MOSTARSKO PROLJEĆE 2009. XI. Dani Matice hrvatske

15. travnja - 1. lipnja Nakladnik Matica hrvatska Mostar

Za nakladnika Josip Muselimović

Naslovnica Vjekoslav Šutej (fotografija: Stojan Lasić)

Lektorica i korektorica Misijana Brkić-Milinković

Grafičko oblikovanje Julijana Puljić

Tisak Logotip d.o.o. Široki Brijeg www.maticahrvatska-mostar.ba [email protected] MOSTARSKO PROLJEĆE 2009. XI. Dani Matice hrvatske

Mostar 15. travnja – 1. lipnja

POD VISOKIM POKROVITELJSTVOM Predsjedništva Bosne i Hercegovine Predsjednika Republike Hrvatske gosp. Stjepana Mesića

POD POKROVITELJSTVOM Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH

UZ POTPORU Vlade Republike Hrvatske Hercegovačko-neretvanske županije Grada Mostara

ORGANIZATOR Matica hrvatska Mostar Josip Muselimović predsjednik

UMJETNIČKI RAVNATELJ Vjekoslav Šutej

IZVRŠNI PRODUCENT Miljenko Puljić

GENERALNI SPONZOR HT d.o.o. Mostar

ZLATNI SPONZORI Hypo Group Alpe-Adria-Bank Aluminij d.d. Mostar

GLAVNI MEDIJSKI POKROVITELJ Večernji list

MEDIJSKI POKROVITELJI BHT1 BH Radio 1 Radiopostaja Mir Međugorje Poštovani,

Prateći dugi niz godina ovu iznimnu, cij enjenu i hvale vrij ednu kulturnu manifestacij u– Mostarsko proljeće – Dane Matice hrvatske, želim izraziti svoje osobno zadovoljstvo što sam i ove godine u mogućnosti biti njezin pokrovitelj.

Zadovoljstvo je tim veće što, sa sigurnošću, mogu reći da će i ovo, 11. Mostarsko proljeće, biti uspješno organizirano i izvedeno na razini koja će, svim Mostarcima i građanima BiH, služiti na ponos i čast, a grad Mostar ponovno će biti središte kulturnih zbivanja u Bosni i Hercegovini.

Spremni smo da, tij ekom tih četrdesetak dana manifestacij e, apsorbiramo sve bogatstvo različitih kultura i tradicij a, međusobno prožetih i, istodobno, posebnih i autohtonih, kako iz naše zemlje, tako i iz zemalja regij e.

Prigoda je i ovaj put nedvosmisleno pokazati našu naklonjenost ljepoti i umjetnosti, poštovanje prema našoj domovini, našim narodima i običajima, ali, isto tako, i prema svim drugim narodima i zemljama iz našega okružja.

Siguran sam da će jezik umjetnosti i kulture najbrže povezati pukotine iz nedavne prošlosti i usmjeriti našu pažnju i nastojanje ka onome što nam je zajedničko, a to je bogatstvo različitih kultura i običaja i naš jedinstveni cilj koji nas vodi ka europskim integracij ama, EU, gdje imamo svoje mjesto i uloge, a kultura i umjetnost su dio obveza koje moramo, s ponosom, donij eti sa sobom.

Iskrene čestitke i najbolje želje upućujem svima koji su pridonij eli i omogućili da ovi Dani Matice hrvatske – Mostarsko proljeće 2009., protekne na zadovoljstvo svij u nas.

Sarajevo, 18. veljače 2009. Željko Komšić član Predsjedništva BiH

4 REKLI SU O MOSTARSKOM PROLJEĆU…

Održavanjem ove priredbe u Mostaru, gradu naklonjenom pjesnici- ma i umjetnicima, ali i gradu ratom razorenom i razdij eljenom, na najbolji mogući način, univerzalnim jezikom umjetnosti, ponovno se gradi ono što je nekoć bila jedna od njegovih najvećih vrij ednosti – bogatstvo različitih kultura. Zahvaljujući Matici hrvatskoj Mostar, koja se čvrsto i postojano drži svojih načela i djeluje u uvjerenju da se, poznavanjem svoje i poštivanjem tuđih kultura, stvaraju nove vrij ednosti, Mostarskim se proljećem ne samo ponovno spajaju dvij e obale razorenog grada, već promiču suradnja i dij alog u regij i. Dani Matice hrvatske u Mostaru još jednom su dokazali da kultura povezuje, a ne izmišlja države.

Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske

Na početku svoga mandata imao sam hrabrosti podržati Mostarsko proljeće - Dane Matice hrvatske, prepoznavši ih kao manifestacij u koja njeguje ono što u Mostaru i u Bosni i Hercegovini, baštinimo kao najveću vrij ednost: bogatstvo različitih kultura i tradicij a među- sobno prožetih i, istodobno, posebnih i autohtonih. Dani su demon- stracij a naklonjenosti prema ljepoti i umjetnosti, škola ljubavi pre- ma svome narodu i poštovanja prema drugome, škola ljubavi prema svojoj domovini.. ..

Gavrilo Grahovac, ministar kulture i sporta FBiH

Čestitam organizatorima na velebnoj svečanosti hrvatske kulture u Mostaru u organizacij i Matice hrvatske. Također svim sudionicima želim uspješno sudjelovanje i tkanje hrvatske kulture u ovim vreme- nima na našim prostorima. Želim svim kreatorima hrvatske kulture da budu prožeti duhovnom vertikalom koja je označavala svu našu povij esnu kulturnu baštinu na koju smo, s pravom, ponosni. Že- lim da mi odgovorno znamo čuvati, njegovati i prenositi tu bogatu duhovnu kulturnu baštinu. Neka ovo bude pozitivna poruka našoj javnosti koja je opterećena negativnim nabojem.

kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski

5 Poštovani, Kada smo, na tragu svoga poslanja, i na poticaj našega umjetničkog ravnatelja maestra Vjeko- slava Šuteja, odlučili organizirati jednodnevnu kulturnu manifestacij u i tako razbiti sumornu svakodnevicu poraća, nismo ni slutili da će ona doći do današnjih razmjera. Nismo mogli ni pretpostaviti da će naša nastojanja prepoznati toliko dobrih ljudi. Nismo mogli slutiti da će nas podržati najistaknutij i velikani pisane rij eči, glazbeni, likovni, dramski umjetnici, najpoznatij i gospodarstvenici. Zato danas, s ponosom, ističemo da je naša kulturna manifestacij a postala središte oko koga se okupljaju najbolji pojedinci ovoga doba. I najveći među najvećima! Prisje- timo se, na trenutak, da su u našem gradu boravili i na ovoj manifestacij i sudjelovali: Vjekoslav Šutej, Ivo Pogorelić, Stefan Milenković, Maksim Mrvica, Ivica Šarić, Dunja Vejzović, Dubrovač- ke ljetne igre, Sarajevska, Zagrebačka fi lharmonij a i, jednako tako vrij edni, veliki umjetnici iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonij e, Crne Gore, Srbij e, Slovenij e, Austrij e, Njemačke, Češke, Slovačke, Rusij e, Japana, Italij e, Amerike, Francuske… S posebnom radošću ističemo da je naša kulturna manifestacij a povela grad Mostar u blistava vremena devetnaestoga i dva- desetog stoljeća, vremena kulturnog ushita, o čemu svjedoče i prilozi u ovome katalogu. I, konačno, gradu Mostaru, našoj i svim županij ama u Bosni i Hercegovini, darujemo Međuna- rodnu kulturnu manifestacij u Mostarsko proljeće – Dane Matice hrvatske, kao buduću članicu Saveza europskih festivala. Za ovakav razvitak Vaše i naše kulturne manifestacij e, prij e svih, rij eči zahvalnosti upućujem našem dugogodišnjem umjetničkom ravnatelju, dirigentu svjet- skoga glasa, maestru Vjekoslavu Šuteju i izvršnom producentu, ravnatelju Zagrebačke fi lhar- monij e, gospodinu Miljenku Puljiću. Bez njihove ljubavi, savjeta i pomoći, ne bi bilo moguće ni zamisliti ovako cjelovitu, raznovrsnu i bogatu kulturnu manifestacij u. Isto tako, rij eči posebne zahvalnosti upućujem Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, predsjedniku Republike Hrvatske gosp. Stjepanu Mesiću, ministrima kulture u Vladi Federacij e BiH i Republike Hrvatske, gos- podi Gavrilu Grahovcu i Boži Biškupiću. Rij eči posebne zahvalnosti i poštovanja i članovima našega Umjetničkog savjeta: dr. Ivici Prlenderu, gosp. Milanu Štrljiću, gosp. Ivici Šariću, gđi Angeli Petrović, gosp. Renatu Švoriniću, prof. Srećku Šestanu, te članovima, Predsjedništvu, Upravnom i Nadzornom odboru Matice hrvatske u Mostaru. Vrij eme u kome se održava naša kulturna manifestacij a, teško je i složeno. I toga smo svjesni. Zato upućujem rij eči najiskrenij e zahvalnosti našim sponzorima i pokroviteljima i vama, poštovani sugrađani, bez čij e potpore i nazočnosti ne bi bilo uspjeha kome se toliko veselimo. Naša kulturna manifestacij a postala je, budite u to uvjereni, katedrala duha, intelekta i zajedništva. Ona je svjetlo koje obasjava naša nastojanja.Ona je zov na zajedništvo, slogu, te promicanje teško stjecane kulturne baštine. Pridružite nam se! Veselimo se zajedno uspjehu i ovoga Mostarskog proljeća! Mostar, travanj/lipanj 2009. Josip Muselimović, odvjetnik predsjednik Matice hrvatske Mostar

6 Maestro VJEKOSLAV ŠUTEJ,

Umjetnički ravnatelj Mostarskog proljeća - Dana Matice hrvatske 2009.

Dobro nam došli na događaj desetljeća! Tako bar misle oni u Večernjem listu! Nij e da nam ne godi. Godi nam! Veselimo se i ovaj put svemu što nam je organizirala Matica hrvatska Mostar. Živjeli! Vjekoslav Šutej

7 Srećko Šestan, Ivica Prlender, Ivica Šarić, Josip Muselimović, Slaven Grbavac, Milan Štrljić, Miljenko Puljić, Renato Švorinić

UMJETNIČKI SAVJET MOSTARSKOG PROLJEĆA DANA MATICE HRVATSKE MOSTAR 2009. Angela Petrović, pomoćnica ministra za kulturu FBiH prof. Srećko Šestan, ravnatelj Uprave za izvedbene umjetnosti i audiovizualnu djelatnost Ministarstva kulture RH dr.sc. Ivica Prlender, intendant Dubrovačkih ljetnih igara Ivica Šarić, operni umjetnik i dopredsjednik Skupštine Kantona Sarajevo Milan Štrljić, intendant HNK Split i ravnatelj Splitskoga ljeta Renato Švorinić, ravnatelj Hrvatske kazališne kuće Zadar i Zadarskog ljeta

Potpisivanje Ugovora o sponzorstvu s HT-om Mostar

8 MOSTARSKO PROLJEĆE – DANI MATICE HRVATSKE NAJZNAČAJNIJ A KULTURNA MANIFESTACIJ A U BOSNI I HERCEGOVINI

mr.sc. Stipe Prlić, predsjednik Uprave i generalni direktor HT-a Mostar

Javno poduzeće Hrvatske telekomunikacij e Mostar, kao jedno od najuglednij ih poduzeća u Bosni i Hercegovini, vodi se politikom uspješnoga poslovanja i društvene odgovornosti, čime povezujemo gospodarstvo s ostalim segmentima društva - sportom, zdravstvom, obrazovanjem, kulturom, itd. Svi smo zaduženi i odgovorni za zajednicu u kojoj živimo, svatko u okvirima svojih mogućnosti i područja djelovanja.

HT-u Mostar velika je čast biti generalnim pokroviteljem ovogodišnje manifestacij e Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske 2009. budući da je ova manifestacij a nedvojbeno najznačajnij a kulturna manifestacij a u Bosni i Hercegovini. Ovogodišnje pokroviteljstvo kruna je naše desetljetne suradnje, suradnje HT-a Mostar i Matice hrvatske Mostar, i siguran sam kako će se suradnja nastaviti i ubuduće.

Iskreno vjerujem kako će publika i ove godine uživati u svim programima koji će obogatiti ne samo svakoga od nas, već i kulturu općenito.

Matici hrvatskoj želim puno uspjeha u svim novim projektima i nastojanjima da nam uljepša životnu svakodnevicu.

9 Hypo Group Alpe Adria

Spoj umješnosti i vrhunskih postignuća u kulturi stvorili su Dane Matice hrvatske koji nam, svake godine u proljeće, daruju prekrasni svij et glazbe, plesa, teatra, poezij e, slikarstva…

Sigurnost, tradicij a i praćenje individualnih potreba postulati su kojima se vodi naša grupacij a, ne samo u poslovnom smislu, nego i u sferi interesa za društveno okružje u kojem kao pravna osoba egzistiramo. Svaki novi izazov shvaćamo kao poticaj na nove, inovativne korake, i to je jedini mogući način da se stalno iznova razvij amo. Banking business is people’s business, ili, drukčij e rečeno, dobri odnosi su odlučujući, jer ako klij entu pristupimo kao osobi, individui, te na njegove zahtjeve odgovorimo proizvodom kreiranim upravo za njega, tada se rađa partnerstvo koje nadilazi novčane transakcij e. Podržavajući manifestacij u Mostarsko proljeće, dokazujemo naše življenje u skladu s ovim postulatima. Uz pažnju koju posvećujemo praćenju i ispunjavanju potreba tržišta, jednako tako osluškujemo potrebe šire društvene zajednice koja, nakon ostvarenja egzistencij alnih potreba, sebe ostvaruje i kroz umjetnost, sport, interakcij u s drugim kulturama, te svoju tradicij u, multikulturalnost i ostavštinu, prezentira i približuje dugima. Ponosni smo na Mostar jer će, 11. put zaredom, ugostiti vrhunske umjetnike i, zajedno s njima, prezentirati gradove i zemlje kroz njihovo stvaralaštvo. Ponosni smo na građane koji će te iste umjetnike nagraditi najvećom mogućom nagradom – svojom pažnjom, ushićenjem, razdraganošću i svojim pljeskom. Ponosni smo i na Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., jer smo 6. put zaredom pokrovitelji ove manifestacij e.

Petar Jurčić, predsjednik Uprave Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

Hypo Group Alpe Adria posluje u Bosni i Hercegovini od lipnja 2001. godinen i s više od 100 lokacij a diljem BiH, dva bankarska subjekta: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Mostar i Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka , te sestrinskim tvrtkama: Hypo Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo, Hypo Alpe-Adria-Invest d.o.o. i Hypo Alpe-Adria-Vrij ednosnice d.o.o., jedna smo od vodećih fi nancij skih grupacij a u zemlji. Dio smo međunarodne fi nancij ske grupe sa stoljetnom tradicij om koja posluje u 12 zemalja, kroz 370 poslovnica i brine za potrebe više od 1,2 milij una klij enata.

10

Dunja Vejzović i Hrvatski barokni ansambl, 2001.

Ivo Pogorelić, 2002.

Lovro Pogorelić i kvartet Tartini, 2001.

12 Maksim Mrvica, 2004. Đavo u selu, HNK Zagreb, Edina Pličanić, 2005.

Arsen Dedić, 2003., 2006. Tužna Jele, Milka Podrug Kokotović, 2001. 13 Monika Leskovar, 2000. Lado, 2004., 2005., 2006.

Trio Čajkovski , 2001.

Katarina bosanska kraljica, Balet i Zbor NP Sarajevo, 2004.

14 Stefan Milenković, 2007.

Otok na kojem je vrij eme stalo, ansambl Dubrovačkih ljetnih igara, 2005.

Ero s onog svij eta, NP Sarajevo, 2007.

15 Goran Matović i Perica Martinović, 2005.

Giboni, 2005., 2006.

Jackeline Castellanos i Riccardo 2005.

16 Edin Karamazov, 2004.

Na rubu pameti, Dragan Despot, 2005.

Hoolywood, Ksenij a Prohaska, 2005.

17 Srij eda, 15. travnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine Kosače

Svečano otvorenje Manifestacij e

Sudjeluju: Mostarske mažoretkinje Zrinjski Hrvatska glazba Mostar Orkestar OS Bosne i Hercegovine

Mostarske mažoretkinje Zrinjski do sada su osvojile na državnim prvenstvima18 zlatnih, 6srebrnih medalja, a na europskim prvenstvima su osvojile 8 zlatnih, 3 srebrne i 5 brončanih medalja. Hrvatska glazba Mostar. Hrvati Mostara su, nakon dugogodišnjih traženja od vlasti, počeli javno djelovati u Narodnom pjevačkom društvu. Godinu dana po utemeljenju, 1889., počinje djelovati glazbena sekcija koju pomažu pučani, nabavljajući potrebne instrumente i prekrasne odore. Nove prostorijeHrvojeva doma svečano su otvorene 2. veljače 1897. U studenom 1918., obnovljen je rad Glazbe, ali tada kao samostalne udruge pod nazivom Hrvatska glazba u Mostaru. U lipnju 1992., osniva se Vojni orkestar HVO-a koji, za potrebe Hrvatskoga vijeća obrane, obavlja sve protokolarne obveze. Orkestar OS BiH je formiran 26.11.2004. godine zajedno s Počasnom postrojbom OS BiH zbog potrebe za uspostavljanjem vojnog i državnog protokola u BiH. Nastavlja tradiciju ovakvih povijesnih postrojbi koje postoje u BiH još iz vremena Austro-Ugarske Monarhije te je sljedbenik vojnih orkestara Armije BiH, Vojske RS i HVO-a. Orkestar sudjeluje na svim protokolarnim i ceremonijalnim događanjima u BiH, što mu je glavna zadaća uz promociju OS BiH. Uz to, bavi se i koncertnom djelatnošću.

18 Srij eda, 15. travnja 2009.

Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine Kosače

Otvorenje izložbe

MARIJ A MIKULIĆA

O UMJETNIKU… Slikar Mario Mikulić rođen je 1924. godine u Korčuli, a umro u Sarajevu, 1991. godine. Djetinjstvo je proveo u Omišu, a kasnij e, radi školovanja, prelazi u Split. Godine 1941. dolazi u Sarajevo, gdje nastavlja školovanje u gimnazij i. Nakon rata, završava osmi razred gimnazij e i upisuje se u tek otvorenu Državnu školu za likovnu umjetnost. Sa studij em i sudjelovanjem na tadašnjim omladinskim radnim akcij ama, gdje crtežom svjedoči o tim vremenima, počinje njegova duga i uspješna umjetnička karij era. Godinama radi na opremi knjiga kao likovni urednik u sarajevskoj izdavačkoj kući Svjetlost, a potom kao ilustrator i karikaturist u Novinsko – izdavačkoj kući Zadrugar. Dugo je godina surađivao i sa Zavodom za izdavanje udžbenika u Sarajevu. Sve to vrij eme ugledan je i plodan slikar. Jedno je vrij eme bio i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Za svoj je umjetnički rad dobio i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 1966. godine, te Dvadeset- sedmojulsku nagradu SR BiH, 1970. godine.

19 SAMOSTALNE IZLOŽBE (ZA ŽIVOTA):

Bihać – 1953., 1978.; Sarajevo – 1954., 1959., 1963., 1965., 1970., 1973., 1975., 1979., 1986., 1989.; Beograd – 1960., 1976.; Omiš – 1969.; Bačka Topola – 1970.; Višegrad – 1972.; Jajce -1974., 1978.; Zenica – 1976.; Zagreb – 1978., 1989.

SAMOSTALNE IZLOŽBE (POSTHUMNO):

Sarajevo – 1995., 1998., 2001.

Uz više od 20 samostalnih izložbi, njegova su djela izla- gana i na više od 50 skupnih izložbi nacionalnoga (svi veći gradovi bivše zajedničke države) i međunarodnog značaja (Poljska, Francuska, Italij a, Tunis).

O MARIJ U MIKULIĆU SU GOVORILI… Od ljudi Mario ne zna ljepših pejzaža! Gledao sam ga toliko puta dok slika obalu Omiša, ili hjesen u Luksemburškom parku u Parizu, ili sarajevsku ulicu koju gleda s prozora svoga ateljea: na već završenu sliku uvij ek bi, za svaki slučaj, nanosio i siluete ljudi. Mislim da je to pomalo i od one škole čovjekoljublja iz godina rata, kada je svaki češalj mogao nadživjeti svoga vlasnika, ako je on, kao i Mario, bio opsjednut budućnošću i borbom za nju. Za dvadeset pet godina rada, Mario je, valjda, napravio toliko portreta koliko je likova u Tolstojevom Ratu i miru… I sve su to ona draga, tužna ili nasmij ana, lica iz našeg života kojima Mario, slikar – humanist, i za nas pruža ruku… Izet Sarajlić

Mikulićevo slikarstvo se može voljeti, zbog iskrenosti, umjetničkog poštenja, slikarske topline, humanos- ti. Meša Selimović

Već više godina, svakoga ljeta, nalazimo se u Omišu. Čini mi se da Mario nigdje nij e tako blizu sebi, onome prozirnom sebi, kao u ovome mjestu svoga djetinjstva, ako je djetinjstvo prva spoznaja sebe u svij etu nepoznatih stvari. Ulazeći (i u ovaj) slikarski atelje, čini mi se da se otvaraju vrata u neku drugu stvarnost, u djetinjstvo pradavne slike. Budi se neka priča ostavljena, nekad davno, prepuštena vjetru u granama i igri mora, predana kiši i mraku. Zaboravljena samoća. Nema većega otuđenja nego stajati pred praznim bij elim platnom. Bjelina nema rij eči, ona je iskonski muk,nij emi muk zvjezdanoga neba i kamena. Dodir kista savladavanje je toga smrtnog muka, te duboke otuđenosti. Slikanje postaje razgovor s tajnom svij etla, s tišinom. Jure Kaštelan

20 Srij eda, 15. travnja 2009.

Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine Kosače

Matica hrvatska Mostar u suradnji s:

Veleposlanstvom Republike Slovačke The German Marshall Fund of the USA Srećkom Lolom Mustagrudićem

Otvorenje numizmatičke izložbe

POVIJ EST NA DLANU

- od antike do suvremene dobi- (iz zbirke Srećka Lole Mustagrudića)

Stručni i znanstveni konzultant izložbe: prof. Bože Mimica, akademik

Kovani novac plemena Daorsa, Ošanići kod Stoca, 160. god. prij e Krista

21 O IZLOŽBI… …Tema ove izložbe obuhvaća razdoblje od antike, ranog srednjega vij eka, srednjega vij eka i modernog doba. Izložen je ilirsko-grčki novac, rimski, bizantski, te bosanski novac i novac dalmatinskih gradova. Na izložbi se može vidjeti novac gradova: DAMSTIONA (kovan od 360. do 330. g. pr. Kr.), DIRAHIONA (današnji Drač), ISSE (Vis), PHAROSA (Hvar) i RHIZONA (Risan), zatim grada koji je, po svoj prilici, bio negdje na otoku Hvaru, od koga samo znamo potpuno ime - HERAKLEIA. Tu je i novac ilirskog plemena DAORSA koje je živjelo u dolini Neretve i kralja BALLAIOSA, koji je svoj novac kovao na otoku Hvaru i u blizini Risna, u Boki Kotorskoj. U LISOSSU i SKODRI svoj novac kuje kralj GENCIJ E. Nekako u 13. stoljeću, svoj autonomni novac počeli su kovati gradovi DUBROVNIK i SPLIT, a idućih stoljeća kovan je bakreni novac za gradove Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Hvar… I to za svaki grad napose. Nakon novca hrvatsko-ugarskih vladara, te novca hrvatsko-austrij skih vladara, izvornim hrvatskim smatramo kovani i papirnati novac iz vremena bana Josipa Jelačića… prof. Bože Mimica

Kolekcionari su sretni ljudi J.W. Goethe

Osobita mi je čast i zadovoljstvo da opet mogu izlagati na otvorenju Mostarskog proljeća - Dana Matice hrvatske u Mostaru i bit ću neizmjerno sretan ako ovi dij elovi moje numizmatičke zbirke naiđu na zanimanje publike, jer ipak se radi o prvoj izložbi numizmatike u Mostaru, a također prvi put svoju numizmatičku zbirku izlaže vaš sugrađanin. Srećko Lola Mustagrudić O KOLEKCIONARU… Srećko Lola Mustagrudić rođen je u Mostaru 1952. godine. Diplomirao na Visokoj pomorskoj akademij i u Kotoru, te na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku. Kolekcionarstvom numizmatike i umjetničkih djela intezivno se bavi više od 40 godina. Danas je jedan od ozbiljnij ih kolekcionara europskog izričaja. Oženjen, otac dvij u kćeri. Radi u Slovačkoj, na području gastronomij e i umjetničkog consaltinga. Živi na relacij i – Mostar-Rij eka- Pieštane. U zadnjih desetak godina realizirao je čitav niz velikih izložbi u Slovačkoj, Bosni i Hercegovini i drugim europskim zemljama. Ovo je prva samostalna izložba numizmatike iz njegove privatne zbirke.

22 ... Novac, nekako automatski, promatramo kao čisti simbol materij alizma, ali, prigodom ovakvih izložaba, shvatimo kakva je njegova duhovna dimenzij a, dimenzij a suradnje, spoznaje prij ateljstva medju narodima, ali i povij esne spoznaje. Ne spaja nas samo kultura; spaja nas i novac... Slovačka je povij esno poznata zemlja, a na području gdje se kopaju plemenite rude, u gradu Kremnici, još od davnina kovao se novac za cij elu Austro-Ugarsku Monarhij u u čij em je sastavu bila i Bosna i Hercegovina. Iznimna mi je čast i zadovoljstvo što se Slovačka, već tradicionalno, predstavlja u okviru Mostarskog proljeća- Dana Matice hrvatske. Iz Mostara se uvij ek vraćam uvjeren da sam susreo ljude koji su zaslužili da se, svi zajedno, nađemo u zajedničkom političkom, kulturnom, a napokon i monetarnom prostoru Europske unij e.

