CRTICE IZ POVIJESTI Kako se rijeka Orljava zvala u antiko doba?

NIKOLA CESARIK

Mislim da ne treba posebno naglaavati naeg podruja povezivali su jo5 istraivai iz ~injenicu kako mnogi dananji toponimi svo­ 19. te prve polovice 20. stolje~a. Svakako je je korijene vuku jo iz anti~kih vremena. da su njihovi radovi esencijalni pri proua­ Primjerice, anti~ko ime za Sisak nekada je vanju te tematike, no i u njima katkada ima bilo Siscia, za Sohn Salona, za Pulu Pola, za najobinijih pretpostavki baziranih na pukom Senj Senia. Isto je is rijekama: Sava se zvala domiljanju, 5to moderne istraivae neri­ Savus, DravaDravus, Dunav Danuvius itd. Iz j etko tj era na izniman oprez. navedenih je imena jasno vidljiv oiti konti­ Tako bi se ponekad anti~ki toponim po­ nuitet, no to je s ostalim toponimima? Vin­ kuao povezati s danasnjim samo na osnovi kovci su se nekada zvali Cibalae, Osijek Mur- injenice da i jedan i drugi poinju istim sa, rijeka Krka u davna je vremena bila poz­ slovom, ili da se razlike u njihovim imenima nata kao Titius flumen, dok se Cetina pak teoretski mogu pravdati jezinim promje­ zvala Hippus flumen. Kako to da je u tim nama dokazanim (ili ponovno pretpostav­ sluajevima do5lo do nazivnog diskontinu­ ljenim) na nekim drugim primjerima isl. No u iteta, dok se kod onih prethodnih, nakon toli­ sutini se vrlo esto radi o nizanju pretpos­ ko godina, uspjelo sa~uvati izvorno ime? tavki baziranih na pretpostavkama, to samim Na to pitanje, naravno, nije uvijekjedno­ time dovodi i do nepotrebnog pokusaja doka­ stavno dati nedvosmislen odgovor, no inje­ zivanja nedokazivog. Medutim, kao to sam nica jest da je u ranom srednjem vijeku do5lo naglasio: nije naodmet iznijeti svoje razmis­ do itavog niza doseoba na nasa podruja, pa ljanje, cak i ako je ono bazirano na nizu pret­ je tako i s dolaskom slavenskog zivlja do5lo i postavki, ali zato se ne bi smjelo dogadati da do promjene u imenima ponekih gradova, moderni istraivai uzimaju stare pretpos­ rijeka, planina itd. Mjestima u kojima se nisu tavke kao sigurne injenice, bez toga da se zadrzali starosjedioci, Slaveni su nadjenuli sami provjerom uvjere u njihovu (ne)is­ nova imena, dok se kod onih mjesta, gdje je i pravnost. dalje ivjela svijest o ranijem periodu, katka­ Stoga se ni razmiljanja prezentirana u da zadrzao i stari naziv. No u ponekim se slu­ ovom priop~enju ne smiju olako uzimati ajevima taj stari naziv s vremenom toliko is­ sigurnim, ve~ ih svakako valja detaljno krivio da je naoigled teko povezati dananje provjeriti u izvornom dokaznom materijalu. ime s antikim. Slijedom navedenog, ovim putem elim Ali valja odmah natuknuti da je povezi­ prezentirati neka svoja razmiljanja o jednoj vanje anti~kih s dananjim toponimima neri­ staroj dvojbi prisutnoj u prouavanju nae jetko i plod veoma nategnutih pretpostavki. anti~ke toponimije.' Medutim, nije grijeh pretpostavljati; grijeh je ne provjeravati temeljne izvore te prihva~ati Bathinus flumen tude pretpostavke kao sigurne injenice, to U strunoj je literaturi tako odavna pri­ ~esto zna napraviti nepopravljivu Stetu pri sutna rasprava o tome koju od dananjih rijeka prouavanju antike toponimije. Primjerice, valja povezati s anti~kom Bathinus flumen. ve~inu anti~kih s dananjim toponimima Rije je, naime, o rijeci na kojoj su se u jeku

