Rječnik Pojmova U Općoj I Primijenjenoj Geologiji

Čedomir Benac

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI

SVEUČILIŠTE U RIJECI GRAĐEVINSKI FAKULTET Prof. dr. sc. Čedomir Benac

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI

Građevinski fakultet u Rijeci

Rijeka, 2016. IMPRESSUM

Izdavač: Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet u Rijeci Za izdavača: izv. prof. dr.sc. Ivana Štimac Grandić, dekanica Recenzenti: akademik Mladen Juračić, redoviti profesor Geološkog odsjeka Prirodoslovno- matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Renato Buljan, znanstveni savjetnik Hrvatskog geološkog instituta, Zagreb dr. sc. Davor Pollak, viši znanstveni suradnik Hrvatskog geološkog instituta, Zagreb Grafička obrada: Foxgrafika - Sanjin Mačar Lektorica: dr. phil. Nikolina Palašić

ISBN 978-953-6953-47-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130903024.

Ovaj rječnik objavljen je uz potporu Građevinskog fakulteta u Rijeci, a na temelju odluke Fakultetskog vijeća o odobravanju izdavanja od 26. studenog 2015. godine (klasa 003-08/15-02/161).

© Sva prava pridržava autor. Rječnik u cjelini, kao niti bilo koji njegov dio, nije dopušteno umnožavati bez pisanog dopuštenja autora. Fotografija na naslovnoj stranici: Poluotok Lopar na otoku Rabu (foto: Ž. Gržančić) PROSLOV

adeći kao inženjer geologije, a za- prof. dr. sc. Branko Crnković mi je prilikom tim kao nastavnik na Građevinskom toga pomagao, ne samo kao recenzent, fakultetu Sveučilišta u Rijeci, postu- već i savjetnik u odabiru pojmova iz razli- Rpno sam došao do saznanja da je čitih područja geologije. Potaknut time, studentima, a isto tako i mojim kolegama, 2005. godine nastao je „Rječnik geoloških potrebno na jednom mjestu objediniti poj- pojmova” značajnim povećavanjem broja move iz širokog područja geoznanosti. pojmova kao i proširivanjem njihovih objaš- Tijekom održavanja nastave, najprije iz njenja. Daljnjim dopunjavanjem 2012. go- kolegija Primijenjena geologija, a nakon dine nastao je „Rječnik pojmova u primije- toga iz kolegija Geohazardi, kao i drugih njenoj geologiji i geološkom inženjerstvu”. kolegija iz znanstvenih grana geotehnike i Oba rječnika bila su interni priručnici i mogli hidrotehnike, uočio sam da su studenti če- su se pronaći na internetskim stranicama sto zbunjeni brojnim izrazima i pojmovima Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. koje do tada nisu čuli ili ih nedovoljno po- U navedenom Leksikonu i objema internim znaju. U svojoj inženjerskoj praksi također varijantama rječnika uz svaki pojam nalazio sam mnogo puta objašnjavao kolegama se i odgovarajući izraz iz engleskog jezika pojmove iz širokog područja geologije, koji se koristi u znanstvenoj i stručnoj lite- posebice one koji su se razvojem znanosti raturi. počeli uvoditi u stručni vokabular. Posljed- njih godina, kada je sve učestalije pisanje 2013. godine izdan je novi „Rječnik poj- znanstvenih radova na engleskom jeziku, mova u primijenjenoj geologiji i geološkom također sam često bio u prilici za kolege i inženjerstvu” kao e-izdanje Sveučilišta u suradnike pronalaziti točne prijevode nekih Rijeci i ima status sveučilišnog priručnika pojmova koje im nisu mogli pronaći stručni (ISBN: 978-953-6953-33-2). Ovo izdanje prevoditelji ili lektori. rječnika sadržavalo je 405 pojmova, a uz svaki pojam nalazio se i odgovarajući izraz Ovaj rječnik nije nastao u jednome iz engleskog jezika koji se koristi u znan- mahu. U svojem inicijalnom obliku dio poj- stvenoj i stručnoj literaturi. Također su uz mova napisan je za potrebe „Leksikona neke pomove pridodane fotografije: uku- građevinarstva” iz 2002. godine. Pokojni pno 60.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 3 Ova je rječnik znatno proširen, pa se Mladen Juračić, dr. sc. Renato Buljan i može smatrati i novim priručnikom. U nje- dr. sc. Davor Pollak. Osim vrlo pažljivog mu se nalazi 810 pojmova i 133 fotografije pregledavanja rukopisa potakli su me da uz pojmove gdje je to bilo prikladno i mo- izvršim dopune i izmjene i riješim brojne guće. Uz kazalo pojmova na hrvatskom nedoumice koje su se pojavile tijekom jeziku sadrži i istovjetno kazalo na engle- rada na rječniku. Dr.phil. Nikolina Palašić skom jeziku. pažljivo je pregledala cjelokupni tekst i ujednačila ga sa standardnim hrvatskim Većinu fotografija snimio sam osobno pravopisom. tijekom svoga dugogodišnjega terenskog rada. Međutim koristim priliku da zahva- Pri odabiru pojmova prvenstveno lim svojim prijateljima i kolegama koji su mi sam koristio rječnike i enciklopedije ustupili neke od fotografija koje nisam po- koji obrađuju pojmove iz šireg područ- sjedovao ili sam smatrao da su ilustrativni- ja geoznanosti i geološkog inženjerstva. je za prikaz određenog pojma. U poprat- Također sam pregledao sve dostupne nom tekstu uz svaku fotografiju naveden inozemne znanstvene knjige i udžbenike je njen autor. koje imaju u svom dodatku popis pojmova s objašnjenjem. Naravno, koristio Ovoliki broj pojmova nije bilo moguće sam i novija izdanja naših udžbenika. kvalitetno napisati bez pomoći eminentnih Sva ta izdanja navedena su u popisu - znastvenika iz geoznanosti, geološkog in literature. Izrazi na engleskome jeziku ženjerstva, ali iz srodnih grana geotehnike pisani su prema standardu koji se rabi i hidrotehnike. Zato se zahvaljujem kolega- u Ujedinjenom Kraljevstvu, a također i u ma koji su se ljubazno odazvali i pomogli znanstvenim časopisima u Europi. Neki mi savjetima u obradi nekih pojmova. To od pojmova imaju nešto drugačiji način su (abecednim redom): prof. dr. sc. Željko pisanja u američkom engleskomi: npr. Arbanas, doc. dr. sc. Sanja Dugonjić Jo- Palaeogene – Paleogene, Palaeocene- vančević, dr. sc. Marija Horvat, dr. sc. Su- Paleocene i sl. Neki pojmovi u ovom zana Ilić, prof. dr. sc. Davor Pavelić, dr. sc. rječniku nemaju ustaljen naziv u hrvat- Josip Rubinić, dr. sc. Igor Ružić, prof. dr. skoj znanstvenoj i stručnoj terminologiji. sc. Franjo Šumanovac i prof. dr. sc. Bruno To se posebno odnosi na opise geomor- Tomljenović. Također se zahvaljujem ko- foloških procesa, reljefnih oblika i meto- legici Petri Đomliji, koja mi je pomogla pri da mjerenja na obalama i u podmorju. U odabiru najprikladnijih fotografija, Maji Ra- dogovoru s recenzentima odabrao sam dišić u pregledavanju teksta i selektiranju odgovarajuće hrvatske nazive pojmova pojmova, a posebno Duji Kalajžiću koji je kao prijedlog za standardizaciju pojmo- snimio nekoliko fotografija i pomogao mi u va u hrvatskome jeziku. njihovoj obradi i pripremi. U Rijeci, prosinca 2015. Veliku pomoć prilikom izrade ovog rječnika pružili su mi recenzenti akademik Autor

4 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI KAKO SE KORISTITI RJEČNIKOM

Ovaj rječnik oblikovan je u pdf formatu.

U kazalima pojmova na hrvatskom i na engleskom jeziku abecednim redom navedeni su svi pojmovi opisani u ovom rječniku. Budući da je rječnik interaktivan, odabirom pojedine riječi otvara se poveznica s opisom pojma i njegovim engleskim prijevodom: npr. Karbonatne stijene (engl. carbonate rocks). U opisu većine pojmova može se susresti riječ koja je označena kurzivom, što znači da je taj pojam u rječniku posebno objašnjen. Također je moguće, odabirom te riječi otvoriti po- veznicu s opisom pojma: npr. kalcita > Kalcit (engl. calcite). Na kraju objašnjenja nekih pojmova nalazi se ikona . Klikom na ikonu moguće se povezati na fotografiju odabranog pojma.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 5 KAZALO POJMOVA NA HRVATSKOM JEZIKU

Amfiboli A Amfibolit A-horizont Anaerobno raspadanje Abisal Andezit Abisalna ravnica Anizotropija Ablacija Anortit Abrazija Antiklinala Adamelit Antiklinorij Adhezijska voda Antropocen Aglomerat Antropogen Agradacija Aplit Akrecijska zona Aragonit Aktivna kontinentska granica Areniti Aktivni vulkan Arhaik Aktivno klizište Arhitektonsko-građevni kamen Akustičko snimanje Arkoza Alabaster Arteški vodonosnik Albedo Asimetrična bora Albit Astenosfera Algonkij Asteroidi Alkalijski feldspati Atmosfera Aluvijalna lepeza Atmosferski hazard Aluvijalni sedimenti Atol

6 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI B Č B-horizont Čvrsta stijena Barisfera Čvrstoća stijenske mase Batijal Batolit Bazalt D Bazen Dacit Bazične magmatske stijene Dajk Bioerozija Daljinska istraživanja Biogeni sediment Datiranje radioaktivnim ugljikom Biogeokemijski ciklus Debritna lavina Biosfera Debritni tok Biostratigrafska jedinica Deflacija Biotit Deformabilnost stijena Bioturbacija Dekompozicija Blatni tok Delta Blok Deluvij Blokovsko klizanje Denudacija Boćata voda Destruktivna granica ploče Boksit Devon Bora Dezintegracija Boranje Dijabaz Brakična voda Dijageneza Brazdanje Dijagonalni rasjed Breča Dijamant Brečokonglomerat Dijastem Bubrenje tla Dijatomit Bujica Dina Bunar Dinamički metamorfizam Bušaća jezgra Dinamičko-termalni metamorfizam Diorit Diskontinuitet C Diskordancija C-horizont Divergentna granica ploče Ciklus ugljika Dno sinklinale Cinder vulkan Doba Crvenica Dolinski ledenjak

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 7 Dolomit Erozijska baza Doma Erozijska diskordancija Drumlin Erozivnost Duktilna stijena Eruptivne stijene Dunit Estavela Dužobalna struja Estuarij Dužobalni pronos Europska makroseizmička ljestvica Evaporacija Evaporiti Đ Evaporitne stijene Evapotranspiracija Đelasij E F Fanerozoik Efektivno naprezanje tla Fanglomerat Efuzivne stijene Feldspati Egzogeni procesi Feldspatoidi E-horizont Felsične magmatske stijene Eklogit Feromagnezijski minerali Elastična deformacija Filit Elastični odgovor Fizička geologija Električna tomografija Fizičko trošenje Električno profiliranje Fleksura Električno sondiranje Fliš Elipsoid deformacije Fluvijalna erozija Elipsoid naprezanja Fluvijalni sedimenti Eluvij Fluvioglacijalni sedimenti EMS-98 ljestvica Fluviokrš Endogeni procesi Folijacija Eocen Foraminiferski vapnenci Eolski sedimenti Fosil Eon Fotogrametrija Epicentar Freatski vodonosnik Epirogeneza Fumarola Epoha Era Erodibilnost Erozija

8 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Glacijalni maksimum G Glacijalni minimum Gabro Glacijalni sedimenti Gejzir Glacioeustazija Geodinamika Glacis Geoelektrična mjerenja Glečer Geofizička istraživanja Glina Geofizička mjerenja u bušotinama Glinac Geofizika Gnajs Geoid Gondvana Geokemija Gorski udar Geologija Granica elastičnosti Geologija okoliša Granit Geološka granica Granodiorit Geološka karta Granulit Geološka vremenska ljestvica Granulometrijski sastav Geološki blok dijagram Grauvaka Geološki hazard Gravimetrijska mjerenja Geološki indeks čvrstoće Gustoća hidrografske mreže Geološki kompas Geološki presjek Geološki stup H Geološko doba Hadij Geološko inženjerstvo Halidi Geomagnetska vremenska ljestvica Hazard Geomedicina Heterogenost stijene Geomorfologija Hidrogeologija Geomorfološki procesi Hidrografija Georadarsko mjerenje Hidroksidi Geosfera Hidrologija Geotehničko inženjerstvo Hidrološki ciklus Geotehnika Hidrosfera Geotektonika Hidrostatsko naprezanje Geotermalna energija Hidrotermalna voda Geotermalni gradijent Higroskopna voda Gijot Hijatus Ginc Hipoabisalne magmatske stijene Gips Hipocentar Glacijal Historijska geologija

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 9 Hod rasjeda Jura Holocen Juvenilna voda Holokarst Homogenost stijene Hornblenda K Hornfels Kalabrij Horst Kalavost Humus Kalcedon Kalcilutit Kalcit I Kaldera Ilit Kalkarenit In situ naprezanje Kalkrudit Inducirano naprezanje Kambrij Infiltracija Kamen Infralitoral Kamena lavina Intenzitet potresa Kamenolom Interglacijal Kanjon Intergranularna poroznost Kaolinit Interstadijal Kapacitet vodotoka Intruzivne stijene Kapilarna voda Inženjerska geologija Karbon Istraživačka bušotina Karbonati Istraživačko bušenje Karbonatna platforma Izdanak Karbonatne stijene Izoklinalna bora Kataklastična breča Izoseista Kataklastiti Izostazija Kaverna Izotropija Kemijsko trošenje Izvor Kenozoik Kisele magmatske stijene Klasifikacija tla J Klastična struktura Klastične sedimentne stijene Jama Klif Jaružanje Klinasti slom Jezgra antiklinale Klizanje Jezgra sinklinale Klizište Jonij Klizna ploha

10 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Koeficijent pora Krupnozrnasto tlo Koherentno tlo Kruto tlo Kohezija tla Kut unutarnjeg trenja tla Koluvij Kvarc Kompakcija Kvarcit Kompleksno klizište Kvartar Kompresijski valovi Konatna voda Konglomerat L Konkordancija Laguna Konsolidacija tla Lahar Kontaktni metamorfizam Lakolit Kontinentska kora Laminacija Kontinentska padina Laminaran tok Kontinentski prag Lamprofir Kontinentski rub Lapor Kontinentsko podnožje Lasersko skeniranje Konzistencija tla Laterit Koraljni greben Latit Korund Laurazija Kosa bora Lava Kraton Lebdeći nanos Kreda Ledeni pokrov Kremen Ledeno doba Krilo bore Ledenjački drift Kriosfera Ledenjak Kristal Les Kristalasta struktura Likvefakcija Kristalasti škriljavci Limonit Kronostratigrafska jedinica Lineacija Kronostratigrafska ljestvica Litifikacija Krovinsko krilo rasjeda Litosfera Krš Litostratigrafska jedinica Krška zaravan Lokva Krški vodonosnik Longitudinalni seizmički valovi Krško polje Lutiti Krško vrelo Krta deformacija Krta stijena Kruna klizišta

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 11 Minerali glina LJ Mineralogija Ljuskava struktura Miocen MM ljestvica Močvara Mohorovičićev diskontinuitet M Mohsova ljestvica Mafitne magmatske stijene Molasa Magma Monconit Magmatske stijene Monoklina Magnetometrijska mjerenja Monolit Magnetska deklinacija Montmorilonit Magnetska inklinacija Morena Magnituda potresa Morske mijene Marinska erozija Mramor Marinska terasa Mreža vodotoka Marinski izotopski stadij MIS MSK-64 ljestvica MCS-ljestvica Mulj Mediolitoral Muljnjak Mehanika stijena Muskovit Mehanika tla Mutna struja Meka stijena Metamorfizam Metamorfne stijene N Meteo tsunami Meteorit Nadplimna zona Meteorska voda Nafta Metoda prirodnog potencijala Nagla poplava Metode električne otpornosti Navlaka Mezolitik Neaktivno klizište Mezosfera Nekoherentno tlo Mezozoik Neogen Migmatit Neolitik Mikroklin Neutralne magmatske stijene Mikroploča Niska voda Mikrozoniranje Nitrati Milonit Nizvodna poplava Mindel Norit Mineral Normalna deformacija Normalni rasjed

12 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Paleogen O Paleolitik O-horizont Paleomagnetizam Obala Paleontologija Obalna crta Paleotlo Obalni klanac Paleozoik Obalni toranj Pangea Oblutak Pantalasija Oceanska kora Paraklaza Oceanski hrbat Pasivna kontinentska granica Oceanski jarak Pedalfer Odron Pediment Ofioliti Pedogeneza Ogolina Pedokal Okoliš taloženja Pedologija Okršavanje Pegmatit Oksidi Pelikularna voda Oligocen Peliti Olivini Peridotit Olujni uspor Period Omjer izotopa kisika Perkolacija Opal Perm Ordovicij Permafrost Orogenetski pojas Petrologija Orogeneza Piezometar Ortofotografija Pijesak Ortoklas Pirit Os bore Piroklast Osna ploha Piroklastične stijene Osnovna stijena Piroklastični tok Otjecanje Pirokseni Otopljeni nanos Piroksenit Otvoreni vodonosnik Pješčenjak Otvoreno more Plagioklasi Plastična deformacija Plastičnost tla Platforma P Pleistocen Padinske naslage Plimna zona Paleocen

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 13 Plimni val Primarni valovi Plimna potkapina Primijenjena geologija Pliocen Priobalje Pluton Prirodni asfalt Plutonske stijene Prirodni hazard Pluvijal Prirodni luk Podinsko krilo rasjeda Prirodni most Podmorski gravitacijski tok Prirodni plin Podmorski kanjon Privremeno umireno klizište Podmorsko uzvišenje Prodelta Podplimna zona Produkcija nanosa Podzemna voda Progradacija Pojedinačno klizište Pronos nanosa Pokreti masa Propusnost Polegla bora Prostorni seizmički valovi Ponikva Proterozoik Ponor Prud Poplava Pružni rasjed Poplavni val Psamiti Poplavno područje Psefiti Poroznost Pukotina Posmična čvrstoća tla Pukotinska poroznost Posmična deformacija Punjenje vodonosnika Posmično naprezanje Puzanje Potopljena dolina Potres Povratna struja Q Povremeni tok Q-sustav Površinska voda Površinski seizmički valovi Prah Prašac R Pražnjenje vodonosnika Radiolarit Precipitacija Ranjivost Predobalje Rasjed Prekambrij Rasjedanje Prevrnuta bora Ravni slom Prevrtanje Razgradnja stijena Primarna poroznost Reaktivirano klizište

14 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Regolit Seizmologija Regresija Sekundarna poroznost Reliktno klizište Sekundarni valovi Retrogradacija Serpentinit Reverzni rasjed Seš Rezidualno tlo Sferičnost Richterova ljestvica Sijenit Rift Silicijske sedimentne stijene Rijas Silikati Riječna erozija Silt Riolit Siltit Ris Silur Rizik Simetrična bora RMR-klasifikacija Sinklinala Rodinija Sinklinorij Rotacijski rasjed Sipar Rotacijsko klizanje Sitnozrnaste sedimentne stijene Rožnjak Sitnozrnasto tlo RQD indeks Sklad Ruditi Skok rasjeda Slaba stijena Slejt S Sliv Slivno područje Saltacija Sloj Sanidin Slojevitost Saprolit Složeno klizište Satelitsko snimanje Smična pukotina Sediment Smični valovi Sedimentacija Snimanje panoramskim dubinomjerom Sedimentacijski melanž Soliflukcija Sedimentne stijene Speleotemi Sedimentologija Spikulit Sedra Spiranje Seizmička mjerenja Sporedni vodotok Seizmička refleksija Stabilizirano klizište Seizmička refrakcija Stadijal Seizmički valovi Stalagmit Seizmičnost Stalaktit Seizmograf

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 15 Stepeničasti rasjedi Tarantij Stezanje tla Tečenje tla Stijena Tehničko-građevni kamen Stijenska masa Tekstura Stijenski ciklus Tektonika Stopa klizišta Tektonska graba Stratigrafija Tektonski pokreti Stratovulkan Tektonsko-erozijska diskordancija Struktura Tercijar Strukturna geologija Termogeologija Strukturno-geološko profiliranje Termoklina Subdukcijska zona Tetis ocean Sufozija Tijelo žala Suha krška dolina Tiksotropija Sukcesivno klizište Til Sulfati Timor Sulfidi Tinjci Supralitoral Tjeme antiklinale Suspendirani nanos Tlačna pukotina Sustav Zemlje Tlačno naprezanje Tlo Tok zemlje Š Tombolo Šejl Tonalit Širenje morskog dna Trahiandezit Širenje tla Trahit Škrapa Trajno umireno klizište Škriljavci Trajnost Škriljavost Trakcija Šljunak Transformna rasjedna granica Špilja Transgresija Štit Translacijsko klizanje Štok Transpiracija Transverzalni seizmički valovi Travertin Treset T Trijas Talna voda Trošenje stijena Taloženje Tsunami Taloženje nanosa

16 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Tuf Vrulja Turbiditi Vučeni nanos Turbiditni tok Vulkan Turbulentan tok Vulkan u obliku štita Vulkanizam Vulkanske stijene U Vulkanski indeks eksplozivnosti Vulkansko staklo Ugasli vulkan Ugljen Ugljikovodici Ukupno naprezanje W Ultrabazične magmatske stijene Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet Ultramafitne magmatske stijene Umireni vulkan Urbana poplava Z Usjedanje Zaobalje Uvala Zaobljenost Uzdužni profil vodotoka Zatvoreni vodonosnik Uzvodna poplava Zbijanje tla Zemlja Zemljin plašt V Zemljina jezgra Vadozna voda Zemljina kora Vadozna zona Zemljino magnetsko polje Valna potkapina Zemljotres Valne brazde Vapnenac Ventifakt Ž Virm Žalo Visoka voda Višestruko klizište Vlačna pukotina Vlačno naprezanje Vlažnost tla Voda Vodno lice Vododijelnica Vodonosnik

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 17 KAZALO POJMOVA NA ENGLESKOM JEZIKU

alabaster A albedo A horizon albite abandoned landslide Algonkian ablation alkali felspars abrasion alluvial fan abyssal alluvial sediments abyssal plane amphiboles accretion zone amphibolite acid igenous rocks anaerobic decomposition acqua alta andesite active continental margin angular unconformity active landslide anisotropy active volcano anortite adamellite Anthropocene adhesive water anthropogenic age anticline agglomerate anticlinorium aggradation aplite

18 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Applied Geology biosphere aquifer biostratigraphic unit aragonite biotite Archean bioturbation arenaceous rocks body seismic waves argillaceous sedimentary rocks bog arkose boulder artesian aquifer brackish water astenosphere breccia asteroids breccio-conglomerate asymmetrical fold brittle deformation atmosphere brittle rock atmospheric hazard atoll axial plane C C horizon Calabrian B calc-arenite B horizon calcareous sinter backshore calci-lutite badland calcite barrier calc-rudite barysphere caldera basalt Cambrian base level of erosion canyon basic igneous rocks capillary water basin carbon cycle batholith carbonate platform bathyal carbonate rocks bauxite carbonates beach Carboniferous beach body cataclastic breccia bed cataclastites bed load catchment area bedding cave bedrock cavern bioerosion Cenozoic biogenic sediment chalcedony biogeochemical cycles chalk

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 19 chemical weathering core of sincline chert core sample chronostratigraphic scale corundum chronostratigraphic unit craton cinder volcano creeping clastic sedimentary rocks crest of anticline clastic texture Cretaceous clay crown of landslide clay minerals crushed stone aggregate claystone cryosphere cleavage crystal cliff crystalline schists coal crystalline texture coarse grained soil coast coastal gorge D cobble dacite cohesion of soil debris avalanche cohesive soil debris flow colluvium decomposition compaction deflation complex landslide deformability of rocks composite landslide delta compressional fracture deluvium compressional stress denudation compressional waves destructive plate boundary confined aquifer Devonian conformity diabase conglomerate diagenesis connate water diamond consistency of soil diastem consolidation of soil diatomite contact metamorphism dimension stone continental crust diorite continental margin discharge of aquifer continental rise disconformity continental shelf discontinuity continental slope disintegration coral reef dissolved load core of anticline

20 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI divergent plate boundary electrical imaging divide electrical profiling dolomite electrical resistivity methods dome electrical sounding dormant landslide eluvium dormant volcano EMS-98 scale downstream flood endogenetic processes drainage basin engineering geological investigation drainage density Engineering Geology drainage pattern Environmental Geology drowned valley Eocene drumlin eolian sediments dry karstic valley eon ductile rock epicentre dune epirogenesis dunite epoch durability era dyke erodibility dynamic metamorphism erosion dynamotermal methamorphism erosivity estavelle estuary E European Macroseismic Scale evaporation E horizon evaporite rocks Earth evaporites, evaporates earth flow evapotranspiration Earth system exogenetic processes earthquake extinct volcano earthquake magnitude extrusive rocks Earth’s core Earth’s crust Earth’s magnetic field Earth’s mantle F echo sounding fabric eclogite fanglomerate effective stress of soil fault elastic deformation faulting elastic limit feldspars elastic rebound feldspathoides

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 21 felsic igneous rocks geological compass ferromagnesian minerals geological cross-section fine grained soil Geological Engineering flash flood geological hazard flexure geological map flood Geological strength index flood plain geologic time flood wave Geology fluvial erosion geomagnetic time scale fluvial sediments Geomedicine fluvioglacial sediments geomorphological processes fluviokarst Geomorphology flysch geophysical borehole logging focus of earthquake geophysical explorations fold Geophysics fold axis geosphere folding Geotechnical Engineering foliation Geotechnics foot of landslide Geotectonics footwall of fault geothermal energy foraminiferal limestones geothermal gradient fossil geyser foreshore glacial age fracture glacial maximum fracture porosity glacial minimum fumarole glacial sediments glacier glacier drift glacioeustasy G glacis gabbro gletcher Gelasian gletscher Geochemistry gneiss Geodynamics Gondwana geoelectrical surveying graben geoid granite geologic time scale granodiorite geological block diagram granulite geological boundary granulometric composition geological column gravel

22 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI gravity surveying hydrostatic pressure greywacke hydrothermal water ground investigation borehole hydroxides ground investigation drilling hygroscopic water, hygroscopic moi- ground penetrating radar survey sture ground subsidence hypabissal igneous rocks groundwater hypocentre groundwater table GSI gullying I Günz glaciation ice sheet guyot igneous rocks gypsum illite imbricate structure in situ stress H inactive landslide Hadean inclined fold halides induced stress hangingwall of fault infiltration hard rock infralittoral zone hazard interglacial heave of fault intermediate igneous rocks heterogeneity of rock intermittent stream hiatus internal friction angle of soil high water interstadial historical geology intertidal zone Holocene intrusive rocks holokarst Ionian homogeneity of rock isoclinal fold hornblende isoseismal line hornfels isostasy horst isotropy humus hydrocarbons Hydrogeology J Hydrography Jurassic hydrological cycle juvenile water Hydrology hydrosphere

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 23 low water K lutites kaolinite karren karst M karstic aquifer mafic igneous rocks karstic depression magma karstic plateau magnetic declination karstic spring magnetic inclination karstification magnetic surveying marble marine erosion marine isotope stage L marine terrace laccolith marl lagoon mass movements lahar MCS scale laminar flow mediolittoral lamination Mesolithic lamprophyre mesosphere landslide Mesozoic landsliding, sliding metamorphic rocks laser scanning) metamorphism laterite meteoric water latite meteorite Laurasia meteorological tsunami lava micas limb of fold microcline limestone microplate limonite microzonation lineation migmatite liquefaction milonite lithification Mindel glaciation lithologic unit mineral lithosphere mineralogy loess Miocene longitudinal seismic waves MIS longshore current MM scale longshore drift Modified Mercalli scale

24 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Moho discontinuity offshore Mohs scale oil molasse Oligocene monocline olivines monolith opal montmorillonite ophiolites monzonite Ordovician moraine orogenesis MSK-64 scale orogenic belt mud orthoclase mud flow orthophoto mudstone outcrop multiple landslide overthrust muscovite overturned fold oxidates N oxygen isotope ratio natural arch natural asphalt P natural bridge Palaeocene natural gas Palaeogene natural hazard palaeosol nearshore Palaeozoic Neogene Paleolithic Neolithic paleomagnetism nitrates Paleontology non-cohesive soil Pangea norite Panthalassa normal fault paraclase normal strain pasive continental margin peat pedalfer O pediment pedocal O horizon pedogenesis oblique-slip fault Pedology ocean ridge pegmatite ocean trench pelites oceanic crust pellicular water

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 25 percolation pyroclast peridotite pyroclastic flow period pyroclastic rocks permafrost pyroxenes permeability pyroxenite Permian petroleum Petrology Q Phanerozoic Q system Photogrammetry quarry phreatic aquifer quartz phyllite quartzite physical geology Quaternary physical weathering piezometer plagioclase planar failure R plaster stone radiocarbon dating plastic deformation radiolarite plasticity of soil reactivated landslide platform recharge of aquifer Pleistocene recumbent fold Pliocene regolith pluton regression plutonic rocks relict landslide pluvial remote sensing polje residual soil ponor retrogradation porosity reverse fault Precambrian rhyolite precipitation ria primary porosity Richter scale prodelta rift progradation rilling Proterozoic rip current psammitic rocks ripple marks psephitic rock risk P-waves Riss glaciation pyrite river erosion

26 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI rock sedimentary environment rock avalanche sedimentary melange rock burst sedimentary rocks rock cycle sedimentation rock mass Sedimentology Rock Mass Rating classification seiche RMR classification seismic intensity rock mass strength seismic reflection rock mechanics seismic refraction Rock Quality Designation index seismic surveys RQD index seismic waves rockfall seismicity Rodinia seismograph rotational fault Seismology rotational sliding self-potential method roundness serpentinite rudites shaft rudaceous rocks shale runoff shear fracture shear strain shear strength of soil S shear stress shear waves saltation sheet wash sand shield sandstone shield volcano sanidine shoreline saprolite shrinking of soil satellite imagery side-scan sonar survey schistosity silica schists silicates scree siliceous sedimentary rocks sea stack sill seafloor spreading silt seamount siltit secondary porosity siltstone sediment Silurian sediment accumulation single landslide sediment production sinkhole sediment transport slate

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 27 slide successive landslide slope deposits suffosion slump sulphates soft rock sulphides soil sumarine spring soil classification supralittoral soil compaction supratidal soil mechanics surface of rupture soil moisture suspended sediment soil water swallow-hole solifluction swamp speleothemes S-waves sphericity swelling of soil spiculite syenite spreading of soil symmetrical fold spring syncline stabilized landslide synclinorium stadial stalactite stalagmite T step faults talus stiff soil talweg stock Tarantian stone tectonic movements storm surge Tectonisc strain ellipsoid tensional fracture stratigraphy tensional stress stratovulcano terrra rossa stream capacity Tertiary stream profile Tethys Ocean stress ellipsoid texture strike-slip fault thermocline Structural Geology Thermogeology structure thixotropy sub-bottom profiling tidal bore subduction zone tidal notch submarine canyon tides submarine gravity flow till subtidal tombolo

28 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI tonalite valley glacier toppling ventifact torrent void ratio total stress volcalnic glass trachyandesite volcanic explosivity index trachyte volcanic rocks traction volcanism transform fault margin volcano transgression vrulja translational sliding vulnerability transpiration transverse seismic waves travertine W Triassic water tributary stream water table trought of sincline watershed Tsunami wave-cut notch tufa weak rock tuff weathering turbidite flow wedge failure turbidites well turbidity current Wiechert-Gutenberg discontinuity turbulent flow Würm glaciation U ultrabasic igneous rocks ultramafic igneous rocks unconfined aquifer unconformity upstream flood urban flood uvala V vadose water vadose zone

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 29

tiranih gravitacijom, vjetrom, ledom, tekućom vodom i valovima. Abrazija je jedan od egzogenih procesa u ciklusu A marinske erozije. A-horizont (engl. A horizon) – po- vršinska zona tla ispod O-horizonta, Adamelit (engl. adamellite) – ma- koja se sastoji od mješavine minerala gmatska stijena kiselog sastava (felsič- i organske tvari (humus), pa je tamne ne stijene). boje. Veliki udjel organske tvari prido- Adhezijska voda (engl. adhesive nosi stvaranju organskih kiselina koje water) – nalazi se u obliku molekula ubrzavaju izluživanje u E-horizontu vode po zidovima pora. Molekule vode Abisal (engl. abyssal) – naziv za vezane su čvrstim elektrostatskim sila- dno oceanskih bazena (abisalna rav- ma za čestice i ne podliježu gravitaciji. nica), koje se proteže od donjeg kraja Aglomerat (engl. agglomerate) – kontinentskog ruba. piroklastična stijena bez veziva, nastala spajanjem uglastih odlomaka. Abisalna ravnica (engl. abyssal plane) – ili abisal je gotovo ravno dno Agradacija (engl. aggradation) – pro- oceanskih bazena. Prosječne je dubine ces taloženja pri kojem se sedimentacij- 4 do 5 km. Abisalne ravnice čine naj- ski prostor ispunjava vertikalnim slaga- veći dio dubokomorskog područja. U njem sedimenata jedan iznad drugog iz najdubljim područjima dno prekrivaju vodenog stupca velike dubine, kao što crvene gline, dok su ostaci karbonatnih je područje abisalne ravnice u oceanima. skeleta nalaze na podmorskim uzvi- šenjima. Naime, ispod granice kalcit- Akrecijska zona (engl. accretion ne kompenzacijske dubine karbonatni zone) – mjesto razmicanja i širenja Ze- skeleti bivaju otopljeni. U akrecijskim mljine kore. Na tom se mjestu između zonama u Zemljinoj kori iz tih se zaravni ploča utiskuje magma, dok se sam pro- izdiže središnji oceanski hrbat. U sub- ces zove akrecija. Na morskom dnu mje- dukcijskim zonama ili područjima pod- stimice se izlijeva rastaljena smjesa (lava) vlačenja jedne tektonske ploče pod tvoreći ispupčenja jastučastih oblika. drugu, pružaju se oceanski jarci. Aktivna kontinentska granica Ablacija (engl. ablation) – smanjenje (engl. active continental margin) – rub ledenjaka zbog topljena ili evaporacije. kontinenta na kojem su izraženi seiz- mičnost i vulkanizam. To je područje Abrazija (engl. abrasion) – proces gdje se jedna litosferna ploča zajedno koji obuhvaća mehaničko trošenje, s oceanskom ili kontinentskom korom mrvljenje i struganje površine stijena podvlači pod drugu ploču u procesu udaranjem i trenjem čestica transpor- subdukcije ili obdukcije.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 31 Aktivni vulkan (engl. active vol- Alkalijski feldspati (engl. alkali cano) – vulkan u kojem je zabilježena felspars) – kalijski i natrijski alumosilikati erupcija u historijskom razdoblju. (silikati), čiji su najvažniji minerali mikro-

klin KAlSi3O8, ortoklas (K,Na)AlSi3O8 i Aktivno klizište (engl. active lan- sanidin (Na,K) AlSi O. dslide) – klizište na kojem se događa 3 pokret kliznog tijela. Aluvijalna lepeza (engl. alluvial fan) – taložno tijelo konusnog oblika (aluvi- Akustičko snimanje (engl. echo jalni sedimenti), nastalo na dnu kosine sounding) – skupina metoda mjerenja uz rub aluvijalne ravnice reljefa morskog, riječnog ili jezerskog dna i geološke građe u plitkom dijelu Aluvijalni sedimenti (engl. alluvial podmorja korištenjem ultrazvuka. Me- sediments) – nastali su nakupljanjem tode se baziraju na mjerenju dolaska sedimenata donesenih riječnim tokom. reflektiranoga zvučnog signala koji je To su najčešće nevezane do poluveza- emitiran s plovila. Prilikom mjerenja ne naslage vrlo različitog granulometrij- mogu se emitirati ultrazvučni valovi ra- skog sastava. U višim dijelovima toka zličitih frekvencija. Mjerenjem dolaska zaostaju samo krupnozrnasti sedimen- reflektiranih valova frekvencije od 100 ti. U aluvijalnim ravnicama talože se naj- do 400 kHz preciznije se može odrediti sitnije čestice, razvrstavajući se po ve- reljef morskog dna. Ultrazvučni valo- ličini i masi. Kod naglih riječnih poplava vi niže frekvencije (oko 24 kHz ) ima- i na kraju aluvijalnih lepeza materijal je ju sposobnost penetracije kroz rahle često nesortiran. Na ušću rijeka u more sedimente, pa se tako može odrediti nastaju sedimenti prijelaznog okoliša: debljina rahlih sedimenata i posredno estuarija i delte. Aluvijalne naslage u geološka građa morskog dna. većoj su mjeri raširene u panonskom dijelu Republike Hrvatske. Značajan su Alabaster (engl. alabaster) – sitnozr- izvor građevinskih materijala: šljunka, nasti gips koji se upotrebljava u kiparstvu. pijeska i opekarske gline.

Albedo (engl. albedo) – postotak Amfiboli (engl. amphiboles) – sku- zraka Sunca koje se reflektiraju od pina tamnih feromagnezijskih minerala površine Zemlje. Visok albedo imaju koji pripadaju inosilikatima. Uz felds- predjeli pokriveni snijegom i ledom i pate i piroksene najrasprostranjeniji su općenito materija svijetlih boja. Tlo ima petrogeni minerali. Sastojci su diorita i često viši albedo od vodene površine. andezita (neutralne magamatske stije- Albit (engl. albite) – mineral (NaAl- ne) te amfibolita (metamorfne stijene). Si O ) iz skupine plagioklasa. S obzirom na način kristalizacije ra- 3 8 zlikuju se rompski (tremolit i aktinolit) Algonkij (engl. Algonkian) – drugi i monoklinski amfiboli (hornbledna ili naziv za proterozoik. crna rogovača). Vlaknasti varijeteti tre-

32 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI molita i aktinolita poznati su kao amfi- najmlađe stijene, a jezgra antiklinale bolski azbest. središnji je dio, u kome se nalaze najstarije stijene. Amfibolit (engl. amphibolite) – ta- mnozelena do crna metamorfna stije- Antiklinorij (engl. anticlinorium) – na koja sadrži više od 50 % amfibola konveksna, odnosno izbočena geološ- i više od 20 % neutralnih do bazičnih ka struktura sastavljena od više bora. plagioklasa. Pripada skupini kristalastih Antropocen (engl. Anthropocene) škriljavaca, koji su nastali regionalnim i – naziv za najmlađe historijsko razdo- plutonskim metamorfizmom. Otporan blje holocena. Nije u službenoj krono- je na habanje, pa se koristi kao tehnič- stratigrafskoj podjeli (geološka vremen- ko-građevni kamen. ska ljestvica). Anaerobno raspadanje (engl. an- Antropogen (engl. anthropogenic) aerobic decomposition) – oblik raspa- – stvoren ljudskom djelatnošću. danja materije bez prisutnosti kisika. Aplit (engl. aplite) – hipoabisalna Andezit (engl. andesite) – neutral- magamatska stijena, sastavljena od na magamatska stijena (efuzivna stije- kvarca i alkalijskih feldspata. Uglavnom na). To je efuzivni je ekvivalnet diorita, je svijetle boje, a nalazi se uz intruzive a sadrži neutralne plagioklase i fero- granita i granodiorita. magnezijske minerale poput hornblende, biotita ili piroksena. Koristi se kao Aragonit (engl. aragonite) – kalcijev tehničko-građevni kamen, naročito kao karbonat (CaCO3) je mineral iz skupine agregat za asfaltne smjese. karbonata. Istog je sastava, ali različite kristalne rešetke od kalcita. Anizotropija (engl. anisotropy) – svojstvo krutih tijela (minerala i stijena) Areniti (eng. arenaceous rocks) – na- da u različitim smjerovima imaju razli- ziv za klastične sedimentne stijene koje čita fizička svojstva (elastičnost, indeks dominantno sadrže zrnca veličine pijeska loma svijetlosti, toplinska vodljivost i (pješčenjak). Ponekad se arenitima nazi- sl.). Većina kristala je anizotropna, osim vaju pješčenjaci s učešćem manje od 15 onih iz kubične klase. Stijene naglaše- % matriksa u ukupnom volumenu. ne slojevitosti ili škriljavosti imaju izraže- no anizotropiju. Arhaik (engl. Archean) ili arheozoik je – stariji eon prekambrija, koji je trajao Anortit (engl. anortite) – mineral Ca- od 4.000 Ma do 2.500 Ma prije sadaš-

Al2Si2O8 iz skupine plagioklasa. njosti. Iz tog razdoblja potječu i najstariji sačuvani tragovi Zemljine kore. Antiklinala (engl. anticline) – izbo- čeni (konveksni) dio bore. Tjeme anti- Arhitektonsko-građevni kamen klinale je izbočeni dio u kome se nalaze (engl. dimension stone) – naziv za vrstu

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 33 kamena koji je prethodno industrijski duljine koja nema osnu plohu. Najčešće rezan u obliku ploča različitih dimenzija, se između dva duga i ravna krila nalazi a koristi se za vanjsko i unutrašnje pod- jedno kraće i strmije nagnuto. no i zidno oblaganje (tehničko-građevni Astenosfera (engl. astenosphere) – kamen). Najvažnije su vrste arhitekton- srednji dio Zemljinog plašta. sko-građevnog kamena granit i mramor. U granite se ubrajaju sve maga- Asteroidi (engl. asteroids) ili plane- matske i metamorfne stijene silikatnog toidi – kamena ili metalna nebeska tijela sastava koje su izrazito tvrde i pogod- promjera većeg od 1 m, koji samostal- ne za obradu. Zajedničko im je svoj- no ili u skupini sličnih tijela obilaze oko stvo trajnost i nepromjenjivost izgleda, Sunca. Većina planetoida obilazi Sun- jer sadrže stabilne prirodne pigmente. ce u asteroidnom pojasu između Mar- U mramore se ubrajaju sve tvrde do sa i Jupitera. U usporedbi s planetima srednje tvrde i metamorfne i sedimen- mnogo su manji i najčešće nepravilnog tne stijene karbonatnog sastava koje oblika. Nastali su od ostataka proto- su pogodne za obradu. Zajedničko im planetarne tvari koja se nije pripojila je svojstvo nepostojanost uslijed djelo- planetima za vrijeme stvaranja Sunče- vanja atmosferilija, zbog čega uglačane va sustava. Prema spektralnoj analizi površine gube sjaj. odrazne svjetlosti, asteroidi se mogu podijeliti na ugljikove, kojih je oko 75% i Arkoza (engl. arkose) – vrsta pješče- sadrže tamne ugljikove spojeve, metal- njaka s značajnim udjelom feldspata. ne (8%) i silikatne (17%).