NJ.E. Miroslav Mojžita veleposlanik Republike Slovačke u BiH

... Bosni i Hercegovini trezven osvrt u prošlost može biti, na putu ka Europi, izvor znanja i izvor inspiracij e. Na isti način, to pokušava i jedinstvena numizmatička izložba Mostarca, stanovnika slovačkoga banjskog lječilišta Pieštany - Srećka Mustagrudića. Na izložbi naziva Povij est na dlanu, posjetitelj može vidjeti, jedan pokraj drugog, kovani novac, koji su radili stanovnici današnjeg juga Europe u dugom vremenskom razdoblju – od antičkih vremena do danas. Želio bih da ti mali kovani glasnici minulih vremena donesu radost i djelić sreće svim građanima Bosne i Hercegovine. mr. Pavol Demeš direktor za srednju i istočnu Europu The German Marshall Fund of the United States - Bratislava

23 Jer svaki korisnik je važan

www.ht.ba Srij eda, 15. travnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana

GALA – OPERNA VEČER Sarajevo na Mostarskom proljeću (U povodu 35. obljetnice umjetničkog djelovanja Ivice Šarića)

Pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva i gradonačelnika dr. Alij e Behmena

Solisti: Amila Bakšić, sopranistica Sandra Bagarić, sopranistica Krunoslav Cigoj, tenor Kisun Kim, tenor Edin Karamazov, lutnja i gitara i Ivica Šarić, bas

Sarajevska fi lharmonij a

Dirigent: Miroslav Homen

Voditelji: Misij ana Brkić – Milinković i Krunoslav Cigoj

25 O UMJETNIKU... Ivica Šarić (bas), rođen je u Kraljevoj Sutjesci. Muzičku akademiju završio je u Sarajevu, u klasi Brune Špiler. U zagrebačkoj je Operi prvi put nastupio u VerdijevuNabuccu 1987. godine kao Zaccaria. Od 1992. godine, djeluje kao slobodni umjetnik. Stalni je gost zagrebačke Ope- re, te opernih scena Splita, Rijeke, Osijeka, Ljubljane, Maribora, Skoplja. S opernim kućama, u kojima je angažiran na pojedinim projektima, nastupa i u inozemstvu (Italija, Mađarska, Austrija, Belgija, Francuska, Portugal, Švicarska, Njemačka). Sudionik je mnogih glazbenih festivala u Hrvatskoj: Dubrovačkih ljetnnih igara, Splitskog ljeta, Zagrebačkog ljetnog festivala, Varaždinskih baroknih večeri, Pulskog glazbenog ljeta. Stalni je gost Ljetnoga festivala u talijanskom gradu Oderzu. Uz bogat operni repertoar, s više od pedeset uloga u četrdesetak opernih djela različitih autora, redovito nastupa s fi lharmonijama na koncertnim izvedbama, te raznolikim basovskim repertoarom. Snimio je velik broj audio i videozapisa za mnoge radiotelevizijske kuće. Kao dopredsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak i predsjednik Glazbene udruge istoga društva, dao je velik prinos promidžbi hrvatske kulture u BiH. Godine 1992. dobio je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva za umjetnički rad i doprinos kulturi Bosne i Hercegovine. Bio je ravnatelj Opere i Baleta Narodnoga pozorišta Sarajevo. Danas je prvak i solist sarajevske Opere, a obnaša i dužnost dopredsjednika Skupštine Kantona Sarajevo. Amila Bakšić, primadona sarajevske Opere. Ulogom u operi Manon 1979. godine, odmah po svršetku studij a na Muzičkoj akademij i u Sarajevu, najavila je sjajnu karij eru. Preko malih oper- nih epizoda: Giovanne u Rigolett u, Ines u Trubaduru, Pastira u Tosci, Roser u Manonu, Svećenice u Aidi, zatim Njanje u Knezu Igoru, došla je do prve značajne uloge - Floramy, i zahvaljujućim sjajnim kritikama u kojima je naglašena njena inventivnost, dobila je status solistice. Vedrom i smjernom prirodom, ljepotom i stasom, urođenim osjećajem za scenu i predanim radom, ugra- dila je svoj puni umjetnički senzibilitet i nadarenost, izrađenu vokalnu tehniku, i iznimnu, a prilagodljivu boju glasa i raspon primadone u velike uloge koje su uslij edile: proslavljena Mimi, Violeta, Čo-Čo-San, Tosca, Leonara i naposljetku Hasanaginica u prvoj bosanskohercegovačkoj operi nakon osamostaljenja. Najsloženij e dij elove vokalno-instrumentalnih djela Mozartova Requiema, Verdij eva Requiema, Rossinij eve Stabat Mater, Pergolesij eve Stabat Mater koje izdva- jamo iz njezine bogate i raznovrsne koncertne djelatnosti, interpretirala je s velikim uspjehom. Prvi samostalni CD je promoviran zajedno s monografi jom Primadona Amila Bakšić - 20 godina umjetnosti pjevanja.

26 Sandra Bagarić završila je srednju glazbenu školu, odjel fl auta, a potom Muzičku akademiju u Zagrebu, solo pjevanje kod Ljiljane Molnar-Talajić. Prvu premijeru imala je 1994. u predstavi Madame Troubadure. Bila je stipendistica Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedijaod 1994. do 1996., kada je postala i njegova stalna članica. U Komedijije nositeljica je naslovnih uloga u mnogim predstavama (Madame Troubadure, Grofi ca Marica, Šišmiš, Boccaccio, Noć u Veneciji, Kneginja čardaša, Mala Floramy, Tko pjeva zlo ne misli), te u Narodnom gledališču Maribor (Kod bijelog konja) i Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu (Ljubavni napitak). Uz djelovanje u kazalištu, nastupa i na koncertima u zemlji i inozemstvu te na televizij i. Krunoslav Cigoj rođen je u Zagrebu. Kao sedamnaestogodišnjak debitirao je u Splitu prvom glavnom tenorskom rolom Ernesta u Donizzetij evoj operiDon Pasquale. S nepunih osamnaest godina, postaje jedan od najmlađih članova bečke Volksopere, gdje mu je dodij eljena uloga Abu- Hasana u istoimenoj Weberovoj operi. Na gala-koncertu u Hamburgu 1970. godine, promovi- ran je u najmlađega tenora u svij etu. Niže uspjehe i priznanja. Nastupa u televizij skim programi- ma diljem Europe. Godine 1971. održao je solistički koncert u Hrvatskome glazbenom zavodu, a odmah nakon toga, ulogom Alfreda u Verdij evojTraviati , postaje miljenik zagrebačke publike. Nastupao je na svim značajnim europskim scenama od Pariza, Londona, Berlina, Hamburga, Drezdena, Trsta, Beča, Brna, Atene, Lisabona i Barcelone, do Moskve i Lenjingrada. Američkoj se publici predstavio u operama Carmen (Bizet), La Boheme, Tosca i Plašt (Puccini), Mojsij e (Ro- ssini), Requiem (Verdi), Faust (Gound). Prvi put se okušao kao redatelj u Narodnom pozorištu Sarajevo, godine 1987., u Donizett ij evom Ljubavnom napitku, u kojem je i sam, pedesetak puta, pjevao vedroga Nemorina. Do danas je režirao desetak opera u Zagrebu, Osij eku, Puli, Rij eci, Sarajevu i Mariboru. Kisun Kim – mladi korejski tenor, rođen u Seoulu, gdje je i počeo glazbeno obrazovanje. Nastavio je školovati svoj glas s profesorima Ralfom Doeringom, KS Peterom Dvorskim, a opernu izvedbu uvježbavao je s Retoom Nicklerom i Ivanom Parikom, na Bečkom glazbenom sveučilištu. Bio je fi nalist i pobjednik međunarodnih pjevačkih natjecanja u Austrij i i Engles- koj. Njegova međunarodna karij era počela je 2005. ulogom Vojvode od Mantove u operi Rigo- lett o izvedenoj u Beogradu. Od tada, Kisun Kim nastupa u recitalima i na koncertima u svim važnim koncertnim dvoranama i opernim kućama diljem Europe. Radio je s poznatim orkestri- ma poput Radio-Symphonie Orchestra Vienna,Plovdiv Philharmonie Orchestra, Pleven Philharmonie Orchestra,Pazardzik Symphony Orchestra, Stara Zagora Philharmonie Orchestra, Lithuanian State Symphony Orchestra, s dirigentima Andrij om Pavlićem, Dušanom Stefanekom, Karelom Mar- kom Chichonom, Gintarasom Rinkeviciusem. Važnij e uloge: Vojvoda (Rigolett ),o Rodolfo (La Boheme), Alfredo (Traviata), Nemorino (Ljubavni napitak), Riccardo (Bal pod maskama), Pinkerton (Madam Butt erfl y). Edin Karamazov - jedan od vodećih svjetskih lutnjista, poznat je po svojim virtuoznim nastupi- ma i bogatoj diskografi ji. Počeo je svoju glazbenu karij eru na gitari, osvajanjem prvih nagrada na četiri gitaristička natjecanja. Nadahnuti izvođač i iznimni virtuoz na brojnim ranim i suvre- menim trzalačkim instrumentima Istoka i Zapada, nastavio je studij lutnje na Schola Cantorum Basiliensis kod maestra Hopkinsona Smitha. Zajedno s izvođenjem stare glazbe, posvetio se i istraživanju uporabe lutnje u suvremenom improvizacij skom kontekstu. Obvezujući i osobiti recital umjetnika Edina Karamazova predstavljen je publici u Theatre de la Ville, Concertgebouw, Wigmore Hall, Berlin Philharmonie, Performing Arts Centre in Seul, La Monnaie, Gulbenkian Festival, Konzerthaus in Wiena i mnogi drugi. Kao solist, izvodio je i ostvario brojne snimke s vodećim svjetskim ansamblima uključujući: Hilliard Ensemble, Hesperion XX, Mala Punica, Andreas Scholl i Orpheus Chamber Orchestra. Svjetsku slavu stekao je svirajući koncerte stare glazbe na lutnji sa Stingom.

27 CBOL

.OPHJ
SB[NJuMKBKV
KFEBO
LPSBL
VOBQSJKFE
BMJ
TBNP
NJ
SB[NJuMKBNP
WJuF
LPSBLB
VOBQSJKFE

/B
WPEFÀV
QP[JDJKV
V
uJSPK
SFHJKJ
"MQF+BESBO
OJTNP
EPuMJ
UFL
QVLJN
TMVÂBKFN
5B
SB[OPMJLB
SFHJKB
OBT
KF
OBVÂJMB
SB[NJuMKBUJ
J
EKFMPWBUJ
J[WBO
HSBOJDB
0GPSNJMJ
TNP
NSFyV
TUSVÂOKBLB
LPKJ
EBOBT
ÂJOF
PTOPWV
OBuF
TQPTPCOPTUJ
J
TOBHF
1PNPÀV
OBuF
CSJyOP
PTNJuMKFOF
QBMFUF
QSPJ[WPEB
OB
TWBLJ
WBu
JOEJWJEVBMOJ
[BIUKFW
NPyFNP
PEHPWPSJUJ
PEHPWBSBKVÀJN
QSPJ[WPEPN
.J
TWBLJ
OPWJ
J[B[PW
TIWBÀBNP
LBP
QPETUJDBK
OB
OPWF
JOPWBUJWOF
LPSBLF
*
UP
KF
KFEJOJ
NPHVÀJ
OBÂJO
EB
TF
TUBMOP
J[OPWB
SB[WJKBNP
J
UP
V
WBuV
LPSJTU

Slijedite svoje snove. www.hypo-alpe-adria.ba Četvrtak, 16. travnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana

SERGE LOPEZ TRIO koncert

Serge Lopez - gitara,vokal Jacky Grandjean - električni bas Pascal Rollando - udaraljke

Serge Lopez izvodi atipičnu verzij u fl amenca, gdje se virtuoznost prelij eva u novu glazbenu formu, u neiscrpan izvor emocij a. Na andaluzij sku potku cij epi elemente jazza, glazbe Sredozemlja, afričke ritmove i još štošta; slobodno i neopterećeno se kreće među različitim dušama latinskoga glazbenog naslij eđa. Lopezov svij et obilno nadilazi stilske odrednice i nostalgično poimanje tradicij ske glazbe: njegov izvanredni talent upotpunjuje peterožičani bas Grandjeana, koji dolazi iz miljea jazza, i upravo je telepatski povezan s gitaristom, dok Rollando i njegov poseban set udaraljki, nadograđuju projekt dodatnom svježinom. Nakon pet studij skih albuma i koncertnog DVD-a, Serge Lopez konačno je potvrdio famu majstora sinteze, umjetnika kojemu je fl amenco glavni sastojak, osnovni miris neizostavne čarolij e koja zrači na njegovim koncertima.

Diskografi ja: Mil colores (Plaen), Baratillo (Willing), Quisiera (Willing), Sentidos (Willing), El Encuentro (Willing), DVD Live au Sorano (MAJ)

29 Petak, 17. travnja 2009. Hrvatski dom Kupres Subota, 18. travnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Pod pokroviteljstvom Grada Šibenika

ŠIBENSKO PJEVAČKO DRUŠTVO KOLO Koncert u povodu 110. obljetnice djelovanja

PROGRAM:

1. Ludovico da Vitt oria:Ave Maria 2. Franjo Dugan ml.: Molitva 3. Ivan pl. Zajc: Zdravo Marij o 4. Jakov Gotovac: Terra tremuit 5. Jakov Gotovac: Jadranu 6. Krešimir Magdić: Sušna zikva na školju 7. Todor Skalovski: Makedonska humoreska 8. Emil Cossett o:Ladarke 9. Burt Bacharach/ arr. Branko Starc: Raindrops Keep Fallin on my Head (from Butch Cassidy and the Sundance Kid) 10. Harold Arlen/ arr. Maury Laws: Over the Rainbow (from Wizard of Ozz) 11. John Kander/ arr. Tomislav Uhlik: New York, New York (from On the Town) 12. Giorgio Moroder/ arr. Carsten Gerlitz: Flashdance… What a feeling (from Flashdance)

30 O DRUŠTVU…. Šibensko pjevačko društvo Kolo osnovano je 1899. godine i tij ekom prošloga stoljeća časno je, diljem Hrvatske i Europe, predstavljalo Šibenik kao kulturno i glazbeno središte. Kroz pjevanje i rad u Kolu, Šibenčani su svjedočili svoj urođeni smisao za glazbu i pjevanje, svoju druželjubivost, te šibensku tradicij sku ljubav prema rodnome gradu. U Kolu su zajedno prij ateljevaligospodski šeširić i težačka crvenkapa, mladi i stari, vjernici i ateisti, politički neistomišljenici…. Kolo je neprekidno djelovalo i za vrij eme Domovinskog rata i višegodišnje opće opasnosti u Šibeniku. Na međunarodnim natjecanjima u Veroni (Italij a) i u Pragu (Češka) 2006. godine, društvo je zavrij edilo zlatne povelje. Šibensko pjevačko društvo Kolo, ponos Šibenika i hrvatskoga zbornog pjevanja, ove godine proslavlja 110. obljetnicu neprekidnog djelovanja. Obilježavaju je bogatim programom – koncertima u Šibeniku i okolici, gostovanjem u Berlinu, gostovanjem na Mostarskom proljeću, izdavanjem novoga CD-a s koncerta božićnih napjeva, svečanom skupštinom i dodjelom priznanja, izložbama fotografi ja i video-zapisa iz bogate povij esti društva. Repertoar Kola sastavljen je od skladbi domaće i svjetske zborne literature, posebno klasične i duhovne glazbe, te novih suvremenih glazbenih formi uz instrumentalnu pratnju – orgulja, puhačkih i gudačkih orkestara.

31 Petak i subota, 17. i 18. travnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Glazbena radionica Subota, 18. travnja 2009. Završni koncert glazbene radionice Calamus

O GLAZBENOJ RADIONICI…. Glazbena radionica u sklopu ovogodišnjega Mostarskog proljeća okupit će renomirane glazbene umjetnike iz Hrvatske - Elvisa Stanića, Renata Švorinića, Jadrana Dučića Cicu te Denisa Razumovića. Cilj radionice jest okupiti mlade glazbene snage Mostara, te, uz razgovor i demonstracij u glazbenih vještina poznatih umjetnika, pomoći mladim glazbenicima u stjecanju znanja o suvremenoj glazbi. Mladi će glazbenici tako imati priliku, kroz dvodnevni workshop, razmij eniti iskustva sa svojim mentorima, a najbolji od polaznika imat će priliku i nastupiti sa svojim predavačima na završnoj večeri. Radionica ce se održavati u prostorima HNK Mostar, dok će se završni koncert održati 18. travnja u Clubu Calamus.

Elvis Stanić rođen je u Rij eci gdje je i počela njegova glazbena karij era. Počinje svirati sa šest godina. Nakon svršetka klasične glazbene naobrazbe (instrument - harmonika), posvećuje se jazz, blues i rock gitari. Tij ekom 70-tih i 80-tih, sklada i vodi nekoliko rock i pop bandova, djeluje kao studij ski glazbenik i glazbeni producent na mnogim vrhunskim pop projektima glavnih zvij ezda hrvatske glazbene scene. Elvis Stanić jedan je od najboljih hrvatskih suvremenih jazz fusion gitarista, multiinstrumentalist i najnagrađivanij i jazz skladatelj novij e generacij e. Vođa je Elvis Stanić Group-a, jazz fusion skupine koja spaja mediteransku melodioznost s ritmovima latino glazbe i suvremenim jazz tendencij ama. Skupina izvodi originalni moderni jazz, prelazeći granice tradicionalne, latino i new age glazbe. Godine 1994. osvaja naslov najtalentiranij eg novog studenta Best( Entering Student Talent) i punu stipendij u prestižnog američkogBerklee College of Music iz Bostona gdje studira jazz kompozicij u i jazz gitaru. Tij ekom bostonskih dana, surađuje s mnogim američkim jazz glazbenicima ( Jim Kelly, Dennis Montgomery, John Thomas, Bob Harrigan, Frank Williams...).

32 Jadran Dučuć Čićo, jazz fusion bubnjar, rođen u Splitu 1961. godine. Početkom osamdesetih svira u pratećim sastavima zvij ezda kao što su Josipa Lisac, Dado Topić, a istovremeno vodi svoj fusion band Spectrum. Od 1983. član je tada poznatog Kineskog zida Dine i Deana Dvornika. Godine 1993., s kolegama osniva jazz sastav Black Coff ee s kojima na svim domaćim jazz festivalima, gostuje u inozemstvu i izdaje četiri albuma na kojima su gosti Oliver Dragojević, Gibonni, Matij a Dedić, TBF… Godine 1997. osvaja Porina za najbolju jazz izvedbu za pjesmu Night and Day, nastalu u suradnji s Oliverom Dragojevićem. Godine 1998. izdaje samostalni album Supstance s kompuzicij ama za udaraljke, u duetu s mladim perkusionistom Borisom Popovim. Godine 2000. izdaje svoj drugi album As It Is, posvećen eri jazz-rocka i glazbenicima koji su najviše utjecali na njegov stil i glazbeno opredjeljenje, a to su Miles Davis i Billy Cobham.. Istodobno, s Matij om Dedićem, Renatom Švorinićem i Draženom Bogdanovićem, nastupa u skupini najboljih dalmatinskih jazz glazbenika Dalmatia Reunion Jazz Quartet. Godine 2001. nominiran je za najboljeg fusion glazbenika i izdaje treći samostalni album Inside. Iste godine s Black Coff ee na Porinu ima dvij e nominacij e - za najbolji jazz album i najbolju jazz izvedbu. Krajem godine svira s poznatim američkim jazz pjevačem Milesom Griffi thom, suradnikom čuvenog Wintona Marsalisa, a početkom 2002. s njim nastupa na festivalu Century of Blues. Sa splitskim perkusionistima Andyjem Petkom i Borisom Popovim 1999. pokreće projekt Night of Drums koji je uvršten u program Splitskoga ljeta 2001.

Renato Švorinić, ravnatelj Hrvatske kazališne kuće Zadar. Diplomirani ekonomost, glazbenik. Više puta je nominiran za najboljeg basistu. Poznat je kao aranžer i producent više projekata u pop i jazz glazbi. Djeluje i kao autor glazbe mnogih kazališnih djela. Nastupao je i surađuje s velikim imenima hrvatske glazbe kao što su: Gabi Novak, Arsen Dedić, Tedi Spalato, Divas, Meri Cetinić, Bruno Kovačić, TBF itd.. Basist Renato Švorinić i bubnjar Jadran Dučić Čićo čine okosnicu ritam sekcij e grupe Black Coff ee. Nastupaju u raznim all star postavama i sviraju s inozemnim glazbenicima kao što su Miles Griffi th, George Makinto, Csaba Deseo, Tony Pancella, Beppi D’Amato, Primož Grašič i drugi. Više puta nominiran za hrvatsku diskografsku nagradu Porin i dobitnik Porina 2004. za najbolju jazz izvedbu (za skladbu Oj, more duboko, album Krij anca, izvođač Black Coff ee).

33 Denis Razumović Razz – hrvatski jazz alt saksofonist. Rođen u Rij eci 1964. godine, vrlo mlad počeo se zanimati za glazbu. S trinaest godina nabavio je svoju prvu pravu gitaru te sam počinje istraživati svij et nota. Nakon nekoliko godina intenzivnog sviranja gitare, Razz otkriva sklonost prema puhačkim instrumentima i nabavlja svoj prvi alt sax s kojim marljivo vježba po cij eli dan. Brzo napreduje, te skida dij elove solajazz velikana kao što su: Charlie Parker, Julian Cannonbal Aderley, Lou Donaldson, Dexter Gordon, Sonny Rollins i drugi. Upravo oni imali su golem utjecaj na Razzovo promišljanje jazz glazbe, komponiranja i improvizacij e. Godine 1988., Razz polaže prij amni ispit na Hoch Schule fur Musik und darstelende Kunst u Grazu, u Austrij i, kod profesora Karlhainza Miklina, te tamo ostaje dvij e godine. S povratkom u domovinu 1991., počinje i njegova intenzivna i vrlo raznolika glazbena karij era na hrvatskoj jazz sceni na kojoj već godinama zastupa mainstream pravac s jakim naglaskom na be-bop pristupu i repertoaru. Godine 2003., ulazi u studio s tri izvanredna glazbenika s kojima intenzivno nastupa po hrvatskim klubovima: Markom Lazarićem na bubnju, Darkom Jurkovićem Charliem na gitari te Mladenom Barakovićem na kontrabasu. Zajedno snimaju pet Razzovih kompozicij a i četiri jazz standarda. Taj će materij al, 2007. godine, objaviti kuća Dallas records te će tako Denis Razz ostvariti svoj album prvij enac simboličnog naziva IN UMBRA - U sjeni. Dobio je strukovnu nagradu Status kao najistaknutij i jazz altist u Hrvatskoj 2003. godine. Surađuje sa svim eminentnim hrvatskim jazz glazbenicima, kao i sa stranima. Osobno, Denis Razz voli se defi nirati kao neka vrsta post bop saksofonista, ali se u njegovim originalnim kompozicij ama mogu prepoznati i mnogi drugi utjecaji modernog promišljanja jazz izraza te fascinacij a izvođačima klase Glena Goulda, Swindle Singersa, Milesa Davisa, Keitha Jarretha ali i Fredie Hubbarda kojeg Razz, doslovce, obožava. Jazz fi gura koja je najviše inspirirala Denisa Razza sa svojim dramatičnim izvedbama balada jest američki altist, klarinetist i skladatelj Art Pepper kojega Razz uvij ek navodi kao glazbenika koji je imao najznačajnij i utjecaj na njegov glazbeni izraz.

34 Utorak, 21. travnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine Predstavljanje knjige

Branko Barišić: MLADI U VRTLOGU PUBERTETA I ADOLESCENCIJ E

O AUTORU… Branko Barišić Jojić rođen je 1934. u Rakitnu, u posuškoj općini. Po zanimanju je optičar, fotograf, profesor fi zike, psihologij e i pedagogij e (psihoterapeut). Specij alnost mu jedječja psihologij a, te se, u tom pogledu, educirao na klinikama i seminarima u Splitu, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Dubrovniku, Tuzli, St. Palavasu, Montpellieru, Stockholmu… Prvi je dječji psiholog i pedagog, a među svojim pacij entima i boćarima poznat kao –Doktor . Snimio velik broj dokumentaraca, osobito se ponosi svojim fi lmom koji govori o tomu – kako pomoći hendikepiranom djetetu, pod naslovom – Djeca su naša sudbina. Objavio velik broj stručnih radova. Napisao knjige: Barišići – plemeniti rod Hercegovine, Boćanjem do stote, Obitelj u buri i oluji života, Rodoslovlje obitelji Barišić-Jojić, te Mladi u vrtlogu puberteta i adolescencij e. Imao je bogat športski život. Već se 58 godina aktivno bavi športom, još je aktivan boćar u BK Zrinski. Najdraže mu je priznanje Svjetske boćarske federacij e koje mu je uručio Bruno Lagier, predsjednik FIB-e, u Mostaru 1995. godine, te Zlatna plaketa Grada Mostara za 50 godina aktivnoga bavljenja športom. Danas je umirovljenik, živi sa suprugom Joškom, djecom Hrvojem i Blaženkom i, kako ističe, najdražim živim bićima na ovom svij etu, unucima Ivom, Vjekoslavom i miljenicom Karlom. Želja mu je objaviti još dvij e knjige koje su, zasad, u rukopisu: Obitelj i dij ete s posebnim potrebama i Autobiografi ja.