POZESKI PUCKIKALENDAR 115 velikog rata u Iliriku 6. ­9. godine po Kristu­ bila op~eprihva~ena pretpostavka da je Bosna panonski Breuci predali budu~em rimskom zapravo Bathinus flumen, raniji su istraivai caru Tiberiju. Prva od vie pretpostavki bila postaju Ad Basante pokusali povezati s je ta da jerije orijeci Bednji,no to se povezi­ Bosutom, no ta se rijeka u antici nesumnjivo vanje iskljuivo oslanja na itav niz pretpos­ zvala Bacuntius!" S obzirom na to da se tavki (5to topografskih, 5to etimolokih) koje postaja Ad Basante uglavnom ubicirala na ire se ne mogu poduprijeti niti jednim konkret­ podru~je us~a Bosne u Savu, mislim da ne bi nim dokazom. Uz to, ime 'Bednja' je oito trebalo dvojiti da je Ad Basante zapravo slavenskog podrijetla, to njezino poveziva­ postaja koja se nalazila ~na Bosni"." Prema nje s predrimskim Bathinus itekako dovodi u tomu, zahvaljuju~i imenu postaje sauvao pitanje'. Kasnija te u mnogoemu i znatnije nam se i anti~ki naziv za rijeku Bosnu prihva~ena pretpostavka jest ta da je rije o Basanus flumen.' rijeci Bosni. Ta bi opcija svakako vie odgo­ Dakle, sukladno postaji Urbate (,,na varala topografskim odrednicama samog rata Vrbasu"), i druga je postaja smjetena na u~u u Panoniji, koji se uglavnom odvijao istono jedne od glavnih desnih pritoka rijeke Save od rimske utvrde u Sisciji; no u sutini je i tu (~,na Bosni"), a sli~no je i s rijekom Drinom samo rije o pokuaju povezivanja niza eti­ (takoder jednom od glavnih desnih pritoka molokih pretpostavki koje nemaju pravu Save), budu~i da antiki itinerari na istoj cesti potporu u dokaznom materij alu. 6 biljee i postaju Drinum fl.,' koja se nesum­ Medutim, navedena rijeka nije poznata njivo nalazila negdje u blizini u~a Drine u samo po tome to su se 8. godine po Kr. na njoj Savu. Naravno, nije teko zakljuiti za5to su Breuci predali Tiberiju, ve~ i po tomu to se se postaje na posavskoj magistrali nalazile u ona spominje i kao odredina toka ceste blizini u~a glavnih pritoka rijeke Save: ne zabiljezene na natpisu iz Salone, podignutom samo da je rijec o najprirodnijim vezama 19./20. godine po Kristu.' Na tom je natpisu izmedu unutranjosti Dalmacije i same zabiljeena izgradnja triju cesta koje su Panonije, ve je rije~ i o djelomi~no plovnim povezivale Salonu s unutra5njo~u Ilirika, a rijekama, to je u ono doba itekako olakavalo jedna od njih ­dugaka ak 158 rimskih milja razmjenu dobara. ­ vodila je ad Bat(h)inum flumen, quod dividit 2. Bosna nikako ne moe biti rijeka Breucos Oseriatibus; dakle: do rijeke Bathi- do koje je vodila cesta s natpisa iz 19./20. nus koj a razdvaj a Breuke od Oserij ata. 8 godine jer do njezina je toka vodila druga Bednjaje timnatpisom definitivno elimi­ cesta takoder zabiljezena na natpisu iz nirana kao potencijalno rjeenje, jer njezin je Salone koja je vodila ad Hedum castellum tok od Salone udaljen znatno vie od Daesitiatium (u prijevodu ,,do Heduma, navedenih 158 milja, pa se pretpostavka daje utvrde Dezidijata"). Zahvaljuju~i jednom rije o rijeci Bosni sve vie poela spominjati natpisu iz Breze sjeverno od Sarajeva," kao sigurna ~injenica. Medutim, kako ~e biti teritorij Dezidijata je sa sigurno~u ubiciran pojasnjeno u daljnjem tekstu, rijeka Bathinus na ire podruje Srednje Bosne, a cesta koja je ni u kojem sluajune moe biti rijeka Bosna. vodila do njihovog sredita vodila je i do same Tri su glavna razloga za to: doline rijeke Bosne, zbog ega bi u svakom 1. u antikim se itinerarima, du posav­ smislu valjalo isklju~iti mogu~nost da je do ske magistrale, javljaju postaje Urbate i Ad istog podruja vodila