“ iz Gorjana. Ivan Loviæ pripada mlaðoj generaciji folklorista; njegova velika ljubav i interes prema tradicijskoj kulturi i ivotu temelji se na njegovom aktivnom sudjelovanju na folklornoj sceni, od plesaèa u KUD-u „Gorjanac“ iz Gorjana do vrsnog sviraèa gajdi i tambure samice. Ljelje su djevojke iz sela Gorjani koje u proljeæe, o blagdan Duhova, odjevene kao kraljevi i kraljice obilaze selo i izvode ritual sastavljen od osobitih pjesama i plesa sa sabljama. Obièaj ne potjeèe iz turskog doba, kako se èesto prièa, nego iz pradavnih vremena Slavena. Obièaj je u kasnom srednjem vijeku bio poznat Hrvatima diljem prostora koji nastanjuju. Tako su Gunduliæ i Palmotiæ dobro poznavali taj obièaj. U Hrvatskoj je on bio raširen na podruèju Slavonije, Srijema i Baranje. Najdu e se zadr ao u Ðakovštini. Obièaj i obredne pjesme privukle su pozornost etnografa i etnologa pa je sam obièaj i njegove mijene moguæe pratiti na podruèju Ðakovštine od sredine 19. stoljeæa. Loviæeva knjiga podijeljena je u devet poglavlja od kojih se sedam odnosi konkretno na opis cjelovitog obièaja ljelja. Ove zapise o ljeljama mo emo podijeliti na dva dijela. Prvi se odnosi na ophode ljelja s kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa pa sve do 1966. godine. Drugi dio tièe se novoobnovljenih ophoda ljelja od 2002. do 2011. godine. Za pisanje knjige autor je koristio literarnu, knji evnu i arhivsku graðu Muzeja Ðakovštine Ðakovo, Muzeja Slavonije Osijek te još nekih ustanova. Najvrjedniji su rezultati do kojih autor dolazi na osnovu terenskih istra ivanja, bilje enjaobièaja, vjerovanja i usmenih predaja. U svom istra ivanjuzahvatio je razne aspekte tradicijske kulture. Velika prednost Ivana Loviæa je ta što je vršio istra ivanja u manjoj i poznatoj sredini u kojoj i sam ivi, gdje poznaje ljude, a i 351 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi oni njega. Vodeæi intervjue sa starijim osobama, uèesnicima ophoda, sudionika nekih dogaðanja, prikupio je znatan dio najvrjednije graðe. U èetvrtom poglavlju („Narodno ruho…“) daje detaljan opis enskog i muškog ruha sa svim njegovim sastavnim dijelovima da bi tek onda prešao na opis odjeæe ljelja sa svim njenim varijantama i zabilje enim promjenama. Uz odjeæu Loviæ odmah spominje i poznate obrtnike koji su ivjelii radili uglavnom u Gorjanima. Opis poglavlja „Nekadašnji izgled obièaja (do 1966. g.)“ pun je detalja koji se odnose na mjesto sastanka, sastav i kretanje ljelja koje vrše ophod. Autor navodi tekstove prigodnih pjesama uz sve moguæe varijacije: doèek ukuæana, pjesma i ples ljelja, darivanje, rastanak. Uz to on navodi imena gajdaša i mjesta odakle su dolazili pratiti ljelje, opisuje ponašanje ljelja na prvi i na drugi dan Duhova, odlazak gorjanskih ljelja u druga sela i dolazak ljelja iz drugih sela u Gorjane. U drugom dijelu opisa obièaja ljelja „Današnji izgled obièaja (2002.-2011.)“ i sam autor postaje sudionik ophoda. Velika je vrijednost što se nakon duge pauze grupa entuzijasta odluèuje i ponovo o ivljavajedan napušten i skoro zaboravljen obièaj. Istina je da su ljelje imale u tom periodu razlièite scenske nastupe, ali u tome nije postojao kontinuitet. Nakon obnavljanja obièaja ljelja 2002. godine, ljelje redovno obilaze selo na Duhove. Došlo je do nekih promjena u obilje avanju tih ophoda i to autor pa ljivo bilje i. U poglavlju „Odr avanjeobièaja po godinama“ zabilje enoje 17 ophoda do 1966. godine. To je autor uglavnom zapisao po sjeæanju sudionika ophoda. Kako se pribli avamo bli oj prošlosti, podataka je sve više, ali zato u izvoru podataka nailazimo na dosta kazivaèa koji su u meðuvremenu umrli. U tome je velika vrijednost Ivanovog istra ivanjajer sve što je zapisano ostaje, a on je mnogo toga zapisao u pravi ili u zadnji èas. U razdoblju od 2002. do 2011. god. Loviæ istièe ulogu KUD-a „Gorjanac“, odnosno svih èlanova (od uprave, plesaèa, ena koje èešljaju i odr avaju tradicijsko ruho) bez èijeg truda, entuzijazma, upornosti teško da bi i ophodi ljelja bili kontinuirani i uspješni, odnosno dobro prezentirani pa i prepoznati u svjetskim razmjerima. U posebnom je dodatku opisan društveni ivot i znaèaj te utjecaj gorjanske uèiteljice Lucije Karaliæ na obnavljanje i izvoðenje obièaja ljelja u jednom vremenskom razdoblju. Knjiga je napisana jednostavno i pristupaèna je prosjeènom èovjeku. Namijenjena je svima onima koji ele nešto više saznati o obièaju ljelja koji se javlja u prošlosti i traje do današnjih dana. Knjiga daje relevantan pregled bitnih elemenata ovog obièaja i doprinosi boljem razumijevanju ljelja. Znaèajna je za seosku zajednicu i tradicijsku kulturu ovoga kraja. Ovu vrijednu, bogato 352 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 ilustriranu i grafièki dojmljivu monografiju Loviæ je svojom preciznošæu i smislom za detalje uèinio dodatno primamljivom èitateljima. Knjiga je svakako i vrijedan doprinos hrvatskoj etnologiji. Kao vrijedno i korisno djelo mo ebiti poticaj novim istra ivaèima.Vjerujem da æe knjiga imati svoje zapa enomjesto meðu brojnim knjigama tiskanim o Ðakovštini. Ona daje i veliki doprinos turistièkoj ponudi jer je vrijedan suvenir za svakoga koji posjeti Ðakovo, odnosno Gorjane. Autor je sigurno uspio u svojoj nakani da od zaborava spasi dio bogate slavonske tradicijske kulturne baštine. Svojoj lokalnoj zajednici dao je vrijedno i zanimljivo djelo, a sve èitatelje podsjeæa koliko je bogata hrvatska tradicijska kultura.
Branka Uzelac
353 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi
Zvonimir Mikiæ Tenis u Ðakovu 1910, 1919, 1951, 1984, 2010 Ðakovo, 2013.
Od sredine 2013. godine ðakovaèko izdavaštvo bogatije je za još jednu sportsku monografiju. Uz veæ objavljene knjige o košarci, plivanju, šahu i nogometu, danas nam na raspolaganju stoji i ambiciozno pisana knjiga Zvonimira Mikiæa Tenis u Ðakovu… U radu na noj, koji nije bio lišen pozitivnog emotivnog zanosa, autor je, nema sumnje, ulo iopuno truda. Da je to uistinu tako dovoljno je pogledati popis izvora i literature iz kojeg je vidljivo da su konzultirane sve, ili gotovo sve novine koje su izlazile u Ðakovu od kraja 19. stoljeæa do danas, jedan dio regionalnih dnevnih listova, kompatibilne publikacije monografskog tipa te arhivska graða Tenis kluba Ðakovo i djela drugih slavonskih tenis klubova. Osim spomenutih izvora i literature izrazito znaèajno za obradu teme bilo je i to što je autor jedan od osnivaèa, igraèa i dugogodišnji èlan uprave Tenis kluba Ðakovo. Koliko god je bliskost sa klubom olakšala pristup arhivskoj graði i moguænost dobivanja dodatnih informacija od pojedinaca koji su dali svoj doprinos afirmaciji ðakovaèkog tenisa - bilo kao aktivni rekreativci, registrirani igraèi, klupski funkcionari ili sponzori - ta èinjenica mogla je imati i odreðene negativne konotacije. Naime, sve to moglo je radu dati jednu subjektivistièku dimenziju u ocjeni mjesta i uloge pojedinaca – ali na sreæu, nije. Mikiæ je oèito bio duboko svjestan spomenute opasnosti i uèinio je sve da je izbjegne. Za konaèno, pozitivno profiliranje knjige, to je dr ao toliko znaèajnim da je na stranicama njenog predgovora istaknuo kako je u radu „primijenjen maksimalno dokumentaristièki i kronološki pristup“, i to stoga da se izbjegne „davanje ocjena o pojedinim rezultatima i projektima.“ Kao rezultat upravo takvog pristupa nastala je knjiga Tenis u Ðakovu…. Otisnuta je na preko 250 stranica koje, osim osnovnog teksta, sadr e i velik broj fotografija nastalih u razdoblju od 1910. godine pa sve do naših dana. Iako to eksplicitno nije naznaèeno, glavnoj temi prethodi nekoliko poglavlja koja mo emo oznaèiti kao uvod, a koja obuhvaæaju kraæe prikaze razvoja teniskog 354 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 sporta kroz povijest, u Hrvatskoj, i na kraju u Slavoniji i Baranji. U uvodna razmatranje ne mo emoa da ne uvrstimo i dio teksta naslovljen Sportsko Ðakovo. Iako svi navedeni naslovi imaju svoje logièno opravdanje s obzirom da su napisani s ciljem što kvalitetnijeg lociranja razvoja teniskog sporta u Ðakovu u odnosu na druga mjesta u Slavoniji i Baranji, odnosno što kvalitetnije usporedbe mjesta i uloge tenisa naspram drugih sportovima u Gradu, èini se da su oni ipak mogli biti nešto kraæi, ili èak objedinjeni u jednoj zasebnoj studiji. S obzirom da je autor odluèio svu prikupljenu graðu objaviti na jednom mjestu uvjeren sam kako æe knjiga biti prepoznata ne samo kao cjelovit prikaz razvoja teniskog sporta u Ðakovu, veæ i kao dobar prikaz razvoja tenisa u regiji. Isto tako, svi oni èitatelji koji su u potrazi za kvalitetnim štivom o razvoja sporta u Ðakovu zasigurno neæe pogriješiti ako prelistaju Mikiæevu knjigu. Tu æe pronaæi relevantne informacije o nogometu, hazeni, rukometu, atletici, gimnastici, šahu, odbojci, plivanju, vaterpolu… i, naravno, tenisu. Iako sam duboko svjestan èinjenica da niti jedna tema nije, niti mo e biti u potpunosti apsorbirana samo jednom knjigom, nakon Mikiæeve monografije zasigurno neæe biti jednostavno, pogotovo ne na razini faktografije, ponuditi nešto novo o razvoju tenisa u Ðakovu. Na osnovi veæ spomenutih izvora i literature autor je obradio same poèetke rekreativnog igranja tenisa, potom organizirano igranje unutar pojedinih sportskih društava u periodu izmeðu svjetskih ratova kao i razvoj tenisa u Gradu pedesetih godina prošlog stoljeæa. U poglavlju Poèetak nove ere obraðen je period koji je prethodio osnivanju Tenis kluba Ðakovo 1984. godine, da bi nakon toga uslijedio kronološki prikaz dogaðanja u klubu od 1987. do zakljuèno 2010. godine. Taj dio knjige pisan je izrazito minuciozno. Prikazi aktivnosti kluba u svakoj od godina spomenutog vremenskog intervala zapoèinjali su obièno iscrpnim osvrtima na godišnje skupštine, da bi nakon toga slijedili, isto tako iscrpni, prikazi svih ostalih aktivnosti, kako kluba, tako i njegovih pojedinih èlanova. Ti osvrti - osim mo da kritièke valorizacije koju je autor svjesno nastojao izbjeæi, i koja je upravo stoga izostala - sadr e sve ono što je potrebno znati o razvoju tenisa u Ðakovu krajem prošlog i u prvoj dekadi 21. stoljeæa. Svi oni koji o razvoju teniskog sporta u Ðakovu ele saznati nešto više dobili su knjigom Zvonimira Mikiæa nezaobilazno štivo koje æe kao izvor pouzdanih informacija morati respektirati i svi buduæi istra ivaèi, i to ne samo tenisa, veæ i cjelokupnog sportskog ivota Grada Ðakova.
Borislav Bijeliæ
355 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi
Miroslav Akmad a, Slaðana Josipoviæ Batorek Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944.-1960. Hrvatski institut za povijest – Podru nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje i Ðakovaèko – osjeèka nadbiskupija Nadbiskupski ordinarijat, Slavonski Brod – Ðakovo, 2012., 408 str.