35 IZ PREDGOVORA…

Amor omnia vincit (Ljubav pobjeđuje sve) Vergilij e

Kada smo odlučili napisati ovu knjigu pod naslovom Mladi u vrtlogu puberteta i adolescencij e - za mlade, roditelje, skrbnike, odgajatelje i nastavnike, osjećali smo kao obvezu i potrebu napisati nešto o jednome od najburnij ih razdoblja u razvoju i sazrij evanju ljudskoga života, atosu pretpubertetska dob, te pubertet i adolescencij a. Knjiga opsežno obrađuje sve probleme s kojima se susreću mladi naraštaji u svome razvoju, a to su: nagli i brzi rast tij ela, obilježja spolnosti, emocionalne zrelosti, poteškoće i problemi seksualnog razvoja i orij entacij e; odgovora na pitanje kada mladi mogu stupiti u intimne odnose, kako se zaštititi od neželjene trudnoće; govori o kontracepcij i, prenosivim zaraznim spolnim bolestima, zatim problemu ovisnosti (kava, alkohol, pušenje, droga i njezine stravične posljedice), o problemu pretilosti (debljina-gojaznost), o problemu anoreksij e i bulimij e, o oružju u rukama mladih, anksioznosti, depresij i, samoubojstvu (suicidu) mladih, te o odnosu tinejdžera i roditelja. Tij ekom cij elog razvoja, osobito u pretpubertetu, pubertetu i mladenaštvu, mladima je potrebo da ih volimo, radi njih samih; oni moraju osjećati kako u njih imamo povjerenje i da moraju živjeti u trezvenoj (razumnoj) okolini! A upravo o nama ovisi njihova sreća u dječaštvu, djetinjstvu, osobito u buri, oluji i vrtlogu puberteta i adolescencij e, koji se neminovno javljaju u toj mladenačkoj dobi. Ne zaboravimo: svako dij ete je nježna i osjetljiva biljka u vrtu života, kasnij e u svom odrastanju izloženo je raznim burama, olujama i vrtlozima, kojoj je za rast i pravilan odgoj potrebna nada sva naša ljubav, iskrenost i razumij evanje. Ako tu biljku pravilno njegujemo, budite uvjereni kako će ona dati stostruki plod, a to je sretan život ispunjen radosti i srećom, koji će, opet, dati isti takav život!!! … Nadamo se i vjerujemo kako će cij enjeni i poštovani čitatelji cij eniti naš dugogodišnji rad i trud! Mladi, uživajte u čitanju ove knjige i otkrivanju novih spoznaja u svome razvoju i sazrij evanju!

Vaš autor!

36

Srij eda, 22. travnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Mala scena

Anton Pavlovič Čehov: UJAK VANJA

U izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta Mostar

Redateljica: Nina Klefl in Kostimografk inja: Marij a Šarić Ban Scenograf: Miljenko Sekulić Izbor glazbe: Robert Torre Dramaturška obrada: Marij ana Nola Oblikovanje scenskog svjetla: Zoran Mihanović

Ruski ples uvježbala: Vanda Boban Oblikovanje zvuka: Ivan Mokrović i Mile Janjić

Uloge: Velimir Njirić, Jelena Kordić/Vanda Boban, Nikolina Marić, Ilij a Zovko, Robert Pehar Dragan Šuvak,Tatjana Feher

Radnici na imanju, glazbenici: Igor Kunštek, Mile Janjić, Branko Kuzmanović, Zorislav Galić

Anton Pavlovič Čehov, lij ečnik i pisac, često je govorio kako je medicina njegova zakonita žena,a književnost samo ljubavnica. Mnogo je, međutim, pisaca kojima je književnost, navodno, bila i žena i ljubavnica, i majka, i teta, i dadilja, a dali su joj neusporedivo manje od Čehova. Čehovljeve drame i kratke priče, spadaju među najvažnij a djela svjetske književnosti svih vremena.

38 IZ REDATELJSKE BILJEŽNICE… Drama ruskoga dramatičara Antona Pavloviča Čehova jedan je od nosivih stupova svjetske dramske literature. Ovaj komad o čekanju, propalim iluzij ama i ljudskim gubicima, oduševlja- va kazališne redatelje već više od stotinu godina. Precizno i lij ečnički točno, Čehov progovara o ljudskim dušama, o njihovim nadama, ljubavi- ma, željama i razočaranjima. U središtu priče je Vanja, čovjek koji je čitav život radio, ali nikad za sebe, već uvij ek za druge. Vjerovao je da taj trud ima smisla i da će, kasnij e u životu, naći vremena za sebe. No, ostario je, život je prošao, a iluzij e smisla rasprsnule su se poput mjehura od sapunice. Taj dramski lik poručuje tešku i sumornu sintezu života, tako dragu Čehovu: naša je egzisten- cij a puko čekanje da će nešto bolje za nas stići u budućnosti. No, budućnost donosi samo novo tiho trajanje do neprimjetnog propadanja. Ova priča, puna tuge i strasti, također je priča o velikoj magij i ljubavi.Svi junaci vole; vole du- boko, strastveno i često tragično, no njihova ih sposobnost da vole čini velikima. Zbog ljubavi propadaju, život im udij eli tek časak radosti, ali – oni ustraju, postojani i plemeniti… Zato je u središtu naše predstave glumačko umij eće, osjećaji i ljubav: ljubav za veliku dramsku rij eč, kazališno dostojanstvo i umjetnost igre.

Nina Klefl in

39 Nina Klefl in, redateljica iz Zagreba. Diplomirala režij u na zagrebačkoj Akademij i dramskih umjetnosti. Pripada afi rmiranoj generacij i hrvatskih redatelja. Režirala u gotovo svim kazališnim kućama u Hrvatskoj, a iza nje je više od šezdeset predstava. Režirala i u Bosni i Hercegovini, Kanadi i SAD-u. Značajnij e režij e: Oblomov i Osam lakih komada (Gavella), Šteta što je kurva (HNK Rij eka), Šetnja po krovu (HNK Osij ek). Postavila dramu Mire Gavrana Kraljevi i konjušari u slavnome Eugene O Neill Theatre Centru s odabranom ekipom poznatih američkih glumaca, tij ekom 2001. Poznata je i nagrađivana njezina predstava Keely i Du, američke autorice Jane Martin, u Zagrebačkom kazalištu mladih ili složena scenska bravura Alana Ayckbourna Kuća i Vrt, u Dramskom kazalištu Gavella. Ovo je njezina druga režij a za HNK u Mostaru, gdje je, 2006. godine, režirala hvaljenu i nagrađivanu predstavu Mate Matišića Bljesak zlatnog zuba. Bavi se dramskom pedagogij om, piše. Živi u Zagrebu sa suprugom i sinom.

Ilij a Zovko, počeo se baviti glumom u rodnom Imotskom kao član amaterske skupine. Split i splitski HNK pamti ga još od Brešanove Svečane večere u pogrebnom poduzeću (1979.), a do 1992., kad postaje stalnim članom ansambla HNK Split, ostvario je na desetke uloga. Dobitnik je mnogih nagrada poput Marula, Nagrade hrvatskoga glumišta, Nagrade Ivo Serdar i Nagrade Marko Fotez. Značajnij e uloge u predstavama: Plavi Božić s Borisom Dvornikom, Bižmo ća, Vaš Antiša, Majstor…Godine 2002. mu izlazi dramski prvij enac Oprosti, Stipe, koji je sam izveo. Slij edi Francuzica s kolegicom Zojom Odak, Ženici s Filipom Radošem, te Priredba. Ostvario je i niz uloga u fi lmovima:Pakleni otok, Život sa stricem, Kanjon opasnih igara, Posljednja volja, Fine mrtve djevojke, Što je muškarac bez brkova.

40 Petak, 24. travnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Mala scena Teodora Popova: ŽELIM BITI NORMALAN

U izvedbi Pozorišta lutaka Mostar

Redatelj: Todor Valov Scenografi ja, lutke i kostimi: Emelij ana Toteva Glazba: Plamen Mirèev Mirona Prij evod s bugarskog: Milica Redžić Vulević Izrada lutaka: Petar Čekurov, Emilij a Kovačeva, Ava Kovačeva, Nikolina Staneva i Evgenij a Lačeva.

Likovi: Šišmiš Rudolf – Nedžad Maksumić Vještica Klara, Žena - Diana Ondelj Maksumić Štakor Franc, mišica Greta, Žena - Nermina Denjo Štakor Fric, mačak Zigfrid, Duh - Serđo Radoš

41 O PREDSTAVI…. Predstava Pozorišta lutaka Mostar Želim biti normalan, prema tekstu bugarske spisateljice Teodore Popove, a u režij i bugarskoga lutkarskog redatelja Todora Valova, slikovita jei metaforična priča o odrastanju. Rudolf je šišmiš, ima krila i može letjeti, ali - samo noću. Živi u kuli, kod svoje prij ateljice Klare, koja je - vještica. I, jedne noći, Rudolf zamoli Klaru da ga pretvori u - običnog miša! Odriče se krila, svoga sljepila, i počinje živjeti drugi život. Hoće li Rudolf među ljudima i običnim miševima pronaći ono o čemu je maštao? Želim biti normalan je romantična priča, bliska mladom gledatelju, o vječnom čovjekovom stremljenju ka sreći. Ovo je klasična lutkarska predstava, a lutke za nju su nastale u najboljim lutkarskim radionicama Bugarske. No, ona nij e namij enjena samo najmlađem uzrastu, nego i svoj publici koje se ova problematika, problematika potrage za vlastitim identitetom, najviše tiče. Namij enjena je publici od 5 do 12 godina. Ova priča je komična, zabavna, ali i pomalo tužna. Jer nitko nij e sasvim sretan onakav kakav jest. Sreća je osjećati se sretnim; sreća ima mnoga lica i može se osjetiti samo srcem! Ova priča govori o putu koji svi trebamo prij eći na svoj način, kako bismo pronašli svoje mjesto u svij etu. To čini i Rudolf, tražeći sreću. Ali na kraju shvaća da je sreća upravo tamo odakle je krenuo na put. Da je sreća prihvatiti sebe upravo onakvog kakav jesi!

42 Subota, 25. travnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana FESTIVAL DALMATINSKIH KLAPA OMIŠ Pod pokroviteljstvom Grada Omiša

SUDJELUJU: Klapa Šufi t (m) - Split Klapa Pivači KUD-a Cambi (m) - Kaštel Kambelovac Klapa Pulena (mj) - Korčula Tedi Spalato

Gošće večeri: Klapa Bisernice Boke (ž) - Kotor

TEDI SPALATO Tedi Spalato - splitski kantautator dalmatinske zabavne glazbe, skladatelj, instrumentalist, glazbeni producent i dobitnik Porina. Prepoznatljiv je po tihim dalmatinskim šansonama s intimnim poetskim tekstovima. Kritičari njegovu glazbu opisuju kao sretan spoj klasične dalmatinske pjesme, šansone, jazza i world music elemenata. Rođen je u Splitu, u obitelji glazbenika amatera, gdje stječe prve glazbene poduke, kao i od prof. Marinka Katunarića i Ljube Stipišića. Do osamnaeste godine, svira i pjeva u lokalnim klapama i skupinama, nakon čega pristupa ansamblu Anima, uz koje proučava crnačku duhovnu i jazz glazbu. Do 1892. godine, djeluje kao studij ski glazbenik i pristupa sastavu More, a 1985. godine, počinje solističku karij eru. Paralelno uz samostalnu karij eru, djeluje u HNK Split gdje nastupa u operetama, dramskim i baletnim predstavama. Tedi Spalato ima iza sebe nekoliko nastupa na domaćim i inozemnim festivalima zabavne glazbe, a najvjerenij i je bio Splitskom festivalu, na kojem se pojavljuje od 80-ih. Poznat je i po suradnji s mnogim eminentnim glazbenicima. Višestruko je nagrađivan na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku, a dobitnik je i tri nagrade Porin.

43 ŠUFIT (m) – Split Prvi koraci klape Šufi t počeli su u listopadu 1992. godine kada je Tomislav Veršić, profesor glazbene kulture splitske IV. Gimnazij e Marka Marulića okupio desetak mladih, talentiranih srednjoškolaca koji su, u potkrovlju gimnazij e, započeli s kontinuiranim probama. Na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu klapa prvi put nastupa 1994. godine. Kao i za svaku klapu, tako i za Šufi t taj nastup je predstavljao veliki izazov. S vremenom klapa prerasta iz gimnazij ske ‘školske’ klape u respektabilno glazbeno tij elo, redovito nastupa na Omiškom festivalu, te na brojnim klapskim smotrama. Krajem 1997. godine, klapu napušta dugogodišnji voditelj prof. Tomislav Veršić, a klapa prestaje biti ‘školska’ i organizira se kao kulturno-umjetničko društvo prikladno nazvano KUD Šufi .t Iste godine, počinje suradnja s maestrom Duškom Tambačom koji je prihvatio i podržao rad klape. Nastupima na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, Šufi t se svrstao u sam vrh klapskog pjevanja. Klapa, vođena iskusnim dalmatinskim bardom, maestrom Tambačom, 1999.g. osvaja treću nagradu publike - Brončani omiški leut. Krajem iste godine, klapa izdaje svoj prvi nosač zvuka Dobro jutro, more, nakon čega slij edi niz promotivnih koncerata u Zagrebu i Splitu, da bi sve kulminiralo velikim koncertom u Splitskom HNK-u koji je popraćen potporom i priznanjem publike i glazbene kritike. Izvan Hrvatske, klapa je zabilježila mnoge koncerte po Njemackoj, Italij i, Francuskoj i BiH. Redoviti je gost pjesničkih susreta Dobro jutro, more u Podstrani. Na Večerima dalmatinske pisme Kaštela 2004. godine, osvajaju treće mjesto po glasovima publike, a godinu kasnij e, pod vodstvom Marij a Krnića, drugu nagradu stručnoga ocjenjivačkog suda, zajedno sa ženskom klapom Neverin. Od 2006.godine, umjetnički voditelj je maestro Jasminko Šetka pod čij im vodstvom klapa doživljava najveće uspjehe. Na jubilarnom 40. Festivalu dalmatinskih klapa Omiš 2006., osvaja nagradu za najbolju izvedbu nove skladbe, a u fi nalnoj večeri muških klapa prvu nagradu žirij a – Zlatni štit s povij esnim grbom Grada Omiša i prvu nagradu publike - Zlatni omiški leut. Na Festivalu dalmatinskih klapa Omiš 2007. i 2008. godine, klapa Šufi t ponavlja uspjeh iz 2006. g. te, treću godinu za redom, odnosi naslov najbolje klape Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, osvojivši srce i dušu publike te članova Stručnog povjerenstva. Članovi klape: Igor Jelaska - I. tenor, Jurica Nazlić – II. tenor, Teo Bikić – II. tenor, Ivan Bratinčević – bariton, Krešimir Grgić – bariton, Zvonimir Kovačić – bariton, Nikola Akrap – I. bas, Bruno Vučica – I. bas, Teo Turk – II. bas, Zdeslav Mišurac – II. bas. Umjetnički voditelj: Jasminko Šetka, prof.

44 PIVAČI KUD-a CAMBI (m) – Kaštel Kambelovac Pivači KUD-a Cambi osnovani su kao Klapa Cambi 1987. godine, i od tada djeluju u sastavu KUD-a Cambi iz Kaštel Kambelovca. Naziv potječe od prezimena plemićke obitelji Cambi. Klapa postaje široj publici poznata 1991. godine svojim prvim nastupom u Omišu na Festivalu dalmatinskih klapa. Jedna je od najpoznatij ih i najboljih dalmatinskih klapa, te je, tij ekom mnogo godina svoga djelovanja, zaslužila niz nagrada i priznanja među kojima se izdvajaju: pobjednik Festivala dalmatinskih klapa Omiš (1998., 1999. i 2000. god.), apsolutni pobjednik Međunarodnog festivala u Veroni (1998), nagrade na festivalu Kaštela (1999., 2000., 2004. i 2008. god.), nagrada Grada Kaštela 1998. za ukupan doprinos u kulturi i očuvanju baštine, dobitnik ukupno 10 Porina - najvećega hrvatskog glazbenog priznanja (2000., 2002., 2005. i 2007.god.), višestruki dobitnici nagrada na Šibenskoj šansoni, kao i 2008. godine, s pjesmom Ne more mi bit (3. mjesto stručnoga žirij a, 3. mjesto publike i 1. mjesto za interpretacij u). Godine 2008., klapa dobiva nagradu Porin u kategorij i Najbolja klapska izvedba folklorne glazbe za izvedbu pjesme Izresla ruža rumena. Svakim svojim nastupom Pivači KUD-a Cambi vrhunskim izvedbama, pjevajući tradicionalne dalmatinske i zabavne pjesme, uspjeli su ostvariti sklad dalmatinske glazbene baštine i suvremenih glazbenih kretanja. U nastupima Pivača KUD-a Cambi osjeća se iskrena ljubav prema klapskom pjevanju, što dodatno doprinosi kvaliteti njihovog izričaja, promicanju izvorne klapske pjesme izvedene na suvremeni način, proširuje krug slušatelja i gledatelja. Klapa je u tome uspjela zbog svježine i originalnosti; zbog jednako sugestivnih izvedbi vremešnih standarda dalmatinske pjesme, baštinskog materij ala ili klapskih himničkih evergreena, ali i neponovljivih interpretacij a pop-rock materij ala Zlatana Stipišića- Gibonnij a, kao i drugih poznatih autora. Diskografi ja klape:Lipa slika, Cambi, Klapa Cambi u Lisinskom, Svitlo jubavi, Sve najbolje, 20 godina klape Cambi, Cambi i prij atelji. Od jeseni 2007., klapa je osvježena novim pjevačima, te spremno kreće u novi niz javnih nastupa, ponovnoga dokazivanja i potvrđivanja svoje kvalitete i glazbenog izričaja. Članovi klape: Edi Šegota - I. tenor, Jozo Delaš - II. tenor, Ivan Žanić - II. tenor, Željko Demirović - II. tenor, Alen Babić – bariton, Petar Milan – bariton, Hrvoje Lozančić bas-bariton, Dino Šimera - bas Ante Blažević – bas. Umjetnički voditelj: Rajmir Kraljević, prof.

45 PULENA (mj) – Korčula Pulena lipa i draga, čuvaj nas stina i vraga. Tako su nekad, prema predaji, s paluba jedrenjaka pjevali dalmatinski pomorci od Istre do Boke kotorske. Drveni kip žene na pramcu broda, stoljećima je bio obožavani predmet s kojim su se pomorci, vjerom u nebesa, ufali u mirnu plovidbu i sretan povratak svojim najmilij ima. Koliko stoljeća čovjek plovi morem, toliko ga vjerno prate i pulene. Uništiti pulenu, smatralo se najvećom nesrećom. Pulene su se prenosile s broda na brod, a s njima se, vjerovali su drevni pomorci, prenosila i milost bogova. Tri veće pulene potječu s korčulanskih trabakula Eneo, Korčula i Darinka, no trenutačno nij e moguće sa sigurnošću ustvrditi koliko su stare. Pretpostavlja se da su starij e od 200 godina. Grad Korčula, poznat po tradicij i kamena, mora i pjesme, porinuo je još jedan klapski trabakul u more. U zimu 2007. godine, skupina mornara i jedna sirena, otisnuli su se na nemirno klapsko more. Isplovili su iz matične luke Korčula, a brodu nadjenuli ime Pulena. Rafaela Petric, Lovre Krstulović, Ivan Jeričević, Marko Milošević, Stipan Milina, Marin Matulović, Goran Milošević, Đani Fabris, sa svojim barbom Velebitom Veršićem, za sada sigurno brode klapskim morem. Mješovita klapa Pulena bilježi, u proteklom vremenu, dosta nastupa - od Festivala klapa u Omišu, do raznih smotri i natjecanja na kojima su postizali zapažene rezultate. Način pjevanja - prepoznatljiv, korčulanski, naslonjen na tradicij u njihovih djedova i otaca, svugdje je prepoznat i kao takav prihvaćen.

46 NEDJELJA, 26. TRAVNJA Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Koncert pod pokroviteljstvom Grada Zagreba

ZAGREBAČKA FILHARMONIJ A

Dirigent i solist: SHLOMO MINTZ PROGRAM:

Boris Papandopulo:

AMFITRION, predigra operi

Ludwig van Beethoven: KONCERT ZA VIOLINU I ORKESTAR u D-duru, op. 61

Sergej Vasiljevič Rahmanjinov: 2. SIMFONIJ A u e-molu, op. 27

JEDAN OD NAJISTAKNUTIJ IH VIOLINISTA DANAŠNJICE Shlomo Mintz prema općem je sudu glazbenih kritičara i publike jedan od najistaknutij ih violinista današnjice, hvaljen podjednako zbog nepogrješive muzikalnosti, stilske savršenosti i vrhunske tehnike. Nastupa s mnogim svjetski poznatim orkestrima i dirigentima. Često nastupa i kao violist u gudačkim kvartetima ili na solističkim recitalima. Dobitnik je mnogih prestižnih nagrada, među kojima su Premio Accademia Musicale Chigiana, Siena, Diapason D’Or,

47 Grand Prix du Disque (tri puta), te Gramophone Award i Edison Award (dva puta). Rođen u Moskvi 1957., emigrirao je s obitelji kao dvogodišnjak u Izrael, gdje je studirao kod Ilone Feher. U dobi od 11 godina održao je svoj prvi javni koncert s Izraelskom fi lharmonij om, nakon čega ga je pozvao Zubin Mehta da s orkestrom izvede Paganinij ev Prvi violinski koncert. Prvi nastup u Carnegie Hallu održao je sa 16 godina sa Simfonij skim orkestrom iz Pitt sburgha, kada ga je Isaac Stern predstavio Američko-izraelskoj kulturnoj fondacij i, te je odmah primljen u klasu Dorothy DeLay na Juilliard School of Music u New Yorku. U dobi od 18 godina već je dirigirao mnogim slavnim orkestrima, kao što su Royal Philharmonic Orchestra, NHK Symphony Orchestra (Japan) i Izraelska fi lharmonij a. Mintz je bio glazbeni savjetnik Izraelskoga komornog orkestra od 1989. do 1993., a 1994. godine imenovan je umjetničkim savjetnikom i glavnim gostujućim dirigentom Simfonij skog orkestra iz Maastrichta. Taj je orkestar vodio četiri sezone, te često nastupao istodobno kao dirigent i kao violinist solist. Schlomo Mintz zaštitnik je i jedan od utemeljitelja Keshet Eilon International Violin Mastercourse u Izraelu, naprednoga ljetnog seminara za mlade violiniste iz svih dij elova svij eta. Bio je član mnogih žirij a međunarodnih natjecanja, poput Međunarodnoga natjecanja Čajkovski u Moskvi (1993) i Queen Elisabeth International Music Competition u Bruxellesu (1993. i 2001), a 2001. predsjedavao je žirij em na Međunarodnom violinističkom natjecanju Henryk Wieniawski u Poznańu. Od 2001. umjetnički je ravnatelj na Sion Valais International Music Festival i predsjednik žirij a na Sion Valais International Violin Competition u Švicarskoj.

NAJPOZNATIJ I HRVATSKI ORKESTAR Zagrebačka fi lharmonij a najpoznatij i je hrvatski orkestar koji uspješno djeluje od1871. godine. Pod vodstvom majstora dirigentske palice, svojih šefova-dirigenata, Friedricha Zauna, Milana Horvata, Lovre pl. Matačića, Mladena Bašića, Pavla Dešpalja, Pavela Kogana, Kazushij a Ônoa i Alexandera Rahbarij a. Orkestar je posljednjih desetljeća doživio umjetnički procvat i punu međunarodnu afi rmacij u na mnogobrojnim gostovanjima diljem svij eta. Od listopada 2003. Zagrebačka fi lharmonij a djeluje pod vodstvom šefa-dirigenta Vjekoslava Šuteja. Prema mišljenju glazbenih stručnjaka Zagrebačka fi lharmonij a odlikuje se osobitom, lako prepoznatljivom zvukovnom bojom te iskonskim osjećajem za melodij u i ritam, što je odlika samo najboljih ansambala.

48 Velik broj poznatih dirigenata nastupio je sa Zagrebačkom fi lharmonij om, među kojima su Lorin Maazel, Leopold Hager, Zubin Mehta, Rafael Frühbeck De Bourgos, Ivor Bolton, Dmitri Kitajenko, Valerij Gergij ev, Sir Neville Marriner. Na njezinim koncertima sudjelovali su instrumentalni i vokalni solisti kao što su Mstislav Rostropovič, Montserrat Caballé, Barbara Hendricks, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, Ivo Pogorelić, Lovro Pogorelić, Renata Pokupić, Tomislav Mužek, Mischa Maisky, Zoltan Kocsis i Philippe Entremont.