jo jedna cesta Basante. Prva se postaja lako moze povezati s zabiljezena na natpisu iz Salone. navodom Plinija Starijeg kako se rijeka Medutim, zbog ustaljenog prihva~anja Urpanus ulijeva u Savu. Nema sumnje da je pretpostavke da je rijeka Bosna zapravo rije o Vrbasu. To je jasno kako po etimo­ Bathinus flumen, raniji su istraivai ak lokoj tako i po topografskoj osnovi, budu~i pomiljali da su cesta do dezidijatske utvrde da se postaja Urbate nalazi kod u5~a Vrbasa u Hedum te ona do rijeke Bathinus zapravo Savu ( Ur bate bi doslovno znailo ~na jedna te ista cesta, koje su se tek pri kraju Vrbasu"). No 5to je ondaAd Basante? Kako je ravale u dva dijela.' No mislim da nema 116 POZESKI PUCKI KALENDAR potrebe za takvim razmiljanjima kada je Basanus te pokuajmo pretpostaviti da je bilo poznato da je postojala i cesta koja je Salonu koja od tih rijeka potencijalna Bathinus povezivala s Posavinom, odnosno s postajom flumen. Zatim si postavimo pitanje: je li Servitium, koja se nalazila na podru~ju mogu~e da cesta od Salone vodi do rijeke Bosanske Gradiske." Ta je cesta, sude~i Bosne ili do Vrbasa u duini od 158 milja te da prema Antoninovom itineraru, bila duga 154 pri tome ini granicu izmedu posavskih etnija, rimske milje;" dakle samo 4 milje manje od Breuka i Oserijata? Smatram daje odgovorna ceste spomenute na natpisu iz Salone! Prema to pitanje poprili~no jasan, jer na natpisu je tomu, mislim da je jasno da rijeku Bathinus jasno naznaeno da cesta vodi ad Bat(h)inum valja traiti negdje u arealu gradike flumen, dakle ,,do rijeke Bathinus "! Prema Posa vine. tomu, to ne mogu biti ni Bosna ni Vrbas, niti 3. Rijeka Bosna nikako ne moze bilo koja druga desna pritoka Save,jer cesta bi initi granicu izmedu Breuka i Oserijata. Za do tih rijeka do5la puno prije nego 5to bi do5la Breuke preko Plinija znamo da su nastanjivali do svog konanog odredita. A odredite ceste Posavinu,"a objavom diplome koja se danas je bila rijeka Bathinus! Da je bilo koja desna cuva u Muzeju Brodskog Posavlja znamo da pritoka Save spomenuta na natpisu, onda bi na je Marsunnia (dananji Slavonski Brod) bila njemu bilo navedeno da cesta vodi uzdu ili integralnim dijelom njihova teritorija." Tako­ kraj tih rijeka, a ne do njih. der znamo i da su im isto~ni susjedi bili No cesta vodi ,,do rijeke Bathinus", pri Skordisci," iji se najzapadniji lokaliteti nala­ emu bi trebalo biti jasno da tu rijeku ze upravo oko podruja u~a Bosne u Savu te isklju~ivo valja traiti na hrvatskoj strani se dalje pruzaju diljem itave bosutske Posa­ posavskog sliva. To treba biti lijeva pritoka Save, ije u~e ini odredite rimske ceste. vine. 21 0 etniji Oserijata se ne zna mnogo, ali uglavnom se drzi da su bili smjeteni zapadno Naime, jedino je use rijeke mogao biti od Breuka," vjerojatno na podruju Donje precizan pojam kojim bi se preciziralo odre­ Doline, dakle okvirno na podru~ju gradike dite ceste, jer svaki bi drugi dio rijenog toka Posavine. Prema tomu, raspored panonskih bio apsolutno neodreden podatak. Dakle, etnija u Posavini tijekom 1. stoljeca po Kr. onda kada cesta dode do podruja rijeke poprili~no je jasan: podru~je gradike Posa­ Bathinus, tada ona i konano staje. Tada ona vine zauzimali su Oserijati, brodska Posavina dolazi do odredita! A ta rijeka, uz to, ini pripadala je Breucima, dok su u bosutskoj granicu izmedu gradikog (Oserijati s Posavini bili smjeteni Skordisci. Donjom Dolinom) i brodskog Posavlja Pitanj e stoga