Dugotrajnost i intenzitet Drugoga svjetskog rata na podruèju Hrvatske odnosno Nezavisne Dr aveHrvatske i prisutnost znatnih okupacijskih snaga Njemaèkog Reicha i Italije te Maðarske i djelovanje Oru anihsnaga Nezavisne Dr ave Hrvatske, èetnika - Jugoslovenske vojske u Otad bini i partizana - Narodnooslobodilaèke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije/Jugoslavenske armije imalo je za posljedicu izravne sukobe zaraæenih strana, što je dovelo i do velikih ljudskih gubitaka i meðu vojnicima i meðu stanovništvom. Nepomirljive ideologije i politièki i vojni interesi suprotstavljenih strana u ratnom sukobu i graðanskom ratu umno ili su ljudske gubitke. Posljedice Drugoga svjetskog rata na podruèju Hrvatske, i Jugoslavije, bila su velika materijalna razaranja, a i ljudski gubici, i demografski i stvarni, bili su izrazito veliki. Okupatori i njihovi suradnici prouzroèili su tijekom Drugoga svjetskog rata i na podruèju Hrvatske, odnosno na podruèju NDH, i na podruèju Jugoslavije, i znatne ljudske gubitke, a i materijalna stradanja i Katolièke crkve. O stradanjima i rtvama Katolièke crkve koja su prouzroèili NOV i PO Jugoslavije/JA i komunistièka vlast, postoje mnogobrojni radovi i rtvoslovi. Prema najsustavnijim istra ivanjima najviše rtava Katolièke crkve u Drugom svjetskom ratu i poraæu prouzroèili su NOV i PO Jugoslavije/JA i komunistièka vlast. U historiografiji postoje objavljeni, historiografski i publicistièki radovi, pa i izvori, o pitanju stradanja sveæenstva Ðakovaèke i Srijemske biskupije nakon Drugoga svjetskog rata. Ponajprije, rijeè je o istra ivanjima i radovima Antuna Jarma i Ante Bakoviæa. No, knjiga Miroslava Akmad e i Slaðane Josipoviæ Batorek, “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944. – 1960.” znatna je dopuna dosada objavljenim izvorima i historiografskim i publicistièkim 356 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 radovima u poznavanju povijesti Katolièke crkve, posebno Ðakovaèke i Srijemske biskupije, u vremenu potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata, te vrijedan prilog o mnogobrojnim dogaðajima i osobama koje se spominju u tim izvorima. Prireðivaèi knjige potrudili su se u uvodnom dijelu, zatim i u bilješkama donijeti sve va ne obavijesti i objašnjenja nezaobilazna u razumijevanju o èemu izvori govore. U knjizi su mnogobrojni podaci izneseni pregledno, te mogu biti vrijedni i zanimljivi i povjesnièarima i svima onima koje zanima problematika o kojoj govore. Prireðivaèi knjige sva pitanja, dogaðaje i osobe koje prikazuje, razmatraju i ocjenjuju utemeljeno, odmjereno i nepristrano. Tijekom Drugoga svjetskog rata Komunistièka partija Jugoslavije/Hrvatske i partizanski pokret izrièito su tvrdili kako im je strano nasilje i nezakonitost. U poslijeratnoj Jugoslaviji komunistièke vlasti iskazuju iste stavove. Nasuprot tomu, mnogobrojni dogaðaji, suvremenici i dokumenti prikazuju znatno drukèije stanje. Revolucija je podrazumijevala, štoviše tra ila rtve. Stvarna ili izmišljena, preširoko definirana suradnja s okupatorom bila je izvanredan instrument za uklanjanje klasnih i politièkih neprijatelja. Na svim podruèjima nakon uspostave komunistièke vlasti u Hrvatskoj, i drugdje u Jugoslaviji, uslijedio je val uhiæenja i likvidacija. Protivnici ili pretpostavljeni protivnici komunistièke vlasti, bez obzira na nacionalnu/etnièku pripadnost, uklanjani su po kratkom postupku ili nakon sudskih procesa, èesto montiranih. Rukovodeæi se istim ciljem izra enim u krilatici “Smrt fašizmu – sloboda narodu!”, u neposrednom su poraæu sudovi kao revolucionarni organi jedinstveno ostvarivali svoju namjenu, smatrajuæi da treba osuditi sve ono što nanosi štetu interesima naroda i narodnooslobodilaèke borbe. Represija nad pora enima i neprijateljima èinjena je na temelju donesenih odluka, uredba i zakona ili izravnog ili neizravnog naloga partizanskog pokreta i KP Jugoslavije/Hrvatske. Pri provoðenju represalija nad pora enim neprijateljima zapovjednu partizansku hijerarhiju ne vodi toliko iracionalni osjeæaj osvete koliko racionalna te nja uklanjanja politièkih protivnika u osvajanju vlasti. Neprijatelje ili pretpostavljene neprijatelje trebalo je ukloniti fizièki, materijalno i politièki. U Jugoslaviji, kao i u ostalim zemljama “narodne demokracije”, jedan od glavnih oblika pritiska na neistomišljenike bio je umna anje dr avnih neprijatelja i njihova upotreba za promid bu u cilju jaèanja unutarnje kohezije, otpora “imperijalizmu” i potpore “narodnim vlastima” kao braniteljima teritorijalnoga suvereniteta i legitimnog društvenog ureðenja. Tako su na sudskim procesima jedni oznaèeni kao kolaboracionisti, a drugi kao narodni neprijatelji, špijuni i saboteri u korist neke strane sile. 357 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi
Uz Hrvatsku seljaèku stranku i njezine pristaše, najznaèajnija oporbena snaga novom sustavu na udaru vlasti u Hrvatskoj bila je Katolièka crkva, komunistima svjetonazorski nepoæudna i opasna jer je okupljala sve protukomuniste i opæenito stanovništvo, o èemu svjedoèe brojni dogaðaji i dokumenti. Politièko ozraèje kojemu su pridonijela takva stajališta i postupci, bilo je sve prije nego li normalno stanje. Komunistièki obraèun sa stvarnim i pretpostavljenim protivnicima bez razlike, institucionalni ili izvaninstitucionalni, tijekom Drugoga svjetskog rata ili u poraæu, bio je masovan i nemilosrdan. Komunistièka partija je u Hrvatskoj, i Jugoslaviji, znatno ogranièila graðanske i politièke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tr ište, a potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etnièke baštine. Svi oni koji to nisu shvatili na vrijeme progonjeni su politièki i sudski. Knjiga “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944. – 1960.”, Miroslava Akmad e i Slaðane Josipoviæ Batorek, prikazuje stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije nakon Drugoga svjetskog rata. Knjiga podrobno prikazuje sudbine sveæenika i klerika Ðakovaèke i Srijemske biskupije, koji su potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraæu ubijeni ili u poraæu osuðeni na zatvorske kazne, a donosi i rekonstrukciju sudskih procesa protiv profesora i bogoslova ðakovaèkog Sjemeništa 1959. i 1960. Prema podacima sakupljenim u knjizi “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944.-1960.”, a to nisu konaèni podaci, na podruèju Ðakovaèke i Srijemske biskupije, od uspostave partizanskog odnosno komunistièkog nadzora nad dijelom biskupije 1944. u Srijemu i uspostave komunistièke vlasti u svibnju 1945. pa do kraja 1960. ubijeno je devet sveæenika, kojima se mogu dodati još dva sveæenika koja su vrlo vjerojatno ubijena, kao i jedan bogoslov, dva se vode kao nestala, na smrt je osuðeno i usmræeno sedam sveæenika, i još jedan vjerojatno, a u logorima i zatvorima kraæe ili du e kazne slu ilo je 38 sveæenika. Mnogi sveæenici sustavno su privoðeni na saslušanja u OZN-u odnosno UDB-u, a meðu njima i biskup Stjepan Bäuerlein. Šezdesetih godina 20. stoljeæa sudska ka njavanja katolièkih sveæenika u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, pa i na podruèju Ðakovaèke i Srijemske biskupije znatno su smanjena zbog postupka normalizacije odnosa izmeðu Svete Stolice i Jugoslavije, što je rezultiralo potpisivanjem protokola o normalizaciji 1966. i obnovom diplomatskih odnosa 1970. Predgovor knjizi je Rijeè nadbiskupa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije Marina Srakiæa. Uvodno knjiga donosi pregled odnosa Katolièke crkve u Hrvatskoj i dr avnih vlasti 1945.-1960. (1. Sukob svjetonazora, 2. Pastirsko pismo i dodatno zaoštravanje crkveno-dr avnih odnosa, 3. Donošenje 358 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 protucrkvenih zakona, 4. Sveæenièka staleška udru enja, 5. Prekid jugoslavensko-vatikanskih diplomatskih odnosa, 6. Komunisti mijenjaju taktiku prema Katolièkoj crkvi, 7. Poticanje nejedinstva u crkvenim redovima, 8. Zakon o pravnom polo ajuvjerskih zajednica iz 1953. godine, 9. Smrt kardinala Alojzija Stepinca). Zatim, ukratko, ali sustavno prikazuje crkveno-dr avne odnose na podruèju Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1945.-1960. (1. Prilike u Ðakovaèkoj i Srijemskoj biskupiji neposredno nakon Drugog svjetskog rata, 2. Uloga ðakovaèkog biskupa Antuna Akšamoviæa u crkveno-dr avnim odnosima nakon 1945. godine). Naglasak je ove knjige na prikazu komunistièke represije prema katolièkim sveæenicima (1. Stradanja katolièkih sveæenika u Drugom svjetskom ratu i poraæu, 2. Represivna tijela i zakonski okviri represivnog djelovanja, 3. Suðenje nadbiskupu Alojziju Stepincu, 4. O još nekim sudskim postupcima protiv predstavnika Katolièke crkve). Uz to posebno je prikazano suðenje sveæenicima i bogoslovima Ðakovaèkog sjemeništa 1959. i 1960. Prikazane su sudbine sljedeæih sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije: Josip Astaloš, Leon Ašiku (Ashiku), Stanko Baniæ, Stjepan Bäuerlein, Ivan Becker, Slavko Brajkoviæ, Anselmo Canjuga, Stanko Diviæ, Gilbert Ðerkeš, Petar Fischer, Nikola Gabrijel, Emerik (Mirko) Gašiæ, Antun Gerster, Antun Branko Giliæ, Josip Gunèeviæ, Zvonimir Gutal, Josip Haubrich, Franjo Hlobik, Ivan Ivanèiæ, Theodor Klein, Vendelin Kristek, Mijo Lajoš, Stjepan Lovriæ, Antun Mariæ, Ðuka Mariæ, Franjo Martinèeviæ, Filip Mašiæ, Herbert Mediæ, Antun Mijakoviæ, Stjepan Miler, Adam Mitroviæ, Ðuro Pavoševiæ, Franjo Perèiæ, Josip David Pohl, Kerubin Posavec, Franjo Raèki, Josip Radièev, Martin fra Rajmund Bono Renduliæ, Stjepan Santo, Ivan Šalovac, Jakob Šeb, Josip Šeper, Franjo Kazimir Tetkiæ, Josip Tomljenoviæ, Tomo Viniæ, Antun Vranèiæ, Silvestar Zubiæ, Antun ivkoviæ i Ilija ivkoviæ. Knjiga “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944. – 1960.” utemeljena je na mnogobrojnome arhivskom gradivu i onovremenom tisku. U knjizi su prikupljeni dokumenti, od kojih se veæina objavljuje prvi put, va ni su i štoviše nezaobilazni, izvori u sustavnom prouèavanju suvremene hrvatske povijesti, posebice u razumijevanju odnosa Katolièke crkve i komunistièke vlasti u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Knjiga “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944. – 1960.” namijenjena je i znanstvenoj zajednici, jer donosi nove spoznaje i ocjene problema koje obraðuje, ali rad je razumljiv ne samo povjesnièarima i istra ivaèimasrodnih struka, nego i širem krugu èitatelja koje zanima naslovljena problematika, jer su autori u izrièaju, a i u ocjenama brojnih pitanja koje na temelju literature, a ponajprije arhivskih dokumenata i drugih izvora, donose izrazito jasni. 359 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi
Utvrðivanje ljudskih stradanja u Drugom svjetskom ratu i poraæu, pa i stradanja Katolièke crkve, nije samo znanstveno-istra ivaèka, nego i civilizacijska potreba i nu nost. No, istra ivanje ljudskih stradanja zbog mnogobrojnih je razloga jedno od najzamršenijih istra ivaèkih tema koje treba propitivati i dopunjavati. Dakle, i o stradanjima sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije u Drugom svjetskom ratu i poraæu niz je otvorenih pitanja i protupitanja.
Vladimir Geiger
360 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369
Zvonko Benašiæ Ðakovaèki portreti - 155 ivotopisa Matica hrvatska Ðakovo, Ðakovo, 2011.