49 Srij eda, 29. travnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine

Koncert

Tvrtko Sarić gitara

O GLAZBENIKU

Gitarist Tvrtko Sarić rođen je Gospiću. Glazbenu naobrazbu započeo je u Rij eci, gdje se tri godine školovao u klasi Nikole Jedrilinića. Maturirao je u Zagrebu, u klasi prof. Ištvana Römera. Na zagrebačkoj Muzičkoj akademij i, diplomirao je u klasi prof. Darka Petrinjaka. Na Visokoj školi za glazbu u Lovranu, pohađao je jednogodišnju specij alizacij u u klasi prof. Gorana Listeša. Tij ekom studij a i kasnij e, usavršavao se na domaćim i međunarodnim majstorskim tečajevima (V. Dešpalj, M. L. Saomarcos, D. Russell, R. Issac, M. Barrueco). Slovenij a, Austrij a, Njemačka, Poljska, BiH, Meksiko i SAD, samo su neke od zemalja u kojima je nastupao kao solist i komorni glazbenik. Kao solist nastupao je sa Zagrebačkom fi lharmonij om, Celjskim godalnim orkestrom, gudačkim kvartetima Malpera, Cadenca, Sebastij an, Porini Splitskim gudačkim kvartetom. Nastupa u orkestru Zagrebačke fi lharmonij e i ansamblu Cantus. Do sada je izdao tri nosača zvuka. Prvi je Insieme iz 2001. godine, s pij anistom Damirom Gregurićem u izdanju izdavačke kuće Coda iz Slovenij e. Dva su u izdanju Aquarius Recordsa - solistički nosač zvuka Recital iz 2006. godine, te ... and than...turn to the mountain... sa slovenskim fl autistom Matejem Grahekom, snimljen 2007. godine. Osnivač je Ljetnoga glazbenog festivala klasične glazbe u Gospiću, te još nekoliko glazbenih ciklusa na području grada Gospića i Ličko-senjske županij e. U zvanju višeg predavača zaposlen je na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

50 PROGRAM:

Johann Sebastian Bach: Sonata br. 2 za violinu solo, BWV 1003 (1685.-1750.) Grave Fuga (arr. za gitaru Valter Dešpalj)

Niccolò Paganini: Grande Sonata (1782.-1840.) Allegro risoluto Romanze. Andantino variato

Enrique Granados: Valses Poeticos (1867.–1916.) Intro Melodico Tempo di vals lento Allegro (Humoristico) Quasi ad libitum Presto Melodico

Miroslav Miletić: Međimurska suita (1925.) Andante sostenuto Allegreto Moderato Allegro

51 Ponedjeljak, 4. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Koncert pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Austrij e u BiH

SALZBURŠKI KOMORNI ORKESTAR

PROGRAM:

W.A.Mozart: Divertimento KV 137

J.Haydn: Concerto per violino in Do-Maggiore

-

A.Dvorak: Nott urno op.40

L.Janacek: Suite per archi

52 O ORKESTRU...

Violinist Lavard Skou-Larsen, zajedno s nekolicinom kolega, odlučio je 1991. godine, osnovati neobičan ansambl. Zamišljeno je da ansambl izvodi orkestralnu komornu glazbu i da solisti, u isto vrij eme, imaju slobodu. Skou-Larsen pročešljao je cij elu Europu i ostatak svij eta dok nij e sastavio skupinu prvoklasnih glazbenika. Inspiracij u im je predstavljao nezaboravni Sandor Végh, čij a je karizma značajno utjecala na mnoge članove ansambla. Samo tij ekom prve godine postojanja, orkestar je odradio turneju po Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Zahvaljujući uspjehu turneje, uslij edile su pozivnice na mnogobrojne koncerte sa slavnim osobama poput Borisa Belkina, Mische Maisky, Michela Dalberta, Rodolfa Bonuccij a, Jean- Bernard Pommiera, Giore Feidman ili Alexandera Lonquicha. Od 1992. do 1995., umjetnički ravnatelj ansambla bio je Boris Belkin i tij ekom njegova mandata, orkestar je izdao dva CD-a s Mozartovim djelima. Godine 1993. uslij edila je i prva velika turneja po južnoj Americi. Još jedan uspjeh orkestra bilo je sudjelovanje u La Folle Journee Mozart u francuskom Nantu, u veljači 1995. Iste godine, orkestar završava svoju drugu turneju po južnoj Americi, vraćajući se s nagradom kritike za najbolji strani orkestar koji je nastupio te sezone u Teatru Colon u Buenos Airesu. Od tada su nastupili u Concertgebouwu (Amsterdam), The Philharmonie u Berlinu, u Kazalištu na Jelizejskim poljima u Parizu, u ciriškoj Tonhalle, Teatru Municipal u Rio de Janeiru i drugim važnim koncertnim dvoranama. Salzburški komorni orkestar redoviti je gost različitih festivala. Godine 2001. pozvani su i u Libanon na izvedbu završnog koncerta Baalbeck festivala. U sij ečnju 2002., ansambl je, na turneji po Njemačkoj, zajedno s glumicom Sentom Berger, izvodio Osam godišnjih doba – s glazbom Antonia Vivaldij a i Astora Piazzolle. Posebno je bilo 2003. na njemačkoj turneji s Giorom Feidman, u čast židovskog klezmera i argentinskog tanga. Ponovno u sjevernoj Americi 2004., Salzburški komorni solisti nastupili su s velikim uspjehom u San Franciscu, Tacomi, Orange Countyju (Los Angeles), Chicagu, Calgaryju i drugim gradovima. Treća turneja po južnoj Americi bila je u listopadu 2005., na kojoj su nastupili s Mozartovim, Mendessohnovim, Brucknerovim, Elgarovim and Bartokovim djelima. Održali su koncerte u Sao Paolu, Curitibi, Rio de Janeiru, Santiago de Chileu... Godine 2006., u povodu 250. obljetnice Mozartova rođenja, orkestar je održao sedamnaest koncerata u Salzburgu u prestižnoj Velikoj Mozartovoj dvorani i više od stotinu koncerata diljem svij eta na prestižnim festivalima i u koncertnim dvoranama u Njemačkoj, Francuskoj, Belgij i, Švicarskoj, Španjolskoj, Turskoj i Italij i. U proljeće i jesen, ansambl se dvaput vraćao u SAD i Meksiko gdje su izveli 29 koncerata . Zajedno sa solistima Andreasom Kleinom na glasoviru i čelisticom Katharinom Gross, pobrali su vrhunske novinske kritike, kao i odlične kritike publike. Salzburški komorni solisti snimali su za izdavačku kuću Denon, a trenutačno za Coviello Classics.

53 Utorak, 5. svibnja 2009.

Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine

Izložba Giulia Turcij a

O UMJETNIKU...

Giulio Turci rođen je 1. sij ečnja 1917. godine u Santarcangelu di Romagni. Pohađao je glazbenu školu i, uz violončelo, njegova najveća ljubav postaju kist i platno. Nakon početnoga razdoblja posvećenog pejzažima i šumskim predjelima, Turci, s naturalističkim kriterij em, oslikava motive ljudskoga rada u izgradnji poslij eratne Italij e. Jedan je od brojnih samoukih slikara koji doseže vrhunac svoje stvaralačke zrelosti bez ikakva udjela školskog obrazovanja ili umjetničkih struja. Idealne motive, kojima će ostati vjeran do kraja života, pronalazi na plažama i moru, gdje svij et odmora, igre i spektakla, pretvara u tajanstvenu intimu, svima blisku. U toj fazi umjetnik se potvrđuje kao nenadmašiv čarobnjak u poigravanju sa svjetlom i poetičnom tišinom.

54 Djela ovoga meditativnog slikara fasciniraju svojom neodoljivo milom kromatskom igrom, dočaravajući nam nerealna ozračja koja odišu tajanstvenošću. Giulio Turci jedan je od najvažnij ih slikara druge polovice 19. stoljeća u Italij i i, zasigurno, primjer svima onima koji nastoje otkriti čari vještine u svij etu slikarstva. Neodoljivo elegantan gospodin koji je volio čitati čak i dogodovštine Charlij a Browna! Kao veliki svjetski putnik, cij eli svoj život ostaje vjeran Santarcangelu, kojemu se uvij ek iznova vraća. U razdoblju od 1965. do 1970. godine, Giulio Turci nekoliko je puta posjetio Mostar, Počitelj i Sarajevo. Pri povratku iz Kenij e, sa svoga posljednjeg putovanja, obolij eva od malarij e. Umro je 3. veljače 1978. godine.

NAJVAŽNIJ E SAMOSTALNE I SKUPNE IZLOŽBE:

1953. Biennale Romagnola - izložba suvremene umjetnosti, Imola 1958. Cortina d’Ampezzo – samostalna izložba 1959. Izložba Akademij e likovne umjetnosti - Carrara 1962. Izložba suvremenih talij anskih slikara - Verona 1962. Galerij a Piccadilly - London Galerij a Witemborn - San Francisco Galerij a Mazzini (samostalna izložba) - Verona 1962. Sala delle Colonne – samostalna izložba - Rimini 1965. Galerij a Il Babuino – samostalna izložba - Rim 1967. Treća Internacionalna izložba umjetnosti - Sanremo 1970. Dodjela Zlatnog ordena Senata na Prvoj nacionalnoj izložbi Umjetnost i turizam - Cesena 1970. Grand hotel – samostalna izložba - Riccione 1970. Izložba suvremene umjetnosti - Bologna 1977. Galerij a Vicolo Gomma - samostalna izložba - Rimini

KRITIČARI O TURCIJ U...

Umjetnost Giulia Turcia je bezvremena, nepodložna tendencij ama, ne bježi od narative niti izbjegava radnju. Ovaj zaplet nepomičnih, ogoljelih, ostarjelih likova i protagonista iz bij ednih svij etova, prosij an je kroz rešeto nerealizma i nastanjuje se na umornoj materij i, u izblij edjelim bojama, u sofi sticiranim potezima sive, narančaste, ružičaste, plave, srebrne, ljubičaste, zlatne boje, dok slike lebde u loptama, lišene radnje i ozračja, upravo onoga što prezentiraju. I, ukoliko je rezultat uvij ek narativan, postupak je apstraktan, natopljen stvarnom inteligencij om, jakom percepcij om skrivene dinamičnosti i plodnošću zemlje obogaćene prirodom. Dobivena umjetnost je hermetična, aluzivna, gdje simboli svakog trenutka mij enjaju svoje značenje, gotovo neuhvatljivi, polimorfni, mistični. Prožeta od vrha do dna transcendentalnim nitima, Turcij eva djela ne bježe čak ni od igre. Naprotiv, podrazmij evaju zahrđale vrtuljke, šarene lopte, škripuće ljuljačke na obali mora, ali igra, kada je prava igra, uvij ek graniči s metafi zikom.

(Iz kataloga Jadranska priča, autora Gabriella Milantonia)

55 Utorak, 5. svibnja 2009. Mostar Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana

Srij eda, 6. svibnja Široki Brij eg Športska dvorana Pecara

Pod pokroviteljstvom Vukovarsko-srij emske županij e

SLAVONIJ A HERCEGOVINI Koncert

Sudjeluju: Krunoslav Kićo Slabinac, Miroslav Ćiro Gašparac, Viktorij a Kulušić-Đenka, Slavonski dukati, KUD Željezničar

Autor projekta: Branko Uvodić

Voditelji: Branko Uvodić i Misij ana Brkić Milinković

56 Srij eda, 6. svibnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Mala scena Pod pokroviteljstvom Grada Zadra

Tennessee Williams: STAKLENA MENAŽERIJ A

U izvedbi Hrvatske kazališne kuće Zadar

Redatelj: Dražen Ferenčina Dramaturg: Jasen Boko Prij evod: Ivo Juriša

Scenograf: Darko Petković Kostimografk inja: Marina Svaguša Oblikovanje svjetla: Ivo Nižić Autor glazbe: Daniele di Bonaventura Odabir glazbe: Nebojša Lakić

Uloge: Jasna Ančić, Helena Kalinić, Hrvoje Zalar, Duško Modrinić

57 O STAKLENOJ MENAŽERIJ I... Povij est izvođenja djela Tennesseeja Williamsa na hrvatskim scenama bogata je, a baš jeStaklena menažerij a njegova prva drama predstavljena na domaćim pozornicama, i to 1952. godine u tadašnjem zagrebačkom Malom kazalištu, kasnij em Dramskom kazalištuGavella , u režij i Mirka Perkovića. Uloge su tumačile legende hrvatskoga glumišta - Bela Krleža, Irena Kolesar te Zvonko Strmac i Drago Krča. U pedesetima je Menažerij a bila na repertoarima mnogih kazališta, da bi se kasnij e pojavljivala nešto rjeđe, ali je i dalje ostala značajno prisutna. U gotovo dvadeset izvođenja ove drame na hrvatskim pozornicama, Staklena menažerij a je, prij e ove produkcij e, čak dva puta premij erno izvedena u Zadru - 1955. i 1981.godine. Prvi put režirao ju je Đuro Puhlovski. Drugi put, u koprodukcij i sa zagrebačkim HNK, na osnovi Samoupravnog sporazuma o dugoročnoj suradnji - Petar Šarčević. I premda su kritičari na obje premij ere imali primjedbi, u njima je, bez obzira na dva i pol desetljeća vremenske distance, ipak postojala vrij ednosna konstanta koja ih je defi nitivno obilježila: glumica Jelica Lovrić-Vlajki u obje je postave igrala Amandu i oba puta izazvala, sudeći po medij skim reakcij ama, oduševljenje kritike i publike. Ta je uloga, zapisala je kritika prvi put, bila daleko iznad onih koje su ostvarile glumice izvan provincij e - u Beogradu i Zagrebu, dok je izvedba poznate zadarske glumice, 26 godina kasnij e, ocij enjena kao magistralno potonuće u tragedij u jedne jadne majke. Uloga Jelice Lovrić-Vlajki, u oba je slučaja opjevana panegiricima za neobično snažnu dramsku ulogu koja slobodno može ući u svaku antologij u krajnjih scenskih dometa, obilježivši tako Staklenu menažerij u na zadarskim scenama. Lauru je u prvoj zadarskoj produkcij i igrala Zdenka Mužlaj-Vidaković, Toma - Dževad Alibegović, a Jima - Vlado Krstulović. Godine 1981., uz Jelicu Lovrić-Vlajki, igrali su Katij a Zubčić (Laura), Božidar Orešković (Tom) i Miro Šegrt (Jim).

RIJ EČ DRAMATURGA... Pravo na izbor, pa makar i nesretan! Staklena menažerij a prvi je veliki kazališni uspjeh danas dramskog klasika 20. stoljeća Tennessee Williamsa. Praizvedba ove drame na Broadwayu 1944. godine, otkrila ga je kao značajno ime, a sam je komad, zapravo, postao nukleus za sve ono što će kasnij e napisati. Očito posvećen psihički bolesnoj sestri po čij em je uzoru stvoren lik Laure, Staklena menažerij a začetak ima u kratkoj priči Portret djevojke u staklu iz koje je napisani scenarij na kraju pretvoren u dramu, koja je, i dan danas, opće mjesto svakog repertoarnog kazališta. Luda heroina, kako će je kasnij e defi nirati kazališni teoretičari, ostat će središnje mjesto Williamsovog zanimanja u gotovo svim kasnij im dramama koje je napisao. Baš kao što je i mjesto radnje, vreli jug na kojem strasti tinjaju pod konzervativnom maskom stvarnosti, uvij ek vanjski okvir njegovog rada. Svij et koji nastanjuju Williamsovi junaci, nij e osobito vedro mjesto. Ljudska nerealiziranost u tij esnim okvirima provincij alnog života, pritisnutog konvencij ama i obzirima, probij aiz svake njegove rečenice, a jedino čime se njegovi antij unaci suprostavljaju takvom svij etu, bogata su mašta i još bogatij e samozavaravanje. U detaljnim psihološkim studij ama od kojih su sastavljene Williamsove drame, problemi su univerzalni, ma koliko junaci bili specifi čni, a okolnosti, naizgled, lokalne. Više od šest desetljeća nakon nastanka ove drame, živimo vrij eme u kojem je svij et, temeljen na nametnutoj kompeticij i potrošačkog društva, najavljen u Staklenoj menažerij ,i doveden do krajnosti, pa je uspješnost postala jedini kriterij . Ali, ta uspješnost nikad nij e ljudska, unutarnja. Ona mora biti manifestirana prema vani,

58 zadana je surovim društvenim okvirima. U takvom kontekstu, Amanda, majka ove gubitničke obitelji, sasvim će svjesno sebe smjestiti u laž o boljem životu, posesivno držeći svoju djecu u isto takvoj laži, sasvim nespremna na bilo kakav trenutak koji bi mogao na vidjelo iznij eti sasvim bolnu istinu! Gubitnički sindrom imanentan je suvremenom društvu koje nameće imperativ uspješnosti kao jedini kriterij , pa Williamsova drama stoji na početku jednoga razdoblja koje je zanemarilo običnog čovjeka, razdoblja u kojem živimo u sjeni raznoraznih celebrityja, koji, zapravo, ni po čemu to nisu. U svakom slučaju, biti običan, svakodnevan, normalan, a time različit, dakle – neuspješan, danas je najveći grij eh. A to treba izbjeći po svaku cij enu! Najbolje kroz lažo vlastitom životu, kroz iluzij u o uspješnosti i permanentnoj potrošačkoj sreći. Onima koji nemaju snage sebi lagati kako su dio društva uspješnosti, ostaje samo jedan izlaz – staklena menažerij ,a imaginarna slika nepostojećeg svij eta u kojem su ljudi dobri i kad su sasvim obični i jednostavni. Pa, ako već moram birati, radij e sam za Laurin svij et dobrote stakla nego za lažnu sliku uspješnosti suvremenog svij eta, u kojem ljudi bez talenata i osobnosti, bivaju proizvedeni u zvij ezde kojima bismo se morali diviti, premda bismo ih, zapravo, trebali žaliti. Staklena menažerij a na sceni zadarskog kazališta danas, sigurno, ne nudi sreću, ali iskreno svojoj publici nudi razmišljanje o istini. Tu lažnu sreću, ionako, svakoga dana, u ogromnim količinama, primamo kroz medij e. Istina je potisnuta, zaboravljena, ostavljena. Ova predstava zato suvremenom gledatelju, barem na kratko, daje ono najvažnij e, ono što svij et više ne nudi – pravo na izbor, pravo izabrati istinu, čak i kad ona ne nudi sreću! Jasen Boko

59 Subota, 9. svibnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Mala scena Pokrovitelj večeri Veleposlanstvo Republike Hrvatske u BiH i veleposlanik NJ.E. Tonči Staničić

MOSTARSKO KNJIŽEVNO PROLJEĆE (Međunarodna književna večer u suradnji sa Sarajevskim danima poezije)

60 Nedjelja, 10. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Koncert

SIMFONIJ SKI ORKESTAR MOSTAR

Dirigent i solist: Tonko Ninić

Na programu: Giuseppe Tartini, Tomaso Albinoni, Luka Sorkočević, Domenico Zipoli

O SIMFONIJ SKOM ORKESTRU MOSTAR… Korij eni današnjega Simfonij skog orkestra Mostar sežu u 1888. godinu, kada je u Mostaru utemeljeno Hrvatsko pje- vačko društvo Hrvoje, u sklopu koga je djelovao i orkestar, do početka Drugoga svjetskog rata. Početkom 50-tih godina XX. stoljeća, inicij ativu u glazbe- nom životu Mostara preuzela je Glazbena škola koja je dala i prve instrumentaliste. Time su bili stvoreni predu- vjeti za osnivanje školskoga orkestra. Godine 1953., upra- va Narodnog kazališta, u suradnji s Glazbenom školom, okupila je glazbenike, a potkraj iste godine, održavaju se prve probe. U travnju 1954. godine, imenovano je prvo vodstvo Gradskoga orkestra, koje će, četiri godine kasnij e, prerasti u Simfonij ski orkestar. Svoju kulturnu misij u, orkestar ostvaruje na području cij ele BiH. Često gostuje i u inozemstvu, dok su glazbenici jedinoga bosanskohercegovačkoga simfonij skog orkestra, domaćini mnogim poznatim dirigentima, kao i domaćim i inozemnim solistima. U Domovinskom ratu, članovi ovoga orkestra, osnovali su Gudački kvartet Hrvatskoga vij eća obrane, koji je ubrzo prerastao u Hrvatski gudački kvintet. To je tij elo i danas okosnica Simfo- nij skog orkestra Mostar, koji, svojim koncertima duhovne i svjetovne glazbe, daje prepoznat- ljivo obilježje svome gradu. Za promicanje glazbene kulture, mostarski su simfoničari dobili mnogobrojna priznanja, no, kako sami ističu, najviše ih raduje potpora vjerne publike. Poklonici ozbiljne glazbe redovito prate orkestar u njegovim nastojanjima da publici približe djela glazbenih velikana baroka, klasike i romantizma, te djela hrvatskih skladatelja.

61 O UMJETNIKU… Tonko Ninić, vrhunski je hrvatski violinist. Stu- dirao je na Muzičkoj akademij i u Zagrebu, u klasi Vaclava Humla i Ivana Pinkave. Od 1957. godine član je, a od 1973. do 1997. g. koncertni majstor i umjet- nički voditelj ansambla Zagrebački solisti s kojima je nastupao na koncertima diljem svij eta u više od 2500 nastupa. Često je svirao kao solist, s umjetni- cima neprij eporne važnosti i vrij ednosti poput vio- linista Henryka Szerynga, čembalistice Suzane Ru- žičkove, fl autista Jamesa Galwaya, oboista Han de Vriesa. Predano, poslij e odlaska maestra Antonij a Janigra, sve do 1977. g. vodio je Zagrebačke soli- ste, dosegnuvši s njima svjetsku slavu, a hrvatskoj glazbenoj kulturi u interpretativnoj i inovatorskoj razini, zaslužno mjesto među odabranima. Mnogo godina vodio je i Komorni studio Zagrebačke fi lhar- monij e na mnogim koncertima kod nas i u inozem- stvu, gdje se iskazao kao suveren dirigent. Svoje podrobno i utemeljeno znanje i duboku glazbenu osjećajnost prenio je i na ovo osjetljivo i odgovorno područje. Ovaj koncertant i komorni glazbenik, od 1975. godine, s pij anistom Vladimirom Krpanom i čelistom Andrejom Petračem član je tria Orlando. Ninić je i profesor Zagrebačke muzičke akademij e, a održava i majstorske tečajeve (Sorrento), preno- seći na nove naraštaje spoznaje o mogućnostima interpretacij e. Njegovo sviranje, kako je odavna zapaženo, a kako se godinama nadograđivalo i produbljivalo, odlikuje se kultiviranošću i temperamentom, stilskom i tehničkom dotjerano- šću, kao i čistim i doživljenim tonom u koji je ugrađeno znanje, ali i duboka osjetljivost i spo- znajna širina. Član je mnogih međunarodnih ocjenjivačkih sudova na natjecanjima. Snima za hrvatske i svjetske radij ske i televizij ske postaje, te za brojne diskografske tvrtke u zemlji i svij etu. Nositelj je brojnih priznanja Nagrada( Grada Zagreba, Vladimir Nazor, Milka Trnina, Josip Slavenski, Ivan Lukačići), te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića... Bio je dekan Muzičke akademij e u Zagrebu (1998. - 2000. ).