glasi: moe li rij eka Bosna­ (Breuci s Marsunijom). koja se ulijeva u Savu kod Slavonskog Samca, Prema tomu, mi slim da j e j asno da rij eka oko 40 km istono od Slavonskog Broda biti Bathinus moe biti samo rijeka Orljava te da granica izmedu Breuka i Oserijata? Naravno je cesta od Salone vodila do podruja gdje se da ne moe! To moe biti samo rijeka koja se u Orljava nekada ulijevala u Savu. A upravo je Savu ulijeva zapadno od Slavonskog Broda te na tom podru~ju, na mjestu Dvorina kod koja ini prirodnu granicu izmedu gradikog i Priaca, nedaleko od starog ua Orljave, brodskog Posavlja. Gledaju~i na kartu, to nekada bio i prijelaz preko kojegaje posavska mogu biti samo Vrbas kao desna te Orljava magistrala od Siscije do Sirmija prelazila kao lijeva pritoka Save. S obzirom na inje­ rijeku Savu. To su potvrdila i arheoloka nicu da se Vrbas u antici nesumnjivo zvao rekognosciranja: naime, tijekom iznirnno Urpanus flumen, mislim da je jasno da Bathi- niskog vodostaja 2000. godine, na lokalitetu nusfl umen moe biti samo rijeka Orljava. Dvorine, mjetani su iz korita Save izvukli nekoliko masivnih kamenih blokova, koji su Staro u~e Orljave kao odredite rimske kasnije prebaeni u Muzej Brodskog ceste iz 19./20. godine Posavlja. U suradnji s roniocima iz Kluba Medutim, ostavimo sada po strani spo­ podvodnih aktivnosti ,,Marsonia", brodski su znaju da su Vrbas i Bosna zapravo Urpanus i arheolozi naknadno izvrili podvodno POZESKI PUCKIKALENDAR 117 rekognosciranje navedenog terena, ime je izmedu dvaju keltskih plemena Skordiska i ustanovljeno da se u koritu Save nalazi jo Tauriska.31 Cak i jednostavan pogled na etvrtastih kamenih baza i to u pravilnim reljefnu kartu navedenog medurijeja ukazuje razmacima, to sugerira da se na tom mjestu na to da je jedino slavonsko gorje koje se nalaze ostatci rimskoga mosta. Osim samih nalazi u samom srcu june Panonije moglo kamenih blokova, na tom su mjestu pronadeni initi granicu izmedu zapadnih i istonih i ostaci rimskih miljokaza, sto definitivno Kelta (sl. I). A to su potvrdila i arheoloka potvrduje da je upravo na tom mjestu rimska istraivanja koja su Skordiske ubicirala cesta prelazila Savu. isto~no, a Tauriske zapadno od lanca Papuka i Stoga, cesta koja je od Salone ila do Kmdije, na osnovi ega je jasno da je mans rijeke Bathinus zapravo je ila do starog us~a Claudius bio ili lanac Papuka i Kmdije, ili pak rij eke Orlj ave, koj a j e po svemu sudeci cinila i slavonsko gorje u cijelosti.' prirodnu granicu izmedu dvij e panonske A da je lanac Papuka i Krndije etnije­ Breuka i Oserijata. Ukupna udaljenost panonskim ustanicima sluzio kao baza, te ceste dobro se uklapa i u podatke s rimskih pokazuje i injenica da su ustanici iznenadili itinerara. Naime, kao to je ve~ re~eno, cesta rimske vojskovode Aula Cecinu Severa i ad Bat(h)inum flumen bila je duga 158 milja, Marka Plautija Silvana koji su s pet legija to svakako odgovara udaljenosti do Dvorina dolazili na zapad iz smjera Mezije na kraj Priaca. Ta je trasa bila neto duza od movarnim podru~jima rijeke Vuke. S kasnoantike trase koja je vodila prema obzirom na to da se taj sukob dogodio 7. Serviciju (154 milje prema Antoninovu godine te je uslijedio nakon epizode u kojoj su itineraru), 5to je i logino s obzirom na se panonski ustanici povukli na mans terenske okolnosti. Prvotna je cesta s Claudius, mislim da je logi~no zakljuiti da su godinama doivjela i brojne nadogradnje i se ustanici