Kada sam prošli puta pisao o Zvonku Benašiæu, doktoru znanosti, gospodarstveniku, piscu i društveno-športskom djelatniku, nisam ni slutio da æe to biti posljednji puta za njegova ivota. Pretpostavio sam da æe nas podariti još pokojim novim knji evnim ostvarajem; što je – eto i uèinio; a cijelom Ðakovu i njegovim posjetiteljima ostavio je i donirani spomenik pjesniku Luki Botiæu na ðakovaèkom Korzu, zagledan u „sjenu katedrale“ i u svoju ulicu, u kojoj je obitavao i vrli i vrijedni naš Benašiæ. Cijeli svoj ivot uistinu je darovao svome radnom gradu, tu je djelovao, doprinosio, ivio ga srcem i darovao ga neizmjernom ljubavlju i posveæenošæu duhom i tijelom. Završivši osjeèku Ekonomiju, radio je u PIK-u, komercijalno ga osmišljavao – znakom, robnom markom Tene, a bio je i predsjednik ðakovaèkog Društva knjigovoða. Osnivaè je Ðakovaèkog športskog kluba, a za ivotaje bio i aktivan športaš, predsjedavao je i Turistièkim društvom, Lions klubom. Ðakovaèkim vezovima posvetio je velik dio svog ivota,osnovao je i KUD Tenu, trnavaèku Bonavitu, a u bogatoj izdavaèkoj djelatnosti neizmjerno je zadu io svoj voljeni grad. Objavivši više od tisuæu èlanaka, èetrdeset referata, šest knjiga s podruèja vinarstva i jedanaest knjiga s podruèja povijesti i kulture, nezaobilazno je ime u ðakovaèkoj bibliografiji. Pisao je o PIK-u, podario nam je i tri spomenice o Teni, dvije knjige o Ðakovaèkim spomendanima, Sokolu, Vezovima, Revijama, ureðivao novine, fotografirao… više puta je odlikovan, a 2004. i Godišnjom nagradom Grada Ðakova. Pred nama je sada Benašiæeva posljednja knjiga portreta i ivotopisa po njemu odabranih 155 Ðakovèana koji su zadu ili svoj grad na podruèju kulture i umjetnosti, povijesti, gospodarstva i politike, športa, vjerskog ivota i inog djelovanja znaèajnog ostavljenog traga u ðakovaèkom javnom ivotu. Selekcija je mogla biti i drugaèija ili nadopunjenija novim imenima, ali se autor kao predstavnik „stare škole“ odluèio za odabir provjerenih imena iz vrha Biskupije, naèelnika i gradonaèelnika, znaèajnih zanatlija i neimara, kulturnjaka, 361 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi privrednika, znanstvenika … Tomu ide i zamjerka u šarenilu predstavljenih, bez jasnih kriterija odabira, no opravdava je neizmjerni entuzijazam i neobjektivna ljubav spram rodnog podneblja. Veæu krivicu snosi površni izdavaè koji nije struèno revalorizirao graðu i probrao uistinu znaèajne, potom nestruèna lektorica potpuno nedorasla ovome poslu te na koncu autorova dob i širok spektar njegova zanimanja koji nije usko specijaliziran za ovu tematiku i struèno bavljenje ovom problematikom. Naime, ivotopisisu neujednaèeni – katkad su to autobiografije, èešæe preuzeti ivotopisi iz raznih izvora te nekrolozi i neobjektivni prilozi iz bibliografija, bez stro ih cehovskih enciklopedistièkih pravila koje zahtjeva struka i predoèena materija. No, autor je pisao srcem i u elji da ostavi svome gradu zapis o zaslu nim sugraðanima i povijesti Ðakova, èiji je i on, bez sumnje – znaèajan dio. Zahvala vrijednom Zvonku Benašiæu èije æe djelo ostati bogat poticaj za daljnji sustavan rad na prouèavanju ðakovaèke prošlosti i revalorizaciji njenog znaèaja.
Hrvoje Miletiæ
362 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369
Tomislav Ðambiæ Konjogojska udruga Široko Polje Široko Polje, 2013.
Iako naslov monografije „Konjogojska udruga Široko Polje“ upuæuje samo na Konjogojsku udrugu, ona donosi i druge kulturno-povijesne podatke do kojih je autor uspio doæi, a va ni su za razvoj i opstanak sela. Rijeè je o publikaciji u kojoj se jednostavno i sa eto iznosi najva nije o predmetu knjige. Tomislav Ðambiæ, Širokopoljac, predsjednik Udruge, aktivan je èlan i sudionik raznih društvenih dogaðanja svoga mjesta. U stvaranje ove monografije ulo ioje puno truda i vremena. U istra ivanjukoristio je razne aspekte povijesti, opæe i tradicijske kulture. Knjiga je napisana jednostavno i pristupaèna je prosjeènom èovjeku, a namijenjena je svima onima koji ele saznati nešto više o konjima, konjogojskoj udruzi i selu Široko Polje. Monografija se sastoji iz više poglavlja, ali tematski je mo emopodijeliti na dva dijela. U prvom dijelu nailazimo na puno povijesnih podataka koji se odnose na postanak, naseljavanje i razvoj sela, na organiziranje društvenog ivota i gradnju kapitalnih objekata (crkva sv. Izidora, školska zgrada, Mjesni dom…). U tom dijelu nailazimo i na znaèajne osobe iz svjetovnog i crkvenog ivota, opisan je i seoski kirvaj kao i organiziranje društvenog ivotau vrijeme i poslije Prvog i Drugog svjetskog rata. Autor je detaljno opisao i ivot sela za vrijeme Domovinskog rata. Drugi dio knjige odnosi se na Konjogojsku udrugu koja je osnovana 1937. godine u Širokom Polju i najstarija je konjogojska udruga za uzgoj lipicanaca u Ðakovštini. Seljaci u Ðakovštini prihvatili su organizirani uzgoj plemenitih pasmina konja, naroèito lipicanaca, koji su postali zaštitni znak ovog kraja. Konj se na našim prostorima koristio za rad na njivi, pri transportu i za jahanje. Koristio se i u sveèanim, svatovskim zapregama te posebnim prigodama. U vrijeme poklada saonicama, u koje su bili upregnuti konji, odlazilo se i u druga sela. U mnogim starijim objavljenim zapisima slavonskih etnografa, a posebice u monografiji Josipa Lovretiæa iz 1897. godine, pronalazimo vrlo razlièite i iscrpne opise o naèinu uzgoja konja. Navedeni autor donosi podatke o prehrani konja, 363 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi postupku uprezanja konja, opisuje razlièite radne, prigodne i sveèane obièaje vezane uz konje, potom donosi opise razlièitih narodnih vjerovanja, lijeèenja konja, pjesme, plesove, djeèje igre te mnoge zanimljivosti vezane za konje. Za nešto kasnije razdoblje, tj. poèetak i sredinu 20. stoljeæa, niz podataka o konjogojstvu Slavonije donosi veterinar dr. Marko Kadiæ. Uz mnogobrojne podatke o povijesnim i gospodarskim okolnostima u kojima se konjogojstvo u Slavoniji razvijalo autor donosi i èitav niz etnografskih podataka o ovoj temi. Upravo i u mnogim poglavljima knjige koja je predmet našeg osnovnog interesa nailazimo na opširne opise tradicijskih aktivnosti vezanih uz konja i nekadašnju obradu zemlje. Tu su detaljni opisi tradicijskog oranja, sjetve, etvei vršidbe s povijesno-etnografskim elementima kao što su razvoj tehnike oranja od primjene drvenih plugova do pojave parnih strojeva i traktora. Autor bilje i da su osim konja kao zapre na stoka na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe slu ili i volovi. Zabilje eno je da su Zagorci koji su se u Slavoniju doseljavali prije Drugog svjetskog rata upotrebljavali krave za vuèu. Sjetva se obavljala u poèetku ruèno, da bi je kasnije zamijenila sijaèica. Autor u knjizi daje i detaljan opis etve. Inicijative za osnivanje Konjogojske udruge zabilje enesu poèetkom druge polovice tridesetih godina prošlog stoljeæa. U kolovozu 1936. godine itelji sela Širokog Polja odr ali su osnivaèku skupštinu i uputili zamolbu za priznanje banskoj upravi Savske banovine u Zagreb. Zbog nekih formalnih razloga dozvolu tada nisu ishodili, ali uspješno osnivanje konjogojske udruge dogodilo se veæ sljedeæe godine. Odr ana je Osnivaèka kao i Izborna skupština, a Izvršni odbor podnosi 2. travnja 1937. zahtjev u kojem tra edodjelu jednog dr avnogpastuha. Udruga je brojala 39 èlanova. Po nekim izvorima 20 èlanova udruge dr aloje 43 rasplodne kobile. Donesen je i Statut Udruge sa 25 èlanaka. Osim osnovnih odredbi Statut je sadr avao i odredbe vezane za uzgoj konja. Uz udruge u Širokom Polju i Vuki, pastuhe su uzgajali i udruge u Gorjanima, Punitovcima, Preslatincima i Jurjevcu. Nakon Drugog svjetskog rata u Ðakovštini se ponovo obnavlja uzgoj lipicanaca. Godine 1947. osnovana je Zemaljska pastuharna koju je vodio dr. Zvonimir Benèeviæ koji se istakao podizanjem i unapreðivanjem uzgoja slavonskih lipicanaca te obnavljanjem starih i osnivanjem novih konjogojskih udruga. Konjogojska udruga u Širokom Polju opstala je i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Godine 1952. Širokopoljci se pridru uju Konjogojskoj udruzi „Gorjani“. 364 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369
Konjogojska udruga „Široko Polje“ ponovno je osnovana na osnivaèkoj skupštini odr anoj 6. svibnja 2010. godine . Ciljevi udruge su: zajednièki rad na usavršavanju uzgoja konja lipicanske pasmine, organiziranje vlastitih manifestacija, nastupi u drugim mjestima u okru enju, edukacija u konjièkom sportu. 14. travnja 2012. godine odr ana je sveèana skupština povodom 75. obljetnice osnivanja Konjogojske udruge u Širokom Polju. Naime, èlanovi Konjogojske udruge „Široko Polje“ tra ili su dopunu statuta u kojem se KU Široko polje osnovana 6. svibnja 2010. godine poziva na nastavak djelovanja Konjogojske udruge koja je osnovana 22. kolovoza 1937. godine u Širokom Polju. Osim ovog, povijesnog prikaza razvoja Konjogojske udruge iz Širokog polja, autor se je osvrnuo i na aktivnosti udruge danas. Na kraju ovog osvrta na knjigu Konjogojska udruga Široko Polje treba reæi da je Ðambiæeva monografija vrijedno i korisno djelo koje mo e biti poticaj novim istra ivaèima. Vjerujem da æe knjiga imati svoje zapa eno mjesto meðu brojnim knjigama tiskanim u Ðakovštini. Ona daje i veliki doprinos turistièkoj ponudi jer je vrijedan suvenir za svakoga koji posjeti Ðakovo, odnosno Široko Polje.
Branka Uzelac
365 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi
Krešimir Filipec Srednjovjekovno groblje i naselje Ðakovo – upna crkva Centar za ranosrednjovjekovna istra ivanja Zagreb – Lobor, Zagreb, 2012.
Jedan neuspio projekt – gradnja poslovnog centra u središtu Ðakova, iza upne crkve Svih svetih; pokrenuo je arheološka istra ivanja i iznjedrio ovu monografiju Katedre za opæu srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju, zagrebaèkog Filozofskog fakulteta. Tako smo dobili objavljen magistarski rad Srednjovjekovno groblje u Ðakovu doktora arheologije Krešimira Filipeca sa rezultatima zaštitnih arheoloških istra ivanja provedenih iza Male crkve u Ðakovu od 1995. do 1997. godine. Na velikom A4 formatu, tvrdog uveza, sa oko 360 stranica pred nama su znaèajni relevantni podaci o srednjovjekovnom Ðakovu. Uvodno, dat je pregled prirodnog polo aja Ðakova na plodnom ravnjaku, kao i povijest mjesta od antièke Certisije kod Štrbinaca, preko srednjovjekovnog ðakovaèkog naselja sa utvrdom (castrum), trgovištem (civitas) i predgraðem oko upne crkve svetog Lovre. Utvrðen je polo ajsrednjovjekovnog groblja i naselja i predoèena povijest istra ivanja.Nakon antièkih Štrbinaca, pokapanja su vršena i oko franjevaèkog samostana (današnjeg sjemeništa), oko katedrala - za imuænije te groblja u Paviæevom sokaku na Bajnaku; ovo je bila 4. lokacija, uz 5. - sadašnje gradsko groblje. Katalog u treæem dijelu knjige iznosi popis 475 grobova i nalaza sa fotografijama i struènim opisima. Potom su opisane velièina i oblik raka te naèin pokapanja. Opisani su i nalazi u grobovima – najviše je bilo naušnica i sljepooènièarki, karièica, filigranskog nakita te ogrlica i prstenja. Odmah uz srednjovjekovno groblje nalazilo se i naselje gdje su se ukrštali putovi za Osijek, Po egupreko Ðakovaèkih Selaca, prema Bosni na jugu i prema Srijemu na istok. Predoèeni su ulomci keramièkih posuda, srednjovjekovni humusni sloj i stambene graðevine sa poluukopanim kuæama na sjevernoj strani tadašnjeg ðakovaèkog groblja. U zakljuènim razmatranjima utvrðeno je da se na ovom lokalitetu pokopavalo najmanje pet stoljeæa, od 8. ili 9. stoljeæa do sredine 16. stoljeæa, u tri faze sa prekidom u vrijeme turske vladavine. Dan je i pregled ostalih 366 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 srednjovjekovnih groblja u sjevernoj Hrvatskoj i komparacija ðakovaèkog, koje je imalo veæi broj nakita izraðenog u tehnici filigrana i granulacije ili u lijevanim varijantama. Nakon engleskog sa etka slijedi popis literature i bogate table s vrijednim crte ima svih grobnih nalaza. Pred nama je vrijedan znanstveni rad, stoga dijelom i nedostupan široj èitalaèkoj publici, što i zbog cijene, što i poradi struènog naèina obrade i prenošenja graðe. No, bez ovakvih monografija gubi se na dubljoj analizi povijesti svakoga kraja, a posebice Ðakovštine, koja je tako obogaæena istra enimva nimlokalitetom koji pridonosi promociji i zaštiti hrvatske kulturne baštine.