62

Utorak, 12. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine

Predstavljanje knjige

Ivan Sivrić: VJERUJEM U HERCEGOVINU

Hercegovina,naročito južna i jugoistočna ima,po pravilu, dobar soj ljudi. To je zemlja s mnogo kamena, a malo svega ostaloga,ali to malo što rodi, hranjivo je i plemenito i s vodom i sa zrakom daje zdave i razumne ljude. Ivo Andrić

O AUTORU…

Ivan Sivrić rođen je 1950. u Krehin Gracu, u čitlučkoj općini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i Čitluku, Učiteljsku u Mostaru, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na grupi fi lozofi ja- sociologij a, diplomirao je 1973. godine. Pohađao je poslij ediplomski studij na Međunarodnome interdisciplinarnom studij u fi lozofi je znanosti u Dubrovniku i na Filozofskome fakultetu u

64 Sarajevu (fi lozofi ja-sociologij a). Do 1984. radio je u prosvjeti, a od tada pa do kraja 1990., bio je stručno-politički radnik u Mostaru. Aktivno sudjelovao u demokratskim promjenama. Početak rata zatekao ga je u Čitluku gdje je bio angažiran u organizacij i otpora u HVO-u, kasnij e obnašao niz odgovornih dužnosti u HZ HB, a potom u HR HB. Odlikovan Redom Hrvatskog trolista i nositelj Spomenice Domovinskog rata. Od 2000. godine u Ministarstvu prosvjete HN županij e radi kao pomoćnik ministra za kulturu i kao stručni savjetnik za područje kulture. Sudjelovao i sudjeluje kao organizator i moderator na brojnim tribinama, okruglim stolovima, znanstvenim konferencij ama,kongresima i drugim skupovima. Članom Matice hrvatske Mostar od obnove njezina rada 1996. Za njezina glavnog tajnika izabran 1998. i tu dužnost obavlja i danas.Član je Hrvatskoga intelektualnog zbora (HIZ-a). Objavio tri knjige: Rasprave i antirasprave, Javno razmišljanje i Politika za obične ljude - Bakulina škola poštenja. Priredio ili uredio, samostalno ili u suradnji s drugima, više publikacij a, zbornika, bio urednikom više knjiga. Autor dokumentarnoga panoramskog fi lmaBrotnjo , taj divni krajolik. Bio zamjenik glavnoga urednika časopisa Motrišta, danas glavni urednik časopisa Suvremena pitanja…

PRILOG ČOVJEKOLJUBLJU I DOMOLJUBLJU (IZ PREDGOVORA)

Iznimna knjiga Ivana Sivrića, autora više knjiga, nakladnika, kulturologa, esejista, kritičara, prikladn je, dostojan dar za petsto šezdesetu obljetnicu imena Hercegovina. Ni oni koji su pozvani, neće se, baš kao ni dosad, sjetiti toga, a kamoli drugi – manje obvezni. Knjiga a izazovna naslova, sintagmatski puna asocij acij a, simbola, konotacij a, pojavljuje se u vrij eme kada mnogima smeta Bosna i Hercegovina, a osobito su neskloni, protivni njezinu imenu. Taj mentalitet, način mišljenja, inkomodira ih i remeti im mir, staro ime, pa bi ga rado odrezali i time osakatili, okljaštrili naziv zajedničke nam domovine u kojoj svi njezini narodi trebaju biti jednakopravni…Veoma ih ometa, čini se, pluralnost, jer se iz petnih žila upinju iz naziva države izostaviti, izbrisati jedno malo, prostodušno, naivno i koje povezuje, koje želi zbližavati. Vođeni ekspandiranjem, ekspanzionizmom, oni bi veznik ili-ili, a zgazili ovo bezazleno i, a Hercegovinu nazvali Bosnom?! Hercegovcima nasreću nij e tij esno i ne pada im na pamet širiti se na Bosnu iako im teško pada što ne mogu zajedničku domovinu zvati onako kako su je naši stari te povjesnici, književnici, političari odmila, nježno joj tepajući, nazivali tako lij epim, poetskim imenom Herceg-Bosna. Ističući ovaj naslov, autor želi afi rmirati, promicati i jedno i drugo plućno krilo (ni ptica ne leti s jednim krilom), obje grane jakoga stabla, ne sakateći time ime zemlje… … Narod je zreo, zaslužuje povjerenje, zna artikulirati svoje interese i boriti se za njih. Sivrić vjeruje da nam drugi više neće pisati povij est niti će, preko medij a koje plaćamo, širiti diljem svij eta neistine o Hrvatima. Vjeruje u Hercegovinu iz koje Hrvati neće odlaziti, najčešće zauvij ek, trbuhom za kruhom ili iz političkih razloga, neće napuštati svoja stoljetna (pra)djedovska ognjišta… Ivan Sivrić piše studiozno i sa srcem. Njegov će stvaralački trud dobro doći. Čitat će se. Knjiga živo podsjeća na pojedine zaslužnike i važne događaje . Prilozi su dragocjena svjedočanstva o vremenu. Imaju i povij esno značenje, jer je sačuvao i brižljivo obradio pojedine relevantne tragove iz naše bliže prošlosti.

prof.dr.sc. Mladen Bevanda

65 Srij eda, 13. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Pod pokroviteljstvom Grada Pule

Branko Lučić: FURBAĆONA

Storeno po komedij e Angela Beolca Ruzzantea La Moscheta (Mušica)

U izvedbi Istarskog narodnog kazališta

Redatelj: Jasminko Balenović Scenograf: Robert Paulett a Kostimografi ja i izrada kostima: Marinela Jeromela Skladatelj: Bruno Krajcar Oblikovatelj svjetla: Marko Bolković Suradnica za scenski pokret: Andrea Gotovina Savjetnik za čakavski dij alekt: Rudolf Ujčić

Peršone od komedij i: Denis Brižić, Romina Vitasović, Rade Radolović, Teo Tiani, Alfredo Kociančić

66 FURBAĆONA ILI KI ĆE GA KEMU PRVI FIKATI La Moscheta, nastala negdje između 1528. i 1529. godine, ime dobiva po frazi parlar moscheto ili govoriti gradskim padovanskim govorom koji stoji nasuprot većeg dij ela teksta pisanoga seoskim dij alektom padovanskog zaleđa. Želi li se razumjeti duh vremena nastanka komedij e, valja osobito naglasiti da je u isto vrij eme napisano i Kopernikovo revolucionarno djelo (u našim kazalištima najpoznatij a kao Mušica), prva renesansna komedij a, talij anskog autora Angela Beolca Ruzzantea - De revolutionibus orbium coelestium. Svi likovi komedij e i svi njihovi odnosi postavljeni su u okružje ljubavne strasti, žudnje i putenosti. Stoga je moju istarsku interpretacij u vodila slutnja: Želi li se, pak, steći pravi uvid u narav likova komedij e, njihove zaslij epljenosti i njihova zrcala nekih drugih likova na koje je, jednako tako, utjecala spomenuta zaslij epljenost. Primjerice, zaslij epljenost Homerove Helene, žene božanskog podrij etla, donij ela je nesreću i patnju dvama narodima…. Beolcov je suvremenik Lodovico Ariosto pokazao što je kadar napraviti najplemenitij i vitez kad se pod bremenom nesretne ljubavi sunovrati u mahnitost. Pomahnitao zbog ljubavi, Orlando potpuno gubi razum, čini čudesa ali i ubij a nedužne ljude koje bi morao braniti. Ruzzanteovi likovi posjeduju svij est o juvenoj zasljepljenosti, slute zašto mahnitaju i znaju kada i zašto njihova volja prestaje biti slobodnom voljom. … Ogledavanja u zrcalima drugih likova upućuju na misao da mahnitanja “velikih” likova imaju velike i dalekosežne posljedice. Na kraju priče, Helena se vraća kući, ali svij et više nij e isti. Na vidjelo izlazi sva tragičnost čovjeka-smrtnika. Pali su Ahil i Hektor, Eneja je pobjegao osnivati Rim, Odisej će postati simbolom lutanja, Agamemnona je ubio Egist, Orest je osvetio oca i ubio majku… Koliko smrti i patnje zbog toga što je Paris morao birati!? Povratak razuma vratit će Orlanda obrani svij eta kršćanstva i njegovih vrij ednosti. Helenin i Orlandov život, prij e i poslij e zaslij epljenosti, posve su različiti. Njihovo danas se, makar po rezultatima, radikalno razlikuje od njihova sutra. Beolcov se svij et vrti drukčij e. Zaslij epljenost i matačenje njegovih junaka ostaju na psovkama, prij etnjama, pokojoj masnici i rogovima. Ku budete videli da se peršone grdo gledaju i karaju, puštite ih na miru… Će se ben umirit. To je samo komedij a i kako komedij a će i fi nit. Bez obzira na zgode i nezgode sutrašnji će dan biti jednak današnjem. Pun prizemnih briga, želja, dovitljivosti, dopuštenih laži i putenih zadovoljstava. Beolco je uspostavio ravnotežu u svij etu svojih likova. U igri ljubavi su svi nešto dobili i nešto izgubili. I na kraju štorij e prči su ostali cili, a koza sita. Branko Lučić Branko Lučić je rođen 1954. godine u Puli, na Palacinima pokraj Mornaričkog parka. U rodnoj Puli završio je osmoljetku i gimnazij u, pa nastavio školovanje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1990., magistrirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi profesora Vanje Sutlića. Od 1980. godine živi u Ljubljani. Objavio je nekoliko tekstova i priloga u različitim časopisima. Premda gotovo trideset godina živi u Slovenij i, ne zaboravlja Istru, Pulu, Lindar. U Novoj Istri objavljivao je kratke priče, a već niz godina surađuje s legendom istarskog rocka - Francij em Blaškovićem. Jasminko Balenović diplomirao je kazališnu režij u na Akademij i dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je osnivačem i voditeljem Lapsus teatra iz Zagreba od 1994. do 2000. godine, te umjetnički voditelj Amaterskoga kazališta Joža Ivakić iz Vinkovaca, od 1998. do 2002. godine. U Puli 2000. godine, osniva i umjetnički vodi Malo istarsko lutkarsko kazalište – MILK. Zahvaljujući stipendij ama, boravio u SAD-u i Poljskoj. Do sada je ostvario četrdesetak predstava, uglavnom komediografskog karaktera: Moliere, Feydeau, Ionesco, Brecht, Anouilh, Nestroy, Boccaccio, Begović, Bajsić, Gavran, braća Lučić, Načinović… Komedij aFurbaćona druga mu je režij a predstave u INK-u.

67 Petak, 15. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine

Dubravko Jelačić Bužimski: PONOĆNA IGRA

U izvedbi Narodnog pozorišta Sarajevo

Redatelj: Gradimir Gojer Scenografk inja i kostimografk inja: Vanja Popović Dramaturginja: Zehra Kreho Glazba: Đelo Jusić Lektorica: Mirela Latić Inspicij ent: Mujo Zrnić

Uloge: Mediha Musliović i Izudin Bajrović

68 Dubravko Jelačić Bužimski rođen je u Zagrebu 1948., gdje je i diplomirao na Pravnome fakultetu. Do sada je objavio tri zbirke pripovjedaka: Okus mesa (1972.), Surove kazališne priče (1975.) i Plava krvna zrnca (2006.). Napisao i drame: Izložba ptica (1973.), Preludij za dobre ljude s trga (1974.), Surove kazališne priče ili priče iz naše šume (1978.), Gospodar sjena (1978.), Donadinij eva smrt (1982.), Poštar zvoni samo jedanput (1983.), Ponoćna igra (1985.), Osvajanje kazališta (1985.), Mafi ja (1995.). Sve drame igrane su u brojnim hrvatskim kazalištima i u inozemstvu, a neke su tiskane i u knjizi pod naslovom Sjene. Uz kazališne, pisao je i radij ske drame, fi lmske scenarij e, televizij ske drame i dvij e televizij ske serijTroje e: u dvorcu i Razgovor sa Sjenama, kao i tri romana za mladež (već poznatu trilogij u o Martinu, koja je ušla u školsku lektiru): Sportski život letećeg Martina (1984.), Balkanska mafi ja (1986.), Martin protiv CIA-e i KGB-a (1988.). Premda posljednjih desetak godina piše vrlo rij etko, književnost je i dalje njegova velika ljubav. Živi i radi u Zagrebu. Gradimir Gojer, rođen 1951. u Mostaru. Diplomirao komparativnu književnost, kazališnu i radij sku režij u. Režirao u BiH, Hrvatskoj, Srbij i i Makedonij i. Postavljao tekstove Sršena, Gelderoda, Hienga, Držića, Krleže, Sterij e, Horozovića, Jančića, Gavrana, Šoljana, Muradbegovića, Dizdara, Ibrišimovića, Topčića, Latića, Šopa, Dostojevskog, Ionesca, Kajana, Ćatića, Bonda, Ćopića, Nušića, Simića, Lukića, Hristića, Begovića, Silajdžića, Beckett a, Turrinij a, Kohouta, Hume, Puljića, Ustinova, Plakala, Fetahagića, Ibsena… Nagrađivan na kazališnim festivalima u Jajcu, Brčkom, Zenici, Novom Sadu, Čividaleu (Italij a). Napisao više knjiga iz područja teatarske esejistike i kritike, knjigu baletnih libreta Katarina- bosanska kraljica i dvij e knjige lirike: Večernje ispovij esti, Cappuccino u caff eu Manhatt .an Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Sarajeva, nagrade Sloboda Međunarodnog centra za mir, prestižne književne nagrade Kočićevo pero ... Počasni je član Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice.

Izudin Bajrović rođen je 1963. u Pljevljima. Diplomirao na Studij u glume Akademij e scenskih umjetnosti u Sarajevu. Član je Drame Narodnog pozorišta Sarajevo od 1987. godine. Predavao glumu na ASU u Sarajevu u razdoblju 1993.-2007., a obavljao dužnost ravnatelja Drame Narodnog pozorišta Sarajevo od 1998. -2001. Igrao u bosanskohercegovačkim teatrima, kao i u kazališnim produkcij ama u Crnoj Gori, Slovenij i, Švicarskoj, Švedskoj. U fi lmovimaRemake, Gori vatra, Kod amidže Idriza, Živi i mrtvi, Warriors... ostvario kreacij e koje su bile zapažene i kod publike i kod kritike. Bajrović je protagonist televizij skih serij a:Ranjenik, Misij a majora Atertona, Viza za budućnost, Crna kronika, Tata i zetovi, Pečat. Dobitnik je nagrada na kazališnim festivalima u Zenici i Brčkom. Proglašen je glumcem godine Radij a BiH. Mediha Musliović je rođena 1975. godine u Sarajevu. Diplomirala na Studij u glume Akademij e scenskih umjetnosti 1998. u Sarajevu. Ostvarila je značajne uloge u predstavama: Hamlet (r: Petar Veček), Hamlet (r: Dubravko Bibanović), Hanka, Luda lova, Legenda o Ali-paši, Žena mog kolege, San ljetne noći, Orlando furioso, Odkamen, Top girls, Višnjik… Članica je ansambla Drame Narodnog pozorišta Sarajevo. Mediha Musliović je ostvarila intrigirajuće kreacij e fi mskog karaktera s redateljima Aleksandrom Jevđevićem (Ne traži me) i Metodom Pevecom (Estrelita). Svojom glumačkom pojavnošću ostvarila je zanimljive kreacij e u nizu televizij skih serij a. Angažirana je i u radu s djecom s posebnim potrebama. Pjesnik Vladimir Vidrić rođen je u Zagrebu 1875. Potječe iz imućne građanske obitelji, od oca odvjetnika i majke iznimno obrazovane žene, oboje Samoboraca. Između načina na koji je Vladimir Vidrić živio i stvarao, jedva da ima ikakvog dodira. Vidrić je sudjelovao u velikim studentskim manifestacij ama spaljivanja mađarske zastave, prigodom kraljeva boravka u Zagrebu 1895. Tada je bio i osuđen na nekolko mjeseci zatvora. Studij prava započeo je 1892. u Pragu, i kako nij e mogao nastaviti studij u Zagrebu, diplomirao je u Beču 1898. godine.

69 Nij e imao pravoga motive nastaviti ponuđenu sveučilišnu karij eru, jer je materij alno bio odlično situiran. Vidrić je i nakon studij a ostao politički angažiran... Godine 1903., prvi put se obraća lij ečnicima za pomoć zbog duševne krize potaknute nesretnom ljubavlju, premda je bio pritisnut određenim ograničenjima još u djetinjstvu. Posljednjih godina života rasipno troši nasljedstvo, što je bilo suprotno njegovim umjetničkim i osobnim sklonostima, i, potpuno slomljen, umire 1909. u Klinici za duševno oboljele u Stenjevcu. Vidrić je autor maloga pjesničkog opusa (četrdesetak pjesama). - Lirska ugođajnost Vidrićeve lirike, njezina zaokupljenost slikama i impresij ama svojstvenim estetizmu moderne, odmah je privukla pozornost mimo vrij ednosnoga aspekta, kao melankolij sko smrkavanje u parku, gdje kipovi gledaju za oblacima i tonu u tugu noći kao čežnja Holderlinova kao tragični Hajneovi bogovi u sutonu poganskoga bogomraka – napisao je A. G. Matoš). Antun Šoljan kaže: - Središnje je mjesto Vidrićeve poezij e u stiliziranoj sjeti nad perspektivama ljudskoga, njegova mitološka panorama sugerira jedan nostalgično nedostižni svij et… Đelo Jusić, hrvatski skladatelj, osnivač čuvenoga ansambla Dubrovački trubaduri, osnivač i umjetnički voditelj ansambla i festivala Mali raspjevani Dubrovnik. Nositelj najviših odličja u Republici Hrvatskoj iz područja kulture, nositelj srebrnih, zlatnih, platinastih ploča... Dirigent Dubrovačkog simfonij skog orkestra. Za Narodno pozorište Sarajevo skladao glazbu za balet Katarina, bosanska kraljica i scensku glazbu za predstavu Kraljevo Miroslava Krleže.

Zehra Kreho, dramaturginja, doktorica dramaturgij e, redovita profesorica na Akademij i scenskih umjetnosti u Sarajevu. Djelovala kao dramaturginja Drame Narodnog pozorišta Sarajevo. S redateljem Gradimirom Gojerom radila u Kamernom teatru 55, Narodnom pozorištu Sarajevo, Bosanskom narodnom pozorištu Zenica... Autorica knjiga: Dramatske elipse u dramama Josipa Kulundžića i Volite li Azij u, ne, obožavam je (o istočnjačkom teatru od Balij a, preko Gvineje Papue do otoka Tonga).

70 Subota, 16. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Pod pokroviteljstvom Grada Banje Luke

Branislav Nušić: NARODNI POSLANIK

U izvedbi Narodnog pozorišta Republike Srpske Banja Luka

Redatelj: Nikola Pejaković Dramaturginja: Radmila Smiljanić Scenografk inja: Dragana Purković Macan Kostimografk inja: Ivana Jovanović Glazba: Petar Bilbij a Lektor: Milorad Telebak Pomoćnik redatelja: Aleksandar Pejaković Pomoćnica scenografk inje: Jovana Romčević

71 Redatelj: Nikola Pejaković Dramaturginja: Radmila Smiljanić Scenografk inja: Dragana Purković Macan Kostimografk inja: Ivana Jovanović Glazba: Petar Bilbij a Lektor: Milorad Telebak Pomoćnik redatelja: Aleksandar Pejaković Pomoćnica scenografk inje: Jovana Romčević

Uloge: Željko Stjepanović, Nikolina Đorđević, Boris Šavij a, Ljubiša Savanović, Anja Stanić, Željko Erkić, Aleksandar Stojković, Đurđa Vukašinović, Nataša Ivančević, Zlatan Vidović IZ KRITIKA....

... Sve je u tom projektu na svom mjestu, ništa nij e prepušteno slučaju; ideja redatelja, dramaturga, glumačkog ansambla vidljiva je u svakom segmentu, svakom trenutku ove inscenacij e, ona se iščitava na plakatu, programskoj obavij esti o predstavi, u svakoj replici glumca, njome odiše svaki zahvat u tkivo Nušićeva teksta, svaki prizor u njenoj je službi, njom je prožeto scenografsko rješenje, kostim, maska, glazbena pitanja: Nušić s kraja XIX. stoljeća (komad je napisan 1883., autoru je tek 19 godina), progovara jednako tako živo, svježe, suvremeno na početku XXI.stoljeća. Predstava teatra iz Banje Luke na tragu je one poznate uzrečice velikog njemačkog teoretičara i povjesničara književnosti M. Reicha – Ranickog: - Nij e nešto dobro zato što je moderno, već je moderno zato što je dobro.

Branislavu Nušiću (1864.-1938). Narodni poslanik prvi je kazališni komad, a njegova postavka u NPRS-u u Banjoj Luci prva je predstava Nikoli Pejakoviću (1966.) u statusu kućnoga redatelja ovog teatra. Inzistriranje na svevremenosti Nušićevog dramskog pisma, univerzalnosti poruka koje odašilje, dovelo je do toga da protagoniste ove iznimno duhovite, tragikomične, pa i na trenutke groteskne, urnebesne komedij e doživimo kao naše suvremenike, susjede, lica s ulice i naslovnih stranica novina, televizij skih ekrana, kao naše sugrađane koje je, odjednom, nešto promij enilo, preokrenulo, pretvorilo u neprepoznatljive spodobe, karikature njih samih...

Mladen Bićanić Pozorišna / kazališna kritika (XXV. Susreti BiH pozorišta / kazališta, Brčko Distrikt)

NAPOMENA: Na XXV. Susretima pozorišta / kazališta u Brčko Distriktu ova predstava je osvojila sedam nagrada - nagrada za predstavu u cjelini, za režij u, te pet glumačkih nagrada – Nikolini Đorđević tri, Željku Stjepanoviću dvij e.

72 Nedjelja, 17. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Pod pokroviteljstvom Grada Pule Koncert

Harmonikaški orkestar Stanko Mihovilić Solist: Mario Stefano Pietrodarchi (Italij a), bandoneon Dirigent: Damir Bužleta PROGRAM: 1. Jakov Gotovac: Simfonij sko kolo 2. Adolf Götz : Slavonska rapsodij a 3. Andrea Scarpone: Koncert za bandoneon i orkestar (solist Mario Stefano Pietrodarchi (Italij a) 4. Roberto Molinelli: Koncert za bandoneon i orkestar (solist Mario Stefano Pietrodarchi (Italij a) 5. Astor Piazzolla: Libertango

Mario Stefano Pietrodarchi - rođen u Italij i, u mjestu Atessa, 26. prosinca 1980. U dobi od devet godina počinje učiti harmoniku, a kasnij e i bandoneon. Pohađao je i mnogobrojne seminare na kojima je usavršavao svoje muziciranje. Godine 2007. diplomirao s visokim priznanjima na Glazbenoj akademij i Sv. Cecilij a u Rimu. Mario je rafi nirani glazbenik vrlo senzualnoga muziciranja i briljantne tehnike. Pobjednikom je mnogobrojnih međunarodnih natjecanja. Posebno valja izdvojiti da je Mario Stefano Pietrodarchi 2001. godine pobij edio na 51. svjetskom trofeju harmonike u kategorij i senior u francuskom mjestu Lorient. U posljednje vrij eme bavi se muziciranjem u kazališnim programima gdje prati poznatu talij ansku glumicu Danielu Scarlatt i. Bio je i gost na talij anskoj televizij i u emisijPremio i Barocco, te je pratio poznatu pjevačicu Antonellu Ruggiero. Održao niz koncerata s Međunarodnim talij anskim orkestrom u Kini i Koreji 2003., 2004. i 2005.godine. Izdvajamo nastup s bandoneonom na 58. Festivalu talij anske kancone San Remo 2008. godine. Osim u Italij i, nastupio je i u Engleskoj, Belgij i, Francuskoj, Hrvatskoj, Srbij i, Nje- mačkoj , USA , Rusij i i Armenij i.

73 Harmonikaški orkestar Stanko Mihovilić iz Pule, kao sekcij a, djeluje pri OKUD-u Istra od 1959. godine. Nosi naziv svoga osnivača i dugogodišnjeg dirigenta. Orkestar je amaterski, sastavljen od glazbenika razne dobi i obrazovanja - od učenika srednje škole, studenata, do službenika, profesora, ekonomista i drugih. Tij ekom svoga postojanja orkestar je na brojnim nastupima, koncertnim turnejama i natjecanjima, osvajao prve nagrade – u Strassbourgu, Castelfi dardu, Erbezzu, Pragu. Priznanja i nepodij eljene simpatij e žirij a i publike stizale su na nastupima diljem Europe i Amerike. U organizacij i Deutschen Harmonika Verbanda izdvajaju osvojeno prvo mjesto u Kölnu 2006. godine. U više je navrata orkestar pozvan kao gost pri otvaranju prestižnih harmonikaških manifestacij a. Nastupili su 1998. godine na Međunarodnom natjecanju u talij anskom Castelfi dardu. Dvij e godine kasnij e, otvorio je, samostalnim koncertom, prestižno natjecanje u Klingenthalu u Njemačkoj, a 2002. godine orkestar je održao samostalni koncert u Pragu na poziv organizatora, kao pobjednik 1. europskog natjecanja orkestara 2000.godine. Često snimaju za radio i televizij u, a izašla su im i dva CD-a.

Damir Bužleta – dirigent, Rođen 1958. u Puli, zaposlen u organizacij i kulturno-umjetničkih djelatnosti ISTRA - Pula, kao voditelj kulturno-umjetničkih programa. Od 1989. godine, dirigira orkestrom Stanko Mihovilić OKUD-a Istra, najboljim harmonikaškim orkestrom u Hrvatskoj-dobitnikom brojnih nagrada na najznačajnij im svjetskim natjecanjima i festivalima. Tajnik je Stručnoga odbora Međunarodnoga susreta harmonikaša, prestižne i svjetski poznate manifestacij e. Voditelj Međunarodne ljetne škole harmonike, čij e osnivanje inicira 1992. i koja, svake godine, okuplja najznačajnij e svjetske pedagoge i koncertne majstore, te mnogo nadarenih polaznika iz Hrvatske i Europe. Bavi se pedagoškim radom. Aranžira i komponira skladbe pretežno za harmonikaške orkestre i pjevačke zborove. Sudjeluje u radu prosudbenih povjerenstava na međunarodnim natjecanjima u Puli, Castelfi dardu, Pragu, Lorientu i Bellunu. Dirigent je Mješovitoga zbora Kulturno – umjetničkog društva Matko Brajša – Rašan iz Pule od 1995. godine, s kojim nastupa na mnogim državnim i međunarodnim festivalima. U Hrvatsko društvo skladatelja primljen je 2002. godine.

74 Nedjelja, 17. svibnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Mala scena

Scenski prikaz poezij e Mile Stojića

OVA ZEMLJA U KOJOJ UTJEHE NEMA

Fotografi ja: Jasmin Fazlagić

O UMJETNIKU... Mile Stojić - po rođenju Hercegovac, a Sarajlij a po izboru mjesta življenja - jedan je od najvećih živućih pjesnika koji pišu na hrvatskome jeziku. Iza njega su brojne objavljene pjesničke zbirke, knjige eseja, tisuće i tisuće novinskih tekstova i gotovo sve pjesničke nagrade koje su se mogle dobiti na ovim prostorima. - Moj prij atelj Laszlo Vegel je u jednom davnom tekstu napisao da je cij ela naša mladost bila tek jedan neuspjeli eksperiment. Ali mi smo svi proživjeli po tri života. I godine koje dolaze ne mogu mi, da citiram Borisa Marunu, donij eti ništa što već nisam živio, ništa što već nisam umro...- kaže Stojić.

75 Ponedjeljak, 18. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine OTVARANJE IZLOŽBE JUSUFA JUSE NIKŠIĆA

retrospektiva

U suradnji s Galerij om Martino

O UMJETNIKU…. Jusuf Nikšić rođen je u Mostaru 1925. godine. Likovnu umjetnost diplomirao je na Državnoj školi,u Sarajevu 1951. godine. Akademsko zvanje stekao je na Likovnoj akademij i u Beogradu. Jedno vrij eme radio je kao nastavnik na Akademij i likovnih umjetnosti u Sarajevu i na Likovnom odjelu Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bij edić.

O svome slikarstvu kaže: - Otkrivajući sporo i uporno bogatstvo i magičnost slikarstva, svaka slika svij et je za sebe, neponovljivi svij et. Bježao sam od poznatih vizij a i teorij a. Slikarski zanat stavio sam u funkcij u zvuka i harmonij e. Harmonij a i kontrapunkt ne mogu se zanemariti. Iako je svjetlost podarila oblik i boju, stvaralački - energij a rađa se u mraku, negdje u dubinama čovjekovim.

76 Ponedjeljak, 18. svibnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Mala scena U suradnji s Maticom hrvatskom Sarajevo

Portret Vlatka Filipovića

1. Hop-jan dokumentarac koji je obišao svij et, dobio brojne nagrade, a uvršten je u Galerij u mo- dernih umjetnosti u New Yorku.