spustili upravo s lanca Papuka i dodatne spojeve, pa je u kasnijim itinerarima Kmdije, odakle su prirodno slijedili tok rijeke djelomino zabiljeena u drukijoj inaici; Vuke (koja inae izvire upravo na obroncima jer cesta je kasnije dobila i zapadni ogranak Kmdije). S obzirom na te podatke, mislim da prema Serviciju, sjeditu panonske rijene je logi~no zakljuiti da se i konana predaja flote u kasnoj antici. Cesta iz 19./20. godine panonskih plemena dogodila upravo na rijeci po mom je misljenju originalno vodila prema koja kao ila kucavica tee sredinom sjevemim obroncima Motajice, do starog kotline koju okruzuje slavonsko gorje. u~a Orljave, odnosno do mosta preko Save, Prema tomu, vidljivo je kako su iji su ostatci kako je to ve~ re~eno ­ svojevrsnu klopku pri povezivanju anti~ke potvrdeni na polozaju Dvorine smjetenom Bathinus flumen s rijekom Orljavom inile izmedu Priaca i Slavonskog Koba5a. ustaljene pretpostavke koje su anti~ki Rijeka Bathinus je dakle bila izvoma Bathinus s dananjim rijekama pokuavale breuka rijeka koja je prirodno povezivala povezati isklju~ivo na osnovi potencijalnih dva integralna podruja te etnije Po'eku etimolokih dodira. No smatram da su kotlinu i brodsku Posavinu,"te su se upravo arheoloki podatci, literarna i epigrafska vrela zbog toga panonski Breuci i predali na njoj 8. te posebice terenske odrednice, opovrgnule godine po Kristu. I doista, mnogi drugi sve pokusaje povezivanja Bosne ili Bednje s topografski podatci idu u prilog tomu da se rijekom Bathinus. Kao i u slu~aju Krke i ustanak panonskih plemena od 6. do 8. godine Cetine, ali i nekih drugih rijeka (primjerice u znatnom dijelu odigravao upravo oko Une), rijec je o rijeci koja u svom nazivu nije slavonskog gorja. Tako su se, primjerice, 6. sa~uvala autohtoni predrimski korijen, ve~ je godine ustanici sklonili na mans Claudius s novopridolim slavenskim stanovnitvom, odakle su se branili iz utvrdenog mjesta." dobila inovo ime Orljava. Sude~i prema podatku Plinija Starijeg, znamo Na samom kraju moram napomenuti i da je mons Claudius bio planina u medurijeju jednu etimoloku zanimljivost jer postoji Save, Drave i Dunava koja je cinila granicu izrazita mogu~nost da se preitak nekadas­

118 POZESKI PUCKI KALENDAR njeg imena za rijeku Orljavu (Bathinus paznju. Stoga one neto zainteresiranije flumen) sauvao u imenu sela Batrina, koje se itatelje upu~ujem na to da se o ovoj tematici upravo nalazi nedaleko od us~a Orljave u neto vie moze pro~itati u mom doktorskom rijeku Savu. radu, ~iji se primjerak odnedavno moze pro­ na~i i u Knjiznici moje biv5e kole poeke P.S. Za one koje Zele znati vie Gimnazije. Taj dio doktorata, naravno, Moram priznati da je bilo iznimno teko posve~ujem svom rodnom gradu na rijeci sazeti ovu temu na svega nekoliko stranica Orljavi, kao i mojim dragim Poeanima! teksta. Svim sam silama zelio izbje~i neizbjeznu suhoparnost; svjestan, naravno, da to nikako ne~u mo~i posti~i ukoliko zelim zadovoljiti i formu i sadrzaj. Uz to, rije¢ je o problematici kojoj sam posvetio nekoliko godina svog istraivakog rada te o kojoj sam detaljno pisao u svom doktorskom radu, tako da je nemogu~e u isto vrijeme biti i sazet i Oseriates "sre"wowe' Se en temeljit. A ovdje je upravo rijec o Mojica problematici koja prije svega zahtjeva t iznimnu temeljitost, to je na ovom mjestu r ° vrlo teko postii. Da bi neke stvari bile jasnije potrebno je puno dokazivanja i Rekonstrukcija rijecnih tokova na opovrgavanja, kojima na ovom mjestu podru~ju juine Panonije jednostavno nisam mogao dati znatniju (izradili N. Cesarik i L. Drahotusky-Bruketa)