Hrvoje Miletiæ
367 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi
Borislav Bijeliæ Vodiè kroz stalni postav kulturno povijesnog razvoja Ðakova Muzej Ðakovštine, Ðakovo, 2013.
Nakon veæ izdanog muzejskog vodièa kroz stalni postav etnografske zbirke Ðakovšine, ovo je druga knjiga kojoj æe se pridru itii treæa vezana uz buduæi stalni postav arheološke zbirke muzeja. Nakon toga vjerojatno predstoji objedinjavanje sadr aja i izdavanje velikog kataloga Muzeja Ðakovštine.
Vodiè kroz stalni postav kulturno povijesnog razvoja Ðakova podijeljen je u èetiri sljedeæa glavna poglavlja: Uvodno poglavlje: 1. Predgovor (kronologija nastanka muzeja); Kulturno povijesna zbirka kao dio stalnog postava. 2. Ðakovo od 13. do 19. stoljeæa: Tursko doba; Ðakovo od izgona Turaka do kraja 18. stoljeæa. 3. Ðakovo od poèetka 19. do 40-ih g. 20. stoljeæa: Razvoj obrta; Dobrovoljno vatrogasno društvo; Hrvatsko pjevaèko društvo Sklad – Preradoviæ; Ðakovaèke èitaonice; Školstvo; Sokolska društva; Sport u Ðakovu prvih desetljeæa 20. stoljeæa; Graðanski salon i 4. Domovinski rat Autor vodièa i tekstova u njemu je ravnatelj muzeja gospodin Borislav Bijeliæ. Tekstovi su briljantno napisani, a to valja vezati uz èinjenicu da se autor veæ odavno potvrdio kao vrsni pisac brojnih objavljenih knjiga. Posebno elim istaknuti Bijeliæev stil pisanja, koji prije svega ukljuèuje jednostavno i jasno razvijanje zadane literalne teme. Tako se i ovaj vodiè odlikuje tekstualnom i slikovnom preglednošæu, a to znaèi da æe dobro poslu iti svojoj svrsi, odnosno popularizaciji muzeja i njegova bogatog fundusa na domaæoj i meðunarodnoj sceni. U ovom sluèaju muzejski vodiè pisan na hrvatskom, engleskom i njemaèkom jeziku istodobno je va an doprinos u promociji samoga grada Ðakova, kao i doprinos unutar razvoja kulturnog turizma Slavonije, a onda i Hrvatske. Ovdje Ðakovo zauzima posebno mjesto, zahvaljujuæi svojem sna nom sakralnom i jednako tako svjetovnom horizontu. Upravo se na tome temelji osebujan identitet i privlaènost ovoga grada. Posjetitelji su zadivljeni 368 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369
ðakovaèkom katedralom, no kada im poka u crkvu-d amiju oni postaju svjesni civilizacijskih dometa Ðakova. Vodiè je promišljeno ilustriran brojnim, vrlo atraktivnim, arhivskim i autorskim fotografijama, kvalitetnim fotografijama stalnog postava, te koloriranim tlocrtima stalnog postava (prostorna organizacija) s odgovarajuæim oznakama i legendama. Postignut je idealan redoslijed slikovnog materijala obzirom na prezentacijski slijed muzeoloških tema i izlo enih muzejskih artefakata. Grafièko oblikovanje kataloga otkriva Bijeliæeve ideje o jednostavnosti, jasnoæi i preglednosti. Vodiè ima 88 stranica, tvrde korice, primjeren format, logièan raspored tekstova i slikovnog materijala, a koloristièkim rješenjem se asocijativno ve e uz postav. Posebno moram pohvaliti odlièan odabir velièine slova, što je danas prava rijetkost, obzirom da su naslovi, tekstovi i potpisi slika pisani presitnim slovima. Vodiè sadr i iscrpan popis literature s navedenim autorima i izvorima. Na kraju vodièa nalazi se kvalitetno grafièki oblikovana shematska karta Ðakova s oznaèenom lokacijom muzeja. Svakako treba pohvaliti i rad mladog dizajnera Hrvoja Duvnjaka koji je vrlo uspješno dizajnirao korice vodièa. Sve u svemu rijeè je o vrlo elegantnoj knjizi.
Mario Beusan
369 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi
370 Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369
AKTIVNOSTI MUZEJA ÐAKOVŠTINE
371 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi
372 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
Izvješæe o radu Muzeja Ðakovštine za 2011. godinu
1. SKUPLJANJE GRAÐE
1.1 Kupnja Tijekom 2011. godine za kulturno-povijesnu zbirku kupljena je drvena tabakera iz 1945. godine sa natpisom „Bog i Hrvati“, znaèka oru anih snaga NDH, kartonska kutija sa Strossmayerovim likom (prilozi za gradnju spomenika), medalja sa Strossmayerovim likom izdana povodom 100 godina od poèetka gradnje katedrale, te desetak memoranduma starih ðakovaèkih tvrtki. Za potrebe etnografske zbirke kupljena je djeèja odjeæa, drvene igraèke i modla za paprenjake.
1.2. Terensko istra ivanje Etnologinja muzeja provela je istra ivanja vezana za tradicijski obrt, djeèji ophod Kri arice, tradicijsku prehranu, šaranje i „oplitanje“ jaja vunom i koncem te tehnike tkanja na prostoru Ðakovštine. Povjesnièar je nastavio fotografski pratiti urbanistièke promjene u u em centru grada, a arheolog nadzirati zaštiæene lokalitete i provoditi arheološki nadzor u vrijeme izgradnje pojedini stambenih objekata.
1.3. Darovanje Aleksander Bellian poklonio je muzeju dvije „kolajne“ Savske banovine, vatrogasne medalje za 10, 20 i 30 godina slu bovanja, medalju izdanu 1892. godine povodom posvete vatrogasnog barjaka te vatrogasnu medalju za zasluge. Tomo Šaliæ poklonio je dvije fotografije starog Ðakovaèkog fotografa M. Futoševiæa, a Marica Kovaè vatrogasnu medalju. Od poklona koji su ušli u 373 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine kulturno-povijesnu zbirku treba istaknuti i priloge za biografiju Josipa Raèeka koju nam je darovao Stjepan Kegleviæ, te odreðeni broj fotografija suvremenog Ðakova koje su nam ustupili eljko Lekšiæ i Valentin Markovèiæ. Mario Kladariæ ustupio nam je „novine“ koje je poèetkom 60-ih godina, na Pašenici, rukom, radio njegov otac, Mirko Kladariæ, poznati ðakovaèki novinar. Marija Adriæ, Vesna Kolobariæ i Ivan Germovšek, po završetku svojih izlo bi, darovali su Muzeju po jednu sliku. Sestra pokojne Nade Varšave, dugogodišnje suradnice Muzeja, ustupila nam je nekoliko tkala.
1.6. Ustupanje Za izlo bu „Svijet u oèima djeteta“, koju je organizirala Posudionica i radionica narodnih nošnji i MCUK, posuðeno nekoliko kolijevki, stolèiæ sa djeèjim stolicama, drveni konjiæ za ljuljanje, djeèji stalak i igraèke. Izlo baje bila postavljena u Ðakovu, Zagrebu i Splitu.
2. ZAŠTITA
2.1. Privremena zaštita Izvršena redovita godišnja zaštita tekstilnih predmeta pohranjenih u etnografskom depou i stalnom etnološkom postavu.
2.3. Restauracija U Muzeju Slavonije restaurirana su seljaèka zapre nakola, a u Posudionici i radionici narodnih nošnji vezovi na tekstilu.
3. DOKUMENTACIJA
3.1. Inventarna knjiga Novonabavljeni predmeti unose se u M ++ program.
374 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
3.3. Fototeka Fotografijama je popraæen terenski rad sva tri kustosa, a fotografski se prate i sve prezentne muzejske aktivnosti. Dio digitalnih zapisa pohranjen je na CD mediju, dio u kompjutorskoj memoriji, dok je dio izraðen u obliku fotografija. Èeste su i donacije, najèešæe starijih fotografija naših sugraðana.
3.6. Hemeroteka Naša hemeroteka saèinjena je, gotovo iskljuèivo, od lokalnih glasila. No, veæ neko vrijeme u Ðakovu ne izlaze niti jedne lokalne novine. Umjesto njih nastojimo prikupiti što više školskih listova s podruèja Ðakovštine.
3.9. Ostalo Sve aktivnosti Muzeja zabilje ene su na DVD-u.
4. KNJI NICA
4.1. Nabava Broj knjiga i ostalih publikacija (kataloga, èasopisa…) sustavno se poveæava razmjenom i darovanjem. Nije izostala ni kupnja, iako je ona zastupljena u znatno manjem obimu. Vlastita izdanja su nam, dakako, najva nija, no njih je malo, ne više od desetak godišnje.
4.4. Slu ba i usluge za korisnike Muzej je otpoèeo sa izgradnjom objekta unutar kojega je predviðeno i mjesto za knji nicu. Iako Muzej nema knji nièara,a niti jedinstveni prostor gdje se èuva postojeæi knji ni fond, ne mali broj osoba koristio se s našom knji nom graðom za najrazlièitije svrhe (znanstveni i struèni rad, maturske i diplomske radnje, rodoslovlja…).
375 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
5. STALNI POSTAV
Tijekom tekuæe godine, u sadr ajnomsmislu, nije bilo znaèajniji zahvata na stalnom postavu. Zbog pojave vlage u jednom njegovom dijelu izvedeni su sanacijski radovi.
6. STRUÈNI RAD
6.2. Identifikacija/determinacija Obavljena identifikacija pojedinih arheoloških predmeta, dijelova narodne nošnje, oru ja i knjiga.
6.4. Ekspertize Usmene ekspertize obavljene su za više etnografskih i arheoloških predmeta.
6.5. Posudbe i davanje na uvid Posudba literature za maturalne i diplomske radnje i pomoæ pri njihovoj izradi. Djelatnici Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra preuzeli su znaèajniji dio naše graðe iz Domovinskog rata, snimili je, a potom uredno vratili.
6.7. Publicistièka djelatnost struènih djelatnika Bijeliæ Borislav: Naglasci iz rada društva „Hrvatska ena“, Revija Ðakovaèkih vezova, 2011. Bijeliæ Borislav: Mala retrospektivna izlo ba V. Filakovca, Revija Ðakovaèkih vezova, 2011. Bijeliæ Borislav: Društvo Hrvatska ena Ðakovo 1936.-1942., ZMÐ, 10/2011. Borislav Bijeliæ: Ðakovaèka katedrala (osvrt na knjigu), ZMÐ, 10/2011. Borislav Bijeliæ: Ðakovaèki spomendani (osvrt na knjigu), ZMÐ, 10/2011. Bijeliæ Borislav: In memorijam Nada Varšava, ZMÐ, 10/2011. 376 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
Borislav Bijeliæ: Tekst kataloga izlo be V. Filakovca , Ðakovo, 2011. Ivo Pavloviæ: Kaznica-Rutak kod Selaca Ðakovaèkih mjesto pojave prvih ljudi u Ðakovštini, Revija Ðakovaèkih vezova, 2011. Branka Uzelac: Djeèji ophodi na Spasovo, Revija Ðakovaèki vezovi, 2011. Branka Uzelac: Oj Perkovci i novi i stari…, Revija Ðakovaèki vezovi, 2011.
6.9. Struèna pomoæ i konzultacije Nastavljena je dugogodišnja suradnja sa voditeljima pojedinih KUD-ova i Obrtnièkom školom Antuna Horvata iz Ðakova, kao i svima drugima koji su za suradnju zainteresirani. Ponajprije s Društvom ljubitelja starina s kojima je Muzej realizirao nekoliko zajednièkih projekata.
6.10. Urednièki poslovi, recenzije knjiga i èlanaka Borislav Bijeliæ glavni je urednik ZMÐ i èlan uredništva nekih regionalnih muzejskih izdanja, dok je Branka Uzelac èlan Uredništva istog èasopisa.
6.11. Djelovanje u strukovnim društvima Svi djelatnici Muzeja èlanovi su Muzejske udruge istoène Hrvatske, a pojedinci još i nekih drugih udruga (Hrvatsko arheološko društvo, Hrvatsko muzejsko društvo, Društvo ljubitelja starina…).
6.12. Informatièki poslovi muzeja Web stranica Muzeja a urira se jednom godišnje.
7. ZNANSTVENI RAD
7.1. Tema i nositelj projekta Borislav Bijeliæ istra ivao je povijest Hrvatskog katolièkog orla. Rezultati istra ivanja biti æe objavljeni u sljedeæem broju ZMÐ.