Arteški vodonosnik (engl. artesian Atmosfera (engl. atmosphere) – aquifer) – potpuno saturirani zatvore- zračni omotač oko Zemlje. U suvre- ni vodonosnik koji je omeđen nepro- menoj atmosferi zrak sadrži oko 78 % pusnim stijenama u krovini i podini. N2, i 21 % O2, dok je koncentracija CO2 Prihranjivanje vodonosnika odvija se promjenjiva i sada kontinuirano raste, na udaljenim mjestima u odnosu na pa je dosegnula 0,4 %. Sastav atmos- područje korištenja. Podzemna voda fere jednolik je zbog visokog stupnja je pod tlakom, pa se bušenjem razina miješanja. U donjem dijelu atmosfere, vode diže iznad nepropusne krovine troposferi koja seže do 40 km visine, tako da ostaje ispod površine terena nalazi se 90 % volumena plinova. Što je (subarteška voda) ili se izlijeva na po- visina veća, zrak je sve više razrijeđen. vršinu (arteška voda). Vode u arteškom vodonosniku mogu imati povišenu mi- Atmosferski hazard (engl. atmos- neralizaciju. pheric hazard) – skupina prirodnih opasnosti (prirodni hazard) prouzročenih Asimetrična bora (engl. asymmetri- procesima u atmosferi, posebice u nje- cal fold) – tip bore ravnih krila nejednake zinu donjem dijelu – troposferi. To uklju-

34 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI čuje pojavu tropskih ciklona, tornada, magamatske stijene i širokoj su upora- oluja, udare gromova, te suše i šumske bi kao tehničko-građevni kamen. požare. Bazen (engl. basin) – sinklinala pri- Atol (engl. atoll) – tip otoka u trop- bližno jednake dužine i širine, čija se skom području. U središtu se nalazi krila izdižu u svim smjerovima. vulkan, koji može bit potpuno prekriven morem, a obrubljen je koraljnim grebe- Bazične magmatske stijene nima. (engl. basic igneous rocks) – ili mafitne magamatske stijene imaju 45 do 52

% SiO2 težinske komponente. Sadrže bazične plagioklase te piroksene, amfibole i olivin. B Bioerozija (engl. bioerosion) – pro- B-horizont (engl. B horizon) – zona ces mehaničkog i kemijskog razara- tla ispod E horizonta koja ne sadrži hu- nja obale u procesu marinske erozije, mus. Biološki je neaktivan. Naziva se zbog djelovanja skupine organizama i iluvijalni horizont. To je zona akumu- (biocenoza) koji tvore obraštaj u zoni lacije, bogata glinom kao i željeznim i mediolitorala i infralitorala. U zoni mor- aluminijskim oksidima skih mijena (plima i oseka) s vremenom može nastati udubljen oblik – plimna Barisfera (engl. barysphere) – naziv potkapina. Bioerozija je najizraženija na za Zemljinu jezgru. obalama oblikovanim u karbonatnim Batijal (engl. bathyal) – naziv za stijenama s visokim udjelom kalcita. područje morskog dna koje obuhva- Biogeni sediment (engl. biogenic ća kontinentsku padinu i kontinentsko sediment) – tip sedimenta koji većim podnožje, a prostire se između konti- dijelom tvore litificirani ostaci uginulih nentskog praga i abisala. organizama (fosil). Pretežito su to na- Batolit (engl. batholith) – veliko plu- kupine anorganskih ostataka (skeleta, tonsko tijelo sastavljeno od magmat- ljuštura) sastavljenih od kalcita ili opala, skih stijena, volumena koji varira od a mogu biti i organski ostaci (ugljikovo- jednog do nekoliko stotina km3. dici).

Bazalt (engl. basalt) – mafitna ma- Biogeokemijski ciklus (engl. bi- gamatska stijena (efuzivna stijena) ba- ogeochemical cycles) – prirodno kru- zičnog sastava. Sadrži bazične plagi- ženje kemijskih elemenata bitnih za oklase, a od piroksena najčešće augit život (C, O, H, N, S, P), prouzročeno ili diopsid. Ima tamnosivu do crnu boju. interakcijom između geokemijskih sfera Bazalti su najrasprostranjenije efuzivne Zemlje i živih bića unutar biosfere.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 35 Biosfera (engl. biosphere) – naziv je predodređena geološkom građom za područje Zemlje u kojem se odvija kod ovog tipa klizanja. život. Obuhvaća donji dio atmosfere, gotovo cjelokupnu hidrosferu i površin- Boćata voda (engl. brackish wa- ski dio geosfere. ter) – ili brakična voda nastaje miješa- njem slatke (riječne ili izvorske) i morske Biostratigrafska jedinica (engl. vode. Zbog toga je manje mineralizira- biostratigraphic unit) – temelji se na na od morske vode. Česta je na prio- fosilnom sadržaju u geološkim tijelima balnim izvorima u području krša. koje tvore sedimentne stijene. Osnovna biostratigrafska jedinica je biozona. Boksit (engl. bauxite) – stijena koja pretežito sadrži minerale iz skupine alu- Biotit (engl. biotite) – mineral iz minijskih hidroksida i hidroksida željeza. skupine tinjaca K(MgFe)3(OH)2AlSi3O10. Također redovito sadrži i promjenjive ko- Tamne je boje i čest petrogeni mineral ličine minerala glina i kvarca. Nakupine te se nalazi u mnogim magmatskim i boksita su posljedica starijih faza okrša- metamorfnim stijenama. Neotporan je vanja u dinarskom kršu. Boksit se koristi na trošenje i stoga je štetan u tehničko- kao ruda za dobivanje aluminija. građevnom kamenu. Bora (engl. fold) – geološka struk- Bioturbacija (engl. bioturbation) turna forma nastala boranjem, odnosno – proces bušenja i miješanja čestica savijanjem primarno planarnih struktur- u nevezanim ili slabo konsolidiranim nih elemenata (slojeva, pločastih ma- sedimentima koji nastaje aktivnošću gmatskih tijela i sl.) uslijed kompresijskih organizama. Ovaj proces uzrokuje dje- sila izazvanih tektonskim pokretima u li- lomično ili potpuno razaranje primarnih tosferi. Potpuna bora sastoji se od izbo- struktura i tekstura u sedimetima čenog ili konveksnog dijela (antiklinala) i udubljenog ili konkavnog dijela (sinklina- Blatni tok (engl. mud flow) – pose- la). Kod pravilnih bora krila bore sime- ban oblik pokreta masa odnosno teče- trična su kod pravilnih bora, pa se mogu nja tla niz kosine. Pokrenuta masa je podijeliti uzdužnom osnom plohom. S pretežito sitnozrnasto tlo zasićenog vo- obzirom na položaj osne plohe razlikuju dom. Brzina bujica blata može biti velika se uspravne, kose, prevrnute, polegle i i prouzročiti znatne štete i ljudske žrtve. utonule bore. Izoklinalne bore imaju krila Poseban oblik blatnog toka je lahar. paralelna s osnom plohom, a lepezaste Blok (engl. boulder) – odlomak stije- krila savijena u obliku lepeze. Koljenata ne veći od 256 mm prema klasifikaciji tla. bora ili fleksura je tip asimetrične bore. Sustavi bora mogu sačinjavati antiklino- (engl. block Blokovsko klizanje rij ili sinklinorij. sliding) – klizanje blokova stijene ili tla po stabilnoj podlozi. Klizna ploha često Boranje (engl. folding) – način de-

36 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI formiranja stijena u litosferi prouzročen kog transporta. Prema načinu postanka tektonskim pokretima. Najčešći oblik razlikuju se vulkanske, tektonske i sedi- boranja nastaje uslijed tektonskog mentne breče. Piroklastične ili vulkan- suženja prostora. Posljedica pove- ske breče sastoje se od odlomaka koji ćanja intenziteta deformacija stijena potječu od erupcija vulkana. Katakla- može biti nastanak različitih tipova stične ili tektonske breče nastaju u pro- bora. Kod intenzivnih i uznapredova- cesu lomljenja ili drobljenja stijena, pri lih deformacija boranje može prijeći u čemu su tektonski pokreti bili najvažniji rasjedanje. Boranje može biti također čimbenik. Sedimentne ili intraformacij- prouzročeno gravitacijskim spušta- ske breče nastaju tijekom sedimentaci- njem, kompakcijom sedimenata, zbog je. Poznate su mramorne, vapnenačke dijapirskih prodora magme ili evapori- i dolomitične breče, koje se koriste kao ta prema površini. Prilikom boranja u arhitektonsko-građevni kamen. Njihova pravilu ne dolazi do prekida kontinui- dekorativna i tehnička svojstva ovise o teta stijenske mase. sastavu čestica i značajkama veziva.

Brakična voda (engl. brackish wa- Brečokonglomerat (engl. breccio- ter) – ili boćata voda naziv za zasla- conglomerate) – klastična sedimentna njenu vodu koja ima ukupnu količinu stijena: prijelazni tip između breče i otopljenih tvari između slatke odnosno konglomerata. pitke vode i slane morske vode. Sadr- (engl. swelling of soil) ži više od 1.500 mg l-1 otopljenih tvari. Bubrenje tla – povećanje volumena sitnozrnastog Brakična voda često istječe iz obalnih i tla s povećanjem sadržaja pelikularne podmorski izvora (vrulja). vode. Povećanjem volumena smanje- Brazdanje (engl. rilling) – proces nje se konzistencija tla. Bubrenju su odnošenja površinskog sloja tla ili stije- osobito podložna tla koja sadrže mine zahvaćene trošenjem zbog linijskog nerale glina iz skupine montmorilonita. toka površinske vode niz kosinu. Kod Suprotan proces je stezanje tla prou- toga nastaju pliće ili dublje brazde i ma- zročen smanjenjem vlažnosti. nje vododerine. Proces brazdanja če- (engl. torrent) – ili bujični tok sto se odvija istovremeno s procesima Bujica je vodotok velikog nagiba u slivnom po- spiranja i jaružanja. dručju, zbog čega se u koritu može na- Breča (engl. breccia) – ili kršnik naglo povećati protok. Značajka bujičnog ziv za više ili manje čvrsto vezanu kla- toka je pronos nanosa velikog volume- stičnu sedimentnu stijenu. Sastoji se na u kratkom vremenu, ali i transport od uglastog do poluuglastog stijenskog stabala, granja i otpadnog materijala. kršja većeg od 2 (3) mm i cementa ili U bujičnom slivu izražena je erozija, što matriksa. Veličina fragmenata najčešće može prouzročiti različite oblike pokre- jako varira. Uglatost je posljedica krat- ta masa na kosinama.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 37 Bunar (engl. well) – ili zdenac iskopan raširena na području krša Meditera- ili izbušen otvor u tlu ili stijenskoj masi koji na. Smatra se da je crvenica tip relik- služi za crpljenje podzemne vode. tnog tla nastalog u toplijim klimatskim uvjetima od današnjih. U geološkom Bušaća jezgra (engl. core sample) smislu crvenica je naziv za crvenka- – cilindrični uzroci tla i stijene koji se sta, smeđecrvena i žućkastocrvena dobivaju rotacijskim načinom bušenja tla koja sadrže čestice gline i praha i tijekom izrade istraživačke bušotine. pokrivaju karbonatne stijene. Deblje Dobiveni materijal pohranjuje se u od- naslage crvenice najčešće se nalaze u govarajuće sanduke. Na bušaćoj jezgri ponikvama i krškim uvalama. Karakte- obavlja se klasifikacija tla i stijena. Tako- ristična crvenkasta obojenost potječe đer se odabiru uzorci za laboratorijska od amorfnih željeznih hidroksida. O po- ispitivanja. stanku crvenice postoje tri tumačenja: 1) nastala je u procesu okršavanja od netopivog ostatka karbonatnih stijena; 2) nastala je od materijala donesenih na karbonatne stijene; 3) poligenetske C je prirode. C-horizont (engl. C horizon) – naj- niža zona tla, koja se nalazi ispod B horizonta. Sadrži mješavinu sitnozrnastih čestica tla i odlomke podrijetlom iz osnovne stijene (regolit). U ovu zonu rijetko dopire korijenje vegetacije. To je ujedno i zona trošenja.

(engl. carbon cycle) Č Ciklus ugljika – protok ugljika između atmosfere i Čvrsta stijena (engl. hard rock) – oceana, njegova pretvorba u karbonat- stijena visoke jednoosne tlačne čvrsto- ne stijene, njihovo pretvaranje u ma- će (> 100 MPa). To je većina magmat- gmu i vraćanje kroz proces vulkanizma. skih stijena, kao i neke metamorfne i sedimentne stijene. Često se koriste Cinder vulkan (engl. cinder volca- kao tehničko-građevni kamen. no) – kupasti vulkan manjeg volumena i visine, izgrađen od piroklasta. Taj pirat- Čvrstoća stijenske mase (engl. ski tip vulkanskog čunja često se nalazi rock mass strength) – ukupna otpor- nost određenog tipa stijene na hidro- oko matičnog stratovulkana. statsko, tlačno ili vlačno naprezanje. To Crvenica (engl. terra rossa) - na- uključuje koheziju, sustav pukotina i tlak ziv za crvena rezidualna tla, posebice podzemne vode unutar stijenske mase.

38 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI sta pojava u planinskim predjelima.

Debritni tok (engl. debris flow) – re- D lativno brz tok sedimenata niz kosinu Dacit (engl. dacite) – felsična maga- koji se sastoji od mješavine kamenih matska stijena kiselog sastava, odno- odlomaka i sitnozrnastog tla zasićenog sno efuzivni ekvivalent granodiorita. vodom. Česta je pojava u planinskim predjelima. Dajk (engl. dyke) – pločasto plutonsko tijelo sastavljeno od magamatskih Deflacija (engl. deflation) – pokre- stijena, a nastalo prodorom magme tanje čestica veličine praha i pijeska koji je pod nekim kutom presjeklo sedi- djelovanjem vjetra. Deflacija je česta u mentne stijene. dinama na obalama i u pustinjama.

Daljinska istraživanja (engl. re- Deformabilnost stijena (engl. de- mote sensing) – skup metoda istraži- formability of rocks) – svojstvo stijena vanja terena koja se sve više koriste u da se deformiraju pod djelovanjem geološkim istraživanjima, a posebice vanjskih naprezanja. Istovremeno, kao za izradu geoloških karata različitih na- reakcija na djelovanje vanjskih sila, u mjena. Daljinska istraživanja obuhva- stijeni nastaju naprezanja koja teže ćaju metode fotogrametrije, laserskog vratiti čestice u prvobitan položaj. U skeniranja i satelitskog snimanja. stijenskoj masi mogu nastati elastične, plastične i krte deformacije. Datiranje radioaktivnim ugljikom Dekompozicija (engl. decomposi- (engl. radiocarbon dating) – metoda tion) – naziv za kemijsko trošenje stije- datiranja pomoću izotopa radioaktiv- na. nog ugljika 14C. Taj izotop ugljika vezan je u plin CO2 koji u procesu fotosinteze Deluvij (engl. deluvium) – naziv za ulazi u biljke, a prehrambenim lancem padinske naslage. Prije se koristio za i u sva živa bića. Zbog toga je njegov starije naslage kvartara. udio stalan. Nakon uginuća količina 14C se smanjuje zbog radioaktivnog raspa- Delta (engl. delta) – prostrano pod- danja (vrijeme poluraspada je 11.460 ručje na ušćima rijeka u more ili u veća godina). Analitičkim metodama mogu- jezera, gdje se zbog smanjene kine- će je odrediti starost ostataka živih bića tičke energije vodenog toka (pronos mlađih od 50.000 godina. nanosa) taloži pretežni dio sedimenata koje su tokovi donijeli. Delta najčešće Debritna lavina (engl. debris ava- nastaje zatrpavanjem estuarija. Talože- lanche) – ili kamena lavina je vrlo brzo, njem se stvara sedimentno tijelo lepe- turbulentno kretanje mješavine odloma- zastog oblika u tlocrtu slično grčkom ka i blokova niz strme kosine. To je če- slovu “delta” od čega potječe naziv. Pri

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 39 taloženju dolazi do granulometrijskog git (pirokseni). Ovakav sastav i struktura razdvajanja sedimenata: sedimenti kru- uzrok su njegovoj kemijskoj otpornosti i pnijih zrna (šljunak i pijesak) talože se žilavosti, pa se dijabaz često koristi kao blizu riječnog ušća, a sitnozrnasti sedi- tehničko-građevni kamen u cestograd- menti (prah i glina) dalje prema bazenu nji, kao agregat za beton i sirovina za u prodelti. Na proces taloženja mogu termoizolacijske materijale. utjecati valovi i morske struje pa nastaju Dijageneza (engl. diagenesis) - obu- vrlo različiti i kompleksni sustavi delta. hvaća sve mehaničke i kemijske promje- Denudacija (engl. denudation) - ne koje se događaju u sedimentima egzogeni proces, odnosno povezano od njihova taloženja, nastanka čvrstih djelovanje insolacije, precipitacije, po- sedimentnih stijena pa do početka me- vršinskih tokova, leda, organizama i tamorfnih procesa. To uključuje kom- gravitacije. Denudacija je također zbirni pakciju i cementaciju sedimenata kao i naziv za sve destrukcijske procese koji rekristalizaciju već stvorene stijene. Naj- sudjeluju u snižavanju reljefa (erozija, važniji dijagenetski proces je litifikacija. U derazija, abrazija, pokreti masa i sl.). To osnovi se razlikuju mehanička i kemijska je posljedica skupnog djelovanja egzo- dijageneza. Mehanička dijageneza obu- genih sila, a njen je rezultat ogoljivanje, hvaća procese kompakcije, tijekom kojih zaravnjivanje i globalno snižavanje kose smanjuju poroznost i volumen taloga pnenih masa na Zemlji. te istiskuje voda iz pora zbog tlaka kro- vinskih naslaga, koji raste s povećanjem Destruktivna granica ploče (engl. dubine zalijeganja. Kemijska dijagene- destructive plate boundary) – subduk- za obuhvaća složene procese otapanja cijska zona duž koje se zbiva konzuma- pojedinih mineralnih sastojaka, reakcije cija Zemljine kore. između minerala i preostale vode, kri- Devon (engl. Devonian) – period stalizaciju minerala iz porne vode, tran- paleozoika koji je trajao više od 60 mi- sformacije nestabilnih u stabilne mine- lijuna godina (419,2 Ma do 358,9 Ma). ralne faze zbog povišenja temperature Ima tri epohe. Iz tog razdoblja potječu i tlaka. Tijekom kemijske dijageneze na- prvi tragovi života na kopnu. staje cijeli niz novih (autigenih) minerala. Među najvažnije kemijske dijagenetske Dezintegracija (engl. disintegration) procese ubrajaju se: tlačno otapanje mi- – naziv za fizičko trošenje stijena. neralnih zrna, otapanje lako topivih mineralnih komponenti, cementacija, auti- Dijabaz (engl. diabase) - hipoa- geneza, rekristalizacija i metasomatoza. bisalna mafitna magamatska stijena bazičnog sastava. Tipičnu dijabaznu Dijagonalni rasjed (engl. oblique- strukturu čine isprepleteni štapići plagi- slip fault) – tip rasjeda koji ima kretanje oklasa čije međuprostore ispunjava au- krila dijagonalno u odnosu na pružanje

40 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI paraklaze. S obzirom na smjer pomaka odnosno deformacijski metamorfizam mogu biti lijevi i desni normalni rasjedi, zbiva se pri nižim temperaturama i kao i lijevi i desni reverzni rasjedi. snažnom tlaku pa prevladava droblje- nje prvotnih stijena. Tako nastaju sti- Dijamant (engl. diamond) - mineral jene kataklastiti (kataklastična breča i i jedna od modifikacija elementarnog milonit). ugljika. Nastao je u uvjetima vrlo visokog tlaka i temperature u vrlo starim Dinamičko-termalni metamor- magmatskim stijenama koje izgrađuju fizam (engl. dynamotermal metamor- jezgre kontinenata (kraton). To je najtvrđi phism) – ili regionalni metamorfizam prirodni mineral (po Mohsovoj skali 10). zbiva se pri povećanoj temperaturi i Budući da je kemijski otporan, nalazi se i uglavnom usmjerenom tlaku ili stresu. u aluvijalnim sedimentima. U tehnici rabi Tijekom tog procesa nastaju kristalasti se kao prirodni abraziv za rezne, bušaće škriljavci niskog i visokog stupnja me- i brusne alatke. Sintetički je dijamant po tamorfoze. svojstvima sličan prirodnom. Diorit (engl. diorite) – intruzivna ne- Dijastem (engl. diastem) – prekid u utralna magmatska stijena neutralnog taloženju sedimenata koji je obilježen sastava. Sadrži plagioklase, vrlo malo hijatusom kratkog trajanja, odnosno lo- kvarca i feromagnezijske minerale. kalnom erozijskom diskordancijom. Di- Zbog toga diorit ima tamnosivu boju. jastem može, ali i ne mora biti obilježen Koristi se kao arhitektonsko-građevni i erozijom sedimenata u podini. tehničko-građevni kamen.

Dijatomit (engl. diatomite) – se- Diskontinuitet (engl. discontinu- dimentna stijena biogenog podrijetla ity) – opći naziv za bilo koji mehanički koja uglavnom sadrži skelete amorfnog prekid u stijenskoj masi koji ima nisku kvarca (opal), koji su podrijetlom od di- vlačnu čvrstoću ili je uopće nema. Ter- jatomejskih algi. min diskontinuitet koristi se za većinu tipova pukotina, oslabljenih ploha sloje- Dina (engl. dune) – pokretni valoviti iz- vitosti ili škriljavosti, zona smicanja i ra- duženi oblici na morskom dnu, u pješča- sjeda. Diskontinuiteti mogu presijecati nim pustinjama i na pjeskovitim obalama stijensku masu u cijelosti, formirajući visine od 1 m do više od 10 m. Migracija blokove (monolite) ili pak samo djelomi- dine zavisi od smjera i brzine vodene ili ce, formirajući «materijalne mostove». 3 zračne struje. Pojedinačna zrna premje- i građa, uključujući i sve diskontinuite- štaju se većinom saltacijom. Dine su te, tvore sklop stijenske mase. Prema znatno veće od valnih brazda. RMR-klasifikaciji, za kvantitativni opis Dinamički metamorfizam (engl. diskontinuiteta u stijenskoj masi defi- dynamic metamorphism) – ili kinetički niraju se značajke diskontinuiteta (broj

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 41 setova, orijentacija, razmak, postoja- piv. Izražene je kalavosti i tvrdoće 3.5 nost, hrapavost, čvrstoća zidova, širi- do 4 prema Mohsovoj ljestvici. Kristali na), ali i značajke ispune diskontinuiteta su bijele do sivkaste boje. Dolomit je (zijev, sastav i debljina ispune, procje- važan mineral u sastavu karbonat- đivanje podzemne vode) i veličina blo- nih stijena. Stijena dolomit mineralni kova. je agregat minerala dolomita, a često sadrži i kalcit. Dolomit kao izvorni ke- Diskordancija (engl. unconformity) – erodirana površina između stijenskih mogeni sediment vrlo je rijedak i naziva tijela obilježena značajnim hijatusom u se ranodijagenetski dolomit. Pretežito stratigrafskom slijedu. Tipovi diskor- nastaje procesom dolomitizacije, od- dancija su: erozijska diskordancija i tek- nosno metasomatozom vapnenaca tonsko-erozijska diskordancija. (kasnodijagenetski dolomit). Ioni ma- gnezija iz morske ili podzemne vode Divergentna granica ploče (engl. zamjenjuju kalcij u kristalnoj rešetki kal- divergent plate boundary) – zona uz cita. Zamjena može biti potpuna ili dje- središnji oceanski hrbat gdje se zbiva lomična, pa zato postoje prijelazni obli- stvaranje Zemljine kore. ci od vapnenca, dolomitnog vapnenca, Dno sinklinale (engl. trought of kalcitnog dolomita do dolomita. Ovi sincline) – zona maksimalne zakrivlje- su varijeteti dolomita raširene stijene nosti sinklinale. u Republici Hrvatskoj i važan su izvor tehničko-građevnog kamena, a rjeđe Doba (engl. age) – relativno kratko se koriste kao arhitektonsko-građevni razdoblje u geološkoj vremenskoj lje- kamen. stvici . Doma (engl. dome) – antiklinala pri- Dolinski ledenjak (engl. valley gla- bližno jednake dužine i širine čija krila cier, gletcher) – tip ledenjaka koji se na- tonu u svim smjerovima. lazi u planinama i ograničen je bokovima doline. Može se granati u pritoke. Drumlin (engl. drumlin) – velika iz- Dolinski ledenjaci mogu imati ishodišta duljena nakupina tila visine do 50 m u ledenim pokrovima. Postupno se koja je nastala radom ledenjaka. spuštaju kroz doline, koje pritom erodiraju i preoblikuju, pa nastaje koritasta Duktilna stijena (engl. ductile rock) dolina. – tip stijene koja se plastično deformira pod djelovanjem naprezanja bez na- Dolomit (engl. dolomite) – naziv stanka pukotina. za mineral i ujedno za sedimentnu karbonatnu stijenu. Mineral dolomit Dunit (engl. dunite) – ultramafitna

CaMg(CO3)2 kristalizira u trigonskom magmatska stijena (intruzivna stijena) sustavu. Sličan je kalcitu, ali manje to- ultrabazičnog sastava.

42 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Dužobalna struja (engl. longsho- lovanja sila na dodirima između čvr- re current) – strujanje morske ili jezer- stih čestica tla. To je razlika između ske vode paralelno obali. Nastaje zbog ukupnog naprezanja i tlaka podzemne prevladavajućeg smjera vjetra i valova, vode u intergranularnom prostoru. koji pod određenim kutom dolaze do Efuzivne stijene (engl. extrusive obale. Posljedica te pojave je dužobalni rocks) – ili izljevne (vulkanske) magmat- pronos sedimenata žala. ske stijene, nastale naglim hlađenjem Dužobalni pronos (engl. longshore lave na površini Zemlje. drift) – proces transporta sedimenata Egzogeni procesi (engl. exoge- uzduž obale zbog utjecaja dužobalne netic processes) - skupni naziv za sve struje. procese na površini Zemlje ili neposredno ispod površine koji su prouzročeni vanjskim silama, a čije su posljedice trošenja stijena i promjena reljefa. Dje- lovanje unutarnjih sila izaziva tektonske Đ pokrete u Zemljinoj kori, što uvjetuje Đelasij (engl. Gelasian) – obuhvaća promjenu prostornih odnosa stijenskih starije doba donjeg pleistocena (2,59 masa i reljefa. Vanjske sile nastoje za- Ma do 1,81 Ma B. P.) prema geološkoj ravnati tako poremećeni reljef. Zato su vremenskoj ljestvici koje se rabi za ma- izdignuti dijelovi terena posebno izlo- rinsko područje Mediterana. ženi procesima erozije. Egzogene sile uzrokuju fizičko i kemijsko trošenje stijena, prenose razorene i otopljene če- stice iz tla i stijena te ih akumuliraju u nižim i zaravnjenim dijelovima. Egzoge- ni procesi ovise o klimi nekog područja: E u nivalnom području naglašen je utjecaj E-horizont (engl. E horizon) – ili elu- snijega i leda, u humidnom vode i orga- vijalni horizont je zona tla ispod A-hori- nizama, a u aridnom insolacije i vjetra. zonta koja sadrži vrlo malo humusa. To Suvremenim egzogenim procesima i je granica rasta korijenja i zona izluživa- njihovim posljedicama bavi se geomor- nja minerala zbog procjeđivanja podze- fologija i inženjerska geologija. mne vode koja ujedno odnosi najsitnije čestice poput gline. Ovaj horizont je Eklogit (engl. eclogite) – metamor- svjetlije boje, a često nedostaje u pro- fna stijena škriljave teksture nastala u filu tla. procesu regionalnog i plutonskog metamorfizma od pješčenjaka, felsičnih i Efektivno naprezanje tla (engl. mafitnih magmatskih stijena pri ekstre- effective stress of soil) – rezultat dje- mno visokom tlaku i temperaturi.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 43 Elastična deformacija (engl. ela- točki. Površina elipsoida definirana je stic deformation) – dio je ukupne de- krajnjim točkama svih vektora defor- formacije koja nestaje nakon prestan- macija koji djeluju u ravninama koje ka djelovanja naprezanja. Deformacija prolaze danom točkom kontinuuma. može biti linearna ili nelinearna. Stijene Koristi se za analizu deformacije u sti- se različito elastično deformiraju, ovi- jenskoj masi. sno u njihovoj genezi te strukturi i tek- sturi. Elipsoid naprezanja (engl. stress ellipsoid) – geometrijski prikaz tro- Elastični odgovor (engl. elastic dimenzionalnog stanja naprezanja u rebound) – pojava elastične deforma- točki. Površina elipsoida definirana je cije nakon djelovanja seizmičkih valova, krajnjim točkama svih vektora napreza- zbog kojih se dio stijenske mase brzo nja koji djeluju u ravninama koje prolaze vraća u prijašnje stanje naprezanja. danom točkom kontinuuma. Grafički prikaz elipsoida naprezanja koristi se Električna tomografija (engl. za analizu naprezanja u stijenskoj masi. electrical imaging) – metoda električne Polje in situ naprezanja u litosferi naj- otpornosti kod koje se izvode niz elek- češće je anizotropno, a definiraju ga tri tričnih profiliranja za različite dubinske glavne osi elipsoida naprezanja među- zahvate. Na taj način se može dobiti sobno različitih veličina. Os najvećeg kontinuirana slika podzemlja u 2D ili naprezanja (a) je os po kojoj se zbiva 3D-prostoru. kompresija, os najmanjeg naprezanja Električno profiliranje (engl. (c) je os po kojoj se zbiva dilatacija, a electrical profiling) – metoda električne os srednjeg naprezanja (b) poistovjeću- otpornosti kod koje se duž određenog je se s osi boranja. pravca istražuju uzdužne promjene Eluvij (engl. eluvium) – ili rezidual- otpornosti u sedimentima i stijenskoj no tlo nastalo je fizičkim, kemijskim i masi do iste dubine. biološkim trošenjem stijena u podlozi, Električno sondiranje (engl. elec- uz neznatan transport sedimenata ili trical sounding) – metoda električke ot- bez njega. Prilikom procesa trošenja pornosti kod koje se uzastopnim raz- bitno se smanjuju fizičko-mehaničke micanjem strujnih elektroda zahvaća odlike matičnih stijena, odnosno na sve veća masa sedimenata ili stijenske njima nastaje zona trošenja koja ima mase i tako prodire sve dublje, pa se značajke tla. oponaša istraživačko bušenje. EMS-98 ljestvica (engl. EMS-98 Elipsoid deformacije (engl. stra- scale) – ili Europska makroseizmička in ellipsoid) – geometrijski prikaz tro- ljestvica koristi se za određivanje inten- dimenzionalnog stanja deformacija u ziteta potresa.

44 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Endogeni procesi (engl. endoge- Epoha (engl. epoch) – razdoblje netic processes) – skupni naziv za sve u geološkoj vremenskoj ljestvici koje procese u unutrašnjosti Zemlje koji su obuhvaća dva ili više doba. prouzročeni unutrašnjim silama uz vi- Era (engl. era) – veliko razdoblje sok tlak i temperaturu. Posljedica en- u geološkoj vremenskoj ljestvici koje dogenih sila je magmatska aktivnost obuhvaća dva ili više perioda. (intruzije i vulkanizam), seizmičnost kao i pokreti Zemljine kore (epirogeneza i Erodibilnost (engl. erodibility) – orogeneza). Djelovanje unutrašnjih sila podložnost tla ili stijene djelovanju ero- uzrokuje promjenu prostornih odnosa zije. stijenskih masa, potrese i mijenjanje reljefa, a to izaziva pojačano djelovanje Erozija (engl. erosion) – egzogeni proces koji obuhvaća odvajanje, po- egzogenih sila. Vulkani i potresi najče- kretanje i transport čestica različitim šće nastaju na dodirima velikih tekton- agensima (voda, led, vjetar). Trošenje skih ploča koje sačinjavaju litosferu. stijena značajno olakšava eroziju i če- Eocen (engl. Eocene) – srednja epo- sto joj prethodi. Proces erozije završa- ha paleogena, koja je trajala više od 22 va taloženjem. Regionalna ili pluvijalna milijuna godina (56,0 Ma do 33,9 Ma). erozija zahvaća čitavo kopno. Sastoji se od tri usporedna i međusobno za- Eolski sedimenti (engl. eolian sedi- visna mehanizma: spiranja, brazdanja ments) – tip sedimenata nastalih naku- i jaružanja. Erozija se prema agensima pljanjem čestica donesenih vjetrom. Eol- dijeli na: glacijalnu ili eroziju ledom i sni- ska erozija ili erozija vjetrom izražena je u jegom, eolsku ili eroziju vjetrom, riječnu pustinjskim predjelima gdje je vegetacija eroziju te marinsku eroziju. vrlo oskudna. Slabo vezana sedimentna stijena eolskog podrijetla jest les. Erozijska baza (engl. base level of erosion) – razina terena ispod kojeg Eon (engl. eon) – najveće razdoblje nema vertikalne komponente erozije. u geološkoj vremenskoj ljestvici koje Apsolutna recentna erozijska baza je obuhvaća nekoliko era. Eoni su arhaik, razina mora. proterozoik i fanerozoik. Erozijska diskordancija (engl. Epicentar (engl. epicentre) – oko- disconformity) – kontakt između sedi- mita projekcija hipocentra ili žarišta po- mentnih stijena subparalelnih slojeva tresa na površini Zemlje. koji je obilježen dijastemom između ta- loženja sedimenata. Epirogeneza (engl. epirogenesis) – naziv za dugotrajne vertikalne pokrete Erozivnost (engl. erosivity) – sposob- kratona u litosferi bez izraženih struk- nost agenasa (voda, vjetar, led) da prou- turnih promjena. zroče eroziju, bilo tla bilo stijenske mase.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 45 Eruptivne stijene (engl. igneous je jedan od ključnih procesa u hidrološ- rocks) – naziv za magmatske stijene. kom ciklusu.

Estavela (engl. estavelle) – speci- Evaporiti (engl. evaporites, evapo- fična pojava cirkuliranja vode u kršu. U rates) – skupina minerala nastala ke- razdoblju niske razine podzemne vode mijskom precipitacijom ili izlučivanjem ima ulogu ponora, a kod visoke razine iz visokokoncentriranih otopina (rasola, iz estavele može istjecati voda. Esta- salina) zbog isparavanja vode. Najvaž- vele su česte uz povremeno plavljena niji minerali su aragonit, gips, anhidrit, krška polja. halit i druge soli.

Estuarij (engl. estuary) – potopljeno Evaporitne stijene (engl. evaporite riječno ušće gdje se zbog smanjene ki- rocks) – neklastični odnosno kemijski netičke energije riječnog toka taloži pre- tip sedimentnih stijena nastalih kemij- težit dio donesenih sedimenata. Kod ta- skom precipitacijom ili izlučivanjima loženja dolazi do razdvajanja sedimenata evaporita iz prirodno visokokoncentri- prema veličini zrna: sedimenti krupnijeg ranih otopina zbog isparavanja ili eva- zrna (šljunak i pijesak) talože se blizu riječ- poracije vode. Nastaju u aridnoj klimi, nog ušća, a sitnozrnasti (prah i glina) da- u rubnim dijelovima slanih jezera, u lje u bazenu. Na taloženje mogu utjecati priobalnim salinama (sabkha) ili u za- morske mijene i valovi, pa nastaju vrlo tvorenim lagunama kada je isparavanje različite sedimentne tvorevine. Prema višestruko veće od dotoka vode. dinamici vode razlikuju se estuariji pod dominantnim utjecajem morskih mijena ili Evapotranspiracija (engl. evapo- oni pod utjecajem riječnoga toka. Zatrpa- transpiration) – proces gubitka vode s vanjem estuarija nastaju uvjeti za stvara- površine Zemlje koji uključuje procese nje delte. Poseban oblik estuarija je rijas, evaporacije i transpiracije. nastao potapanjem riječnih ušća strmih obala. Primjer krških estuarija u Hrvatskoj su ušća rijeka Raše, Zrmanje i Krke.

Europska makroseizmička ljestvica (engl. European Macroseismic F Scale) – ili EMS-98 ljestvica novija je Fanerozoik (engl. Phanerozoic) – ljestvica za određivanje intenziteta po- najmlađi eon u geološkoj povijesti Ze- tresa koja se koristi u Europskoj uniji. mlje, počeo završetkom proterozoika Ima raspon od 12 stupnjeva. prije 541 Ma. Dijeli se na tri ere: paleozoik, mezozoik i kenozoik. Evaporacija (engl. evaporation) – pretvorba tekuće vode u vodenu paru, Fanglomerat (engl. fanglomerate) – koja se diže u atmosferu. Evaporacija kratko prenošen i nesortiran sediment

46 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI lepezastog oblika, čest u podnožju ske stijene, u kojima prevladavaju fel- gorskih masiva. U površinskom dijelu dspati i plagiokalasi, svijetlih su nijansi. toga nanosa česti su aktivni sipari. Filit (engl. phyllite) – metamorfna stijena Feldspati (engl. feldspars) – ili gli- niskog stupnja regionalnog metamorfizma, nenci su alumosilikati kalija, natrija i nastala iz sitnozrnastih klastičnih sedimen- kalcija koji pripadaju strukturnom tipu tnih stijena kao i tufova (piroklastične stije- tektosilikata (silikati). Kalijsko-natrijski ne). Filit sadrži velike količine listića tinjaca, alumosilikati su ortoklas, mikroklin i sa- ali ne i minerale gline, za razliku od slejta. nidin, a natrijsko-kalcijski su plagioklasi. Filiti imaju naglašenu škriljavu teksturu. Feldspati su najvažnija skupina petro- Mogu se lako cijepati u tanke ploče, pa se genih minerala jer izgrađuju oko 60% rabe kao tehničko-građevni kamen. magmatskih, 30% metamorfnih i 10% sedimentnih stijena. Fizička geologija (engl. physical geology) – grana geologije koja se bavi Feldspatoidi (engl. feldspathoides) razumijevanjem građe Zemlje i fizičke – ili zamjenci feldspata jesu minerali iz energije u njoj. Temelji se na proučava- skupine tektosilikata, a sastojci su ba- nju minerala i stijena kao i procesa koji zičnih magmatskih stijena. Iz magme kri- uzrokuju njihovo podrijetlo i promjene. staliziraju kada nema dovoljno SiO2 komponente za kristalizaciju feldspata, pa ih Fizičko trošenje (engl. physical zamjenjuju. U ovu skupinu minerala spa- weathering) – ili dezintegracija način je razgradnje ili trošenja stijena kada se daju leucit K(Al2Si2O6) i nefelin Na(AlSiO4). U magmatskim stijenama ti minerali ne ona mehanički raspada, a pritom ne kristaliziraju zajedno s kvarcom. dolazi do promjena minerala. Na taj se način povećava reakcijska površina Felsične magmatske stijene stijene i pospješuju brzina i intenzitet (engl. felsic igneous rocks) – ili kisele kemijskog trošenja. Glavni čimbenici magmatske stijene. Uz alkalijske feld- fizičke razgradnje su: insolacija, hidra- spate sadrže kisele plagioklase i kvarc. tacija-dehidratacija, smrzavanje-otapa- Ta grupa stijena uglavnom je svijetlih, a nje i erozija. ponekad i crvenkastih boja. Fleksura (engl. flexure) – asimetrič- Feromagnezijski minerali (eng. na ili koljeničasta bora. ferromagnesian minerals) – skupina minerala iz grupe silikata sa znatnim Fliš (engl. flysch) – opisni termin za udjelom Fe i Mg-iona kao što su olivin, kompleks klastičnih sedimentnih stijena pirokseni, amfiboli i biotit. Prevladava- nastalih turbiditnim tokovima odnosno jući udio tih minerala u magmatskim podmorskim klizanjima sedimenata. Ti stijenama daje im tamnu zelenosivu do sedimenti nastaju kao posljedica brze crnu boju. Za razliku od njih magmat- erozije okolnog gorja koje se uzdiže, a

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 47 transportirani su vodenim tokovima do nata minerala koji gotovo u potpuno- kontinentskog praga. Zato se nazivaju i sti prožimaju volumen stijene. Primarni sinorogenetski sedimenti. Mogu biti po- tip folijacije u sedimentnim stijenama je krenuti velikom energijom novih tokova s slojevitost. Najčešći sekundarni tip foli- kopna ili pak potresom u obliku mutnih jacije je škriljavost koja je znakovita za struja i istaloženi u kontinentskom pod- većinu metamorfnih stijena, a posebice nožju. Za fliški kompleks karakteristična za kristalaste škriljavce. je sukcesivna izmjena klastičnih sedimentnih stijena kao što su šejl, siltit, lapor Foraminiferski vapnenci (engl. fo- i pješčenjak. Fliš može sadržavati breče, raminiferal limestones) – litostartigrafski konglomerate i vapnence. Te stijene ula- tip vapnenaca iz geološkog razdoblja ze u tektonske strukture, pa su često paleogen. Raširen je u jadranskom po- deformirane za razliku od molase. Naziv jasu Republike Hrvatske. „flišolike naslage“ rabi se za sličan kom- Fosil (engl. fossil) – ili okamina osta- pleks sedimentnih stijena. Fliške stijene tak je ili trag organizama, najčešće mine- taložene tijekom paleogena rasprostra- ralizirani ili okamenjeni ostatak organiz- njene su u jadranskom pojasu Hrvatske. ma (kosturi, ljušture, kućice) koji se može Na tim terenima izražena je erozija kao i naći u sedimentnim stijenama. Mnogo su pokreti masa na kosinama. rjeđi ostaci organskih tvari uginulih orga- Fluvijalna erozija (engl. fluvial ero- nizama. Analizom fosilnih ostataka mo- sion) – naziv za riječnu eroziju. guće je odrediti svojstva okoliša u kojima su sedimenti nastali. Na temelju načela Fluvijalni sedimenti (engl. fluvial superpozicije može se pomoću fosila sediments) – drugi naziv za aluvijalne precizno odrediti relativna starost nasla- sedimente. ga i provesti rekonstrukcija geološke po- Fluvioglacijalni sedimenti (engl. vijesti nekog područja. Za historijsku ge- fluvioglacial sediments) – nastali su ologiju važni su provodni fosili, odnosno erozijom i transportom glacijalnih sedi- ona vrsta organizama koja je bila vrlo menata vodenim tokovima. raširena u relativno kratkom geološkom dobu. Fosilima i razvojem života na Zem- Fluviokrš (engl. fluviokarst) – tip krša lji bavi se paleontologija. razvijen većinom u prvoj fazi okršavanja u područjima s intenzivnim oborinama Fotogrametrija (engl. Photogram- kada dotok u krški sustav premašuje metry) – znanost i tehnologija dobiva- njegov kapacitet odvodnje. nja podataka o karakteristikama terena i objektima na Zemlji na osnovi fotogra- Folijacija (engl. foliation) – obilježje fija snimljenih iz zraka (aerofotograme- teksture nekih tipova stijena koje uklju- trija) ili s tla (terestička fotogrametrija). čuje ravnomjeran, pravilan i paralelan To je jedna od metoda daljinskih istra- raspored planarnih strukturnih eleme- živanja.