'U tekstu koristim sljede~e kratice: CIL = Corpus Inscriptionum Latinarum, Berlin 1863­; ILJug = A. Sa5el, J. Sa5el, Inscriptiones latinae quae in Jugos/avia inter annos ... et ... repertae et editae sunt, Situla: razprave Narodnega muzeja Slovenije, 5, 19, 25, Ljubljana 1963­1986. Kratice anti&kih pisaca navodim u skladu s Oxford Classical Dictionary, 4th Edition (po pis dos tu pan na: https://oxfordre.com/classics/page/abbreviation­list/#e). 'Taj podatak dugujemo rimskom piscu Veleju Paterkulu (Veil. Pat. 2.114.4). Za prijevod Velejeva djela vidi izdanje Biblioteke Latina et Graeca: Gaj Velej Paterkul, Rimska povijest, preveo i priredio Josip Mikli~, Zagreb 2006. c. Gooss, Skizzen zur vorr~mischen culturgeschichte der mittlem Donaugegenden, Archiv des Vereins far Siebenbiirgische landeskunde,N. F., 14(1876),str.453. 'B. Sari a, Ba thin us Flum en, Klio, 23 (I 930), str. 96. 5 B. Saria,nav. dj. u bilj. 4, str. 96­97. " Kritiku povezivanja rijeke Bosne s Bathinusjlumen donose: A. Mayer, Studije iz toponomastike rimske provincije Dalmacije, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50 (1928­1929), str. 114­119; te N. Vuli~, Nekoliko pitanja iz anti&ke pro5losti (Reka Bath inus), Glas Srpske kraljevske akademije, 155/78 ( 1933), str.3­12. Taj se natpis uva u Arheolokom muzeju u Splitu. Poznat je po epigrafskoj referenei CIL 3, 3201 + 3198b= 10159 + 10156b (dostupno na: http://lupa.at/24429). 'Citanje tog dijela natpisa zasluga je G~ze Alf~ldya, jednog od najve~ih epigrafi~ara 20. stolje~a; usp. G. Alf~ldy, Eine r~mische Strassenbauinschrift aus Salona, Acta Archaeo/ogica Academiae Scientiarum Hungaricae, 16 (1964), str. 249. Inace, jedna rimska milja iznosi otprilike 1,5 km. " PIin. HN 3.148. " To saznajemo preko Plinija Starijeg koji kaze da se rijekaBacuntius ulijeva u Savu kod Sirrnija (Plin. HN. 3.148). S obzirom na to da se Bosut ulijeva u Savu oko 17 km zapadno od Sremske Mitrovice (antickog Sirrnija), nema sumnje da se Bosut nekada zvao Bacuntius flumen. Za prijevod Plinijeva djela vidi izdanje Knjievnog kruga u Splitu: Plinije Stariji, Zemljopis starog svijeta, preveo i bilje5kama popratio Uro Pasini, Split 2004. Odredeni su pak autori pretpostavljali daje Bacuntius iskrivljeni oblik kojega bi trebalo prepraviti u Basuntius (usp. A. Mayer, Die Sprache der a/ten Illyrier, Band I, Wien 1957, str. 78). Slijedom takve pretpostavljene pretvorbe, Plinijev Bacuntius bi se teoretski mogao povezati s postajomAd Basante. Naravno, rijecje o pretpostavci koja prije svega zahtjeva dosta nanosenja vode na svoj mlin, a po mom miljenju za takvo 5to nema potrebe kada se ime 'Bosna' bez ikakvih potekoa moze povezati s osnovom Basan-(slovo -t- u Basante stoji kaoekvivalent slovu ­t­u imenu postaje Urbate, pa ako je Urbate izvedeno od Urpanus, po istoj se logici i Basante izvodi od Basanus). Uostalom, u~e rijeke svakako ima znacajniji prometni i strateski znaaj, to nesumnjivo pokazuju primjeri postaja Urbate i Drinum fl. koje se nalaze na u~ima jednih od najznaajnijih desnih pritoka rijeke Save. Slijedom svega navedenoga, mislim da je realno zakljuiti da Ad Basante znai ,na Bosni". Do slibnog je zakljuka do5ao i N. Vuli~, nav. dj. ubilj. 6, str. 5­7. Prematomu, i ovdje je rije orijeci ~iji naziv vue jo i predrimskih vremena.