377 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
9. IZLO BENE AKTIVNOSTI
Izlo ba fotografija Marija Šuline („Slavonian spirit“) Muzej Ðakovštine, 25. 1.- 1. 3. 2011. Autor struène koncepcije: Borislav Bijeliæ-Branka Uzelac Autor likovnog postava: Borislav Bijeliæ-Branka Uzelac Opseg: 25 fotografije Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna Tema: tradicijski predmeti
Mala retrospektivna izlo ba Vladimira Filakovca Muzej Ðakovštine, 4. 3.-10. 4. 2011. Autor struène koncepcije: Borislav Bijeliæ Autor likovnog postava: Borislav Bijeliæ Opseg: 36 slika Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, retrospektivna, samostalna
378 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
Svijet u oèima djeteta Ðakovo, 3. 4. – 20. 4. 2011. Suradnja više muzeja i Posudionice Etnografska, skupna, pokretna i edukativna izlo ba
Izlo ba slika Josipa Budimira („So far, so good“) Muzej Ðakovštine, 15. 4 - 15. 5. 2011. Autor struène koncepcije: Josip Budimir Autor likovne koncepcije: Josip Budimir Opseg: 15 slika Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna
379 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
Strossmayerovi dani („Strossmayer i suvremenici u likovnoj umjetnosti“) Muzej Ðakovštine, 20. 5. – 25. 6. 2011. Autor struène koncepcije: Borivoj Popovèak Autor likovnog postava: Borislav Bijeliæ Opseg: 37 radova Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, retrospektivna, skupna Tema: portreti
Biseri hrvatske baštine Muzej Ðakovštine, 3. 7 .- 20. 8. 2011. Autor struène koncepcije: Branka Uzelac Autor likovnog postava: Branka Uzelac Opseg: 64 predmeta Vrsta izlo be: etnografska, tuzemna, informativna, samostalna
380 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
Marija Adriæ: Izazov tradicionalnom oèekivanju Muzej Ðakovštine, 26.8–1.10.2011. Autor struène koncepcije: Borislav Bijeliæ Autor likovnog postava: Borislav Bijeliæ – Marija Adriæ Opseg: 14 slika Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna Tema: portreti èasnih sestara
Vesna Kolobariæ („… o vjetru, letu i pokretu!“) Muzej Ðakovštine, 7. 10. – 25. 11. 2011. Autor struène koncepcije: Vesna Kolobariæ Autor likovnog postava: Vesna Kolobariæ Opseg: 22 rada Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna Tema: enska torza
381 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
Izlo ba Ivana Germovšeka („Svinjokolja“) Muzej Ðakovštine, 29. 11. 2011. – 25. 1. 2012. Autor struène koncepcije: Ivan Germovšek - Borislav Bijeliæ Autor likovnog postava: Ivan Germovšek - Borislèav Bijeliæ Opseg: 13 slika Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna Tema: slavonska svinjokolja
10. IZDAVAÈKA DJELATNOST
10.1. Tiskovine
Branka Uzelac - Borislav Igor Ronèeviæ: Izazov Maja Burger: Borislav Bijeliæ: Bijeliæ: Mala tradicionalnom oèekivanju „Svinjokolja“ (katalog) Slavonian spirit retrospektivna (katalog) (katalog) izlo ba Vladimira Filakovca 382 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
Vesna Kolobariæ: „… o vjetru, Branka Uzelac: Vodiè kroz Zbornik Muzeja letu i pokretu!“ (katalog) stalni postav /etnološki odjel Ðakovštine 10
11. EDUKATIVNA DJELATNOST
11.1. Vodstva Redovita vodstva za škole i grupe graðana
11.3. Radionice i igraonice Etnološka radionica "Mi idemo Ljeljo - tradicijski kostim, oglavlje i èešljanje Ljelja ili Kraljica"
Eko – radionica: Od Tadijanoviæa do modne revije
383 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
12. ODNOSI S JAVNOŠÆU
12.2. Sudjelovanje u televizijskim i radio emisijama U više navrata sudjelovali u emisijama lokalnog i regionalnog radija. Predstavljen rad Muzeja i izlo ba Marije Adriæ na Osjeèkoj TV.
12.4. Promocije i prezentacije Predstavljene recentnih izdanja Hrvatskog instituta za povijest iz Slavonskog Broda, Kanonskih vizitacija, Zbornika Muzeja Ðakovštine 10 i knjige Ðure Frankoviæa „Blagdanski kalendar“.
Predstavljene recentnih izdanja Hrvatskog Predstavljanje knjiga Kanonskih vizitacija instituta za povijest iz Slavonskog Broda
Predstavljanje Zbornika Muzeja Ðakovštine 10
384 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
13. MARKETINŠKA DJELATNOST
Marketinška djelatnost je uobièajena. Za sve naše manifestacije šaljemo pozivnice i tiskamo plakate, aktivnosti nam se najavljuju i komentiraju preko radio postaja i lokalnih novina, odr avamo web stranicu…
14. UKUPAN BROJ POSJETITELJA
Tijekom 2011. godine Muzej je posjetilo oko 4200 posjetitelja
15. FINANCIRANJE
Lokalna samouprava 80% Ministarstvo kulture 10% upanija 7% Vlastiti prihodi 3%
385 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
Izvješæe o radu Muzeja Ðakovštine za 2012. godinu
1. SKUPLJANJE GRAÐE
1.1 Kupnja Muzej je za potrebe umjetnièke, etnografske i kulturno-povijesne zbirke kupio sljedeæe predmete: za umjetnièku zbirku dva portreta Franje Giffingera; za etnografsku zbirku tri para umjetnih cvjetova, dva para šticli, dvoje šalange, 17 komada štrepa i tri komada uvezanih dukata; za kulturno-povijesnu zbirku 140 komada ðakovaèkih znaèaka i tri stare razglednice Ðakova.
1.2.Terensko istra ivanje Terensko istra ivanje etnologa tijekom 2012. godine bilo je vezano za tradicijsku kulturu sela Stari i Novi Perkovci ( ensko, tradicijsko èešljanje i oglavlja) te prouèavanje tradicijskih obrta u selima Ðakovštine. Arheolog je obavio šest arheoloških nadzora: na autocesti, dionica Sredanci-Sava, za potrebe HEP-a na Štrbincima, te na èetiri obiteljske kuæe u Slavonskom Brodu, Bukovlju i dvije u Ðakovu. Terensko istra ivanjeproveo je i povjesnièar radeæi na izlo bi„Rock glazba u Ðakovu od sredine 60-ih do kraja 70-ih godina“.
1.3. Darovanje Nakon odr ane filatelistièke izlo be èlanovi Filatelistièkog društva Ðakovo poklonili su Muzeju desetak koverata tiskanih tim povodom. Goran Brevulj darovao je odreðeni broj ulaznica sa rock i pop koncerata odr anih u Ðakovu tijekom 80-ih godina prošlog stoljeæa, dok su Valentin Markovèiæ i eljko Lekšiæ poklonili nekoliko desetaka suvremenih fotografija Ðakova. Najvrednija 386 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 donacija bila je ona Foto-kino kluba koji nam je ustupio filmske kronike Ðakovštine snimljene 1971., 1972. i 1973. godine.
1.6. Ustupanje Za izlo bu „Svijet u oèima djeteta“, koju je organizirala Posudionica i radionica narodnih nošnji i MCUK, posuðeno je nekoliko kolijevki, stolèiæ sa djeèjim stolicama, drveni konjiæ za ljuljanje, djeèji stalak i igraèke. Izlo baje bila postavljena u Ðakovu, Zagrebu i Splitu tijekom 2011. i 2012. godine.
2. ZAŠTITA
2.1. Privremena zaštita Privremena zaštita vršena je nad tekstilnim predmetima unutar etnografske zbirke, kako u depou, tako i u stalnom etnografskom postavu. U svrhu zaštite obojano je i nekoliko predmeta iz Zbirke Domovinskog rata.
2.3. Restauracija U Muzeju Slavonije restaurirana su seljaèka zapre nakola, a u Posudionici i radionici narodnih nošnji vezovi na tekstilu. Restauracija je obavljana tijekom 2011. i 2012. godine.
3. DOKUMENTACIJA
3.1. Inventarna knjiga Novonabavljeni predmeti unose se u M ++ program.
3.3. Fototeka Fotografijama je popraæen terenski rad sva tri kustosa, a fotografski se prate i sve prezentne muzejske aktivnosti. Dio digitalnih zapisa pohranjen je na CD mediju, dio u kompjutorskoj memoriji, dok je dio izraðen u obliku fotografija. 387 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
3.6. Hemeroteka Kako u Ðakovu veæ godinama nemamo lokalno glasilo koje bi sustavno pratilo naš rad, hemeroteka se popunjava gotovo iskljuèivo natpisima iz Glasa Slavonije.
3.9. Ostalo Sve aktivnosti Muzeja zabilje ene su na DVD-u.
4. KNJI NICA
4.1. Nabava Najveæi broj publikacija pribavili smo razmjenom sa drugim muzejima i znanstvenim ustanovama (npr. Hrvatski institut za povijest – Slavonski Brod), a nije za podcijeniti ni broj darovanih nam knjiga. Ponajviše od Matice hrvatske - ogranak Ðakovo, te Grada Ðakova. Od darovanih knjiga svakako treba izdvojiti komplet izdanja Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba. Knjige i kupujemo, u pravilu one koje su nu ne za bavljenje planiranim aktivnostima, ili od posebne va nosti za lokalnu i regionalnu povijest. Tako je npr. kupljena knjiga B. Mimice „Povijest Slavonije“ tom I. i II. Kao i proteklih godina, tako i ove, sve naše izlo bepopraæene su katalozima.
4.4. Slu ba i usluge za korisnike Struèna literatura posuðivana je u najrazlièitije svrhe. Najviše uèenicima, studentima, profesorima, znanstvenim istra ivaèima, voditeljima KUD-ova i lokalnim ljubiteljima kulturne baštine Ðakova i Ðakovštine.
5. STALNI POSTAV
Do manjih promjena došlo je u povijesnom dijelu stalnog postava. Tamo su dva Giffingerova portreta skinuta i vraæena Muzeju Brodskog Posavlja, a na njihovom mjestu izlo enisu radovi istog autora koje smo u meðuvremenu kupili. 388 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
6. STRUÈNI RAD
6.2. Identifikacija/determinacija Obavljena identifikacija pojedinih dijelova narodne nošnje, umjetnièkih slika i knjiga.
6.4. Ekspertize Usmene ekspertize obavljene su za više etnografskih predmeta, a za potrebe Ministarstva kulture Republike Hrvatske dana je i pismena o folklornoj manifestaciji Ivanjski krjesovi.
6.5. Posudbe i davanje na uvid Najèešæa je bila posudba literature za maturalne i diplomske radnje. Muzejsku graðu i literaturu koristilo je i nekoliko znanstvenika za potrebe istra ivanja pojedinih, uglavnom historiografskih, arheoloških i etnografskih tema.
6.7. Publicistièka djelatnost struènih djelatnika Ivo Pavloviæ: Srednjovjekovna nekropola Ðakovo, Revija Ðakovaèkih vezova, 2012. Branka Uzelac: Crtice iz obrtnièke povijesti Ðakova i Ðakovštine, u: Ðakovo obrtnièki grad, Ðakovo, 2012. Bijeliæ Borislav: Akvizicije umjetnièke zbirke Muzeja Ðakovštine; Ðakovo, 2012. Borislav Bijeliæ: 140 godina DVD-a Ðakovo, Ðakovo, 2012. Borislav Bijeliæ: Poèeci ðakovaèke filatelije, u: Filatelistièka izlo ba, Ðakovo, 2012.
6.9. Struèna pomoæ i konzultacije Nastavljena je dugogodišnja suradnja sa voditeljima pojedinih KUD-ova i Obrtnièkom školom Antuna Horvata iz Ðakova. Sa Društvom ljubitelja starina 389 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
Muzej je postavio i organizirao filatelistièku izlo bu, a sa DVD-om Ðakovo izlo bu 140 godina DVD-a Ðakovo.
6.10. Urednièki poslovi, recenzije knjiga i èlanaka Branka Uzelac napisala je recenziju za „Knjigu o Ljeljama“ Ivana Loviæa. Borislav Bijeliæ glavni je i odgovorni urednik Zbornika Muzeja Ðakovštine, dok je Branka Uzelac èlan uredništva istog èasopisa.
6.11. Djelovanje u strukovnim društvima Svi djelatnici Muzeja èlanovi su Muzejske udruge istoène Hrvatske, a pojedinci još i nekih drugih udruga (Hrvatsko arheološko društvo, Hrvatsko muzejsko društvo, Društvo ljubitelja starina…). U Muzejskoj udruzi istoène Hrvatske Borislav Bijeliæ trenutno je èlan Upravnog odbora.
6.12. Informatièki poslovi muzeja Web stranica Muzeja a urira se jednom godišnje.
7. ZNANSTVENI RAD
7.1. Tema i nositelj projekta Borislav Bijeliæ istra ivao je povijest Hrvatskog katolièkog orla tijekom 2011. i 2012. godine. Rezultati istra ivanja najvjerojatnije æe biti objavljeni u Zborniku Muzeja Ðakovštine 11.