2. Saga o Neretvi (neretvanska trilogij a) Film Čarobni jug Sliv Neretve od ušća do Mostara. Film sniman 1964., 1984. i 2004. godine. Prvi fi lm dokumentarne trilogij e Vlatka Filipovića. Kultura Sredozemlja, uz Neretvu, išla je u naše krajeve, na vrlo zanimljive načine… Jedinstvo fi lmskih materij ala iz 1964., 1984. i 2004. godine. Kako i zašto je jug Neretve i njezinih pritoka – čaroban!? Vrij edi vidjeti; od davnina, preko Narone, drugoga po veličini grada Rimskoga Carstva, Metkovića, Gabele – koja je uvij ek neka granica (npr. granica kontinenta), Hutova blata, pritoka sa Stocem, Mogorjelom pokraj Čapljine, Međugorjem… Od kanu-safarij a na Trebižatu, do skokova sa Starog mosta u Mostaru….

O AUTORU…. Vlatko Filipović rođen je 1936. godine u obitelji otpravnika vlakova u Hutovu (danas selo u općini Neum), maloj postaji na nekadašnjoj željezničkoj pruzi Dubrovnik-Sarajevo. Po ocu, podrij etlom iz Ravnog (selo Turkovići); po majci – iz Čitluka (selo Tepčići). Gimnazij u je završio u Dubrovniku, Filozofski fakultet – Odjel južnoslavenskih književnosti – u Sarajevu. Umjesto da postane treći naraštaj željezničara, postao je fi lmski redatelj. Radio je i kao umjetnički direktor Sutjeska fi lma, a u tom razdoblju, između ostalih priznanja, dobiva i dvij e Zlatne arene za scenarij u Puli, nagradu za ideju i najbolji odabir na Festivalu dokumentarnog fi lma u Beogradu.

77 Urednik je Dokumentarno obrazovnog programa TVBiH pred rat, za vrij eme rata i četiri godine poslij e, kada se vraća u status samostalnih fi lmskih umjetnika. Kao vanjski suradnik u zvanju profesora predaje na Pedagoškom fakultetu Sarajevskoga univerziteta i Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti Sveučilišta u Mostaru (kolegij Filmska i RTV kultura/medij ska kultura). Na Franjevačkoj teologij i u Sarajevu, predavao je Instrumenta comunicationis socialis. Pred rat, 1990., završio je scenarij za igrani fi lmHagada Story, koji je, na žalost, izgorio. Piše i snima. Aktivan je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine, Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, Matice hrvatske, Lionsa, Društva fi lmskih umjetnika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.

FILMOVI:

Snimio je četiri igrana fi lma: Moja strana svij eta (1968.) Deveto čudo na Istoku (1974.) Nastojanje (1982.) Kako ubiti Griega u Sarajevu (1995.)

Tij ekom svoga umjetničkog djelovanja, snimio je 40 dokumentarnih i kratkometražnih fi lmova, od kojih se, do rata, ističu: U zavjetrini vremena (1964.) Žedno polje (1964.) Zemlja neretljanska (1965.) Hop-Jan (1965.) Punta veljega mora (1977.) Kruh naš svagdašnji (1978.) Dokumentarna trilogij a Doba mij ena (1984.)…

Uz televizij ske serij e Kultura religij a, Ratna TV škola i Bosanski duh, u razdoblju od 1990.-2000., ističe se deset fi lmova pod zajedničkim nazivom – Konac XX. stoljeća BiH u fi lmovima Vlatka Filipovića.

To su: 1990. – Testament 1991. - Poruke sa stećaka 1992. – Ravno u tri dij ela 1992. – Vatre Sarajeva 1993. – Križni put u Sarajevu 1994.-1998. serij a (3x30 min.) i fi lm Kardinal od Bosne i Hercegovine 1998. – Kuća nade 1999. – Princip prvi 1999. - Neum MM 2000.-2004. Priprema, snima i slaže neretvansku trilogij u Saga o Neretvi (3x60 min.) fi lm prvi – Čarobni jug fi lm drugi – Pečat vremena fi lm treći – Agonij a zelene rij eke

78 Utorak, 19. svibnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Mala scena

Koncert VEČER VOKALNE LIRIKE

Vesna Baljak, lirsko – koloraturni sopran Claude Marco Contini, tenor Darjana Blaće Šojat, klavirska pratnja

PROGRAM:

Josip Hatze: Šest solo-popij evki na stihove Alekse Šantića Imaj sunca Pod jorgovanom Veče na školju Na izvoru Večernje zvono Emina Vesna Baljak Contini - sopran

Claudio Contini: Sedam talij anskih kancona (stihovi i glazba Claudio Contini) Agnus Dei Ave Maria Torna ad amarmi (Ponovno me ljubiš) So cos’e l’amore (Znam što je ljubav) C’e un tempo (Bilo je vrij eme...) Forse (Možda) Osij ek Pjeva: Claudio Contini - tenor

Gaetano Donzett i: arij a Adine iz opere Ljubavni napitak

Giuseppe Verdi: arij a Alfreda iz opere Traviata Duet Violett e i Alfreda iz opere Traviata

79 Vesna Baljak Contini, lirsko – koloraturni sopran Rođena u Mostaru. Osnovnu i srednju glazbenu školu završava u rodnom gradu, zatim 1985. upisuje Muzičku akademij u u Sarajevu, Odjel solo-pjevanja, u klasi prof. Blanke Danon Kurpjel. Diplomirala je 1989. godine. Iste godine ulazi u angažman u HNK-a u Osij eku gdje djeluje kao solistica, tumačeći zapažene uloge lirsko-koloraturnog faha u operama i operetama. W.A. Mozart: Otmica iz saraja, Figarov pir, Cosi fan tutt e; G. Verdi: La Traviata, Rigolett o, Krabuljni ples; G. Puccini: La Boheme, Giani Schicchi, Il Tabarro; G. Donizett i:don Pasquale, Ljubavni napitak, Lucia di Lammermoor; V. Bellini: Mjesečarka; I. pl. Zajc: Zlatka, (gdje je bila prvi interpret nakon 100 godina); J. Straus: Šišmiš; E. Kalman: Grofi ca Marica, Kneginja čardaša; J. Off enbach: Orfej u podzemlju; F. Lehar: Zemlja smij eška, Vesela udovica. Njeguje i koncertnu aktivnost. Gostovala je u gradovima diljem Hrvatske, u HNK Ivana pl. Zajca u Rij eci, u Zagrebu, Opatij i, Puli te u inozemstvu (Njemačka, Češka, Mađarska).

Claude Marco Contini, tenor. Rođen u Milanu. Počinje učiti pjevanje sa svojom majkom Evom Trembianis, učenicom slavne Gine Cigane i prof. Petre Muntzauna. Svoju tehniku pjevanja usavršava radom sa svjetski poznatim tenorima: Francom Corellij em, Alfredom Krausom i Giani Raimondij em, a kasnij e i prof. Stojanom Stojanovim. Diplomira na konzervatorij uGiuseppe Verdi, Milano - rog u klasi maestra Michaella Berrinij a. Također završava studij kompozicij e radeći s maestrom Da- nilom Lorenzinij em, te Giuseppeom Colardom i glasovir s profesorom Caprarom. U ulozi korniste, kao prvi rog, te kao solist surađivao je sa Simfonij skim orkestrom Katoličkog univerziteta, te Regionalnim orke- strom Lombardij a. Osam godina je svirao s oktetom Janus, te surađivao kao aranžer skladatelj. Njegove su skladbe izvedene na nacionalnom radij u RAI2. Njegujući koncertni repertoar nastupio je u prestižnim koncertnim dvoranama: Kogresszentrum u Lucernu i Sala Philharmonia u Kishenevu gdje je, s orkestrom Radio MoldaviE, izvodio talij ansko-ru- ski repertoar. Kao operni solist izvodio kantate J. Bacha, La Creatione di Haydn, Il Sacrifi cis di Isacco di Jammelli te sakralna djela Vivaldij a, Hendla i Mozarta. 2005. godine postaje stalnim članom Opere HNK u Osij eku. U njegovu su opernom repertoaru: Alfredo u La Traviati, Pinckerton u Madame Butt erfl y, Paolino u Tajnom braku P. Cimarosina, Nemorino u Ljubavnom napitku G. Donizett ij a, Artur Luciju a di Lammermoor G. Doni- zett ij a, Don Ott avio uD. Giovani W. A. Mozarta, Edoardo u La cambiale di matrimonio G. Rossinij a, Rinuccio u G. Schicchi G. Puccinij a, Peppe u Pagliacciu R. Leoncavallo, Lenski u E. Onjeginu P. I. Tchaikovskog, Mladi ciganin u Aleko S. Rachmaninofa, Camill di Rossion u Veseloj udovici i Sporting Life u Porggy and Bess G. Gershvina.

80 Darjana Blaće Šojat, rođena u Mostaru, gdje završava nižu i srednju muzičku školu. Studij dirigiranja, u klasi prof. Teodora Romanića, za- vršila je 1989. godine na Muzičkoj akademij i u Sarajevu, gdje je i debi- tirala. Od 1992. godine, postaje stalna korepetitorica Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, te razvij a bogatu koncertnu aktivnost s opernim solistima. Povremena je suradnica Zbora HRT-a.Od 1993. vo- dila je zbor grkokatoličke Crkve sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gra- du. Zbor je izdao CD s liturgij om sv. Ivana Zlatoustog po žumberačkim napjevima. Zborovođa je u Crkvi Majke Božje Lurdske. Na Institutu za crkvenu glazbu bila je honorarna predavačica na kolegij u Svira- nje partitura, u razdoblju od 1993. do 2000. Uz bogati operni reperto- ar i koncertne aktivnosti s opernim solistima, dirigirala je i opernim predstavama: La Bohème G. Puccinij a, u HNK u Osij eku, Barun Trenk S. Albinij a u kazalištu Komedij a u Zagrebu i u HNK u Osij eku, Govori mi o Augusti Z. Juranića u HNK u Zagrebu, Boccaccio F. von Suppéa (asi- stentica maestru Urošu Lajovicu), Rita G. Donizett ij a u Mostaru, te Kći pukovnij e G. Donizetij a, Dij ete i čarolij e M. Ravela. Tu su i baleti Labuđe jezero P.I. Čajkovskog, La Valse, Pavana za umrlu infantkinju i Bolero M. Ravela u HNK u Zagrebu, Šišmiš J. Straussa u Sarajevu, Pagliacci R. Leoncavalla i Stanac J. Gotovca u HNK u Osij eku. Također je dirigirala Koncertom za Valentinovo 2000., Simfonij skim orkestrom u Mostaru iBo- žićnim koncertom s Puhačkim orkestrom HVO-a u Sarajevu i Mostaru, te Novogodišnjim koncertom 2007. s HNK u Osij eku. Pohađala je seminare kod prof. Joachima Hardera uz Omladinski orkestar iz Münstera i prof. Güntera Theuringa. Dva puta je bila gošća korepetitorica na Dominican University i diljem Marine Country u Californij i. Surađivala je s mnogim domaćim i stranim dirigentima: M. Bašić, P. Dešpalj, L.voltolini, M. Ho- men, N. Bareza, I. Lipanović, V. Kranjčević, S. Britvić, V. Šutej, V. Benić, Z. Juranić, M. Tarbuk, J. Jancu, U. Lajovic, D. Lipton, T. Conlin, K. Arp i J. Wildner.

81 Srij eda, 20. svibnja 2009. Galerij a Novi Hram Sarajevo

O UMJETNIKU… Ljupko Antunović rođen je 18. prosinca 1939. godine u selu Crniče, općina Bugojno. Pučku školu završio je u Bugojnu, Srednju školu primij enjenih umjetnosti u Sarajevu, Akademij u pri- mij enjenih umjetnosti u Beogradu, a poslij ediplomski studij u majstorskoj radionici Antuna Augustinčića u Zagrebu. Od 1968. godine član je Društva likovnih umjetnika Hrvatske i redovito izlaže s članovima Društva (godišnje izložbe u Zagrebu, Salon mladih, Grožnjan, Rij eka, Susreti majstorskih radi- onica, likovni umjetnici za Učku i Cetinje). Dobitnik je otkupne nagrade sa samostalne izložbe 1972. godine za skulpturu Guernica – Mu- zej Grada Zagreba i sa Salona mladih – Zagreb 1972. godine. Godine 1975. postaje članom Udruženja likovnih umjetnika BiH i sudjeluje redovito na likovnim smotrama Collegium Arti- sticum, Suvremena umjetnost BiH od 1974. – 1984. godine i izložba u povodu 40 godina rada Udruženja, Bosanskohercegovačka skulptura 1975. godine. Od 1972. godine izlaže na Bij enalu – Bugojno, Zenica, Sarajevo, Mostar, Rij eka, Novi Sad, Novi Travnik (1986. godine otkupna nagrada za diptih Mona Lisa iz ciklusa Naličja i Lica). Sudjeluje na likovnom Bij enalu u Doboju i Cetinju. Samostalne izložbe u Vranju 1976., u Bu- gojnu 1971. i 2003., u Varaždinu 1972., Zagrebu 1973., Beogradu 1974., Sarajevu 1975. i 1989., Đakovu 1994. i Mostaru 1996. Autor je desetak spomen poprsja. Također je autor niza skulptura u sarajevskim parkovima. Godine 1984. vodio je Prvu kiparsku radionicu na Međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku (dobitnik je posebnog priznanja za tu aukcij u), sudjelovao na Kiparskom simpozij u u Ostrošcu – Cazin i Kolonij i Počitelj - Čapljina. Od 1996. godine redovito izlaže s Likovnom udrugom Grada Mostara i Analima HKUD-a Na- predak Sarajevo. Studij ska putovanja ostvario je u Ateni, Parizu i Sovjetskom Savezu. Do rata je bio ravnatelj Srednje umjetničke škole u Sarajevu (12 godina), a jedan je od osnivača Srednje likovne škole u Mostaru 1994. – 1995. godine i njezin prvi ravnatelj. Sada djeluje kao samostalni umjetnik. Od 2002. godine, redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost.

82 Srij eda, 20. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine Koncert Ansambl AD GLORIAM BRASS

Članovi: Stjepan Filipić, Renko Donđivić, Igor Hrustek, Srđan Peić, Mario Šincek, Danij el Rajković

O ANSAMBLU… Ad Gloriam Brass je sastav šestorice limenih puhača - članova orkestra Opere HNK u Zagrebu, Simfonij skog orkestra HRT-A i Zagrebačke fi lharmonij e. Osnovan je 1993. i od tada djeluje u ponešto izmij enjenom sastavu. Njihov repertoar čine djela europskih i hrvatskih majstora renesanse i baroka (F.Sponga, V.Jelić, H.Purcell, G.F.Händel, J.S.Bach), te djela suvremenih hrvatskih autora od kojih su neka posebno napisana za ovaj ansambl (A.Klobučar, S.Dedić, Z.Juranić, M.Miletić, A.Igrec, M.Tarbuk...). Osobito je vrij edno istaknuti pet praizvedenih kompozicij a starohrvatskog majstora Franceska Sponge Uspera na Osorskim glazbenim večerima 1997., 1998. i 1999. godine. Uz mnogobrojne solističke koncerte i nastupe (Osorske glazbene večeri, Varaždinske barokne večeri, Dječji festival Šibenik, Zagrebački barokni festival, Salon Očić - Zagreb, Večeri u sv.Donatu - Zadar, Split, München), koncerte s eminentnim hrvatskim umjetnicima (Lidij a Horvat Dunjko, Mario Penzar, Igor Lešnik, Zagrebački kvartet saksofona...) i zborovima (sv. Marko, Palma), ansambl je sudjelovao u nizu emisij a snimljenih za Hrvatski radio i televizij u, a neke izvedbe zabilježene su i na dva CD-a.

IZ KRITIKE…. Dupkom puna dvorana HGZ-a, 2. veljače, pljeskom je i ovacij ama, podržala ansamblAd Gloriam Brass na koncertu uz petnaestu obljetnicu djelovanja. .. Ad Gloriam Brass ansambl udružuje individualne kvalitete vrsnih solista u skladan, tehnički izbrušen i tonski blistav tutt i zvuk, dinamički profi liran i stilski određen. A to je došlo do izražaja i u efektnom dodatku s fi lmskim temama Henryja Manzinij aŠarada i Peter Gun, kada se, aktualnim članovima Ad Gloriam Brass ansambla, pridružila i nekolicina bivših članova. Višnja Požgaj (Kulisa.eu)

83 Četvrtak, 21. svibnja 2009. Hrvatsko narodno kazalište Mala scena

Ivana Brlić Mažuranić: ŠUMA STRIBOROVA

Svečana premij era u okviru 11. Mostarskoga proljeća-Dana Matice hrvatske 2009.

U izvedbi Lutkarskog kazališta Mostar

Redatelj: Zvonko Festini Likovna oprema, izrada scenografi je i lutaka: Luči Vidanović Glazba: Igor Karlić Za lutke pripremila: Leda Festini Jensen Scenski pokret: Zaga Živković Lektor: Ibrahim Kajan Asistent: Petar Šurkalović

Uloge: Jadranka Popović Miljko, Ivan Nevjestić, Marta Haubrich, Anela Planinić, Tibor Oreč, Ružica Ilić, Miloš Žerajić

84 RIJ EČ REDATELJA…

SIN: Oprosti mi, majko! MAJKA: Majka ti ništa ni zamjerila nij e! …. Završetak je himne majčinske ljubavi Ivane Brlić-Mažuranić u Šumi Striborovoj. Sva stradanja, psihičke i etičke dileme, uključujući i neshvatljivo izgubljenu ljubav sina jedinca, svladat će pokorom, molitvom i ljubavlju… Zvonko Festini, redatelj

85 Petak, 22. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Subota, 23. svibnja 2009. - Jajce Hrvatski dom Jajce Ansambl TANEC

1. NEVESTINSKO 5. SPLET PESNI Koreografi ja: Trajko Prokopiev Zemjo Makedonska Glazba: Trajko Prokopiev Otišlo je maloj mome 2. TEŠKOTO 6. VELIGDENSKO ORO Koreografi ja: Dojčin Matevski Veliki narodni orkestar Glazba: Izvorna Glazba: Milan Zavkov 3. OSOGOVKA 7. BITOLSKI IGRI Koreografi ja: Mitko Aleksov Koreografi ja: Stojče Karanfi lov Glazba: Đorđi Dimčevski Glazba: Boško Treneski; Milan Zavkov 4. LAZARENKI 8. SPLET PESNI Koreografi ja: Simeon Čulev Kostadine mili sine Glazba: Boško Treneski Izlegu da se mamo rasšeta Mome odi za voda

86

9. PIRIN Koreografi ja: Stojče Karanfi lov Glazba: Stojanče Kostovski 10. SPLET PESNI Sedelo Đure dos Kinisa da oda 11. RAZIGRAN TANEC Glazba: Milan Zavkov 12. BELOMORSKI BISER Koreografi ja: Simeon Čulev Glazba: Milan Zavkov

O ANSAMBLU TANEC…. Tanec je ime koje već šest desetljeća predstavlja simbol makedonske kulture i umjetnosti. U šezdeset godina svoga postojanja, Tanec je veleposlanik i najbolji predstavnik makedonskoga folklornog stvaralaštva u zemlji, ali i diljem svij eta. Ansambl narodnih igara i pjesama Makedonij e Tanec, utemeljen je, Ukazom Vlade Republike Makedonij e, 1949. godine, s ciljem sakupljanja i njegovanja makedonskoga folklornog blaga - igara, pjesama, instrumenata, bogatih originalnih nošnji - kako bi ih predstavio u zemlji i izvan nje, putem koncerata, festivala i raznih drugih kulturnih manifestacij a. Zahvaljujući svojoj kulturnoj misij i unatrag jednog desetljeća, ovaj ansambl prerastao jeu muzej iskonske, neprocjenjive makedonske riznice, koja predstavlja identitet i povij est jednoga naroda. Nakon osnivanja, Ansambl Tanec je, na svome prvom predstavljanju izvan Makedonij e, 1950. godine, na Međunarodnom festivalu u Langolenu u Engleskoj, osvojio prvu nagradu. Time počinje povij esna potvrda i opravdanost postojanja ansambla. Tanec već šest desetljeća pretvara narodne običaje, ora, pjesme, preko autentične koreografske postavke, u kolorit i profi njen izraz plesa, pjevača i originalnih nošnji. U program skojim Tanec nastupa po svij etu, uvršten je velik broj ora, pjesama, običaja i specifi čnih napjeva iz više krajeva Makedonij e, među kojima su Teškoto, kao simbol makedonskoga ora, Nevestinsko, Čift e, Kalajdžij sko, Tresenica, Osogovka, Dračevka, Egejski igri, Tropano kolo, Bitolski igri, Prilepski igri, Belomorski biser, Lazarenki i druga ora iz bogate makedonske tradicij e. Tij ekom šezdesetogodišnjega predstavljanja folklornog stvaralaštva kod nas i u svij etu, ansambl se predstavio na više od 4.000 koncerata, festivala i drugih kulturnih manifestacij a. Vrhunski umjetnici Taneca nastupali su u najpoznatij im koncertnim dvoranama u svij etu: Carnegie Hallu u New Yorku, Opera House u Sydneyu, Boljšoi teatru u Moskvi, a njihove je programe vidjelo više od 8 milij una posjetitelja. Tanec usko surađuje s makedonskim iseljeništvom, tako da su organizirali velik broj koncerata u svim zemljama gdje žive makedonski iseljenici. Ansambl kontinuirano pomaže kulturno-umjetnička društva u zemlji i inozemstvu. Tanec je i organizator niza seminara za voditelje folklornih društava. Od samoga formiranja pa sve do danas, kroz ansambl je prošlo više od dvij e stotine umjetnika u stalnom radnom odnosu, među kojima su bile i mnoge legende tradicionalne makedonske glazbe. Danas umjetnički zbor ansambla uključuje sedamdeset umjetnika plesača, glazbenika i pjevača. O uspješnosti toga najpoznatij eg predstavnika makedonske kulture i umjetnosti govori velik broj nagrada, diploma, zahvalnica, priznanja, među kojima su republičke nagrade – 11. oktobar, Kliment Ohridski, 13. novembar i druge. Tu je i posebna i najveća nagrada – Orden zasluga Makedonij e – priznanje za vrhunska dostignuća ansambla kao promotora duhovne, kulturne i tradicionalne vrij ednosti makedonskoga naroda, koji mu je dodij elio Predsjednik Republike Makedonij e, u prosincu 2008. godine.

87 Nedjelja, 24. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika

Festivalski dramski ansambl Dubrovačkih ljetnih igara u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu

William Shakespeare: SAN LJETNE NOĆI

Prij evod: dr. Milan Bogdanović Redateljica: Dora Ruždjak Podolski Scenograf: Saša Šekoranja Kostimografk inja: Barbara Bourek Suradnik za govor: Tomislav Rališ Skladatelj: Dinko Appelt

Scenski pokret: Aleksandra Naumov Jezična savjetnica: dr. Đurđa Škavić Oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović

Uloge: Goran Grgić, Nataša Dorčić, Živko Anočić, Radovan Ruždjak, Tena Jeić Gajski, Ana Begić, Renata Sabljak, Milan Pleština, Jerko Marčić, Luka Juričić, Zij ad Gračić, Vedran Mlikota, Dušan Gojić, Mirta Zečević, Saša Naumov, Roy Christian Sabolić

88 BILJEŠKA O PREDSTAVI…

San ljetne noći prvi je put objavljen u quarto izdanju 1600. godine. Iako nij e poznat točan datum, svakako je nastao prij e 1598., kada se prvi put spominje, a vjerojatno oko 1593.-94., neposredno prij e ili poslij e Romeo i Giuliett e, komada s kojim ima dosta zajedničkih elemenata, prem- da upotrij ebljenih u drukčij em ključu. Po svemu sudeći, quarto izdanje bilo je rađeno prema Shakespeareovom rukopisu i tiskano s odobrenjem njegove družine. Iako je rij eč o jednoj od rij etkih Shakespeareovih drama koja nema primarnog izvora, većina elemenata preuzeta je iz djela dobro poznatih u elizabetanskom razdoblju. Uz sveprisutan utjecaj Ovidij a, iz nje- govih je Metamorfoza preuzeta priča o Piramu i Tizbi; Vratilova preobrazba i veza s božicom potječu iz Apulejeva Zlatnog magarca, koji je na engleski 1566. preveo William Adlington; iz Chaucerovih Canterburyskih priča uzet je okvirni ljubavnički zaplet i veliko Tezejevo posre- dovanje u njemu; Tezejev je lik dopunjen podacima iz Plutarhovih Usporednih životopisa. Puk potječe od demona iz narodne predaje, a Oberon iz francuske srednjevjekovne romance Huon de Bordeaux. Raznim detaljima, izrazima ili aluzij ama, tekst je povezan s dij elovima Seneke i Edmunda Spensera, dok mu je struktura vrlo slična drami Anthonya Mundaya John a Kent and John a Cumber, za koju se, međutim, ne zna kada je točno nastala. Okvir radnje Sna ljetne noći je svadbe čas. Iako prvi prizor najavljuje da će se slavlje u povodu vjenčanja Tezeja i Hipolite zbiti za četiri dana, ono slij edi već nakon jedne noći. Dvostruka vremenska shema upućuje na dominantnu odliku komada: dvostruku percepcij u, gledanje razdij eljenim okom. Na sceni se istodobno pojavljuju nesumjerljive razine stvarnosti, ljubavni- ci se, gotovo u istom dahu, vole i mrze, mitološki likovi zastupaju analitički racionalizam, obrtnički realizam sudara se s visokoparnim poetskim iskazom, predstava unutar predstave pojačava stvarnost teatarske iluzij e razbij ajući je, a san, koji podržava strahove i žudnje jave, tom javom naposljetku upravlja. Zaplet počiva na nerazjašnjenim suprotnostima različitih per- spektiva. Hermij a bi: Da moj otac mojim okom gleda!, a Tezej uzvrća obrnuto: Kroz njegov sud neka vaše oko gleda!. Promatrač, međutim, ni u jednom slučaju, nij e u stanju vidjeti sebe u činu promatranja i ovisan je o tome kako ga vide drugi. Identitet u potpunosti ovisi o položaju u hij erarhij i odnosa, a nema uporišta u samom sebi: U kojem staklu lažnom sebe vidjeh? Tomislav Brlek

O REDATELJICI…

Dora Ruždjak Podolski rođena je 1971. godine u Zagrebu. Završila je Klasičnu gimnazij u i Školu za ritmiku i ples. Studirala je latinski i grčki, a godine 1997. diplomirala kazališnu režij u i radiofonij u na Akademij i dramske umjetnosti. Režirala je četrdesetak dramskih, opernih i op- eretnih naslova te mjuzikala. Među najdraža ostvarenja ubraja slij edeće režij e: Ljepotica i zvij er (GK Trešnja), Madame Butt erfl y (HNK Zagreb), Tragedij a mozgova (KUFER), Ježeva kućica (GK Trešnja), Lij epa Helena (HNK Osij ek, Gradsko kazalište Komedij a), Puccini - La Boheme (HNK Split), Priča o vojaku (Dubrovačke ljetne igre), te Chicago i Aida (Gradsko kazalište Komedij ).a Zajedno s Frankom Perković osnovala je Kazališnu udrugu frustriranih redatelja (KUFER). Režirala je nekoliko dodjela Hrvatske diskografske nagrade Porin kao i dodjelu Nagrade hrvatskog glumišta. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike, autorica knjige stihova Šetač i libreta opere Komorni trio Olje Jelaske. Za režij u Chicaga nagrađena je Nagradom hrvatskog glumišta 2004. godine. Dobitnica je nagrade za najbolju režij u (Postojani kositreni vojnik) na Naj, naj festivalu 2006. godine.