POZESKI PUCKI KALENDA 119 Sve navedene postaje (Urbate, Ad Basante i Drinum fl.) zabiljezene su na 6. segmentu uvene Peutingerove karte (Tabula Pautingeriana). Vrlo do bra reprodukcija Peutingerove karte moze se pronaci na straniciwww.tabula­peutingeriana.de. Postaja Urbate navedena je i u Antoninovom itineraru (It. Ant. 268.6), dok se postaje Ad Bas ante i Drinumfl. javljaju i u Kozmografiji AnonimaRavenjanina, i to u inaicama Bassantis (Rav. Cosm. 215.1) teDrinum (Rav. Cosm. 214.19). Za izdanje Ravenjaninove Kozmografije vidi Ravennatis Anonymi Cosmographia et Gvidonis Geographica, ed. M. Pinder et G. Parthey, Berlin 1860 ( dostupno na: https://archive.org/details/ravennatisanony02ravegoog/page/n8/mode/2up). "IL.Jug 1582 (dostupno na: http://lupa.at/23306). I. Bojanovski, Dolabelinsustav cesta urimskoj provinciji Dalmaciji, Sarajevo 1974, str. 183, te 200­201. " Ta je cesta u ranijim radovima bila povezivana s cestom zabiljezenom na neto ranijem natpisu iz Salone, podignutom 16./17. godine (CIL3, 3198a + 3200 = 10156a + 10158; dostupno na: http://lupa.at/21500; usp. I. Bojanovski, nav. dj. u bilj. 15, str. 41­ 129). Dugo je bila aktualna pretpostavka da je na tom natpisu stajalo da cesta vodi ad fines provinciae lllyrici (,,do granica provincije Ilirik"), no taj se sadrzaj uope ne nalazi na tom natpisu. Po svoj prilici ta je cesta i5la du neposrednog zaleda isto~nog Jadrana, ime je povezala najvaznije strateke toke smjetene u zaledu glavnih rimskih centara na istonom Jadranu. Stoga je cesta koja vodi do Posavine (poznata iz Peutingerove karte i Antoninovog itinerara) postala slobodnom da ju se poveze s cestom koja vodi ad Bat(h)inum flumen, qoud dividit Breucos Oseriatibus (vise o tomu: N. Cesarik, Rimska vojska u provinciji Dalmaciji odAugustova do Hadrijanova principata, doktorski rad, Zadar 2020, str. 56­ 70). 1 ' It. Ant. 268.7­269.7. Za izdanjeAntoninovog itinerara vidi: ltinerariumAntoniniAugusti et Hierosolymitanum, ed. G. Parthey etM. Pinder, Berlin 1848 ( dostupno na: https://archive.org/details/bub gb uAVYqu XP7IC). "PLin. HN3.147. " J. Miskiv, Rimska vojnika diploma iz Slavonskog Broda, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. s., 30­31 (1997­1998), str. 83­101. "O tome svjedoi podatak Kasija Diona o Tiberijevom Panonskom ratu od 12. do 9. godine pr. Kr., gdje navodi da su Panonci (zapravo Breuci, usp. Suet. Tib.9.2) bili naoruzani kao i njihovi susjedi Skordisci (Cass. Dio 54.31.3). 