390 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
9. IZLO BENE AKTIVNOSTI
Izlo ba Grobni nalazi sa Štrbinaca / Akvizicije Umjetnièke zbirke MÐ Muzej Ðakovštine, 27. 01. – 25. 03. 2012. Autori struène koncepcije: Ivo Pavloviæ / Borislav Bijeliæ Autori likovnog postava: Ivo Pavloviæ / Borislav Bijeliæ Opseg: 25 grobnih predmeta i 20 slika Vrsta izlo be: arheološka, umjetnièka, tuzemna, informativna,
Izlo ba 140. godina DVD-a Ðakovo Muzej Ðakovštine, 29. 03. – 10. 04. 2012. Autor struène koncepcije: Borislav Bijeliæ Autor likovnog postava: Borislav Bijeliæ Opseg: 59 predmeta Vrsta izlo be: povijesna, tuzemna, retrospektivna, skupna
391 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
Izlo ba Josipa Kani e: Paste/Copy Muzej Ðakovštine, 14. 05. – 23. 05. 2012. Autor struène koncepcije: Vlastimir Kusik Autor likovnog postava: Josip Kani a Opseg: 10 slika Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, studijska, samostalna
Biskup Strossmayer graditelj Muzej Ðakovštine, 25. 05- - 25. 06. 2012. Autor struène koncepcije: Borivoj Popovèak Autor likovne koncepcije: Borislav Bijeliæ Opseg: 30 radova Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna
392 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
Oj, Perkovci i Novi i Stari, u vama su lole i beæari Muzej Ðakovštine, 30. 06. – 14. 08. 2012. Autor struène koncepcije: Branka Uzelac Autor likovnog postava: Branka Uzelac / Zdenko Šarèeviæ Opseg: 89 radova Vrsta izlo be: etnografska, tuzemna, retrospektivna, samostalna Tema: prikaz etnografske zbirke obitelji Šarèeviæ
Filatelistièka izlo ba Muzej Ðakovštine, 17. 08. – 10. 09. 2012. Autor struène koncepcije: Borislav Bijeliæ Autor likovnog postava: Borislav Bijeliæ Opseg: nekoliko stotina poštanskih maraka Vrsta izlo be: filatelistièka, tuzemna, informativna, skupna
393 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
Izlo ba slika Krunislava Stojanovskog – Bijelo, ljubièasto, crveno Muzej Ðakovštine, 14. 09. – 14. 10. 2012. Autor struène koncepcije: Krunislav Stojanovski / Borislav Bijeliæ Autor likovnog postava: Krunislav Stojanovski / Borislav Bijeliæ Opseg: 22 slike Vrsta izlo be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna
Liturgijsko ruho iz Zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt Muzej Ðakovštine, 19. 10. – 15. 12. 2012. Autor struène koncepcije: Antonina Srša / Iva Èukman Autor likovnog postava: Antonina Srša / Iva Èukman Opseg: 15 misnica Vrsta izlo be: povijesna, tuzemna, informativna, samostalna
394 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
Stalni postavi Muzeja Ðakovštine Muzej Ðakovštine, 21. 12. 2012. – 25. 01. 2013. Autor struène koncepcije: Branka Uzelac / Borislav Bijeliæ / Ivo Pavloviæ Autor likovnog postava: Branka Uzelac / Borislèav Bijeliæ / Ivo Pavloviæ Opseg: 65 predmeta Vrsta izlo be: etnološko-povijesno-arheološka, tuzemna, informativna, skupna
10. IZDAVAÈKA DJELATNOST
10.1. Tiskovine
Borislav Bijeliæ: Borislav Bijeliæ: 140 godina Andrej Mirèev: Branka Uzelac: Oj, Akvizicije Umjetni- DVD-a Ðakovo (katalog) Paste / Copy Perkovci i Novi i èke zbirke MÐ 2002. (katalog) Stari…(katalog) – 2012. (katalog)
395 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
Borislav Bijeliæ: Antonina Srša / Iva Èukman: Branka Uzelac / Filatelistièka izlo ba Liturgijsko ruho iz Zbirke tekstila Borislav Bijeliæ: (katalog) MUO (katalog) Stalni postavi
11. EDUKATIVNA DJELATNOST
11.1. Vodstva Redovita vodstva za škole i grupe graðana.
11.3. Radionice i igraonice Izrada dijelova tradicijske odjeæe ljelja ili kraljica iz Gorjana (rujan 2012. – MÐ) Izrada šokaèkih kapa (studeni 2012. – Srednja strukovna škola)
396 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
12. ODNOSI S JAVNOŠÆU
12.2. Sudjelovanje u televizijskim i radio emisijama U više navrata ravnatelj Muzeja gostovao je u emisijama lokalnog i regionalnog radija.
12.4. Promocije i prezentacije U Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu Borislav Bijeliæ je, zajedno sa Vladom Filiæem, predstavio knjige „Ðakovaèki spomendani“ i „Ðakovaèki portreti“ dr. Zvonka Benašiæa.
12.5. Koncerti i priredbe Svibnja mjeseca u Muzeju je odr ankoncert studenata glazbene pedagogije iz Osijeka.
13. MARKETINŠKA DJELATNOST
Marketinška djelatnost je uobièajena. Za sve naše manifestacije šaljemo pozivnice i tiskamo plakate, aktivnosti nam se najavljuju i komentiraju preko radio postaja, lokalnih novina i interneta. Muzej posjeduje web stranicu koja se redovito a urira.
14. UKUPAN BROJ POSJETITELJA
Tijekom 2012. godine Muzej je posjetilo oko 3 700 posjetitelja.
397 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
15. FINANCIRANJE
15.1. Izvori financiranja Lokalna samouprava 80 % Ministarstvo kulture 15 % upanija 3 % Vlastiti prihodi 2%
15.2. Investicije Izgradnja zgrade u dvorištu Muzeja za smještaj muzejskih depoa, radionice i knji nice.
398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398
IN MEMORIAM
399 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine
400 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413
Antun Jarm
Na Gradskom groblju u Ðakovu, u èetvrtak 27. prosinca 2012., ukopan je mons. Antun Jarm, umirovljeni sveæenik Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, koji je preminuo 23. prosinca 2012. u Sveæenièkom domu u Ðakovu. Antun Jarm je ostavio znaèajan trag ne samo kao sveæenik veæ i kao plodan novinar, urednik, fotograf, publicist, pjesnik, animator kulturnih dogaðanja, va an sudionik prigodom gradnje brojnih crkvenih objekata (meðu ostalim je to vidljivo u crkvi Dobrog Pastira u ðakovaèkom naselju Sjever, gdje je na fresci Vladimira Megliæa prikazan odmah iza upnika Zvonka Mraka koji Kristu prinaša maketu dovršene crkve). Ukopne obrede predvodio je ðakovaèki nadbiskup, a tada još pomoæni biskup ðakovaèko-osjeèki, mons. Ðuro Hraniæ. Kako su dr. Hraniæ i Antun Jarm bili dugogodišnji suradnici, napose u biskupijskom Vjesniku u kojem je nekoliko godina dr. Hraniæ bio glavni urednik, a Jarm jedan od èlanova uredništva i vjerojatno najrevniji suradnik, ne èudi da je nadbiskupov nadgrobni govor, osim što je odlièno oslikao lik i djelo pokojnika, bio i emotivan. 401 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam
Mons. Antun Jarm rodio se od oca Petra i majke Ane r. Štimec 12. lipnja 1935. godine u Gundincima. Prva èetiri razreda osnovne škole završio je u Strizivojni, a potom odlazi u Djeèaèko sjemenište na Šalatu u Zagreb kao sjemeništarac tada Ðakovaèke i Srijemske biskupije. Maturirao je u Ðakovu 1952. godine, gdje je završio i teološki studij. Za sveæenika ga je zaredio biskup Bauerlein 6. o ujka 1960. godine. Kao mladomisnik najprije je 7 mjeseci bio kapelan u Èepinu, a potom je kroz 11 godina obavljao upnièkuslu bu:3 godine u Rokovcima i Andrijaševcima (istodobno kroz nekoliko mjeseci bio je i upravitelj upe Cerna), te kroz 8 godina u upi Uzvišenja sv. Kri a u Retfali u Osijeku. Veoma uspješno i zapa eno upnièko djelovanje te uredno poslovanje ponukali su biskupa Stjepana Bauerleina te ga je on 1971. godine imenovao ravnateljem Ekonomata Ðakovaèke i Srijemske biskupije. Naslijedio je teško ekonomsko stanje, u Biskupije koja poslije nacionalizacije crkvene imovine nije uspjela stvoriti sustav koji bi joj osiguravao uzdr avanje upa i središnjih biskupijskih ustanova. Ekonom Antun Jarm je kroz 18 godina (1971.-1989.) ustrajno i strpljivo stvarao novi biskupijski ekonomski sustav, koji je u ondašnjim okolnostima omoguæio stabilnost i skroman, ali normalan ivot središnjih biskupijskih ustanova. Zajedno sa svojim suradnicima, preustrojio je Ekonomat Biskupije i obnavljao biskupijsko gospodarstvo. To je omoguæilo obnovu i izgradnju pojedinih biskupijskih zgrada. Istièemo osobito izgradnju Sveæenièkog doma te sveobuhvatnu obnovu i rekonstrukciju kanonièkih kurija na Strossmayerovom trgu u Ðakovu. Uz ekonomske poslove bavio se i pedagoškim radom: bio je predavaè crkvene administracije na Visokoj bogoslovnoj školi i crkvene glazbe na Biskupijskoj gimnaziji “J. J. Strossmayer” u Ðakovu. Kroz 16 godina bio je i prosinodalni sudac Biskupijskog sudišta (1971.-1989.) te èlan Zbora savjetnika, Prezbiterskog vijeæa, Ekonomskog vijeæa i drugih stalnih i prigodnih biskupijskih tijela i povjerenstava. Kao rektor Samostanske crkve Srca Isusova kroz 11 godina (1974.-1985.), njegujuæi liturgijski ivot u Samostanu, liturgijski je odgojio èitavu generaciju Sestara sv. Kri a. Nadbiksup Hraniæ je u svom nadgrobnom govoru posebno istakao njegov spisateljsi i urednièki rad: „No, pok. mons. Jarm, povjerovao je u Rijeè koja je tijelom postala. Kao sveæenik napisao je brojne tekstove i èlanke u kojima tumaèi Bo ju rijeè, liturgijska otajstva te sabire, nudi i lomi zrnca kršæanske mudrosti. Preveo je i objavio više naslova duhovnog i molitvenog sadr aja. Napisao je i više znanstvenih èlanaka povijesnog karaktera i tekstova u kojima je predstavljao pojedine osobe te kulturnu baštinu s podruèja Ðakovaèke i Srijemske biskupije. Budnim je okom pratio i komentirao dogaðaje s podruèja crkvenog ivota te crkveno izdavaštvo: podr avao je, hvalio, ali i kritièkim (ponekad i satiriènim) 402 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 tonom prizemljivao biskupijsku i širu javnost, tra io veæu kvalitetu i pozivao na istinu. Osim u crkvenim, takoðer je u razlièitim društvenim tiskovinama objavio nekoliko stotina èlanaka evangelizacijskog i kulturnog sadr aja. Godinama je grafièki ureðivao brojne veæe i manje publikacije u izdanju Biskupskog ordinarijata Ðakovo, upnih ureda i pojedinih sveæenika. Napisao je bezbroj kraæih i du ih novinarskih èlanaka u crkvenim glasilima te u lokalnim svjetovnim novinama i publikacijama. Obraðivao je i objavljivao statistièke podatke iz ivota Ðakovaèke i Srijemske biskupije. Fotografiranjem i prikupljanjem fotografija stvorio je vrijednu fototeku u kojoj je nastojao sustavno dokumentirati ivot upa i crkvenih institucija te stanje brojnih crkvenih graðevina. Uredio je više monografija i suraðivao s brojnim izdavaèima i grafièarima na podruèju Biskupije i izvan nje. Svojim urednièkim radom, prevoðenjem, spisateljstvom i izdavanjem niza vrijednih i zapa enih knjiga, monografija i brošura, afirmirao je Biskupski ordinarijat u Ðakovu i kao izdavaèa, a meðu vjernicima je istodobno na taj naèin širio i promicao knjigu te kršæanski tisak. Nekoliko svojih knjiga objavio je i kod drugih izdavaèa ili u privatnom izdanju. Promicao je korištenje tiska i tiskovina u evangelizaciji i crkvenoj komunikaciji. Praktièki je kroz èitav sveæenièki ivot, sve dok se nije ozbiljnije razbolio i otišao u mirovinu, suraðivao te pisao u Vjesniku Ðakovaèke i Srijemske biskupije. Kroz 8 godina (1994.