48 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Freatski vodonosnik (eng. phrea- feri i u reljefu. Svako djelovanje unu- tic aquifer) – otvoreni vodonosnik koji trašnjih sila uzrokuje promjenu stanja u sadrži slobodnu podzemnu vodu, čije unutrašnjosti i na površini Zemlje, što je vodno lice u ravnoteži s atmosfer- izaziva lančane reakcije vanjskih sila. skim tlakom. Ovaj tip vodonosnika Geodinamika se dijeli na unutrašnju di- samo je djelomično ispunjen vodom. namiku Zemlje ili endodinamiku (endo- Napajanje se vrši uglavnom infiltracijom geni procesi) i vanjsku dinamiku Zemlje vode s površine. ili egzodinamiku (egzogeni procesi).

Fumarola (engl. fumarole) – otvor Geoelektrična mjerenja (engl. kroz koji izlazi mlaz vrućih plinova. Fu- geoelectrical surveying) – skupina me- marole se nalaze u zonama izraženog toda u geofizičkim istraživanjima koje se vulkanizma. temelje na mjerenju električnih svojstava tla i stijena. Dijele se na metode koje opažaju postojeća, prirodna električna polja u Zemlji (metoda prirodnog potencijala, telurska metoda i magneto- telurska metoda i sl.) i na metode koje G opažaju umjetna, izazvana električna Gabro (engl. gabbro) – intruzivna polja (metoda otpornosti, metoda in- mafitna magmatska stijena bazičnog ducirane polarizacije i sl.). sastava. Sadrži od 40% do 70% ba- zičnih plagioklasa i feromagnezijske Geofizika (engl. Geophysics) – minerale. Tamnosive je do crne boje. znanost koja proučava fizička stanja Upotrebljava se kao arhitektonsko-gra- i zakonitosti Zemlje koje se istražuju đevni kamen. Efuzivni ekvivalent gabra kvantitativnim fizičkim metodama i mje- je bazalt. renjima fizičkih svojstava. Geofizika se bavi modeliranjem fizičkog ponašanja Gejzir (engl. geyser) – izvor koji peri- litosfere, hidrosfere i atmosfere. odično izbacuje mlaz pare i tople vode. Gejziri se nalaze u zonama izraženog Geofizička istraživanja (engl. ge- vulkanizma. ophysical exploration) – skupina različi- tih metoda istraživanja koje se primje- Geodinamika (engl. Geodyna- njuju za istraživanje geološke građe i mics) – grana geofizike koja proučava fizičkomehaničkih značajki tla i stijena. procese u unutrašnjosti i na površini Temeljne metode geofizičkih istraživa- Zemlje kao čimbenike trajnih promjena nja su: gravimetrijska, geomagnetska od postanka Zemlje kao samostalnog te skupine seizmičkih i geoelektričnih svemirskog tijela. Na Zemlji povezano metoda kao i georadarsko mjerenje te djeluju različite vanjske i unutrašnje sile, metode geofizičkih mjerenja u bušoti- a posljedica su promjene stanja u litos- nama.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 49 Geofizička mjerenja u bušo- Geokemija (engl. Geochemistry) – tinama (engl. geophysical borehole znanost koja proučava apsolutnu i re- logging) – ili karotaža skup je metoda lativnu količinu kemijskih elemenata u geofizičkih istraživanja duž kanala istra- mineralima, tlu i stijenama kao i u vodi živačke bušotine. Mjerenja se izvode i zraku. Geokemija rabi principe kemije spuštanjem u bušotinu sonde u ko- za objašnjavanje mehanizama i procesa joj se nalaze odgovarajući odašiljači i unutar sustava Zemlje. Također prouča- prijemnici. Podaci se šalju kroz kabel va raspored i migraciju elemenata kao do uređaja na površini, gdje se obra- posljedicu kemijskih i fizičkih procesa. đuju i pohranjuju. Karotažna mjerenja Geologija (engl. Geology) – znanost mogu se izvoditi u nezacijevljenoj ili o građi, dinamici i razvitku Zemlje. Tri su zacijevljenoj bušotini. Metode geoelek- glavne tematske cjeline: opća ili fizička tričnog mjerenja rade se u nezacijev- geologija, historijska geologija i regio- ljenoj bušotini. To su: karotaža otpor- nalna geologija s geotektonikom. Opća nosti i karotaža spontanog potencijala, geologija bavi se strukturom i dinami- kojima se mogu razdvojiti propusni i kom Zemlje kao cjeline. Grane fizičke nepropusni sedimenti i stijene. Radi- geologije su tektonika, hidrogeologija i oaktivne metode mjerenja mogu se inženjerska geologija. Historijska geolo- izvesti i u zacijevljenoj bušotini. Karo- gija rabi geološke principe i tehnike za taža prirodne radioaktivnosti koristi se rekonstrukciju i razumijevanje geološke radi razdvajanja propusnih sedimena- povijesti Zemlje od njezina postanka ta i stijena niske radioaktivnosti te ne- kao samostalnog svemirskog tijela do propusnih sedimenata i stijena visoke danas. Regionalna geologija raščlanjuje radioaktivnosti. Neutronskom karo- Zemlju na pojedine zaokružene regije: tažom određuje se šupljikavost, po- kontinente, oceane, gorske sustave, roznost stijena, koje se bombardiraju rudne pojaseve, kopnene vodene ba- brzim neutronima. Karotaža gustoće zene i druge cjeline. Sve geološke dis- ili gama-gama karotaža koristi se za cipline višestruko se međusobno dopu- određivanje volumne gustoće stijena, njuju i dijelom prekrivaju. Povezane su s koje se bombardiraju gama zrakama. prirodnim znanostima izvan geološkog Metodom zvučne karotaže mjeri se okvira: fizikom, kemijom i biologijom. vrijeme prolaska prostornih seizmičkih valova na određenom putu. Koristi se Geologija okoliša (engl. Envi- za otkrivanje poroznosti ili ispucalosti ronmental Geology) – grana geologije stijena. U bušotinama se, isto tako, koja proučava međusobni utjecaj ljudi i mjeri temperatura i snimaju se stijenke geološkog okoliša. nezacijevljenih bušotina. Geološka granica (engl. geologi- Geoid (engl. geoid) – naziv za ne- cal boundary) – plohe dodira između pravilni splošteni elipsoid Zemlje. različitih tipova stijena. Stijene mogu

50 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI doći u kontakt taloženjem, intruzijama, ološke karte (1:100.000 do 1:10.000) rasjedanjima i smicanjima. Osnovni tite detaljne geološke karte i geološke povi kontakata su: normalni taložni planove (1:10.000 i krupnijeg mjerila). kontakti (konkordancija), diskordantni Prema sadržaju geološke karte mogu taložni kontakti (diskordancija), intru- biti opće ili standardne te specijalne ili zivni kontakti, rasjedni kontakti i zone namjenske geološke karte. Opće ge- plastičnog smicanja. ološke karte sadrže podatke o sastavu, starosti i strukturnoj građi terena. Geološka karta (engl. geological Opća geološka karta Republike Hrvat- map) – na topografskoj podlozi grafič- ske je osnovna geološka karta mjerila ki prikaz građe terena, starosti stijena, 1:100.000, koja je podijeljena na listo- njihova sastava i međusobnih odnosa ve, a uz kartu sadrži geološke stupove i kao i ostalih važnih geoloških pojava na profile kao i pripadajući tumač. U tijeku Zemlji. Geološka karta rezultat je geo- je izrada nove karte mjerila 1:50.000. loških istraživanja. Na njoj su ucrtane Specijalne geološke karte prikazuju te- geološke granice, rasjedi i osi bora, a ren sa stanovišta jedne od geoloških odgovarajućim simbolima prikazani su disciplina. To su: geomorfološke karte, položaji slojeva, nalazišta fosila, mine- inženjerskogeološke karte, hidrogeo- ralnih sirovina i sl. Ako je karta obojena, loške karte, geokemijske karte, karte onda se propisanom bojom označava- geološkog hazarda, karte mineralnih si- ju utvrđene litostratigrafske jedinice, a rovina, tektonske karte, seizmotekton- ako je izrađena crno-bijelom tehnikom, ske karte i sl. Specijalne karte ponekad koriste se odgovarajuća sjenčanja. Ge- trebaju biti vrlo detaljne, pa se izrađuju ološka karta mora sadržavati legendu i do mjerila 1:100. U izradi geoloških kartiranih jedinica i oznaka koje su na karata danas se često koriste metode njoj ucrtane. U legendi su kartirane daljinskih istraživanja (fotogrametrija, la- jedinice poredane vertikalno idući od sersko skeniranje, satelitsko snimanje). najmlađe prema najstarijoj. Na geološ- kim kartama nalaze se slovno-brojčane Geološka vremenska ljestvica oznake za pojedina geološka razdoblja (engl. geologic time scale) – vremenska u kombinaciji s bojama. Uz geološku ljestvica koja obuhvaća sva geološka kartu izrađuju se geološki stup i geo- doba u povijesti Zemlje. Jedinice (od loški presjeci. U pripadajućem tumaču kraćih prema duljim) jesu: doba, epo- geološke karte nalazi se opis građe i ha, period, era i eon. Eoni su arhaik, svih zabilježenih geoloških elemena- proterozoik i fanerozoik. Ere fanerozo- ta kao i povijest nastanka terena. Ge- ika su paleozoik, mezozoik i kenozoik, ološke karte dijele se prema mjerilu i a periodi kenozoika su paleogen i neo- sadržaju. Prema mjerilu sve geološke gen. Epohe neogena su miocen i plio- karte dijele se na pregledne geološke cen. Doba pleistocena su đelasij, kala- karte (1:100.000 i manje), osnovne ge- brij, jonij i tarantij.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 51 Geološki blok dijagram (engl. geo- mase, koje se vizualno procjenjuju na logical block diagram) – trodimenzionali izdancima, zasjecima, čelima radilišta prikaz tektonski poremećenih izdvojenih i istraživačkim bušotinama. U GSI-su- litostratigrafskih jedinica na obrađenom stavu uvažena je činjenica da su os- području. Geološki blok-dijagrami mogu novna inženjerskogeološka svojstva biti sastavni dijelovi geološke karte. stijena prije svega definirana litološkim sastavom, teksturom i značajkama dis- Geološki hazard (engl. geological kontinuiteta. Zbog toga se klasifikacij- hazard) – skupina prirodnih opasnosti ski postupak obavlja procjenom dvaju prouzročenih endogenim ili egzogenim osnovnih svojstava stijenske mase: silama odnosno geodinamikom Zemlje. blokovitošću i značajkama diskontinu- To uključuje: pojavu potresa, erupcije iteta, čime se na terenu jednostavno vulkana, ekstremno velike valove (tsu- dobiva indeksni pokazatelj čvrstoće nami), različite tipove pokreta masa na stijenske mase, koji je u velikoj mjeri kosinama, poplave, slijeganja terena te ovisan o osnovnim geološkim značaj- udare asteroida. kama stijena. Geološki indeks čvrstoće (engl. Geološki kompas (engl. geologi- Geological strength indeks, GSI) – ili cal compass) – instrument koji reagira GSI sustav u kojem se određuju zna- na Zemljino magnetsko polje, a služi čajke stijenske mase radi procjenjiva- za određivanje strana svijeta. Pokretna nja njene čvrstoće stijene. Ovaj sustav magnetna igla uvijek se okreće prema klasifikacije je uveden za olakšavanje magnetskom sjeveru. Geološki kom- procjene inženjerskih parametara stije- pas razlikuje se od uobičajenog geo- na, osobito onih koje u mehanici stijena grafskog kompasa jer su na skali oko ulaze u numeričke analize za projekti- magnetne igle prikazani obrnuti polo- ranje tunela, kosina i temelja. U tom se žaji istoka i zapada radi izravnog očita- sustavu stijenska masa promatra kao vanja azimuta. Ovaj kompas na sebi ta- mehanički kontinuum, a da se pritom kođer ima ugrađen klinometar, bilo na ne gubi utjecaj geoloških značajki na poklopcu bilo unutar tijela kompasa te mehanička svojstva stijena. Taj sustav jednu li više libela. Zato je pomoću geo- također omogućava i olakšava teren- loškog kompasa moguće odrediti neku sko opisivanje stijenskih masa koje su ravninu u prostoru (sloj, pukotina, krilo inače teško opisive. GSI-sustav izveden bore, paraklaza rasjeda) tako da se iz- je iz RMR-klasifikacije, s kojom je stoga mjeri pružanje (sjecište s horizontalnom i usporediv. Stijenska se masa također ravninom), azimut smjera nagiba (kut boduje u rasponu od 1 do 100. GSI- koji zatvara smjer nagiba sa smjerom sustav ne uključuje RQD-indeks i stanje sjevera) i kut nagiba. Po načinu ugrad- „in situ“ naprezanja. GSI-sustav koristi nje klinometra razlikuju se različiti mo- inženjerskogeološke značajke stijenske deli geoloških kompasa.

52 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Geološki presjek (engl. geological kom inženjerstvu primjenjuju se znanja cross-section) – ili geološki profil stvarni iz mehanike tla, mehanike stijena, inže- je prikaz odnosa tektonski poremećenih njerske geologije, hidrologije, hidrogeo- izdvojenih litostratigrafskih jedinica na logije i inženjerske geofizike. obrađenom području. Geološki presjeci često su sastavni dijelovi geološke karte. Geomagnetska vremenska ljestvica (engl. geomagnetic time scale) Geološki stup (engl. geological co- – vremenska ljestvica izrađena na te- lumn) – grafički prikaz redoslijeda talo- melju podataka o izmjenama Zemlji- ženja, odnosno primarnih odnosa izme- nog magnetskog polja, koji su saču- đu izdvojenih litostratigrafskih jedinica vani u položaju magnetičnih minerala na obrađenom području. Geološki stup u akrecijskoj zoni na oceanskom dnu. često je sastavni dio geološke karte. Ova vremenska ljestvica obuhvaća uglavnom fanerozoik. Posljednja dva Geološko doba (engl. geologic geomagnetska razdoblja obuhvaćaju time) – vremenski interval geološke po- pleistocen. To su Matuyama (2.58 Ma - vijesti Zemlje. Za rekonstrukciju doga- 0.78 Ma) za stariji pleistocen i Bruhnes đaja u Zemljinoj kori važno je poznava- (od 0.78 Ma do danas). nje relativne ili apsolutne starosti stijena. Kronološka klasifikacija uhistorijskoj Geomedicina (engl. Geomedicine) geologiji definirana je vremenskim ras- – proučava geografski raspored pojava ponom nastanka određenih naslaga. bolesti te vezu između zdravlja i sastav- Za određivanje relativne starosti koristi nica geološkog okoliša. se metoda superpozicije, odnosno či- njenice da su mlađi slojevi taloženi iznad Geomorfologija (engl. Geomorp- starijih, kao i paleontološka metoda po- hology) – znanost koja proučava po- moću provodnih fosila. Za određivanje stanak i razvoj reljefa kao i procese koji apsolutne starosti stijena primjenjuju ga oblikuju. U modernoj geomorfologiji se metode temeljene na radioaktivnom rabe se kvantitativne analize interakcija raspadu elemenata. Geološka vremen- geomorfoloških procesa. ska ljestvica i kronostratigrafska ljestvi- Geomorfološki procesi (engl. ge- ca koriste jedinice različitih naziva, a omorphological processes) – skup eg- obuhvaćaju sva razdoblja u povijesti zogenih i endogenih procesa koji obli- Zemlje. Također se rabi i geomagnetska kuju reljef na Zemlji. vremenska ljestvica. Georadarsko mjerenje (engl. gro- Geološko inženjerstvo (engl. Ge- und penetrating radar surveying) – me- ological Engineering) – interdisciplinar- toda geofizičkih istraživanja koja koristi no područje u kojemu se primjenjuju izvor elektromagnetskih valova u ra- principi geologije za rješavanje inže- darskom spektru, tj. kratkotrajne elek- njerskih i okolišnih problema. U geološ- tromagnetske impulse, i registrira dio

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 53 energije koja se reflektira na granicama Geotermalni gradijent (engl. ge- materijala različitih svojstava. Služi za othermal gradient) – porast temperatu- otkrivanje geološke građe u plitkom dire od površine prema dubini izražen u jelu podzemlja. 0C za određeni razmak (100 m). Razlog porasta temperature je geotermalna Geosfera (engl. geosphere) – naziv energija u Zemlji. Veći geotermalni gra- za čvrsti dio Zemlje, iznad kojeg se na- dijent imaju područja s izraženim vulka- laze hidrosfera i atmosfera. nizmom. Geotehničko inženjerstvo (engl. Gijot (engl. guyot) – podmorsko Geotechnical Engineering) – grana gra- uzvišenje (najčešće vulkanskog pori- đevinarstva koja se bavi proučavanjem jekla) zaravnjenoga vrha. Vrh vulkana inženjerskog ponašanja tla i stijena u nekada se nalazio iznad morske razine zoni građevinskih zahvata. Uključuje i erodiran je tijekom vremena, a potom istraživanje “in-situ” uvjeta, koji su zna- tonjenjem morskog dna spušten ispod čajni za određenu građevinu. morske razine. Geotehnika (engl. Geotechnics) Ginc (engl. Günz glaciation) – lede- – znanstvena disciplina koja prouča- no doba prema klasifikaciji koja se kova ponašanje tla i stijenske mase pod risti za područje Alpa. Trajalo je tijekom opterećenjem građevina i njihova fizič- pleistocena (678 ka – 621 ka B. P.). ko-mehanička svojstva kao građevnog Nakon ovog doba slijedi Ginc-mindel- materijala. Obuhvaća područje meha- ski interglacijal. nika tla, mehanika stijena, inženjerske geologije, ali i dijelove inženjerske geo- Gips (engl. gypsum, plaster stone) – fizike, hidrologije i hidrogeologije. ili sadra je mineral kalcijev sulfat s vodom (CaSO x 2H O). Naziv gips ili sadrenac Geotektonika (engl. Geotectonics) 4 2 koristi se i za evaporitnu sedimentnu – grana geologije koja proučava struk- stijenu. Stijena gips nastala je isparava- turne deformacije litosfere u globalnim njem voda u jezerima i zatvorenim mor- razmjerima (tektonika ploča), za razliku skim bazenima. Kristalasti finozrnasti od tektonike. bijeli gips naziva se alabaster, a često Geotermalna energija (engl. ge- se upotrebljavao u kiparstvu. Pečenjem othermal energy) – toplinska energija gipsa na 120 0C gubi se 1.5 molekule koja je nastala u unutrašnjosti Zemlje vode, čime se dobije građevinski gips. i pohranjena je u njoj. Određena je Takav gips ima svojstvo da vodu primi temperaturom materije. Smatra se da u sebe i skrutne se, kristalizira. Gips se 20% geotermalne energije potječe iz dodaje portland-cementu kao uspori- razdoblja stvaranja Zemlje kao planeta, vač. Mineral gips nastaje u kamenu kar- a 80% od radioaktivnog raspadanja u bonatnog sastava i u vapnenačkoj žbuci unutrašnjosti Zemlje. djelovanjem sumporne kiseline iz kiselih

54 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI kiša. Tako nastali gips pospješuje povr- tijela pretežito lepezastog oblika i razli- šinsko kemijsko trošenje i raspadanje čite veličine. Ta tijela sastavljena su od kamena i žbuke. naslaga nastalih erozijom pa istaloženih na kosini. Glacijal (engl. glacial age) – ili ledeno doba naziv je za razdoblja u prošlosti Ze- Glečer (engl. gletscher) – naziv za mlje kada je prevladavala hladna klima. planinski tip ledenjaka.

Glacijalni maksimum (engl. glacial Glina (engl. clay) – pelitni sediment maximum) – vremenski interval lede- odnosno tip sitnozrnastog tla koji sadr- nog doba u kome su ledenjaci dostigli ži više od 2/3 čestica manjih od 0.002 najveću rasprostranjenost. mm. Primarno se sastoji od različitih minerala glina koji značajno utječu na Glacijalni minimum (engl. glacial njena svojstva. Gline vlaženjem ili suše- minimum) – vremenski interval ledenog njem mijenjaju konzistenciju, a u dodiru doba u kojem su ledenjaci imali najma- nju rasprostranjenost. s vodom mogu znatno povećati svoj obujam (bubrenje). Glina dovoljno zasi- Glacijalni sedimenti (eng. glacial ćena pelikularnom vodom je plastična, a sediments) – naslage nastale djelova- u suhom stanju kruta. Svojstva glina bit- njem ledenjaka u polarnim ili visoko- no ovise o vrsti minerala koje sadrže. planinskim predjelima. Pomicanjem ledenjaka niz padinu nastaje erozija tla Glinac (engl. claystone) – ili argilit i stijena u podlozi i postupno se pro- jest sitnozrnasta sedimentna stijena s dubljuje dolina. Pritom se prenosi velika prevladavajućim udjelom minerala gline. količina sedimenata (ledenjački drift). Gnajs (engl. gneiss) – metamorfna Otapanjem ledenjaka preostaje velika stijena škriljave teksture nastala u pro- količina nesortiranih sedimenata (til) koji cesu regionalne i plutonske metamor- tvore nakupinu nazvanu morena. Ako foze iz stijena kao što su granit, grano- se glacijalne naslage erodiraju i dalje diorit, kvarcni pješčenjak. Gnajs može prenose vodenim tokovima, mogu na- nastati i iz sedimentnih stijena koje stati fluvioglacijalni sedimenti. sadrže minerale glina. Gnajs pripada Glacioeustazija (engl. glacioeu- skupini kristalastih škriljavaca visokog stasy) – teorija prema kojoj razina mora stupnja metamorfoze. raste tijekom interglacijala zbog toplje- Gondvana (engl. Gondwana) – juž- nja kontinentalnog leda, a pada tijekom ni dio superkontinenta Pangea koji su ledenog doba zbog povećanja volume- tijekom mlađeg paleozoika tvorila pod- na ledenjaka na kopnu. ručja današnje Afrike, Južne Amerike, Glacis (engl. glacis) – kontinuiran Indije, Australije i Antartike. Gondvana niz lateralno povezanih sedimentnih se počela raspadati tijekom mezozoika.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 55 Gorski udar (engl. rock burst) – na- Granulometrijski sastav (engl. gao i često silovit slom stijenske mase granulometric composition) – relativni u tunelima, rudarskim oknima, dubo- odnos veličina čvrstih čestica u tlu koji kim kopovima koji je posljedica velikog se određuje standardnim laboratorij- naprezanja u stijeni i naglog oslobađa- skim ispitivanjima. nja akumulirane energije. Grauvaka (engl. greywacke) – naziv Granica elastičnosti (engl. ela- za vrstu pješčenjaka odnosno klastičnu stic limit) – granična veličina napre- sedimentnu stijenu. To je nečisti tip pje- zanja iznad kojega se u krutom tije- ščenjaka koji osim pijeska sadrži i više lu stvaraju nepovratne deformacije. od 15% zrna gline i praha. Grauvake Kada naprezanje premaši granicu mogu biti litične grauvake (uz kvarc elastičnosti, u stijenskoj masi nastaju sadrže i odlomke stijena) i feldspatske plastične deformacije (boranje) ili krte grauvake (sadrže kvarc i feldspate). deformacije (rasjedanje), uz nastanak pukotina. Gravimetrijska mjerenja (engl. gravity surveying) – metoda geofizič- Granit (engl. granite) – široko ra- kih istraživanja koja se temelji na opa- sprostranjena kisela intruzivna stijena žanju promjena u gravitacijskom polju (felsična magmatska stijena) zrnaste Zemlje. To je jedna od najstarijih geo- strukture. To je polimineralna stijena fizičkih metoda koja se primjenjivala koja se sastoji od kvarca (od 20% do u otkrivanju ležišta ugljikovodika prije 40%), feldspata (od 50% do 80%) i razvoja drugih metoda. Razvojem pre- tinjaca (od 3% do 10%). Boja granita ciznih instrumenata (gravimetara) gra- promjenjiva je i kreće se u različitim ni- vimetrijska metoda uspješno se koristi jansama od sivobijele do crvenkaste. u otkrivanju podzemnih šupljina u kršu. Često se koristi kao arhitektonsko-gra- đevni kamen. Gustoća hidrografske mreže (engl. drainage density) – ukupna dulji- Granodiorit (engl. granodiorite) – na vodotoka po km2 u slivnom područ- intruzivna stijena (felsična magatska sti- ju, izmjerena „in situ“ ili na digitalnom jena) kiselog sastava. Ima manje kvarca modelu terena. i više plagioklasa i feldspata od granita. Koristi se kao arhitektonsko-građevni kamen.

Granulit (engl. granulite) – metamorfna stijena iz skupine kristalastih H škriljavaca. Nastala je u procesu viso- Hadij (engl. Hadean) – ili predarhaik kog stupnja metamorfizma pri ekstre- je najstarije razdoblje u geološkoj po- mnom tlaku i temperaturi. vijesti Zemlje. Počeo je prije 4600 Ma,

56 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI nakon astralne faze u razvoju Zemlje i geologija se također bavi korištenjem i traje do prije 4000 Ma. zaštitom podzemnih voda. Kao grana geologije hidrogeologija je povezana Halidi (engl. halides) – spojevi koji s petrologijom, pedologijom, inženjer- sadrže halogeni element u oksidacij- skom geologijom, hidrologijom, hidra- skom stanju. Halidima pripadaju slje- ulikom, klimatologijom, eksploatacijom deće grupe minerala: fluoridi, kloridi, mineralnih sirovina, izvedbom površin- bromidi i jodidi. skih i podzemnih akumulacija, irigaci- Hazard (engl. hazard) – vjerojatnost jom i melioracijom. pojavljivanja potencijalno štetnih pri- Hidrografija (engl. Hydrography) – rodnih pojava (prirodni hazard) i/ili uzro- dio hidrologije koji se bavi opisom pri- kovanih ljudskom aktivnošću (antropo- rodnih obilježja voda. geni hazard) u određenom razdoblju i unutar nekog prostora. Hazardi svih Hidroksidi (engl. hydroxides) – gru- tipova mogu imati primarne, sekun- pa minerala odnosno spojevi kojima darne i tercijarne efekte. Primarni efekti je anion hidroksid-ion ili spojevi koji u uključuju sam proces (npr. rušenje gra- anionu uz kisik sadrže i hidroksid-ion. đevina), sekundarni efekti prouzročeni U spojevima koji imaju slojevitu rešet- su primarnim efektima (npr. poplave i ku većinom prevladavaju slabe Van der požari), dok su tercijarni efekti dugo- Waalsove sile, pa se odlikuju kalavošću trajne promjene okoliša. po slojevima. Najvažniji hidroksid je voda. Heterogenost stijene (engl. heterogeneity of rock) – karakteristika Hidrologija (engl. Hydrology) – zna- stijene ili stijenske mase da ima razno- nost o površinskoj vodi, njenim fizičkim lik prostorni raspored veličine i vrste i biokemijskim svojstvima i utjecaju. minerala u promatranom veličinskom Hidrologija proučava raspored vode u području. Heterogena stijenska masa prostoru i vremenu (hidrološki ciklus). može imati velike razlike u mehaničkim Hidrološki ciklus (engl. hydrologi- svojstvima kao što su jednoosna tlačna cal cycle) – globalni kružni tok kretanja čvrstoća i deformabilnost. To je česta vode počevši od vodene pare u atmos- karakteristika fliša. feri koja se kondenzira i u obliku padali- Hidrogeologija (engl. Hydrogeo- na dospijeva na površinu Zemlje (preci- logy) – grana geologije i specijalistička pitacija). Dio vode isparava u atmosferu, znanstvena disciplina koja proučava drugi dio teče površinski, a treći dio pro- podzemne vode, njihov postanak, ka- dire kroz tlo napajajući podzemne vode. kvoću odnosno kemijski i mikrobiološki Površinske i podzemne vode teku do sastav, rasprostiranje i dinamiku, koli- rijeka, a one se ulijevaju u jezera, mora činu kao i djelovanje u litosferi. Hidro- i oceane. Iz oceana voda evaporira u

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 57 atmosferu. Dio te vode vraća se u obli- naprezanje ima normalne komponen- ku padalina u oceane, a dio zaostaje te naprezanja jednake u svim smje- na kopnu. To se kretanje odvija između rovima, dok je posmično naprezanje atmosfere, geosfere i biosfere. Na taj jednako nuli. Karakteristično je za te- način vodeni ciklus integrira većinu važ- kućine. Stijenska masa podvrgnuta je nih ekosustava i snažno utječe na brzi- tom tipu naprezanja u dubljim zonama nu i vrstu procesa među njima. Uvjeti litosfere. na Zemlji upravo su takvi da podržavaju Hidrotermalna voda (engl. hydro- kontinuiranu obnovu i recikliranje vode, thermal water) – voda koja ima povi- što pokreće mnoge geokemijske susta- šenu temperaturu i veću koncentraciju ve. Krećući se u hidrološkom ciklusu, otopljenih minerala. voda sudjeluje i u kemijskim reakcijama s atmosferskim plinovima, mineralima Higroskopna voda (engl. hygros- u stijenama, biljkama i drugim tvarima. copic water, hygroscopic moisture) Rezultat su tih događanja promjene – nalazi se u obliku molekula po zi- kemijskog sastava vode, ali i promjene dovima pora, pa djelomice ili potpu- tvari s kojom voda reagira. Te promjene, no obavija čestice minerala. Molekule zajedno s neakvatičkim promjenama u vode vezane su za čvrste čestice si- atmosferi, uspostavljaju ukupne kemij- lom većom od 31 bara, koja s udalja- ske uvjete na površini Zemlje. Globalni vanjem naglo opada, pa se na uda- geokemijski ciklus glavnih kemijskih ele- ljenosti većoj od 0.5 mikrona više ne menata (Na, K, Ca, Mg, Si, C, N, S, P, osjeća. Veliki volumen higroskopne Cl, O i H) usko je povezan s hidrološkim vode sadrži glina zbog velike speci- ciklusom. fične površine čestica. Higroskopna voda ne prenosi hidrostatski tlak i ne Hidrosfera (engl. hydrosphere) – podliježe gravitaciji. naziv za omotač, odnosno dinamičku masu vode na Zemlji, koja je u nepre- Hijatus (engl. hiatus) – ili stratigraf- kidnom pokretu. Voda isparavanjem s ska praznina je prekid u taloženju se- kopna i oceana odlazi u atmosferu, a dimenata koji je obilježen regionalnom vraća se u obliku padalina. Većina vode diskordancijom. nalazi se u oceanima (hidrološki ciklus). Prijelaz između vode u vodenu paru i Hipoabisalne magmatske stije- obratno glavni je oblik transporta ener- ne (engl. hypabissal igneous rocks) – ili gije na Zemljinoj površini. Zaleđeni dio žilne stijene najčešće se nalaze iznad velikih intruziva magmatskih stijena. vodene mase u ledenim pokrovima i do- Najvažnije žilne stijene su aplit, pegma- linskim ledenjacima naziva se kriosfera. tit i lamprofir. Ponegdje se nalaze uz Hidrostatsko naprezanje (engl. efuzivne stijene ili u obliku žila u sedi- hydrostatic pressure) – ili izotropno mentnim i metamorfnim stijenama.

58 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Hipocentar (engl. hypocentre, fo- Hornfels (engl. hornfels) -ili kornit je cus of earthquake) – ili žarište potresa metamorfna stijena silikatnog mineral- mjesto je nastanka potresa u litosferi, nog sastava. Nastala je u procesu kon- iz kojeg se šire longitudinalni i transver- taktnog metamorfizma i nema škriljavu zalni seizmički valovi. teksturu.

Historijska geologija (engl. Histo- Horst (engl. horst) – drugi naziv za rical Geology) – grana geologije koja timor. rabi geološke principe i tehnike za rekonstrukciju i razumijevanje geološke Humus (engl. humus) – organska povijesti Zemlje. Historijska geologija tvar u tlu, nastala većinom od potpuno fokusira se na geološke procese koji su ili djelomično raspadnutih ostataka bilja- mijenjali Zemlju kao samostalno svemir- ka. O-horizont sadrži pretežito humus. sko tijelo. Proučava promjene položaja kopna i mora, promjene klime i razvoj života na Zemlji. Bavi se razvrstavanjem stijena u Zemljinoj kori prema redoslijedu njihova postanka, na temelju njihove re- I lativne i apsolutne starosti. Ilit (engl. illite) – naziv za jednu vrstu Hod rasjeda (engl. heave of fault) – minerala glina. horizontalna komponenta pomaka po (engl. in situ paraklazi rasjeda. In situ naprezanje stress) – ili lokalno naprezanje u litos- Holocen (engl. Holocene) – mlađe feri uzrokovano je težinom krovine u geološko doba kvartara, koje slijedi na- promatranom dijelu stijenske mase, ali kon završetka pleistocena. Holocen je i tektonskim pokretima i erozijom. In počeo pred 11.700 godina. situ naprezanje sporo se mijenja. Nagle promjene veličine naprezanja mogu biti Holokarst (engl. holokarst) – naziv prouzročene zbog pojava vulkanizma, za potpuno razvijen krš. većim gravitacijskim pokretima na po- Homogenost stijene (engl. homo- vršini Zemlje kao i potresima. geneity of rock) – karakteristika stijene ili stijenske mase da ima jednolik prostorni Inducirano naprezanje (engl. raspored veličine i vrste minerala u pro- induced stress) – ili sekundarno na- matranom veličinskom području. Ho- prezanje u litosferi posljedica je antro- mogena stijenska masa često ima male pogenog utjecaja kao što su gradnja, razlike u mehaničkim svojstvima. iskopi, nasipavanje, punjenje ili pra- žnjenje akumulacija vode i sl. Može Hornblenda (engl. hornblende) – se brzo mijenjati za razliku od in situ silikatni mineral iz skupine amfibola. naprezanja.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 59 Infiltracija (engl. infiltration) – pro- raspon od 12 stupnjeva. Potres inten- ces ulaza površinske ili podzemne ziteta III° (trećeg stupnja) jedva se može vode u tlo ili stijensku masu kroz pore osjetiti, intenziteta VI° može prouzročiti ili pukotine. manje štete na građevinama, kod onog intenziteta IX° većina klasično građenih Infralitoral (engl. infralittoral zone) – zgrada biva teško oštećena ili srušena, ili infralitoralna stepenica pojas je obale a pri intenzitetu XII° praktično sve gra- koji je stalno pokriven morem. U ovom đevine bivaju srušene. pojasu izražena je bioerozija u karbonatnim stijenama. Interglacijal (engl. interglacial) – topliji klimatski period unutar ledenog Intenzitet potresa (engl. seismic doba. intensity) – mjera učinka potresa na ljude i objekte; izražava se ljestvicama Intergranularna poroznost (engl. intenziteta. Prva suvremena ljestvica primary porosity) – naziv za međuzrn- korištena za određivanje intenziteta po- sku ili primarnu poroznost, koja je svoj- tresa na Zemljinoj površini bila je RF-lje- stvena svim vrstama tla i klastičnim se- stvica (Rossi–Forel) krajem 19. stoljeća, dimentnim stijenama. imala je raspon od 10 stupnjeva (I-X0). Interstadijal (engl. interstadial) – MCS-ljestvica (Mercalli–Cancani–Sie- toplo klimatsko razdoblje, kraćeg traja- berg) u uporabi je u većem području nja, unutar interglacijala. Europe, pa tako i u Hrvatskoj, od 1917. godine. Ima 12 stupnjeva (I - XII°). U Intruzivne stijene (engl. intrusive SAD-u se od 1931. godine koristi MM- rocks) - ili dubinske (plutonske) ma- ljestvica (Modified Mercalli), koja tako- gmatske stijene nastale su postupnim đer ima 12 stupnjeva. U Japanu i na hlađenjem i kristalizacijom magme u Tajvanu koristi se Japan Meteorological unutrašnjosti Zemlje. Agency Seismic Intensity Scale, koja Inženjerska geofizika (engl. Engi- ima raspon od 7 stupnjeva. U drugoj neering Geophysics) – grana geofizike polovini 20. stoljeća u Europi se počinje koja proučava sastav, građu, fizička koristiti MSK-64-ljestvica (Medvedev– svojstva i stanja sredina na kojima će Sponheuer–Karnik) ili UNESCO-lje- se izvesti građevinski zahvati, na stijeni stvica, koja je potpunija od MSC-lje- ili tlu. Kod toga se koriste različite me- stvice. Prema otpornosti na razorni tode geofizičkih istraživanja. učinak potresa ova ljestvica razlikuje tri tipa zgrada i pet stupnjeva oštećenja. Inženjerska geologija (engl. En- MSK-64-ljestvica evoluirala je najpri- gineering Geology) – specijalistička je u MSK-78-ljestvicu, a nakon toga znanstvena disciplina i grana geolo- u Europsku makroseizmičku ljestvicu gije koja proučava geološku građu, (EMS-98). Obje ljestvice također imaju geološke procese kao i mineraloško-

60 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI petrografske i fizičko-mehaničke zna- jenih inženjerskogeoloških jedinica, a čajke tla i stijena za potrebe građenja. obično služi za izradu inženjerskogeo- Njezinim se rezultatima određuju uvjeti loškog modela. Podaci inženjerskoge- gradnje, predviđaju promjene u terenu ološkog istraživanja prikazuju se na in- koje mogu biti izazvane suvremenim ženjerskogeološkim kartama različitih egzogenim i endogenim procesima i mjerila. pojavama kao i njihov utjecaj na građe- Istraživačka bušotina (engl. gro- vinu. Inženjerska geologija također se und investigation borehole) – pomoću bavi predviđanjem, razvojem preven- bušaćeg stroja napravljena vertikal- tivnih mjera i ublažavanjem posljedica na, horizontalna ili kosa bušotina u tlu geološkog hazarda. Inženjerska je ge- ili stijenskoj masi. U bušotini se mogu ologija srodna mehanici tla i mehanici obavljati različite vrste karotažnih mje- stijena, pa se zato smatra dijelom ge- renja (geofizička istraživanja). Može se otehnike. mjeriti brzina prolaska seizmičkih va- Inženjerskogeološko istraživa- lova (down-hole i crosshole-metoda), nje (engl. engineering geological inve- specifični električni otpor ili spontani stigation) – detaljno proučavanje svih potencijal, apsorpcija gama ili neutron- inženjerskogeoloških značajki tla i stije- skih zraka, pripadna radioaktivnost i sl. na na nekom terenu pomoću terenskih Ugradnjom piezometara bušotine se i laboratorijskih metoda. Pravodobnim mogu koristiti za mjerenje promjene ra- obavljanjem tih istraživanja mogu se zine podzemne vode. otkloniti ili bitno umanjiti negativni utje- Istraživačko bušenje (engl. gro- caji suvremenih egzogenih i endogenih und investigation drilling) – značajna procesa, odnosno umanjiti rizik prou- metoda u istraživanju geološke građe zročen određenim oblicima geološkog i fizičko-mehaničkih značajki tla i stije- hazarda. Inženjerskogeološko karti- na, čija je svrha izrada istraživačke bu- ranje, kao jedna od faza geotehnič- šotine. U inženjerskoj geologiji, hidro- kog istraživanja, prethodi geofizičkim geologiji i geotehnici najčešće se rabi istraživanjima i istraživačkom bušenju. rotacijski način bušenja, prilikom čega Kartiranjem se dobivaju podaci o lito- se iz bušotine vadi cjelokupni materijal. loškoj građi, morfološkim i hidrogeo- Dobiveni komadi tla ili stijene cilindrič- loškim pojavama, fizičko-mehaničkim nog oblika su bušaća jezgra, koja se i strukturno-tektonskim značajkama pohranjuje u odgovarajuće sanduke. stijena kao i o suvremenim egzogenim Istraživačkim bušenjem mogu se dobiti pojavama. Velik broj raznovrsnih poda- točkasti podaci o geološkoj građi tere- taka prikupljen inženjerskogeološkim na, koji su velike točnosti. istraživanjima koristi se u statističkima analizama. Također se prikazuje kvali- Izdanak (engl. outcrop) – dio stijen- tativan i kvantitativan opis svih izdvo- ske mase vidljiv na površini terena.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 61 Izoklinalna bora (engl. isoclinal procesa spiranja i brazdanja. Počinje se fold) – tip bore koja ima približno para- događati kada površinski plošni i linearni lelna krila. tok vode međusobno djelujući dobivaju sve veću energiju koja uzrokuje produ- (engl. isoseismal line) – Izoseista bljivanje brazdi sve do točke na slivu u zatvorena linija koja spaja mjesta istog kojoj se počinju stvarati jaruge. intenziteta potresa na površini Zemlje. Jezgra antiklinale (engl. core of Izostazija (engl. isostasy) – geološ- anticline) – središnja zona antiklinale, ka zakonitost u skladu s kojom litosfer- koja se nalazi u istoj osnoj plohi kao tje- ne ploče različito tonu u astenosferu, me antiklinale. ovisno o svojoj gustoći. Jezgra sinklinale (engl. core of Izotropija (engl. isotropy) – osobina sincline) – središnja zona sinklinale, krutih tijela da u različitim smjerovima koja se nalazi u istoj osnoj plohi kao imaju ista fizička svojstva (elastičnost, dno sinklinale. indeks loma svijetlosti, toplinska vodljivost i sl.). Jedino su minerali iz kubične Jonij (engl. Ionian) – geološko doba klase izotropni. prema geološkoj vremenskoj ljestvici. Rabi se za marinsko područje Medi- Izvor (engl. spring) – mjesto istjecanja terana, a obuhvaća srednji pleistocen podzemne vode na površini Zemlje. Pre- (0,78 Ma do 0,12 Ma). ma načinu istjecanja izvori se općenito dijele na silazne, uzlazne i preljevne. Jura (engl. Jurassic) – srednji period mezozoika koji je trajao približno 56 milijuna godina (201,3 Ma do 145,0 Ma). Jura ima tri epohe.