'Prema sadasnjim spoznajama, najzapadniji skordisti~ki lokalitet u Posavini nalazi se na polozaju ~Zbjeg 3" u Kruevici kraj Slavonskog Samca, gdje je u arheolokim istrazivanjima otkrivena i srebrna tetradrahma skordistikog tipa. Podatak o tomu dobio sam od kolegice Lidije Miklik­Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja, na emu joj se najiskrenije zahvaljujem. Za skordistike lokalitete u bosutskoj Posavini: M. Dizdar, Late La T~ne Settlements in the Vinkovci Region (Eastern Slavonia, Croatia): Centres ofTrade and Exchange, u: M. Karwowski, P. C. Rams! ( eds.), Boii-Taurisci: Proceedings of the International Seminar, Oberleis-Klement,June 14th-15th, 2012, Wien 2016, str. 31­48. 22 A. M~esy, Pannonia and Upper Moesia. A history of the Middle Danube provinces of the Roman Empire, London­Boston 1974, str. 54­55. Z. Mari~, Donja Dolina, Glasnik Zemaljskog muzeja uSarajevu, Arheologija, n. s., 19 (1964), tr. 73. Da je tomu istina dokazuju analogni primjeri s natpisa iz ostalih dijelova Rimskoga Carstva. Tu se posebno istie nekoliko miljokaza koji svjedoe da je via Aemilia u Augustovo doba bila poploana od grada Arimina do rijeke Trebije (viam Aemiliam ab Arimino ad flumen Trebiam; usp. CIL 11, 8103; dostupno na: edh­www.adw.uni­heidelberg.de/edh/inschrift/HD03 l200). Rijeka Trebija se ulijeva u rijeku Po kod Placentije, a via Aemilia je upravo vodila od Arimina do Placentije ( odnosno do usca Trebije u rijeku Po). 25 I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (s posebnim obzirom na podruje Bosne i Hercegovine), Godisnjak Centra za balkanoloska ispitivanja, XXII/20 (1984), str. 181­184. " Zahvaljujem se kolegici Lidiji Miklik­Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja na ustupljenim informacijama o ovom znaajnom otkri~u. I. Bojanovski 1974, str. 51­127. 28 Not. Dign. acc. 32.55. " Za podru~je rasprostiranja Breuka: M. Dizdar, H. Potrebica, Latenska kultura na prostoru PoZeke kotline, Opuscula archaeologica, 26 (2002), str. 119. "Vell. Pat2.112.3. " PIin. HN 3.148. M. Dizdar, H. Potrebica, nav. dj. u bilj. 29, str. 118­119. Rije¢ je o Volkejskim movarama (u eng. prijevodu poznate kao 'Volcaean marshes'). Svakako bi bolji termin bio Ulkejske mo~vare. Taj sukob inae spominje Kasije Dion, koji ih naziva Oiozxaiog ~co (Cass. Dio 55.32.3). Da je rije o rijeci Vuki (Ulca flumen), jasno je iz drugih izvora; usp. A. Mayer, Ime Mursa, /jesnik Hrvatskoga arheolokoga drutva, n. s., 16 (1935), str.5­7. " Definicija rijei orljava prema Hrvatskom enciklopedijskom rjecniku (Sv. 7, Novi Liber, Zagreb 2004, str. 186) glasi: ~I. bucno prolazenje, probijanje brze rijeke iii potoka; 2. tutnjava, grmljavina, treskanje (zvukovi velike snage koje proizvode jaki izvori kao topovi, lavine itd." Izvodi se od glagola ,,oriti se" (prasl. orati, oriti) u zna~enju: ~razlijegati se na velikom otvorenom prostoru; odjekivati, odzvanjati (o zvuku ili glas)". Ime rijeke Orljave moe se povezati sa injenicom da ona esto zna nabujati, tako da bi njezino doslovno znaenje mogli povezati s rije~i ,bujica". "N. Cesarik, nav. dj. ubilj. 16, str. 52­88.

120 POZEKI PUKI KALENDAR