89 Ponedjeljak, 25. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva Opera

Georges Bizet: CARMEN

U izvedbi Opere i Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo (koncertna izvedba- na francuskom jeziku) Libreto prema Mériméeu napisali - H.Meilhac i L.Halévy. Praizvedba u Parizu, 3. ožujka 1875. godine.

Dirigent: Tomislav Fačini Scenografk inja: Marij ela Margeta-Hašimbegović Kostimografk inja: Vanja Popović

Voditelj Zbora: Dario Vučić Inspicij ent –pomoćnik redatelja: Gordan Simić Korepetitorica: Višnja Bakalar

Dječji zbor pripremila: Lejla Ćatović Prij evod libreta: Rij ad Ganibegović

Solisti: Carmen: Sanja Anastasia Don José: Nikola Kitanovski Micaela: Adema Pljevljak – Krehić Escamillo: Armando Puklavec Morales: Davor Radić Zuniga: Leonardo Šarić Frasquita: Melisa Hajrulahović Mercedes: Zana Staniškovska Remendado: Jasmin Bašić Dancaire: Dario Grbić

Zbor Opere Narodnog pozorišta Dječji zbor Osnovne muzičke škole Mladen Pozajić Orkestar Sarajevske fi lharmonij e

90 O SKLADATELJU… Georges Bizet (Pariz, 1838. – Bougival, 1875.) - skladatelj i pij anist razdoblja romantizma. Operom Carmen koju je napisao neposredno prij e svoje smrti ne doživjevši njezinu slavu, svrstan je među najznačajnij a imena glazbene scene 19. stoljeća. Iako talentiran i vrhunski školovan skladatelj, svojim ranim operama (Lovci na bisere i Djamileh) nij e stekao osobitu popularnost. No, njegova je Simfonij a u visokom ,C koju je napisao sa sedamnaest godina, a otkrivena tek 1935. u prašnjavoj arhivi Pariškog konzervatorij a, proglašena remek-djelom mladog autora. Opera Carmen doživjela je na praizvedbi jedan od najočitij ih neuspjeha u povij esti teatra. Odabravši siže Merimeeove novele čij a se radnja odigrava u Španjolskoj, Bizet je bio prvi operni skladatelj koji se ozbiljno pozabavio osobinama izvornoga španjolskog folklora, pa je na scenu donio temperamentne napjeve i ritmove španjolskih narodnih pjesama i plesova. Operna publika prvi je put gledala na sceni i realistično opisane likove društvenog podzemlja, upoznavala njihov problematični moral i tako se susrela s naličjem licemjernoga građanskog života (samo je Verdi prij e Bizeta imao hrabrosti na europsku glazbenu scenu postaviti likove s dna života). Tek poslij e Bizetove smrti i izvan njegove domovine, djelo je ocij enjeno u svojoj punoj vrhunskoj vrij ednosti, da bi se, nekoliko desetljeća kasnij e, vratilo ponovno na pariške pozornice i ostalo od onda najomiljenij om francuskom operom u zemlji i izvan nje. Samo nekoliko mjeseci nakon prvoga izvođenja Carmen, Bizet je, u trideset šestoj godini, umro od bolesti srca. Pokopan je na groblju Pere Lachaise u Parizu.

O DIRIGENTU... Tomislav Fačini, dirigent, rođen u Zagrebu 1975. godine, gdje je 1996. diplomirao dirigiranje cum laude na Muzičkoj akademij i. Usavršavao se na Akademij i Hans Swarowsky u Milanu i na Visokoj muzičkoj školi u Karlsruheu. Od 1994. godine zaposlen je na Odsjeku za dirigiranje na zagrebačkoj Muzičkoj akademij i. Od 1993., dirigent je Oratorij skoga zbora Crkve sv. Marka u Zagrebu. Ravnao je premij eromTravij ate

91 u povodu stogodišnjice Verdij eve smrti, te premij erama Puccinij eva Triptiha i Paisiellovog Seviljskog brij ača. Surađivao sa: Zagrebačkom fi lharmonij om, Simfonij skim orkestrom RTV Hrvatske, Sinfonikima RTV Slovenij e, Hrvatskim komornim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom, Dubrovačkim simfonij skim orkestrom, Simfonij skim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske, opernim orkestrima u Zagrebu i u Rij eci, Orkestrom Haydn di Trento e Bolzano, Filharmonij om iz Baden-Badena, Orkestrom Sinfonica Siciliana, te nastupao na svim važnij im domaćim festivalima. Godine 2003., dirigirao svečanim otvorenjem Dubrovačkih ljetnih igara. Od 2004. godine preuzeo mjesto šefa-dirigenta Orkestra Hrvatske vojske, obnovivši koncertnu sezonu u Lisinskom. Od 2006. godine, umjetnički je ravnatelj Glazbenih večeri u Sv. Donatu. U Sarajevu dirigirao operom Nikola Šubić Zrinjski u sezoni 2005./06.

SANJA ANASTASIA, mezzosopranistica Rođena u Kikindi (Srbij a). Usavršavala solo pjevanje na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost u Grazu (Austrij a). Magistrirala na Sveučilištu za glazbu u Beču, 2005. Više puta nagrađivana na međunarodnim festivalima i natjecanjima u Austrij i, Italij i, Srbij i, Njemačkoj. Njezin trenutačni operni repertoar obuhvaća uloge: Carmen (Carmen), Santuzza (Cavalleiria Rusticana), Isabella (L´Italiana in algeri), Dorabella (Cosi fan tutt e), Giovanna (Anna Bolena), Lott a (Werther), Amneris (Aida)... Interpretira i bogat koncertni repertoar. Nastupala na mnogim europskim scenama i šire. Trenutno je angažirana u Aachenu (Njemačka).

ADEMA PLJEVLJAK-KREHIĆ, sopranistica Diplomirala na Muzičkoj akademij i u Sarajevu, Odsjek solo pjevanje, u klasi prof. Paše Gackić, a zatim i na Ekonomskom fakultetu. Nakon magistarske diplome na Sveučilištu za lij epu glazbu i scensku umjetnost u Grazu (Austrij a), usavršavala se u Italij i. Ostvarila uloge u operama: Bastien i Bastienne, Figarov pir, Nabucco, Ero s onog svij eta, Srebreničanke, Don Giovanni, Čarobna frula, Lazarus, Nikola Šubić Zrinjski, La Boheme... Dobitnica je Druge nagrade Concorso vocale internazionale di musica sacra, u Rimu 2002. Solistica je Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.

ARMANDO PUKLAVEC, bariton Magistrirao na Fakultetu za glazbu i glumu u Beču. Ostvario brojne uloge u operama HNK Zagreb: Traviata, Trubadur, Don Carlos, Tristan i Isolda,Čarobna frula... Bio angažiran u bečkoj Kammeroperi, a pjevao i u Zlatnoj dvorani Musikvereina i Konzerthausu. Gostovao u Japanu, Kanadi, Europi. Bio laureatom brojnih nagrada na međunarodnim pjevačkimnatjecanjima. Prvak je Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, gdje je ostvario uloge u operama La Boheme i Rigolett .o

DAVOR RADIĆ, bariton Diplomirao solo pjevanje 1991. na Muzičkoj akademij i u Zagrebu, a prethodno, 1985., na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, stekao diplomu inženjera strojarstva. Za vrij eme studij a na Muzičkoj akademij i, više puta je nagrađivan, a dobitnik je i Rektorske nagrade zasolo pjevanje. Najznačajnij e uloge ostavrio u operama:La Traviata, Tosca, Gianni Schicchi, La Boheme, Nikola Šubić Zrinjski... Od 2002. solist je Opere HNK Zagreb.

LEONARDO ŠARIĆ, bas Student četvrte godine Muzičke akademij e u Sarajevu, Odsjek solo pjevanje kod prof. Paše Gackić. Nastupao u manjim i većim solističkim ulogama u operama: Nabucco, Tosca, Hasanaginica, Šišmiš, Nikola Šubić Zrinjski... Član je Zbora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.

92 MELISA HAJRULAHOVIĆ, sopranistica Završila Muzičku akademij u u Sarajevu Odsjek solo pjevanje, a postdiplomski studij na konzervatorij u Peter Cornelius u Njemačkoj. Usavršavala se na seminarima kod Eve Blahowe, Milice i Seada Buljubašića, M. Knobela, Olivere Miljaković. Ostvarila uloge u operama Seviljski brij ač,, Didona i Enej, Šišmiš, Ljubavni napitak. Članica je Zbora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Stipendistica je CEE Teatra od 2007.godine.

ZANA STANIŠKOVSKA, mezzosopranistica Diplomirala 2006. na Muzičkoj akademij i u Sarajevu, Odsjek solo pjevanje, u klasi prof. Paše Gackić. Debitirala u operi Rigolett o ulogom Magdalene. Članica je Zbora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo od 2006. godine.

JASMIN BAŠIĆ, tenor Rođen u Sarajevu. Solist Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Diplomirao i magistrirao solo pjevanje (operni i koncertni smjer), u klasi sopranistice Radmile Bakočević (Beograd). Usavršava se u specij alističkoj klasi Kammer-sängerin Olivere Miljaković (Beč). Najznačajnij e uloge: Imotski kadijHasanaginica a( ), Mehmed (Nikola Šubić Zrinjski), Ismaele (Nabucco), Basilio (Figarov pir), Alfred (Šišmiš), Boni (Knjeginja čardaša), Zeta (Vesela udovica), Dr. Ovnović (Aska i Vuk)...

DARIO GRBIĆ, bariton Rođen u Sarajevu. Student treće godine Muzičke akademij e, Odsjek solo pjevanje u klasi profesorice Radmile Bakočević. Debitirao u operi Rigolett o ulogom Marulla. Od 2004. član Zbora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.

NIKOLA KITANOVSKI, tenor Rođen u Skoplju, gde je završio osnovno i dio fakultetskog glazbenog obrazovanja - na Klavir- skom i nastavno-teoretskom odjelu. Diplomirao na Fakultetu muzičkih umjetnosti u Beogradu 1991. godine, na Odsjeku za solo pjevanje, u klasi gđe Biserke Cvejić. Još za vrij eme studij a, od 1987 godine, nastupao na brojnim koncertima u većim središtima bivše Jugoslavij e: Beogradu, Skoplju, Novom Sadu, Zagrebu, Ljubljani; Dubrovačkim ljetnim igrama, Ohridskom ljetu, Svibanjskim opernim večerima, BEMUS-u i dr. Surađivao sa svim profesionalnim ansamblima tadašnje države izvodeći gala koncerte. Godine 1991., osvojio je I. nagradu na Međunarodnom natječaju solo pjevanja Katia Ricciarelli u Mantovi, a zatim je, s gđom Ricciarelli, pjevao na koncertima po Italij i.

93 Utorak, 26. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Skender Kulenović: MOSTARSKA DJELIDBA

U izvedbi Narodnog pozorišta Mostar Redatelj: Sulejman Kupusović Scenograf i kostimograf: Sulejman Kupusović

Uloge: Saša Oručević, Emir Spahić, Jasmin Krpo, Goran Lozo, Emir Sejfi ć, Vedran Vilogorac, Mirsad Elezi, Šerif Aljić, Ekrem Čorda, Amela Kreso, Miralem Kolečić

O DJELU SKENDERA KULENOVIĆA…

Komedij e čine izvjestan iskorak u pjesnikovoj stvaralačkoj evolucij i. Komika na koju ukazuje već svojim nazivom, jako je u njima, preozbiljnom tematikom i tendencij skom ideologij om, obesnažena, te se novi komad pisan malo kasnij e – Svjetlo na drugom katu – već naziva dramom…

Midhat Begić

94 Srij eda, 27. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Koncert

HRVATSKA GLAZBA MOSTAR

O HRVATSKOJ GLAZBI MOSTAR… Oni koji su, pri Narodnom pjevačkom društvu Hrvoje u Mostaru, osnovali puhačku glazbu 1890. godine, nisu mogli znati da će ona biti obilježje Mostara - sve do danas. Svoj prvi zabilježeni nastup kao Narodna glazba imala je 17. svibnja 1890. godine promenadom ulicama Mostara. Narodna glazba mij enja ime 1899. godine i postaje Hrvatska glazba Mostar. Tako se zove i danas. Već punih 120 godina. U njezinoj povij esti bilo je uspona i padova, pa i prekida djelovanja zabranom od 1946. godine, ali se, poput feniksa, vratila u život djelovanjem kroz KUD Abrašević i Gradski puhački orkestar. Godine 1994., obnoviteljskom skupštinom, Hrvatska glazba Mostar nastavlja rad. Glazba danas djeluje i nastupa na smotrama, kulturnim, vjerskim, državnim, tradicionalnim, športskim i drugim manifestacij ama u BiH i inozemstvu. Kontinuirano uvježbava i angažira mlade naraštaje glazbenika potvrđujući se kao dio kulturne jezgre Mostara. Izvodeći tradicionalne, klasične, zabavne i moderne skladbe, nastavlja bogatu tradicij u djelovanja i raduje se koncertu u povodu 120. obljetnice nastanka.

95 Četvrtak, 28. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine Predstavljanje fotomonografi je HERCEGOVINA - ZEMLJA SVJETLOSTI Ivo Pervan i Božo Skoko

Fotografi ja Ive Pervana: Vodopad Koćuša na rij eci Trebižatu u Veljacima Hercegovina – zemlja svjetlosti - monumentalna je fotomonografi ja posvećena hercegovačkom kraju i, ujedno, prva cjelovita monografi ja nakon desetljeća iščekivanja. Ovo vrhunsko umjetničko ostvarenje okupilo je vrsna imena koja iza sebe imaju golemo iskustvo u predstavljanju hrvatskih gradova i regij a. Fotografi je potpisuje najpoznatij i i najnagrađivanij i hrvatski umjetnički fotograf Ivo Pervan, čij a su djela proslavila Hrvatsku diljem svij eta. Tekst za monografi ju napisao je mr. sc. Božo Skoko, publicist i stručnjak za promocij u, sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. Dizajn potpisuje jedan od najnagrađivanij ih hrvatskih dizajnera Boris Ljubičić, koji je unio nove trendove u hrvatski dizajn i kreirao najljepše hrvatske turističke promotivne plakate. Izdavači su Novelti Millenium i RRiF iz Zagreba. Monografi ja, na nekoliko stotina stranica, donosi dosad neviđeni prikaz prirodnih ljepota, kulturnih znamenitosti, tradicij e, povij esnih spomenika, ali i prizora iz svakidašnjeg života urbanog i ruralnog dij ela Hercegovine. Rij eč je o tzv. fotografi jama ugođaja, koje govore o Hercegovini kroz različita godišnja doba, vremenske prilike i doba dana, predstavljajući njezin neodoljivi šarm i ljepotu… Na jedinstven i neponovljiv način, monografi ja prikazuje Hercegovinu kao regij u bogatstva u različitosti i suprotnosti, rušeći stereotipe i otkrivajući skriveno. - Njezini pejzaži neodoljivo podsjećaju na francusku Provansu ili hrvatsku Istru. Po načinu života, vrlo je slična susjednoj Dalmacij i... Ovdje ćete pronaći puno toga što će vas podsjetiti i na ostale mediteranske krajeve – od Španjolske do Grčke. Ali ona je, opet, drugačij a, jedinstvena i neponovljiva. Mnogi je doživljavaju kao zemlju kamena i sunca, rij eka i vinograda, smokava i duhana, pršuta i meda... Na nju podsjeća miris ljekovitog bilja i pjesma zrikavaca, okus janjećeg mesa i planinskog sira. Nju zapljuskuje Jadransko more i bij u vjetrovi s bosanskih planina. U njoj se, kao nigdje drugdje, dodiruju nebo i zemlja stvarajući jarku svjetlost neobičnih boja, koja ovaj kraj čini gotovo mističnim. Dobro došli u Hercegovinu, u rij eči i slici! (iz uvodnog teksta)

96 Četvrtak, 28. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Bertold Brecht: MALOGRAĐANSKA SVADBA

U izvedbi Narodnog pozorišta Tuzla

Redatelj: Jovica Pavić Scenograf: Todor Lalicki Kostimografk inja: Amela Vilić Koreograf: Ivica Klemenc Izbor glazbe: Jovica Ćavić

Uloge: Milenko Iliktarević, Remira Osmanović, Elvira Aljukić, Armin Ćatić, Adnan Omerović, Nermin Omić, Meliha Fakić, Midhat Kušljugić, Elvis Jahić, Besim Tufekčić, Enver Hasić, Siniša Udovičić

97 Na 27. kazališnim igrama u Jajcu prošle godine, ova predstava osvojila je sljedeće nagrade: - NAGRADA ZA NAJBOLJU PREDSTAVU U CJELINI - Velika plaketa Grada Jajca - NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJ U – Plaketa Grada Jajca redatelju Jovici Paviću - NAGRADA ZA NAJBOLJA GLUMAČKA OSTVARENJA - Plaketa Grada Jajca ansamblu predstave Malograđanska svadba - NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENOGRAFIJ U – Plaketa Grada Jajca Todoru Lalickom za scenografi ju - NAGRADA ZA NAJBOLJU KOSTIMOGRAFIJ U – Plaketa Grada Jajca Ameli Vilić

O AUTORU…. BERTHOLD BRECHT (1898. – 1956.) - njemački književnik kojega je kazalište zarana zaintrigiralo, pa mu je posvetio cij eli život, videći u njemu često instrument za kritiku nacizma i militarizma, a kasnij e kapitalizma i imperij alizma. Dramatičar, redatelj, pjesnik, teoretičar drame, Brecht je, prij e svega, nemilosrdno ismij ava totalitarni i antihumanistički poredak kojemu se, u početku, anarhistički suprotstavlja, da bi kasnij e svoju kritiku intonirao marksistički. Svoj dramski izraz započeo je u realističnoj tradicij i, zatim je prihvatio ekspresionizam i konačno nastojao izgraditi vlastito tzv. epsko kazalište. Pri tome, služio se elementima naracij e, slobodne montaže, traktata i pamfl eta uz najsmjelij e svjetlosne efekte i glazbenu pratnju. Cilj kazališta kako ga on vidi nij e aristotelovsko, emotivno uživljavanje i katarza, nego racionalan izbor društvene akcij e na temelju nemilosrdnih činjenica. Afi rmacij u novoga teatra i velik uspjeh postigao je Operom za tri groša (1928), modernom preradom Prosjačke opere Johna Gaya iz 1728. Ta satirička opereta igrana u Moskvi, Parizu i New Yorku, donij ela je Brechtu i njegovou skladatelju Kurtu Weilu veliku popularnost. Poznatij a Brechtova dramska djela su:Majka Hrabrost i njezina djeca (1939), Život Galilejev (1938), Dobri čovjek iz Sečuana (1938), Kavkaski krug kredom (1945) i druga. Jednočinka Malograđanska svadba spada u rana Brechtova djela. Taj i još neki manje poznati Brechtovi komadi napisani su još dok Brecht nij e formirao svoju toerij u o epskom kazalištu i dij alektici u kazalištu.

O REDATELJU… JOVICA PAVIĆ rođen je 1957. u Banjoj Luci. Gimnazij u je završio 1976., kada upisuje i Svjetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Iduće godine upisao je kazališnu režij u na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu ,u klasi prof. Miroslava Belovića. Diplomirao 1981. u Ateljeu 212 u Beogradu, predstavom Partij a remij a Donalda Lee Coburna. Od 1981. režirao po cij eloj bivšoj Jugoslavij i. U sezoni 1990./1991. bio stalno zaposlen u Pozorištu Terazij eu Beogradu. Od 2000. stalno zaposlen na Fakultetu umjetnosti u Prištini (Kosovskoj Mitrovici) kao profesor glume. Režirao više od 50 predstava u: Beogradu, Banjaluci, Zagrebu, Sarajevu, Zenici, Podgorici, Skoplju, Mariboru, Mostaru, Osij eku, Kragujevcu, Dubrovniku, Subotici, Varaždinu, Nišu, Celju, Užicu, Tuzli, Novom Sadu i Staroj Zagori (Bugarska). Sudjelovao na desetak festivala…

O PREDSTAVI-RIJ EČ REDATELJA… Malograđanski okvir može biti poprište nekih značajnih preobrazbi, prij e svega, mislim na stalnu opasnost od pojave svake vrste fašizma i totalitarizma (od državnoga do obiteljskog ili, točnij e, obrnuto). U ovom Brechtovom komadu, to je najotvorenij e pitanje, i najzanimljivij e! Komad Malograđanska svadba više nam koristi, u prvoj fazi, kao predložak, nego kao defi nitivni tekst. …Glavna karakterna crta malograđanina je da sebe uvij ek želi dokazati, potvrditi, naći se kao takav i prikazan jer njegova bit, misaoni svij et, osjećaji, stalno se moraju društveno potvrđivati...

98 Uz to sve, kič pretpostavlja stremljenje harmoničnom svij etu, želju za idiličnim, srećom, nježnošću, želju svaki sukob razrij ešiti happy endom, dakle - sretno i lij epo, da dobro trij umfi ra nad lošim. Malograđanski duh stvara privid da živimo u svij etu najboljem od svih svjetova, potiče na neku vrstu razvodnjenog optimizma, a ne na želju za društvenim preobražajem. To ’očekivanje’ je simptom konzervativizma. Malograđanin, kičerski čovjek, ne voli kad mu uzdrmaju gledište, mišljenje i predstave o stvarima. On, naprotiv, voli potvrdu svojih shvaćanja… Čovjek s nedostatkom karaktera uvij ek živi u ime nekoga ili nečega. Potpuno gubi autonomij u, može navući bilo čij i lik, s moralne strane postaje ’čovjek od gume’, a duhovno potpada pod utjecaj dogmatskih ’lažnih’ istina... Malograđanin se, dakle, ne pokazuje isključivo u beskarakternom obliku; bit je u tome da neke od društvenih tendencij a uniformiraju karaktere... Međutim, djelo koje neposredno izražava malograđanina postaje - ili kuknjava i plač ili oduševljenje... Šund apelira na sve agresivne nagone, na okrutnost kao dokaz postojanja, na neumoljivost i bezobzirnost kao nepogrješivost karaktera, na seks kao golo nasilje. Šund potiče na beščašće i obeščašćivanje, odgaja ljude ’višega reda’, za koje su obeščašćeni ljudi samo predmeti i koje na sadistički, kanibalski način konzumiraju. Kada srž obitelji ima životni imperativ - biti sretni!, a sreću žele postići preko zavidnih pogleda okoline koja to uopće nema razloga činiti, onda se takav imperativ sruči na njih same, pa jedni druge počinju maltretirati i uvjeravati da su sretni i da je sve u redu. Malograđanski duh osjeća čitav svij et kao vlastitog neprij atelja. I, eto problema za vanjski svet koji malograđani doživljavaju kao prostor opasnosti, ono što se ne da podčiniti i svesti pod njihova načela, izvan njihovog osjećaja jedinstva i harmonij e, pa ga zato žele uništiti. Čak i kada su manifestacij e malograđanskogaludila smij ešne, kada im se smij emo ili rugamo, ne treba zaboraviti da su opasni, da će se, u jednom trenutku, kada bude specifi čna težina na njihovoj strani, opredij eliti za silu u njezinu najogoljenij em obliku, a sve u ime viših ciljeva. I, još nešto: ako dođe taj čas, treba biti oprezan i budan – i tada malograđanin izgleda dobroćudno, njegov bunt opravdan, a pogled na svij et, njegova kultura i ponašanje, odišu čistoćom i naivnošću. Za koji tren kasnij e, oko nas će teći more krvi, gledat ćemo konclogore, a pjesme koje će pjevati malograđani u svojim obiteljima ili na javnim skupovima bit će i dalje nježne i tople!? To je ono zbog čega želim praviti ovu predstavu…

Jovica Pavić

99 Petak, 29. svibnja 2009.

Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine DJEČJI DAN (Dan sretnoga djetinjstva, u suradnji s Cvitkom)

100 Petak, 29. svibnja 2009.

Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine

GOSTOVANJE OGULINSKOG FESTIVALA BAJKE

Prezentacij a Ogulina-zavičaja bajke Ivanin rodni Ogulin u Pričama iz davnine - stručni rad Ivanke Dimitrij ević

U suradnji s Turističkom zajednicom Grada Ogulina i Ogulinskim festivalom bajke

Krovni projekt razvoja kulturnog turizma - Ogulin,zavičaj bajke - utemeljen je na činjenici da je u Ogulinu rođena Ivana Brlić - Mažuranić i njezinoj rečenici iz autobiografi jeda je inspiracij u za Priče iz davnine pronašla u bajkovitom ogulinskom kraju. Iz projekta su proizašla dva proizvoda - Ogulinski festival bajke i Centar za posjetitelje Ivanina kuća bajke (prvi muzej bajke na svij etu). Više možete vidjeti na www.ogfb .hr IVANINA KUĆA BAJKI – MULTIMEDIJ ALNI CENTAR ZA POSJETITELJE Ivanina kuća bajke u Ogulinu je multimedij alni i interdisciplinarni Centar za posjetitelje koji, svojom stalnom izložbom postavljenom na načelima znanja, kreativnosti i uporabe novih tehnologij a, web stranicom, virtualnim međunarodnim referencij alnim centrom za bajkei on-line knjižnicom, tematskim putem bajke kroz Ogulin i okolicu, izdavačkom djelatnošću te kreativnim i edukativnim programima, namij enjenim djeci i odraslima, slavi bajke i bajkovito stvaralaštvo, kako djela I.B. Mažuranić, rođene Ogulinke, tako i drugih bajki i bajkopisaca svij eta. Ivanina kuća bajke ima za cilj umrežavanje Ogulina s hrvatskim, europskim i svjetskim gradovima, identitet kojih je povezan s bajkama i bajkopiscima….