Juvenilna voda (engl. juvenile wa- J ter) – tip podzemne vode koja nastaje Jama (engl. shaft) - vertikalno udu- kondenzacijom iz magme. Ovaj tip vode bljenje strmih strana i manjeg promje- često ima povišenu mineralizaciju. ra. Česta je geomorfološka pojava u kršu.

Jaružanje (engl. gullying) – proces intenzivnog odnošenja površinskog sloja tla ili stijene zahvaćene trošenjem K zbog koncentriranog linijskog toka povr- Kalabrij (engl. Calabrian) – obu- šinske vode na kosini. Kod toga nastaju hvaća mlađe doba donjeg pleistocena jaruge različite dubine. Proces jaruža- (1,81 Ma do 0,78 Ma) prema geološkoj nja je nastavak zajedničkog djelovanja vremenskoj ljestvici, a rabi se za marin-

62 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI sko područje Mediterana. Dijeli se na seline, kalcit se pretvara u lakotopljivi tri manja doba: santemij (Santemian), kalcijski bikarbonat, koji se iz vode po- emilij (Emilian) i sicilij (Sicilian). novno izlučuje kao kalcit. Na taj način nastaju speleotemi u špiljama, a sedra (engl. cleavage) – sustav Kalavost uz slapove krških rijeka. ravnina po kojima se mineral može lako razdvojiti, a nastaje kao rezultat slabi- Kaldera (engl. caldera) – široka plit- jih međusobnih kemijskih veza atoma. ka depresija tanjurastog oblika na vrhu Neki minerali nemaju kalavost (dija- vulkana. Nastala je uslijed urušavanja mant, kvarc), neki imaju jednu plohu vulkanskog stošca. U mnogim kaldera- kalavosti (tinjci), a neki više njih (kalcit). ma nastala su jezera. Kalavost može biti: savršena, nesavr- (engl. calc-arenite) – šena, dobra, jasna, nejasna i slaba. Kalkarenit karbonatna stijena u kojoj prevladavaju Kalcedon (engl. chalcedony) – zrna kalcita veličine pijeska. kriptokristalasti kvarc. Ahat je varijetet (engl. calc-rudite) – kar- kalcedona, prepoznatljiv po koncen- Kalkrudit bonatna stijena u kojoj prevladavaju va- tričnim slojevima različite boje. pnenačka zrna veličine šljunka. Kalcilutit (engl. calci-lutite) – karbo- (engl. Cambrian) – najstariji natna stijena u kojoj prevladavaju zrna Kambrij period paleozoika, koji je trajao gotovo kalcita veličine praha i gline. 56 milijuna godina (541,0 Ma do 485,4 Kalcit (engl. calcite) – mineral iz Ma). Kambrij ima četiri epohe. Počet- skupine karbonata odnosno kristalizira- kom toga geološkog razdoblja počinje ni kalcijev karbonat (CaCO3). Kristalizira značajna diferencijacija života na Zem- u heksagonskom sustavu, u formama lji. romboedra i skalenoedra. Polimor- fna modifikacija kalcijskog karbonata Kamen (engl. stone) – prirodno, je aragonit. Kalcit tvori izomorfni niz s ručno, strojno ili eksplozivom odvaljen magnezitom (MgCO ), pa se razlikuju komad stijene. Odlikuje se sklopom 3 (struktura i tekstura) i mineralnim sa- niskomagnezijski kalcit (< 4% MgCO3) i visokomagnezijski kalcit (4%–28% stavom. To je i opći naziv za prirodno gradivo koje se nakon prerade bez pro- MgCO3). Kristali kalcita su staklastog sjaja, izražene kalavosti i male tvrdo- mjene sklopa i sastava upotrebljava u će (3 prema Mohsovoj ljestvici). Obič- građevinarstvu kao arhitektonsko-grano su bezbojni i prozirni, ali mogu biti đevni i tehničko-građevni kamen. Ka- obojeni. Kalcit je raširen mineral i bitan menolom je površinski kop u kojem se sastojak karbonatnih stijena, posebice eksploatira kamen. vapnenaca i mramora. U vodi, kao što Kamena lavina (engl. rock avalanc- je atmosferska, koja sadrži ugljične ki- he) – tip naglog i vrlo brzog (do 500 km/h)

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 63 pokreta velike količine kamenih odloma- Karbonatna platforma (engl. car- ka i blokova stijena izmiješanih sa zra- bonate platform) – prostrano područje kom niz padinu. Kamene lavine česte su na kontinentskom pragu na kojem se na vrlo strmim padinama vulkana. u dugom razdoblju održavao okoliš taloženja plitkomorskih karbonatnih Kamenolom (engl. quarry) – mjesto sedimenata biogenetskog i klastičnog na kojem se vrši eksploatacija arhitek- podrijetla. Taloženjem od srednjeg trija- tonsko-građevnog ili tehničko-građev- sa do paleogena na jadranskoj karbo- nog kamena. natnoj platformi nastale su karbonatne Kanjon (engl. canyon) – riječna do- stijene debljine > 5000 m. lina vrlo strmih do vertikalnih strana. Karbonatne stijene (engl. carbo- Kaolinit (engl. kaolinite) – naziv za nate rocks) – sedimentne i metamorfne vrstu minerala glina. stijene sastavljene pretežito od minerala iz karbonatne skupine: kalcita i do- Kapacitet vodotoka (engl. stream lomita. Karbonatne sedimentne stijene capacity) – količina sedimenata koja mogu nastati na više načina. Razlikuju se može prenositi u zadanim uvjetima se stijene čiji su sastojci klastičnog (teri- toka vode kroz korito (pronos nanosa). genog), kemijskog (hidrogenog) i biogenog (organogenog) podrijetla. Krupno- Kapilarna voda (eng. capillary wa- zrnasta klastična vapnenačka stijena je ter) – pojas podzemne vode u vadoznoj kalkrudit, srednjezrnasta kalkarenit, a zoni u kojem se voda podiže kroz pore sitnozrnasta kalcilutit. U karbonatne se- iznad vodnog lica zbog površinske dimentne stijene ubrajaju se vapnenci, napetosti. Kapilarno dizanje seže do dolomitični vapnenci i dolomiti, među izjednačenja adhezijske i gravitacijske kojima postoje postupni prijelazi. Neči- sile. Što su pore uže, kapilarno dizanje ste karbonatne stijene sadrže i silikatne može biti veće. minerale veličine pijeska, praha i gline, Karbon (engl. Carboniferous) – pe- kao i druge minerale. Metamorfna kar- riod paleozoika u kojem je život osim bonatna stijena je mramor. Sedimentne u morima već bio raširen i na kopnu. karbonatne stijene vrlo su raširene u Ovo geološko doba ima šest epoha, a Hrvatskoj. Najvažniji su izvor tehničkog- trajalo je oko 60 milijuna godina (358,9 građevnog kamena, a često se koriste i Ma do 298,9 Ma). kao arhitektonsko-građevni kamen.

Karbonati (engl. carbonates) – na- Kataklastiti (engl. cataclastites) – ziv za skupinu minerala, od kojih su naj- ili kataklastične stijene nastale su me- važniji petrogeni minerali kalcit, arago- haničkim usitnjavanjem i drobljenjem nit, dolomit, siderit (FeCO3) i magnezit starijih stijena u procesu kinetičke

(MgCO3). metamorfoze kod nižih temperatura

64 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI i snažnog stresa. U kataklastične sti- Klasifikacija tla (engl. soil classifi- jene ubrajaju se kataklastične breče i cation) – ili geotehnička klasifikacijatla miloniti. temelji se na jednostavnim testovima i analizama radi svrstavanja tla u grupe Kataklastična breča (engl. catacla- sličnih svojstava i omogućava procjenu stic breccia) – metamorfna stijena nasta- općenitih geotehničkih svojstava. Kla- la drobljenjem prvotnih stijena u proce- sifikacija tla koristi standardizirane nazi- su dinamičkog matamorfizma kod nižih ve i simbole, što omogućuje lakšu ko- temperatura i snažnog usmjerenog tlaka. munikaciju među inženjerima. Postoji Često se nalazi uz rasjede i navlake. više klasifikacija tla, od kojih su najviše Kaverna (engl. cavern) – pukotina korištene USCS i ISO. USCS ili Unifi- proširena procesima trošenja u stijen- ed Soil Classification System (ASTM skoj masi. Nema vidljiv ulaz s površine D2487-06, 2006) razlikuje četiri osnov- kao jama ili špilja. Kaverne su česte u ne grupe tla: krupozrnasta (šljunak – G području krša i pijesak – S), sitnozrnasta (prah – M i glina – C), organska tvar (O) i treset (Pt). Kemijsko trošenje (engl. chemi- Za klasifikaciju krupnozrnastog tla krite- cal weathering) – ili dekompozicija tip rij je granulometrijski sastav, a za sitno- je razgradnje ili trošenja stijena. Kemij- zrnasto tlo značajke plastičnosti. Pre- sko trošenje zbiva se uslijed djelovanja ma klasifikaciji ISO 14688-2:2004(E) vode obogaćene agresivnim kiselina- razlikuju se vrlo krupnozrnasto tlo (blok ma. Ono ovisi o klimi, pa je u ekvato- i oblutak), krupnozrnasto (šljunak i pi- rijalnom pojasu od 8 do 10 puta brže jesak) i sitnozrnasto (prah i glina). Ova u odnosu na predjele umjerene klime. se klasifikacija temelji na određivanju Najotporniji petrogeni mineral je kvarc. granulometrijskog sastava za krupno- Kemijskom razgradnjom stijena koje zrnasta tla i značajke plastičnosti za sadrže minerale iz skupine silikata na- sitnozrnasta tla. staju gline, a kemijskom razgradnjom karbonatnih stijena nastaje od netopi- Klastična struktura (engl. clastic vih primjesa nastaje crvenica. texture) – tip strukture karakterističan za piroklastične i klastične sedimente Kenozoik (engl. Cenozoic) – naj- stijene. Detritična mineralna zrna i od- mlađa geološka era fanerozoika, koja je lomci stijene okruženi su sitnozrnastom počela prije 66,0 milijuna godina. Dijeli osnovom: matriksom i cementom te se na dva perioda: paleogen i neogen. šupljinama (porama).

Kisele magmatske stijene (engl. Klastične sedimentne stijene acid igenous rocks) – ili felsične ma- (engl. clastic sedimentary rocks) – gmatske stijene sadrže više od 63% skupina sedimentnih stijena stvorenih

SiO2 težinske komponente. vezivanjem ili cementacijom čestica

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 65 nastalih fizičkom razgradnjom (dezin- skog ili rotacijskog pokreta masa od- tegracija) magmatskih, metamorfnih nosno kliznog tijela preko stabilne pod- i starijih sedimentnih stijena. S obzi- loge. Pokreti se događaju po jasno, a rom na veličinu sastojaka razlikuju se katkad nejasno izraženoj kliznoj plohi krupno, srednje i sitnozrnaste stijene. na kojoj je nastao slom. Nakon uspo- Krupnozrnaste klastične stijene (ruditi ravanja pokreta klizanje može prijeći u ili psefiti) imaju prevladavajuću veličinu puzanje. Prema tipu pokreta razlikuju zrna veću od 2 mm. Njihovi su osnovni se rotacijsko, translacijsko i blokovsko tipovi breče i konglomerati, kao ekviva- klizanje. lenti kršju i šljunku. Srednjezrnaste kla- stične stijene ili areniti imaju najčešću Klizište (engl. landslide, slide) – dio veličinu sastojaka od 0.06 do 2.0 mm. terena gdje je proces klizanja aktivan Osnovni je tip pješčenjak, kao ekviva- ili je bio aktivan u prošlosti. Aktivno je lent pijesku. Sitnoznaste klastične sti- ono klizište na kojem su u trenutku za- jene (lutiti ili peliti) imaju čestice veličine pažanja vidljivi pomaci masa. Na umi- manje od 0.06 mm ili čestice veličine renom klizištu došlo je do smirivanja praha i gline. Najčešća stijene homo- pokreta klizne mase ili koluvija. Pri kli- gene teksture je prašac , dok šejl ima zanju nastaje slom materijala na kliznoj izraženu kalavost. Posebna su skupina plohi, koja u homogenom tlu može biti vulkanoklastične ili piroklastične stijene, kružna, a često je predodređena geo- nastale od čestica izbačenih erupcijom loškom građom. Prema međusobnom vulkana. položaju kliznih tijela razlikuju se: kompleksno, složeno, sukcesivno, pojedi- Klif (engl. cliff) ili strmac – litica vrlo načno i višestruko klizište. Prema aktiv- strmog nagiba usječena u obalu tije- nosti razlikuju se: aktivno, reaktivirano, kom procesa marinske erozije. U pod- neaktivno, trajno ili privremeno umire- nožju klifa nalazi se marinska terasa. no, stabilizirano i reliktno klizište.

Klinasti slom (engl. wedge failu- Klizna ploha (engl. surface of rup- re) – tip pokreta masa u stijeni. Nastaje ture) – ili ploha sloma donja je granica pomakom po dvama ili više diskon- pokrenutog materijala, a nalazi se is- tinuiteta nakon prekoračenja njihove pod izvorne površine terena. U meha- čvrstoće. Ti su diskontinuiteti nepovolj- ničkom smislu idealizirano se promatra no orijentirani u odnosu na prirodnu ili kao klizna ploha. umjetnu kosinu u slučaju kada njihova presječnica ima manji kut nagiba od Koeficijent pora (engl. void ratio) nagiba kosine, ali veći od kuta unutraš- – omjer volumena pora i volumena čvr- njeg trenja u stijenskoj masi. stih čestica u tlu. Ima simbol e.

Klizanje (engl. landsliding, sliding) Koherentno tlo (engl. cohesive – proces otkidanja pa zatim translacij- soil) – naziv za tlo koje ima značajan

66 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI udio sitnozrnastih čestica (glina i prah). Konatna voda (engl. connate wa- Sitnozrnaste čestice u koherentnom tlu ter) – ili fosilna podzemna voda nalazi su povezane čak i ako nema pelikular- se u sedimentnim stijenama, gdje je ne vode. To je osobito izraženo u tlima zaostala tijekom dijageneze. Ovaj tip s većim sadržajem gline. podzemne vode često ima povišenu mineralizaciju. Kohezija tla (engl. cohesion of soil) – svojstvo sitnozrnastog tla da čestice Konglomerat (engl. conglomerate) gline i praha drže jedna uz drugu zbog – ili valutičnjak naziv je za više ili ma- privlačne sile među njima. nje čvrsto vezanu klastičnu sedimentnu stijenu koja se sastoji od zaobljenih Koluvij (engl. colluvium) – općenit do poluzaobljenih odlomaka većih od naziv za bilo koju nevezanu, hetero- 2 mm i cementa ili matriksa. Veličina i genu, slabo sortiranu mješavinu mase oblik zrna ovise o vrsti i tvrdoći isho- tla i/ili fragmenata stijene na kosinama. dišne stijene kao i o duljini transporta. Koluvij nastaje trošenjem stijena i dje- Magmatske stijene kao i masivne se- lovanjem gravitacije, erozijom vode i/ili dimentne stijene daju sferična zrna, a puzanjem. Najčešće se debljina naku- tankoslojevite i škriljave stijene plosna- pina povećava od vrha prema podnož- ta zrna. Po podrijetlu se razlikuju riječni, ju padina. Te su naslage potencijalno jezerski, marinski i glacijalni konglome- nestabilne pa može doći do pojave kli- rati. Konglomerati dekorativnog izgleda zanja. rabe se kao arhitektonsko-građevni ka- Kompakcija (engl. compaction) – ili men, a njihova dekorativna i tehnička konsolidacija tla je fizički proces tijekom svojstva ovise o sastavu čestica i obi- kojeg se smanjuje volumen pornog lježju veziva. prostora, istiskuje suvišna voda i pove- Konkordancija (engl. conformity) – ili ćava gustoća sedimenata. Kompakcija normalna granica kontinuiran je slijed se- se događa i u početnoj fazi dijageneze dimenata ili sedimentnih stijena između odnosno u pretvorbi rahlih sedimenata kojih nije vidljiv prekid u taloženju (hijatus). u sedimente stijene. Konsolidacija tla (engl. conso- Kompleksno klizište (engl. com- lidation of soil) – proces zbijanja se- plex landslide) – sastoji se od najmanje dimenata (tla) zbog povećanja težine dva tipa klizanja koja su međusobno naslaga krovine ili opterećenja građe- povezana. vine. Tijekom konsolidacije smanjuju Kompresijski valovi (engl. com- se volumen i poroznost kao i količina pressional waves) – ili longitudinalni vode u šupljinama između zrna u zasi- seizmički valovi uzrokuju stezanje i ra- ćenom tlu. Konsolidacija sitnozrnastog stezanje materije u smjeru svog širenja. tla može biti vrlo dugotrajna.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 67 Kontaktni metamorfizam (engl. nastavak obalnih ravnica. Gotovo je ra- contact methamorphism) – ili termal- van, pa je prosječan nagib dna samo ni metamorfizam posljedica je intruzije 1,7 ‰. Kontinentski prag proteže se magme u razmjerno hladnu stijensku od obale do gornjeg ruba kontinent- masu. Termalna metamorfoza zbiva se ske padine, odnosno do dubine 100 pri visokim temperaturama i relativno do 400 m i najplići je dio kontinentskog niskom tlaku uz moguć utjecaj fluida ruba. To je zona intenzivne terigene iz unutrašnjosti Zemlje. Minerali se za- sedimentacije i velike bioprodukcije, a grijavaju i prekristaliziraju. Kontaktni tip kao posljedica talože se i biogeni sedi- metamorfoze najčešće ima lokalni do- menti (pretežito karbonati), ali i organ- seg. Tipične stijene jesu hornfels, mra- ski ostaci od kojih nastaju ugljikovodici. mor i kvarcit. Na kontinentskom šelfu nalaze se podmorski dijelovi riječnih delti. Široki šelfo- Kontinentska kora (engl. conti- vi prostiru se na pasivnim oceanskim nental crust) – dio Zemljine kore koju tvore stare konsolidirane mase ili krato- rubovima, gdje je granica kontinenta i ni. Sastoji pretežito od granita, a naziva oceana na jednoj tektonskoj ploči litos- se i SiAl po glavnim elementima, siliciju fere (sjevernoatlanski, sjevernosibirski, i aluminiju. Prosječne je debljine od 40 patagonijski i sl.). Kontinentski prag km, a najviše do 70 km. može biti uvučen i u kontinente (Hud- sonov zaljev u Kanadi, Baltičko more, Kontinentska padina (engl. conti- Perzijski zaljev i sl.). Ondje gdje je gra- nental slope) – ili slaz dio je kontinent- nica oceana i kontinenta subdukcijska skog ruba, koji se pruža od kontinent- zona iznad koje se proteže oceanski ja- skog praga (dubina 100 do 400 m) do rak, kontinentski je prag vrlo uzak, kao kontinentskog podnožja (dubina 1.500 što je pacifička obala Južne Amerike.. do 3.500 m). Padina ima veći nagib od kontinentskog podnožja (1%–4%). Na Kontinentski rub (engl. continental padini su česti pokreti masa golemih margin) – područje sublitorala i batijala, dimenzija u obliku blatnih tokova, de- a obuhvaća kontinentski prag, konti- britnih tokova i mutnih struja koje stva- nentsku padinu i kontinentsko podnož- raju naslage turbidita (fliš). Ponegdje su je. Seže do dubine od 3000 do 5000 u padinu usječeni podmorski kanjoni, m, nakon čega se pruža dubokomor- kroz čije se kanale prenose sedimenti sko područje. s kontinentskog praga i talože u obliku Kontinentsko podnožje (engl. dubokomorskih lepeza kilometarskih continental rise) – najdublji dio konti- dimenzija na abisalnim ravnicama. nentskog ruba koji se pruža od pod- Kontinentski prag (engl. continen- nožja kontinentske padine (dubina od tal shelf) – ili kontinentski šelf potopljeni 1.500 do 3.500 m) do abisalne ravnice. je dio kontinenata, a često potopljeni Podnožje ima manji nagib od padine.

68 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI U njega mogu biti usječeni podmorski Zemljinu koru. Sastoje se pretežito od kanjoni, ali su češće dubokomorske le- granita. Razlikuju se dva osnova tipa peze. Na padinama se talože sedimen- kratona: platforma, pokrivena sedi- ti doneseni pokretima masa na konti- mentnim stijenama i štit, gdje su pre- nentskoj padini i mutnim strujama (fliš). kambrijske magmatske i metamorfne stijene vidljive na površini. Konzistencija tla (engl. consistency of soil) – stupanj pokretljivosti Kreda (engl. Cretaceous) – najmlađi glinenih čestica pod djelovanjem vanj- period mezozoika, koji je trajao oko 79 skih sila i određenoj vlažnosti. Kohe- milijuna godina (145,0 Ma do 66,0 Ma). rentno tlo može mijenjati konzistentno Dijeli se na dvije epohe. stanje u rasponu od žitkog do krutog, Kreda (engl. chalk) – mekani tip va- što ovisi o sadržaju pelikularne vode. pnenca, sastavljen od kalcitnih ljuštura Koraljni greben (engl. coral reef) mikroorganizama. To je također naziv – struktura u moru koju tvore koralji za geološko doba. iz skupine žarnjaka. Ta skupina kora- Kremen (engl. silica) – naziv za lja ima skelet sastavljen od kalcita, a s kvarc. vremenom postane dovoljno velika da ima značajan ekološki i fizički utjecaj na Krilo bore (engl. limb of fold) – plo- svoju okolinu. To su najveće strukture ha bore koja se pruža u različitim smje- izgrađene od živih organizama na svije- rovima od osne plohe. tu. Fosilni koraljni grebeni tvore koraljne vapnence. Krovinsko krilo rasjeda (engl. hangingwall of fault) – pomaknut blok Korund (engl. corundum) – mine- stijene po paraklazi. ral po sastavu aluminijski oksid (Al2O3) velike tvrdoće (9 po Mohsovoj ljestvici). Kriosfera (engl. cryosphere) – zale- Stoga se rabi kao abrazivno sredstvo. đen dio hidrosfere. Prozirni kristali koriste se kao dragulji: Kristal (engl. crystal) ili ledac – mi- rubini (crvene boje) i safiri (tamnoplave neral homogenog tijela, element ili ke- do bijele boje). mijski spoj s određenom unutrašnjom Kosa bora (engl. inclined fold) – tip građom ili kristalnom rešetkom sastav- bore kod kojega je osna ploha nagnuta. ljenom od atoma, iona, ionskih skupina Krila bore imaju nagib na različite stra- i molekula. Kristali se često susreću u pravilnim geometrijskim oblicima, koji ne. su odraz pravilne unutrašnje građe. Kri- Kraton (engl. craton) – naziv za stal je omeđen kristalnim plohama, koje stare konsolidirane mase nastale u se sijeku u bridovima, a bridovi u vrho- prekambriju koje tvore kontinentalnu vima. Plohe mogu presijecati jednu,

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 69 dvije ili tri kristalne osi, pa se razlikuju tamorfozom sitnozrnastih sedimentnih pinakoidalne, prizmatske i piramidalne stijena, ali i felsičnih i neutralnih ma- plohe. Proces nastanka kristala naziva gmatskih stijena. Zeleni i kloritni škri- se kristalizacija. Svojstva kristala kao ljavci nastali su od mafitnih i utramafit- što su kristalizacijski oblik, kalavost, nih magmatskih stijena. Glaukofanski tvrdoća, gustoća, boja, sjaj, kutovi re- škriljavci nastali su od bazičnih eruptiv- frakcije i refleksije svjetlosti i sl., ovise o ni stijena, kao i iz pješčenjaka i lapora. sastojcima i prostornoj rešetki. Kristali Talkni škriljavci nastali su metamorfo- imaju tri vrste simetrijskih elemenata: zom ultramafitnih magmatskih stijena. ravninu, os i centar simetrije. Postoje Škriljavci visokog stupnja metamorfiz- 32 kombinacije elemenata simetrije (32 ma su: amfibolski, granatni, distenski i kristalne klase), koje s obzirom na du- grafitni šriljavci te gnajs, granulit, eklogit ljinu i međusobni odnos kristalizacijskih i migmatit. Amfibolski škriljavci nasta- osi možemo grupirati u šest kristalnih li su od mafitnih magmatskih stijena i sustava: kubični (teseralni), tetragon- lapora. Granatni škriljavci mogu nastati ski, heksagonski, rompski, monoklinski od većine magmatskih i sedimentnih i triklinski. stijena. Distenski škriljavci mogu nastati od sitnozrnastih sedimentnih stijena, Kristalasta struktura (engl. crystalli- dok grafitni škriljavci nastaju od sličnih ne texture) – tip strukture kod kojega su stijena, bogatih organskim primjesama. u stijeni kristali i fragmenti kristala među- sobno ukliješteni i gotovo bez pornog Kronostratigrafska jedinica (engl. prostora. Kristalasta struktura karakte- chronostratigraphic unit) – temelji se ristična je za magmatske stijene, većinu na geološkom vremenu stvaranja ge- metamorfnih stijena kao i za kemogene i ološkog tijela. To je dio geokronološ- biogene sedimentne stijene. kog sustava, u kojem su sadržana sva razdoblja geološke prošlosti Zemlje. Kristalasti škriljavci (engl. crystal- Kronološka klasifikacija uhistorijskoj line schists) – zajednički naziv za meta- geologiji definirana je vremenskim ras- morfne stijene sa škriljavom teksturom ponom nastanka određenih naslaga u (škriljavost), koje su nastale u procesu Zemljinoj kori. dinamičko-termalnog metamorfizma. Škriljavci niskog stupnja metamorfoze Kronostratigrafska ljestvica (engl. su: slejt, filit, tinjčevi škriljavci ili mika- chronostratigraphic scale) – vremenska šisti, zeleni škriljavci te glaukofanski i ljestvica obuhvaća sva geološka doba talkni škriljavci. Slejt je stijena najnižeg u povijesti Zemlje. Međutim, u ovoj lje- stupnja metamorfoze, dok filit može stvici rabe se drugačiji nazivi jedinica u nastati od istih stijena kao i slejt, ali je odnosu na geološku vremensku ljestvi- pretrpio viši stupanj metamorfoze. Tinj- cu: eonotem (eon), eratem (era), sistem čev škriljavac ili mikašist nastao je me- (period), serija (epoha) i kat (doba).

70 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Krovinsko krilo rasjeda (engl. debljina naslaga podložnih okršavanju. hangingwall of fault) – pomaknut blok Dinarski je krš orogeni tip krša, u svijetu stijene po paraklazi. poznat kao klasični tip krša. Krš čini gotovo polovinu kopnenog dijela teritorija Krš (engl. karst) – izraz za teren Republike Hrvatske, a posebnost je po- specifične morfologije, nastao pretežito topljeni krš uz obale i otoke Jadranskog korozijskim djelovanjem (okršavanjem) mora. površinske i podzemne vode u topivim, pretežito karbonatnim stijenama, po- Krška zaravan (engl. karstic pla- sebice vapnencima. Evolucijski model teau) – prostrana zaravnjena površina krškog krajolika uključuje dugotrajne krša. Na zaravni se mjestimice nalaze procese fluvijalne erozije i kratkotrajne ponikve i uvale ili se unutar njih nalaze padinske procese, ali i dugotrajno ke- krška polja. Na nekim su mjestima u mijsko otapanje vapnenaca. Fluviokrš krške zaravni usječeni kanjoni rijeka. U se razvija uglavnomu prvoj fazi okršava- području dinarskog krša poznate su zanja, u područjima s intenzivnim oborina- ravni Kras, Istarska zaravan, kao i Pro- ma, kada dotok u krški sustav prema- minska i Unsko-koranska zaravan. šuje njegov kapacitet odvodnje. Tijekom Krški vodonosnik (engl. karstic evolucije krša nastaju specifični reljefni aquifer) – sadrži općenito duboke pod- oblici: škrape, ponikve, uvale, krška po- zemne vode, koje se napajaju uglav- lja i krške zaravni, a u podzemlju brojne nom padalinama. Tok vode najčešće špilje i kaverne, čiji su vidljivi dijelovi na je brz i turbulentan. Često je sifonsko površini jame, ponori i estavele. Krška tečenje. Kroz špilje ili špiljske sustave područja imaju veliku upojnost, pa povr- ponegdje teku rijeke ponornice. Topo- šinska voda brzo prodire do krškog vo- grafska razvodnica sliva obično se ne donosnika. Stoga područja krša često poklapa s podzemnom (hidrogeološ- oskudijevaju površinskim, a bogata su kom) razvodnicom. podzemnim vodama. Krški tereni u kojima su razvijeni svi krški oblici nazivaju se Krško polje (engl. polje) – duboka potpuni krš ili holokarst, a ako neki oblici zatvorena depresija duljine do nekoli- izostaju, takav teren zovemo nepotpuni ko desetaka kilometara. To je najveća krš ili merokarst. Tereni u kojima se krški morfološka pojava u kršu. Dna po- oblici izmjenjuju s nekrškima zovu se flu- lja većinom su zaravnjena i pokrivena viokrš. Za epirogenski ili platformski tip mlađim jezerskim i aluvijalnim sedimen- krša značajna je slaba tektonska defor- tima. U dinarskom kršu polja su jedine macija stijena, za razliku od orogenskog veće obradive površine, čiji je postanak tipa krša, gdje su nastale velike naknad- predisponiran tektonskim pokretima ne deformacije zbog tektonskih pokreta pa se pružaju u smjeru sjeverozapad– (intenzivno boranje i rasjedanje te navla- jugoistok. Kroz većinu krških polja teku čenje). Zbog toga se znatno povećala stalni ili povremeni vodotoci, što izviru

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 71 na jednoj, a poniru na drugoj strani po- Kut unutarnjeg trenja tla (engl. inter- lja. Kada površinski dotoci postaju veći nal friction angle of soil) – kut trenja izme- od mogućnosti poniranja voda, krška đu čestica tla. To je parametar posmične polja bivaju povremeno plavljena. Tada čvrstoće tla. Definira se kao kut nagiba ponori postaju periodični izvori – esta- pravca prema Mohr-Coulombovom krite- vele. riju čvrstoće. Koristi u opisivanju posmič- nog otpora tla na trenje u kombinaciji s Krško vrelo (engl. karstic spring) normalnim efektivnim naprezanjem. – mjesto istjecanja podzemne vode iz krškog vodonosnika. Većina krških vrela Kvarc (engl. quartz) - ili kremen – ima vrlo promjenljivu izdašnost, koja je mineral, po kemijskom sastavu krista- u izravnoj vezi s količinom padalina. lizirani silicijski dioksid (SiO2). Kristalizira u heksagonskom sustavu. Staklastog Krta deformacija (engl. brittle de- je sjaja, nema kalavosti i velike je tvrdo- formation) – dio ukupne deformacije u će (7 prema Mohsovoj ljestvici). Obično mineralima i stijenama koja ostaje ne- je bezbojan i proziran, ali može biti lju- povratna nakon prestanka djelovanja bičast (ametist), žut (citrin), smeđ (ča- naprezanja. Očituje se u stvaranju na- đavac) ili crn (morion). Kriptokristalasti puklina i pukotina. i vlaknasti agregati kremena, ovisno o izgledu, jesu: kalcedon, ahat, oniks ili Krta stijena (engl. brittle rock) – tip jaspis. Amorfni SiO s nekim udjelom stijena koje pucaju pod djelovanjem 2 molekula vode zove se opal. Kvarc je naprezanja iznad granice elastičnosti. vrlo čest mineral, a nalazi se u felsič- Kruna klizišta (engl. crown of lan- nim magmatskim stijenama, kao i u dslide) – hipsometrijski najviši dio kosine sedimentnim i metamorfnim stijenama. koji je zahvaćeno klizanjem. Obilježeno Vrlo je otporan na djelovanje kemijskih je vlačnim pukotinama i ožiljkom, odno- čimbenika trošenja stijena. Razlikuju sno stepenicom u reljefu, kao vidljivim se nisko i visokotemperaturni varijete- dijelom klizne plohe po kojoj se dogodilo ti kvarca. Čisti kristali kvarca rabe se u spuštanje kliznog tijela elektronskoj industriji. Mineralna sirovina kvarcni pijesak koristi se kao abra- Krupnozrnasto tlo (engl. coarse zivni materijal i za proizvodnju stakla. grained soil) – prema klasifikaciji tla to je tip tla sastavljen pretežito od zrna ve- Kvarcit (engl. quartzite) – metamor- ličine šljunka i pijeska. fna stijena sastavljena pretežito od zrna kvarca, bez škriljave teksture. Nastaje Kruto tlo (engl. stiff soil) – tip sit- najčešće u procesu kontaktnog meta- nozrnastog tla koji zbog malo sadržaja morfizma. Odlikuje se izrazito visokom pelikularne vode nema svojstvo plastič- čvrstoćom. Rabi se kao arhitektonsko- nosti. Može se drobiti u sitnije odlomke. građevni i tehničko-građevni kamen.

72 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Kvartar (engl. Quaternary) – po- gdje su pukotine vrlo uske. Laminaran sljednje doba kenozoika, koje je počelo tok može biti jednolik (stacionaran) i prije 2,58 milijuna godina. Dijeli se na nejednolik (nestacionaran). Zakonitosti pleistocen i holocen. tečenja određene su Darcyevim zakonom.

Lamprofir (engl. lamprophyre) – hipoabisalna magmatska stijena tamnosive do crne boje. Sadrži pretežito L feromagnezijske minerale (pirokseni i Laguna (engl. lagoon) – područ- amfiboli). je morske ili brakične vode uz morsku Lapor (engl. marl) – sedimentna obalu koje je u manjoj ili većoj mjeri za- stijena sastavljena od različitog omjera tvoreno. Obično je odijeljena od otvore- zrnaca kalcita i čestica gline. Laporom nog mora niskim pješčanim prudovima se smatra stijena koja sadrži od 20% ili koraljnim grebenima. do 80% kalcita i gline. Lapori s manje Lahar (engl. lahar) – poseban oblik od 20% gline su kalcitom bogati lapori, blatnog toka na padinama vulkana koji a oni koji sadrže više od 80% gline su nastaje kada se naslage piroklasta po- glinoviti (glinom bogati) lapori. Lapor je miješaju s vodom od kiša ili otopljenog važna sirovina za proizvodnju cementa. snijega i leda. Brzina toka može biti Dominantan je litološki član fliša. velika i prouzročiti velike štete i ljudske Lasersko skeniranje (engl. laser žrtve. scanning) – metoda daljinskih istraživa- Lakolit (engl. laccolith) – pluton- nja terena zasnovana na mjerenju uda- sko tijelo gljivastog oblika sastavljeno ljenosti između laserskog skenera pri- od magmatskih stijena koje je prilikom čvršćenog za letjelicu i površine terena prodora magme izdiglo slojeve stijena ili nekog drugog objekta. Ovisno o re- u krovini. ljefu terena i tehničkim karakteristikama laserskog senzora po m2 površine mo- Laminacija (engl. lamination) – tip guće je snimiti i više od stotinu točaka. unutarnje slojevitosti kod koje je svaki Naknadnom obradom podataka ukla- pojedini sloj debljine 1 do 10 mm, a ima njaju se impulsi reflektirani s vegetacije jednoliki petrografski i granulometrijski i drugih objekata da bi se proizveo digi- sastav talni model terena visoke rezolucije bez vegetacijskog pokrova. Laminaran tok (engl. laminar flow) – tip toka vode vrlo male brzine i paralelnih Laterit (engl. laterite) – rezidualno strujnica. Značajan je za naslage me- tlo crvenkastosmeđe boje kao produkt đuzrnskog tipa poroznosti i u stijenama kemijskog trošenja mafitnih magmat-

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 73 skih stijena u uvjetima humidne tropske ćavali. U reljefu Zemlje izražene tragove klime. Lateriti su bogati hidroksidima ledena doba ostavila su tijekom plei- željeza i aluminija. stocena zbog višestrukog spuštanja i podizanja morske razine. Posljednje Latit (engl. latite) – ili trahiandezit efu- ledeno doba završilo je u mlađem ple- zivna je neutralna magmatska stijena. istocenu. Laurazija (engl. Laurasia) – sjever- Ledenjački drift (engl. glacier drift) ni dio superkontinenta Pangea, koji – cjelokupni sediment prenošen i talo- su tijekom mlađeg paleozoika tvorili žen ledenjakom. područja današnje Sjeverne Amerike, Grenlanda, Europe i većeg dijela Azije. Ledenjak (engl. glacier) – masa Laurazija se počela raspadati tijekom leda nastala akumulacijom, zbijanjem mezozoika. i prekristalizacijom snijega. Dolinski ledenjaci nastaju u visokim planinama. Lava (engl. lava) – naziv za magmu Tijekom ledenih doba imali su znatno izbačenu iz unutrašnjosti Zemlje na po- veće rasprostiranje ledeni pokrovi, ali i vršinu ili dno mora. dolinski ledenjaci Lebdeći nanos (engl. suspended Les (engl. loess) ili prapor – homo- sediment) – ili suspedirani nanos čine gena, obično neslojevita, slabo oka- sitnozrnaste čestice (sitni pijesak, prah i menjena sedimentna stijena. Izrazito glina) koje lebde u tekućoj vodi tijekom je porozna. Sadrži najčešće zrna veli- transporta. Zamućena je voda pokaza- čine srednjeg i sitnog praha, a u manjoj telj veće količine suspendiranog nanosa. mjeri sitnog pijeska i gline. Od minerala Ledeni pokrov (engl. ice sheet) – prevladavaju zrna kvarca. Lesa u veli- tip ledenjaka koji pokriva velike povr- kim količinama ima u istočnoj Slavoniji, šine kopna. Ti pokrovi su debljine od Baranji i Srijemu. Nastao je taloženjem nekoliko stotina metara do nekoliko eolskih sedimenata, donesenih vjetrom kilometara. Najveći od njih pokrivaju iz velikih udaljenosti u hladni razdoblji- Grenland i Antarktiku. ma pleistocena (ledeno doba). Općeni- to se smatra da prah potječe od fluvi- Ledeno doba (engl. glacial age) – oglacijalnih sedimenata, pretežito mulja ili glacijal kriogeni je period u geološkoj i sitna pijeska, preostalog nakon povla- prošlosti Zemlje kada je prevladavala čenja ledenjaka. hladna klima s značajnim oscilacijama (stadijal i interstadijal). Zbog toga su se Likvefakcija (engl. liquefaction) – nakupljale velike količine leda u polar- pojava potpunog gubitka čvrstoće tla nim predjelima (ledeni pokrovi), dok su prilikom potresa. Ova pojava izražena planinskim predjelima dolinski ledenjaci je posebice kod pijeska saturiranog vo- ispunili riječne ili su se postojeći pove- dom.