-2001.) bio je i urednik obavijesnog dijela te grafièki urednik Vjesnika. Bio je i prvi te veoma revan biskupijski dopisnik i suradnik u crkvenim medijima na nacionalnoj razini, èlan Odbora HBK za sredstva društvenog priopæavanja, biskupijski delegat Informativne katolièke agencije (IKA), èlan Hrvatskoga društva katolièkih novinara od njegova utemeljenja. Bio je meðu prvim sveæenicima koji su prepoznali va nostprisutnosti Crkve u elektronskim medijima te blagodat korištenja moguænosti koje pru aju suvremena elektronska sredstva društvenog priopæavanja u evangelizaciji, unutarcrkvenoj komunikaciji te u komunikaciji Crkve s društvenom sredinom. Svojim je radom i nastojanjima senzibilizirao i odgovorne u Biskupiji te širu biskupijsku zajednicu za iskorake na medijskom planu. Godinama je svojim osobnim anga manom, prijedlozima i poticajima stvarao pretpostavke za ustroj Biskupijskog statistièkog ureda i Tiskovnog ureda, te je dugogodišnjim ustrajnim i sustavnim fotografiranjem sakralnih objekata, crkvenih sveèanosti, osoba, susreta, umjetnina, liturgijskog posuða, paramenata i sl. prikupio bogatu zbirku fotografija, koju je sortiranjem i sistematizacijom pretvorio u pravu fototeku, sadr ajno vezanu uz ivot naše Biskupije. Godine 2002. Biskupiji je poklonio tako stvorenu fototeku. Od tada do umirovljenja koncem 2009. godine bio je i 403 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam slu benim dekretom imenovan voditeljem Biskupijskog medijskog arhiva. U njemu je ustrojio foto, audio i videoteku te je sve do umirovljenja nastavio sa sustavnim prikupljanjem i sistematiziranjem prikupljene graðe. Od 1991. do danas bio je i ravnatelj Biskupijskog statistièkog centra. Kroz posljednjih 18 godina (od 1992. do 2009.) bio je stup i èlan Biskupijskog povjerenstva za gradnje i obnove crkvenih objekata. Cijeneæi njegov uzoran i zauzet sveæenièki ivot,pokojni biskup Æiril Kos predlo ioga je sluzi Bo jemupapi Ivanu Pavlu II. te ga je on 1983. godine poèastio naslovom Kapelana Njegove Svetosti.“ Vidljivo je, dakle, kako je mons. Antun Jarm imao iznimno bogatu karijeru, a va an prinos dao je i brojnim svjetovnim izdanjima u Ðakovu, napose Ðakovaèkim vezovima, dugogodišnjom suradnjom u vezovskoj Reviji. Najèešæe su to bili tekstovi vezani uz Ðakovaèko-osjeèku nadbiskupiju, njene institucije, zgrade, zaslu nike, znaèajne dogaðaje i obljetnice. Najviše Jarmovih tekstova u Reviji je o katedrali, ali je pisao i Sestrama Svetoga Kri a u Ðakovu, Bogoslovnom sjemeništu, o sveæenicima Ðakovaèke biskupije roðenima u Ðakovu, o biskupijskom Vjesniku, o drugoj ðakovaèkoj upnojcrkvi Svih Svetih u naselju Sjever, o aljmaškom svetištu, o kri evima, pokloncima i kapelicama u Slavonije, ali i o korijenima simbolike boja, o znaèenjima pojedinih fresaka u ðakovaèkoj katedrali itd. Njegovi tekstovi uvijek su bili pomno pripremljeni, od naslova, podnaslova, potpisa i ilustracija: urednik tu zapravo nije imao posla, osim proslijediti tekst na prijelom. Naèinom opreme svojih tekstova podsjeæao je na stil Matije Paviæa i Milka Cepeliæa u znamenitoj monografiji o Strossmayeru – podnaslovi u tekstu su du i nego je danas uobièajeno i u pravilu sadr e mali sa etakonoga o èemu se u pojedinom ulomku govori. Antun Jarm je znao pronaæi naèin da svaku temu obradi s puno podataka, ali na èitateljima zanimljiv naèin. Suradnja autora s mons. Jarmom zapoèela je u djeèaèkoj dobi, kada sam sedam godina ministrirao kod njega u samostanu Sestara Svetoga Kri a. Njegov je utjecaj na cijelu generaciju ministranata bio iznimno velik i pozitivan, a naša se suradnja nastavila na razlièite naèine i kasnije, primjerice u lokalnom tisku: Ðakovaèkom glasniku i Ðakovaèkim novinama koje sam ureðivao, a mons. Jarm im je bio redovit suradnik. Kasnije se ta suradnja produbila i na vezovsku Reviju, koju je on iznimno cijenio, kao što je cijenio i Ðakovaèke vezove. Osim kao autor, Jarm je dao prinos i u brojnim ðakovaèkim manifestacijima, napose posveæenima biskupu Strossmayeru. Va an je njegov prinos prigodom podizanja spomenika Strossmayeru u Ðakovu (1999.), gdje je bio èlanom Odbora za podizanja spomenika. Iako sam znao kako je iznimno vješt s rijeèima, veliko iznenaðenje bila mi je njegova jedina pjesnièka zbirka „Kao“ – mo da i ponajbolja pjesnièka zbirka jednoga sveæenika naše Nadbiskupije uopæe. Iznimno duboka lirika, usporediva i 404 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 sa najveæim ivim hrvatskim pjesnikom iz redova sveæenika – akademikom Ivanom Golubom, pokazala je kako i dobro poznati nam ljudi u sebi kriju ponešto neotkriveno i iznimno duboko. Predlagao sam mons. Jarmu da se kandidira za èlanstvo u Društvu hrvatskih knji evnika, ali ga je uskoro bolest odvojila od svakodnevnih aktivnosti. Godina kada je Ðakovaèka biskupija postala Nadbiskupija – 2008. – godina je izdanja posljednje Jarmove knjige – monografije o katedrali napisane u suautorstvom s dr. Šuljakom, grafièki vrlo zanimljiva monografija, u kojoj blista Jarmova reèenica Ðakovu kao srcu Slavonije, a „katedrali kao srcu Ðakova“. U tom srcu Slavonije, nezaobilazno mjesto zaslu io je svojim djelovanjem Antun Jarm. A èitateljima Zbornika poklanjamo jednu njegovu iznimnu pjesmu.
Dan kao igraèka Veæ tako dugo od tebe primam uvijek nove dane - kao igraèke. A ni ruke da mahnem, ni smiješka da uzvratim, ni zahvale da poka em, premda se - darom tvoje svemoæi - svaki dan raðam nebu i zemlji. U znak proigranih moguænosti oèi prekrivam rukama. Znam, i sutra æeš mi dati novi dan - kao igraèku.
Mirko Æuriæ
405 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam
Zvonko Benašiæ
Svakodnevne pojave „odlaska“ ljudi koji su svojim djelovanjem ostavili odreðenog traga na planu afirmacije sredina u kojima su ivjelii radili prirodan je, oèekivan, ali ipak tu anèin koji nas, dogodio se on prije ili kasnije, uvijek nekako iznenadi i pred nama, po tko zna koji put, otvori nebrojna pitanja o smislu vlastitog postojanja. Smisao postojanja Zvonka Benašiæa bio je vezan za rad u najširem smislu te rijeèi, rad na znanstveno-istra ivaèkom, humanitarnom, sportskom i svakom drugom planu. I to sustavan, kontinuirani rad koji je trajao sve do zadnjih dana njegova ivota. Zvonko Benašiæ roðen je 4. prosinca 1931. godine u Ðakovu, u „sjeni katedrale“, kako je to znao isticati, i tu je ivio sve do svojih zadnjih dana. Osnovnu i srednju školu završio je u Ðakovu, a ekonomski fakultet u Osijeku. Na istom fakultetu æe kasnije magistrirati i doktorirati. Osim kratkog vremena koje je proveo u Osijeku, cijeli radni vijek, sve do mirovine, radio je u Ðakovu, i to 406 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 najdu e u PIK-u Ðakovo gdje je, izmeðu ostalog, obnašao i posao direktora komercijalnog sektora. Od toga vremena posebnu pozornost posveæivao je marketingu vina, disciplini koja je tada bila još u povojima, a koja æe mu postati dominantna struèna i znanstvena preokupacija. U okviru svojih marketinških preokupacija Benašiæ je osmislio dugogodišnji zaštitni znak PIK-a Ðakovo i robnu marku „Tena“. U vrijeme poèetka bavljenja s marketingom bio je i inicijator, osnivaè, i jedno vrijeme predsjednik Društva knjigovoða. Paralelno s tim, struènim aktivnostima, Benašiæ je iskazao i iznadprosjeèni interes za društveno-kulturno-sportske inicijative. Tako je poèetkom pedesetih godina bio jedan od osnivaèa Ðakovaèko sportskog kluba (ЊK-a) i u njemu jedan od prominentnijih odbojkaša. U istom klubu kasnije æe raditi i kao trener odbojkaške momèadi. Iako nije za podcijeniti sve ono što je Benašiæ napravio na struènom i sportskom planu, èini se da je na širem društvenom planu dao još i više. Tu ponajprije mislim na anga man oko „Ðakovaèkih vezova“, kulturne manifestacije koja je desetljeæima zaštitni znak Grada. Èlanom Upravnog odbora Turistièkog društva Benašiæ je postao 1967. godine, iste one godine kada su Vezovi i pokrenuti, da bi od 1971. godine bio izabran za njezinog predsjednika. Funkciju predsjednika Turistièkog društva obnašao je sve do sredine osamdesetih godina. U tom intervalu Benašiæ je, kraæe vrijeme, obnašao i funkciju potpredsjednika Skupštine opæine Ðakovo, predsjednika Zajednice vinogradara i vinara Jugoslavije, a bio je i predsjednik Društva za marketing Slavonije i Baranje. I to nije sve. Godine 1985. Benašiæ je inicirao osnivanje KUD-a Tena koji æe pronijeti ime Ðakova ne samo diljem Hrvatske, veæ i šire. Na èelu Tene bio je sve do 2000. godine, a od tada njezin je do ivotni poèasni èlan. Samo koju godinu kasnije (1988. g.) pokrenuo je u Trnavi gospodarsko-turistièko-vinarsku manifestaciju Bonavita, a u Ðakovu 1993. godine rad Lions kluba kojemu je bio i prvi predsjednik. Sve navedeno, dakako, izaziva, ako ne divljenje, ono sasvim sigurno respekt, baš kao što respekt izaziva i impozantna Benašiæeva bibliografija. Kako je u jednoj od svojih knjiga napisao, objavio je više od 1000 novinskih i drugih èlanaka, šest knjiga s podruèja vinarstva i više knjiga s temama iz ðakovaèke povijesti i kulture: Od ZPD-a do PIK-a Ðakovo, Spomenica Tene kulturno umjetnièkog društva PIK-a Ðakovo (tri izdanja), Ðakovaèki spomendani (dva izdanja), Desetljeæe u slu bi humanosti, Hrvatski sokol u Ðakovu, Povjesnica Ðakovaèkih vezova i Ðakovaèki portreti. Za anga manu Lions klubu Benašiæ je dobio priznanje Lions Internacionala 1997. godine, a za cjelokupni društveni anga man tijekom više od pola stoljeæa 407 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam aktivnog djelovanja nagraðen je od Grada Ðakova Strossmayerovom plaketom 1989. i Godišnjom nagradom 2004. godine. Spomenuta priznanja, sasvim sigurno, doktor Benašiæ je i zaslu io. To istièem kao netko tko je s Benašiæem petnaestak godina aktivno suraðivao. Iz toga perioda do iviosam Zvonka Benašiæa kao istinskog zaljubljenika u Ðakovo, kao èovjeka koji je vjerovao u snagu pisane rijeèi i koji je upravo zato, pogotovo zadnja desetljeæa, jako puno i pisao. Osobno sam mu sugerirao da je stupanj njegove analitiènosti i graða s kojom je raspolagao takva da bi odreðene teme mogao obraðivati i sa znanstvenim aparatom i tako im, na neki naèin, dati neku novu, višu dimenziju. Takve prijedloge dr. Benašiæ sustavno je odbijao s obrazlo enjemkako on elipisati za obiène ljude. Za iste te, tzv. obiène ljude, ali i za Grad u cjelini, bila je vezana i njegova posljednja gesta privr enosti sredini kojoj je cijeli ivot pripadao. Veæ teško bolestan, samo nekoliko tjedana prije smrti, ostvarila se njegova dugogodišnja elja da se u Gradu postavi spomenik hrvatskome knji evnikui politièaru Luki Botiæu. Sa pokojnom suprugom Mirom spomenik je dao izgraditi o svom trošku, a osobno ga je otkrio na prigodnoj sveèanosti u povodu 150 godina od pjesnikove smrti odr anoj u Ðakovu 7. svibnja 2013. godine. Doktor Benašiæ umro je u osjeèkoj bolnici 10. srpnja, a sahranjen je na ðakovaèkom groblju 13. srpnja 2013. godine.