101 O I.BRLIĆ-MAŽURANIĆ – HRVATSKOM ANDERSENU…

Ivana Brlić Mažuranić je rođena 18. travn- ja 1874. u Ogulinu, gdje joj je otac Vladi- mir Mažuranić, sin pjesnika i hrvatskog bana Ivana Mažuranića, bio na dužnosti državnoga odvjetnika. Ivanina majka, Henriett a rođ. Bernath, potjecala je iz imućne varaždinske obitelji. Osobitom snagom na Ivanu je djelovao djed Ivan Mažuranić. Gradovi u kojima je živjela Ivana, Ogulin, Karlovac, Slavonski Brod i Zagreb s ponosom ističu njeno ime. Dio života u kome je ova književnica stvo- rila svoja djela, prekrasne priče za djecu, zbog čega ju ponekad nazivaju ‘hrvats- ki Andersen’, provela je u Slavonskom Brodu. Glavni trg u Slavonskom Brodu, na kome se još uvij ek nalazi kuća obitelji Brlić, naziva se Trg Ivane Brlić Mažuranić. Izdvajamo neke zanimljivosti iz njezina životopisa… 1883. - Piše dvij e pjesmice na francuskom -Ma Croatie i Le bonheur 1886. - Prvi pjesnički pokušaj na hrvatskom jeziku: Zvij ezdi moje domovine(u Ogulinu) 1890. - Umire joj djed, hrvatski ban i književnik Ivan Mažuranić 1892. - Udaje se za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, udajom ulazi u uglednu građansku obitelj Brlić i dolazi živjeti u Brod na Savi u obiteljsku kuću Brlićevih; rodila šestero djece – tri kćeri i tri sina 1902. - Objavljuje Pripovij etke i pjesme za dječake Valjani i nevaljani 1913. - Objavljuje prvi hrvatski roman za djecu Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića 1916. - Objavljuje bajke Priče iz davnine (Matica hrvatska, Zagreb) 1930. - U Hrvatskoj revij i izlazi Ivanina Autobiografi ja (napisana 1916.) i pismo sinu Ivanu o postanku Priča iz davnine 1931. - Predložena za Nobelovu nagradu za književnost 1937. - Jugoslavenska akademij a znanosti i umjetnosti prima ju za (dopisnoga) člana, čime postaje prva žena koja je postala članica Akademij e 1938. - Akademij a ju predlaže za Nobelovu nagradu 1938. - Umrla u Zagrebu, 21. rujna 1939. - Iz tiska joj izlazi, posthumno, knjiga pripovij etki i pjesama za djecu Srce od licitara (Za- greb) 1971. - Kćer Nedjeljka (Neda) Brlić pokreće manifestacij u U svij etu bajki Ivane Brlić-Mažuranić 1971. - Školska knjiga utemeljuje Nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za neobjavljeni književni tekst (roman, zbirku pjesama, zbirku pripovij edaka) napisan na hrvatskome jeziku i namij enjen dje- ci i mladeži do 14 godina 1991. - Grad Slavonski Brod obnavlja manifestacij uU svij etu bajki Ivane Brlić-Mažuranić, koja se kao Tjedan dječjih svečanosti do 1994. održava pod pokroviteljstvom UNICEF-a, učenici brod- skih škola slikaju desetmetarsko Platno mira

102 Petak, 29. svibnja 2009.

Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače

LARRY THOMPSON TRAGEDIJ A JEDNE MLADOSTI

SHOW MUST GO ON Dušan Kovačević

U izvedbi Zvezdara teatra Beograd

Redatelj i autor: Dušan Kovačević Scenograf: Nenad Brkić Kostimografk inja: Katarina Grčić Maska: Nij az Memis Svjetlo: Dragan Maras

103 Uloge: Milena Dravić, Bora Todorović (Milan Gutović), Miodrag Krivokapić (Aljoša Vučković), Feđa Stojanović Branka Petrić, Branka Petrić, Branka Petrić, Branko Kosar, Ljiljana Dragutinović, Lepomir Ivković (Mihajlo Nestorović, Miloš Stojanović), Marij ana Popović (Nataša Radovanović), Vanja Janketić Tomo Komatina, Miodrag Tešović, Branko Kosar IZ KAZALIŠNE KRITIKE… Autor teksta i redatelj Dušan Kovačević nastojao je progovoriti o teatru u tjeskobnim vremenima. Razotkrio je kazališni mehanizam, teatarske prostore one iza i ispred zastora, drame što se događaju u uredu ravnateljice, u garderobama, glumačkom stanu i na pozornici. Kovačevićeva dramska dosjetka okuplja se oko očekivanja izvedbe Cyranoa de Bergeraca. I dok glavni glumac kasni, publiku zabavlja jedan iz Cyranoeve pratnje - Bora Todorović, koji na proscenij umu prepričava teatarske zgode i zgode iz djetinjstva. Paralelno u Stefanovom stanu, negdje na periferij i grada, nakon što su sa zanimanjem pratili nastavak svoje omiljene sapunice o Larryju Thompsonu, umiru svi protagonisti jedne apsurdne životne priče ispisane iz turobne stvarnosti. I dok prvi kazališni dio pokušava predočiti otužnu teatarsku zbilju, drugi je ispisan i odigran na tragu groteske s prilično pretencioznim krajem u kojem nam Kovačević sugerira kako smo svi već odavno mrtvi te tako, jedino kao mrtvaci,uspij evamo preživjeti. Najzanimljivij i, u ulozi ostarjelog glumca koji zabavlja publiku dok se drama događa iza pozornice, je Bora Todorović. On je šarmantno uspio ocrtati svu muku glumačkog zanata iz odmaka, s rubova smij eha i plača.Milena Dravić je, efektno i duhovito, predstavila lik kazališne ravnateljice. Dubravka Vrgoč O PREDSTAVI… Predstava Larry Thompson – tragedij a jedne mladosti, izvedena je 1998. na Festivalu u New Yorku i, kao najbolja predstava festivala, prikazana je u zgradi UN- a za veleposlanike. Drama je, u sij ečnju 2005. godine, imala premij eru na Novom Zelandu, a Profesionalac je, u prij evodu na katalonski jezik, bio premij erno izveden u travnju 2005. godine, u Nacionalnom teatru Katalonij e u Barceloni.

O AUTORU Dušan Kovačević je rođen 1948. godine u Mrđenovcu pokraj Šapca. Osnovnu školu je završio u Šapcu, a gimnazij u u Novom Sadu. Studirao je na Akademij i za kazalište, fi lm, radio i televizij u u Beogradu; diplomirao na Odjelu dramaturgij e, 1973. godine. Od 1973. godine je član Udruženja književnika Srbij e. Radio je kao dramaturg za Dramski program TV Beograd. Između 1986.-1988. godine, radi kao docent na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Od 1998. godine je direktor Zvezdara teatra u Beogradu. Živi i radi kao profesionalni pisac u Beogradu. Dopisni je član SANU. Dušan Kovačević je napisao,između ostalih, drame: Maratonci trče počasni krug, Radovan Treći, Sabirni centar, Balkanski špij un, Sveti Georgij e ubiva aždahu, Profesionalac, Urnebesna tragedij a,

104 Larry Thompson – tragedij a jedne mladosti, Kontejner s pet zvjezdica, Doktor Šuster… Pisac je fi lmskih scenarij a: Beštij e, Poseban tretman, Ko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug, Balkanski špij un, Sabirni centar, Podzemlje, Urnebesna tragedij a, Profesionalac, Sveti Georgij e ubiva aždaju. Pisao je TV drame i originalne scenarij e za televizij u, TV serij e, radio drame. Njegove drame igrane su u kazalištima diljem Europe, SAD-u i Kanadi. Samo u beogradskim profesionalnim kazalištima, odigrano je više od 2.500 predstava koje je pogledalo više od milij un i pol gledatelja. Dušan Kovačević je nagrađen mnogim nagradama u zemlji, a dobitnik je dva Grand Prixa za scenarij Balkanskog špij una i Profesionalca na Filmskom festivalu u Montrealu, Nagrade međunarodnog žirij a kritike za najbolji fi lm -FIPRESCI, u Montrealu zaProfesionalca , Zlatne palme na Festivalu u Cannesu za Podzemlje. Film Ko to tamo peva proglašen je najboljim fi lmom jugoslavenske kinematografi je od 1945.- 1995. godine.

MILENA DRAVIĆ Rođena Beograđanka. Bavi se fi lmom od svoje šesnaeste godine. Dosad je snimila 90 fi lmova. Debitira u kazalištu i to u Ateljeu 212 s ulogom u drami Bore Ćosića iz 1971. – Uloga moje obitelji u svjetskoj revolucij i. Glavnu ulogu, uz Petra Božovića i Dragana Nikolića (supruga), igra u Decameronu. S predstavom Ptić i ptica Slobodana Stojanovića, sa suprugom Draganom Nikolićem, debitira u Zvezdara teatru, gdje radi i danas. U predstavi Larry Thompson-tragedij a jedne mladosti Dušana Kovačevića, ostvaruje lik Katarine, upravnice kazališta. Odigrala je i ulogu Velike Mame u remake predstavi Kosa. U međuvremenu radi na monodrami Milena u svij etu muškaraca Dušana Radovića, u režij i Miloša Radovića. Prvi fi lm Vrata ostaju otvorena snimila je 1958.-1959. godine. Filmografi ja: Diližansa snova, Uzavreli grad, Prekobrojna, Kozara, Čovjek nij e tica, Rondo, Jutro, Djevojka, Zasjeda, Misterij e organizma, Horoskop, Skupni portret s damom…

BORA TODOROVIĆ Rođen u Beogradu, 1929. godine, gdje se školovao i diplomirao glumu na Kazališnoj akademij i u klasi Joze Laurenčića. Od 1964.-1969. godine boravio je u Zagrebu i igrao u predstavama Smrt trgovačkog putnika, Baby Doll, Zvjezdani trenuci čovječanstva. Najduži glumački staž ima u Ateljeu 212 gdje je ostvario brojne uloge: Arsen i stare čipke, Sprovod, Kape dolje, Radovan III, Maratonci trče počasni krug, Čudo u Šarganu, Vještina, Povratak. U Zvezdara teatru igra u predstavama: Mrij ešćenje šarana, Pazarni dan, Larry Thompson – tragedij a jedne mladosti, Povratak. Uloge u fi lmovima i TV serij ama: Koraci kroz maglu, Stići prij e svitanja, O pokojniku sve najljepše, Balkan ekspres, Balkanski špij un, Maratonci trče počasni krug, Ko to tamo peva, Dom za vješanje, Podzemlje, Profesionalac, Sivi dom, Diplomci, Rađanje radnog naroda. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.

105 Subota, 30. svibnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Ivo Tij ardović SPLITSKI AKVAREL

U izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta Split

- Splitskom “Malomen puku”, pravom autoru ovoga djela... Ivo Tij ardović Dirigent: Ivo Lipanović Redatelj: Krešimir Dolenčić Scenografk inja: Vesna Režić Kostimografk inja: Ana Savić Gecan Koreografk inja: Snježana Abramović Milković Oblikovanje svjetla i projekcij a: Deni Šesnić Zborovođa: Neven Radaković

Uloge: Ivica Čikeš , Ratomir Kliškić, Tajana Jovanović, Valentina Fij ačko, Božena Svalina, Saša Jakelić, Jelena Bosančić, Goran Marković, Tonči Banov, Ivan Jakus, Antonij o Franić, Duje Grubišić, Matij a Kačan, Ivo Perkušić, Mirko Kraljev, Joško Ševo, Ratko Glavina, Miroslav Ljubičić, Frane Perišin, Jadran Barišković, Franjo Pavić, Karlo Ljubičić, Jadran Barišković, Franjo Pavić, Dario Tvrdić, Tea Prvinić, Stefan Kokoškov, Danira Ipavec, Barbara Sumić, Joško Tranfi ć, Lea Ančić, Ozren Dževrnja Viro.

Zbor i Balet HNK Split Orkestar HNK Split O SPLITSKOME AKVARELU.... (u povodu premij ere) Od dana prvoga postavljanja – u Splitu, 5. ožujka 1928. - pa do danas, oko Akvarela se prepliće tisuće priča. Uz Malu Floramy, to je jedna od najizvođenij ih hrvatskih opereta uopće, a svaka nova izvedba stvara oko sebe onu tako simpatičnu sveopću uskomešanost i iščekivanje kakve vezujemo uz velike projekte u svim područjima. U sportu su to odlučujuća natjecanja ili utakmice; u svij etu rada je to, na primjer, porinuće velikoga broda ili kakav dobar izvozni posao; u svij etu znanosti još neviđen izum ili otkriće, a u domaćoj operetnoj orbiti to su, bez premca, Floramy i Akvarel. Zapravo, bit posla oko Akvarela najbolje je opisao Krešimir Dolenčić: - Akvarel, zapravo, kao musical ili operetno djelo, i ne postoji. On je neprekidno na repertoaru grada Splita. (…) Ne događa se Spli’ski akvarel u kasnim dvadesetim godinama. On se događa stalno… Zato, uz osamdesetu obljetnicu Akvarela, poželimo da tako ostane i nakon ove premij ere.

106 JOŠ MALO O AKVARELU... Veštite starinske i bile gvante, crjenu kapu i sve tremante... vaja nam stavit, jer eto ti Spli’skog akvarela! Zaorit će se barba Tomina O kućo mala iz Veloga Varoša, zafrkavat će lavandere Maricu di’ jon je Tonči, zaplesat će Perina Štrambera sa svojim Lešandrom, Johnnyjem i Willyjem, nasmij at ćemo se Zenzi Salonji deraču, Mikuli Bigulinu ribaru, prisjetit se đinđilite i svih bolesti šjore Jovane. Proputovat će naša pjevačko-glumačko-plesačka ekipa od Veloga Varoša, travara Salka u Ljubuškom i gazda Perinih torti i kobasica, do rive našega djetinjstva, proslavit ćemo Sudamju, igrat tonbulu, zaogrnuti i utješeni lipom, mladenačkom ‘jubavi Tonča i njegove Marice, a sve u počast glavnim licima ovog besmrtnog djela meštra Tij ardovića - gradu Splitu i nama samima koji ga živimo i sanjamo upravo onakvog kakvog ga najviše volimo, sa svim njegovim manama i vrlinama. HNK Split, s veseljem i ponosom, predstavlja operetu-musical-komedij u-melodramu, ili kako hoćete, napisanu (cit.Tij ardović) –Splitskom Malomen puku, pravom autoru ovog djela. I - eto ti ponovo i starih znanaca iz slavom ovjenčane predstave - maestra Ive Lipanovića i redatelja Krešimira Dolenčića. Kako kažu, sjećaju se stare predstave, ali rade sasvim novu! Ovaj put je Vesna Režić učinila scenu, Ana Savić Gecan odij eva veliku ekipu, Snježana Abramović odgovorna je za ples, Deni Šesnić za svjetlo i video, a u predstavi nastupaju - od nezamjenjivih Rate Kliškića, Tonča Banova, Joška Ševe i Ratka Glavin - do Valentine Fij ačko, Saše Jakelića, Tajane Jovanović, Ive Jakusa, Miroslava Ljubičića, sve do najmlađih, splitskih studenata glume - Jelene Bosančić, Gorana Markovića i njihovih kolega. Zbor, Balet i Orkestar našega HNK-a, s veseljem rade ovu predstavu koju, s pravom, i vi, publika, a i mi umjetnici, Uprava i cij elo kazalište smatramo našom. Pozivamo vas u gledalište, ne samo gledati, već i sudjelovati, jer kako bi rekao barba Toma - a ko će moć odolit našoj lipoj spliskoj pismi!

Krešimir Dolenčić

107

Ponedjeljak, 1. lipnja 2009. Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Umjetnička galerij a kraljice Katarine Kosače Otvaranje izložbe

DIMITRIJ A POPOVIĆA

O UMJETNIKU… Dimitrij e Popović rođen je 4. ožujka 1951. na Cetinju. Završio je studij na Akademij i likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1976. godi- ne. Za vrij eme boravka u Parizu 1974. godine, upoznaje pariškog kolekcionara Davriera, pa u sastavu njegove zbirke izlaže 1978. u Galerij i Alexander Braumuller, zajedno s umjetnicima Salvadorom Dalij em, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đuri- ćem, Leonorom Fini… U Pforzheimu 1982. godine, Galerij a Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona, organiziraju mu zajedničku izložbu grafi ka sa Salvadorom Dalij em. Iste godine, u povodu veli- kog jubileja Leonardo a Milano 1482. – 1982., izlaže ciklus crteža Omaggio a Leonardo u milanskoj Pallazo Sormani. U povodu 27. međunarodnoga umjetničkog festivala Due mondi, grad Spoleto u kojemu se taj festival održava, organizira mu izložbu slika, crteža i grafi ka. U godini jubileja dvij e tisuće godina kršćanstva izlaže u Rimu ciklus raspećaCORPUS MYSTI- CUM u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria del Popolo – I Agostiniana arte sacra conteporanea i u Pantheonu. Jedan je od petnaest umjetnika, likovnih kritičara i fi lozofa (M. Bitt a, M. Cacciari, M. Paladino i P. Portghesi), koji su pozvani odgovoriti na Pismo Pape Ivana Pavla II. umjetnicima. Odgovori su objavljeni u knjizi Umjetnici odgovaraju Papi Ivanu Pavlu II., izdavač Sri spa – Mi- lano, 2003. Do sada je priredio 58 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovao na dvij e stotine skupnih. Dobitnik je više od dvadeset domaćih i međunarodnih nagrada i prizna- nja. Djela mu se nalaze u tridesetak domaćih i svjetskih muzeja i galerij a.Objavio je jedanaest grafi čkih mapa, do sada je izašlo šest monografi ja, a o djelu Dimitrij a Popovića snimljeno je sedam fi lmova.

109 Ponedjeljak 1. lipnja 2009.

Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače Velika dvorana Svečanost zatvaranja Mostarskog proljeća

Koncert

MAKSIMA MRVICE

O GLAZBENIKU Maksim Mrvica završio je osnovno i srednje glazbeno obrazovanje u klasi prof. Marij e Sekso u Šibeniku. Već kao devetogodišnjak počinje javno nastupati, a s nepunih dvanaest godina, održao je svoj prvi koncert s orkestrom. Inače, prezime Mrvica potječe sa šibenskog otoka Žirja.

110 Nakon niza koncerata u rodnom gradu, godine 1993. upisuje Muzičku akademij u u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Krpana. Kod prof. Krpana je i diplomirao 1998. godine, s odličnim uspjehom. Iste godine upisuje jednogodišnji studij usavršavanja na Konzervatorij u Franz Liszt u Budimpešti u klasi prof. Lászla Baranyaya. Od ožujka 2000. godine usavršava se na Konzervatorij u Alexander Skrjabin u Parizu u klasi prof. Igora Laszka. Nastupao je u svim većim hrvatskim gradovima, te Salzburgu i Beču (Austrij a), Budimpešti (Mađarska), Parizu (Francuska), St. Petersburgu (Rusij a). Uspješno je snimao za Hrvatski radio i Hrvatsku televizij u. Surađivao je s orkestrom Muzičke akademij e u Zagrebu i Simfonij skim orkestrom HRT-a (Alan Buribaev). Dobitnik je nekoliko nagrada na domaćim i inozemnim natjecanjima - prve nagrade na Državnom natjecanju učenika glazbe u Zagrebu, Rektorove nagrade Sveučilišta Grada Zagreba za akademsku godinu 1997./98., nagrade austrij skog Rotary Cluba 1998. godine, prve nagrade na Međunarodnom pij anističkom natjecanju Nicolai Rubinstein u Parizu 1999., te prve nagrade na pij anističkom natjecanju Portoise u Parizu 2001. Uz redoviti studij na Akademij i, usavršavao se i na mnogim majstorskim tečajevima, aktivno sudjelujući na seminarima kod priznatih svjetskih pedagoga i pij anista kao što su Igor Laszko, Semiom Balshem, Edit Picht-Axenfeld, László Baranyay, Nina Kazimirova, Virginio Pavarana, Sergej Senkov i Christine Paraschos. Dobitnik je Diskografske nagrade Porin 2002. za najbolji album u kategorij i klasične glazbe. Na svojim albumima spaja klasičnu s pop/rock glazbom.

JOŠ PONEŠTO O UMJETNIKU…

Kada je Maksim Mrvica isticao da je ponosan na Gestures, njegov album suvremenih hrvatskih klavirskih djela, bio je realan. Ipak, očekivao je da će njegovi albumi biti zaboravljeni na policama, što je bio slučaj s mnogim drugim eksperimentalnim albumima. Ali, pogrij ešio je! Njegov uradak postao je jedan od najbrže rasprodanih klasičnih djela ikad u Hrvatskoj, te je, na kraju, osvojio četiri Porina, uključujući i onaj za najbolji album klasične glazbe. Maksim je čak bio pozvan otvoriti ceremonij u dodjele nagrade Porin; bila je to čast koja se obično ne ukazuje klasičnom glazbeniku. Ondje je prouzročio senzacij u izvedbom The Dance of the Baroness (Ples barunice). Koji je razlog njegova uspjeha? Maksim strastveno nastoji približiti mladoj publici klasičnu glazbu i komunicirati s njima na nov i uzbudljiv način. Njegove izvedbe podrazumij evaju dramu. Ne boji se kreirati atmosferu uz pomoć video zidova, svjetlosti i lasera. Najvažnij a od svega jest njegova vjera u moć same glazbe dotaknuti ljude. Ta vjera ga je održala i onda kada je sam lij epio plakate za svoj koncert u manjim hrvatskim gradovima. I nadalje ga održava sada, kada ima priliku dospjeti do najvećeg auditorij a ikad. Ubrzo, nakon brojnih televizij skih nastupa i intervjua, počeo je snimati CD Gestures. Spektakularni premij erni recital u dvorani Lisinski s 2000 mjesta u Zagrebu, sastojao se od laserskih projekcij a, suhoga leda i video zida, a polovica nazočnih bila je mlađa od 30 godina. - Uvij ek sam želio primij eniti drugačij i pristup, ali kada se radi o glazbi, ne dopuštam da išta ometa moju izvedbu ili ljude koji slušaju. Kada počnem svirati, laserska projekcij a se prekida. Samo želim stvoriti uzavrelu atmosferu – kazuje Maksim. Općenito,njegovi nastupi više sliče techno-partyju ili rock-koncertu nego klasičnim koncertima.

DISKOGRAFIJ A: The Piano Player, Geste/Gestures, Variations Part I&II, A New World, Electrick, Pure I, Pure II…

111 Zahvaljujemo: Predsjedništvu Bosne i Hercegovine Vladi Federacije BiH Ministarstvu kulture i sporta Federacije BiH Vladi Republike Hrvatske Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske Federalnom ministarstvu okoliša i turizma Ministarstvu kulture Republike Hrvatske Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bosni i Hecregovini Veleposlanstvu Republike Austrije u Bosni i Hercegovini Vukovarsko-srijemskoj županiji Hercegovačko-neretvanskoj županiji Gradu Mostaru

Gradovima: Sarajevu, Zagrebu, Puli, Dubrovniku, Zadru, Splitu, Šibeniku, Omišu, Tuzli, Banjoj Luci, Širokom Brijegu, Jajcu, Ogulinu, Kupresu

Mostarsko proljeće 2009. Dani Matice hrvatske

Kontakt: Matica hrvatska Mostar, kralja Zvonimira bb, Mostar

Odnosi s javnošću i voditeljica Ureda Mostarskog proljeća: Misijana Brkić - Milinković, dipl. novinarka

Marketing i promidžba: mr.sc. Žana Mrkonjić

Tehnički voditelj: Igor Kunštek

Organizatorice: Matea Pehar Vanja Prusina Nela Marinčić Danijela Ljubić

Suradnici: članovi Odjela za mlade MH Mostar

Ured Mostarskog proljeća: Tel. 00 387 36 325 895 Fax. 00 387 36 323 501

www.maticahrvatska-mostar.ba [email protected]