74 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Limonit (engl. limonite) – mineral koja često presušuje tijekom sušnog koji nastaje oksidacijom pirita uz oslo- razdoblja. bađanje sumporne kiseline. Longitudinalni seizmički valovi Lineacija (engl. lineation) – obiljež- (engl. longitudinal seismic waves) – ili je teksture nekih stijena karakteristično kompresijski valovi prostorni su seiz- po ravnomjernom, pravilnom i para- mički valovi (P-valovi) koji se koncen- lelnom rasporedu linearnih strukturnih trično šire kroz litosferu iz hipocentra elemenata kao što su štapićasti mine- potresa. rali, koji gotovo u potpunosti prožimaju Lutiti (engl. lutites) – naziv za sitno- volumen stijene. Lineacija može, ali i ne zrnaste klastične sedimentne stijene mora, biti povezana s određenim plo- u kojima prevladavaju čestice veličine hama diskontinuiteta u stijenskoj masi. praha i gline. Listrički rasjed (engl. listric fault) – tip normalnog rasjeda kod kojeg je paraklaza zakrivljena i strmija pri površini, a blažeg nagiba u dubini. Litifikacija (engl. lithification) ili oka- LJ menjivanje – proces dijageneze tijekom Ljuskava struktura (engl. imbrica- kojeg od rahlih, nevezanih, vodom za- te structure) – složeni strukturni oblik sićenih sedimenata nastaju čvrste se- koji tvori sustav međusobno približno dimentne stijene. paralelenih reverznih rasjeda.

Litosfera (engl. lithosphere) – gornji dio Zemljinog plašta. To je također naziv za stjenovitu cjelinu koja uključu- je i Zemljinu koru. Litosfera se sastoji od ultramafitnih magmatskih stijena i M seže do prosječne dubine od 100 km. Mafitne magmatske stijene Granična zona između kore i litosfere je (engl. mafic igneous rocks) – ili bazične Mohorovičićev diskontinuitet. magmatske stijene sadrže bazične plagioklase te piroksene, amfibole i olivin. Litostratigrafska jedinica (engl. Zbog toga su tamne boje. lithologic unit) – temelji se na razlikova- nju geoloških stijenskih jedinica prema Magma (engl. magma) – užarena svom litološkom sastavu i starosti. Os- i rastaljena smjesa otopljenih silikata, novna jedinica je formacija. vodene pare i drugih plinova koja se nalazi u gornjem dijelu Zemljinog plašta Lokva (engl. bog) – mala akumula- ispod litosfere. Hlađenjem i kristalizaci- cija površinske vode na tlu ili na stijeni, jom magme nastaju intruzivne eruptiv-

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 75 ne stijene. Magma izbačena na površi- kao arhitektonsko-građevni i tehničko- nu Zemlje ili na morsko dno je lava. građevni kamen.

Magmatske stijene (engl. igneous Magnetometrijska mjerenja (engl. rocks) – ili eruptivne stijene primarne su magnetic surveying) – skupina metoda stijene nastale kristalizacijom ili očvr- geofizičkih istraživanja koje se temelje šćivanjem silikatne magme u litosferi ili na mjerenju anomalija u Zemljinu ma- lave na površini Zemlje i morskom dnu. gnetskom polju. Magnetne anomali- Magmatske stijene redovito su silikat- je prouzročene su neravnomjernom nog sastava. Prema mjestu postanka raspodjelom magnetičnim minerala, dijele se na intruzivne stijene, koje na- uglavnom magnetita. Magnetometar je staju kristalizacijom magme u dubini i uređaj koji se koristi za mjerenje inten- efuzivne stijene, koje nastaju ohlađiva- ziteta magnetskog polja. njem na površini. Žilne ili hipoabisalne stijene prijelazni su oblik. Prema količini Magnetska deklinacija (engl. magnetic declination) – kut koji zatvaraju SiO2 komponente magmatske stijene dijele se na kisele (>63% SiO ), neutral- pravac magnetskog sjevera Zemljinog 2 magnetskog polja i geografskog sjevera. ne (52-63% SiO2), bazične (45%–52% SiO ) i ultrabazične (<45% SiO ). Pre- 2 2 Magnetska inklinacija (engl. ma- ma mineralnom sastavu dijele se na fel- gnetic inclination) – kut koji zatvara- sične, neutralne, mafitne i ultramafitne ju smjer Zemljinog magnetskog polja magmatske stijene. Iz iste bazične ma- s horizontalnom ravninom na nekom gme može nastati gabro (intruzivna), mjestu na Zemlji. Magnetska inklinacija dijabaz (hipoabisalna) i bazalt (efuzivna je 00 na magnetskom ekvatoru i 900 na stijena). Žilne ili hipoabisalne stijene ve- magnetskim polovima. zane su uglavnom uz intruzije drugih eruptivnih stijena. Magmatske stije- Magnituda potresa (engl. earth- ne imaju kristalastu strukturu. Kristali quake magnitude) – mjera energije su međusobno ukliješteni gotovo bez oslobođene tijekom potresa. Izražava pornog prostora. Stupanj kristaliniteta, se magnitudom (M), što je dekadski odnosno kombinacija veličine kristala, logaritam maksimalne amplitude u od- ukazuje na brzinu hlađenja magme. nosu na standardni etalonski potres (M Lučenje je važno svojstvo magmatskih = 0). Raspon magnitudne ljestvice je M stijena i ima presudan značaj prilikom = 0–10. Kod jedva osjetnih potresa M iskopa i obrade. Prilikom hlađenja sti- = 1.5, potresi magnitude veće od 4.5 jene se stežu, pa nastaju pukotine i mogu prouzročiti oštećenja na građevi- blokovi različitih, često pravilnih oblika. nama, a pri dosad najjačem instrumen- Lučenje može biti pločasto, prizma- talno zabilježenom potresu magnituda tično, kubično, kuglasto i nepravilno. je bila M = 9.5 (obala Čilea, 1960.). Magmatske stijene su u širokoj primjeni Lokalna magnituda (ML) označava se i

76 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI kao Richterova ljestvica, kojom se izra- je na podacima omjera izotopa kisika žava količina energije zabilježene 100 16O i 18O iz dubokomorskih bušotina. km od epicentra potresa. Također se To je najvažnija suvremena metoda za koriste magnituda površinskih valova podjelu razdoblja kvartara. Toplija raz- (Ms), magnituda prostornih valova (Mb) doblja označena su neparnim broje- i momentna magnituda (Mw). vima (npr. MIS 1, MIS 3, MIS 5 itd., a hladnija parnim brojevima (npr. MIS 2, Marinska erozija (engl. marine ero- MIS 4, MIS 6 itd.) počevši od sadašnjo- sion) – egzogeni proces koji označava sti prema onim starijim. mehaničko i kemijsko razaranje sedimenata i stijena na obali hidrodinamičkim MCS-ljestvica (engl. MCS scale) – djelovanjem valova i struja (abrazija), ili Mercalli–Cancani–Siebergova ljestvi- struganjem pokrenutog materijala (ko- ca bila je prva suvremena ljestvica za razija), kemijskim djelovanjem vode (ko- određivanje intenziteta potresa koja je rozija) i radom organizama (bioerozija). imala široku uporabu. Ima raspon od Marinska erozija uvjetovana je visinom i 12 stupnjeva. učestalošću valova, vrstom i količinom transportiranog materijala kao i otporno- Mediolitoral (engl. mediolittoral) – ili šću stijena na obali. U inicijalom stadiju mediolitoralna stepenica pojas je oba- razaranja obale nastaje udubljenje ili val- le koji je izložen periodičnom plavljenu na potkapina. Napredovanjem razaranja i sušenju tijekom plime i oseke (morske pojavljuju se različiti oblici pokreta masa mijene). Nalazi se između supralitorala kao što su odroni i klizišta. U relativno (iznad) i infralitorala (ispod). čvrstoj stijeni može nastati strmac ili klif, Mehanika stijena (engl. rock me- a u podnožju marinska terasa, koja ima chanics) – grana geotehnike i znanst- abrazijski i akumulacijski dio. Krajnji je vena disciplina koja proučava fizičko rezultat ciklusa marinske erozije blago mehanička svojstva stijena i stijenske nagnuto dno veće širine uz obalnu crtu. mase.

Mehanika tla (engl. soil mecha- Marinska terasa (engl. marine ter- nics) – grana geotehnike koja proučava race) – blago nagnuta površina uz obalu fizičko-mehanička svojstva tla. ispod klifa nastala u procesu marinske erozije. Marinska terasa ima erozijski Meka stijena (engl. soft rock) – sti- dio, koji je usječen u stijensku masu jena niske jednoosne tlačne čvrstoće i akumulacijski dio, u kojem su sedi- (< 25 MPa) i često visoke erodibilnosti. menti doneseni djelovanjem valova i Metamorfizam (engl. metamorphi- dužobalne struje. sm) – proces parcijalne ili potpune pre- Marinski izotopski stadij (engl. kristalizacije minerala u krutom stanju u marine isotope stage, MIS) – temeljen sedimentnim i magmatskim stijenama ili

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 77 pak starijim metamorfnim stijenama tije- Takav val se zbog svoje jakosti često kom duga vremenskog razdoblja zbog zamjenjuje s tsunamijem, premda se djelovanja topline, tlaka i fluida. Budući radi o dvjema različitim prirodnim poda je to djelovanje različito u dijelovima javama. Visoki valovi tog podrijetla za- Zemljine kore, nastaju različiti tipovi me- paženi su u zaljevu kod Vele Luke na tamorfnih stijena. Metamorfizam se dijeli otoku Korčuli, zaljevu kod Starog Gra- na kontaktni, dinamički i dinamičko-ter- da na otoku Hvaru kao i na otoku Istu. malni ili regionalni. Plutonska metamor- Meteorit (engl. meteorite) – komad foza događa se pri ekstremno visokom stijene koji je iz svemira pao na povr- tlaku i temperaturi koja može doseći šinu Zemlje ili na neko drugo nebesko granice taljenja stijena. Metamorfoza sti- tijelo. Većina meteorita potječe od ma- jena može biti progradna i retrogradna. njih tijela meteoroida, a rijetki potječu Kod progradne metamorfoze nastaju od asteroida. Prema kemijskom sasta- nove skupine minerala koji kristaliziraju vu meteoriti se dijele na kamene (ae- pri višim temperaturama nego sastojci roliti), koji su najčešći (94%), željezne prvobitne stijene. Kod retrogradne me- (sideriti) te kamenoželjezne (sideroliti). tamorfoze nastaju nove skupine minerala Prema mineralnom sastavu kameni koji kristaliziraju pri nižim temperaturama meteoriti dijele se na hondrite i ahon- nego sastojci ishodišne stijene. drite. Hondrita iza ima znatno više (86 Metamorfne stijene (engl. me- %), sastavljeni su od minerale iz sku- tamorphic rocks) – nastaju u procesu pine silikata, a mogu sadržavati organ- metamorfizma ili preobrazbe postojećih sku tvar. Ahondriti imaju sastav sličan magmatskih i sedimentnih stijena, ali magmatskim stijenama. Prilikom pada i postojećih metamorfnih stijena zbog većeg meteorita nastaje eksplozija i udarni krater. U ranoj povijesti Zemlje promjena tlaka i temperature, ali i utjeca- (hadij) impakti meteorita imali su zna- ja fluida. Škriljavost je karakteristična tek- čajnu ulogu u oblikovanju reljefa. stura većine metamorfnih stijena (kristalasti škriljavci). Pri ekstremno visoku tlaku Meteorska voda (engl. meteoric i temperaturi nastaju stijene amfibolit, water) – drugi naziv za vadoznu vodu. granulit i eklogit. Migmatit nastaje ako se dio ili čitava postojeća stijenska masa ra- Metoda prirodnog potencijala stali zbog visoke temperature. Neki tipo- (engl. self-potential method) – metoda vi metamorfnih stijena kao što su gnajs geoelektričnih mjerenja koja se temelji i kvarcit, a posebno mramor, koriste se na mjerenju prirodnog električnog na- kao arhitektonsko-građevni kamen. pona na površini. Povećanje prirodnog potencijala mogu prouzročiti kemijske Meteo tsunami (engl. meteorologi- reakcije u rudnom tijelu ili tok podze- cal tsunami) – pojava ekstremno visoke mne vode. Ova metoda često se koristi slobodne oscilacije razine vode (seš). za otkrivanje tokova podzemne vode u

78 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI krškom vodonosniku ili za istraživanje Mikroklin (engl. microcline) – mine- istjecanja iz akumulacija. ral iz skupine alkalijskih feldspata.

Metode električne otpornosti (engl. Mikroploča (engl. microplate) – electrical resistivity methods) – skupina manji blok litosfere koja se nalazi uz metoda geoelektričnih mjerenja koje se veliku tektonsku ploču. Jadranska mi- temelje na određivanju raspodjele elek- kroploča nalazi se ispod većeg dijela tričnih otpornosti tla i stijena mjerenjem Jadranskog mora. s površine. Stijene se razlikuju prema Mikrozoniranje (engl. microzona- električnim otpornostima (električnim tion) – postupak odvajanja područja specifičnim otporima) pa mjerene pri- na kartama većih mjerila (1:5.000 do vidne otpornosti omogućuju dobivanje 1:25.000) na temelju različitih pojedi- podataka o geološkoj građi terena. Me- načnih potencijala prema opasnosti od tode otpornosti dijele se na: električno pojedinih oblika geološkog hazarda, sondiranje, električno profiliranje i elek- kao što su potresi, pokreti masa na ko- tričnu tomografiju. Ove metode često sinama, opasnost od usjedanja, popla- se koriste u istraživanjima za potrebe va, marinske erozije i sl. hidrogeologije, inženjerske geologije i geotehnike. Milonit (engl. milonite) – tip metamorfne stijene koja nastaje u procesu Mezolitik (engl. Mesolithic) – srednje dinamičkog metamorfizma, intenzivnim kameno doba, koje je započelo u mla- drobljenjem i mrvljenjem ishodišnih sti- đem pleistocenu, a završililo početkom jena do mikroskopski sitnih zrnaca, a holocena. Nakon mezolitika slijedi neolitik. pod utjecajem snažnog usmjerenog Mezosfera (eng. mesosphere) – tlaka. Prilikom milonitizacije ne događa donja zona Zemljinog plašta. se značajnija prekristalizacija.

Mezozoik (engl. Mesozoic) – sred- Mineral (engl. mineral) – prirodna nja geološka era fanerozoika, koja je tvorevina, sastavni dio litosfere, određe- trajala oko 186 milijuna godina (252,2 noga kemijskog sastava i fizičkih svoj- Ma do 66,0 Ma). Sastoji se od tri peri- stava. Kristal je mineral koji se sastoji od oda. To su: trijas, jura i kreda. Tijekom atoma, iona, ionskih skupina i molekula ovog razdoblja dogodila se potpuna međusobno vezanih na različite načine diferencijacija superkontinenta Pangea. što tvore pravilnu prostornu kristalnu re- šetku. U građi minerala sudjeluju različiti Migmatit (engl. migmatite) – meta- kemijski elementi, a najčešći su: kisik, morfna stijena složenog sastava (mje- silicij, aluminij, željezo, kalcij, natrij, kalij i šavina gnajsa i granitne magme) nasta- magnezij. Minerali bez pravilne unutraš- la tijekom plutonskog metamorfizma i nje građe amorfne su tvari ili mineraloidi, djelomičnog taljenja stijena. kao što je opal. Prema načinu postanka

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 79 minerali mogu biti: pirogeni (nastali krila naglašena listićavog oblika i redovito stalizacijom iz magme), pneumatogeni se nalaze u visoko disperzivnom sta- (kristalizacija iz vodenih otopina), hidro- nju. Međusobno ih je teško razlikovati, termalni (kristalizacija iz vrućih otopina), a određuju se rendgenskim analizama, hidatogeni (kristalizacija iz hladnih vode- elektronskim mikroskopom i diferen- nih otopina), evaporitni (izlučivanje iz za- cijalno-termičkim analizama. Najčešći sićenih vodenih otopina zbog isparava- minerali glina su ilit, kaolinit, montmo- nja), regionalno-metamorfni (preobrazba rilonit i smektit. Nastanak pojedinih postojećih minerala zbog porasta tla- mineralnih grupa ovisi o mineraloškom ka i temperature), kontaktno-termalni sastavu matičnih stijena te o fizičkim (preobrazba postojećih minerala zbog i kemijskim uvjetima trošenja stijena. porasta temperature), autigeni (nastali Tako kaolinit nastaje u kiseloj (pH oko trošenjem postojećih minerala), biogeni 5), a montmorilonit u slabo alkalnoj sre- minerali (posljedica životnih procesa or- dini (pH >7). Bentonit je trgovačko ime ganizama). Prema kemijskom sastavu za smjesu minerala glina sa znatnim minerali se dijele na više skupina, među udjelom montmorilonita. Svi minera- kojima su najznačajnije: elementi (dija- li glina produkti su kemijskog trošenja mant, grafit, sumpor), sulfidi (pirit, mar- alumosilikata (feldspati). Montmorilonit- kazit, pirotin), halidi (halit, silvin, fluorit), ne odnosno bentonitske gline odlikuju oksidi i hidroksidi (kvarc, korund, hema- se svojstvom tiksotropije. tit, ilmenit, rutil, magnetit, kromit, getit, limonitna tvar), karbonati (kalcit, arago- Mineralogija (engl. Mineralogy) – nit, dolomit), sulfati (barit, anhidrit, gips), znanstvena disciplina geologije koja se fosfati (apatit), silikati i organski spojevi. bavi proučavanjem i sistematikom mine- Petrogeni minerali česti su sastojci sti- rala, a njene su grane kristalografija, mijena. Silikati su najzastupljeniji petrogeni neralna fizika, mineralna kemija, minera- minerali i izgrađuju više od 75% litosfe- logeneza i sistematska mineralogija. re i Zemljine kore, a uz njih su značajni Mindel (engl. Mindel glaciation) – ili i karbonati. Minerali se odlikuju nizom mindelski glacijal je ledeno doba prema fizičkih svojstava od kojih su važni: boja, klasifikaciji koja se koristi za područje sjaj, kalavost, tvrdoća, optička i toplin- Alpa. Trajalo je tijekom pleistocena (478 ska svojstva i sl. Za određivanje relativ- ka – 424 ka B. P.). Nakon ovog doba ne tvrdoće minerala koristi se Mohsova slijedi mindel-riški interglacijal. ljestvica. Poznato je oko 6.500 različitih minerala. Miocen (engl. Miocene) – starija epoha neogena. Trajala je oko gotovo Minerali glina (engl. clay minerals) 18 milijuna godina (23,0 Ma do 5,3 Ma). – hidratni alumosilikati koji pripadaju skupini filosilikata (silikati). Vrlo su sitnih MM ljestvica (engl. Modified Mer- dimenzija, manji od 0.004 mm, krista- calli scale, MM scale) – koristi se za

80 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI određivanje intenziteta potresa. Ima zato pokrivaju orogenetske tektonske raspon od 12 stupnjeva. strukture.

Močvara (engl. swamp) – područje Monconit (engl. monzonite) – intru- plitke vode s gustom vegetacijom. Mo- zivna neutralna magmatska stijena koja čvare se nalaze se u depresijama ili uz se sastoji od Ka-feldspata i Na-plagi- riječne tokove. Prihranjuju se površin- oklasa te malo kvarca i feromagnezij- skim i/ili podzemnim vodama. Nikada skih minerala. ne presušuju, za razliku od lokava. Monoklina (engl. monocline) – asi- Mohorovičićev diskontinuitet metrična bora koja ima samo jedno kri- (engl. Moho discontinuity) – naziv za zonu lo. na granici Zemljine kore i Zemljinog Monolit (engl. monolith) ili blok – plašta gdje se brzina seizmičkih valova materijal u stijenskoj masi omeđen znatno mijenja zbog promjene gustoće diskontinuitetima. Razmak između dis- u unutrašnjosti Zemlje. Ta zona nalazi kontinuiteta određuje veličinu monoli- se ispod kontinenata na dubini 25 do ta. To je vrlo važna značajka stijenske 70 km, a ispod oceana na 10 do 12 mase radi određivanja načina iskopa, km. Mohorovičićev diskontinuitet do- zaštite kosina od klizanja i odrona kao bio je naziv po hrvatskom geofizičaru i upotrebe stijene kao arhitektonsko- Andriji Mohorovičiću (1857–1936). On građevnog i tehničko-građevnog ka- je na temelju analize potresa u Poku- mena. plju 1909. godine prvi objavio ispravno znanstveno objašnjenje ove pojave, te Montmorilonit (engl. montmorillo- znatno pridonio otkrivanju lupinaste nite) – naziv za jednu vrstu minerala građe Zemlje. glina. Gline s većim udjelom montomo- rilonita podložne su bubrenju. Mohsova ljestvica (engl. Mohs scale) – koristi se za određivanje rela- Morena (engl. moraine) – specifič- tivne tvrdoće minerala na skali 1 do 10. no izduljeno tijelo oblika hrpta nasta- Obuhvaća deset čestih minerala, kao lo otapanjem ledenjaka. Sastoji se od što su: talk -1, gips-2, kalcit-3, fluorit-4, nesortiranih sedimenata (til). Ovisno o apatit-5, ortoklas-6, kvarc-7, topaz-8, mjestu taloženja razlikuju se podinske, korund-9 i dijamant-10. rubne, središnje, čeone i završne morene. Na nekadašnji krajnji doseg čela Molasa (engl. molasse) – loše sorti- ledenjaka svojim položajem ukazuje rani i slabo zaobljeni klastični sedimenti završna morena. s čestim udjelom blokova, koji su aku- mulirani zbog intenzivne erozije u pod- Morske mijene (engl. tides) – ili nožju strmih padina nakon intenzivnih morska doba, periodički rast (plima) i tektonskih pokreta. Naslage molase pad razine mora (oseka) prouzročen

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 81 gravitacijskim privlačenjem Zemlje i Mje- Muljnjak (engl. mudstone) – sitno- seca. Najviša razina koju dosegne more zrnasta sedimentna stijena koja sadrži tijekom plime naziva se visoka voda, a čestice veličine praha i gline. Ima ho- najniža tijekom oseke niska voda. mogenu teksturu.

Mramor (engl. marble) – metamor- Muskovit (engl. muscovite) – mine- fna stijena najčešće nastala u procesu ral iz skupine tinjaca (KAl2(OH)2AlSi3O10). kontaktnog metamorfizma ishodišnih Nalazi se u mnogim magmatskim i me- stijena vapnenaca i dolomita. Mramori tamorfnim stijenama. Svijetle je boje, uglavnom sadrže kristale kalcita. U pra- ne sadrži željezo i zato je otporan na vilu su to kompaktne stijene, bilo ho- trošenje. Odličan je izolator, a nekada mogene bilo škriljave teksture i traka- se rabio i kao zamjena za staklo. Sitno- stog izgleda. Imaju široku primjenu kao listićavi muskovit naziva se sericit. arhitektonsko-građevni kamen istog Mutna struja (engl. turbidity cu- naziva. Obrađuju se vrlo dobro i lako, rrent) – mehanizam prijenosa sedime- pa se često koriste u kiparstvu. nata u suspenziji koja ima značajke tur- Mreža vodotoka (engl. drainage bulentnog toka. To je tip podmorskog pattern) – prostorni odnos svih vodo- gravitacijskog toka. toka u slivu, a ovisi o geološkoj građi i topografskim značajkama terena. Dendritična mreža razgranata je poput krošnje stabla i razvijena je u litološki homogenoj stijenskoj masi. Pravokut- N na mreža karakteristična je za stijensku Nadplimna zona (engl. supratidal) masu s izraženim približno okomitim – ili supralitoral pojas je obale iznad setovima pukotina i rasjeda, a paralelna prosječne plime koji je izložena stalnom mreža nalazi se u terenima s izraženim močenju i prskanju. Ovu zonu ne plavi borama. Radijalna mreža okružuje vul- more tijekom plime, osim u iznimnim kane i strukturne dome. okolnostima (visoka voda).

MSK-64 ljestvica (engl. MSK-64 Nafta (engl. oil, petroleum) – slo- scale) – ili Medvedev-Sponheuer-Kar- žena mješavina različitih ugljikovodika i nikova ljestvica, odnosno UNESCO-lje- malih količina spojeva sumpora, kisika, stvica korisiti se za određivanje intenzite- dušika, asfalta i smolastih tvari. U priro- ta potresa. Ima raspon od 12 stupnjeva. di se nalazi u tekućem do polukrutom Evoluirala je u MSK-78-ljestvicu. agregatnom stanju. Ima zelenosmeđu do smeđecrnu boju. Mulj (engl. mud) – pelitni nevezani sediment koji sadrži podjednak udio Nagla poplava (engl. flash flood) – čestica praha i gline. tip urbane poplave koji može nastati u

82 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI vrlo kratkom periodu zbog ekstremne Neutralne magmatske stijene količine oborina. (engl. intermediate igneous rocks) – naziv za skupinu stijena koje imaju 52% Navlaka (engl. overthrust) –struk- do 63% SiO2 težinske komponente. turni oblik nastao djelovanjem velikih i Sadrže neutralne plagioklase, manju dugotrajnih horizontalnih tlakova u Ze- količinu biotita, piroksena i amfiblola, ali mljinoj kori, odnosno radijalnim tekton- ne i kvarc. Zbog toga su tamnije boje u skim pokretima, prilikom čega je jedna odnosu na felsične magmatske stijene. stijenska masa prekrila drugu. Manje navlake nastaju iz poleglih bora ili rever- Niska voda (engl. low water) – mor- znih rasjeda. Velike navlake nazivaju se ska razina koja se dostiže tijekom os- šarijaži, kada pokrenute naslage mogu eke. Kad se dostigne niska voda, po- biti navučene na vrlo velikoj površini. činje plima (morske mijene).

Neaktivno klizište (engl. inactive Nitrati (engl. nitrates) – skupina mi- landslide) – klizište koje nije bilo aktivno nerala koji su po svojem kemijskom sa- u posljednjih 12 mjeseci. stavu soli dušične kiseline.

Nekoherentno tlo (engl. non-co- Nizvodna poplava (engl. downstream flood) – poplava koja obuhvaća hesive soil) – naziv za tlo koje ima zna- dolinska područja donjih dijelova sliv- čajan udio krupnozrnastih čestica (šlju- nog područja. nak i pijesak), dok sitnozrnastih čestica ima malo ili ih uopće nema. Čestice pi- Norit (engl. norite) – intruzivna ma- jeska mogu biti slijepljene ako su vlaž- fitna magmatska stijena bazičnog sa- ne, a nakon sušenja se razdvajaju. stava.

Neogen (engl. Neogene) – mlađi Normalna deformacija (engl. nor- period kenozoika, koji je trajao oko mal strain) – promjena (povećanje ili 20,4 milijuna godina (23,0 Ma do 2,6 smanjenje) duljine, promjena oblika ti- Ma). Dijeli se na dvije epohe: miocen i jela bez promjene volumena zbog dje- pliocen. lovanja tlačnog ili vlačnog naprezanja.

Neolitik (engl. Neolithic) – mlađe Normalni rasjed (eng. normal fa- kameno doba, koje slijedi nakon me- ult) – tip rasjeda kod kojega je kreta- zolitika. Početak se približno poklapa nje krila okomito u odnosu na pružanje s početkom holocena (11.700 godina paraklaze. Normalni rasjedi posljedica B. P.), a završetak od 4.500 do 2.000 su ekstenzije u litosferi ili gravitacijskog godina B. P., ovisno o promatranom spuštanja. području. Neolitik obilježava izgradnja prvih naseobina, te početak poljopri- vrede i stočarstva.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 83 ćinom od bazalta i gabra. Naziva se i SiMa, po glavnim elementima siliciju i magneziju. Debljine je samo 10 do 12 O km. O-horizont (engl. O horizon) – naj- Oceanski hrbat (engl. ocean ridge) viši površinski horizont tla, uglavnom – izdiže se s dna abisalne ravnice u zoni sadrži humus. Zbog sivocrne boje nazi- akrecije ili razmicanja tektonskih ploča. va se i zemlja crnica. Ovaj horizont nije To je područje aktivnog vulkanizma. razvijen u područjima bez vegetacije. Skrutnuta lava stvara podmorsko gor- Obala (engl. coast) – prijelazno po- je, čiji vrhovi mjestimice izviruju iz mora dručje između vodene površine (mora, tvoreći otoke. Najveća takva pojava je jezera i vodotoka) i kopna. Pod izrav- otok Island. Središnji oceanski hrbat, nim je utjecajem hidrodinamičkih pro- koji se proteže duž Atlantskog i Indij- cesa kao što je marinska erozija. Obala skog oceana, najdulji je gorski lanac na obuhvaća estuarije, delte i lagune. Zemlji (ukupne duljine oko 11.000 km).

Obalna crta (engl. shoreline) – Oceanski jarak (engl. ocean granica između kopna i vode (mora). trench) ili hadal – do sto kilometara Mijenja se kratkotrajno zbog morskih široka i više stotina do nekoliko tisuća mijena, a dugotrajno zbog tektonskih kilometara duga podmorska dolina, pokreta i glacioeustazije. najčešće strmih bokova. To je morfo- loški odraz zone subdukcije tektonskih Obalni klanac (engl. coastal gor- ploča Zemljine kore. Oceanski jarci ge) – uski procjep vrlo strmih zidova na najdublji su dijelovi oceanskih bazena. obali usječen u stijensku masu u proce- Najveće izmjerene dubine su u zapad- su marinske erozije. nom dijelu Tihog oceana: 11.034 m u Obalni toranj (engl. sea stack) – Marijanskom jarku i 10.055 m u Filipin- izolirana stijenska masa strmih zidova skom jarku. nalik tornju na marinskoj terasi. To je Odron (engl. rockfall) – pojava otki- preostao neerodirani dio nekadašnje danja dijelova stijena, rjeđe tla, koja se obale nastale u procesu marinske ero- zbiva gotovo trenutno. Mehaničko tro- zije. šenje stijena, popraćeno širenjem pu- Oblutak (engl. cobble) – odlomak kotina i/ili ispiranjem materijala između stijene veličine 64 do 256 mm prema stijenki pukotina, ubrzava ispadanje: klasifikaciji tla. od sitnih kamenih odlomaka sve do kamene lavine. Na površini, na kojoj se Oceanska kora (engl. oceanic događa ovaj proces, uglavnom uopće crust) – tip Zemljine kore koja izgrađuje nema smicanja. Zbog djelovanja gravi- čvrstu podlogu oceana. Sastoji se ve- tacije odvojeni komadi kreću se velikom

84 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI brzinom, a također mogu odskakivati ili Ca(HCO3)2, koji se prilikom promjene se kotrljati niz padinu. uvjeta ponovno izlučuje iz vode kao kalcit. Na taj način u špiljama nastaju Ofioliti (engl. ophiolites) – opći na- različiti oblici speleotema. ziv za zajednicu mafitnih i ultramafitnih intruzivnih magmatskih stijena koje po- Oksidi (engl. oxidates) – skupina tječu iz oceanske kore. minerala, po kemijskom sastavu spojevi metala i polumetala s kisikom. U Ogolina (engl. badland) – reljef bez njihovoj kristalnoj rešetki prevladava vegetacije ili vrlo oskudne vegetacije ionska veza. Imaju veliku tvrdoću i gu- strmih nagiba padina, velike gustoće stoću, a najrašireniji je kvarc. Među nji- hidrografske mreže. Na ogolinama je ma ima brojnih ruda, a čisti kristali kori- stijenska masa vidljiva na površini ili je ste se kao drago i poludragog kamenje sloj regolita tanak. Interaktivno se do- (korund i kvarc). gađaju procesi erozije: spiranje, brazdanje i jaružanje kao i pokreti masa. Oligocen (engl. Oligocene) – naj- Zbog toga nastaje razveden, brežulj- mlađa epoha paleogena. Trajala je go- kast reljef s čestim jarugama. Na ogo- tovo 11 miljuna godina (33,9 Ma do linama je ukupan iznos denudacije vi- 23,0 Ma) sok. Olivini (engl. olivines) – minerali iz Okoliš taloženja (engl. sedimen- skupine nezosilikata (silikati), česti sa- tary environment) – ili sredina taloženja stojci mafitnih i ultramafitnih magmat- dio je kopna, jezerskog ili morskog dna skih stijena te nekih tipova metamorfnih u kojem se zbiva taloženje sedimenata. stijena. Susreću se kao izomorfni niz kristala mješanaca forsterita (Mg SiO ) Određeni okoliš razlikuje se od susjed- 2 4 i fajalita (Fe SiO ). nog po specifičnim fizičkim, kemijskim i 2 4 biološkim značajkama. Osnovni okoliši Olujni uspor (engl. storm surge) taloženja su kontinentski (akvatički i te- – pojava plavljenja obale zbog ekstre- restički), prijelazni (delte, estuariji, lagu- mnog rasta razine mora (visoka voda) ne i plimne zone) te marinski (priobalni, koja je prouzročena niskim atmosfer- grebenski, platformni, plitkomorski i skim tlakom zbog snažne ciklone. Ta dubokomorski). U nekom okolišu talo- pojava je posebno izražena ako se ženja mogu se izdvojiti različiti litofacije- usklade pojava plime, vjetrovni valovi i si i biofacijesi. kretanje mase vode prema plitkoj obali.

Okršavanje (engl. karstification) – Omjer izotopa kisika (engl. oxy- proces pretežito kemijske korozije u gen isotope ratio) – indeks koji poka- karbonatnim stijenama. U vodi koja sa- zuje udio izotopa kisika 18O u odnosu drži ugljične kiseline mineral kalcit pre- na izotop 16O. Njihov normalni omjer je tvara se u kalcijski hidrogenbikarbonat približno 1:500, a smanjuje se prilikom

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 85 zahladnjenja (povećava se udio izotopa koja se može rabiti kao karta. Digitalna 18O). Na temelju uzoraka uzetih buše- ortofotokarta mjerila 1:5000 napravlje- njem iz leda ili iz ostataka ljuštura fosila na je za cjelokupni teritorij Republike na morskom dnu moguće je precizno Hrvatske. ustanoviti promjene klime tijekom ple- Ortoklas (engl. orthoclase) – mine- istocena i holocena. ral K(AlSi3O8) iz skupine alkalijskih feld- Opal (engl. opal) – amorfni mineral spata. SiO xH O. Nalazi se u bubrežastim obli- 2 2 Os bore (engl. fold axis) – presječnica cima bijele boje, a ovisno o primjesama osne plohe sa svakom plohom bore. može biti žut, siv, smeđ i crven. Dragi opal odlikuje se vrlo lijepim prelijeva- Osna ploha (engl. axial plane) – za- njem modrosivih do bijelih boja. Skeleti mišljena ploha koja boru dijeli na dva algi kremenjašica, dijatomeja, radiolarija simetrična dijela. U njoj leže sve linije i spužvi izgrađeni su od opala. Od njih maksimalne zakrivljenosti boranih plo- nastaju silicijske sedimentne stijene. ha jedne bore.

Ordovicij (engl. Ordovician) – stariji Osnovna stijena (engl. bedrock) period paleozoika koji je trajao više od – temeljna stijena čvrsta je stijenska 41 milijun godina (485,4 Ma do 443,8 masa u podlozi C-horizonta odnosno Ma). Smatra se da se u tom razdoblju tla kao pokrivača. život na Zemlji odvijao samo u morima. Otjecanje (engl. runoff) – količina Ordovicij ima tri epohe. površinske vode koja teče nekom po- Orogenetski pojas (engl. orogenic vršinom ili ulazi u podzemlje (infiltracija). belt) – specifično stijensko tijelo regi- Otopljeni nanos (engl. dissolved onalnog pružanja nastalo u procesu load) – potpuno otopljeni minerali u orogeneze na aktivnoj kontinentskoj stanju kationa i aniona koje pronosi po- granici. vršinska voda.

Orogeneza (engl. orogenesis) – Otvoreni vodonosnik (engl. un- naziv za snažne tektonske pokrete u confined aquifer) – geološka formacija litosferi, čija je posljedica deformaci- sastavljena od vodopropusnih sedime- ja stijena uslijed boranja, rasjedanja i nata u kojoj vodno lice može doći do stvaranja navlaka. Krajnja posljedica površine terena. Freatski vodonosnik je orogeneze je nastanak novog gorskog tip neograničenog vodonosnika. lanca ili orogenetskog pojasa. Otvoreno more (engl. offshore) Ortofotografija (engl. orthophoto) – područje mora udaljenog od obale – ortorektificirana ili ispravljena fotogra- veće dubine u kojem se ne događa de- fija snimljena iz zraka (fotogrametrija) formacija vjetrenih valova.

86 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI minerala zbog različite orijentacije Ze- mljinog magnetnog polja u odnosu na današnje. Ti se podaci koriste u geo- P magnetskoj vremenskoj ljestvici. Padinske naslage (engl. slope deposits) – deluvijalno-koluvijalne tvo- Paleontologija (engl. Paleonto- revine nastale fizičko-kemijskim troše- logy) – znanstvena disciplina geologije njem stijena, njihovom erozijom i obič- koja se bavi proučavanjem razvitka i no kratkim gravitacijskim transportom promjena života na Zemlji. Dijeli se na materijala. Sadrže nesortirane do slabo paleozoologiju, koja proučava razvoj ži- sortirane odlomke vrlo različitih dimen- votinjskog carstva i paleobotaniku, koja zija. U padinske naslage ubrajaju se proučava razvoj biljnog carstva. aktivni i vezani sipari, fanglomerat neke Paleotlo (engl. palaeosol) – fosilno vrste breča. Podložne su puzanju i kli- tlo sačuvano u stijenskoj masi koje je zanju. nastalo u geološkoj prošlosti. Ovo tlo Paleocen (engl. Palaeocene) – staje ostalo sačuvano jer je u novom ta- rija epoha paleogena, koja je trajala oko ložnom ciklusu bilo prekriveno novim 10 milijuna godina (66,0 Ma do 56,0 sedimentima. Ma). Paleozoik (engl. Palaeozoic) – naj- Paleogen (engl. Palaeogene) – sta- starija geološka era fanerozoika, koja je riji period kenozoika, koji je trajao oko trajala oko 289 milijuna godina (541,0 43 milijuna godina (66,0 Ma do 23,0 Ma do 252,2 Ma). Dijeli se na sljedeće Ma). Dijeli se na tri epohe: paleocen, periode: kambrij, ordovicij, silur, devon, eocen i oligocen. karbon i perm. Početkom paleozoika počinje diferencijacija života u moru, a Paleolitik (engl. Paleolithic) – starije u mlađem dijelu ovog razdoblja biljke i kameno doba odnosno prethistorijsko životinje naseljavaju kopno. Krajem pa- razdoblje ljudske povijesti. To arheološ- leozoika počinje destrukcija superkon- ko doba karakteristično je po pojavi i tinenta Pangea. upotrebi grubo obrađenoga kamenog oruđa. Početak paleolitika datiran je u Pangea (engl. Pangea) – superkon- početak pleistocena, a završetak u nje- tinent u sklopu kojega se nalazila ve- govo mlađe razdoblje. Nakon paleoliti- ćina kopna tijekom mlađeg paleozoika. ka slijedi mezolitik. Sastojala se od sjevernog (Laurazija) i južnog dijela (Gondvana). Paleomagnetizam (engl. paleomagnetism) – pojava zaostalog ili re- Pantalasija (engl. Panthalassa) – glo- manentnog magnetizma, koja je vidljiva balni ocean koji je tijekom mlađeg paleo- u orijentaciji i polaritetu magnetičnih zoika okruživao superkontinent Pangeu.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 87 Paraklaza (engl. paraclase) – ploha Pedologija (engl. Pedology) – zna- koja razdvaja dva krila rasjeda, po kojoj nost o tlu, njegovom postanku, sasta- se dogodio prekid cjelovitosti stijenske vu i svojstvima. Ona se bavi genezom, mase. Na paraklazama su često vidlji- morfologijom, klasifikacijom i zakonito- ve strije i stepeničasti agregati, koji su stima rasprostiranja tala. kinematski pokazatelji smjera kretanja. Pegmatit (engl. pegmatite) – hipoa- Umjesto paraklaza prekid kontinuiteta bisalna magmatska stijena koja sadrži u stijenskoj masi može biti obilježen ra- vrlo krupne kristale kvarca, feldspata i sjednom ili tektonskom brečom (< 30% muskovita. Pegmatiti se najčešće na- matriksa) ili kataklastitima (> 30% ma- laze u obliku žila u felsičnim stijenama triksa). (granit i granodiorit) te u metamorfnim Pasivna kontinentska granica stijenama (gnajs). (engl. pasive continental margin) – rub Pelikularna voda (engl. pellicular kontinenta na kojem nema izraženih water) – ili opnena voda pojavljuje se u pojava endogenih procesa. Granica prozračnoj zoni iznad vodnog lica. Stva- između kontinentske i oceanske kore ra vrlo tanak kontinuirani omotač mo- nalazi se na jednoj od litosfernih ploča. lekula vode oko čestica. Molekule su Pedalfer (engl. pedalfer) – prirodna vezane adhezijskom silom za čestice mi- asocijacija tla koje nastaje u umjerenoj nerala ili za stijenke pukotina. Pelikularna klimi. Gornji i srednji slojevi sadrže velike voda teče vrlo sporo od čestica gdje je količine netopivih ostataka kao što su vodena opna debela, prema čestici gdje kvarc, minerali glina te aluminijski i že- je njena debljina manja. Kada opna vode ljezni oksidi i hidroksidi. Sastav ovog tla postane deblja od dosega privlačnih sila, značajno ovisi o lokalnoj temperaturi i ko- voda se zbog djelovanja gravitacije poči- ličini padalina, kao i tipu osnovne stijene. nje procjeđivati do vodnog lica.