Borislav Bijeliæ
408 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413
Petar Strgar
U Ðakovu je 31. kolovoza 2013. sahranjen sveæenik i profesor, dugogodišnji ravnatelj Dijecezanskog muzeja i Spomen-muzeja biskupa Strossmayera - Petar Strgar. Prof. Petar Strgar je roðen u Ivancima, u ilaèkoj upi,23. sijeènja 1938., a preminuo je 28. kolovoza u KBC-u Osijek, u 76. godini ivota i 47. godini sveæeništva. Osnovnu školu je polazio u Ilaèi i Kukujevcima, a srednju je školu završio u Šidu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekao je zvanje profesora povijesti. Pred kraj studija došao je u ðakovaèku Bogosloviju gdje je završio studij teologije. Za sveæenika je zareðen 29. lipnja 1967. Vršio je slu bu duhovnog pomoænika u Vinkovcima, Drenovcima i upanji. U Liceju je predavao povijest od 1968. do 1990., a povremeno i njemaèki jezik. Na ðakovaèkoj Teologiji (danas Katolièkom bogoslovnom fakultetu) predavao je predmet crkvena umjetnost. Du nost prefekta u Liceju obnašao je od 1968. do 409 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam
1973., a du nost ravnatelja Gimnazije J. J. Strossmayera od 1974. do 1990. Obnašao je du nost tajnika biskupijskog Vjesnika od 1968. do 1975., a bio je i prosinodalni sudac crkvenog sudišta. Od 1991. pa do smrti bio je ravnatelj Spomen-muzeja biskupa Strossmayera... Osim sveæenièkih i odgojno-obrazovnih du nosti,prof. Petar Strgar jedna je od najznaèajnijih osoba ðakovaèke kulturne scene na razmeði izmeðu XX. i XXI. stoljeæa. Organizirao je više od stotinu likovnih izlo aba, uredio desetak knjiga, organizirao kazališne predstave, predstavljanja knjiga. Obogatio je zbirku Spomen-muzeja biksupa Strossmayera s nekoliko stotina likovnih djela, meðu kojima se istièe donacija Zdravka Æosiæa od više od stotinu slika. Struène èlanke objavljivao je u biskupijskom Vjesniku i Reviji Ðakovaèkih vezova. Poticao je mlade umjetnike tako da je rezultat njegova rada zasigurno i procvat likovne umjetnosti u Ðakovu. Poèetkom devedesetih godina XX. stoljeæa u Ðakovu nije bilo slikara, a danas imamo dvadesetak mladih umjetnika koji su završili ili završavaju likovne akademije. Najplodnije godine djelovanja profesora Strgara, bile su godine stvaranja samostalne hrvatske dr ave i Domovinskog rata. Spomen-muzej biskupa Strossmayera pretvorio je u jedan od najva nijihizlagaèkih prostora u napadnutoj Hrvatskoj u koji su dolazili i svi tadašnji ministri kulture. Kulturom je odgovarao na ratna razaranja: izlo ba je smjenjivala izlo bu. Još nam je u sjeæanju onaj prekrasan kri koji je 1991. naèinio od tenkovske zapreke, urešene cvijeæem. Taj je kri postao simbolom Ðakova u Domovinskom ratu, a našao se i na omotu knjige Ðakovština u Domovinskom ratu, potom je preoblikovan u umjetnièko djelo Petra Barišiæa hrvatskim braniteljima, spomenik koji je u Ðakovu postavljen 2001. Prof. Strgar je bio èlanom ocjenjivaèkog suda koji odabrao taj rad, kasnije proglašen najboljim hrvatskim likovnim djelom u 2001. i jednim od najboljih spomenika Domovinskom ratu uopæe. Posljednje ivotno ostvarenje profesora Strgara bilo je objavljivanje pretiska znamenite monografije Josip Juraj Strossmayer Matije Paviæa i Milka Cepeliæa, s kazalom imena i pojmova. Godinama je elionadopuniti kazalom tu iznimnu knjigu, ali nije ni slutio kako æe mu to biti posljednje ivotno ostvarenje. Za svoje iznimne zasluge primio je niz priznanja meðu kojima su nagrada za kulturnu osobu godine Grada Ðakova (1997.), Nagrada Grada Ðakova (2000.), Povelja zahvalnosti Spomen-muzeju biskupa Strossmayera (2008.), a posebno se ponosio Spomenicom Domovinskog rata koje je zaslu ione samo svojim kulturnim djelovanjem veæ i humanitarnim i dušebri nièkim: kao potpora potrebitima, napose hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima.
410 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413
Posebno bih se htio osvrnuti na djelatnost prof. Strgara kao ravnatelja Spomen-muzeja biskupa Strossmayera i Dijecezanskog muzeja. Dijecezanski muzej u dvoru Biskupije osnovao je 1951. biskup Stjepen Bauerlein. Osim po katehetskoj djelatnosti biskup Baurelein se bavio arheologijom i poviješæu, a niz godina je predavao predmet crkvena umjetnost. Biskupski dvor je njegovom zaslugom postao jedinstvenim muzejem „otvorivši se javnosti i turistièkim i školskim grupama”. Taj je muzej postao svojevrsna turistièka i kulturna atrakcija, a posebice je pozornost privlaèio salon u kojem je bilo sve što je u vezi s biskupom Strossmayerom. Ta soba bila je nukleus Muzeja koji je posveæen liku i djelu biskupa Strossmayera, najznaèajnijeg ðakovaèkog biskupa. Odluka o osnivanju muzeja donesena je 1986., a potpisao ju je tadašnji biskup msg. dr. Æiril Kos. Biskupija je ustupila kanonièku kuriju uz katedralu, a tadašnja Skupština Opæine Ðakovo je trebala urediti kuriju. Potpisan je ugovor izmeðu Biskupije i tadašnje Opæine Ðakovo. Biskupija je ustupila zgradu i izloške te sobe za voðenje Muzeja, a Opæina je uz pomoæ Republike Hrvatske zapoèela obnavljanje. Muzej je trebao biti otvoren 1989. za proslavu 750. obljetnice, ali zgrada je bila gotova tek 1990. Svojevrsni pred ivotovoga Muzeja zapoèeo je 1982. kada je prigodom 100. obljetnice posveæenja katedrale i 30. obljetnice Dijecezanskog muzeja u galeriji katedrale prireðena izlo ba restauriranih umjetnina. Izlo ba je bila otvorena u rujnu i listopadu 1982. i poluèila odlièan uspjeh. Naredna izlo ba je odr ana 1985. prigodom velebne proslave 1100 obljetnice smrti svetoga Metoda. Izlo ene su slike iz donacije biskupa Strossmayera Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu. Prigodom 20. obljetnice Ðakovaèkih vezova 5. srpnja 1986. otvorena je izlo ba nacrta za vitraje Ivana Tune Jakiæa. Veliki uspjeh postigla je i prigodna izlo ba otvorena 27. studenoga 1990.: Roðenje i djetinjstvo Isusa Krista u slikarstvu od 15. do 18 stoljeæa. U to vrijeme su pripreme za poèetak rada Spomen-muzeja bile pri samom kraju. Otvoren je sveèano u sklopu obilje avanjaDana grada Ðakova 4. svibnja 1991. Na alost, radio je vrlo kratko: samo do 20. lipnja 1991. Zbog ratne opasnosti koja je prijetila cijeloj Hrvatskoj, sva graða iz Muzeja i Biskupije je pohranjena na sigurnije mjesto. Nastupile su teške ratne godine, a muzejska zgrada je bila prazna od rujna 1991. godine do travnja 1992., s vidljivim o iljcima od granata koje su ispaljene na katedralu i okolicu u vrijeme Bitke za Ðakovo od 15. do 18. rujna 1991. Kao kulturni odgovor beznaðu i razaranju zapoèeli su u zgradi Muzeja s odr avanjemprigodnih likovnih izlo bi,a ta se odluka ravnatelja prof. Petra Strgara pokazala kao izniman dopinos kulturnom ivotugrada Ðakova u posljednjem desetljeæu XX. stoljeæa, a nastavilo se i preureðenjem potkrovlja u izlo beni prostor 2001., èime je Ðakovo dobilo jedini prostor namjenjen 411 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam iskljuèivo likovnim izlo bama: Ako djelujemo na kulturnom polju, znaèi da smo ivi, znaèi da Duh djeluje u nama, da mo emo na svoj naèin odgovoriti na tešku ratnu situaciju, izjavio je svojedobno prof. Strgar u razgovoru za Ðakovaèki glasnik. Organizirao je izlo bu Ivana Lackoviæa Croate “Vapaj iz nevolje”, priredio sveèano otvorenje, meðutim, izjutra je oglašena opæa opasnost pa na otvorenju nije bilo nikoga: Bio sam sam u muzeju i to je bilo alosno. U Knjigu dojmova je zapisano da je otvorenje prošlo u muku, uz opæu opasnost, prisjeæao se prof. Strgar. Ni zatvaranje izlo be, na koje je trebao doæi i tadašnji ministar informiranja Branko Salaj, nakon što je vidio izlo bu na proputovanju kroz Ðakovo, takoðer nije odr ano zbog oglašene opæe opasnosti. No, sve to nije pokolebalo djelatnike Muzeja pa smo od travnja 1992. svjedoèili o stotinjak istinskih praznika likovne umjetnosti, ali i predstavljanjima knjiga, izlo bama fotografija, dokumenata, predavanjima… Meðu ovim izlo bamaprof. Strgar posebno izdvaja nekoliko koje su svojom kompleksnošæu ili svojim porukama, ili pak usmjerenošæu na va ne jubileje imale iznimno va nuulogu: Hrvatski umjetnici Herceg – Bosni (1993.), Gospa od utoèišta Aljmaš (1994.), Izlo ba umjetnina iz donacije likovnih umjetnika razorenom Vukovaru (1995.), 150. godina Zagrebaèke metropolije 1852.-2002. (2002.), 200. obljetnica Bogoslovnog sjemeništa i katolièkog bogoslovnog fakulteta u Ðakovu 1806. – 2006. (2006.), Izlo ba prigodom 100. obljetnice blagoslova samostanske crkve Presvetoga srca Isusova u Ðakovu 1908. – 2008. (2008.)… Stalni postav Muzeja vraæen je i sveèano otvoren 13. prosinca 1997. Otvorio ga je treæi (nad)biskup koji ima iznimne zasluge za rad Muzeja – mons. dr. Marin Srakiæ. Ipak, bilo je jasno da nakon petogodišnje izlo bene aktivnosti postoji potreba da Muzej nastavi i iznimno uspješnu i popularnu izlo benu djelatnost. Stoga je prof. Strgar u dogovoru s Biskupijom, tadašnjim gradskim vlastima na èelu s gradonaèelnikom Darkom Vrtariæem i èlanom Poglavarstva za kulturu Mirkom Æuriæem, te ministrom kulture Bo om Biškupiæem, krenuo u projekt izgradnje izlo benog prostora u potkrovlju Muzeja. Projekt je idejno osmislio arhitekt Tone Papiæ iz Osijeka, a dovršen je i sveèano otvoren za Dan Grada Ðakova 8. svibnja 2001. Tom prigodom je otvorena u dvorištu i u novom izlo benom prostoru izlo ba akademskog kipara Petra Barišiæa, autora spomenika hrvatskim braniteljima u Ðakovu koji je sveèano otkriven istoga dana. Spomen-muzej biskupa Strossmayera postao je i ostao tako ono što bi zasigurno najviše volio èovjek po kojem nosi ime: okupljalište umjetnika i ljubitelja umjetnosti, rasadnik vrijednih kulturnih dogaðanja i oplemenitelj duša koje je tih godina potresala ratna groza. Rabuzin, Dimitrije Popoviæ, Lackoviæ, Jordan, Lapuh, Kern, Wolenek, ivkoviæ, Æosiæ, Šiško, Keller, Nada iljak, 412 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413
Dubravka Babiæ, Vojvodiæ, Antolèiæ, Kopiæ, Jakiæ, Hegedušiæ, Gregorie, Overbeck, Krizman, Meštroviæ, Ad iæ, Antun Babiæ, Radauš, Pand iæ, Bassi, Vladisavljeviæ, Barišiæ, Kuliš, Prica... tek su neka od vrhunskih imena hrvatske i europske likovne umjetnosti predstavljena na samostalnim ili skupnim izlo bama u Spomen-muzeju biskupa J. J. Strossmayera. Sve izlo be su popraæene odlièno opremljenim katalozima, a u pravilu su na otvaranjima o umjetnicima i njihovim djelima govorili prvi hrvatski likovni kritièari i knji evnici: Depolo, Vanðura, Horvatiæ, Makoviæ, Maðer, Biškupiæ, Palada, Èorak... Osim kao izdavaè kataloga Muzej se u dvadeset godina rada pojavljivao i kao izdavaè razglednica, kalendara, knjiga i monografija. Spomen-muzej je kroz dvadeset godina obogaæen s više od 200 umjetnina, poklona umjetnika koji su u njemu izlagali, a posebno se istièe velikodušna donacija od 120 slika akademskog slikara Zdravka Æosiæa. Muzej je zaslu ani za obnovu vrlo vrijednih Overbeckovih kartona izraðenih za ðakovaèku katedralu, što je uèinjeno u Njemaèkoj u Museumu Ostdeutsche Galerie iz Regensburga, a potom su obnovljene umjetnine vraæene u Ðakovo. Buduæi da su ti kartoni na poseban naèin bili prirasli srcu biskupu Strossmayeru, pravo je da budu smješteni u Muzeju preko puta katedrale u kojoj su trebali biti izvedeni. Stalni postav Spomen-muzeja, sadr ava vrijedne predmete i dokumente iz biskupove ostavštine te izbor iz velikog broja umjetnina koje su ostale iza ovog velikog mecene i ljubitelja umjetnosti. Svakome tko naslijedi prof. Strgara na mjestu ravnatelja ova dva ugledna Muzeja neæe biti lako ponoviti njegove iznimne dosege.
Mirko Æuriæ
413 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam
414 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413
Autori priloga
BEUSAN, mr. sc. Mario, Arhitektonski fakultet, Zagreb BIJELIÆ, mr. sc. Borislav, Muzej Ðakovštine, Ðakovo ÆURIÆ, Mirko, prof., Srednja strukovna škola „Antuna Horvata“ Ðakovo GEIGER, dr. sc. Vladimir, Hrvatski institut za povijest, Zagreb JOSIPOVIÆ-BATOREK, dr. sc. Slaðana, Filozofski fakultet, Osijek LEKŠIÆ, eljko, dipl. iur., Ðakovo LELJAK, Mia, prof., Ðurmanec MARIJANOVIÆ, mr. sc. Luka, Sveuèilišni profesor u mirovini, Ðakovo MILETIÆ, Hrvoje, prof., Gimnazija A. G. Matoša, Ðakovo OSTAJMER, dr. sc. Branko, Hrvatski institut za povijest - Podru nicaza povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod RADIÈEVIÆ, Estera, Samostan Milosrdnih sestara sv. Kri a, Ðakovo SVIRAC, dr. sc. Manda, Sveuèilišni profesor u mirovini, Zagreb UZELAC, Branka, prof., Muzej Ðakovštine, Ðakovo
415 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam
416