Pediment (engl. pediment) – mje- Peliti (eng. pelites) – naziv za sitno- šavina koluvija i aluvijalnih sedimenata zrnaste sedimentne stijene i za sitnozr- istaloženih na kosini blagog nagiba u naste sedimente u kojima prevladavaju podnožju planine. čestice praha i gline.

Pedogeneza (engl. pedogenesis) – Peridotit (engl. peridotite) – ultra- dio pedologije ili znanost o procesima mafitna magmatska stijena koja sadrži koji uzrokuju nastanak tla. silikatne minerale iz skupine olivina, piroksena i kalcijske plagioklase. Pedokal (engl. pedocal) – prirodna asocijacija tla koje nastaje kao produkt Period (engl. period) – razdoblje trošenja u suhoj klimi. Ova tla često su u geološkoj vremenskoj ljestvici koje male debljine i bogata kalcijem. obuhvaća dvije ili više epoha.

88 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Perkolacija (engl. percolation) – Pirit (engl. pyrite) – mineral, željezni kretanje površinske vode uslijed vlastite sulfid, FeS2. U svježem je stanju zlat- težine kroz tlo ili stijensku masu. nožute boje i metalnog sjaja. Kristalizira u formama pentagonskog dodekae- (engl. Permian) – najmlađa Perm dra (piritoedra) ili pseudoheksaedra, a era paleozoika, koja je trajala više od može biti bezlično zrnast. Tvrdoće je 46 milijuna godina (298,9 Ma do 252,2 6.5 prema Mohsovoj ljestvici. Pri udar- Ma). Ima tri epohe. Kraj perma obilje- cu čekićem iskri uz miris na sumporni žen je najvećim poznatim nestankom dioksid. Vrlo je raširen mineral. Nala- biljnih i životinjskih vrsta u povijesti Ze- zi se u u magmatskim, sedimentnim i mlje. metamorfnim stijenama. U reduktivnim Permafrost (engl. permafrost) – vi- uvjetima okoliša taloženja bez prisut- šegodišnje smrznuto tlo, karakteristič- nosti kisika, pirit nastaje djelovanjem no za polarne i subpolarne predjele, ali bakterija i drugih mikroorganizama. i za područja u visokim planinama. Tada ima oblik kuglica mikroskopskih dimenzija. Pirit je u oksidacijskim uvje- Petrologija (engl. Petrology) – tima na površini Zemlje nepostojan, pa znanstvena disciplina geologije koja se lako oksidira i preobražava se u limonit. bavi proučavanjem mineraloškog i ke- Zbog opisanog procesa i produkata mijskog sastava stijena, načina i oblika oksidacije štetan je sastojak u tehnič- njihova postanka i pojavljivanja kao i ko-građevnom kamenu. klasifikacijom. Piroklast (engl. pyroclast) – ili tefra Piezometar (engl. piezometer) – (vulkanska šljaka) materijal je različitih promatrački zdenac malog promjera za veličina i oblika izbačen iz vulkana i dje- mjerenje visine vodnog lica podzemne lomično ohlađen u zraku koji se taloži vode. Može biti različitih konstrukcija. na njegovim bokovima ili u okolini. Sta- Istraživačka bušotina često se koristi panjem i zbijanjem tih fragemata nasta- za ugradnju piezometra. je piroklastična stijena.

Pijesak (engl. sand) – akumulacija Piroklastične stijene (engl. pyroc- nevezanog sedimenta odnosno kru- lastic rocks) – ili vulkanoklastične stije- pnozrnastog tla sastavljenog pretežito ne nastale su od piroklasta, odnosno od čestica ili mineralnih zrna dimenzi- materijala izbačenog iz vulkana tijekom ja između 0,06 i 2 mm. Pjeskoviti se- erupcija, sastavljenog od ohlađene lave dimenti mogu sadržavati zrna sitnog i fragmenata stijena kroz koje lava pro- šljunka, praha i gline. Čest sastojak dire. Uglasti komadi veći od 32 mm pijeska je kvarc. Pijesak dijagenetski vulkanski su blokovi, a oni zaobljeni su vezan u čvrstu stijenu naziva se pješče- vulkanske bombe. Odlomci veličine od njak. 4 do 32 mm nazivaju se lapili, a čestice

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 89 manje od 4 mm vulkanski pepeo. Ce- njaci imaju veliku raznolikost mineral- mentacijom vulkanskih bombi i lapila na- nog i granulometrijskog sastava. Mogu staje vulkanski konglomerat, a varijetet sadržavati zrna šljunka kao i sitnije če- s velikim blokovima zove se aglomerat. stice dimenzija praha i gline, koje čine Vulkanska breča litificirana je mješavina cementno vezivo ili matriks. S obzirom komadića lave i drugih stijena. Vezani na količinu matriksa pješčenjaci se dijele vulkanski pepeo je tuf. Ovisno o sastoj- na čiste pješčenjake ili arenite (matriks < cima, tufovi mogu biti litoklastični, kad 15 %) i nečiste pješčenjake ili grauvake sadrže čestice stijena, kristalokalstični, (matriks > 15 %). Bitni sastojci pješče- kad sadrže čestice minerala i vitrokla- njaka su kvarc, feldspati i odlomci stije- stični, kad sadrže čestice vulkanskog na, a sporedni tinjci, karbonati, minerali stakla. Miješanjem vulkanskog pepela glina i teški minerali. Najvažniji sastojak s glinom, prahom i pijeskom drugačijeg gotovo svih tipova pješčenjaka je kvarc. podrijetla nastaju tufitični sedimenti. Najčešći su tipovi pješčenjaka: kvarcni pješčenjak (pretežito zrna kvarca i malo Piroklastični tok (engl. pyroclastic matriksa), arkoza (zrna kvarca i felspata flow) – pojava vruće smjese plinova, s malo matriksa), grauvaka (zrna kvar- para i vulkanske prašine (> 200 0C) koja ca, odlomci stijena i dosta matriksa) i može nastati prilikom erupcije vulkana. kalkarenit (vapnenački pješčenjak). Pje- Tok se kreće brzinom često većom od ščenjaci se koriste kao arhitektonsko- 100 km/h. To je jedan od najopasnijih građevni kamen, a njihova dekorativna i oblika geološkog hazarda. tehnička svojstva ovise o sastavu česti- ca i vrsti veziva. Pirokseni (engl. pyroxenes) – minerali iz skupine inosilikata (silikati). Uz Plagioklasi (engl. plagioclase) – si- feldspate i amfibole, najrašireniji su pe- likatni minerali iz skupine kalcijsko-na- trogeni minerali. Sastojci su mafitnih trijskih feldspata koji tvore izomorfnu magmatskih stijena (gabro, bazalt) i smjesu od albita Na(AlSi3O8) do anor- ultramafitinih magmatskih stijena (pe- tita Ca(Al2Si2O8). rodotit i piroksenit). S obzirom na na- čin kristalizacije pirokseni se dijele na Plastična deformacija (engl. pla- rompske (broncit i hipersten) te mono- stic deformation) – dio ukupne defor- klinske (diopsid i augit). macije koja ostaje nepovratna nakon prestanka djelovanja naprezanja. Ka- Piroksenit (engl. pyroxenite) – ul- rakteristična je za tla i duktilne stijene. tramafitna magmatska stijena Deformacija može biti homogena i ne- homogena (heterogena). Pješčenjak (engl. sandstone) – naziv za vezanu klastičnu sedimentnu Plastičnost tla (engl. plasticity of stijenu sastavljenu pretežito od zrna di- soil) – svojstvo koherentnog tla da mi- menzija pijeska (0.06 do 2 mm). Pješče- jenja stupanj konzistencije ovisno o sa-

90 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI držaju pelikularne vode. Plastično tlo Pluton (engl. pluton) – zajednički može mijenjati svoj oblik bez lomljenja i naziv za tijela različitih oblika i dimen- mrvljenja. Prema klasifikaciji tla razlikuju zija nastalih kristalizacijom magme u se tla niske (L), srednje (I) i visoke pla- Zemljinoj kori. Tipovi plutona su batolit, stičnosti (H). štok, lakolit, dajk i sklad.

Platforma (engl. platform) – dio Plutonske stijene (engl. plutonic kratona i kontinentski prostor pokriven rocks) – naziv za dubinske ili intruzivne sedimentnim stijenama, koje djelomič- stijene. no naliježu na stijene štita. Pluvijal (engl. pluvial) – razdoblje Pleistocen (engl. Pleistocene) – pleistocena karakteristično po maksi- starija epoha kvartara, koja je trajala malnoj razini jezera, prouzročenoj izra- oko 2,58 milijuna godina. Za pleistocen ženim oborinama. je značajna izmjena ledenih doba s toplijim klimatskim razdobljima. Posljedi- Podinsko krilo rasjeda (engl. fo- ce klimatskih promjena bile su širenje i otwall of fault) – pomaknut blok stijene povlačenje ledenjaka te velike oscilacije po paraklazi. Kod normalnog rasjeda to razine mora. krilo je relativno izdignuto, a kod reverznog rasjeda relativno spušteno u od- Plimni val (engl. tidal bore) – vodeni nosu na krovinsko krilo rasjeda. val koji se formira tijekom plime, a nastaje kao razlika između razine visoke Podmorski gravitacijski tok (engl. vode kod plime i niske vode koja struji submarine gravity flow) – tok sedime- u suprotnom smjeru. Plimni val dosiže nata na kontinentskoj padini koji su u najveću visinu u uskim dugim zaljevima labilnom ravnotežnom stanju. Za razli- i na ušćima rijeka. ku od klizanja pokreću se pojedinačna zrna. Podmorski gravitacijski tokovi Plimna zona (engl. intertidal zone) mogu imati ogromne dimenzije, a čest – ili eulitoral pojas je obale između pro- uzrok njihova pokretanja su potresi. sječne plime i oseke (morske mijene). Podmorski kanjon (engl. subma- Plimna potkapina (engl. tidal rine canyon) – duboka usječena dolina notch) – udubljenje u stijenskoj masi na (klanac) koja se proteže preko konti- obali mora ili jezera u zoni između plime nentskog praga i kontinentskog ruba. i oseke. Plimske potkapine osobito su Podmorski kanjon je izdubio površin- izražene u vapnencima zbog izraženog ski vodotok tijekom niže razine mora ili procesa bioerozije. turbiditni tok. Kroz kanale podmorskih Pliocen (engl. Pliocene) – mlađa kanjona prenose se sedimenti i talože epoha neogena. Trajala je više od 2,75 u obliku dubokomorskih lepeza kilo- milijuna godina (5,33 Ma do 2,58 Ma). metarskih dimenzija na kontinentskom

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 91 podnožju i na abisalnoj ravnici. Brojni landslide) – izdvojeno kretanje pokre- podmorski kanjoni dokaz su znatno nutoga jedinstvenoga kliznog tijela. niže razine mora tijekom ledenih doba. Pokreti masa (engl. mass move- Podmorsko uzvišenje (engl. sea- ments) – općenit pojam za pomicanje mount) – izdignut oblik čiji se vrh nalazi is- sedimenata ili stijena na površini tere- pod morske razine, a najčešće je vulkan- na. Najčešće se razlikuju usjedanje te skog podrijetla (umireni ili ugasli vulkan). pokreti kosinama (klizanje). Tipovi pokreta mogu se odrediti prema mehaniz- Podplimna zona (engl. subtidal) – mu kretanja, brzini događaja, materija- ili infralitoral pojas je obale ispod pro- lu koji se kreće i sadržaju vode. To su sječne oseke. Zbog toga je uglavnom odron, prevrtanje, klizanje, širenje tla i pokriven morem. tok zemlje. Pokreti masa jedan su od Podzemna voda (engl. groundwa- oblika geološkog hazarda. ter) – dio vode koji se nalazi u Zemljinoj Polegla bora (engl. recumbent kori u sklopu hidrološkog ciklusa kru- fold) – tip bore čija je osna ploha goto- ženja vode. Glavni izvor većeg dijela vo horizontala (<100). podzemnih voda jesu padaline (meteorska ili vadozna voda). Juvenilne vode Ponikva (engl. sinkhole, doline) – nastaju kondenzacijom iz magme. Ko- vrtača ili dolac prirodno je okruglo ili natne vode ili fosilne vode zaostale su u eliptično ljevkasto udubljenje promjera sedimentnim stijenama tijekom njihova od desetak do nekoliko stotina metara, postanka. Prema načinu kretanja i pri- čije je dno najčešće pokriveno crveni- hranjivanja razlikuju se slobodne pod- com. Ponikve su vrlo česte pojave u zemne vode, koje se kreću u freatskom području krša. Nastale su urušavanjem vodonosniku, krške podzemne vode, i korozijom karbonatnih ili evaporitnih koje ispunjavaju šupljine u krškom vo- stijena, posebice vapnenaca. Pojavljuju donosniku, arteške i subarteške pod- li se u nizovima, tada obično obilježa- zemne vode u arteškom vodonosniku vaju zonu rasjeda ili dodire sa stijenama kao i podzemne vode pukotina i žila. manje vodopropusnosti. Temperatura meteorske podzemne vode najčešće je slična prosječnoj go- Ponor (engl. swallow-hole, ponor) – dišnjoj temperaturi područja. Taj tip mjesto poniranja površinske vode u kršu. vode ima nisku mineralizaciju, pa stoga Oblikom je često nalik jami ili je pak sitastog čini većinu voda koje se upotrebljavaju oblika, ali može biti ujedno ulaz u špilju. za piće. Juvenilne i konatne vode naj- Poplava (engl. flood) – pojava veli- češće su visoko mineralizirane i imaju ke količine vode u vodotoku, odnosno temperaturu veću od 20 0C. poplavnog vala, koji prouzrokuje izlije- Pojedinačno klizište (engl. single vanje na poplavno područje.

92 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Poplavni val (engl. flood wave) – Posmična deformacija (engl. she- značajan porast razine vode u vodoto- ar strain) – promjena oblika tijela zbog ku u fazi akumulacije prispjelih voda s djelovanja posmičnog naprezanja. Po- površine sliva ili iz podzemlja kao i sni- sljedica posmične deformacije stvara- žavanje razine vode u kasnijoj fazi. nje je smičnih pukotina u krtim stijenama. Poplavno područje (engl. flood plain) – dio terena oko vodotoka do Posmično naprezanje (engl. she- kojega dopre voda tijekom poplave. Na ar stress) – prouzročeno je djelovanjem ovim područjima česte su močvare. komponente posmičnog vektora u rav- nini paralelnoj poprečnom presjeku. Poroznost (engl. porosity) – posto- Uzrokuje nastanak smičnih pukotina i tak šupljina u ukupnom volumenu tla ili pojavu rasjeda u stijenskoj masi. stijenske mase. Poroznost prema nači- nu postanka može biti primarna i se- Potopljena dolina (engl. drowned kundarna. Primarna poroznost nastala valley) – riječna dolina koja je djelomice je u stijeni tijekom njezina postanka. poplavljena morem zbog tonjenja kopna i/ili podizanja morske razine. Pose- To je međuzrnski ili intergranularni tip ban oblik potopljene doline je estuarij. poroznosti. Sekundarna poroznost posljedica je deformacija stijena tijekom Potres (engl. earthquake) ili zemljotres dijageneze ili uslijed djelovanja tekton- – kratkotrajno podrhtavanje površine Ze- skih pokreta, pa su u stijenama nastale mlje prouzročeno naglim poremećajima i pukotine. To je pukotinski tip porozno- pokretima u litosferi. Potresi mogu biti pri- sti. Također postoji krški ili disolucijski rodni i umjetno izazvani. Prirodni potresi tip poroznosti kada su pukotine pro- su: tektonski, vulkanski i potresi urušava- širene uslijed okršavanja. Primarni tip nja. Tektonski potresi čine oko 85% svih poroznosti imaju tla (nekoherentna i potresa i izazivaju najveća rušilačka djelo- koherentna) te klastične sedimentne vanja. Nastaju uslijed naprezanja u litos- stijene. Sekundarni tip poroznosti imaju feri. Vulkanske potrese uzrokuje kretanje magmatske i metamorfne stijene kao i magme prema površini. Uzrok umjetnih većina kemijskih i biogenih sedimentih potresa su: eksplozije, urušavanja ili usje- stijena. Krški tip poroznosti razvijen je u danja terena zbog kopanja, gorski udari, lako topivim karbonatnim i evaporitnim promjena naprezanja zbog brzog punje- stijenama. nja ili pražnjenja velikih akumulacijskih jezera te slijeganja prouzročena crpljenjem Posmična čvrstoća tla (engl. she- nafte. Hipocentar je žarište potresa, a ar strength of soil) – određena je ko- epicentar njegova okomita projekcija na hezijom i kutom unutarnjeg trenja kod površini Zemlje. Iz hipocentra potresa šire koherentnog tla, a samo kutom unutar- se primarni ili longitudinalni seizmički va- njeg trenja kod nekoherentnog tla. lovi i sekundarni ili transverzalni seizmički

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 93 valovi. Glavni potresni udar je najjači po- Površinski seizmički valovi (engl. tres u seriji. Obično mu prethodi nekoliko surface seismic waves) – Rayleighevi slabijih potresa (foreshock). Nakon glav- valovi i Loveovi seizmički valovi. Gene- nog udara uvijek slijedi niz slabijih potresa riraju se na površini, za razliku od longi- (aftershock), kojih može biti i nekoliko ti- tudinalnih i transverzalnih valova. suća. Oni se pripisuju smirivanju pobude, što može trajati tjednima, mjesecima, pa Prah (engl. silt) – pelitni sediment čak i godinama. Osim mehaničkih vibra- odnosno tip sitnozrnastog tla koji sadrži cija u Zemljinoj kori potres može biti pra- više od 2/3 čestica praha (0,06–0,002 ćen zvučnim efektima, a pomicanja na mm). Čestice praha vlaženjem ili suše- dnu mora mogu prouzročiti pojavu tsu- njem mijenjaju konzistenciju. namija. Snaga potresa odnosno količina Prašac (engl. siltit) – ili siltit jest sit- oslobođene energije (u J) je magnituda nozrnasta sedimentna stijena u kojoj (M). Za mjerenje oslobođene energije ko- prevladavaju zrna veličine praha (0.06 risti se magnituda potresa, a za procjenu -0.002 mm). Ima homogenu teksturu. intenziteta seizmičnosti na površini terena u upotrebi je više ljestvica, od kojih su Pražnjenje vodonosnkika (engl. dis- najznačajnije MCS, MM, MSK-64 i EMS- charge of aquifer) – istjecanje podzemne 98-ljestvica. Uređaj za mjerenje potresa je vode iz vodonosnika u nekom vremenu. seizmograf. Precipitacija (engl. precipitation) – Povratna struja (engl. rip current) produkt kondenzacije vodene pare u – specifičan oblik strujanja koje može atmosferi i padanje na površinu Zemlje nastati u priobalju tako da odnosi vodu u obliku vode, snijega ili leda. Precipi- nakupljenu djelovanjem valova prema tacija je jedan od ključnih procesa u hi- otvorenom moru. Povratna struja može drološkom ciklusu. prouzročiti jaku eroziju tijela žala. Predobalje (engl. foreshore) – po- Povremeni tok (engl. intermittent dručje obale između plime i oseke (pli- stream) – površinski vodotok koji teče mna zona), čija širina zavisi od veličine samo dijelom godine. Vodu dobiva od morskih mijena i nagiba obale. oborina, topljenja snijega ili istjecanjem Prekambrij (engl. Precambrian) – ili podzemne vode. kriptozoik najstarije je geološko razdo- Površinska voda (engl. surface wa- blje (eon), čiji završetak datira prije 541 ter) – voda u tekućem stanju na površini milijun godina, kada počinje fanerozoik. terena. Tijekom procesa infiltracije povr- Dijeli se na hadij (predarhaik), arhaik (ar- šinska voda prelazi u podzemnu vodu ili heozoik) i proterozoik (algonkij). Prvi ke- se zbog evaporacije i evapotranspiracije mijski tragovi života datiraju od početa izdiže u atmosferu. Svojstvima i kreta- arhaika, dok je krajem proterozioka po- njem površinske vode bavi se hidrologija. čela je diferencijacija života na Zemlji.

94 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Prevrnuta bora (engl. overturned cijalno štetnih prirodnih pojava zbog fold) – tip bore čija su krila nagnuta u djelovanja endogenih procesa u Zemlji- na istu stranu, a osna ploha ima blagi noj kori i litosferi te egzogenih procesa kut nagiba prema vertikali. na površini Zemlje. Prirodni hazard dijeli se na geološki hazard i atmosferski ha- Prevrtanje (engl. toppling) – tip od- zard. rona u stijenskoj masi pri kojem dolazi do rotacije blokova oko osi u njihovu Prirodni luk (engl. natural arch) podnožju. Najčešće se događa kada – prirodni oblik u stijenskoj masi nalik najizraženiji diskontinuiteti imaju sub- luku odnosno kratkom tunelu na obali. vertikalan nagib odnosno suprotan od Može nastati usijecanjem u klif u proce- nagiba kosine. su marinske erozije, ali i okršavanjem ili eolskom erozijom. Primarna poroznost (engl. primary porosity) – naziv za intergranularni ili Prirodni most (engl. natural bridge) međuzrnski tip poroznosti koji je svoj- – ostatak urušenog pokrova koji stven svim vrstama tla i klastičnim sedi- presvođuje vodotok ili suhu kršku do- mentnim stijenama. linu.

Primarni valovi (engl. P-waves) – Prirodni plin (engl. natural gas) – ili naziv za longitudinalne seizmičke valove. zemni plin najvećim se dijelom sasto-

ji od metana (CH4), dok preostali udio Primijenjena geologija (engl. Appli- (5% do 15%) čine složeniji ugljikovodi- ed Geology) – ili geologija za inženjere ci, etan, dušik i ugljični dioksid. grana je geologije koja se koristi u inže- njerskoj praksi odnosno graditeljstvu. Privremeno umireno klizište (engl. dormant landslide) – neaktivno klizište Priobalje (engl. nearshore) – po- koje se može reaktivirati zbog istih ili dručje plićeg mora bliže obali u kojem drugih uzroka zbog kojih je prethodno se događa deformacija vjetrenih valova. bilo pokrenuto. Priobalje je prijelazna zona između otvorenog mora i kopna (predobalje). Prodelta (engl. prodelta) – dio delte ispod morske razine koja se proteže Prirodni asfalt (engl. natural as- u širokom pojasu od njezina čela do phalt) – ili bitumen vrsta je ugljikovodika morskog dna okolnog bazena (kon- viskoznog do polukrutog agregatnog tinentski prag). Prodelta ima vrlo blag stanja. Tehnološki obrađen koristi se u nagib. Sedimenti imaju kosu i ukrštenu cestogradnji u mješavini s agregatom slojevitost. kamena (tehničko-građevni kamen). Produkcija nanosa (engl. sedi- Prirodni hazard (engl. natural ha- ment production) – stvaranje nanosa zard) – vjerojatnost pojavljivanja poten- u vidu nevezanih i lako pokretnih sedi-

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 95 menata u slivnom području vodotoka ka prudova je česta promjena oblika zbog različitih oblika trošenja i erozije. Pružni rasjed (engl. strike-slip fault) Progradacija (engl. progradation) – tip rasjeda kod kojeg su krila pokre- – proces taloženja pri kojem se sedi- nuta jedno nasuprot drugom paralelno mentacijski prostor ispunjava od obale pružanju paraklaze. S obzirom na smjer prema dubljim dijelovima. Zbog toga se kretanja pružni rasjedi mogu biti desni najmlađi slojevi talože najdalje od oba- i lijevi. le. Progradacija je karakteristična za delte rijeka. Psamiti (engl. psammitic rocks) – naziv za krupnozrnaste klastične sedi- Pronos nanosa (engl. sediment mentne stijene (breča i konglomerat). transport) – kretanje sedimenata (leb- deći nanos i vučeni nanos) u slivnom Psefiti (engl. psephitic rock) – naziv području i kroz korita vodotoka zbog za srednjezrnaste klastične sedimentne djelovanja kinetičke energije vode. stijene (pješčenjak).

Propusnost (engl. permeability) – Pukotina (engl. fracture) – ploha svojstvo tla ili stijene da kroz njih teče diskontinuiteta po kojoj nije došlo do podzemna voda ili drugi fluidi bez ošte- pomaka u stijenskoj masi, za razliku od ćenja strukture. Propusnost je određena paraklaze rasjeda. Po načinu postanka koeficijentom hidrauličke provodljivosti. pukotine se dijele na primarne ili dijage- Vodopropusna tla i i stijene imaju spo- netske, nastale u fazi formiranja stije- sobnost primanja i transmitiranja fluida. na, i sekundarne, nastale zbog utjecaja Polupropusna tla i stijene fluid primaju, endogenih i egzogenih procesa na već ali teško transmitiraju. U vodonepropu- formiranu stijenu. Primarne su pukoti- snom tlu i stijenama transmisija fluida ne u magmatskim stijenama pukotine toliko je spora da se može zanemariti. lučenja, a u sedimentnim stijenama Prostorni seizmički valovi (engl. međuslojne pukotine. Sekundarne pu- body seismic waves) – primarni ili lon- kotine posljedica su deformacija zbog gitudinalni i sekundarni ili transverzalni naprezanja prouzročenih tektonskim seizmički valovi pokretima. Prema kinematici nastanka razlikuju se tlačne, vlačne i smične (engl. Proterozoic) – ili Proterozoik pukotine. Nakon prestanka naprezanja algonkij mlađi je eon prekambrija. Tra- mogu nastati i relaksacijske pukotine. jao je oko 1959 milijuna godina (2.500 Sve pukotine iste geneze tvore pu- Ma do 541 Ma). kotinski set. Stijenska masa je rijetko Prud (engl. barrier) – manja po- kompaktna, već se u njoj nalazi nekoli- vremena nakupina pijeska i šljunka uz ko setova pukotina po kojima je podije- obale mora, rijeka i jezera. Karakteristi- ljena na monolite.

96 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Pukotinska poroznost (engl. frac- iskopa. Q sustav često se rabi u kom- ture porosity) – sekundarni tip poroznos- binaciji s RMR-klasifikacijom. ti, odlika većine raspucalih magmatskih i metamorfnih stijena kao i kemogenih i biogenih sedimentnih stijena.

Punjenje vodonosnika (engl. recharge of aquifer) – proces infiltracije R vode s površine ili iz podzemlja u vo- Radiolarit (engl. radiolarite) – vrsta donosnik. silicijske sedimentne stijene.

Puzanje (engl. creeping) – vrlo po- Ranjivost (engl. vulnerability) – stu- lagani gravitacijski pokreti tla niz kosinu panj gubitaka određenih elemenata kada se formiraju plastične deformacije ili grupe elemenata kod pojave rizika pri naprezanjima koja su manja od čvr- određene magnitude. Ranjivost je izra- stoće smicanja. Puzanje može prijeći žena na ljestvici od 0 (nema štete) do 1 u klizanje. Višegodišnje posljedice pu- (potpuna šteta ili gubitak). zanja vidljive su po deformacijama na Rasjed (engl. fault) – strukturni oblik površini terena kao i na oštećenju na u stijenskoj masi kada se zbog smican- građevinama. ja zbiva relativno kretanje jednog bloka u odnosu na drugi. Rasjed je posljedica rupturnog tipa deformacije (rasjedanje). Rasjedna ploha ili zona po kojoj dolazi do pokreta naziva se paraklaza, Q a pokrenuti blokovi su krila rasjeda. Q-sustav (engl. Q system) – klasi- S obzirom na relativni smjer kretanja fikacija stijeske mase koja je napravlje- osnovni su tipovi rasjeda: normalni i re- na za potrebe gradnje tunela i drugih verzni (kretanje krila okomito pružanju podzemnih prostora. Q vrijednost je paraklaze), pružni (transkurentni) lijevi produkt: veličine blokova stijeske mase i desni (kretanje krila paralelno pruža- (određena preko RQD-indeksa), po- nju paraklaze), dijagonalni (dijagonalno smične čvrstoće diskontinuiteta među kretanje krila po paraklazi) i rotacijski blokovima (određena hrapavošću, vr- (rotacija krila po paraklazi). Normalni stom ispune i trošnosti stijenki diskonti- rasjedi posljedica su ekspanzije i gra- nuiteta) i aktivnog naprezanja (određe- vitacije, reverzni su posljedica kompre- no lokalnim uvjetima i tlakom vode). Q sije. U odnosu na primarne strukture vrijednosti mogu imati raspon od 0.001 rasjedi mogu biti: međuslojni (sintetički do 1000. Q-sustavom se određuje na- i antitetički), poprečni (transverzalni) i čin podgrađivanja na temelju kvalitete dijagonalni. Rasjedi se u prirodi najče- stijeske mase i veličine podzemnog šće nalaze u skupinama, jer su poslje-

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 97 dica tektonskih poremećaja regionalnih sedimentacijskog prostora i promjenu razmjera. Složeni su rasjedni oblici tek- okoliša taloženja. tonska graba, horst, ljuskava struktura i Reliktno klizište (engl. relict land- stepeničasti rasjedi. slide) – ili fosilno neaktivno klizište koje Rasjedanje (engl. faulting) – rup- je bilo aktivno u klimatskim i geomorfo- turni tip deformacije kod koje nastaje loškim uvjetima kojih više nema na tom prekid cjelovitosti stijenske mase. Stu- području. kturni oblik zove se rasjed. Rasjedanje Reverzni rasjed (engl. reverse fa- je posljedica ekstenzije, gravitacijskog ult) – tip rasjeda kod kojega je kretanje spuštanja i kompresije izazvanih tek- krila okomito u odnosu na pružanje pa- tonskim pokretima u litosferi. raklaze. Reverzni rasjedi posljedica su Ravni slom (engl. planar failure) – ili kompresije u litosferi. plošni slom tip je blokovskog klizanja u Retrogradacija (engl. retrograda- stijenskoj masi. Nastaje pomakom po tion) – proces taloženja pri kojem se jednom diskontinuitetu nakon prekora- sedimentacijski prostor povećava zbog čenja njegove čvrstoće. Diskontinuitet relativnog ili globalnog podizanja mor- je nepovoljno orijentiran u odnosu na ske razine. Zbog toga se mlađi slojevi prirodnu ili umjetnu kosinu u slučaju talože sve bliže obali. kada je njegov kut nagiba manji od nagiba kosine i veći od kuta unutrašnjeg Rezidualno tlo (engl. residual soil) trenja u stijenskoj masi. – ili eluvij naziv je za genetski tip tla koji nastaje trošenjem stijena bez kasnije Razgradnja stijena (engl. weathe- erozije i transporta. ring) – sinonim za trošenje stijena. Richterova ljestvica (engl. Richter Reaktivirano klizište (engl. reac- scale) – jedna od magnitudnih ljestvica tivated landslide) – klizište koje je bilo nazvana prema svom autoru, američ- neaktivno i ponovno se aktiviralo. kom seizmologu Charlesu F. Richteru Regolit (engl. regolith) – općenit (1900–1985). Rabi se za određivanje naziv za nakupinu usitnjenog ili nekon- lokalne magnitude (ML), kojom se izra- solidiranog, rezidualnog ili transportira- žava količina energije zabilježene 100 nog tla vrlo raznolikog sastava. Regolit km od epicentra potresa. se gotovo posvuda nalazi na površini i Rift (engl. rift) – ili raskolina konti- prekriva stijensku masu. U regolitu se nentski je prostor sa stanjenom Zemlji- mogu nalaziti i fragmenti stijena različi- nom korom i središnjom grabom. To je tog podrijetla. divergentna granica ploča u začetku Regresija (engl. regression) – pad po kojoj se kontinent može dezintegri- morske razine koji uzrokuje smanjenje rati u dvije ili tri tektonske ploče.

98 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Rijas (engl. ria) – naziv za jedan od 130 ka B. P.). Nakon ovog doba slijedi morfoloških tipova estuarija odnosno riško-virmski interglacijal. potopljene riječne doline čije je pruža- nje približno okomiti na obalu. Rizik (engl. risk) – očekivani stupanj štete kod pojave nekog oblika hazarda Riječna erozija (engl. river erosion) u odnosu na gubitak ljudskih života, – ili fluvijalna erozija zbiva se zbog me- imovine kao i štetan utjecaj na okoliš. haničkog i korozijskog djelovanja vode Rizik uključuje kvantifikaciju vjerojatno- na korito, ali i zbog mehaničkog rada sti događaja nekog oblika hazarda koji transportiranih čestica. To je značajka može imati štetne posljedice. U praksi stalnih tokova, za razliku od protoka se procjenjuje prihvatljiv stupanj rizika. bujice. Riječna erozija uvjetovana je brzinom i količinom vode, vrstom i koli- RMR-klasifikacija (engl. Rock činom transportiranih sedimenata kao Mass Rating classification, RMR clas- i otpornošću stijenske mase u koritu. sification) – jedna od najviše korištenih U gornjem toku prevladava vertikalna geomehaničkih klasifikacija za određi- komponenta, a u aluvijalnim ravnicama vanje stanja stijenske mase na temelju horizontalna komponenta erozije. Boč- numeričke procjene šest ulaznih pa- na erozija korita uzrokuje zasijecanje u rametara. To su: (1) jednoosna tlačna kosinu padina i tako može inicirati po- čvrstoća intaktne stijene, (2) indeks krete masa. Izražena je uz konveksno kvalitete jezgre (RQD-indeks), (3) raz- savijene obale, dok se istovremeno uz mak diskontinuiteta u odnosu na smjer obale konkavnog oblika može odvijati iskopa, (4) značajke diskontinuiteta (po- taloženje aluvijalnih sedimenata. Lokal- stojanost, zijev, debljina, sastav ispune, na erozijska baza jest ušće vodotoka u hrapavost, trošnost), (5) stanje podze- neki drugi vodotok ili jezero. Globalna mne vode i (6) orijentacija diskontinui- erozijska baza je more. Promjenom vi- teta. Na temelju bodovanja u rasponu sinskog položaja erozijske baze zbog 1-100, stijenska masa dijeli se u 5 ka- tektonskih pokreta i/ili promjene mor- tegorija: < 21 (vrlo slaba stijena), 21–40 ske razine mijenja se energija reljefa, a (slaba stijena), 41–60 (povoljna stijena), tako i intenzitet riječne erozije. 61–80 (dobra stijena), 81–100 (vrlo dobra stijena). RMR klasifikacija koristila Riolit (engl. rhyolite) – ili liparit efu- se primarno za projektiranje podgrada zivna je felsična magmatska stijena ki- u tunelima. Danas se koristiti i za pro- selog sastava odnosno efuzivni ekviva- cjenu kvalitete stijenske mase pri oda- lent granita. biru načina temeljenja građevina i na- Ris (engl. Riss glaciation) – ili riški čine zaštite kosina. RMR-klasifikacija glacijal jest ledeno doba prema klasi- kombinira se s klasifikacijom baziranom fikaciji koja se koristi za područje Alpa. na temelju geološkog indeksa čvrstoće Trajalo je tijekom pleistocena (200 ka– (GSI-indeks) i Q-sustavom, posebice

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 99 kod izrazito raspucanih stijena. Rudistni vapnenci (engl. rudist limestones) – litostartigrafski tip vapnen- Rodinija (engl. Rodinia) – hipotetič- ca iz geološkog razdoblja gornje krede. ki superkontinent ili Paleopangea, koji Raširen je u jadranskom pojasu Repu- je obuhvaćao velik dio kopnene mase blike Hrvatske. Zemlje tijekom mlađeg dijela proterozoika (od 1.100 Ma do 750 Ma).

Rotacijski rasjed (engl. rotational fault) – ili škarasti rasjed ima međusob- no relativno rotiranje krila po paraklazi. S Rotacijsko klizanje (engl. rotati- Saltacija (engl. saltation) – oblik onal sliding, slump) – kretanje kliznog kretanja nevezanih sedimenata kratkim tijela po zakrivljenoj kliznoj plohi. Najče- skokovima u procesu pronosa nanosa šće se događa u homogenom tlu. u koritu vodotoka ili na površini terena zbog djelovanja kinetičke energije vode Rožnjak (engl. chert) – silicijska se- ili vjetra. dimentna stijena kriptokristalaste do mikrokristalaste strukture. Sastavljena Sanidin (engl. sanidine) – silikatni je kvarca i/ili kalcedona. Rožnaci mogu mineral iz skupine alkalijskih feldspata. biti slojeviti ili u oblicima nodula i leća Saprolit (engl. saprolite) – meka, unutar karbonatnih stijena. glinom bogata stijena, koja je jako za- RQD-indeks (engl. Rock Quality hvaćena trošenjem, a zadržala je prvo- Designation index, RQD index) – klasi- bitnu strukturu. fikacija koja se koristi za ocjenu stupnja Satelitsko snimanje (engl. satellite raspucanosti (veličine blokova) stijen- imagery) – temelji se na korištenju pa- ske mase mjerenjem komada bušaće sivnih optičkih senzora koji primaju elek- jezgre ili monolita u stijeni duljih od 10 tromagnetske valove s površine Zemlje cm u odnosu na ukupnu duljinu izbuše- ili pak aktivnih radarskih senzora. Ovi- ne jezgre. Označava se u postocima (< sno o tipu pasivnog senzora mogu se 25% ekstremno raspucano; 25%–50% dobiti snimke nekog terena iz vidljivog ili jako raspucano; 50%–75% prosječno bliskog infracrvenog područja. Pankro- raspucano; 75%–90% slabo raspuca- matske satelitske snimke dobivaju se no; 90%–100% kompaktno). RQD in- korištenjem jednokanalnih senzora koji deks koristi se i kao jedan od parame- bilježe radijaciju unutar jednog spek- tara u RMR-klasifikaciji. tralnog pojasa, imaju relativno visoku Ruditi (engl. rudites, rudaceous ro- prostornu rezoluciju i prikazani su u to- cks) – naziv za krupnozrnaste klastične novima sive boje, pri čemu je vrijednost sedimentne stijene (breča i konglomerat). piksela povezana s intenzitetom svje-

100 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI tlosne energije reflektirane s površine. ne i neklastične. Klastične sedimentne Multispektralni satelitski senzori sastoje stijene sastavljene su od čestica nasta- se od više spektralnih kanala podataka lih razaranjem drugih stijena. Imaju kla- i bilježe zračenja unutar uskih raspona stičnu strukturu. Neklastične sedimen- valnih duljina. Radarski senzori emitiraju tne stijene mogu biti kemijske, nastale radarsko zračenje u zadanom područ- kristalizacijom iz otopine i biogene, na- ju frekvencija te se na temelju mjerenja stale taloženjem organskih tvari ili anor- vremenske razlike između emisije i po- ganskih skeletnih dijelova organizama, vratka zračenja s površine terena priku- a prema mineralnom sastavu dijele se pljaju podaci o reljefu. na karbonatne, silicijske i evaporitne stijene. Neklastične sedimentne stijene Sediment (engl. sediment) – op- imaju kristalastu strukturu. Temeljno je ćenit naziv za bilo koju vrstu nakupine obilježje teksture većine sedimentnih sitnozrnastih i/ili krupnoznastih čestica stijena slojevitost. Sedimentne stijene na površini Zemlje ili na morskom dnu. čine samo 5% ukupnog volumena Ze- U procesu litifikacije iz sedimenata na- mljine kore, ali zauzimaju više od 75% staju klastične sedimentne stijene. površine Zemlje do dubine za koju je Sedimentacija (engl. sedimentati- vezana sva ljudska djelatnost. Sedi- on) – sinonim za taloženje. mentne stijene u Republici Hrvatskoj imaju veliko značenje jer izgrađuju više Sedimentologija (engl. Sedimen- od 90% terena. Imaju široku uporabu tology) – grana geologije koja se bavi kao tehničko-građevni i arhitektonsko- opisom, postankom i klasifikacijom se- građevni kamen. dimenata i sedimentnih stijena. Sedra (engl. calcareous sinter, tufa) Sedimentacijski melanž (engl. – ili tufa spužvast je i izrazito porozni sedimentary melange) – kaotična sti- tip vapnenaca nastalih na slapovima jenska masa sastavljena od blokova i rijeka i na izvorima precipitacijom kal- sitnozrnastog matriksa. Nastala je kao cita po mahovinama, cijanobakterijama posljedica klizanja djelomično litificira- i vodenom bilju, posebice u području nih sedimenata na kontinentskoj padini. vodopada.

Sedimentne stijene (engl. sedi- Seizmička mjerenja (engl. seismic mentary rocks) – ili taložne stijene na- surveying) – skupina metoda geofizič- stale su na površini Zemlje kao rezultat kih istraživanja koje koriste mjerenja fizičkih, kemijskih i bioloških procesa. vremena putovanja umjetno izazvanih Njihov postanak vezan je uz fizičko- prostornih seizmičkih valova kroz tlo i kemijsko trošenje stijena, transport, stijene. Metode plitkih seizmičkih istra- taloženje te litifikaciju ili okamenjivanje. živanja temelje se na mjerenju brzina Sedimentne stijene dijele se na klastič- longitudinalnih i transverzalnih valova

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 101 kao i ovisnosti različitih elastičnih kon- se brzinom preko 5.000 m/s i izazivaju stanti o tim brzinama (moduli elastično- stezanje i rastezanje tla i stijena u smje- sti, smicanja i deformabilnosti, Poisso- ru širenja. Transverzalni seizmički valovi nov broj i sl.). Seizmički valovi umjetno šire se oko 1.7 puta sporije i vibriraju su izazvani pomoću eksplozije ili jačeg okomito na smjer širenja. Na površini udarca čekićem. Osnovne metode mje- naknadno nastaju površinski seizmički renja su seizmička refrakcija i seizmička valovi. Loveovi valovi uzrokuju smica- refleksija. nje, a Rayleighovi valovi valovito gibanje čestica. Prolaz seizmičkih valova Seizmička refleksija (engl. sei- na površini Zemlje osjeti se kao potres. smic reflection) – metoda seizmičkih Brzina širenja seizmičkih valova ovisi o mjerenja koja se koristi za otkrivanje gustoći stijena kroz koje prolaze. Dola- geološke građe zbog mogućnosti viso- skom u sredinu manje gustoće njihova ke razlučivosti. To je temeljna metoda brzina se smanjuje, a amplituda pove- geofizičkih istraživanja u pronalaženju ćava. ležišta ugljikovodika, a koristi se često u okviru hidrogeoloških i geotermijskih Seizmičnost (engl. seismicity) – istraživanja. geografski i vremenski raspored potresa u nekom području. Seizmička refrakcija (engl. seismic refraction) – metoda seizmičkih Seizmograf (engl. seismograph) – mjerenja kojom je moguće uspješno uređaj za mjerenje potresa. Postoji više izdvojiti sredine različitih elastičnih svoj- vrsta seizmografa: kod starijih tipova stava u dubinama od nekoliko metara uređaja korišten je analogni zapis ili se- do stotinjak kilometara. Zbog toga se izmogram pojave seizmičkih valova na često koristi u hidrogeologiji, inženjer- papirnoj vrpci, a kod modernih tipovi skoj geologiji, istraživanju mineralnih podaci se bilježe u digitalnom obliku. U sirovina, ali i vrlo dubokim istraživa- Republici Hrvatskoj postoji mreža se- njima Zemljine kore i gornjeg plašta. izmografskih postaja, koje objedinjava GRM-metoda (Generalised Reciprocal Seizmološka služba u sklopu Geofizič- Method), Delta-t-V-metoda i seizmička kog zavoda Prirodoslovno-matematič- tomografija često su korištene metode kog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. interpretacije refrakcijske seizmike. Seizmologija (engl. Seismology) Seizmički valovi (engl. seismic wa- – znanstvena disciplina koja istražuje ves) – valovi mehaničke prirosde nastali prirodne zakonitosti nastanka potresa naglim pokretima u litosferi. Iz hipocen- i širenja seizmičkih valova kroz Zemlju. tra potresa šire se prostorni seizmički valovi. To su longitudinalni ili P-valovi te Sekundarna poroznost (engl. se- transverzalni ili S-valovi. Longitudinalni condary porosity) – naziv za pukotinsku seizmički valovi u čvrstim stijenama šire poroznost stijena.

102 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Sekundarni valovi (engl. S-waves) se u obliku skeleta organizama dijato- – naziv za transverzalne seizmičke va- meja (dijatomit), radiolarija (radiolarit) love. kao i spikula spužvi (spikulit). Dijagenet- ske stijene nastaju potiskivanjem prvo- Serpentinit (engl. serpentinite) – bitnih minerala u procesu silicifikacije, djelomično izmijenjena ultramafitna pa nastaje stijena rožnjak. magmatska stijena. Silikati (engl. silicates) – najvažnija Seš (engl. seiche) – ili šćiga slo- skupina petrogenih minerala čiju osno- bodna je oscilacija razine vode koja se vu strukturne građe čine SiO4 tetraedri. može pojaviti u morima i jezerima uzro- Jezgre velikih iona kisika nalaze se na kovana vanjskom pobudom, često kao vrhovima tetraedara, a mali ion silicija u posljedica naglih promjena tlaka zraka i njegovu središtu. U kristalnoj rešetki si- vjetra. Ekstremno visoki seševi nazivaju likatnih minerala tetraedri su međusob- se i meteotsunami. no različito povezani preko drugih iona Sferičnost (engl. sphericity) – svoj- ili preko iona kisika. Silikati imaju složen stvo čestica u tlu i stijenama koje po- kemijski sastav. S obzirom na način ve- zanja SiO tetraedara u kristalnoj rešet- kazuje koliko je neko zrno usporedivo 4 s kuglom. Prema svom obliku zna se ki razlikuju se osnovni strukturni tipovi silikata: nezosilikati, sorosilikati, ciklosi- dijele na izometrična ili sferoidna, dis- likati, inosilikati, filosilikati i tektosilikati. koidalna, pločasta i vretenasta. Najveći dio silikatnih minerala nastao Sijenit (eng. syenite) – intruzivna je kristalizacijom iz magme pri visokim neutralna magmatska stijena koja sadr- temperaturama i pretežito visokim tla- ži od 40% do 60 % alkalijskih feldspata kovima. Manji je dio je nastao iz termal- i od 20% do 40% feromagnezijskih mi- nih otopina, pri metamorfizmu, alteraciji nerala (hornblenda i biotit). Ima sivu do i trošenju. Najznačajniji silikatni minerali crvenkastu boju, a rabi se kao arhitek- su: feldspati, pirokseni, amfiboli, olivini, tonsko-građevni kamen. tinjci, minerali glina i sl.

Silicijske sedimentne stijene Silt (engl. silt) – naziv za prah. (engl. siliceous sedimentary rocks) – pri- Siltit (engl. siltstone) – ili prašac jest padaju skupini biogenih i kemogenih sitnozrnasta sedimentna stijena u kojoj sedimentnih stijena. Sadrže pretežito prevladavaju zrna veličine praha (0.06– minerale iz skupine silicijskih oksida i 0.002 mm). Ima homogenu teksturu. hidroksida kao što su kvarc, kalcedon i opal. Mogu nastati biokemijskim i ke- Silur (engl. Silurian) – period paleo- mijskim izlučivanjima iz vodenih otopi- zoika, koji je trajao više od 24 milijuna na u kojima se nalazi otopljena silikatna godina (443,48 Ma do 419,2 Ma). Ima kiselina, H4SiO4. Biogene stijene talože četiri epohe.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 103 Simetrična bora (engl. symme- njaca. Cement je najčešće kvarc, opal i trical fold) – tip bore kod koje su krila kalcedon kao i mineralno vezivo nasta- smještena približno simetrično u odno- lo tijekom dijageneze iz minerala glina. su na osnu plohu. Neki varijeteti sitnozrnastih sedimentnih stijena sadrže značajni udio kalcit- Sinklinala (engl. syncline) – udu- nog cementa, pa se nazivaju kalcitični bljeni (konkavni) dio bore. U jezgri sin- siltit, kalcitični muljnjak i sl. Posebne su klinale nalaze se najmlađe stijene. vrste les i lapor.

Sinklinorij (engl. synclinorium) – Sitnozrnasto tlo (engl. fine grained konkavna odnosno udubljena geološ- soil) – prema klasifikaciji tla to su glina ka struktura sastavljena od više bora. i prah.

Sipar (engl. talus, scree) – nakupi- Slaba stijena (engl. weak rock) – na odlomaka i blokova stijena preteži- stijena koja ima nisku jednoosnu tlačnu to uglastih oblika, nastalih padanjem i čvrstoću i visoku deformabilnost. Neki kotrljanjem fragmenata različite veličine od tipova tih stijena mogu imati visoku u podnožju strmih kosina. Sipari najče- poroznost ili svojstvo bubrenja. Često šće imaju lepezast oblik (fanglomerat). imaju visoku erodibilnost i deformabil- U širem genetskom smislu sipari vrsta nost, a podložne su ubrzanom trošenju. koluvija. Prema vrsti veziva i stupnju li- tifkacije sipari se dijele na nekoherentne Sklad (engl. sill) – pločasto plutonsko ili aktivne, neaktivne ili vezane sipare i tijelo sastavljeno od magmatskih stijena, siparne breče. a nastalo je prodorom magme između slojeva u sedimentnim stijenama. Sitnozrnaste sedimentne stijene (engl. argillaceous sedimentary rocks) Skok rasjeda (engl. throw of fault) – vertikalna komponenta pomaka krila – ili pelitne klastične sedimentne stije- po paraklazi rasjeda. Kod normalnog ne imaju više od 50% čestica veličine rasjeda krovinsko krilo je spušteno u praha (0.06–0.002 mm) i gline (<0.002 odnosu na podinsko krilo, a kod rever- mm). Podjela pelitnih sedimenata te- znog rasjeda je obratno. melji se na međusobnim odnosima sa- držaja praha i gline, na stupnju litifika- Slejt (engl. slate) – sitnozrnasta cije i teksturnim značajkama. Prašac, metamorfna stijena najnižeg stupnja muljnjak i glinac imaju debeloslojevitu regionalne metamorfoze nastala iz sit- do homogenu teksturu. Šejl je naziv za nozrnastih sedimentnih stijena kao i stijenu laminirane do lisnate teksture i tufova i tufitičnih sedimenata. Slejt ima izražene kalavosti. Prevladavajući su naglašenu škriljavu teksturu. Koristi se detritični sastojak sitnozrnatih klastič- kao tehničko-građevni kamen zbog la- nih stijena zrna kvarca i minerali glina. kog cijepanja na tanke ploče kojima se Značajni su sastojci zrna feldspata i ti- nakon obrade pokrivaju krovovi.

104 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Sliv (engl. drainage basin, catch- masi. Smične pukotine najčešće su za- ment area) – slijev ili porječje, ukupna tvorene i imaju glatke zidove. površina na nekom području s kojega Smični valovi (engl. shear waves) – površinska voda teče u vodotok. Od ili transverzalni seizmički valovi uzrokuju susjednog sliva odvojen je vododjelni- oscilacije tvari okomito na smjer svog com. Svaki sliv ima mrežu vodotoka, širenja. Ne mogu se širiti kroz zrak, čiji oblik ovisi o geološkoj građi i topo- vodu i likvidni dio vanjske Zemljine jez- grafskim značajkama terena. gre. Slivno područje (engl. watershed, Snimanje panoramskim dubi- catchment area) – sinonim za sliv. nomjerom (engl. side-scan sonar Sloj (engl. bed) – geološko tijelo survey) – metoda akustičkog snimanja oblika leće, određene debljine i prosti- dna koja koristi panoramski dubino- ranja. Uglavnom je jednolikog litološkog mjer, koji bočno emitira ultrazvučne sastava, strukture i teksture po cijeloj valove dvostruke frekvencije (105 i 438 svojoj debljini. Od stijene u krovini i po- kHz), a širina pojasa snimanja može se dini odvojen je nekim tipom diskontinu- mijenjati. Na taj način se može dobiti iteta: otvorenim međuslojnim plohama, slika dna u 16 nijansi sive boje na kojoj promjenom sadržaja minerala, granulo- se mogu razlikovati izdanci osnovne metrijskog sastava ili strukture. Debljina stijene, mulj, krupnozrnasti sedimenti jednog sloja može znatno varirati. kao i potopljena plovila, energetski ka- blovi i sl. Slojevitost (engl. bedding) – ili stra- tifikacija temeljna je značajka teksture Soliflukcija (engl. solifluction) – većine sedimentnih stijena. To je poja- oblik tečenja tla koje se događa nakon va niza paralelenih površina po kojima otapanja permafrosta koji je potpuno se izdvajaju slojevi. Slojevitost je obič- saturiran vodom. no posljedica naglog prekida taloženja Speleotemi (engl. speleothemes) ili promjene veličine zrna, a ponekad i – ili špiljski vapnenci nastaju u proce- promjene vrste minerala. su okršavanja karbonatnih stijena u Složeno klizište (engl. composite podzemnim prostorima kršu. Prilikom landslide) – tip klizišta koje se sastoji kapanja vode zasićene kalcijskim bi- od najmanje dva tipa klizanja, a ona se karbonatom izlučuje se kalcit. Siga koje odvijaju istovremeno na njegovim razli- raste od poda prema gore je stalagmit, čitim dijelovima. a ona koje raste od stropa prema dolje je stalaktit. Stup ili stalagmat nastaje Smična pukotina (engl. shear frac- njihovim spajanjem. Prosječna brzina ture) – tip pukotine nastale kao poslje- rasta speleotema je 1 do 10 mm u raz- dica posmičnog naprezanja u stijenskoj doblju od 100 godina.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 105 Spikulit (engl. spiculite) – tip silicijskih kod kojih je svako sljedeće krovinsko sedimentnih stijena sastavljen pretežito krilo spušteno u odnosu na prethodno. od kremenih skeleta (spikula) spužvi. Stezanje tla (engl. shrinking of soil) Spiranje (engl. sheet wash) – pro- – svojstvo skupljanja tla pri smanjenju ces odnošenja relativno tankog povr- sadržaja pelikularne vode. Izraženo šinskog sloja tla ili stijene zahvaćene stezanje imaju tla podložna bubrenju. trošenjem uslijed kontinuiranog po- Prilikom stezanja mogu nastati otvore- vršinskog plošnog toka vode, koji se ne pukotine, koje često imaju nepravilni manje ili više ujednačenom brzinom poligonalni oblik. odvija po slobodnoj površini kosine Stijena (engl. rock) – sastavni dio bez nastanka kanala. Spiranje je ka- litosfere ili Zemljine kore, određenog rakteristično na površinama za ogoline, načina geološkog nastanka, sklopa i koje su bez vegetacijskog pokrova ili je sastava. Stijene se sastoje se od jed- on razvijen mjestimično. Posljedica je nog minerala (monomineralne) ili više snižavanje reljefa terena (denudacija). različitih minerala (polimineralne). Sva- Proces spiranja često se događa istoka stijena osim mineralnog sastava ima vremeno s procesima brazdanja i jaru- specifičnu strukturu i teksturu ili građu. žanja. Stijene se prema načinu postanka ili Sporedni vodotok (engl. tributary genezi dijele na magmatske (eruptiv- stream) – tok površinske vode koji se ne), sedimentne (taložne) i metamorfne ulijeva u veći vodotok. (preobražajne). Magmatske stijene su primarne, a nastale su kristalizacijom Stabilizirano klizište (engl. stabili- magme ili hlađenjem lave. Sedimentne zed landslide) – neaktivno klizište kod stijene nastale su fizičkom i kemijskom kojeg su pokreti spriječeni mjerama sa- razgradnjom magmatskih, metamor- nacije. fnih i starijih sedimentnih stijena te litifi- kacijom prethodno istaloženih čestica, Stadijal (engl. stadial) – hladniji kli- ali i kemogenim i biogenim procesima. matski period unutar interglacijala. Metamorfne stijene nastale su u proce- Stalagmit (engl. stalagmite) – oblik su metamorfizma već postojećih stije- speleotema koji raste od dna podze- na u litosferi. mnog prostora. Stijenska masa (engl. rock mass) Stalaktit (engl. stalactite) – oblik – naziv za cjelokupan volumen neke speleotema koji raste od stropa pod- stijene. Sastoji se od: materije stijene zemnog prostora. (minerala), diskontinuiteta i njihovih is- puna, zraka i/ili vode, ali i uglikovodika, Stepeničasti rasjedi (engl. step fa- koji se nalaze unutar materije stijene ili ults) – paralelna serija normalnih rasjeda između stijenki diskontinuiteta.

106 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Stijenski ciklus (engl. rock cycle) – tipa: klastična i kristalasta struktura. Kla- složen proces nastanka i transformacije stična je struktura karakteristična za kla- magmatskih, sedimentnih i metamor- stične i piroklastične sedimente stijene. fnih stijena na površini i u unutrašnjo- Kristalasta struktura karakteristična je za sti Zemlje. U stijenskom ciklusu uspo- magmatske stijene, većinu metamorfnih redno djeluju procesi trošenja, erozije, stijena te za kemogene i biogene sedi- taloženja, dijageneze, metamorfizma, mentne stijene. taljenja stijena i kristalizacije magme. Strukturna geologija (engl. Struc- Stopa klizišta (engl. foot of landsli- tural Geology) – proučava trodimenzio- de) – hipsometrijski najniži dio kosine nalni raspored stijenskih masa uzima- zahvaćene klizanjem. Stopa je prepo- jući u obzir i deformacije prouzročene znatljiva po trbušastoj izbočini na po- tektonskim pokretima koje su nastale vršini. tijekom geološke prošlosti.

Stratigrafija (engl. Stratigraphy) – Strukturno-geološko profiliranje grana geologije koja razvrstava stijene (engl. sub-bottom profiling) – metoda prema redoslijedu njihova nastanka i akustičkog mjerenja dna ispod vode- utvrđuje njihovu starost, pa zbog toga ne površine koja se temelji na mjerenju primarno proučava sedimentne stijene. dolaska emitiranih ultrazvučnih valo- Stratigrafija ima dvije glavne grane. To va nižih frekvencija (od 2 do 7 kHz). Ti su litostratigrafija i biostratigrafija. valovi imaju sposobnost penetracije kroz rahle sedimente, pa se tako može Stratovulkan (engl. stratovulcano) odrediti njihova debljina i posredno ge- – ili kompozitni vulkan stožastog obli- ološka građa morskog, jezerskog ili ri- ka. Građen je od slojeva stvrdnute lave ječnog dna. i piroklaslasta. Subdukcijska zona (engl. subduc- Struktura (engl. texture) – obuhvaća tion zone) – ili zona suturiranja područ- geometrijske značajke individualnih kom- je je u Zemljinoj kori gdje se litosferna ponenti stijene (zrna minerala) i njihovo ploča s oceanskom Zemljinom korom uređenje, građu. Strukturu je moguće podvlači pod drugu ploču s kontinent- odrediti na uzorku, makroskopski ili mi- skom korom, a sam proces zove se kroskopski. Struktura stijene posljedica subdukcija. Također ima pojava pod- je načina postanka, naknadnih promjena vlačenja dviju ploča s kontinentskom tijekom dijageneze, metamorfizma kao i ili oceanskom korom. Morfološki odraz trošenja kojima je stijena bila podvrgnuta. subdukcije na morskome dnu je oce- Struktura stijene značajno utječe na nje- anski jarak. Idući prema dubini, stijene no mehaničko ponašanje, prvenstveno se deformiraju i tale pretvarajući se u na nehomogenost i anizotropiju fizičko- magmu. U zoni subdukcije izraženi su mehaničkih svojstava. Dva su osnovna seizmičnost i vulkanizam. Ukoliko se

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 107 litosferna ploča s oceanskom korom nastaju hidrotermalno u redukcijskim navlači na drugu s kontinentskom ko- uvjetima. U površinskim su uvjetima rom, ta se pojava zove obdukcija. nestabilni i prelaze u sulfate. Pirit je poznati mineral iz te skupine. Velik broj Sufozija (engl. suffosion) – proces minerala iz skupine sulfida važne su podzemne erozije sitnozrnastih sedi- rude metala. menata. Sufozija je oblik filtracijskog razaranja tla pri kojem se odnose sitne Supralitoral (engl. supralittoral) – ili čestica iz tla pod utjecajem toka podze- supralitoralna stepenica pojas je oba- mne vode. Do sufozije dolazi u poroznoj le koji je izložen stalnom močenju i pr- sredini s neujednačenim granulometrij- skanju, a koji nije poplavljen morem za skim sastavom ili odnošenjem materije vrijeme plime (morske mijene), osim u kroz proširene diskontinuitete, što može iznimnim okolnostima. U donjem dijelu prouzročiti urušavanja svoda. Sufozija je graniči s mediolitoralom. česta u tlima na području krša. Suspendirani nanos (engl. sus- Suha krška dolina (engl. dry kar- pended sediment) – naziv za lebdeći stic valley) – trag riječnog korita u po- nanos. dručju krša kroz koje više ne teče po- Sustav Zemlje (engl. Earth system) – vršinska voda. Krške doline dokaz su otvoren sustav koji uključuje sfere Zemlje: početne faze okršavanja karakteristič- atmosferu, biosferu, hidrosferu te geos- ne za fluviokrš. feru kao i njihove međusobne utjecaje. Sukcesivno klizište (engl. successive landslide) – klizište koje se sastoji od dvaju ili više susjednih kliznih tijela istog tipa kretanja, ali po odvojenim plohama sloma i s odvojenim pokrenu- Š tim kliznim tijelima. Šejl (engl. shale) – sitnozrnasta sedimentna stijena lisnate do laminirane Sulfati (engl. sulphates) – skupina teksture. S obzirom na prevladavajuću minerala, prema kemijskom sastavu veličinu čestica razlikuju se glinoviti, soli sumporne kiseline. Nastaju u ok- muljeviti i prahoviti šejl. sidacijskoj sredini pri relativno niskoj temperaturi. Poznati mineral iz skupine Širenje morskog dna (engl. se- sulfata je gips. afloor spreading) – proces formiranja oceanske kore zbog prodiranja magme Sulfidi (engl. sulphides) – skupina na oceanskom hrptu. Ova pojava veza- minerala, prema kemijskom sastavu na je uz divergentne granice ploča. spojevi metala prijelaznih elemenata i polumetala sa sumporom. Većinom Širenje tla (engl. spreading od soil)

108 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI – razmicanje koherentnog tla ili raspu- mlje krša. Nastale su u proširivanjem cane stijenske mase. diskontinuiteta u procesu okršavanja. U špiljama su istaloženi različiti oblici Škrapa (engl. karren) – ili grižina žlje- špiljskih vapnenaca ili speleotema. U basto je udubljenje nastalo u procesu dinarskom kršu nađeno je više špiljskih kemijske korozije (okršavanje) u vapnen- sustava koji su ponorima povezani s cima s visokim učešćem kalcita. površinom. Prema novijim istraživanji- Škriljavci (engl. schists) – naziv za ma najveći poznati sustav špilja u Hr- metamorfne stijene naglašene škrilja- vatskoj nalazi se na Velebitu (Kita Ga- vosti. ćešina), dok je prije to bio onaj ispod Ogulina. Škriljavost (engl. schistosity) – naj- značajniji tip teksture većine metamor- Štit (engl. shield) – dio kratona i veliko fnih stijena, posebice kristalastih škrilja- stabilno područje kontinenata niskog vaca. Očituje se u paralelnom slaganju reljefa koje je izgrađeno od prekambrij- skih magmatskih i metamorfnih stijena. listićastih minerala (tinjci) i štapićastih minerala (amfiboli). Paralelno škriljavo- Štok (engl. stock) – plutonsko tijelo sti orijentirani su izduženi kristali kvar- sastavljeno od magmatskih stijena čiji ca, feldspata i drugi minerali. U nekim je volumen znatno manji od batolita. tipovima metamorfnih stijena škriljavost je vidljiva po trakama svijetlih i tamnih ili pak sitnozrnastih ili krupnozrnastih minerala. Stijene škriljave teksture imaju T izraženu anizotropnost. Talna voda (engl. soil water) – na- Šljunak (engl. gravel) – akumulacija ziv za podzemnu vodu koja se nalazi u nevezanih, zaobljenih do dobro zao- vadoznoj zoni, neposredno ispod povr- bljenih zrna stijene ili minerala, promje- šine terena. ra od 2 mm do 64 mm (krupnozrnsto tlo). Zrna šljunka mogu imati sferičan Taloženje (engl. sedimentation) (izometričan), plosnat ili izdužen oblik. – ili sedimentacija geomorfološki je Šljunci mogu sadržavati promjenljive proces odlaganja sedimenata vodom količine zrna dimenzija pijeska, poneg- ili vjetrom u nekom okolišu taloženja dje praha i gline. Šljunak vezan u čvrstu kada njihova snaga odnosno kinetič- stijenu zove se konglomerat. ka energija postane preslaba, kao i ledom kada se otapa niži dio ledenjaka. Špilja (engl. cave) – ili spilja veći je Procesi taloženja vrlo su složeni, pa prirodni otvor u stijenskoj masi u koji mogu nastati različita sedimentna tije- je moguć pristup čovjeka. Mnogobroj- la. Razlikuju se tri osnovna načina ta- ne špilje karakteristične su za podze- loženja materijala i ispunjavanja talož-

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 109 nog prostora: agradacija, progradacija red, uređenost, pakiranje i orijentaciju i retrogradacija. sastavnih komponenti, a u pravilu se određuje na izdanku. Primarne tek- Taloženje nanosa (engl. sediment sture formiraju se u stijenama tijekom accumulation) – nastaje nakon smanje- njezina nastanka. Nastale su u sedi- nja djelovanja kinetičke energije vode u mentnim stijenama prije litifikacije (slo- koritu vodotoka ili na dnu jezera ili mora. jevitost i laminacija), a u magmatskim Najprije se talože krupnozrnasti sedi- stijenama prije i u vrijeme kristalizacije menti transportirani kao vučeni nanos, (tečenje magme). Metamorfne stije- dok sitnozrnasti sedimenti u vidu lebde- ne nemaju primarne teksture budući ćeg nanosa mogu dulje lebdjeti u vodi. da su sekundarne tvorevine, nastale preobrazbom već stvorenih stijena. Tarantij (engl. Tarantian) – geološ- Lineacija i folijacija mogu biti primar- ko doba koje se rabi prema geološkoj ne teksture, nastale tijekom dijagene- vremenskoj ljestvici za marinsko podze sedimentnih stijena ili kristalizacije ručje Mediterana, a obuhvaća mlađi magmatskih stijena, kao i sekundarne, pleistocen (120 ka do 11,7 ka B.P.). nastale tijekom tektonskih naprezanja Starije razdoblje tarantija naziva se tire- i/ili metamorfizma. Škriljavost je tek- nij (Tyrhenian). sturna značajka većine metamorfnih Tečenje tla (engl. earth flow) – tip stijena. pokreta masa na padinama, odnosno Tektonika (engl. Tectonisc) – gra- pomicanje mase tla zasićenog vodom. na geologije koja se bavi strukturnim Naziva se i zemljani tok. Prema tipu deformacijama Zemljine kore u manjim materijala tečenje tla općenito se dijeli područjima, za razliku od geotektonike. na debritini tok i blatni tok. Tektonska graba (engl. graben) Tehničko-građevni kamen (engl. – nastaje tijekom ekstenzijskog tipa crushed stone aggregate) – naziv za bilo tektonskih pokreta, spuštanjem dijela koju vrstu stijene dovoljno postojanih fi- terena između dvaju ili više paralelnih zičko-mehaničkih značajki da se može normalnih rasjeda. Zbog toga je sre- koristi u graditeljstvu. Tehničko-građevni dišnji dio grabe relativno je spušten u kamen koristi se kao lomljeni, drobljeni, odnosu na rubne dijelove. mljeveni, cijepani i klesani te industrijski rezani. Koristi se kao agregat za betone Tektonski pokreti (engl. tectonic i asfalte. U Hrvatskoj se najviše koriste movements) – posljedica su endoge- karbonatne stijene zbog njihove domi- netskih procesa u unutrašnjosti Zemlje. nantne rasprostranjenosti na površini. Zbog tih pokreta nastaju poremećaji u litosferi. Svode se na rasjedanje pri- Tekstura (engl. structure, fabric) marnih stijenskih kompleksa na mjestu – ili građa stijene obuhvaća raspo- postanka (izdizanje, spuštanje, nagiba-

110 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI nje, rotacija i prevrtanje) ili premješta- Tetis ocean (engl. Tethys Ocean) nje na većim ili manjim udaljenostima – ocean smješten između superkonti- (boranje, stvaranje ljuskavih struktura i nenata Laurazija i Gondvana, koji je po- navlaka.). Na temelju odnosa slojeva u stojao tijekom mezozoika. Ostatak tog sedimentnim stijenama razlikuju se tri oceana je područje sadašnjega istoč- osnova tipa struktura: bora (savijanje nog Mediterana. slojeva bez prekida cjelovitosti stijenske mase), rasjed (prekid cjelovitosti i po- Tijelo žala (engl. beach body) – na- micanje blokova po paraklazi) i navlaka, kupina pijeska i/ili šljunka, a mjestimice kada uslijed jakih tangencijalnih pokre- i oblutaka na žalu. Tijelo žala periodično ta ili gravitacijskog klizanja veći dijelovi mijenja volumen i oblik zbog djelovanja stijenske mase naliježu jedna na drugu. valova i dužobalnih struja. Obuhvaća Uz ove strukturne oblike pojavljuju se ne samo sedimente u zoni supralitorala različiti setovi pukotina. nego i infralitorala.

Tektonsko-erozijska diskordan- Tiksotropija (engl. thixotropy) – sma- cija (engl. angular unconformity) – ili kut- njenje prividne viskoznosti nekih tipova na diskordancija obilježena je obilježena glina, posebice onih koje sadrže minerale je erodiranim kontaktom tektonski pore- glina iz skupine montmorilonita. mećenih starijih stijenama u podin Til (engl. till) – nesortirani sedimenti Tercijar (engl. Tertiary) – naziv za ili ledenjački drift. Sastoji se od najsitni- starije geološko razdoblje kenozoika, jih čestica gline pa sve do velikih bloko- koje je trajalo od 66,0 Ma do 2,58 Ma. va (eratički blokovi). Til gradi specifična Taj naziv više se ne rabi u geološkoj tijela – morene. vremenskoj ljestvici. Timor (engl. horst) – horst ili strše- Termogeologija (engl. Thermoge- njak nastaje sustavom normalnih rasje- ology) – suvremena grana geološkog da zbog spuštanja blokova, pri čemu inženjerstva koja proučava metode ko- središnji dio ostaje relativno izdignut. rištenja termalne energije Zemlje. Struktura slična timoru je prodor, koji nastaje kada se starije naslage u sredi- Termoklina (engl. thermocline) – štu izdižu prema površini. nagli prijelaz između sloja tople i hladne vode u morima i oceanima. U Jadran- Tinjci (engl. micas) – naziv za listi- skom moru izražena sezonska termo- ćave minerale koji pripadaju skupini fi- klina nastaje u toplijem dijelu godine, losikata (silikati) pa se savršeno kalaju kada se zagrije površinski sloj vode. se u tanke listiće. Sastojci su magmat- Manje je izražena termoklina tijekom skih (granit, riolit) i metamorfnih stijena zime i ranog proljeća, kada se površin- (tinjčasti škriljavci). Nalaze se i u nekim ski sloj vode ohladi. tipovima klastičnih sedimentnih stijena.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 111 Najvažniji minerali iz skupine tinjaca su horizonata idući od površine: O, A, E, muskovit i biotit B i C. O-horizont je bogat humusom. A-horizont je biološki aktivan. B-hori- Tjeme antiklnale (engl. crest of an- zont i C-horizont i E-horizont biološki ticline) – zona maksimalne zakrivljeno- su neaktivni. Fizičko-mehaničke oso- sti antiklinale. bine tla proučava mehanika tla. Prema Tlačna pukotina (engl. compressi- klasifikaciji tla koja se koristi u geoteh- onal fracture) – tip pukotine nastale kao nici i inženjerskoj geologiji postoje četiri posljedica tlačnog naprezanja u stijen- osnovne skupine s obzirom na veličinu skoj masi. Zidovi tih pukotina zatvoreni zrna: šljunak, pijesak, prah i glina. Šlju- su i hrapavi. nak i pijesak su krupnozrnasta tla, naj- češće nekoherentna tla, dok su prah i Tlačno naprezanje (engl. compre- glina sitnozrnasta, koherentna tla. Če- ssional stress) – stanje naprezanja pro- stice veće od 60 (64) mm su oblutci i uzročeno djelovanjem sila koje djeluju blokovi. Posebna su skupina tala or- jedna prema drugoj duž iste osi nasto- jeći stlačiti, stisnuti materiju. To napre- ganska tla. zanje uzrokuje smanjenje volumena i Tok zemlje (engl. earth flow) – ili poroziteta u tlu kao i nastanak tlačnih zemljani tok nastaje kada pretežito pukotina u stijenskoj masi. sitnozrnasto tlo postane zasićeno vo- Tlo (engl. soil) – tanak sloj nekon- dom, pa se pretvori u viskoznu smjesu i solidiranog materijala koji se mjestimi- kreće se zbog djelovanja gravitacije niz ce nalazi na površini Zemlje, a u kojem kosinu. Tok zemlje je jedan od tipova se odvija rast biljaka. Tlo je nastalo u pokreta masa. procesu trošenja stijena kao i erozijom Tombolo (engl. tombolo) – pješča- i transportom raspadnutog materija- ni ili šljunčani prud u plitkom obalnom la. Prema definiciji koja se koristi u in- pojasu koji povezuje otok s kopnom. ženjerskoj geologiji tlo je skup čestica Nastaje djelovanjem valova i morskih minerala i/ili organske tvari u obliku na- struja koji na zavjetrinskoj strani otoka slaga koje sadrže različite količine vode talože sedimente. Može biti jednosta- i zraka, a koje se mogu razdvojiti bla- gim mehaničkim djelovanjem. U genet- van (s jednim prudom) ili složen (s dva- skom smislu razlikuju se sljedeći tipovi: ma ili više prudova). rezidualno tlo, aluvijalno tlo, koluvijalno Tonalit (engl. tonalite) ili kvarcdiorit tlo (koluvij), taluvijalno tlo, glacijalno tlo, – intruzivna felsična magmatska stijena organska tlo, eolsko tlo, vulkansko tlo, kiselog sastava. evaporitno tlo i nasuto tlo. Znanost koja proučava sastav i genezu tala naziva se Trahiandezit (engl. trachyandesite) pedologija, gdje se razlikuje nekoliko – naziv za latit.

112 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Trahit (engl. trachyte) – efuzivna nja svojih životnih funkcija gube vodenu neutralna magmatska stijena odnosno paru kroz pore. efuzivni ekvivalent sijenita. Transverzalni seizmički valovi Trajno umireno klizište (engl. (engl. transverse seismic waves) – ili abandoned landslide) – neaktivno klizište S-valovi su prostorni seizmički valovi na koje uzroci klizanja nemaju više utje- koji se koncentrično šire kroz litosferu caja i ne mogu prouzročiti pokrete u iz hipocentra potresa. Ne mogu se ši- budućnosti. riti kroz zrak, vodu i likvidni dio vanjske Zemljine jezgre. Trajnost (engl. durability) – otpor- nost stijene na djelovanje agenasa koji Travertin (engl. travertine) – čvrsto uzrokuju kemijsko trošenje. litificirani, šupljikavi, nepravilno lamini- rani ili slojeviti vapnenac nastao anor- Trakcija (engl. traction) – oblik kre- ganskim izlučivanjem kalcita iz vrućih tanja nevezanih sedimenata u procesu voda oko termalnih izvora. Travertin se pronosa nanosa kroz korito vodotoka. koristi u graditeljstvu kao arhitekton- Zrna veličine pijeska, šljunka i oblutaka sko-građevni kamen. kotrljaju se ili kližu po dnu. Treset (engl. peat) – organsko tlo Translacijsko klizanje (engl. trans- male gustoće, često je zasićeno vo- lational sliding) – kretanje kliznog tijela dom. Po tome se razlikuje od mineral- približno paralelno površini terena. Kli- nog tla s organskim sadržajem (O-hori- zna ploha često je predodređena geo- zont). Treset ima veliku deformabilnost. loškom građom. Trijas (engl. Triassic) – stariji period Transformna rasjedna granica mezozoika, koji je trajao oko 51 milijun (engl. transform fault margin) – pod- godina (252,2 Ma do 201,3 Ma). Dijeli ručje gdje se litosferne ploče smiču se na tri epohe. odnosno kreću gotovo horizontalno u suprotnim smjerovima. Na morskom Trošenje stijena (engl. weathering) dnu pružni rasjedi velikih dimenzija pre- – ili razgradnja proces je razaranja sti- sijecaju oceanski hrbat pomičući ga u jena na Zemljinoj površini ili plitko pod stranu i po nekoliko stotina kilometara. površinom zbog djelovanja atmosferilija, vode, temperaturnih promjena i rada Transgresija (engl. transgression) organizama. Pri razgradnji se bitno mi- – rast morske razine koji uzrokuje po- jenja mineralni sastav stijene jer se dio većanje sedimentacijskog prostora (re- minerala pretvara u nove, stabilne u trogradacija). promijenjenim uvjetima. Razlikuju se tri Transpiracija (engl. transpiration) – načina trošenja: fizičko ili dezintegracija, proces kod kojeg biljke zbog održava- kemijsko ili dekompozicija i biološko tro-

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 113 šenje. Ona su međusobno povezana, a oseci. Nakon toga nailazi prvi od valova ovisno o kemijskim, fizičkim, klimatskim čija visina može doseći 30 m. Ovisno o i geološkim uvjetima jedan od tih nači- reljefu priobalja val prodire prema ko- na prevladava. U suhoj i hladnoj klimi pnu uništavajući sve pred sobom. Osim prevladava fizička, a u toploj i vlažnoj zbog potresa valovi sličnih dimenzija klimi kemijska razgradnja. Biološki oblik mogu nastati uslijed erupcija vulkana, trošenja stijena zbiva se zbog otapanja podmorskih klizanja velikih dimenzija, prouzročenog djelovanjem bakterija i kao i pada meteorita u more. huminskih kiselinanastalih truljenjem kao i fizičkog razaranje zbog rasta ko- Tuf (engl. tuff) – piroklastična stijena rijenja. Najotporniji petrogeni mineral je odnosno vezani vulkanski pepeo. Ovi- kvarc. Kemijskom razgradnjom stijena sno o sastojcima tufovi mogu biti lito- bogatih silikatima nastaju minerali glina, klastični, kada sadrže čestice stijena, a kemijskom razgradnjom karbonatnih kristaloklastični, kada sadrže čestice stijena nastaje crvenica. Tlo nastalo raz- minerala i vitroklastični, kada sadrže gradnjom stijena naziva se eluvij, a dio čestice vulkanskog stakla. Miješanjem stijenske mase zahvaćen razgradnjom vulkanskog pepela s glinom, prahom i zona je fizičko-kemijskog trošenja. Pre- pijeskom drugačijeg podrijetla nastaju ma klasifikaciji Međunarodnog udruže- tufitični sedimenti. Tuf se rabi kao siro- nja za mehaniku stijena (ISRM) razlikuju vina za proizvodnju pucolanskog tipa se sljedeći stupnjevi trošenja: I (FR) svje- cementa. ža stijena, II (SW) slabo raspadnuta; III Turbiditi (engl. turbidites) – sedi- (MW) srednje raspadnuta; IV (HW) jako menti taloženi iz turbiditnih tokova, koji raspadnuta; V (CW) potpuno raspadnu- se najčešće kreću niz kontinentsku ta i VI (RS) rezidualno tlo. padinu. Njihova osnovna litološka i se- Tsunami (engl. Tsunami) – u japan- dimentološka odlika je pravilnost ver- skome jeziku „tsu nami“ znači „lučki tikalnog redanja slojeva određenoga val“. To su vodeni valovi koji nastaju pri granulometrijskog sastava i teksture. naglim poremećajima na morskom dnu, Fliš je tipičan stijenski kompleks nastao najčešće zbog potresa. Imaju vrlo veliku na taj način. valnu duljinu od preko 500 km, a brzi- Turbiditni tok (engl. turbidite flow) na kretanja tih valova može dostići do – mehanizam prijenosa sedimenata u 900 km/h. Budući da nastaju naglo, bez suspenziji koja ima značajke turbulen- upozorenja, mogu biti iznimno opasni i tnog toka. imati katastrofalne učinke. Dolaskom do plićih dijelova dna počinje deforma- Turbulentan tok (engl. turbulent cija tih valova: smanjenje valne duljine flow) – tok vode u kojem je brzina vode i povećanja visine. Prvi efekt uočljiv je veća, pa strujnice nisu paralelne, za ra- po povlačenju mora, slično ekstremnoj zliku od laminarnog toka. Turbulenti tip

114 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI toka karakterističan je za otvorene to- rati prema strukturnim ili stratigrafskim kove te za stijene u kojima su pukotine zamkama (kolektorske stijene). Prema proširene, kao što je krški vodonosnik. anorganskoj teoriji ugljikovodici dolaze Turbulentan tok ne može se definirati u Zemljinu koru iz gornjeg dijela Zemlji- Darcyevim zakonom. nog plašta, gdje su mogle biti akumulirane velike količine fluida obogaćene ugljikovodicima u ranoj fazi razvoja Ze- mlje. Prirodni asfalt je naziv za ugljiko- vodike visoke viskoznosti ili polukrutog U agregatnog stanja. Ugasli vulkan (engl. extinct volca- Ukupno naprezanje (engl. total no) – vulkan u kojem nije zabilježena stress) – rezultat svih opterećenja tla ili erupcija u historijskom razdoblju. Dje- stijenske mase vlastitom težinom i/ili lomice je erodiran i ne očekuje se nje- vanjskim opterećenjem. gova erupcija u budućnosti. Ultrabazične magmatske stijene Ugljen (engl. coal) – biogena sedi- (engl. ultrabasic igneous rocks) – ili ul- mentna stijena i značajan izvor energije. tramafitne magmatske stijene, sadrže Nastaje u tri faze: akumulacija biomase, manje od 45% SiO težinske kompo- očuvanje u reduktivnom okolišu talože- 2 nente. nja i prekrivanje mlađim sedimentima. Nastanak ugljena predodređen je dugo- Ultramafitne magmatske stijene trajnim procesom kompakcije koji najvi- (engl. ultramafic igneous rocks) – ili ul- še ovisi o povišenom tlaku u Zemljinoj trabazične magmatske stijene, sadrže kori. Slijed promjene ugljena je sljedeći: samo silikatne minerale iz skupine pi- treset, lignit, smeđi i kameni ugljen te roksena. Zbog toga su vrlo tamne boje. antracit. Samo u ekstremnim uvjetima iz prvotne biomase može nastati grafit. Umireni vulkan (engl. dormant volcano) – vulkan u kojem nije zabilježena Ugljikovodici (engl. hydrocarbons) erupcija u historijskom razdoblju, ali je – zajednički naziv za naftu i prirodni moguća u budućnosti. plin. Nastanak ugljikovodika dugotrajan je proces ovisan o više čimbenika. Pri Urbana poplava (engl. urban flo- nižim temperaturama nastaje nafta, a od) – poplava u izgrađenom i većinom pri višim najprije mokri pa suhi plin. Pre- gusto naseljenom području. Uzrok tih ma organskoj teoriji ugljikovodici ima- poplava je pojava velike količine vode ju podrijetlo u akumuliranoj organskoj zbog intenzivnih oborina u kratkom pe- tvari koja se mora sačuvati i dozrijevati riodu ili naglog topljenja snijega, koje unutar sedimentnih stijena (naftnoma- ne može kanalizirati postojeći sustav tične stijene, uljni škriljavci) kao i migri- odvodnje.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 115 Usjedanje (engl. ground subsiden- i adhezijskih sila, počinje gibanje vode ce) – ili tonjenje terena pojava je sporog prema dubini pod djelovanjem sile ili naglog (kolaps) spuštanja dijela po- teže. To gibanje otežava prisutnost zra- vršine prouzročena prirodnim uzrocima ka. Voda teče prema dolje do površine (urušavanje podzemnih otvora u okrše- zasićene zone ili vodnog lica. Količina nim stijenama) ili antropogenim uzroci- meteorske podzemne vode ovisi o klima (podzemni iskopi, crpljenje vode i mi nekog područja, zasićenosti podze- sl.). mlja, nagibu terena, propusnosti stijena i tipu te gustoći vegetacije. Uvala (engl. karstic depression, uvala) – duguljasto udubljenje u kršu Vadozna zona (engl. vadose zone) duljine od nekoliko stotina metara do – nesaturirano područje između povr- nekoliko kilometara. Ovaj tip depresija šine terena i vodnog lica. Šupljine su nastao je spajanjem dvaju ili više poni- djelomice ispunjene vodom koja je u kava. Krške uvale najčešće nemaju po- obliku vezane vode ili vlage (pelikularna vršinske vodotoke. voda) i slobodne vode koja ima gravitacijski tok. Ova zona uključuje pojas Uzdužni profil vodotoka (engl. talne vode i pojas kapilarne vode. stream profile, talweg) – profil vodotoka od izvora do ušća, koje je i erozijska Valna potkapina (engl. wave-cut baza nekog sliva. notch) – udubljenje u stijenskoj masi na obali mora, rjeđe jezera. Nalazi se Uzvodna poplava (engl. upstream približno iznad srednje razine mora, a flood) – poplava koja je uglavnom ogra- nastalo je pretežito mehaničkim dje- ničena na gornji dio slivnog područja. lovanjem valova u procesu marinske Obično se pojavljuje naglo i ima kratko erozije. Zbog napredovanja usijecanja trajanje. Karakteristična je za bujice. periodično se zbivaju pokreti masa i oblikuje se klif.

Valne brazde (engl. ripple marks) – valoviti oblici na vrlo plitkom pješča- V nom morskom dnu nastali djelovanjem valova iznad valne baze. Njihov položaj Vadozna voda (engl. vadose water) pokazuje pravac valnog gibanja. Visina – ili meteorska podzemna voda nastaje valnih brazda je nekoliko centimetara. prodiranjem vode s površine u podze- Okamenjene valne brazde su tip tek- mlje tako da prvo vlaži suhe površine sture u sedimentnim stijenama. Slične krutih čestica ili stijenke šupljina stva- teksture mogu se pojaviti u eolskim i rajući tanku ovojnicu (pelikularna voda). aluvijalnim sedimentima. Kada debljina ovojnice vode naraste izvan domašaja privlačnih molekularnih Vapnenac (engl. limestone) – sedi-

116 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI mentna karbonatna stijena. Sastavljena više lokacija sjevernog Jadrana. Doga- je uglavnom od kalcita, a može sadrža- đa se najčešće tijekom jeseni i zime, vati druge minerale, kao što su dolomit kada su uobičajene plime pojačane (dolomitični vapnenac), kvarc (kvarcni prolaskom ciklone, vjetrovima iz jugoi- vapnenac), glina (glinoviti vapnenac) ili stočnog kvadranta te slobodnim osci- organske tvari (bituminozni vapnenac). lacijama Jadrana (seši). Najviša dosad Čisti vapnenci bijele su boje, a zbog zabilježena acqua alta zabilježena je u oksida i hidroksida željeza postaju cr- Veneciji 1966. godine (196 cm iznad venkasti do žućkasti. Zbog primjesa prosječne morske razine). To je i opće- organske tvari postaju sivi, a zbog bitu- nito naziv za razinu mora koja se dosti- mena smeđi. Vapnenac je poligenetska že završetkom plime. stijena, tj. može nastati na više načina. Višestruko klizište (engl. multiple Razlikuju se klastični vapnenci (kalkrudit, landslide) – ponovljeni razvoj istog tipa kalkarenit i kalcilutit), kemogeni (traver- kretanja kliznog tijela. tin) i biogeni vapnenci, koji su najrasprostranjeniji. Vapnenci nastaju taloženjem Vlačna pukotina (engl. tensional u vodenom okolišu, većinom u moru, a fracture) – tip pukotine koji je posljedica rjeđe u jezerima i rijekama. Vapnenci su vlačnog naprezanja u stijenskoj masi. vrlo rasprostranjene stijene u Hrvatskoj Zidovi tih pukotina otvoreni su i hrapavi. i zato su najvažniji izvor tehničkog-gra- đevnog i arhitektonsko-građevnog ka- Vlačno naprezanje (engl. tensional mena. stress) – stanje naprezanja prouzroče- no djelovanjem sila koje djeluju jedna Ventifakt (engl. ventifact) – odlo- od druge duž iste osi, nastojeći razvu- mak približne veličine šljunka, preobli- ći materiju. Uzrokuje nastanak vlačnih kovan erozijom vjetra u pustinji. Ima pukotina u stijenskoj masi. karakteristične izražene bridove. Vlažnost tla (engl. soil moisture) Virm (engl. Würm glaciation) – ili – omjer mase vode i mase čvrstih če- virmski glacijal posljednje je ledeno stica u tlu. Prirodna vlažnost (wl) koli- doba prema klasifikaciji koja se koristi čina je vode koju tlo ima u prirodnom za područje Alpa. To je doba trajalo stanju. Stupanj zasićenosti ili saturacije do kraja pleistocena (130 ka–11.7 ka (S) omjer je volumena vode i volumena B.P.). Globalnim zatopljenjem i povla- pora, što značajno utječe na mehanič- čenjem ledenjaka počinje holocen. ka svojstva koherentnog tla.

Visoka voda (engl. high water, Voda (engl. water) – najneobični- acqua alta) – pojava ekstremno viso- ja tekućina u prirodi i esencijalna tvar koga plimog vala, koja svoj maksimum za život na Zemlji. Voda se pojavljuje u može doseći u Venecijanskoj laguni, sva tri agregatna stanja: u obliku leda, gdje je dobila naziv. Zabilježena je na tekućine i pare. Voda ima najveću gu-

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 117 stoću kod +3.98 0C, pa led pliva na Vrulja (engl. sumarine spring, vrulja) vodi. Obično kristalizira u obliku heksa- – ili podmorski izvor čest u kršu, kada gonskih kristala, a pripada mineralnoj podzemna voda istječe pod tlakom na skupini hidroksida. Neobična svojstva morskom dnu. Lokacije nekih podmor- vode proizlaze iz njene molekularne skih izvora periodično su vidljive na po- strukture, s dva vodikova i jednim ki- vršini mora. Pojava vrulja karakteristič- sikovim atomom na vrhu, pa je cijela na je za hrvatsku obalu Jadranskoga molekula polarna. Ta bipolarnost omo- mora. gućuje stvaranje vodikovih veza izme- đu molekula vode. Osnovna struktura Vučeni nanos (engl. bed load) – vode je tetraedarska prostorna rešet- sedimenti koji se sastoje se od pijeska, ka, koja se poput saća kombinira u šljunka, oblutaka i blokova, a kreću se heksaedarske kanale. po dnu vodotoka kotrljanjem, kliženjem (trakcija) ili odskakivanjem (saltacija). Vodno lice (engl. groundwater table, water table) – granica između gornjega Vulkan (engl. volcano) – otvor na nezasićenog područja (zona aeracije površini Zemlje ili na morskom dnu gdje ili vadozna zona) i donjega zasićenog povremeno ili stalno izlazi lava te vru- područja (zona saturacije) u freatskom će pare i plinovi. Cjelokupna materija vodonosniku. Vodno lice je ekvipote- izbačena iz vulkana može biti nevola- cijalna ploha koja se stalno mijenja i tilna (lava i piroklast) i volatilna (vodena odražava ravnotežu između atmosfer- para, ugljični dioksid, sumporovodik skog i piezometarskog tlaka. i drugi plinovi). Na vrhu vulkana često se nalazi udubljenje koje se naziva kra- Vododijelnica (engl. divide) – ili ter. Izlijevanjem lave iz vulkana nastaju razvodnica geografska je barijera koju efuzivni tipovi magmatskih stijena, a čine najviše topografske točke koje izbacivanjem čestica različitih veličina razdvajaju dva sliva. Topografska vo- ili piroklasta nastaju piroklastične stije- dodjelnica ne poklapa se uvijek s hi- ne. Istjecanjem lave i izbacivanjem pi- drogeološkom. To je česta pojava u roklasta oblikuje se kompozitni vulkan području krša. stožastog oblika (stratovulkan), a samo Vodonosnik (eng. aquifer) – po- izbacivanjem piroklasta kupasti vulkan. rozni medij koji prima, transmitira i ot- Istjecanjem mafitne magme s relativno pušta podzemnu vodu. Najvažnija hi- niskim udjelom SiO2 komponente na- drogeološka svojstva vodonosnika su staje vulkan u obliku štita. Prema aktiv- poroznost i propusnost. Prema načinu nosti razlikuju se aktivni, umireni i ugasli kretanja podzemne vode razlikuju se vulkani. Ako se stožac vulkana uruši, četiri glavna tipa vodonosnika: freatski, nastaje depresija kružnog oblika ili kal- arteški i krški vodonosnik kao i vodono- dera, u kojoj se ponekad može stvoriti snik pukotina i žila. jezero.

118 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Vulkan u obliku štita (engl. shield jena pa se nisu mogli formirati kristali. volcano) – vulkan velikog promjera i Obsidijan je vrsta vulkanskog stakla oblika nalik štitu. Nastao je izlijevanjem tamne boje, a uobičajeno se nalazi na pretežito bazaltne lave kroz otvor na krajevima lave kiselog tipa (riolit). Oštri- njegovu vrhu. ce nastale obradom komada obsidijana mogu dosegnuti molekularnu tankoću i Vulkanizam (engl. volcanism) – vr- zato se od te tvari izrađivalo prvo oruđe sta endogenih procesa kada lava, pare i oružje još tijekom paleolitika. Plovućac i plinovi izlaze kroz Zemljinu koru na je naziv za komade jako šupljikavoga površinu Zemlje i u atmosferu na mje- vulkanskog stakla koji plivaju na vodi, stu koje se zove vulkan. Pojava vulka- a nastali su brzim hlađenjem lave kise- na izražena je na granicama litosfernih log i neutralnog sastava koje su bogate ploča. SiO2 komponentom. Vulkanske stijene (engl. volcanic rocks) – naziv za efuzivne magmatske stijene.

Vulkanski indeks eksplozivnosti (engl. volcanic explosivity index) – lje- W stvica za određivanje stupnja potenci- Wiechert-Gutenbergov diskon- jalne eksplozivnosti nekog vulkana, što tinuitet (engl. Wiechert-Gutenberg je jedan od oblika geološkog hazarda. discontinuity) -naziv za zonu na granici Prema načinu erupcije razlikuje se neko- Zemljinog plašta i Zemljine jezgre gdje liko tipova vulkana: islandski (Icelandic), se brzina prostornih seizmičkih valova gdje se zbiva samo izbacivanje lave kroz znatno povećava zbog promjene gu- pukotine, zatim havajski (Hawaiian, VEI stoće u unutrašnjosti Zemlje. Ova zona = 0–1), strombolski (Strombolian, VEI je nazvana prema njemačkim geofiziča- = 2–3), vulkanski (Vulcanian, VEI = 4), rima Emilu Johannu Wiechertu (1861– plinijski (Plinian, VEI = 5–6) i ultraplinijski 1928) i Benu Gutenbergu (1889–1960), (Ultraplinian, VEI = 7–8), kada dolazi do koji su je otkrili. Ta se zona nalazi na izbacivanja vulkanskog pepela u stra- dubini do 2900 km. tosferu. Erupcija vulkana blizu obale ili na morskom dnu može prouzročiti velike valove (tsunami). Piroklastični tok, lahar i debritni tok mogu biti sekundarni efekti vulkanskih erupcija. Z Vulkansko staklo (engl. volcalnic Zaobalje (engl. backshore) – ili glass) – stvara se brzim hlađenjem lave nadplimna zona, koja se nalazi iza pre- podrijetlom iz felsičnih magmatskih sti- dobalja.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 119 Zaobljenost (engl. roundness) – Zemljina jezgra (engl. Earth’s core) svojstvo zrna u tlu i stijenama koje po- – ili barisfera nalazi se ispod Zemljinog kazuje stupanj zaobljenosti bridova i plašta na dubini većoj od 2.900 km. vrhova. Klase uglatosti su: uglast (bri- Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet dovi i vrhovi su oštri), poluuglast, polu- granična je zona između plašta i jez- zaobljen, zaobljen i dobro zaobljen (bez gre. Jezgra se sastoji željeza, u manjoj vidljivih bridova i vrhova na zrnu). Se- mjeri nikla te primjesa kisika, silicija i dimenti koji su pretrpjeli duži put tran- sumpora. Smatra se da je vanjski dio sporta u pravilu imaju bolje zaobljena jezgre rastaljen i uzrokom je Zemljinog zrna. Sitnozrnasti sedimenti uglavnom magnetskog polja, dok je unutrašnji u nemaju zaobljena zrna. krutom stanju. Granica između vanjske i unutrašnje jezgre je na dubini od Zatvoreni vodonosnik (engl. con- 5.150 km. fined aquifer) – tip vodonosnika koji je omeđen vodonepropusnim stijenama u Zemljina kora (eng. Earth’s crust) krovini i podini. Zbog toga se ne može – površinska sfera Zemlje, koja zajed- prihranjivati izravnom infiltracijom vode no s gornjim dijelom Zemljinog pla- s površine. Podzemna voda nalazi se šta tvori stjenovitu cjelinu (litosfera). pod tlakom koji viši od atmosferskog Razlikuju se kontinentska i oceanska (arteški vodonosnik). kora. Kontinetsku koru tvore stare konsolidirane mase (kratoni), dok Zbijanje tla (engl. soil compaction) oceanska kora izgrađuje čvrstu pod- – proces ubrzanog smanjenja volume- logu oceana. Granična zona između na tla i poroznosti, koji je prouzročen kore i litosfere zove se Mohorovičićev primjenom dodatnog statičkog ili dina- diskontinuitet. Zemljina kora nije cje- mičkog opterećenja. lovita, već je podijeljena na 22 veće Zemlja (engl. Earth) – naziv za ili manje tektonske ploče koje su, samostalno svemirsko tijelo ili planet zbog konvekcijskih strujanja magme star oko 4.5 milijardi godina, za čvrstu u astenosferi, u stalnom pokretu. Na kopnenu masu i za tlo iznad stijenske granicama ploča česti su vulkanizam i mase. Planet Zemlja ima prosječni ra- seizmičnost. Prilikom razmicanja plo- dijus od 6.371 km. Spljošten je na po- ča u zoni akrecije izlijevanjem lave na lovima, a izbočen na Ekvatoru, pa ima dnu oceana nastaje nova kora. U zoni oblik nepravilnog elipsoida ili geoida. subdukcije jedna ploča tone ispod Zemlja je zonalno ili lupinasto građe- druge, pri čemu se dio tali u području na. Sastoji se od Zemljine jezgre, Ze- visokih temperatura. U trećem sluča- mljinog plašta i Zemljine kore. Čvrsti ju može doći do pomicanja jedne plo- dio Zemlje (geosfera) okružuju hidros- če uz drugu. Zemljina kora podložna fera (vodeni omotač) i atmosfera (zrač- je stalnim promjenama (epirogeneza i ni omotač). orogeneza).

120 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Zemljin plašt (engl. Earth’s mantle) Žali mogu nastati taloženjem sedime- – ili omotač područje je geosfere is- nata na ušću vodotoka ili njihovom pod Zemljine kore. Omotač nije homo- akumulacijom u podnožju klifa tijekom gen već ima lupinastu građu. U njemu procesa marinske erozije. Hidrodina- se nalazi najveći dio materije planeta. mički stabilni žali imaju udubljen (kon- Granična zona koja ga dijeli od kore je kavni) oblik. Mohorovičićev diskontinuitet, dok je Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet granična zona sa Zemljinom jezgrom. Plašt se sastoji od triju zona: unutraš- nje ili mezosfere, srednje ili astenosfere te vanjske ili litosfere. U astenosferi se zbivaju snažna konvekcijska strujanja magme, koja su uzrok tektonskih pokreta u Zemljinoj kori.

Zemljino magnetsko polje (engl. Earth’s magnetic field) – nevidljive magnetne silnice koje okružuju Zemlju. Magnetsko polje najsnažnije je na magnetnim polovima, gdje silnice vertikalno ulaze ili napuštaju Zemlju. Os magnetskog polja Zemlje u manjem je otklonu u odnosu na os rotacije. Zemlja sada ima inverzni tip magnetizma, jer je južni magnetni pol blizu sjevernog geografskog pola. U geološkoj proš- losti često se mijenjao polaritet, što se može otkriti po položaju magnetičnih minerala (paleomagnetizam).

Zemljotres (engl. earthquake) – naziv za potres. Ž Žalo (engl. beach) – nakupina pijeska i/ili šljunka na obali mora ili jezera.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 121

LITERATURA

Allaby, A. and Allaby, M., eds. (1990): The Concise Oxford Dictionary of Earth Science. Oxford University Press, Oxford- New York, 410 p.

Baretta-Bekker, J.G., Duursma, E.K. and Kuipers, B.R., eds. (1992): The Encyclopedia of Marine Sciences. Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-New York, 311 p.

Benac, Č. (2013): Rječnik pojmova u primijenjenoj geologiji i geološkom inže- njerstvu. Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 100 p.

Botkin, D.B. and Keller, E.A. (2003): Environmental Science 4th ed. John Willey & Sons., Hoboken, 668 p.

Bull, W.B. (2009): Tectonically Active Landscape. Wiley-Blackwell, Chichester, 326 p.

Bates, R.L. and Jackson, J.A., eds. (1984): Dictionary of Geological Terms: Prepared by the American Geological Institute. Anchor Books, New York, 571 p.

Briggs, D., Smithson, P., Addison, K. and Atkinson, K. (1997): Fundamentals of the Physical Environment, 2nd ed. Routledge, London–New York, 557 p.

Erickson, J. (2003): Marine Geology: Exploring of the new Frontiers of the Oce- an, rev. ed. Facts On File, New York, 317 p.

Goudie, A. S., Atkinson, B.W., Gregory, K.J., Simmons, I.G., Stoddart, D.R. and Sugden, D. (1994): The Encyclopedic Dictionary of Physical Geography, 2nd ed. Blackwell, Oxford, 611 p.

Gradstein, F.M., Ogg, J.G., Schmitz, M.D. and Ogg, G.M. (2012): The Geologic Time Scale 2012, Vol. 1 and 2. Elsevier, Amsterdam, 1137 p.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 123 Goudie, A.S., ed. (2004): Encyclopedia of Geomorphology, Vol. 1 and 2. – Routledge, London–New York, 1156 p.

Hancock, P.L. and Skinner, B.J., eds. (2000): The Oxford Companion to the Earth. Oxford University Press, Oxford, 1174 p.

Karst Water Institute (2002): Lexicon of Cave and Karst Terminology with Spe- cial Reference to Environmental Karst Hydrology (Supercedes EPA/600/R-99/006, 1/’99). National Center for Environmental Assessment–Washington Office, Office of Research and Development U.S. Environmental Protection Agency Washin- gton, D.C., Digital Version.

Montgomery, C.W. (2014): Environmental Geology 10th ed. McGraw-Hill, New York, 500 p.

Pavelić, D. (2015): Opća geologija. Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb, 237 p.

Poehls, D.J. and Smith, G.J. (2009): Encyclopedic Dictionary of Hydrogeology. -Elsevier, Amsterdam, 517 p.

Press, F., Siever, R., Grotzinger, J. and Jordan, T.H. (2004): Understanding Ear- th 4th ed. W.H. Freeman and Company, New York, 567 p.

Roglić, J. (2004): Krš i njegovo značenje: sabrana djela. Geografsko društvo Split, Hrvatsko geografsko društvo Zadar, Geografski odsjek Prirodoslovno-mate- matičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zadar, 360 p.

Rothschild, L.J. and Liser, A.M. (2003): Evolution on Planet Earth: the Impact of the Physical Environment. Academic press, San Diego, 438 p.

Simović, V. (ed.) (2002): Leksikon Građevinarstva. Masedia, Zagreb, 1091 p.

Skinner, B.J. and Porter, S.C. (2000): The Dynamic Earth: an Introduction to Physical Geology. John Wiley & Sons, New York, 575 p.

Stanley, S.M. (2009): Earth System History. W.H. Freeman and Company, New York, 551 p.

Šumanovac, F. (2012): Osnove geofizičkih istraživanja. Rudarsko-geološko- naftni fakultet, Zagreb, 356 p.

Timofeev, P.P., Alekseev, M.N. and Sofiano, T.A. (1988): English – Russian Dic- tionary of Geology. Russky Yazyk Publishers, Moscow, 540 p.

124 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Tišljar, J. (1994): Sedimentne stijene. Školska knjiga, Zagreb, 399 p.

Tišljar, J. (1999): Petrologija s osnovama mineralogije. Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 196 p.

Whitten, D.G.A. and Brooks, J.R.V., eds. (1988): The Penguin Dictionary of Geology. Penguin Books, London, 495 p.

Whittow, J., ed. (1988): The Penguin Dictionary of Physical Geography. Pengu- in Books, London, 591 p.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 125 P. ĐOMLIJA Aktivno klizište Gornji dio aktivnog klizišta, dolina Rječine

Č. BENAC Aluvijalni sedimenti Riječni nanos, rijeka Soča, Slovenija

126 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI B. TOMLJENOVIĆ Antiklinala Antiklinala u paleogenskim siliciklastičnim stijenama T-tjeme, J-jezgra, K-krila bore, linija označava os bore

M. KNEZ Aragonit Igličasti kristali aragonita

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 127 Č. BENAC Asimetrična bora Asimetrična bora u sedimentnim stijenama neogena. Visoko, Bosna i Hercegovina

Bioerozija Č. BENAC Bioerozija u vapnencima gornje krede, sjeveroistočna obala Tihog kanala kod Kraljevice

128 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Bioturbacija Č. BENAC Bioturbacija, podmorje uz jugozapadnu obalu otoka Krka

Blatni tok Č. BENAC Blatni tok, Turinovo selo,Vinodolska dolina

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 129 Č. BENAC Blokovsko klizanje Klizanje blokova vapenačke stijene po siliciklastičnim stijenama, jugozapadna padina doline Rječine

Boksit Č. BENAC Boksitna jama kod Dragozetića, otok Cres

130 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI B. OTONIČAR Bora Uspravna bora u vapnencima gornje krede: S-sinklinala, A-antiklinala, isprekidana linija označava osi bore, otok Mana, Kornati

Brazdanje Č. BENAC Spiranje i brazdanje u flišu paleogena, Boljun, sjeverna Istra

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 131 Č. BENAC Breča Siparna breča, pliokvartar, Stara Baška, otok Krk

Bujica Č. BENAC Bujični tok, Kaprun, Austrija

132 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Bušaća jezgra R. BULJAN Jezgra iz bušotina poslagana u sanduke

Cinder vulkan M. NEKIĆ Bočni vulkanski otvor na Etni, Sicilija, Italija

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 133 Č. BENAC Crvenica Crvenica, sjeverni dio otoka Cresa

Dajk Č. BENAC Žila dijabaza unutar intruzivne magmatske stijene, Trešnjevica, Papuk

134 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Debritna lavina Č. BENAC Debritna lavina, dolina Vajont, Dolomiti, Italija

Debritni tok Č. BENAC Debritni tok, Kaprun, Austrija

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 135 Dekompozicija Č. BENAC Kemijsko trošenje u siliciklastičnim stijenama paleogena, vidljiva je promjena osnove boje, sjeverna Istra

M. NEKIĆ Dezintegracija Fizičko trošenje granita, središnji Pirineji

136 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Dina T. MARIĆ Dine u marinskim sedimentima, Punta Križa, otok Cres

Č. BENAC Dolinski ledenjak Pastarze glecher, Visoke Ture, Austrija

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 137 Eluvij Č. BENAC Zona eluvija iznad lapora paleogena, Buzet, Istra

Č. BENAC Fanglomerat Fanglomerati podno karbonatnih stijena, Passo Falzarego, Dolomiti, Italija

138 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Fliš Č. BENAC Paleogenske naslage fliša, Jurčići, središnja Istra

Č. BENAC Fluvioglacijalni sedimenti Fluvioglacijalni sedimenti, dolina Vajont, Dolomiti, Italija

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 139 Č. BENAC Fosil Fosili numulita u vapnencima paleogena, otok Krk

M. NEKIĆ Fumarola Fumarola na padinama vulkana Etna, Sicilija, Italija

140 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI D. KALAJŽIĆ Gips Kristal gipsa

Č. BENAC Heterogenost stijene Litološki heterogene stijenska masa: izmjena šejlova i pješčenjaka u paleogenskim naslagama, Omišaljski zaljev, otok Krk

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 141 Č. BENAC Homogenost stijene Litološki homogena stijenska masa: vapnenci gornje krede, Bakarski zaljev

Č. BENAC Istraživačko bušenje Istraživačko bušenje, Baška, otok Krk

142 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Izdanak Izdanak vapnenaca donje krede, jugozapadna Istra

Č. BENAC Izvor Priobalni izvor, Bakarski zaljev

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 143 Č. BENAC Jama Jama, Plitvička jezera

Č. BENAC Jaružanje Spiranje i jaružanje u flišu paleogena, Voz, otok Krk

144 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI D. KALAJŽIĆ Kalcit Kristal kalcita

M. NEKIĆ Kaldera Kaldera ugaslog vulkana, otok Sao Miguel, Azori

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 145 R. BULJAN Kamenolom Kamenolom arhitektonsko-građevnog kamena kod Segeta donjeg, Dalmacija

Č. BENAC Kanjon Kanjon Rječine, kod naselja Pašac

146 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Kataklastična breča Č. BENAC Kataklastična breča unutar vapnenaca gornje krede Bakarski zaljev

Č. BENAC Kaverna Kaverna u vapnencima donje krede, jugozapadna Istra

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 147 Ž. GRŽANČIĆ Klif Klif, jugozapadna obala otoka Krka

Č. BENAC Klinasti slom Klinasti slom, dolina rijeke Čabranke, Gorski kotar

148 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Koluvij Koluvijalni nanos, dolina Rječine

Č. BENAC Kompleksno klizište Kompleksno klizište na sjeveroistočnoj strani doline Rječine

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 149 Č. BENAC Konglomerat Konglomerat, kvartar, dolina rijeke Krke

Č. BENAC Koraljni greben Najveći koraljni greben u Mediteranu, Veliko jezero, otok Mljet

150 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Kosa bora Ž. MIKLIN Kosa bora u vapnencima, Žabljak, Crna Gora: A-antiklinala, S-sinklinala, isprekidane linije označavaju osi bore

D. KALAJŽIĆ Kristal Gotovo idealni oblik kristala kalcita

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 151 M. KNEZ Krška zaravan Krška zaravan, Kras, Slovenija

Č. BENAC Krško polje Grobničko polje kod Rijeke

152 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Krško vrelo Izvor Rječine

P. ĐOMLIJA Kruna klizišta Kruna aktivnog klizišta, Lopača, dolina Rječine

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 153 D. KALAJŽIĆ Kvarc Kristali kvarca

Č. BENAC Laminacija Laminacija u vapnencima gornje krede, Šilo, otok Krk

154 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Lava M. NEKIĆ Skrutnuta lava na vulkanu Etna, Sicilija, Italija

Č. BENAC Les Les, otok Susak

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 155 E. ŠEGINA Lokva Lokva na jugozapadnoj krškoj visoravni otoka Krka

Č. BENAC Ljuskava struktura Ljuskava struktura Ćićarije, sjeverna Istra

156 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Magmatske stijene Č. BENAC Stupasto lučenje albitskog riolita, Rupnica, Papuk

Ž. GRŽANČIĆ Marinska erozija Diferencijalna marinska erozija, uvala Murvenica, sjeveroistočna obala otoka Krka

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 157 D. KALAJŽIĆ Marinska terasa Marinska terasa uz JZ obalu uvale Baška, otok Krk

Č. BENAC Mediolitoral Biocenoze su zonirane u odnosu na doseg lokalnih morskih mijena S-supralitoral, M-mediolitoral, I-infralitoral, obala uz grad Krk

158 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Močvara Zamočvarena obala Vranskog jezera u Dalmaciji

Č. BENAC Molasa Polimiktne breče oligocena, zapadna obala otoka Krka

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 159 Č. BENAC Navlaka Navlaka Učke, sjeverna strana ulaza u Plominski zaljev

P. ĐOMLIJA Normalni rasjed Normalni rasjed, okolica Prizrena, Kosovo P-podinsko krilo, K-krovinsko krilo, strelice označavaju relativni pomak krila po paraklazi

160 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Obalni klanac Obalni klanac, uvala Baška, jugoistočna obala otoka Krka

Obalni toranj M. KOVAČIĆ Obalni toranj, jugoistočna obala Južnoafričke Republike, Indijski ocean

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 161 Č. BENAC Odron Odron, jugoistočni dio otoka Krka

Č. BENAC Ogolina Ogoline u području Slanog potoka, Vinodolska dolina

162 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI E. ŠEGINA Okršavanje Okršavanje u vapnencima gornje krede, otok Krk

Č. BENAC Osnovna stijena Vapnenačka stijenska masa pokrivena crvenicom, Malinska, otok Krk

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 163 Č. BENAC Padinske naslage Padinske naslage na flišu, Križišće, Vinodolska dolina

Č. BENAC Paraklaza Paraklaza rasjeda s vidljivim strijama, dolina Riječne Strelica označava relativni pomak

164 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Pediment Pediment nastao akumuliranjem debritnih lavina i bujičnih tokova, Cortina d’Ampezzo, Dolomiti, Italija

K. URUMOVIĆ Piezometar Mjerenje razine podzemne vode u piezometru

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 165 J. STELLA Pijesak Kvarcni pijesak s listićima tinjaca i tamnim zrnima feromagnezijskih minerala: promjer kružnice je 4 mm

Pirit D. KALAJŽIĆ Kristal pirita u obliku heksaedra

166 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI M. FRANKO Piroklasti Otok Bartolome, arhipelag Galapagos

Plimna zona K. URUMOVIĆ Plimna zona u tijekom oseke, Algrave, Portugal Crvenom linijom označena je gornja granica dnevne plime

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 167 Č. BENAC) Plimna potkapina Plimna potkapina, zapadna obala otoka Plavnika

Č. BENAC Pojedinačno klizište Klizanje jednog kliznog tijela, dolina Čabranke, Gorski kotar

168 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Ž. GRŽANČIĆ Ponikva Ponikva, sjeveroistočna obala otoka Cresa

Č. BENAC Ponor Đulin ponor u Ogulinu, ulaz u jedan od najvećih istraženih špiljskih sustava u R. Hrvatskoj

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 169 Z. BARBIĆ Prah Zrna kalcita veličine praha i listići minerala gline iz skupine klorita

Č. BENAC Prevrtanje Prevrtanje u vapnencima gornje krede, sjeveroistočne padine Vinodolske doline

170 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Priobalje M. KOVAČIĆ Priobalje i zona otvorenog mora, jugoistočna obala Južnoafričke Republike, Indijski ocean O- otvoreno more, P-predobalje i priobalje, Z-zaobalje

M. KOVAČIĆ Prirodni luk Prirodni luk, jugoistočna obala Južnoafričke Republike, Indijski ocean

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 171 M. KNEZ Prirodni most Rakov Škocjan, Slovenija

Č. BENAC Privremeno umireno klizište Privremeno umireno klizište, Pelići, Vinodolska dolina

172 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI T. MARIĆ Prud Prud, otočić Visoki, zapadno od otoka Cresa

Č. BENAC Pružni rasjed Desni pružni rasjed, sjeveroistočna obala Vinodolskog kanala

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 173 Č. BENAC Pukotina Sustav pukotina u vapnencima gornje krede, sjeveroistočna obala otoka Krka

Č. BENAC Puzanje Nagnuta stabla na kosini zbog puzanja tla, dolina Rječine

174 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Rasjed Rasjed u vapnencima gornje krede, sjeveroistočna obala otoka Krka P-paraklaza, K-krila rasjeda

Č. BENAC Ravni slom Ravni slom u karbonatnim stijenama, dolina Vajont, Dolomiti, Italija

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 175 Č. BENAC Reliktno klizište Reliktno klizište blokovskog tipa, Liburnijska obala Riječkog zaljeva

Č. BENAC Reverzni rasjed Krovinsko krilo reverznog rasjeda, područje između Roča i Buzeta, sjeverna Istra

176 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Riječna erozija Riječna erozija u dolini rijeke Mirne, Istra

Č. BENAC Sedra Sedra, dolina rijeke Krke

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 177 Č. BENAC Sinklinala Sinklinala u vapnencima gornje krede, Kornati J-jezgra, D-dno sinklinale

M. NEKIĆ Sipar Aktivni sipar, središnji Pirineji

178 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Č. BENAC Slojevitost Slojevitost u siliciklastičnim stijenama perma, dolina Čabranke, Gorski kotar

Speleotemi Č. BENAC Speleotemi na vapnencima, otok Krk

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 179 Č. BENAC Stabilizirano klizište Klizište stabilizirano gabionskim zidovima, dolina Čabranke, Gorski kotar

M. KNEZ Stalagmit Stalagmiti, Yunan, Kina

180 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Stalaktit M. KNEZ Stalaktiti, Yunan ,Kina

Stezanje tla R. BULJAN Poligonalne pukotine prouzročene stezanjem

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 181 Č. BENAC Stijenska masa Vapnenačka stijenska masa: sjeveroistočna obala otoka Krka

P. ĐOMLIJA Stopa klizišta Stopa aktivnog klizišta, Lopača, dolina Rječine

182 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Stratovulkan M. NEKIĆ Kompozitni vulkan Mt. Pico, otok Pico, Azori

T. MARIĆ Sufozija Sufozijska udubljenja, Sunger, Gorski kotar

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 183 Suha krška dolina Ž. GRŽANČIĆ Suha krška dolina, jugoistočni dio otoka Krka

Škrapa Č. BENAC Škrape u vapnencima gornje krede, okolica Vranskog jezera, Dalmacija

184 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Škriljavost Č. BENAC Škriljavost u filonitima, Vranovo, Papuk

Šljunak Č. BENAC Zrna šljunka s primjesama pijeska, Stara Baška, otok Krk

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 185 Č. BENAC Tektonsko-erozijska diskordancija Tektonsko erozijska diskordancija između naslaga kvartara i paleogena, Baška, otok Krk

Tlačna pukotina Č. BENAC Tlačna pukotina u vapnencima gornje jure, kamenolom „Kirmenjak“ kod Rovinja

186 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI P. ĐOMLIJA Tlo Horizonti tla, okolica Prizrena, Kosovo A-horizont, E-horizont, B-horizont, C-horizont

Tombolo T. MARIĆ Tombolo, rt Gonar, sjeverozapadna obala otoka Raba

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 187 Trajno umireno klizište Č. BENAC Trajno umireno klizište, dolina Rječine

Č. BENAC Translacijsko klizanje Klizanje blokova siparne breče po siliciklastičnim stijenama, otok Sv. Marko uz sjevernu obalu otoka Krka

188 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Umireni vulkan M. NEKIĆ Umireni bočni vulkan na padinama vulkana Mt. Pico, otok Pico, Azori

Č. BENAC Uvala Krška uvala, Ivanova korita podno Lovćena, Crna Gora

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 189 Č. BENAC Valna potkapina Valna potkapina u brečama, Stara Baška, otok Krk

Valne brazde Č. BENAC Fosilne valne brazde u vapnencima donje krede, jugozapadna obala otoka Veli Brijun

190 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI Vrulja Č. BENAC Vrulje uz sjeveroistočnu obalu Bakarskog zaljeva

Vučeni nanos Č. BENAC Vučeni nanos, dolina Rječine

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 191 Č. BENAC Žalo Šljunčano žalo, Baška, jugoistočna obala otoka Krka

192 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI BILJEŠKA O AUTORU

Dr. sc. Čedomir Benac rođen je 1950. znanstvenim projektima. Bio je recenzent godine u Bakarcu, grad Kraljevica. Za- više preddiplomskih, diplomskih i poslije- vršio je petogodišnji studij geologije na diplomskih studijskih programa. Recen- Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u zent je inženjerskogeološke karte Repu- Zagrebu i poslijediplomski studij u Cen- blike Hrvatske i član uredništva časopisa tru za postdiplomski studij Sveučilišta u Geologia Croatica. Zagrebu. Doktorirao je na Rudarsko-ge- ološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Tijekom radnoga vijeka dr. sc. Čedo- Zagrebu. mir Benac bavio se inženjerskogeološkim istraživanjima krških i fliških terena, pose- Redoviti je profesor na Građevinskom bice u području Istre, Kvarnera, Gorskog fakultetu Sveučilišta u Rijeci, gdje predaje kotara i sjeverne Dalmacije. Autor je ne- kolegije iz grane geološkog inženjerstva. koliko stotina stručnih izvješća i studija. U Uz znanstveno-nastavni rad, obavljao je više navrata bio je koordinator komplek- dužnosti pročelnika Katedre za hidrotehni- snih geotehničkih istraživanja za potrebe ku i geotehniku, prodekana i šefa Katedre projektiranja i građenja objekata različite za geotehniku. Sudionik je domovinskog namjene. Posebno se bavi istraživanjem rata. jadranskoga podmorja, gdje je kao aktivni ronilac uveo geološko kartiranje kao rav- Dr. sc. Čedomir Benac objavio je više nopravnu metodu geotehničkog istraživa- od 130 radova bilo samostalno bilo u nja podmorja. suautorstvu, i to u međunarodnim i do- maćim znanstvenim časopisima, znan- Član je Savjeta za prirodnoznanstvena stvenim monografijama kao i u zbornici- istraživanja Jadrana, koji djeluje pri Hrvat- ma radova s međunarodnih ili domaćih skoj akademiji znanosti i umjetnosti, kao i znanstveno-stručnih skupova. Surađivao nekoliko međunarodnih i nacionalnih struje na brojnim domaćim i međunarodnim kovnih društava.

RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI │ 193 Izdavanje ovog rječnika pomogli su:

HRVATSKI GEOLOŠKI INSTITUT Zagreb

HRVATSKO GEOLOŠKO DRUŠTVO

HRVATSKO GEOTEHNIČKO DRUŠTVO

GEOKON-ZAGREB d.d. Zagreb

GEOTECH d.o.o. Rijeka

MONTERRA d.o.o. Rijeka

RIJEKAPROJEKT d.o.o. Rijeka

RIJEKAPROJEKT GEOTEHNIČKO ISTRAŽIVANJE d.o.o. Rijeka

RIJEKAPROJEKT VODOGRADNJA d.o.o. Rijeka

194 │ RJEČNIK POJMOVA U OPĆOJ I PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI ISBN 978-953-6953-47-9